Content uploaded by Vuk-Tadija Barbarić
Author content
All content in this area was uploaded by Vuk-Tadija Barbarić on Dec 10, 2024
Content may be subject to copyright.
147
Vuk-Tadija Barbarić
Marijana Horvat
Institut za hrvatski jezik, Zagreb
vtbarbar@ihjj.hr
mhorvat@ihjj.hr UDK 821.163.42-97Banovac, J.
27 546.2
Izvorni znanstveni članak
BANOVČEV BLAGOSOV OD POLJA: DIGITALIZACIJOM I
ANALIZOM GRAFIJE DO NJEGOVA STAVLJANJA U
KONTEKST MISALSKO-LEKCIONARSKE
TRADICIJE ZAKLINJANJA
Knjiga Blagosov od polja (Ancona, 1767.) Josipa Banovca veoma je opsežna
zbirka blagoslovnih i zaklinjalačkih tekstova. U ovom se radu kreće putom
istraživanja podrijetla Banovčevih zaklinjalačkih tekstova, i to u kontekstu
misala (mahom glagoljičnih) i lekcionara (latiničnih). Za potrebe istraživa-
nja digitalizirana je navedena knjiga te temeljito proučena njezina grafija. To
je drugo tako obrađeno Banovčevo djelo (uz Predike od svetkovina došašća
Isukrstova…, Venecija, 1759.), te je time stvoren i važan digitalni resurs za
daljnja istraživanja.
Ključne riječi: Josip Banovac, zaklinjanje, grafija, grafematika, digitalizacija
1. Uvod1
Fra Josip Banovac hrvatski je vjerski pisac rođen oko 1703. u Čisti kraj
Skradina, a preminuo 1771. u Šibeniku. Bio je lektor moralnoga bogoslovlja
u Sinju (1725. – 1726), župnik u Šibeniku (1727. – 1730. i 1754. – 1755.),
gvardijan franjevačkih samostana u Šibeniku (1732.) i Karinu (1736.).2
1 Ovaj rad nastao je u okviru projekta Razvoj i primjena modela za normalizaciju grafije
starih latiničnih tiskanih tekstova (MONOGRAF), koji u Institutu za hrvatski jezik
financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja pripadaju samo
autorima i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni
Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
2 Prema Hrvatskoj enciklopediji https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=5737;
pristupljeno 15. veljače 2023. Više detalja iz Banovčeve biografije vidi npr. u Knezović
2004: 25–34 te u drugim radovima iz istoga zbornika posvećenoga njemu.
148 Tragovima slavenske pismenosti na šibenskom području
O njemu se piše kao o vrlo plodnom piscu, izvrsnom govorniku i propo-
vjedniku.3 Posebno se ističu dvije knjige propovijedi: Pripovidanja na svetko-
vine korizmene i druge predike od zloća većma u sadanja vrimena običajni.
Skupljene iz veće knjiga latinski i složene u dični hrvatski jezik za službu M.
M. P. P. parosijanah i slavonjanah, po otcu fra Josipu Banovcu, pripovida-
ocu Reda S. O. Frančeska male bratje, provincije Presvetoga Otkupitelja u
Dalmaciji (Venecija, 1747.) i Predike od svetkovina došastja Isukrstova, slo-
žene i na svitlost date po otcu fra Josipu Banovcu, pripovidaocu Reda S. O.
Frančeska od obsluženja Provincije Prisvetoga Odkupitelja (Venecija, 1759.),
koje su namijenjene svećenicima koji se ne služe latinskim jezikom. U tome
smislu njegove propovijedi pripadaju angažiranoj književnosti, kakve franje-
vačke propovijedi i jesu jer su potaknute duhovnim i kulturnim potrebama
onih kojima su namijenjene.
Knjiga Blagosov od polja i zaklinjanja zli vrimena u četiri dila razdiljeni, veo-
ma kripostni i mogući suprot svakoj živini škodljivoj i vlastima ajerskim, data
na svitlost za službu misnika slovinskih (Ancona, 1767.) veoma je opsežna
zbirka blagoslovnih i zaklinjalačkih tekstova.
Prema Općem religijskom leksikonu (2002: 106) blagoslov (lat. benedi-
ctio) je “obredna prozbenica da Bog štiti osobu ili stvar, bilo da je osoba skri-
venom dobročinstvu neposredno prisutna (papinski blagoslov) ili posebnom
uporabom blagoslovljene stvari (blagoslovljena voda)”, odnosno “kultna ili
obredna riječ ili niz riječi kojima se izriče spas, zaštita i pomoć božanstva”;
u kršćanstvu je blagoslov “obredna molitva nad osobama, životinjama ili
predmetima kojom vjernik zahvaljuje Bogu na udijeljenim darovima, zazi-
va njegovu pomoć i zaštitu”, dok je zaklinjanje (lat. adjuratio demonum)
“obred kojim se osoba ili stvar izuzimaju od prokletstva grijeha i vlasti zla
(→ egzorcizam).”
“Zaklinjanja (adiurationes, coniurationes, exorcismi) su molitve koje su
molili svećenici, ali i vjernici, protiv nepoznatih zlih sila shvaćenih kao djela
zloduha. U kršćanskoj se teologiji za njih, prema grčkom, uvriježio naziv
egzorcizmi, a u starijim hrvatskim tekstovima naziv zaklinjanja i u novije
vrijeme naziv otklinjanja.” (Kapitanović 2013: 309).4 Egzorcizam je posebice
izražen u sakramentu krštenja (Kapitanović 2013: 311).
3 O Banovčevim djelima v. Knezović 2004: 21–64.
4 Zaklinjanja protiv zlih duhova poznata su u starim religijama. Njihovih tragova ima i u
Starome zavjetu (Zah 3, 2; Jd 9). U evanđeljima se opisuje kako je Krist liječio bolesne i
istjerivao zloduhe, a u njegovo su ime to činili i drugi koji nisu pripadali krugu njegovih
učenika (Mt 7, 22 i Mk 9, 38). Krist je i sam slao učenike da idu liječiti bolesne i istjerivati
zloduhe (Mt 10, 8). Zaklinjanje i istjerivanje zloduha u kršćanskom su bogoslužju kao
sredstva spasenja od starine povezana uz katekumenat i obred krštenja, a preuzimana su iz
149
Blagoslov i zaklinjanje spadaju u blagoslovine (lat. sacramentalia).
Blagoslovine su u kršćanstvu vrlo stare (nastavljaju se na starozavjetne tra-
dicije), ustanovljuje ih Crkva (za razliku od sakramenata koje je ustanovio
Krist), a proizvode određene duhovne učinke; osobito su se umnožavale u
srednjem vijeku (blagoslov kralja, viteza, zastave).5 To su, dakle, obredi za
posebne svrhe, pripadaju im još npr. posveta (konsekracija) osobe (opata,
redovnika, redovnice) i posveta stvari (crkve, kaleža, zvona, oltara, groblja,
ulja, vode).
