ArticlePDF Available

Od protestantskih Proroka (1564.) preko Jagićeva (1897.) i Arapovićeva (2002.) izdanja do digitalnoga doba (From Croatian Protestant Prophets (1564) through Jagić's (1897) and Arapović's (2002) Editions to the Digital Age)

December 2024
Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin 35:377-387

DOI:10.21857/y6zolb4lom

Authors:

Vuk-Tadija Barbarić

Institute of Croatian Language and Linguistics

Marijana Horvat

Institute of Croatian Language and Linguistics

Supplementary material here: https://www.researchgate.net/publication/374195358 and here https://www.researchgate.net/publication/374195618 English abstract: The work of the Croatian Protestant printing press in Urach during the 1560s is notable and holds multiple significances. Among the dozens of titles printed in various scripts in an effort to translate the entire Holy Scriptures, the Roman script translation of texts of the Old Testament prophets from 1564 stands out. This translation was first published in a philological edition by Vatroslav Jagić in 1897, and the scientific community had to wait until 2002 to see a reproduction of the only surviving copy, edited by Borislav Arapović. All of these are valuable efforts to revive interest in the activity of the Urach printing press, but in today's digital age, it could be said that they are no longer sufficiently visible. As part of the MONOGRAF project, conducted at the Institute for the Croatian Language, a certain number of old Roman script printed books are being digitized, including the Croatian Protestant Prophets from 1564. This article discusses the digital edition of the Prophets that is being created as part of the project based on a thorough graphemic analysis of the original and a review of Vatroslav Jagić's edition, introducing a new methodology into the MONOGRAF project. Croatian abstract: Znamenit je i višestruko važan rad hrvatske protestantske tiskare u Urachu šezdesetih godina 16. stoljeća. Među više desetaka naslova koji su tiskani različitim pismima u nastojanju da se prevede cjelovito Sveto pismo, posebno se ističe latinični prijevod tekstova starozavjetnih proroka iz 1564. Taj je prijevod prvi u filološkome izdanju objavio Vatroslav Jagić još 1897. godine, a znanstvena je javnost čekala sve do 2002. godine da ugleda i presliku jedinoga sačuvanog primjerka u izdanju Borislava Arapovića. Sve su to vrijedna nastojanja da se oživi zanimanje za djelatnost uraške tiskare, ali u današnjem digitalnom dobu za njih bi se moglo reći da nisu više dovoljno vidljiva. U okviru projekta MONOGRAF, koji se provodi u Institutu za hrvatski jezik, nastoji se digitalizirati određen broj starih latiničnih tiskanih knjiga, a među njima su mjesto našli i protestantski Proroci iz 1564. U članku se raspravlja o digitalnom izdanju Proroka koje nastaje u okviru projekta na osnovi temeljite grafijske analize izvornika te osvrta na izdanje Vatroslava Jagića, pri čemu se uvodi novost u metodologiju projekta MONOGRAF.

Content uploaded by Vuk-Tadija Barbarić

Content may be subject to copyright.

377

RADOVI UDK 80:655:004.9"15/20"

Zavoda za znanstveni rad Prethodno priopćenje

HAZU Varaždin Preliminary Communicaon

VUK-TADIJA BARBARIĆ Primljeno: 29. 03. 2024.

MARIJANA HORVAT Prihvaćeno: 24. 06. 2024.

Instut za hrvatski jezik, Zagreb DOI: hps://dx.doi.org/10.21857/y6zolb4lom

vtbarbar@ihjj.hr

mhorvat@ihjj.hr

Znamenit je i višestruko važan rad hrvatske protestantske skare u Urachu

šezdeseh godina 16. stoljeća. Među više desetaka naslova koji su skani različi-

m pismima u nastojanju da se prevede cjelovito Sveto pismo, posebno se isče

lanični prijevod tekstova starozavjetnih proroka iz 1564. Taj je prijevod prvi u

lološkome izdanju objavio Vatroslav Jagić još 1897. godine, a znanstvena je jav-

nost čekala sve do 2002. godine da ugleda i presliku jedinoga sačuvanog primjerka

u izdanju Borislava Arapovića. Sve su to vrijedna nastojanja da se oživi zanimanje

za djelatnost uraške skare, ali u današnjem digitalnom dobu za njih bi se moglo

reći da nisu više dovoljno vidljiva. U okviru projekta MONOGRAF, koji se provodi

u Instutu za hrvatski jezik, nastoji se digitalizira određen broj starih laničnih

skanih knjiga, a među njima su mjesto našli i protestantski Proroci iz 1564. U

članku se raspravlja o digitalnom izdanju Proroka koje nastaje u okviru projekta na

osnovi temeljite grajske analize izvornika te osvrta na izdanje Vatroslava Jagića,

pri čemu se uvodi novost u metodologiju projekta MONOGRAF.

