Monografija "Druga šansa: rad osuđenika sa psima u KPZ Sremska Mitrovica", čiji je autor dr Ana
Batrićević, viši naučni saradnik Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja u Beogradu, bavi se temom koja do sada nije bila obrađivana u domaćoj naučnoj literaturi, budući da se i sam
program rada osuđenika sa psima u Kaznenopopravnom zavodu Sremska Mitrovica sprovodi tek
nešto više od godinu dana. Ovaj program resocijalizacije osuđenika koji podrazumeva njihov rad sa napuštenim psima smeštenim u azilu unutar zatvorskog kompleksa predstavlja novinu u domaćem sistemu izvršenja krivičnih sankcija, što i samo istraživanje čiji su rezultati predstavljeni u ovoj monografiji čini originalnim, aktuelnim i opravdanim u naučnom i društvenom smislu. Osuđenici koji učestvuju u ovom programu se staraju o psima, neguju ih, dresiraju i stiču znanja i kvalifikacije sa kojima mogu taj posao obavljati i po izlasku na slobodu, čime se uvećava njihova šansa za zaposlenje i sticanje legalnih prihoda, a smanjuje verovatnoća recidivizma, odnosno povrata. Istovremeno, psi sa kojima osuđenici rade su sklonjeni sa ulice i socijalizuju se, čime se povećavaju njihove šanse da budu udomljeni.
U prvom delu monografije, načinjen je sumaran osvrt na istorijski razvoj same ideje uključivanja životinja u rad sa licima koja borave u različitim ustanovama, uključujući tu ne samo ustanove kaznenog tipa, već i one koje su namenjene lečenju telesno ili psihički obolelih lica, a sa ciljem da se kroz interakciju sa životinjama ovim licima pomogne da prevaziđu najrazličitije probleme i poteškoće. Nakon toga, analizirani su programi resocijalizacije osuđenika koji uključuju rad sa psima, a koji se primenjuju u drugim kazneno-popravnim ustanovama u svetu. Ukazano je na dosadašnje rezultate primene takvih programa, kako u pogledu smanjenja recidivizma, tako i u pogledu pozitivnih promena u osećanjima, raspoloženjima, stavovima, ponašanju i disciplini osuđenika koji su u njima učestvovali. Takođe, ukazano je i na širi društveni značaj koji primena takvih programa može imati, pre svega u vidu doprinosa zbrinjavanju i udomljavanju napuštenih pasa i unapređenja dobrobiti životinja. Potom je opisan konkretan program rada osuđenih lica sa psima koji se od sredine 2017. godine sprovodi u KPZ Sremska Mitrovica. U ovom delu monografije predstavljeni su rezultati terenskog istraživanja koje je autor sproveo u KPZ Sremska Mitrovica tokom 2018. godine. Osim ostvarivanja uvida u sadržinu i način sprovođenja samog programa, o čemu su saznanja stečena kroz razgovore sa zaposlenima u KPZ Sremska Mitrovica koji su angažovani na njegovoj realizaciji, ovaj deo monografije omogućava i sagledavanje tog programa iz perspektive samih osuđenika. Naime, u njemu su, između ostalog, predstavljene lične impresije učesnika u programu, koje su oni izneli u polustruktuisanim intervjuima sa autorom. Monografija sadrži i izvode iz razgovora koje je autor vodio sa osuđenicima koji neposredno, rečima samih osuđenika, oslikavaju kako interakcija sa psima deluje na njihova osećanja, ponašanje tokom boravka u zatvoru, ali i na njihove stavove i planove vezane za život nakon izdržavanja kazne. Terenskim istraživanjem obuhvaćeno je ukupno 11 osuđenih lica koja su u trenutku njegovog sprovođenja radila sa psima u KPZ Sremska Mitrovica. To je ujedno bila i prva grupa osuđenika koji su bili uključeni u ovaj program. Na ovom mestu treba naglasiti da veličina uzorka objektivno nije mogla biti veća budući da se sa primenom programa tek otpočelo. U tom smislu, ovo istraživanje predstavlja "pionirski" korak u ovoj oblasti u našoj zemlji. Imajući u vidu veličinu uzorka, kao i metod istraživanja, jasno je da je u pitanju istraživanje kvalitativnog karaktera. Njime se nastoji na prvom mestu ostvariti uvid u način sprovođenja pomenutog programa. Pored toga, njime se želi ostvariti uvid u to na koji način sami osuđenici koji su u program uključeni isti doživljavaju, kako on na njih utiče i, eventualno, da li postoje neke potrebe za njegovim izmenama kako bi se uskladio sa njihovim potrebama. Osvrćući se na ključne prednosti opisanog programa, kao i na koristi koje od njega mogu imati ne samo osuđena lica, već i životinje, ali i šira društvena zajednica, autor se u zaključnom delu zalaže za proširenje njegove primene i u drugim sličnim ustanovama u našoj zemlji, dajući konkretne smernice za realizaciju te ideje. Osim toga, autor insistira na značaju poštovanja dobrobiti životinja prilikom sprovođenja ovakvih programa. Pri tome autor ističe da se dobrobit životinja u KPZ Sremska Mitrovica od samog početka sprovođenja ovog programa poštuje i uvažava, ali da je to izuzetno bitna stavka o kojoj treba nastaviti brigu i u budućnosti. Fotografije koje su se našle u ovoj monografiji napravio je autor monografije prilikom terenskog istraživanja o primeni programa resocijalizacije koji se sastoji u radu osuđenika sa psima iz azila za pse u okviru KPZ Sremska Mitrovica. Uključivanjem
pomenutih fotografija u ovu monografiju autor je želeo da prikaže fragmente svakodnevice osuđenika i pasa u KPZ Sremska Mitrovica koji su dobili "drugu šansu" - da se resocijalizuju i ponovo pronađu svoje mesto u društvu. Nastojanjem da i vizuelno dočara interakciju između osuđenika i životinja, autor je nastojao da široj javnosti predstavi pozitivno dejstvo koje ona ima i na jedne i na druge. Na taj način omogućeno je da se naučna i šira javnost na jedan sveobuhvatan i potpun način upozna sa sadržajem, smislom i efektima ovog programa, te da stekne ne samo narativni već i vizuelni utisak o njemu. Time se doprinelo da emotivni, transformišući i neretko osvešćujući trenuci iz svakodnevnog rada osuđenika sa psima budu zabeleženi, ali i izneti izvan zatvorskih zidina i predstavljeni zajednici na jedan neposredan način. Inače, ukupno 14 fotografija koje je autor monografije napravio tokom pomenutog terenskog istraživanja (od kojih su se neke našle i u ovoj monografiji) bile su izložene na samostalnoj izložbi autora pod nazivom "Druga šansa" u galeriji Bartselona u Beogradu od 15. do 27. oktobra 2018. godine.