Što se zaklinjanja tiče, treba razlikovati zaklinjanje kao adjuratio demo-
num, što je predmet ovoga istraživanja, i zaklinjanje kao neku vrstu prisege,
uvjeravanja. Sam Banovac u predgovoru naslovljenom Bogoljubnomu zakli-
njaocu, među ostalim, kaže: “Imajući misnik pečat od misništva, ne samo
ima oblast posvećivati tilo i krv G. N. Isukrsta, odrišivat od griha i ostale
sakramente služit, da li još ima oblast djavle i njiove naslidnike zaklinjati,
proklinjati i progoniti, polja blagosivati i svaka koja su na službu ljudsku
posijana i posađena, iz njih škodljivu živinu izgoniti.” U nastavku ističe da je
svećeniku za posvećivanje tijela i krvi Kristove, odrješivanje grijeha i istjeri-
vanje đavla potrebna istinska vjera i pouzdanje “u jakosnu i priveliku pomoć
Božju, koja sama tira i progoni strašnu silu djavaosku, a misnik je samo
priprostiti služitelj”.
2. Motivacija
Autori ovoga rada surađivali su na internome projektu Instituta za hrvatski
jezik Razvoj modela za normalizaciju grafije starih latiničnih tiskanih tek-
stova (http://ihjj.hr/projekt/razvoj-modela-za-normalizaciju-grafije-starih-la-
tinicnih-tiskanih-tekstova/102/) te su nastavili suradnju na projektu Razvoj
i primjena modela za normalizaciju grafije starih latiničnih tiskanih tekstova
(MONOGRAF), koji financira Europska unija – NextGenerationEU. Prva
knjiga koja je bila u cijelosti digitalizirana za potrebe obaju projekata i danas
je besplatno dostupna na profilima V.-T. Barbarića na istraživačkim mrežama
Academia.edu i ResearchGate jest upravo jedna od spomenutih Banovčevih
knjiga Predike od došašća Isukrstova.
biblijskih tekstova ili su prema njima sročena. Posebice se utvrdilo zaklinjanje katekumena,
krštenika i opsjednutih od zloduha te zaklinjanje ulja, vode i soli pri slavljenju nekih
sakramenata koji su blagoslivljanjem i sami postajali sakramentalima. Usp. Kapitanović
2013: 312–313.
5 Prema Hrvatskoj enciklopediji https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=5737; pristu-
pljeno 15. veljače 2023.
Vuk-Tadija Barbarić, Marijana Horvat | banovčev
blagosov od polja.
..
150 Tragovima slavenske pismenosti na šibenskom području
Zbog toga je u okviru znanstvenoga skupa Glagoljična i ćirilična baština
šibenskoga kraja6 tematska cjelina Banovčev Blagosov od polja u kontekstu
glagoljskih zaklinjanja odmah privukla pozornost autora. Tu je temu ipak tre-
balo prilagoditi ciljevima navedenoga projekta te tekstološkom iskustvu koje
su autori dosad stekli. Stoga je prirodan put bio pokušati povezati Banovčeva
zaklinjanja s misalsko-lekcionarskom tradicijom, koja nije samo glagoljična
ili ćirilična nego je i latinična.
Ovaj prilog je u svojem pr-
vome dijelu preliminarni rad na
rasvjetljavanju izvora iz kojih je
Banovac crpio sastavljajući svoju
zbirku, ali to je posao koji svaka-
ko treba odraditi. Misali i lekci-
onari ne sadržavaju ni približno
toliko različitih vrsta zaklinjanja
kao Banovčeva zbirka. U misali-
ma i lekcionarima najčešće ćemo
zateći blagoslove vode i soli, koji
su katkad važni za misne obrede.
No kad razlučimo što Banovac
preuzima iz te tradicije, daljnje
će rasvjetljavanje Banovčevih
izvora biti nešto lakše. To više što
je nusproizvod ovoga istraživanja
digitalizirana i besplatno dostup-
na još jedna Banovčeva knjiga
– Blagosov od polja.7 Trebamo
možda samo naglasiti da je riječ
o tome da su digitalizirane knjige
koje se izrađuju za potrebe pro-
jekta zapravo računalno pretraži-
vi tekstovi. Na slici 1 vidi se kako
izgleda jedna stranica u pripremi.
6 Ovaj se rad temelji na izlaganju na Međunardonome znanstvenom skupu Glagoljična i
ćirilična baština šibenskoga kraja, Šibenik, 22. veljače 2023.
7 Treba svakako naglasiti da je riječ o računalno pretraživu tekstu u izvornoj grafiji, tj. o
računalnoj kopiji teksta, ali ne i slikama izvornika.
Slika 1: Blagosov od polja – digitalizirana
inačica u nastajanju
151
U najkraćim crtama, cilj je projekta stvaranje elektroničkoga korpusa,
koji će se pretraživati unošenjem jednostavnih upita današnjim slovopisom,
a kao rezultat dobivat će se riječi zapisane nekadašnjom grafijom ili, bolje
rečeno, nekadašnjim grafijama. Da bi se to postiglo, trebat će digitalizirati
znatan broj knjiga i razviti model koji će to omogućiti na osnovi preciznih
opisa grafije. Stoga drugi dio ovoga rada čini jedan takav opis.
3. Analiza
Budući da je jedan od ciljeva našega rada tekstološke prirode, u nastavku
ćemo uvodno usporediti ulomke iz Banovčevih zaklinjanja s ulomcima iz
Kašićeva Rituala rimskoga (1640.), koji sadržava propisane tekstove i po-
stupke za obrede izvan mise,8 te s hrvatskom misalsko-lekcionarskom tradi-
cijom, odnosno s Bernardinovim lekcionarom, Bandulavićevim lekcionarom,
glagoljičnim prvotiskom Misalom po zakonu rimskoga dvora (= Prvotisak)
i Hrvojevim misalom.9
3.1. Blagosov od polja i Ritual rimski
Banovac: Blagosov od polja Kašić: Ritual rimski
Blagosov vodeni svagdanji
V: Pomoć naša u ime Gospodinovo
Od. Koji stvori nebo i zemlju.
Način za činiti vodu blagosovljenu
U dnevi nediljne Gospodinove i kad godir
potreba bude, pripravivši soli i vode čiste
za blagosoviti u crkvi ili sakristiji, misnik
s kotom i stolom modrom obučen prvo
govori:
V: Pomoć naša u imenu Gospodinovu.
Odg. Koji je učinio nebo i zemlju.
Pak posobito počnje zakletvu od soli
8 Blagosov od polja sadržava tekstove preuzete iz Rituala rimskoga; v. u ovome članku
poglavlje 3.1.
9 Vidi popis izvora na kraju, gdje su oni popisani po ovdje navedenim imenima, uključujući
Blagosov od polja i Predike.
Vuk-Tadija Barbarić, Marijana Horvat | banovčev
blagosov od polja.
..