Ključne riječi: uraška tiskara; Proroci (1564.); Vatroslav Jagić; digitalizacija;

graja.

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

OD PROTESTANTSKIH

PROROKA

(1564.) PREKO

JAGIĆEVA (1897.) I ARAPOVIĆEVA (2002.) IZDANJA

DO DIGITALNOGA DOBA

378

1. UVOD1

Vrlo je vrijedan i važan rad hrvatske protestantske skare u Urachu šezdeseh

godina 16. stoljeća. Među njezinim osnum djelima posebno se isče lanični

prijevod tekstova starozavjetnih proroka iz 1564., koji je prvi u lološkome izdanju

objavio Vatroslav Jagić 1897. godine, a Borislav Arapović 2002. godine objavio je

presliku jedinoga sačuvanog primjerka Proroka te popratnu studiju.

S ciljem bolje vidljivos i šire dostupnos u okviru projekta Razvoj i primjena mode-

la za normalizaciju graje starih laničnih skanih tekstova (MONOGRAF),2 koji se

provodi u Instutu za hrvatski jezik, digitaliziraju se odabrane stare lanične skane

knjige, među kojima i protestantski Proroci iz 1564. Ovom prigodom analizirat će se

rad na novom, digitalnom izdanju Proroka, koje nastaje u okviru spomenutoga pro-

jekta, uz grajsku analizu i osvrt na izdanje Vatroslava Jagića, zahvaljujući kojemu

se uvodi i novost u metodologiju projekta. No, najprije nekoliko riječi o poimanju i

ulozi biblijskih proroka.

2. O BIBLIJSKIM PROROCIMA

Prema riječima Bože Lujića biblijski su proroci nedvojbeno jedinstvena pojava

u starozavjetnoj predaji, ali i šire unutar svjetske povijes.3 Već ih je Karl Jaspers

smjeso u vrijeme tzv. osovinske povijes zajedno s drugim velikanima ljudske po-

vijes isčući da su proroci Božjim pozivom bili iščupani “iz plemenske korpora-

vnos i postali pojedinci kao nositelji svijes o proročkom pozivu i poslanju, o ljud-

skome dostojanstvu, o vlastoj slobodi, ali istodobno i o odgovornos za otvaranje

puta prema isni života, gledajući je iz Božje perspekve“.4

Ono što su proroci uporno iscali u knjigama pod svojim imenom, svijest je

da oni nisu sami sebe pozvali na put proročkoga djelovanja ni je to bio njihov iz-

bor, nego je inicijava uvijek dolazila od Boga, koji ih je izdvojio iz plemenskih veza

oslobađajući ih svega što bi ih moglo sputava u prenošenju poruke sunarodnjaci-

__________________

Ovaj rad nastao je u okviru projekta Razvoj i primjena modela za normalizaciju graje starih la-

ničnih skanih tekstova (MONOGRAF), koji u Instutu za hrvatski jezik nancira Europska unija

– NextGeneraonEU. Izneseni stavovi i mišljenja pripadaju samo autorima i ne odražavaju nužno

službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne

mogu se smatra odgovornima za njih.

Riječ je o sljedniku internoga projekta Instuta za hrvatski jezik koji se od 2021. do 2023. zvao Ra-

zvoj modela za normalizaciju graje starih laničnih skanih tekstova. Vidi: hp://ihjj.hr/projekt/

razvoj-modela-za-normalizaciju-graje-starih-lanicnih-skanih-tekstova/102/.

Božo LUJIĆ, Biblijski proroci – pogled na isnu i život s druge strane, Diacovensia: teološki prilozi,

27/3, 2019., 475.

Isto, 476.

VUK-TADIJA BARBARIĆ, MARIJANA HORVAT : Od protestantskih

Proroka

(1564.) preko Jagićeva do...

379

ma.5 Prema tome, zaključuje Lujić, prorok je s jedne strane slušatelj Božje riječi, a

s druge i prenositelj te iste riječi drugima.6 Prorok živi od te riječi, ali jednako tako

on želi da i drugi shvate svoje postojanje kao dubinsko utemeljenje na riječi isne

promatrane Božjim očima.

