ArticlePDF Available

Uporaba antiseptika u dječjoj stomatologijiUse of antiseptics in pediatric dentistry

Authors:

Abstract

Svrha ovog rada je pregled antiseptika i defi niranje značenja stomatoloških antiseptika u kontroli i eliminaciji mikroorganizama kaosastavnog dijela prevencije i terapije bolesti zuba i parodonta u dječjoj stomatologiji. Dosad su poznate karakteristike i mehanizamdjelovanja pojedinih antiseptika te je doprinos rada predstaviti indikacije za njihovu primjenu u svakodnevnom radu stomatologa,osobito u dječjoj i preventivnoj dentalnoj medicini.
71
Paediatr Croat. 2017;61:71-7
PREGLED / REVIEW
www.paedcro.com
http://dx.doi.org/10.13112/PC.2017.11
Uporaba antiseptika u dječjoj stomatologiji
So ja Stojić, Dubravka Negovetić Vranić, Vlatka Njari, Sara Čekalović, Željko Verzak, Ivana Šutej*
Svrha ovog rada je pregled antiseptika i de niranje značenja stomatoloških antiseptika u kontroli i eliminaciji mikroorganizama kao
sastavnog dijela prevencije i terapije bolesti zuba i parodonta u dječjoj stomatologiji. Dosad su poznate karakteristike i mehanizam
djelovanja pojedinih antiseptika te je doprinos rada predstaviti indikacije za njihovu primjenu u svakodnevnom radu stomatologa,
osobito u dječjoj i preventivnoj dentalnoj medicini.
Ključne riječi: dječja stomatologija; antiseptici
* Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Gundulićeva 5,
10000 Zagreb
Adresa za dopisivanje:
Prof. dr. sc. Dubravka Negovetić Vranić, Stomatološki fakultet Sveučilišta
u Zagrebu, Gundulićeva 5, 10000 Zagreb, e-mail: dnegovetic@sfzg.hr
Primljeno/Received: 3. 3. 2017., Prihvaćeno/Accepted: 14. 6. 2017.
UVOD
Usna je šupljina početni dio probavnog sustava i ulazna su
vrata velikom broju infektivnih mikroorganizama. S obzirom
na utjecaje iz okoliša razvili su se specifi čni mehanizmi zašti-
te od različitih vanjskih patogena.
Bez obzira na brojne čimbenike obrane, dječji organizam je
vrlo osjetljiv na infekcije, prije svega zbog nezrelosti imuno-
loških obrambenih mehanizama, nestabilnosti homeostaze
koju mikroorganizmi lako mogu narušiti i izražene osjetljivo-
sti mladih stanica na patogene (1). Gram-pozitivni i gram-
negativni koki prvi počinju naseljavati usnu šupljinu, i to
neposredno nakon rođenja. U oralnoj mikrofl ori jednogo-
dišnjeg djeteta najčešće se mogu naći ovih šest bakterijskih
koljena: Firmicutes, Proteobacteria, Actinobacteria, Bacteroi-
detes, Fusobacteria i Spirochaetes. Prevladavaju one rodom iz
porodica Streptococcus, Haemophilus, Neisseria i Veillonella
(2, 3).
U dobi od 24-72 mjeseca, kad počinju ići u vrtić, djeca ostva-
ruju nove socijalne kontakte i sudjeluju u novim aktivnosti-
ma, pa u svom novom okruženju sve više dolaze u kontakt s
raznim mikroorganizmima. Mikrobiološka fl ora usne šup-
ljine malog djeteta sastoji se od više od 800 različitih vrsta
mikroorganizama, od kojih je većina sastavni dio normalne
ore usne šupljine (1, 2).
Kod djece predškolske dobi mijenjaju se prehrambene navi-
ke, ali i razvijaju one oralno higijenske, no prehrana često
zna biti bogata rafi niranim ugljikohidratima, a oralna higije-
na nedostatna. Ovakvo stanje uz patogene mikroorganizme
dovodi do karijesa mliječnih zuba, bolesti pulpe i razvoja
gingivitisa. Kod adolescenata, uz promjene u higijenskim i
prehrambenim navikama, prisutnost hormonalnih promje-
na utječe na mikrobiološki sastav koji se mijenja te dolazi do
porasta u prevalenciji gram-negativnih anaeroba i spiroheta
(4, 5, 6).
Svrha ovog rada je pregled uporabe antiseptika u svako-
dnevnoj kliničkoj praksi i defi niranje značenja stomatoloških
antiseptika u kontroli i eliminaciji mikroorganizama kao sa-
stavnog dijela prevencije i terapije bolesti zuba i parodonta
u dječjoj stomatologiji.
Cilj rada je i opisati karakteristike i mehanizam djelovanja
pojedinih antiseptika te predstaviti indikacije za njihovu pri-
mjenu u svakodnevnom radu stomatologa, osobito u dječ-
joj i preventivnoj dentalnoj medicini.
ANTISEPTIČKE OTOPINE ZA ISPIRANJE
USNE ŠUPLJINE I PREVENCIJU KARIJESA
Antiseptici su antimikrobna sredstva namijenjena koži i sluz-
nicama, zbog čega se još nazivaju i topikalnim ili lokalnim
antiinfektivnim ili antimikrobnim sredstvima (7).
Primjena antiseptičkih otopina za ispiranje usne šupljine
nije indicirana kod male djece koja ne mogu isprati i isplju-
nuti kemijsko sredstvo, jer bi ga mogla progutati. To se od-
nosi na djecu mlađu od šest godina kod koje se onda može
primijeniti sprej ili sterilna gaza natopljena određenom oto-
pinom (1). Dentobakterijski plak je viskozna, ljepljiva naslaga
ostataka hrane i odumrlih stanica na supragingivnoj i sub-
72
STOJIĆ S., NEGOVETIĆ VRANIĆ D., NJARI V. I SUR. UPORABA ANTISEPTIKA U DJEČJOJ STOMATOLOGIJI. PAEDIATR CROAT. 2017;61:71-7
gingivnoj površini zuba i na gingivi, bogata najprije aerob-
nim, poslije i anaerobnim mikroorganizmima. Zubni karijes,
najraširenija kronična bolest tvrdih zubnih tkiva, zapravo je
infekcijska bolest, jer ga uzrokuju metabolički produkti mi-
kroorganizama dentobakterijskog plaka, od kojih su najod-
govorniji Streptococcus mutans i Lactobacillus. Zubni plak
može ostati na tzv. fi ziološki nečistim mjestima, koja zbog
svoje anatomske strukture olakšavaju nakupljanje plaka i
teško su dostupna mehaničkom čišćenju. Zato je razvijena
koncepcija kemijske kontrole plaka antimikrobnim sredstvi-
ma koja pomažu održavanje oralne higijene reduciranjem
broja kariogenih bakterija i sprječavanjem razvoja gingiviti-
sa. To je danas, uz mehaničko uklanjanje naslaga sa zuba,
postao standard individualne profi lakse (8). Za pravilno i re-
dovito provođenje oralne higijene predškolske djece odgo-
vorni su roditelji, koji bi trebali djeci prati zube bar do pola-
ska u školu, a poslije djeca samostalno provode oralnu higi-
jenu uz nadzor roditelja (1).