152 Tragovima slavenske pismenosti na šibenskom području
Zakletva vrhu soli [str. 356]
Zaklinjam tebe, stvorenje soli, Bogom †
živim, Bogom † istinim, Bogom † svetim,
Bogom koji tebe po Elizeju proroku u
vodu usuti zapovidi da bi se ozdravila
neplodščina vode, da budeš so zakleta
na spasenje virnih i da budeš svim koji te
uzimaju zdravlje duše i tila, i da pobigne
i otide od onoga mista gdi prosuta
budeš svaka sablazan i zloća ali himba
djavaoske privare i svaki duh nečisti
zaklet onim koji prići ima suditi žive i
mrtve i svit ognjem. Amen.
[Nakon navedenoga teksta slijedi molitva.]
Zakletva [str. 250–25110]
Zaklinam tebe, stvoren’je soli, Bogom
† živim, Bogom † pravim, Bogom †
svetim, Bogom koji je tebe po Elizeju
proroku zapovidio u vodu vrći neka bi
ozdravila neplodnost vode, da se učiniš
sol zakleta na spasen’je od virujućih i da
budeš svima uzimajućima tebe zdravje
duši i tilu, ter da pobigne i otide od
mista u komu budeš biti prosuta svaka
nakazan i zloba ili podhibnost vražje
privare i svaki duh nečisti zaklet onim
koji će doći suditi žive i mrtve i svit po
ognju. Odg. Amen.
[Nakon navedenoga teksta slijedi molitva.]
Zakletva vrhu vode [str. 357–358]
Zaklinjam tebe, stvorenje vode, imenom
Boga † Otca Svemogućega, imenom
Isukrsta †, sina njegova, i kripostju
Duha † Svetoga, da budeš voda zakleta
na izagnanje oblake svasti [graf ſvaſti]
neprijatelja i istoga iskoreniti i izguliti da
moći budeš s anđeli njegovimi odmetnici
kripostju istoga gospodina našega
Isukrsta, koji priti ima suditi žive i mrtve
i svit ognjem. Amen.
[Nakon navedenoga teksta slijedi molitva.]
Zakletva od vode [str. 25111]
Zaklinam tebe, stvoren’je od vode,
imenom Boga Oca † Svemogućega,
imenom † Isukrsta, sina njegova,
Gospodina našega, i kripostju Duha
† Svetoga, da se učiniš voda zakleta
za prognati svaku moć neprijateljsku
i istoga neprijatelja uzmožeš izkoripiti
i izguliti i s angeli svojimi odmetnici
po kriposti istoga gospodina našega
Isukrsta, koji će doći suditi žive i mrtve i
svit po ognju. Odg. Amen.
[Nakon navedenoga teksta slijedi molitva.]
Na temelju usporedbe odabranih tekstova iz Banovčeva Blagosova od polja s
tekstovima iz Kašićeva Rituala rimskoga razvidna je podudarnost i na struk-
turnoj i na sadržajnoj razini. Blagosov od polja također sadržava poglavlje
naslovljeno Jošte zaklinjanja primoguća i vridna suprotiva zlim godinam i
vlastima ajerskim izvadjena iz Rituala rimskoga (str. 323–336). Iako se u
Blagosovu ne donosi podatak iz kojega su izdanja Rituala rimskoga preuzeti
10 U izvorniku stranica označena pogrešno 252.
11 U izvorniku stranica označena pogrešno 252.
153
tekstovi, i u tome se poglavlju Banovčeva djela uočava sličnost s Kašićevim
izdanjem. Svakako valja istaknuti da navedeno poglavlje u Blagosovu od po-
lja s tekstovima preuzetim iz Rituala ne sadržava sve dijelove koji se nalaze u
Kašića u poglavlju Zaklinan’ja primoguća i vridna. Primjerice, Kašićev Ritual
na početku donosi poglavlje Od pripravljen’ja misnikova prije zaklinjan’ja,
što se ne potvrđuje u Banovca. U Kašića potom dolazi Zakletva soli i vode,12
što Banovac također nema u poglavlju za koje izrijekom kaže da ga preuzima
iz Rituala.13 Poglavlje u Blagosovu od polja počinje molitvom, a tekst je us-
porediv s Kašićevim od posljednjega ulomka u Ritualu na str. 427. do kraja
431. stranice te u poglavlju Pomoljen’ja Davidova.
Prema Kapitanoviću (2013: 314) poglavlja Zaklinan’ja primoguća i vrid-
na i Blagosov od vode na Vodokršte Kongregacija obreda zabranila je 1725.
pa se ne nalaze u Ritualu rimskom koji je izdan po nalogu pape Benedikta
XIV., a na hrvatskom objavljen 1827. Unošenje tekstova iz zabranjenih po-
glavlja u zbirke blagoslova, zaklinjanja i molitava nakon 1725., pa tako i u
Banovčev Blagosov od polja objavljen 1767., Kapitanović (2013: 314) vidi u
tome što “[u]hodanu praksu puka, mučena često raznim nevoljama, nije bilo
jednostavno promijeniti jednom odredbom iz dalekoga Rima, tim više što se
čini kako po mnogim župama nisu ni imali Rituale Romanum prije nego što
je preveden na hrvatski”.
Unatoč utvrđenim sličnostima tekstovi zaklinjanja u Banovca i Kašića
daleko se češće razlikuju. Očekivano je da se potvrđuju tekstovi, primjerice
blagoslova soli i vode, kojima su zajednički motivi i poruka, ali ne i iskaz, tj.
način na koji se oblikuje tema.
12 Ritual rimski: Zakletva soli i vode [str. 425]
Zaklinam tebe, stvoro od soli i vode, u ime gospodina našega Isu†krsta Nazaranina, sina
Boga živoga, da budeš očisten’je i izčisten’je u onih mistih na kojih budeš biti poskropljena
za izgoniti nečiste i skitačne duhove i svake nepodobne pute vražje prognati, i svake slike
i strašen’ja nakazni sotonske satarisati, i gromov, triske i strile ognjene koje se vide da su
vržene na kuće, stabre, dubove, njive, baštine, turne ili koja godir pribivališta da ne naude
ni ljudem, ni živinam, ni voću, nego da otidu i pobignu po zazivan’ju imena gospodina
našega Isukrsta, koji ima doći suditi žive i mrtve i svit po ognju. Odg. Amen.
13 Motive iz Kašićeve Zakletve soli i vode (iz poglavlja Zaklinan’ja primoguća i vridna)
nalazimo, primjerice, u Banovčevu Blagosovu od polja na početnim stranicama djela u
poglavlju Blagosov vode: V. Pomoć naša u ime Gospodina.; Od. Koji stvori nebo i zemlju;
V. Gospodine, usliši molitvu moju.; Od. I vapaj moj k tebi da pride.; V. Gospodin s
vami.; Od. I s duhom tvojim. Zaklinjam tebe, stvorenje vode, u ime Otca † i Sina † i
Duha † Svetoga, da ne budeš općiti s nijednim duhom nečistim, da li daj poštenje živomu i
kraljujućemu Bogu da gdi godir poškropljena budeš, svaki duh nečisti, svaka sablazan skoti
otrovne otide. Takojer, zaklinjem tebe, vodo, u ime Isukrsta Nazaranina, sina Boga živoga,
Odkupitelja i Sudca, da budeš opranje i posvećenje mista i ljudih, koje Bog stvori na priliku
i slavu svoju. Pomolimo se […] (str. 14–15).
