Luka Ostojić’s research while affiliated with University of Zagreb and other places

What is this page?


This page lists works of an author who doesn't have a ResearchGate profile or hasn't added the works to their profile yet. It is automatically generated from public (personal) data to further our legitimate goal of comprehensive and accurate scientific recordkeeping. If you are this author and want this page removed, please let us know.

Publications (2)


„Nisi ubojica, ali gotovo ga možeš razumjeti”: prepoznavanje kod hrvatskih neprofesionalnih čitatelja u romanu Zločin i kazna
  • Article

December 2023

Croatica et Slavica Iadertina

Luka Ostojić

Kvalitativno istraživanje o pamćenju književnosti na uzorku od 650 ispitanika pokazalo je da neprofesionalni čitatelji u Hrvatskoj najčešće svrstavaju roman Zločin i kazna Dostojevskoga među najdojmljivija književna djela koja su pročitali. Cilj je rada na temelju njihovih iskaza kontekstualizirati i protumačiti tu činjenicu, s fokusom na fenomen prepoznavanja. Pojam „prepoznavanje” preuzet je iz teorije Rite Felski koja ukazuje na to da se čitatelj prepoznaje i kroz sebi poznato i kroz ono što smatra stranim, ali razumljivim, pri čemu dolazi do promjene perspektive i etičke refleksije. U tom se vidu Zločin i kazna pokazuje pogodnim djelom za prepoznavanje jer je protagonist građen po principima „antinomije” (Rowe) i „polifonije” (Bahtin) zbog čega oslikava emocionalnu ambivalentnost i etičke nedoumice kakve širok krug čitatelja može prepoznati. Zaključno, dugotrajna prisutnost naslova u obveznoj lektiri i prepoznatljivi obrasci kriminalističkoga žanra čine Zločin i kaznu široko i rado čitanim djelom, no prepoznavanje i etička refleksija čine čitanje ovog romana upečatljivim i formativnim.


Politika nastave književnosti na prijelazu iz SFR Jugoslavije u Republiku HrvatskuThe politics of the literature education during the transition from SFR Yugoslavia to the Republic of Croatia

February 2023

Metodički ogledi

Povijest lektire pokazuje nam kako su učenici dolazili u kontakt s književnim tekstovima te koje su ideje usvajali o čitanju, umjetnosti i vlastitim identitetima. Obrazovni sustavi ne teže nužno samo osobnom razvoju učenika nego im pokušavaju prenijeti određene političke vrijednosti i ideje. Sama nastava književnosti u tom je okviru sudjelovala u kreiranju ideja o nacionalnim i nadnacionalnim zajednicama kojima učenici nominalno pripadaju. Jugoslavenski sustav pritom je prenosio široko i kompleksno shvaćanje književnosti, no po cijenu pretjerane zasićenosti i zahtjevnosti programa. Hrvatski sustav postavio je mononacionalni pristup kao jedinu liniju proučavanja književnosti, a pritom je zadržao i zahtjevnost i krutost u obradi djela. Stoga je vjerojatno da se učenici ni u jednom sustavu nisu putem lektire povezali s kolektivnim identitetima i da su počeli zazirati od čitanja.