1. Klorheksidin-(CHX) - kod starije djece, koja mogu otopi-
nu ispljunuti, preporuča se ispirati 0,12%-tnom otopinom 2
do 3 puta na dan. Kod djece mlađe od 6 godina može se
upotrijebiti sprej klorheksidina dva puta na dan ili sterilna
gaza natopljena CHX-om (1, 7, 9). Za redukciju plaka rabi se
tekućina za ispiranje (0,05%-0,2%), gel (0,02%-1%), sprej
(0,1%-0,2%), tableta/kapsula (5mg/tbl), naljepci (2,5 mg), la-
kovi, žvakaće gume (10 mg). Najučinkovitijim se pokazalo
ispiranje 10 ml 0,2% otopinom CHX-a tijekom jedne minute
2 puta na dan, što odgovara količini od 40 mg CHX-a. Nakon
pranja zuba treba pričekati tridesetak minuta do ispiranja
kako ne bi došlo do interakcija i smanjenog djelovanja klor-
heksidina (7, 8).
2. Vodikov peroksid – u 3%-tnoj koncentraciji može se upo-
trijebiti za ispiranje kaviteta nakon mehaničkog čišćenja ka-
rijesa te za zaustavljanje manjih krvarenja na sluznici usne
šupljine (7).
3. Triklosan - rabi se u prevenciji nastanka plaka i parodont-
nih bolesti kao aktivan sastojak zubnih pasta i tekućina za
ispiranje usta u koncentraciji od 0,2-2%. (6).
4. Fluor - u vrlo male djece treba primijeniti količinu fl uori-
dirane paste veličine zrna graška i dati im upute da ispljunu
višak paste zbog potencijalnog gutanja veće količine prepa-
rata. Fluor se u stomatologiji rabi za prevenciju nastanka ka-
rijesa. Može se primjenjivati topikalno i sistemski. Topikalna
primjena se u Hrvatskoj najviše provodi, i to u obliku otopi-
na, gelova, pjena, lakova i pasta za zube. Fluor na površini
zuba čini njihovu caklinu otpornijom na nastanak karijesa
ugradnjom u kristale hidroksiapatita od kojeg je caklina sa-
stavljena. Kad jednom karijes nastane, fl uor može promije-
niti ravnotežu razgradnje cakline, djelujući stimulativno na
odontoblaste i pomičući ravnotežu i dinamiku nastajanja
karijesa prema remineralizaciji cakline. Osim ugradnjom u
samu caklinu, fl uor djeluje i antibakterijski na bakterije plaka
(7, 11, 12).
5. Eterična ulja – Listerine - lako su hlapljive tekućine ugod-
na mirisa, u vodi gotovo netopljive, a lako se otapaju u eta-
nolu. Listerine je danas jedna od najpoznatijih tekućina za
ispiranje usne šupljine, originalni preparat kao farmakološki
aktivne sastojke sadržavao je eterična ulja mente, timijana/
maj čine dušice, eukaliptusa i metilsalicilat, zbog kojih ima
an tiseptično djelovanje 13). Listerine ima važnu ulogu i u
redukciji bakterija i sprječavanju nastanka dentobakterij-
skog plaka, glavnog uzročnika karijesa i gingivitisa. Reducira
nastanak plaka čak 52% više od redovite uporabe četkice za
zube te ublažuje gingivitis.
6. Propolis - smolasta tvar koje stvaraju pčele prilikom
sakup ljanja i proizvodnje meda, a kojoj se pripisuju antimik-
robna, protuupalna i antioksidacijska svojstva. Svoju far-
makološku djelotvornost zahvaljuje fenolima, aromatskim
kiselinama, eteričnim uljima i fl avonidima kojih ima između
16-25%, ovisno o stanovištu samih pčela. Propolis je dostu-
pan u brojnim preparatima u obliku kapsula, kapi, spreja,
krema, praška i pastila (3 sonda). Primjenjuje se na upaljenu
oralnu sluznicu ili izravno na leziju u tekućim oblicima. U
stomatologiji se danas propolis primjenjuje kao sredstvo za
prekrivanje pulpe, medij za skladištenje izbijenog zuba, pre-
venciju karijesa i liječenje hipersenzitivnog dentina (14, 15,
16, 17).
DEZINFEKCIJA DJEČJIH ZUBNIH ČETKICA
Nakon prve upotrebe četkice više nisu sterilne. Mikroorga-
nizmi iz usne šupljine započinju kolonizirati vlakna četkice,
od kojih neki na njima mogu preživjeti od 24 sata do sedam
dana. Nakon duže upotrebe na zubnim četkicama ima sve
više mikroorganizama, zahvaljujući i činjenici da se četkice
svih članova obitelji najčešće stavljaju na isto mjesto, što po-
goduje širenju mikroorganizama s jedne osobe na drugu. I
djeca u vrtiću vrlo često znaju zamijeniti četkice, zbog čega
dolazi do prijenosa mikroorganizama. Primjena 0,12%-tne
otopine CHX-glukonata za dezinfekciju četkica mikrobiološ-
kom je analizom pokazala znatnu redukciju broja S. mutans,
E. coli, P. Aeruginosa, Enterococcus spp., S. epidermidis i Candi-
da albicans (6, 8).