Vuk-Tadija Barbarić, Marijana Horvat | banovčev
blagosov od polja.
..
154 Tragovima slavenske pismenosti na šibenskom području
Banovac: Blagosov od polja Kašić: Ritual rimski
Blagosov soli i vode
V: Pomoć naša u ime Gospodina.
Od. Koji stvori nebo i zemlju
Blagosov od vode koji se čini u
nadvečerje od Vodokršta
Zaklinjanje soli (ulomak, str. 9)14
Opet zaklinjam tebe, stvorenje soli,
Bogom † živim, Bogom istinim †, Bogom
svetim †, Bogom koji tebe po Elizeju
proroku u vodu usuti zapovidi da bi se
ozdravila neplodština vode, da budeš
so zakleta na spasenje virnih i da budeš
svim koji te uzimaju zdravlje duše i tila,
i da pobigne i otide od onoga mista gdi
prosuta budeš svaka sablazan i zloća
ali himba djavaoske privare i svaki duh
nečisti zaklet onim koji prići ima suditi
žive i mrtve i svit ognjem. Amen.
V: Gospodin s vami.
Od. I s duhom tvojim.
[Nakon navedenoga teksta slijedi molitva.]
Zakletva vrh soli spiva se (str. 408–409)
Zaklinam tebe, stvoro soli, Bogom
istinim, Bogom svetim, Bogom svega
stvoren’ja stvoriteljem: ovim koji tebe
po Elizeju proroku zapovidi vrći u vodu
da bi ozdravila neplodnost vode, koji po
apostolu Pavlu dostojio se jest reći: “Budi
srce vaše solju začinjeno.” Zato se učini
sol za zakleti, za prognati i za iztirati
neprijatelja i svu silu njegovu i nečistoću
vražju, u ime gospodina našega Isukrsta,
koji ima doći suditi žive i mrtve i svit po
ognju. Amen.
[Nakon navedenoga teksta slijedi molitva
te pjevanje nove zakletve (Pjeva se ova
zakletva, str. 409–410).]
3.2. Blagosov od polja i misalsko-lekcionarska tradicija
Takvi se motivi potvrđuju i u Prvotisku, Misalu po zakonu rimskoga dvo-
ra (1483.), ali jednako tako bez veće sličnosti koja bi upućivala na izravna
preuzimanja:
[str. 214a] Gredetь suditi živ(imь) • zdê solь vsipli •3• kratь g(lago)le budi sie
smêšenie soli i vodi sil(o)û s(ve)t(a)go k(r)iža va ime o(t)ca i s(i)na i duha s(veta)
go•am(e)n(ь) [str. 214b] Znam(e)na+vaû te tvari solnaê i vodnaê v ime o(t)ca + i
s(i)na + i d(u)ha + s(ve)t(a)go iže te elisêemь pror(o)k(o)m’ va vodu vsipati pov(e)
lêlь est’ g(lago)lûĉu emu se g(lago)letь g(ospod)ь iscêlaû vodi sie i ne budetь ottudu
semrti ni besčediê iže usti b(o)ž(a)stva svoego r(e)če vi este solь z(e)mli po ap(usto)
lu tvoemu soliû srce učineno estь da vsi iže ot tebe okusetь budutь sveĉeni d(u)šami
i telesi • i kadi lûbo razliêna budetь dast’ vsêmь otpuĉenie grêhovь sp(a)s(e)nie i
zdravie i zaĉiĉenie umomь kь otgoneniû i otpuĉeniû napasti dêmunskie • v ime
o(t)ca i s(i)na i d(u)ha s(veta)go • iže gre(detь) pom(o)li(mь) [str. 215c] Zaklinau te
14 Poglavlje Zaklinjnaje soli počinje na 7. str., a završava na 14.
155
d(u)še nečisti b(ogo)mь v(se)mmoguĉimь (!) iže stvoriIь estь n(e)bo i z(e)mlu mora
i vsa suĉaê v nihь da vsaka sila supostatna i vsač(a)sko voinstvo dьêvlsko i vsač(as)
ko napadanie vražie i vsaki zrakь ego otidetь i otbêgnetь ot see t’vari vodnie da
budetь s(ve)ta i sp(a)sena ognemь goruĉimь na vsaku supostatь napadaniê vražiê
prizvanimь imenemь g(ospod)a n(a)šego i(su)sa h(rьst)a • iže gredetь [str. 216b]
zn(a)m(e)nati solь i vodu vsaku n(e)d(ê)lu pop gl(agole)t’ • g(ospod)i po(milui) •
h(rьst)e po(milui) o(t)če n(a)š(ь) • Zn(a)m(e)naû te tvari solnaê b(ogo)mь + živim’
[str. 216c] b(ogo)mь + istin’nimь + b(ogo)mь s(ve)timь iže te elisêemь pr(o)r(o)
komь vь vodu vrêĉi stvori da iscêlit se neplodstvo vodi • da budeši solь zn(a)m(e)
n(a)na + v sp(a)s(e)nie vêruûĉimь • i budeši vsêmь svršeno iscêlenie d(u)ši i têlu da
izbêgnetь i otidetь edro ot mêsta togo v nemže budeši pokroplena vsako blazanstvo
i krivostь i zledь dьêvle lasti i vsakь d(u)hь nečisti zakletь g(ospode)mь.
Što se tiče jasnijih veza Banovčevih zaklinjanja i misalsko-lekcionarske
tradicije, na slici 2 vidimo usporedbu nekih odsječaka Banovčeva teksta i od-
govarajućega teksta iz lekcionara Ivana Bandulavića. Poznato je da je taj lek-
cionar, koji je nastao u prvoj polovici 17. st. te je u čvrstoj tekstološkoj vezi s
Bernardinovim lekcionarom, bio veoma čitan, a i distribuiran u velikome bro-
ju izdanja. Stoga nije čudno da smo naišli na neke podudarnosti. Navedena
slika pokazuje veoma veliku korespondenciju s tekstom Bandulavićeva lek-
cionara, a u ovome bi se slučaju moglo govoriti i o identičnosti.
Slika 2: Usporedba Banovčevih i Bandulavićevih zaklinjanja što pokazuju visoku razinu
identičnosti
Vuk-Tadija Barbarić, Marijana Horvat | banovčev
blagosov od polja.
..
156 Tragovima slavenske pismenosti na šibenskom području
Slika 3, pak, pokazuje Banovčev tekst koji je sigurno u vezi s
Bandulavićevim, ali su u njemu načinjene nekakve preinake. Nije uopće isklju-
čeno da je moglo biti i nekih razlika među izdanjima Bandulavićeva lekciona-
ra. Mi se ovdje oslanjamo na izdanje iz 1613. čiji je pretisak objavila Elisabeth
von Erdmann-Pandžić. No razlike mogu imati različite uzroke. Moguće je da
je i sam Banovac dorađivao tekst kad je smatrao da je to potrebno.
