Jestivi omotači - održivi tretman poslije berbe voća i povrćaEdible coatings - sustainable post-harvest treatment of fruits and vegetables

Abstract

Svježe voće i povrće nastavlja s biološkom aktivnosti i nakon berbe, što rezultira kontinuiranim gubitkom vode i otopljenih tvari te izmjenom plinova s okolinom. Primjena jestivih omotača nakon berbe pokazala se kao uspješan održivi tretman zaštite voća i povrća u cilju smanjenja gubitka vode, očuvanju svježine, nutritivne kvalitete i senzorskih svojstava, te povećanju antimikrobnih svojstava obloženih plodova. Razvoj omotača od jestivih biopolimera poput polisaharida najnovija je tehnologija namijenjena sigurnom održavanju i poboljšanju kvalitete plodova nakon berbe. U ovom radu prikazana su svojstva, vrste te primjena jestivih omotača u svrhu produljenja roka trajanja ubranih plodova voća i povrća.

Full text

105
JESTIVI OMOTAČI - ODRŽIVI TRETMAN POSLIJE BERBE
VOĆA I POVRĆA
EDIBLE COATINGS - SUSTAINABLE POST-HARVEST
TREATMENT OF FRUITS AND VEGETABLES
Luna Maslov Bandić, Mirna Mrkonjić Fuka, Irina Tanuwidjaja, S. Jurić
SAŽETAK
Svježe voće i povrće nastavlja s biološkom aktivnosti i nakon berbe, što
rezultira kontinuiranim gubitkom vode i otopljenih tvari te izmjenom plinova s
okolinom. Primjena jestivih omotača nakon berbe pokazala se kao uspješan
održivi tretman zaštite voća i povrća u cilju smanjenja gubitka vode, očuvanju
svježine, nutritivne kvalitete i senzorskih svojstava, te povećanju antimikrobnih
svojstava obloženih plodova. Razvoj omotača od jestivih biopolimera poput
polisaharida najnovija je tehnologija namijenjena sigurnom održavanju i
poboljšanju kvalitete plodova nakon berbe. U ovom radu prikazana su svojstva,
vrste te primjena jestivih omotača u svrhu produljenja roka trajanja ubranih
plodova voća i povrća.
Ključne riječi: biopolimeri, jestivi omotači, jestivi filmovi, tretman poslije
berbe, polisaharidi
ABSTRACT
Even after harvest, fresh fruits and vegetables continue to lose water and
dissolved compounds, as well as exchange gases with the environment. The use
of edible coatings after harvest has been found to be a successful sustainable
post-harvest treatment for minimizing water loss, preservation of freshness,
nutritional quality and sensorial properties, and improving the antibacterial
characteristics of coated fruits. The creation of edible coatings is cutting-edge
technology aimed at ensuring the safety and quality of products after harvest.
This study discusses the features, kinds, and applications of edible coatings for
increasing the shelf life of harvested fruits.
Keywords: biopolymers, edible coatings, edible films, post-harvest
treatment, polysaccharides

Luna Maslov Bandić i sur.: Jestivi omotači - održivi tretman poslije berbe voća i povrća
106
UVOD
U svakoj fazi rukovanja voćem i povrćem nakon berbe – čišćenje, pakiranje,
transport, skladištenje, priprema i maloprodaja – postoji potencijal za
kontaminaciju ili kvarenje, što dovodi do gubitaka plodova i mogućih problema
sa sigurnošću hrane. Postoje mnoge metode za ublažavanje gubitaka i
poboljšanje sigurnosti hrane koje uz osnovne tehnologije upravljanja
temperaturom skladištenja nakon berbe, uključuju širok raspon drugih
tehnologija poput fizičke (toplina, zračenje i jestivi omotači), kemijske
(antimikrobna sredstva, antioksidansi i sprječavanje posmeđivanja) i plinske
obrade (Mahajan i sur., 2014.). Prakse održivog upravljanja nakon berbe
teže istim ciljevima smanjenja gubitaka i kontaminacije na načine koji
povećavaju učinkovitost i ograničavaju korištenje energije i neobnovljivih
izvora. Usklađivanje zahtjeva za očuvanjem i sigurnošću hrane s održivom
poljoprivredom praksom sve je važniji cilj za proizvođače hrane, prerađivače,
distributere i trgovce na malo.
Jestivi omotaci i filmovi definiraju se kao tanki slojevi napravljeni od
jestivih materijala odnosno prirodnih polimera (biopolimera) koji se nanose na
povrsinu hrane kako bi zastitili i poboljsali njihovu kvalitetu (Aloui i Khwaldia,
2016.; Hassan i sur., 2018.). Razlika između jestivog omotaca i filma je u tome
sto se filmovi prvo formiraju kao cvrsti slojevi i zatim se nanose na hranu,
dok se omotaci formiraju i nanose tekućim metodama izravno na hranu koja
se oblaze (Mohamed i sur., 2020.; Yousuf i sur., 2018.). Sve veća potraznja
potrosaca za ocuvanjem hrane na prirodan i održiv nacin dovela je do
poboljsanja alternativnih metoda zastite, stoga je upotreba biopolimera iz
obnovljivih izvora aktualan pristup za produzenje roka trajanja hrane i zaštite
plodova nakon berbe od propadanja i kvarenja (Hassan i sur., 2018.).
Korištenje jestivih filmova kao premaza datira još iz 12. i 13. stoljeća.
Voskovi su primijenjeni na naranče i limune u Kini kako bi se odgodio gubitak
vode tijekom transporta i skladištenja u 12. stoljeću. Početkom 15. stoljeća,
prvi jestivi film u Japanu napravljen je korištenjem proteina sojinog mlijeka
nakon kuhanja u posudama i daljnjeg sušenja na zraku, što se naziva "Yuba"
filmovi. Također, premazivanje voća, povrća, mesa i ribe bilo je uobičajeno
u Engleskoj tijekom 16. stoljeća kako bi se spriječio gubitak vlage. Tijekom
19. stoljeća postignut je prvi američki patent za želatinske filmove kako bi se
zaštitilo nekoliko mesnih proizvoda. Saharoza i derivati šećera korišteni su
kao zaštitni premaz na lupinastim plodovima kako bi se spriječila oksidativna
užeglost ograničavanjem transporta plinova kroz jestive premaze. Komercijalno