DIJAGNOSTIKA KARIJESA I DETEKCIJA
DENTOBAKTERIJSKOG PLAKA
Organske antiseptične boje rabe se u stomatologiji u plak
testu kao pomoćno sredstvo koje stomatologu, djetetu i
njegovim roditeljima daje uvid u kakvoću djetetove oralne
higijene. Također su se u prošlosti za bojenje zuba primjenji-
vali tzv. revelatori kao što su eozinska boja na ksantinskoj
73
PAEDIATR CROAT. 2017;61:71-7 STOJIĆ S., NEGOVETIĆ VRANIĆ D., NJARI V. I SUR. UPORABA ANTISEPTIKA U DJEČJOJ STOMATOLOGIJI.
bazi i rozanilinska boja gencijanaviolet, u obliku otopina,
pasta ili tableta. Noviji plak testovi, osim što pokazuju koli-
činu plaka, daju nam uvid u njegovu zrelost i njegovu me-
taboličku aktivnost. Ova je metoda prikladna za klinički rad
i služi za motivaciju djece u održavanju oralne higijene
(10, 18).
Kariozno tvrdo zubno tkivo može se bojati bojama plavog i
crvenog pigmenta i tako razlikovati od zdravog tkiva. Boje
koje sadržavaju plavi pigment su trifenilmetan (Acido Blue),
dok crveni pigment imaju boje na ksantinskoj bazi (Erythro-
sive, Phloxine i Acid red-eozinska boja) (6). Preporuča se kao
pomoćno sredstvo kod dublje preparacije, kako bi se iz-
bjegla trepanacija pulpne komorice i što više očuvalo tvrdo
zubno tkivo, tako što crveno boji vanjski karijesni dentin,
ostavljajući pritom unutrašnji kariozni sloj i zdrav dentin
neobojen (19).
ANTISEPTICI U ENDODONTSKOM LIJEČENJU
MLIJEČNIH I NEZRELIH TRAJNIH ZUBA
A) Vitalna pulpotomija
Pulpotomija mliječne pulpe najčešći je endodontski zahvat
u dječjoj stomatologiji te je indicirana kod jatrogeno ili trau-
matski eksponirane pulpe sa zdravom pulpom ili reverzibil-
nim pulpitisom te kod karijesno eksponirane pulpe bez kli-
ničkih i radioloških znakova zahvaćenosti radikularne pulpe.
Postupak vitalne pulpotomije (Slike 1, 2, 3 i 4) podrazumije-
va uklanjanje koronarnog dijela pulpe do ulaza u korijenske
kanale, nakon čega se postavlja medikamentozni uložak,
kako bi se očuvala kakvoća radikularne puple mliječnih
zuba do razdoblja njihove prirodne eksfolijacije (1, 20).
1. Formokrezol - dugo je bio sredstvo izbora kod pulpoto-
mije mliječnih zuba, ali danas se napušta zbog potencijal-
nog toksičnog, mutagenog, karcinogenog i alergenog učin-
ka. Kod amputacije pulpe primjenjuje se 20 %-tna otopina
formokrezola, u trajanju od 1 minute i rabi se od 0,02 – 0,1
mg formaldehida (1, 7, 21).
2. Glutaraldehid - u usporedbi s formokrezolom znatno se
manje apsorbira u organizam, čime mu je štetno djelova-
nje manje. Aplikacijom na vitalnu pulpu dolazi do fi ksacije
površinskog sloja radikularne pulpe, dok dublji slojevi ostaju
vitalni. Fiksirano se tkivo s vremenom nadomješta vezi-
vom (1).
3. Željezo sulfat - hemostatički je agens, koji u dodiru s
pulpnim tkivom aglutinira krvne proteine, kojima onda me-
SLIKA 1. Lokalna anestezija
SLIKA 2. Kirurško uklanjanje koronarne pulpe
SLIKA 3. Postavljenje medikamentoznog uloška
SLIKA 4. Završna restauracija stakleno ionomernim ispunom
74
STOJIĆ S., NEGOVETIĆ VRANIĆ D., NJARI V. I SUR. UPORABA ANTISEPTIKA U DJEČJOJ STOMATOLOGIJI. PAEDIATR CROAT. 2017;61:71-7
hanički okludira kapilare površinskog sloja radikularne pul-
pe. Željezo sulfat ima prednost pred formokrezolom i gluta-
raldehidom zbog svojeg minimalno štetnog učinka na cijeli
organizam (1, 7, 21).
4. Kalcij hidroksid - materijal je koji se stavlja direktno na izlo-
ženu vitalnu pulpu. Visok pH uzrokuje trenutnu površinsku
nekrozu tkiva. Nediferencirane slobodne stanice dentalne
pulpe ispod površinske zone nekroze diferenciraju se u odon-
toblaste, koji započinju proizvodnju tzv. dentinskog mosta
(ovakav dentin poznat je kao tercijarni ili reparativni dentin
koji se proizvodi kao odgovor na iritaciju i koji je moguće ren-
genološki pratiti 3-12 mjeseci nakon liječenja). Središte pulpe
ostaje netaknuto, tako da se proizvodnja sekundarnog denti-
na nastavlja normalno u ostatku zuba (7, 22) (Slika 5).
5. MTA (mineral trioksidni agregat) - mehanizam djelovanja
vrlo je sličan kalcijevu hidroksidu. Nema citotoksično djelo-
vanje i ne zahtijeva suho radno polje, već se stvrdnjava u
vlažnom mediju za 4-6 sati. U sastavu praha MTA-a nalazi se
kalcijev oksid, koji prilikom miješanja s vodom prelazi u kal-
cijev hidroksid i u dodiru s pulpnim tkivom disocira na Ca2+
i OH- ione. Kalcijevi ioni reagiraju s CO2 i stvaraju kalcifi kaci-
je, omogućavajući adheziju stanica i njihovu daljnju diferen-
cijaciju, što rezultira stvaranjem poželjnog dentinskog mo-
stića (1, 7, 22).
6. BUCKLEYJEVA FORMULA – Buckleyjeva formula: 19% for-
maldehida, 35% krezola, 15% glicerola i vode. U dječjoj sto-
matologiji se primjenjuje nakon koronarne amputacije pul-
pe kao medikamentozni uložak na ostatak vitalne radikular-
ne pulpe (7, 22).
7. Natrijev hipoklorit - iako se češće upotrebljava kao sred-
stvo za ispiranje korijenskih kanala, mliječnih i trajnih zuba,
svoju uporabu u dječjoj stomatologiji ima i kao medika-
mentozni uložak nakon vitalne amputacije pulpe s jedna-
kom uspješnošću kao i željezo sulfat ili formokrezol (23, 24).