Na idućim slikama osvrnut ćemo se i na moguće poveznice s misalskom
tradicijom zaklinjanja, a ovdje pod misalskom tradicijom prije svega mislimo
na glagoljičnu misalsku tradiciju. A korisnim će se pokazati i uvođenje teksta
Bernardinova lekcionara, s kraja 15. stoljeća, u usporedbu. Na slici 4 vidimo
u usporedbi dio teksta iz glagoljičnoga prvotiska Misala po zakonu rimskoga
dvora. Općenito se može reći, bez ulaženja u detalje, da se Banovčev tekst
nekad doima sličnijim Bernardinovu, a nekad tekstu Prvotiska. U slučaju
oslanjanja na Prvotisak to se više osjeća kao sadržajno podudaranje nego
leksičko. No, ipak su sličnosti s Bernardinom daleko očitije, a to sigurno
nije slučajno jer se i sam Bandulavić jako oslanjao na Bernardinov tekst.15
Stoga je sličnosti u ovom slučaju moguće tumačiti različito, tj. najsigurnije
je pretpostaviti da su pred nama faze jedne tekstne tradicije, ali nikako ne
mora značiti da je riječ o izravnim vezama među promatranim tekstovima.
Dapače, to je malo vjerojatno.
15 Vidi Barbarić 2017: 112–116.
Slika 3: Usporedba Banovčevih i Bandulavićevih zaklinjanja što pokazuju neke važne
razlike
157
Slika 5, za razliku od slike 4, sad pokazuje tekst Hrvojeva misala namjesto Prvotiska.
Slika 4: Usporedba Banovčevih zaklinjanja s onima iz Bernardinova lekcionara te Prvotiska
Slika 5: Usporedba Banovčevih zaklinjanja s onima iz Bernardinova lekcionara te Hrvojeva
misala
Vuk-Tadija Barbarić, Marijana Horvat | banovčev
blagosov od polja.
..
158 Tragovima slavenske pismenosti na šibenskom području
Hrvojev misal nije uveden u usporedbu samo da bi se predstavila razno-
likost konzultiranih izvora. Naime, čini se da odgovarajućega teksta uopće
nema u Prvotisku, ali oba su teksta na posljednjim dvjema slikama posredo-
vana Bernardinovim lekcionarom dalje u tradiciju. Općenito govoreći, ovdje
se prvo uočava da se Bernardinov lekcionar i Hrvojev misal bolje međusobno
sadržajno podudaraju. Ispušten je na slici završetak Banovčeva teksta jer je
posve drukčiji i ne može se sravniti s drugim dvama tekstovima. To je dobar
primjer pred kakve nas tekstološke poteškoće dovodi Banovčev tekst. On se,
dakle, u sastavljanju svoje zbirke očito oslanjao na mnoge izvore, što će nama
sad, ali i budućim istraživačima biti velik izazov.
4. Rezultati grafijske analize
Opisom grafije knjige Blagosov od polja bavio se već Maretić (1889: 248–
252). Ovdje ćemo dopuniti taj opis s obzirom na to da raspolažemo na-
prednijim metodama analize, a važno će biti i osvrtanje na grafijsku analizu
Predika (Barbarić 2020), pri čemu ćemo ovdje sažimati ono što je već rečeno
i naglašavati što je novo i dosad neprepoznato. Gledajući zajedno Maretićev i
Barbarićev opis, možemo utvrditi da je u literaturi dovoljno rečeno o gemina-
ciji (udvajanju slova), rasporedu nadslovaka i konsonantskim kombinacijama
(analiza morfo(no)loškoga pravopisa) te ćemo se usredotočiti na temeljni
grafemski inventar. Sve to činimo u okviru grafematike, discipline grafolingvi-
stike koja proučava “grafičke konstitutivne elemente pisanoga jezika, njihove
funkcije i svojstva te njihovu sistematsku organizaciju” (Amirova 1985: 53,
naš prijevod; za grafolingvistiku vidi pregled u Barbarić 2023).
Analiziraju se samo grafemi koji zahtijevaju kakav komentar. Prvo se u
kosim zagradama navodi fonem notacijom uobičajenom u Akademijinu rječ-
niku (AR), a zatim odgovarajući grafemi u šiljatim zagradama uz detaljniju
analizu gdje je to potrebno.
/c/: <cz> – tamnicze
Nešto češće nego u Predikama razumljivom slagarskom pogreškom može
stajati <çz> umjesto <cz> (npr. Golubiçza). Maretić bilježi isključivo <cz>.
/č/: <ç> – poçetak
Kao i u Predikama, slagari su se za realizaciju ovog grafema mora-
li nekada snalaziti različitim kombinacijama, a osobito u verzalu (<Ç> =
<C,>). Rijedak primjer niczicze (ničice) teško da može biti nešto drugo nego
159
pogreška.16 Neobično je da Banovac prijedlog cića (‘radi’, s genitivom) bilježi
isključivo çichia, kao i u Predikama, što nije registrirano u AR-u. To ne može
biti dokaz da je nekad /č/ = <ç>, nego je vjerojatnije da je Banovac taj prijedlog
poznavao samo iz predložaka kojima se služio.
/ć/: <chi> – obrachiam; <ch> – pomoch, rechi, poſvechivati, nemochnikaa
Jednako kao u Predikama i ovdje imamo slučaj da su dva alografa u kom-
plementarnoj distribuciji. Alograf <chi> pojavljuje se ispred e, a, o, u (npr.
ſmuchiegnie, vrachia, odichiom, vochiu), dok alograf <ch> pokriva ostale
pozicije, prije svega finalnu poziciju u riječi17 (npr. pomoch, noch) ili u slijedu
chi /ći/ na finalnoj poziciji (npr. mochi, govorechi), u slijedu chi /ći/ ispred
svih znakova koji nisu e, a, o, u (npr. dajuchima, opchiti) te <ch> ispred svih
znakova koji nisu i, e, a, o, u (npr. moghuchſtvo, pomochnicza). U Barbarić
2020: 38 te su pozicije definirane ponešto drukčije uvođenjem pretpostavlje-
nog slijeda *chii (jednako tako i *gnii i *glii za /ń/ i /ļ/)18, koji se pojavljuje
samo u sažetom obliku, što je možda i elegantnije objašnjenje u smislu lakšeg
uočavanja komplementarne distribucije (jer je intuitivno teško zanemariti da
znakovi i, e, a, o, u stoje za samoglasnike).
Status potencijalnih ostalih alografa <tj>, <tchi> i <tch> (uključujući i
sljedove ſctj/ſchi za /šć/ – pri čemu je riječ o sažetome slijedu ſcchi19) objaš-
njen je detaljno za Banovca u Barbarić 2020: 38–40, djelomično i na osnovi
Maretićeva opisa grafije Blagosova od polja, te se ovdje nema što dodati osim
što ćemo ponoviti da je riječ o morfo(no)loškome pisanju (npr. uputjegnia i
uputchiegnia, bratjo i bratchi, mudroſctju). Ako postoji praktična potreba,
i takve bi se kombinacije slova mogle smatrati alografima za /ć/ (s jedne
strane dvostrukosti tipa bratjo i bratchi svjedoče da se na tom mjestu doista
i izgovaralo /ć/, a s druge o tome kakve je još sve podatke o riječima pisac
htio prenijeti). Tada bi osnova za njihov opis postala činjenica da se nalaze
isključivo na tvorbenim šavovima. Za potrebe ovoga rada smatramo da ih je
jednostavnije razvrstati u slučajeve morfo(no)loškoga pisanja.