Hrvatski su protestantski pisci u drugoj polovici 16. stoljeća radili na prevođenju

Biblije na hrvatski jezik i njezinu objavljivanju. Naime, jedan je od ciljeva refor-

macije općenito bio prevođenje Biblije na narodne jezike da bi je se učinilo ra-

zumljivom svim govornicima kojega jezika. Osim poznah izdanja Novoga zavjeta

(glagoljicom 1562./1563. i ćirilicom 1563.) i starozavjetnih proroka (starozavjetne

proročke knjige Vsih prorokov stumačenje hrvatsko skane su lanicom 1564.),

zbog uništavanja protestantskih knjiga još za života prevoditelja nije poznato jesu

li objavljeni i ostali dijelovi Staroga zavjeta,7 iako se u literaturi dolazi do podatka

da je, primjerice, Juričić preveo pet knjiga Mojsijevih iz Staroga zavjeta,8 odnosno

do pretpostavke o postojanju “protestantskog prijevoda Biblije“ u 16. stoljeću, koji

je izgubljen.9 O prevođenju Petoknjižja, mogućim prevoditeljima i njegovu objav-

ljivanju piše i Arapović, zaključujući da to što do danas nije pronađen ni jedan re-

dak toga Petoknjižja, nije dokaz da Petoknjižje nije skano.10 Pretpostavlja također

da su se prevodile i “najkasnije do druge polovice 1564. godine [bile] spremne za

sak“ povijesne, pjesničke i mudrosne knjige, tj. dio između Petoknjižja i Proroka,

iako se ni o tome danas ništa ne zna.11

Jedini pozna primjerak prvoska Proroka, spomenuto lanično Vsih prorokov

stumačenje hrvatsko iz 1564., čuva se u Austriji u knjižnici samostana Pramon-

stratenser Chorherrens u Schläglu, dok nije poznat ni sačuvan ni jedan izrijekom

spomenut primjerak glagoljicom, što prema Arapoviću ne znači da glagoljično iz-

danje nije bilo dovršeno ni osnuto.12 Na temelju sačuvanoga laničnog primjerka

Proroka Vatroslav Jagić priredio je svoje izdanje 1897., koje je transkribirao suvre-

menim slovopisom i važećim pravopisom. Arapovićevo izdanje iz 2002. preslika

je protestantskoga prvoska. Sadržava i uvodnu studiju, kao i predgovor u kojem

među ostalim objašnjava pocaj za objavljivanje te ukratko upućuje na razlike u

odnosu na Jagićevo izdanje.

__________________

Isto, 476.

Isto, 477.

Borislav ARAPOVIĆ, Proroci MDLXIIII, Prvosak Proroka Staroga Zavjeta na hrvatskom jeziku, Stu-

dija i preslik, Priredio Borislav Arapović, Sveučilište u Mostaru, Mostar, 2002., 7.

Franjo BUČAR, Povijest hrvatske protestantske književnos za reformacije, Maca hrvatska, Za-

greb, 1910., 121.

Ruben KNEŽEVIĆ, Hrvatski bezimprimaturni biblijski prijevodi, Teološki fakultet “Maja Vlačić Ili-

rik“, Zagreb, 2019., 25.

B. ARAPOVIĆ, n. dj., 21.

Isto, 21.

Isto, 24.

Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU Varaždin; br. 35, 2024, str. 377-387

380

“Jagićevo je hvalevrijedno izdanje kulturnom krugu predstavilo sadržaj toga unika-

ta, no u nekim pojedinosma je nepouzdano, osobito zato jer u Jagićevu kratkom

uvodu, osim na pravopisne, nije ukazano i na ostale formalne razlike između izvor-

noga predloška i izvedbe toga novog izdanja. Između ostalog, ispravljane su slovo-

slagarske greške predloška, dotjerana je interpunkcija, slog nije u jednom stupcu

kao u izvorniku, nego je dvostupačan (zato greškom i inozemna bibliograja navodi

da je izvornik u dva stupca), poglavlja su podijeljena u shove, što nije slučaj s

predloškom, te novo izdanje nema ni ukrasnih inicijala ni onih dvadeset drvoreza

iz predloška, izostavljena je i 'Errata ili pogrissenye', itd.“.13

S obzirom na to da sačuvani primjerak Proroka nema naslovni list, ne raspolaže-

mo izravnim podatcima o mjestu i vremenu skanja te se do h informacija došlo na

temelju drugih pouzdanih činjenica. Iako nema eksplicitnih podataka ni o okolnos-

ma prevođenja ni prevoditeljima, i Jagić i Arapović osvrću se i na ta pitanja. Prema

Jagiću dokazi upućuju na to da je na prevođenju radilo više ruku, da su prevoditelji

iz Istre ili s obalnoga područja te da su poznavali glagoljicu jer da su prevodeći “imali

na umu mnoge riječi iz staroga jezika, na koje se nailazi u glagoljskim knjigama“.14