B) Devitalizacijska pulpotomija
U slučaju nekooperativne djece koju je nemoguće anestezi-
rati ili kad zbog nedostatka vremena nije moguće provesti
vitalne metode liječenja mliječnih zuba, indicirana je devi-
talizacijska pulpotomija. To je višeposjetni postupak koji u
prvom posjetu obuhvaća postavljanje devitalizacijske paste
na pulpno tkivo, a zatim u idućem posjetu uklanjanje medi-
kamentozno devitaliziranog koronarnog tkiva pulpe sve do
ulaza u korijenske kanale, dok se radikularni dio pulpe pre-
kriva mumifi kacijskom pastom (1, 23).
Devitalizacijske paste stavljaju se na otvorenu pulpu, te uz
antiseptik na bazi paraformaldehida, sadržavaju i lokalni
anestetik poput lidokaina ili prilokaina za ublažavanje boli.
Od antiseptika u pastama se nalaze paraform, glutaralede-
hid, krezoli, eugenol, jodoform i fenolkamfor. Primjer je pre-
parat Toxavit, koji sadrži paraform, lidokain, m-krezol i euge-
nol. U dodiru s pulpnim tkivom oslobađa formaldehid u
obliku plina, koji koagulira staničnu membranu pulpnog
tkiva, a pulpa postupno fi brozira (6). Paste za devitalizaciju
danas dostupne na tržištu su: Toxavit, Depulpin, Caustinerf
te za mumifi kaciju Caustinerf, Pedodontiqe, Kri- pasta, Mai-
sto pasta, cresopate, jodoform i Volkofl jeva.
U studenom 2016. godine HALMED je zabranio uvoz pasta
na bazi paraformaldehida na tržište Republike Hrvatske, što
je prouzrokovalo brojna nezadovoljstva stomatologa diljem
Hrvatske (25). Devitalizacijska pulpotomija je još i sad meto-
da izbora u liječenju mliječne pulpe zahvaćene karijesom.
Alternativni postupci liječenja mliječne pulpe nisu dobro
prihvaćeni i rašireni, kako među stomatolozima tako i među
pacijentima. To možemo objasniti dužim vremenskim traja-
njem alternativnog postupka, slabijom suradnjom i informi-
ranošću pacijenata, a i troškovi su nešto veći. Zbog opće
pobune i mnogih zahtjeva, HALMED je u veljači 2017. nakon
rasprave i na preporuku stručnih vijeća Hrvatske dentalne
komore i Hrvatskog društva stomatologa pokrenuo postu-
pak interventnog uvoza navedenih materijala (26).
C) Pulpektomija
Pulpektomija je endodontski postupak, indiciran kod nekro-
ze i gangrene mliječne pulpe, kao i kod zuba s obilnim krva-
renjem tijekom pulpotomije. Podrazumijeva uklanjanje i
koronarnog i radikularnog dijela pulpe.
Zbog često složene anatomije endodontskog prostora mli-
ječnih zuba, kao što su apikalne delte, lateralni i akcesorni
kanali, nemoguće je potpuno ukloniti mikroorganizme, pa
ih valja očistiti kemijskim sredstvima za irigaciju i dezinfekci-
ju (27, 28).
a) Sredstva za irigaciju:
natrijhipoklorit - sredstvo koje se najčešće upotrebljava za
irigaciju korijenskih kanala. Dobar je antiseptik i podmazuje,
jeftin je te se najčešće primjenjuje u razrjeđenjima kao 0,5-
5,25%-tna otopina. Oslobođeni klor iz natrijhipoklorita ukla-
SLIKA 5. Pasta kalcij hidroksida
75
PAEDIATR CROAT. 2017;61:71-7 STOJIĆ S., NEGOVETIĆ VRANIĆ D., NJARI V. I SUR. UPORABA ANTISEPTIKA U DJEČJOJ STOMATOLOGIJI.
njanja tkivne ostatke iz kanala, razgrađuje vitalno i nekrotič-
no tkivo na jednostavne aminokiseline. Smanjenjem kon-
centracije otopine smanjuje se toksičnost, antiseptički
učinak i sposobnost razgradnje tkiva. Povećanjem količine
ili zagrijavanjem povećava se njegov učinak kao irigansa ko-
rijenskih kanala. Prednosti NaOCl-a su razgradnja organskih
tvari prisutnih u korijenskom kanalu i njegova dostupnost.
Glavni nedostatci su citotoksičnost prilikom slučajne pri-
mjene u preiradikularno tkivo, neugodan miris i okus, spo-
sobnost bijeljenja boja (tkanine) i korodiranje metala. Hipo-
klorit nadražuju sluznicu, pa u slučaju kontakta treba obilno
isprati vodom (1, 7, 27).
Klorheksidin glukonat - za ispiranje korijenskih kanala rabi se
u koncentraciji od 0,2-2% te ima širok antimikrobni spektar.
S NaOCl-om djeluje sinergistički u eliminaciji mikroorgani-
zama. Nedostatak klorheksidina je nemogućnost otapanja
nekrotičnog tkiva i uklanjanja zaostatnog sloja (29).
Limunska kiselina - rabi se u koncentraciji od 1-50%, naj-
češće je 10%-tna. Limunska se kiselina isto može primjenji-
vati za irigaciju korijenskih kanala i uklanjanje zaostatnog
sloja.
MTAD - sredstvo za irigaciju koje je sposobno dezinfi cirati
dentin, ukloniti zaostatni sloj i time otvoriti dentinske tubu-
luse u koje onda prodire antibakterijska komponenta. To je
mješavina izomera tetraciklina (doksiciklina), kiseline i deter-
genta, s vrlo niskim pH-om (3).
Ozon - primjenjuje se u endodontskoj terapiji u vodenoj
otopini ili plinovitom stanju, radi redukcije broja mikroorga-
nizama korijenskoga kanala, čime se smanjuje rizik nastanka
postendodontskih komplikacija (28). Ozon djeluje oksidaci-
jom stanične stijenke i citoplazme kod bakterija i gljivica.