16 Ipak treba spomenuti da možda Banovac etimologizira s obzirom na to da su u AR-u
zabilježeni i prilozi nic i nica (doduše korijen je nik-).
17 U ovoj analizi zanaglasnice koje se uobičajeno pišu sastavljeno s prethodnom riječju
gledamo kao da su nesastavljene (npr. nahodechiſe = nahodechi ſe ‘nahodeći se’).
18 U tekstu se doista može naići na sljedove chii/gnii/glii, ali se ta pojava mahom može objasniti
geminacijom u svrhu označivanja dužine (npr. çekajuchiim, kogniike, nepriateglii).
19 Koji se čak može i pojaviti u punome obliku, npr. iſçiſcchiujem).
Vuk-Tadija Barbarić, Marijana Horvat | banovčev
blagosov od polja.
..
160 Tragovima slavenske pismenosti na šibenskom području
/ģ/: —
Nema dobrih primjera za pokušaje bilježenje toga fonema. Samo se mo-
že reći da kod zapisivanja riječi srdžba dolazi do kolebanja, ſarxbe i ſarçbe,
kakva nema u Predikama.
/đ/: <gi> – megiu, dogioh, takogier; <g> – izage, doge, rogeni
Sve što je rečeno za Predike u Barbarić 2020: 40–41 u vezi s grafemima
za /đ/, stoji i za Blagosov od polja (osim što ne nalazimo mogućnost <gj>).
Dakle, <gi> ima manja ograničenja u distribuciji od <g> s obzirom na to da
<g> može stajati praktički samo u slijedu gi /đi/, npr. priigi, i ge /đe/, npr.
prige (ali prigiu).
Za status potencijalnih ostalih alografa <dj> i <dg>, unatoč tomu što
ih je Maretić uključio u grafemski inventar, ostajemo pri tome da je riječ o
činjenicama morfo(no)loškoga pravopisa, npr. xedja, rodjen, xedgi, utvardge-
ni – osobito je to jasno iz posljednjih dvaju primjera, koji se, stoga što <g>
katkad stoji samostalno za /đ/20, mogu transkirbirati i žedđi, utvrdđeni. Ti se
svi primjeri ne bi smjeli promatrati izdvojeno od analognih slučajeva s poten-
cijalnim alografima <tj>, <tchi> i <tch>, kao ni od ostalih primjera u kojima
se vidi da se u zapisima fiksira stanje prije provođenja sekundarne jotacije
(npr. priporodjenje). Prihvaćanje svih tih alografskih mogućnosti može imati
neke prednosti, ali mi nastojimo u svojem opisu definirati što je Banovčev
osnovni grafemski inventar te iz njega isključiti sve suvišno. To konkretno
znači da npr. slijed dj u xedja analiziramo kao <d> + <j>, a ne kao <dj>,
bez obzira na to što je izvjesno da se i jedno i drugo preklapa s fonemskom
vrijednošću /đ/. Uzimanjem u obzir karakteristika morfo(no)loških zapisa
sinkronijski fonološki inventar više ne mora biti jedino mjerilo određivanja
grafemskoga i alografskoga inventara. Također nam takav pristup omogućuje
objasniti zašto možemo tako lako čitati nešto što na površini izgleda kaotič-
no – jednostavno zato što grafemski inventar nije onoliko opsežan koliko bi
proizrazilo samo iz površnih fonemsko-grafemskih korespondencija. Dakle,
u sljedovima tj, tchi, tch, dj i dg nisu kodirane informacije jednake vrste kao
u <chi>, <ch>, <gi> i <g>.
/g/: <g> – blaga; <gh> slughe, dragh
Kao i kod Predika, element h služi za sprečavanja neželjene interpreta-
cije zapisa (obvezan u sljedovima ghi i ghe da se spriječi čitanje /đi/ i /đe/)
20 I u tom slučaju opstoji pravilo, unatoč malobrojnosti primjera, da <g> /đ/ dolazi samo
ispred <e> i <i>, što ne govori u prilog proglašavanju slijeda dg alografom – to je upravo
<d> /d/ + <g> /đ/ bez obzira na to ostvaruju li se i u čitanju (izgovaranju) oba glasa.
161
i pojavljuje se statistički prije svega ispred i, e, a, o, u i g, l (da se izbjegne
pogrešna identifikacije s grafemima <gn(i)> i <gl(i)> te u specifičnim okol-
nostima kad treba jasno razgraničiti /g/ od /ļ/ ili /ń/, npr. ughglieni i oghgniem)
te na kraju riječi (npr. ubogh).
/h/: <h> – biahu
Za potrebe grafijske analize dovoljno je utvrditi da Banovac upotrebljava
h za /h/. Pitanje zašto ga nekad ne stavlja na prava mjesta može biti predmet
zasebnoga istraživanja koje bi bolje bilo provesti kad se digitalizira više nje-
govih knjiga. Maretić je smatrao da se Banovac popravio u pogledu pisanja
h u Blagosovu od polja.
/i/: <i> – uzdarxati
Za dugo /i/ javlja se <j> (npr. odkupj). Međutim, ne može se utvrditi da je
u odnosu komplementarne distribucije s <i>. Funkcionalno gledajući, riječ je
o drukčijem bilježenju geminacije ii. O tome svjedoče mogućnosti tipa ottvori/
ottvorii/ottvorj i vami/vamii/vamj.
Iznimno rijetko <j> mijenja <i>, npr. Sobbſtvo, j trii bitja, a pojavu bilje-
žimo nekad i u verzalu, npr.
J
ſſukarsta. Jednako rijetko mijenja slijed ji, npr.
k’ Marijſe priblixati (‘k Mariji se približati’). No, to je sve na razini statističke
pogreške, a takvo bi se odstupanje od temeljne grafije djela u starim teksto-
vima očekivalo i u većoj mjeri.
/j/: <j> – Otta
j
ſtvo
Pod /i/ komentirali smo što sve može značiti <j>. Ovdje možemo dodati
rijedak primjer Maie (osobno ime), u kojem <i> stoji umjesto <j>, međutim s
očitom mogućnošću stranoga uzora. Očekivano je nedosljedno umetanje <j>
u različitim kombinacijama između i, e, a, o, u, ali je to između o i e, a i e te
u i e najdosljednije. Već iz navedenoga proizlazi da se <j> nekada ne piše na
mjestima gdje bi ga se moglo zapisati (više o tome u Barbarić 2020: 42–43).