Arapović, s druge strane, zaključuje da “dok se ne dođe s potkrjepljenijim odgovo-

rom na to pitanje, bit ćemo najbliže isni ako na podlozi onoga što je o prevođenju

proroka rečeno držimo da su prevoditelji Proroka uz u prepisci spomenutoga pre-

voditelja Izaije, L. Merčerića, također i J. Cvečić, J. Juričić i Torofsky“.15

3. PREMA NOVOME, KRITIČKOME I DIGITALNOME IZDANJU PROROKA

Arapovićeve primjedbe na Jagićevo izdanje djelomično su utemeljene. Ipak za

dobar dio onoga što je naveo kao problemačno, danas ne bismo rekli da je nužno

za kvalitetno kričko izdanje. Naravno, pri ponovnom objavljivanju više-manje je

obvezno nadoveza se na prethodnike kroz krički aparat, a u ovom radu opisat

ćemo kako se to trenutačno čini s Jagićevim izdanjem u okviru projekta MONO-

GRAF.

Na projektu se građa za istraživanje prikuplja digitaliziranjem starih laničkih

skanih tekstova. Cilj je takve digitalizacije dobivanje računalno pretraživoga teksta,

pa stoga treba naglasi da ovdje nije riječ o digitaliziranju slika izvornika, što pro-

vode knjižnice i druge kulturne ustanove. Još preciznije, najvažnije je za projekt da

su pouzdano digitalizirana slova,16 a sve ostalo podložno je promjeni ako je potreb-

__________________

Isto, 8.

Vatroslav JAGIĆ, Proroci Staroga zavjeta prevedeni na hrvatski jezik u XVI vijeku, Academia liera-

rum caesareae vindobonensis, Wien–Berlin, 1897., VI.

B. ARAPOVIĆ, n. dj., 26.

Po prirodi stvari projekt MONOGRAF teorijski je utemeljen u grafolingvisčkoj literaturi, a po-

VUK-TADIJA BARBARIĆ, MARIJANA HORVAT : Od protestantskih

Proroka

(1564.) preko Jagićeva do...

381

no, što proizlazi i iz medija u kojima se distribuiraju takvi tekstovi, a to su akademske

mreže koje za dijeljenje uglavnom podržavaju *.doc(x) ili *.pdf formate, ali nikako

nisu ograničene isključivo na njih. U najkraćim crtama, infrastrukturni je cilj pro-

jekta stvaranje elektroničkoga korpusa, koji će se pretraživa upima unesenima

današnjim standardnim slovopisom, a kao rezultat dobivat će se riječi zapisane iz-

vornom laničnom grajom.

Jedno od središnjih tekstoloških pitanja još od davnina jest kako pouzdano pre-

nije tekst.17 U stara vremena poznata se strategija sastojala u tome da se u-

vijek prepisuje iz istoga egzemplara, čime se sprečavalo umnožavanje prepisivačkih

pogrešaka. Na projektu MONOGRAF tekstovi se prvo digitaliziraju računalno, s

pomoću tehnologije OCR (engl. opcal character recognion 'opčko prepoznava-

nje znakova'), a zam se zbog očekivanih mnogobrojnih pogrešaka kvaliteta dobive-

noga teksta kontrolira u tri koraka18 :

• provjerom prema cjelovitome izvorniku

• grafemačkom analizom s pomoću konkordancijskoga sovera AntConc,19 pri

kojoj se otklanjaju naknadno uočene pogreške (selekvna provjera izvornika)

• provjerom popisa riječi koje imaju frekvenciju 1 jer se polazi od pretpostavke

da će pogrešno strojno čitanje određene riječi najčešće proizves jedinstvenu

riječ (selekvna provjera izvornika).

Budući da na projektu surađuju znanstvenici s tekstološkim iskustvom, pokušava

se što je više moguće sačuva poveznica s ustaljenim lološkim metodama za obja-

vljivanje tekstova, tj. pokaza na koje sve načine lologija može ima koris od takvih

digitalizacijskih projekata. Stoga je za ovu priliku dorađena projektna metodologija,

tj. uveden je četvr korak u kontrolu kvalitete teksta, a izvjesno je da će se po tom

modelu radi i dalje kad to bude bilo moguće:

• računalna usporedba s tekstom kričkoga izdanja.

__________________

sebno u grafemaci kao grafolingvisčkoj disciplini koja proučava elementarne jedinice pisma

i načine na koje se kombiniraju. O tome i općenito o grafolingvisci vidi: Vuk-Tadija BARBARIĆ,

“Grapholinguiscs“, The Cambridge Handbook of Historical Orthography, ur. Hanna RUTKOWSKA,

Marco CONDORELLI, Cambridge University Press, 2023.