Posljedično dolazi do povećanja permeabilnosti membra-
ne, koja je ključni element opstanka stanice, i uzrokuje tre-
nutačni prestanak njene održivosti. Molekule ozona potom
jednostavno prodiru u stanicu i uzrokuju smrt mikroorga-
nizma (30, 31, 32).
b) Antiseptički ulošci
Paraklorfenol - glavni sastojak otopine chresophene koja slu-
ži za dezinfekciju korijenskih kanala. Njegovu baktericidnost
pojačava klor koji se prilikom primjene oslobađa. Primjenju-
je se u 1%-tnoj koncetraciji (7).
Fenolkamfor - antiseptik koji nastaje miješanjem fenola i
kamfora. Takva otopina služi kao depo antiseptik s dugotraj-
nim postupnim otpuštanjem fenola. Osim antiseptičkog,
ono razvija i blago anestetički učinak. Najčešće upotreblja-
vani preparat iz ove skupine je solutio Chlumsky koji sadrži
60% kamfora, 30% fenola i 10% etanola. Uložak natopljen
otopinom može stajati u kanalu nekoliko dana (7).
Kalcij hidroksid - ima široku endodontsku uporabu i kod mli-
ječnih i kod trajnih zuba. Kao međuposjetni uložak kod po-
stupka pulpektomije, osim antiseptičkog učinka iskorišta-
vamo i njegova svojstva poticanja apeksifi kacije i apekso-
geneze mliječnih zuba mobilizacijom odontoblasta i oste-
blasta (33).
Jodoform - sredstvo vrlo specifi čnog, jakog mirisa, koji dje-
luje kao spremište joda i postupno ga otpušta u malim koli-
činama, čime postiže dugotrajan antiseptički učinak (28).
Stavlja se u korijenski kanal između dvaju posjeta tijekom
pulpektomije.
c) Materijali za punjenje korijenskih kanala mliječnih zuba
Cinkoksid eugenol - u dječjoj stomatologiji rabi se i za pri-
vremeno zatvaranje kaviteta. Kao materijal za punjenje kori-
jenskih kanala mliječnih zuba karakterizira ga relativno slab
antibakterijski i analgetički učinak te vrlo spora resorpcija (1).
Prednost mu je dobro rubno zatvaranje (1, 7).
Jodoform pasta - moguće ju je upotrebljavati i za trajno pu-
njenje kanala mliječnih zuba. Lakše se apsorbira i posjeduje
bolja antiseptička svojstva od cinkoksid-eugenola, ali uzro-
kuje žućkasto obojenje zuba.
Kalcij hidroksid - još jedna primjena kalcij hidroksida u endo-
dontskoj terapiji mliječnih zuba. Punjenje korijenskih kanala
je posljednji u nizu endodontskog liječenja zuba. Kao sred-
stvo za trajno punjenje korijenskih kanala mliječnih zuba
primjenjuje se nestvrdnjavajuća pasta kalcijeva hidroksida,
zbog svog antiseptičkog učinka i sposobnosti podlijeganja
prirodnom fi ziološkom procesu resorpcije korijena mliječ-
nih zuba.
Pasta kalcijevog hidroksida i jodoforma - prvo je sredstvo
izbora, jer se smatra idealnim materijalom za tu svrhu: poka-
zuje dobru resorpciju iz kanala i periapeksa, lako se njime
rukuje, radioopaktan je, nije toksičan i ne djeluje negativno
na zametak (1, 7).
ZAKLJUČAK
U usnoj šupljini obitava razna mikrobiološka fl ora koja kolo-
nizira oralnu sluznicu i zube i uz to je podložna dinamičkim
promjenama tijekom života. Broj i sastav mikroorganizama
reguliraju ekološki mehanizmi koji uključuju antimikrobne
čimbenike sline i gingivne tekućine, intermikrobni siner-
gizam i antagonizam, ali i prehranu i oralnu higijenu doma-
ćina.
Neke vrste mikroorganizama posjeduju znatan patogeni
potencijal, pa ih se povezuje s nastankom karijesa zuba i en-
dodontskih infekcija, parodontitisa i miješanih anaerobnih
infekcija oralnih tkiva, koji su česti u dječjoj populaciji.
Antiseptici imaju veliku važnost u prevenciji i lokalnoj anti-
mikrobnoj terapiji različitih bolesti i infekcija unutar usne
šupljine. Njihovom uporabom izbjegava se sustavna primje-
76
STOJIĆ S., NEGOVETIĆ VRANIĆ D., NJARI V. I SUR. UPORABA ANTISEPTIKA U DJEČJOJ STOMATOLOGIJI. PAEDIATR CROAT. 2017;61:71-7
na antibiotika u slučajevima kad ona zaista nije potrebna.
Uspješnost liječenja ovisi o pravilnom odabiru sredstva te-
meljem poznavanja antimikrobnih svojstava pojedinog an-
tiseptika. Također ovisi i o učinku njegova djelovanja, odno-
sno o postizanju dostatne koncentracije i dostatnog vreme-
na djelovanja antiseptika na mjestu primjene.
Antiseptici imaju širok raspon primjene u dječjoj stomatolo-
giji, od kemijske kontrole plaka i eliminacije patogenih mi-
kroorganizama, to jest prevencije karijesa i gingivitisa do
primjene u endodontskim terapijskim postupcima. I ubu-
duće će antiseptici imati veliko značenje u pedodonciji, s
tim da bi se agresivni preparati., koji se u svakodnevnoj
praksi primjenjuju u vitalnoj i devitalizacijskoj pulpotomiji
mliječnih zuba, trebali zamijeniti pouzdanijim, manje agre-
sivnim, inovativnijim, biokampatibilnijim preparatima.
NOVČANA POTPORA/FUNDING
Nema/None
ETIČKO ODOBRENJE/ETHICAL APPROVAL
Nije potrebno/None
SUKOB INTERESA/CONFLICT OF INTEREST
Autori su popunili the Uni ed Competing Interest form na www.icmje.org/
coi_disclosure.pdf (dostupno na zahtjev) obrazac i izjavljuju: nemaju potporu
niti jedne organizacije za objavljeni rad; nemaju fi nancijsku potporu niti
jedne organizacije koja bi mogla imati interes za objavu ovog rada u po-
sljednje 3 godine; nemaju drugih veza ili aktivnosti koje bi mogle utjecati
na objavljeni rad./All authors have completed the Uni ed Competing Interest
form at www.icmje.org/coi_disclosure.pdf (available on request from the cor-
responding author) and declare: no support from any organization for the sub-
mitted work; no  nancial relationships with any organizations that might have
an interest in the submitted work in the previous 3 years; no other relationships
or activities that could appear to have in uenced the submitted work.