/ļ/: <gli> – pogliubgliegniu; <gl> – zemaglskih, kragl
Odnos <gli> i <gl> potpuno je analogan prethodno komentiranu odnosu
<chi> i <ch>, a jednako je tako i u Predikama. Alograf <gli> pojavljuje se
ispred e, a, o, u (npr. zdravglie, higliada, vogliom, gliubav), dok alograf <gl>
pokriva ostale pozicije, prije svega finalnu poziciju u riječi (npr. branitegl, dili-
tegl) ili u slijedu gli /ļi/ na finalnoj poziciji (npr. zemgli, vogli), u slijedu gli /ļi/
ispred svih znakova koji nisu e, a, o, u (npr. ganutgliv, haglinah) te <gl> ispred
svih znakova koji nisu i, e, a, o, u (npr. neprijateglska, gliubkoxeglnii). Ovdje
Vuk-Tadija Barbarić, Marijana Horvat | banovčev
blagosov od polja.
..
162 Tragovima slavenske pismenosti na šibenskom području
treba primijetiti da je <gl> /ļ/ u komplementarnoj distribuciji sa slijedom gl
/gl/ jer kad god se slijed gl nađe pred e, a, o, u,21 riječ je isključivo o slijedu
gl /gl/, pri čemu treba imati na umu da pisac raspolaže i opcijom razbijanja
slijeda gl elementom h – ghl.
/ń/: <gni> – pripovidagnia, <gn> – gnihovim, oſſign
Jednako kao i u Predikama, odnos alografa <gni> i <gn> umnogome je
usporediv odnosu <chi> i <ch> te <gli> i <gl>. Nećemo stoga ponavljati ono
što je očito, nego ćemo samo istaknuti ono što odudara od pravila. Iako je
veoma jaka tendencija da <gni> /ń/ dolazi ispred e, a, o, u, ipak u ograničenu
broju slučajeva sâm <gn> ispred navedenih znakova može imati vrijednost /ń/,
npr. gnegovi, zaklignagna, gnoj. Postavlja se pitanje zašto je tako, a nakon
analize grafije Predika i Blagosova od polja možemo ponuditi vjerojatan od-
govor, a on leži u kudikamo manjoj frekvenciji slijeda ghgl u odnosu na ghgn.
Budući da je Banovac uglavnom jasno razgraničavao sljedove koji označavaju
/gń/ (npr. ghgniv)22, oslabila je potreba da se u sljedovima koji označavaju /
ńe/, /ńa/, /ńo/, /ńu/ dodaje element i. Drugim riječima, čitatelj lako shvaća da
je svaki slijed gn = /ń/ jer je ghgn = /gn/, i to s veoma rijetkim iznimkama doſti-
gnuti i prignut (za primjere smo morali posegnuti u tekst Predika). S druge
strane, slijed gl za /gl/ posve je uobičajen (npr. glava, glaas, glad, poglaviczaa),
a ghgl za /gl/ izniman (npr. proghgliedati, produghglio, pri čemu je potonji
primjer iz Predika i posljedica je morfo(no)loškoga pisanja). Drugim riječima,
čitatelj se u velikoj mjeri može pouzdati u to da odsutnost elementa i ispred e,
a, o, u znači da se čita slijed /gl/, a dodatnu sigurnost u to ulijeva i činjenica da
je mahom riječ o inicijalnoj poziciji u lako prepoznatljivim i čestim riječima
(tipa glava), čemu osobito ne proturječi ni rijedak primjer poglaviczaa (jer je
to zapravo lako prepoznatljivo po + glavica).
/r/: <r> – umiriti; slogotvorno = ar – czarkve, karv
Slogotvornost se isključivo bilježi s popratnim a. Maretić ističe primjer umro
jer je poznato da su i u takvim pozicijama (gdje je finalno o nastalo od l) stari
pisci mogli pisati umaro, ali bez obzira na to tu nije riječ o slogotvornome r.
21 Treba se tu uvrstiti i i, ali stavljamo to odvojeno u bilješku jer treba eksplicirati da je to
samo ako je cijeli slijed gli ili u finalnoj poziciji ili ispred znakova koji nisu e, a, o, u.
22 Čemu je moguće pridonijela činjenica da se riječi izvedene od gńiv, ogań i gńiliti veoma
često pojavljuju.
163
/s/: <s> – blagoslovglieno; <ſ> – ſvaka
Sve što je za Predike rečeno o odnosu slobodne varijacije između <s> i
<ſ>, stoji i za Blagosov od polja. I ovdje <ſ> nema svoj majuskulni oblik, a
<s> ima <S>, ali <ſ> je također frekventniji od <s> i <S>, pri čemu <ſ> služi
za geminaciju (<s> se geminira iznimno rijetko), a na kraju riječi pojavljuje
se isključivo <s>.
Poprilično je nesretna okolnost, imajući u vidu optimalnu funkcionalnost
grafijskoga sustava, da se pojavljuju primjeri tipa veſseglie (veseļe) i usſilo-
vao (usilovao), za koje se čini da se mogu uspostaviti alografi <ſs> i <sſ>.
Međutim, dublja analiza otkriva da je riječ o geminaciji (puno češće nailazimo
na zapise tipa veſſeglie i uſſilujem, ali pojava je razumljiva jer se u njoj očituje
svijest da je <s> (gotovo) jednako <ſ>.
/š/: <ſc> – niſctar; <sc> – scibicza; <ſſ> – duſſu; <ſs> – vaſsu; <sſ> – naſsega
Iako nije savršeno realizirano, alografi <ſc> i <sc> stoje prema <ſſ>, <ſs> i
<sſ>23 u odnosu komplementarne distribucije, što Maretić ili nije primijetio ili
nije smatrao relevantnim za svoj tip opisa, pri čemu drugu skupinu odlikuje
to da se pojavljuje između znakova i, e, a, o, u, tj. intervokalno, a prva sku-
pina pokriva ostale pozicije. To je sve bitno različito od grafije Predika, koja
raspolaže samo sa <ſc> i <sc>. Moglo bi se pomisliti da vizualno preklapanje
druge skupine s također intervokalnom geminacijom <s> i <ſ> potencijalno
otežava razlikovanje zapisa za /s/ i /š/, međutim na veće probleme u interpre-
taciji zapisa nismo nailazili, dok je osmišljavanje načina za njihovo formalno
razlikovanje ovim ipak posve otežano.
/v/: <v> – Divicza
Iznimno se rijetko, što Maretić nije zabilježio, nailazi na alternacije u/v
kao u primjeru tipa uiſſe ‘više’.
/ž/: <x> – xivot
Rijetki su primjeri tipa zelechiim umjesto xelechiim. Ta je zamjena po-
znata i iz opisa grafija Predika, a ovdje nalazimo i ekstreman obratan primjer
cxarkve umjesto czarkve, što je razumljiva pogreška ako se pretpostavi da se
složenomu grafemu tipa <cz> nehotice pristupilo analitički (usp. više primjera
u Barbarić 2020: 46).
23 Maretić uopće nije registrirao i tu mogućnost u svojem opisu.
Vuk-Tadija Barbarić, Marijana Horvat | banovčev
blagosov od polja.