Vidi npr. Marn WEST L., Textual Cricism and Editorial Technique: applicable to Greek and Lan

texts, B. G. Teubner, Stugart, 1973., 12–15.

Kao što je već izloženo u: Vuk-Tadija BARBARIĆ, “Nova ričoslovica ilirička između dvaju projekata“,

Hrvatske dopreporodne gramake u europskome kontekstu, Zbornik radova, ur. Marijana HOR-

VAT, Instut za hrvatski jezik, Zagreb, 2023., 19.

Vidi Laurence ANTHONY, AntConc (inačica 3.5.9) [računalni sover], Waseda University, Tokio,

2020.

Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU Varaždin; br. 35, 2024, str. 377-387

382

Taj korak, dakle, uključuje digitalizaciju teksta kričkoga izdanja, a u ovom sluča-

ju to je Jagićevo izdanje Proroka, te njegovu usporedbu s izvornikom s pomoću

sastavljanja paralelnoga teksta sravnjenoga na razini riječi ili, preciznije, sljedova

slova neprekinuh bjelinom. Preliminarno istraživanje provedeno je na tekstu prvih

sedam stranica Proroka.

Budući da je navedene tekstove neprikladno izravno uspoređiva, stvoren je

međutekst zahvaljujući automatskoj konverziji izvornih grajskih zapisa po Jagićevim

transkripcijskim pravilima, koja je sam izrekao ovako: “scribendo č pro ts, ć pro ch

(sed ć pro chi), š pro ſſ, ž pro s, s pro ß sive sz, c pro cz, j pro y (sed j pro j)“.20 Pregled-

nije to prikazujemo ovako:

• ts = č

• ch = ć

• chi = ć

• ſſ = š

• s = ž

• ß = s

• sz = s

• cz = c

• y = j

• j = j

__________________

Vatroslav JAGIĆ, n. dj., VI.

VUK-TADIJA BARBARIĆ, MARIJANA HORVAT : Od protestantskih

Proroka

(1564.) preko Jagićeva do...

383

Na Slici 1 mogu se vidje označene automatski pronađene razlike između tek-

stova, iz kojih je uklonjena interpunkcija da ne bi ometala usporedbu. U otprilike

pet suća redaka što ih sadržava tablica čiji se dio vidi na Slici 1 u svega stonjak

slučajeva računalo je automatski detekralo razlike, a svega nešto više od trideset

bilo ih je relevantnih. Irelevantne razlike mahom se odnose na razlike u sastavlje-

nom i nesastavljenom pisanju u odnosu na praksu Jagićeva vremena. (Na slici se

Slika 2. Uzorak iz digitalnoga izdanja Proroka koje se priprema na projektu MONO-

GRAF

Na Slici 2 prikazan je dio jedne stranice digitalnoga izdanja Proroka koje je u nas-

tajanju na projektu MONOGRAF.21 Najveći Jagićevi propus na prvih sedam stranica

Proroka što smo ih obradili ču se ispuštanja čak čeriju marginalnih bilježaka, no

to možda više govori o nekim tehničkim poteškoćama u slaganju teksta njegova

kričkog izdanja. Općenito stoji tvrdnja da su pogreške u prenošenju teksta s mar-

gina češće i ozbiljnije. Ono zanimljivije na što razlike upućuju jest to da Jagićeva

transkripcijska pravila ne pokrivaju sve moguće grafemačke ostvaraje u Prorocima.

Detekranje rijetkih grafemačkih ostvaraja upravo je od ključne važnos za pro-

jekt MONOGRAF jer nam jamči veću preciznost.

Slika 1. Stvaranje međuteksta na osnovi Jagićevih transkripcijskih pravila i

detekranje razlika

Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU Varaždin; br. 35, 2024, str. 377-387

384

__________________

Prve stranice novoga digitalnog izdanja u nastajanju mogu se u ovom trenutku naći na našim pro-

lima na akademskim mrežama ResearchGate i Academia.edu. Na istom mjestu nalazi se i prije

spomenuta tablica s usporedbom izvornika i Jagićeva izdanja (vidi Sliku 1).

vide dvije razlike uvjetovane drukčijom raspodjelom bjelina te jedna stvarna

pogreška u prijenosu teksta, dakle poročastvo umjesto proročastvo). To sve znači

da je Jagić bio uglavnom vrlo pouzdan priređivač.

Slika 2. Uzorak iz digitalnoga izdanja Proroka koje se priprema na projektu

MONOGRAF