LITERATURA
1. Jurić H i sur. Dječja dentalna medicina. Zagreb: Naklada Slap; 2015.
2. Cephas KD, Kim J, Mathai RA, et al. Comparative analysis of salivary
bacterial microbiome diversity in edentulous infants and their mothers
or primary care givers using pyrosequencing. PloS 2011;6:235-43.
3. Celepkolu T, Rezani Toptancı I, Erten Bucaktepe PG, Sen V, Dogan MS, Kars
V. A microbiological assessment of the oral hygiene of 24-72-month-old
kindergarten children and disinfection ot their toothbrushes. BMC Oral
Health. 2014;14:94-9.
4. Jenkinson H, Lamont R. Oral Microbial Ecology. In: Lamont R, Burne RA,
Lantz MS, Leblanc DJ, editors. Oral microbiology and immunology.
Washington DC: ASM Press; 2006.
5. Mombelli A, Gusberti FA, van Oosten MA, Lang NP. Gingival health
and gingivitis development during puberty. A 4-year longitudinal study.
J Clin Periodontol. 1989;16:451–6.
6. Sampaio-Maia, B, & Monteiro-Silva F. Acquisition and maturation
of oral microbiome throughout childhood: An update. Dent Res J.
2014;11:291–301.
7. Linčir I. Farmakologija za stomatologe. Treće, obnovljeno i dopunjeno
izdanje. Zagreb: Medicinska naklada; 2011.
8. Bošnjak A. Primjena klorheksidina u oralnoj higijeni. Dental Tribune.
Croat &BiH ed. 2008.
9. Walsh T1, Oliveira-Neto JM, Moore D. Chlorhexidine treatment for the
prevention of dental caries in children and adolescents Cochrane Database
Syst Rev. 2015;13:4.
10. Negovetić-Vranić D. Topikalna upotreba  uorida u prevenciji karijesa
u djece. Sonda. 2011;12:21-3.
11. Rošin-Grget K, Peroš K, Šutej I, Bašić K .The cariostatic mechanisms
of  uoride. Acta Med Acad. 2013;42:179-88.
12. Rošin-Grget K, Šutej I, Linčir I. The e ect of saliva on the formation
of KOH-soluble  uoride after topical application of amine  uoride solutions
of varying  uoride concentration and pH. Caries Res 2007;41:235-8.
13. Fine DH. Listerine: past, present and future-a test of thyme. J Dent.
2010;38:2-5.
14. Martin MP, Pileggi R. A quantitative analysis of Propolis: A promising new
storage media following avulsion. Dent Trau matol. 2004;20:85-9.
15. Duarte S, Rosalen PL, Hayacibara MF, Cur y JA, Bowen WH, Marquis RE,
Rehder VL, Sartoratto A, Ikegaki M, Koo H. The in uence of novel propolis
on mutans streptococci bio lms and caries development in rats. Arch Oral
Biol. 2006;51:15-22.
16. Nara A, Dhanu, Chandra P, Anandakrishna L, Dhananjaya. Comparative
evaluation of antimicrobial e cacy of MTAD, 3% NaOCl and Propolis
against E. Faecalis. Int J Clin Pediatr Dent. 2010;3:21-5.
17. Rupić I, Batinjanin G, Vučićević Boras V. Upotreba i djelovanje propolisa
na oralne bolesti. Sonda. 2012;13:106-8.
18. Schwendicke F, Paris S, Tu YK. E ects of using di erent criteria for caries
removal: a systematic review and network meta-analysis. J Dent.
2015;43:1-15.
19. Ansari G, Beeley JA, Reid JS, Foye RH. Caries detector dyes- an in vitro
assessment of some new compounds. J Oral Rehabil. 1999;26:453-8.
20. Guideline on pulp therapy for primary and young permanent teeth.
American Academy on Pediatric Dentistry Clinical A airs Committee-Pulp
Therapy subcommittee. American Academy on Pediatric Dentistry Council
on Clinical A airs. Pediatr Dent. 2014;37:244-52.
21. Markovic D, Zivojinovic V, Vucetic M. Evaluation of three pulpotomy
medicaments in primary teeth. Eur J Paediatr Dent. 2005;6:133-8.
22. El-Meligy OAS, Avery DR. Comparison of mineral trioxide aggregate
and calcium hydroxide as pulpotomy agents in young permanent teeth
(apexogenesis). Pediatr Dent. 2006;28:399-404.
23. Vostatek S, Kanellis M, Weber-Gasparoni K, Gregorsok RL. Sodium
hypochlorite pulpotomies in primary teeth: A retrospective assessment.
Pediatr Dent. 2011;33:329-32.
24. Ruby D, Cox C, Mitchell SC, Makhija S, Chompu-Inwai P, Jackson J. A
randomized study of sodium hypochlorite versus formocresol pulpotomy
in primary molars. Int J Pediatr Dent. 2012;23:145-52.
25. http://www.halmed.hr/Novosti-i-edukacije/Novosti/2016/Obavijest-
-o-paraformaldehidnim-pastama-za-devitalizaciju-pulpe-zuba/1653
26. http://www.almp.hr/Novosti-i-edukacije/Novosti/2017/Obavijest-
-o-odobravanju-interventnog-unosenja-paraformaldehidnih-pasta-
-za-devitalizaciju-pulpe-zuba/1688.
27. Buneta-Jurić Lj, Jurić H, Tambić-Anbrašević A, Škaljac G, Miletić-Karlović I,
Anić I. Antimikrobni učinak različitih medikamentoznih uložaka tijekom
endodontskog liječenja. Acta Stomatol Croat. 2006;40:12-8.
28. Walton RE, Torabinejad M. Endodontics: principles and practice.
Philadelphia: Saunders; 2002.
29. Kaur R, Singh K, Sethi K, Garg S, Miglani S. Irrigating solutions in pediatric
dentistry: Literature review and update. J Adv Med Dent Sci. 2014;2:104-15.
30. Azarpazhooh A1, Limeback H. The application of ozone in dentistry:
a systematic review of literature. J Dent. 2008;36:104-16.
31. Estrela CRA, Estrela DA. Decurcio, Hollanda ACB, J.A. Silva Antimicrobial
e cacy of ozonated water, gaseous ozone, sodium hypochlorite and
chlorhexidine in infected human root canals. Int End. J 2007;40:85–93.