..
164 Tragovima slavenske pismenosti na šibenskom području
5. Zaključak
Za što kvalitetniju obradu filoloških (i lingvističkih) tema digitalni resursi
danas postaju sve važniji. Za potrebe tekstološkoga istraživanja digitalizirana
je knjiga Josipa Banovca Blagosov od polja, a da bi se postigao optimum u
izvlačenju relevantnih podataka iz navedenoga digitaliziranog teksta, teme-
ljito smo analizirali njegovu grafiju, što je prikazano u drugome dijelu rada s
obzirom na to da smo općenito stavili naglasak na pitanje odakle je Banovac
preuzimao zaklinjalačke tekstove. Digitalno izdanje Blagosova od polja kao
besplatno dostupni resurs moći će poslužiti i za mnoga druga istraživanja
sličnoga ili sasvim drukčijega tipa. Ovdje smo se dotaknuli nekoliko mogu-
ćih Banovčevih uzora te svime navedenim postavili čvrste temelje za daljnja
istraživanja očito kompleksnoga tekstološkog problema s obzirom na to da
smo se dotaknuli samo dijela zaklinjalačkih tekstova, i to onih standardno
opetovanih u misalima i lekcionarima, koji uopće nisu reprezentativni za tu
tekstnu vrstu, ali su veoma utjecajni kao nezaobilazne knjige u bogoslužju.
Izvori
AR = Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. 1880. – 1976. I–XXIII. JAZU. Zagreb.
Bandulavićev lekcionar = 1997. Pisctole i evangelya: das Perikopenbuch des Ivan
Bandulavić von 1613. Teil a: Nachdruck. Ur. von Erdmann-Pandžić, Elisabeth.
Quellen und Beiträge zur kroatischen Kulturgeschichte 7a (Vrela i prinosi za hrvat-
sku kulturnu povijest). Böhlau Verlag. Köln – Weimar – Wien. [Pretisak]
Bernardinov lekcionar = Barbarić, Vuk-Tadija; Štrkalj Despot, Kristina. 2020.
Bernardinov lekcionar 1495. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb. 2020.
Blagosov od polja = Banovac, Josip. 1767. Blagosov od polja i zaklinjanja zli vrimena
u četiri dila razdiljeni, veoma kripostni i mogući suprot svakoj živini škodljivoj i
vlastima ajerskim, data na svitlost za službu misnika slovinskih. Ancona.
Hrvojev misal = 1973. Hrvatskoglagoljski missal Hrvoja Vukčića Hrvatinića.
Transkripcija i komentar. / Croato-glagolitic Missal of Hrvoje, Duke of Split.
Transcription and Commentary. / Missale Hervoiae Ducis Spalatensis croatico-gla-
goliticum. Transcriptio et commentarium. Redaktor: Vjekoslav Štefanić. Priredile:
Biserka Grabar, Anica Nazor, Marija Pantelić. Zagreb – Ljubljana – Graz.
Predike = Banovac, Josip. 1759. Predike od svetkovina došašća Isukrstova. Venecija.
[usp. digitalno izdanje na http://dx.doi.org/10.13140/RG.2.2.10728.39682]
Prvotisak = 2023. Misal po zakonu rimskoga dvora. 2. svezak. Ur.: Josip Galić.
Mozaik knjiga – Katedra Čakavskoga sabora Roč – Nacionalna i sveučilišna knjiž-
nica – Staroslavenski institut. Zagreb.
Ritual rimski = Kašić, Bartol. 1993. Ritual rimski. Pretisak izdanja iz 1640. Kršćanska
sadašnjost – Zavod za hrvatski jezik Hrvatskoga filološkog instituta. Zagreb.
165
Literatura
Amirova 1985. = Амирова, Тамара Александровна. 1985. Функциональная взаимосвязь
письменного и звукового языка. Наука. Москва.
Barbarić, Vuk-Tadija. 2017. Nastajanje i jezično oblikovanje hrvatskih lekcionara.
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb.
Barbarić, Vuk-Tadija. 2020. Grafija Predika Josipa Banovca s osobitim obzirom na
Maretićevu Istoriju hrvatskoga pravopisa latinskijem slovima. Dijalekti, jezična
povijest i tradicija. Zbornik u čast Josipu Liscu. Ur. Bratulić, Josip; Čupković,
Gordana; Galić, Josip. Sveučilište u Zadru – Matica hrvatska – Ogranak Matice
hrvatske u Zadru. Zadar. 31–53.
Barbarić, Vuk-Tadija. 2023. Grapholinguistics. The Cambridge Handbook of
Historical Orthography. Cambridge University Press. 118–137. https://doi.
org/10.1017/9781108766463.006
Hrvatska enciklopedija. https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=5737; pri-
stupljeno 15. veljače 2023.
Kapitanović, Vicko. 2013. Zaklinjanja, zapisi i svete moći u pučkoj religioznosti
od antike do suvremenoga doba. Kultovi, mitovi i vjerovanja u Zagori. Zbornik
radova sa znanstvenog skupa održanog 14. prosinca 2012. u Unešiću. Ur.: Vicko
Kapitanović. Kulturni sabor Zagore – Filozofski fakultet u Splitu, Odsjek za
povijest – Veleučilište u Šibeniku. Split. 309–350.
Knezović, Pavao. 2004. Banovac i njegova djela u književnoj historiografiji. Zbornik
o Josipu Banovcu. Zbornik radova sa znanstvenoga skupa “Josip Banovac j ho-
miletička književnost”, Šibenik – Skradin – Visovac, 6. – 8. Studenoga 2003. Gl.
urednik: Alojz Jembrih. Izvr. urednik: Marinko Šišak. Gradska knjižnica “Juraj
Šižgorić” – Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu. Šibenik – Zagreb. 21–64.
Maretić, Tomo. 1889. Istorija hrvatskoga pravopisa latinskijem slovima. JAZU.
Zagreb.
Rebić, Adalbert (ur.). 2002. Opći religijski leksikon. Leksikografski zavod “Miroslav
Krleža”. Zagreb.
Vuk-Tadija Barbarić, Marijana Horvat | banovčev
blagosov od polja.
..
166 Tragovima slavenske pismenosti na šibenskom području
Josip Banovac’s
Blagosov od polja
: From Its Digitization and
Graphematical Analysis to Its Contextualization in the Liturgical
Textual Tradition of Exorcisms
Abstract
Josip Banovac’s book Blagosov od polja (Ancona, 1767) is a comprehen-
sive collection of blessings and exorcisms. This paper explores the textual
origin of Banovac’s exorcisms within the context of missals (primarily in
the Glagolitic script) and lectionaries (in the Roman script). The mentioned
book has been digitized for research purposes, and its writing system, being
in Roman script, has been thoroughly studied. This is the second work by
Banovac processed in this way (alongside Predike od svetkovina došašća
Isukrstova…, Venice, 1759), creating an important digital resource for furt-
her research.
Keywords: Josip Banovac, exorcism, writing system, graphematics,
digitization