32. Celiberti P, Pazera P, Lussi A. The impact of ozone treatment on enamel
physical properties. Am J Dent. 2006;19:67–72.
33. Cvek M. Endodontic management and the use of cal-cium hydroxide
in traumatized permanent teeth. In: Andreasen JO, Andreasen FM,
Andersson L, eds. Textbook and Color Atlas of Traumatic Injuries
to the Teeth. 4th ed. Ames, Iowa: Blackwell Munksgaard; 2007:598-657.
77
PAEDIATR CROAT. 2017;61:71-7 STOJIĆ S., NEGOVETIĆ VRANIĆ D., NJARI V. I SUR. UPORABA ANTISEPTIKA U DJEČJOJ STOMATOLOGIJI.
S U M M A R Y
Use of antiseptics in pediatric dentistry
So ja Stojić, Dubravka Negovetić Vranić, Vlatka Njari, Sara Čekalović, Željko Verzak, Ivana Šutej
The purpose of this article is to review the use of antiseptics and de ne the meaning of dental antiseptics in the control and elimina-
tion of microorganisms as an integral part of prevention and treatment of plaque diseases in pediatric dentistry. Also, the article
describes the known characteristics and mechanism of action of some antiseptics, contributing to current indications for their use in
pediatric and preventive dentistry.
Key words: pediatric dentistry; dental disinfectants
ResearchGate has not been able to resolve any citations for this publication.
Article
Full-text available
Aim The present study sought to compare the antimicrobial efficacy of 3% NaOCl, Biopure MTAD (Tulsa Dentsply, Tulsa, OK) and Brazilian ethanolic extract of propolis (EEP) against Enterococcus faecalis (E. faecalis). Methodology The study utilized 55 extracted human permanent teeth with single root canal. The samples were decoronated, instrumented and sterilized. The teeth were infected with E faecalis for 48 hours. The teeth were divided randomly into 3 groups according to the irrigants used and kept in contact with the respective irrigant for 5 minutes. All the samples were incubated in brain heart infusion (BHI) broth for 96 hours. Disinfection of the samples was determined based on presence or absence of turbidity in the BHI broth 96 hours later. Statistical analysis was done using Chi-square test. Results All the samples treated with MTAD showed complete absence of turbidity, while all the 15 teeth treated with propolis showed presence of turbidity, 8 out of 15 teeth treated with NaOCl showed presence of turbidity. Statistical analysis of the data using chi-square test showed significant difference between the groups (P < 0.05). Conclusion The study concluded that MTAD was more effective than 3% NaOCl and propolis against E. faecalis.
Article
Full-text available
Objectives Conventionally, caries excavation is performed until only hard dentin remains, while more selective and reliable criteria might be available. We aimed at systematically comparing the effects of using different excavation criteria via network meta-analysis. Methods Electronic databases were searched for randomised or non-randomised clinical trials (RCTs/NRCTs) evaluating excavation of cavitated lesions. Criteria were divided into six groups: Excavation until pulpo-proximal dentin on the cavity floor was (1) either hard on probing, (2) slightly softened on probing, (3) not stainable by caries-detector-dye, or until (4) self-limiting polymer burs, (5) fluorescence-assisted devices or (6) chemo-mechanical gels indicated termination of the excavation. Evaluation of risk of complications, risk of pain/discomfort, excavation time, and number of remaining bacteria were then undertaken using Bayesian network meta-analysis. Results 28 studies (19 RCTs, 9 NRCTs) with 1782 patients (2555 lesions), most of them investigating primary teeth, were included. Risk of complications was highest when excavating until only non-stainable dentin remained, and lowest when not attempting to remove all softened dentin. Risk of pain significantly decreased if self-limiting chemo-mechanical excavation or fluorescence-assisted lasers were used instead of excavating until all dentin was hard. When not attempting to remove all softened dentin, the time required for excavation was shortest, whilst the greatest number bacteria remained. Conclusions Not attempting to remove all softened or stainable dentin might reduce the risk of complications. Data regarding self-limiting excavation is insufficient for definitive conclusions. Excavation criteria should be validated against clinically relevant outcomes.
Article
Full-text available
Traditional microbiology concepts are being renewed since the development of new microbiological technologies, such as, sequencing and large-scale genome analysis. Since the entry into the new millennium, a lot of new information has emerged regarding the oral microbiome. This revision presents an overview of this renewed knowledge on oral microbial community acquisition in the newborn and on the evolution of this microbiome to adulthood. Throughout childhood, the oral microbial load increases, but the microbial diversity decreases. The initial colonizers are related to the type of delivery, personal relationships, and living environment. These first colonizers seem to condition the subsequent colonization, which will lead to more complex and stable ecosystems in adulthood. These early oral microbial communities, therefore, play a major role in the development of the adult oral microbiota and may represent a source of both pathogenic and protective microorganisms in a very early stage of human life. The implications of this knowledge on the daily clinical practice of odontopediatrics are highlighted.
Article
Full-text available
Background The objective of this study is to assess the index of decayed, missing and filled teeth (DMF-T), habit of brushing teeth, and the microbiological agents accumulating on the children’s toothbrushes for 4 weeks and response of these agents to disinfection via a chlorhexidine solution, then compare those results with the education and income levels of the children’s parents. Method Included in the study were 187 children (96 in the control group and 91 in the experiment group – chlorhexidine) chosen randomly from 600 kindergarten children whose ages ranged from 24 months to 72 months. The children selected had not taken any antibiotics, antimicotics for three months and dental treatments during this trial. The distribution of these children to the groups was also done randomly. After performing a survey for the education, occupation, and income status of the parents, the children were examined and the number of decayed teeth was recorded. The children were given toothbrushes, toothpaste (with fluroide), and the solutions (including distilled water and chlorhexidine) for four weeks under the condition that toothbrushes were returned at the end of each week. The 14 different microbiological agents observed as a result of the assessment of the samples taken in the first week were also included in the assessments of the samples taken over the four-week period. Results The decrease in the DMF-T index was found to be meaningful according to the differences in education, income, and occupation status of the parents. Of all the samples taken from the toothbrushes, the bacteria with the greatest rate of reproduction included Streptococcus mutans, Escherichia Coli, Pseudomonas aeuroginosa, Enterococcus spp, Staphylococcus epidermidis and Candida albicans. Except for Candida albicans, the other microorganisms taken as samples from the toothbrushes reproduced less overall. In the group using the solution with chlorhexidine, a meaningful decrease in bacterial reproduction was discovered compared to the control group. Conclusion The findings of this study show that the education, occupation, and socioeconomic situations of the parents should be considered when discussing children’s oral and dental health. Moreover, the study shows that disinfection of toothbrushes in order to prevent reinfection and contamination oral flora with the bacteria again is important in terms of preventive medicine and family-children health.
Article
Full-text available
This article discusses the possible cariostatic mechanisms of the action of fluoride. In the past, fluoride inhibition of caries was ascribed to reduced solubility of enamel due to incorporation of fluoride (F-) into the enamel minerals. The present evidence from clinical and laboratory studies suggests that the caries-preventive mode of action of fluoride is mainly topical. There is convincing evidence that fluoride has a major effect on demineralisation and remineralisation of dental hard tissue. The source of this fluoride could either be fluorapatite (formed due to the incorporation of fluoride into enamel) or calcium fluoride (CaF2)-like precipitates, which are formed on the enamel and in the plaque after application of topical fluoride. Calcium fluoride deposits are protected from rapid dissolution by a phosphate -protein coating of salivary origin. At lower pH, the coating is lost and an increased dissolution rate of calcium fluoride occurs. The CaF2, therefore, act as an efficient source of free fluoride ions during the cariogenic challenge. The current evidence indicates that fluoride has a direct and indirect effect on bacterial cells, although the in vivo implications of this are still not clear. A better understanding of the mechanisms of the action of fluoride is very important for caries prevention and control. The effectiveness of fluoride as a cariostatic agent depends on the availability of free fluoride in plaque during cariogenic challenge, i.e. during acid production. Thus, a constant supply of low levels of fluoride in biofilm/saliva/dental interference is considered the most beneficial in preventing dental caries.
Article
Full-text available
International Journal of Paediatric Dentistry 2013; 23: 145–152 Background. Alternatives to vital pulpotomy treatment in primary teeth are being sought because of the high formaldehyde content of traditional formocresol (FC) pulpotomy medicaments. Aim. The aim was to compare the clinical and radiographic success of vital pulpotomy treatment in primary molars using 3% sodium hypochlorite (NaOCl) versus a 1 : 5 dilution of Buckley’s FC. Design. Pulpotomies were performed in primary molars of healthy children between 3 and 10 years old. Sixty-five primary teeth were randomized into two groups that were evaluated for treatment outcomes. Following treatment, the pulp chamber was filled with zinc oxide eugenol (ZnOE) and restored with a stainless steel crown cemented with glass ionomer cement. Clinical and radiographic outcomes were recorded at 6 and 12 months. Results. The control (FC) and experimental (NaOCl) groups demonstrated 100% clinical success at 6 and 12 months. The NaOCl group had 86% (19/22) radiographic success at 6 months and 80% (12/15) at 12 months. The FC group had 84% (21/25) radiographic success at 6 months and 90% (9/10) at 12 months. No significant differences were found in the radiographic outcomes between the two groups at 6 and 12 months (Fisher’s exact test; P = 0.574 and P = 0.468, respectively). Conclusion. NaOCl demonstrated clinical and radiographic success comparable to FC.
Article
Full-text available
Bacterial contribution to oral disease has been studied in young children, but there is a lack of data addressing the developmental perspective in edentulous infants. Our primary objectives were to use pyrosequencing to phylogenetically characterize the salivary bacterial microbiome of edentulous infants and to make comparisons against their mothers. Saliva samples were collected from 5 edentulous infants (mean age = 4.6±1.2 mo old) and their mothers or primary care givers (mean age = 30.8±9.5 y old). Salivary DNA was extracted, used to generate DNA amplicons of the V4-V6 hypervariable region of the bacterial 16S rDNA gene, and subjected to 454-pyrosequencing. On average, over 80,000 sequences per sample were generated. High bacterial diversity was noted in the saliva of adults [1012 operational taxonomical units (OTU) at 3% divergence] and infants (578 OTU at 3% divergence). Firmicutes, Proteobacteria, Actinobacteria, and Fusobacteria were predominant bacterial phyla present in all samples. A total of 397 bacterial genera were present in our dataset. Of the 28 genera different (P
Article
In 2007, the University of Iowa's advanced training program in pediatric dentistry replaced the traditional formocresol vital pulpotomy technique with a 5% sodium hypochlorite (NaOCl) technique. The purpose of this study was to evaluate the clinical/radiographic success over 21 months of 5% NaOCl as the medicament in primary molar pulpotomies compared to published data for formocresol and ferric sulfate pulpotomies. A retrospective chart audit was performed to evaluate results for all primary molar pulpotomies completed during a 12-month period using NaOCl. Dental records were reviewed for clinical and radiographic findings subsequent to pulp therapy. Clinical and radiographic criteria used to determine pulpotomy success were based on scientific literature. One hundred ninety-two NaOCl primary molar pulpotomies were completed in 118 patients; 131 (68%) primary molars from 77 children were available for follow-up examination (mean time since pulpotomy=10.5 months). NaOCl pulpotomies had a 95% clinical and 82% overall radiographic success rate. External root resorption was the most common pathologic finding. Pulpotomy success diminished over time. Clinical and radiographic success rates in this study on NaOCl pulpotomies are comparable to formocresol and ferric sulfate pulpotomies reported in the literature. Further study with longer observation periods is warranted.
Article
Listerine, a mouthrinse composed of a mixture of essential oils, was created in 1879 and was originally formulated as a surgical antiseptic. In spite of its known antimicrobial properties it was thought of as a product in search of a use and promoted as a deterrent for halitosis and as a floor cleaner. In the last several years Listerine has emerged as a bona fide therapeutic agent for reduction of plaque induced oral diseases. In contrast to the inconsistent history of Listerine, systemic antibiotics discovered in the 1940's were heralded as miracle drugs. However, the value of prophylactic usage of antibiotics has come under scrutiny as a result of increasing resistance and adverse reactions. Moreover, reports by both American and British professional societies have led to a re-evaluation of the relative risks associated with plaque induced bacteremia when twice-yearly visits to dental professionals are compared to daily activities. These new recommendations and revelations open the door for local antimicrobial approaches to reduce the challenge of plaque-induced bacteremias. These issues will be discussed in the context of Listerine, its intricate and complicated past, and its connection to current uses in oral health and beyond.