Luna Maslov Bandić i sur.: Jestivi omotači - održivi tretman poslije berbe voća i povrća
107
nanošenje voska i lipidnih premaza primijenjeno je na voće i povrće 1930-ih,
što je omogućavalo prirodno disanje, ograničavajući dehidraciju tijekom
transporta. Početkom 20. stoljeća, tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata, velika
potražnja za tekstilnim proizvodima od poljoprivrednih materijala na bazi
proteina za proizvodnju tekstilnih proizvoda za vojnike kao što su uniforme,
deke itd., povećala je stopu proizvodnje komercijaliziranih proteina. Kazein,
protein kikirikija, soja i kukuruzni zein korišteni su za izradu komercijaliziranog
tekstila, gumba, kutija i ručki za kišobrane (Erkman i Barazi, 2018.). Povećana
potražnja navedenih tvari dovodi do traženja jeftinijih materijala kao što su
proizvodi na bazi nafte za izradu pakiranja hrane. Tijekom 2005.-2006.
dramatičan porast cijene nafte povećao je troškove materijala za pakiranje.
Uz povećanje troškova izrade pakiranja hrane, posljednjih godina cilj je razviti
održiva pakiranja za hranu.
SVOJSTVA JESTIVIH OMOTAČA I FILMOVA
Jestivi omotaci i filmovi proizvode se od materijala koji imaju sposobnost
stvaranja filma (Dhall, 2013.). Materijali koji tvore film po prirodi mogu biti
hidrofilni ili hidrofobni (Hassan i sur., 2018.). Tijekom proizvodnje materijali
moraju biti otopljeni u otapalu kao sto je voda, etanol, mjesavina vode i etanola
ili mjesavina drugih otapala (Maringgal i sur., 2020.; Medina- Jaramillo i sur.,
2020.). S obzirom da moraju biti jestivi, samo se voda ili etanol mogu koristiti
kao otapalo tijekom obrade (Hassan i sur., 2018.). U ovom procesu mogu se
dodati funkcionalni sastojci kao sto su plastifikatori, emulgatori, antioksidansi,
antimikrobna sredstva, minerali, vitamini, boje ili arome (Dhall, 2013.;
Maringgal i sur., 2020.; Medina- Jaramillo i sur., 2020.). Na povrsinu hrane
nanose se izravno uranjanjem, prskanjem ili premazivanjem cetkama (Aloui i
Khwaldia, 2016; Davidović i sur., 2021.; Maringgal i sur., 2020.; Medina-
Jaramillo i sur., 2020.) nakon cega slijedi susenje (Dhall, 2013.). Debljina sloja
koji se stvara na povrsini manja je od 0,3 mm (Senturk Parreidt i sur., 2018.),
a ovisi o svojstvima otopine kao sto su gustoća, viskoznost i povrsinska
napetost (Lin i Zhao, 2007.). Omotac je jestiv i moze se konzumirati kao dio
proizvoda ili uz daljnje uklanjanje (Senturk Parreidt i sur., 2018.). Budući da se
moze konzumirati, materijal koji se koristi za pripremu jestivih omotaca
mora biti odobren od Uprave za hranu i lijekove (engl. Food and Drugs
Adminstration, FDA) i općenito se smatrat sigurnim materijalom (engl.
Generally Recognised As Safe, GRAS) te mora biti u skladu s propisima koji se
primjenjuju na prehrambeni proizvod (Dhall, 2013.). Na Slici 1. prikazano je
dobivanje jestivih omotača i filmova.

Luna Maslov Bandić i sur.: Jestivi omotači - održivi tretman poslije berbe voća i povrća
108
Slika 1. Različite metode koje se koriste za pripremu jestivih filmova i omotača,
a) više koraka uključenih u metodu izlijevanja za stvaranje jestivog filma;
b) metoda uranjanja za nanošenje jestivog omotača na plodove jagoda
(Izvor: Kumar i sur., 2022.)
Figure 1 Different methods used to prepare edible films and coatings,
a) multiple steps involved in the casting method to create an edible film;
b) dipping method for applying an edible coating to strawberry fruits
(from: Kumar et a.., 2022)
Jestivi omotaci djeluju kao ucinkovita polupropusna barijera za plinove i
vodenu paru između voća i povrća i okolne atmosfere te mogu stvoriti
modificiranu atmosferu koja odgađa sazrijevanje i starenje plodova na nacin
slican skladistenju u kontroliranoj ili modificiranoj atmosferi (Gol i sur., 2013.;
Lin i Zhao, 2007.) koja zahtjeva puno veća materijalna ulaganja. Polupropusna
barijera koja se stvara ima sposobnost smanjenja vlage, migracije otopljenih
tvari, respiracije i transpiracije, reakcija oksidacije te zadrzava cvrstoću plodova
i općenito odgađa njihovo starenje (Al-Tayyar i sur., 2020.; Chiabrando i
Giacalone, 2017.; Mannozzi i sur., 2017.; Mannozzi i sur., 2018.; Medina-

Luna Maslov Bandić i sur.: Jestivi omotači - održivi tretman poslije berbe voća i povrća
109
Jaramillo i sur., 2020.). Omotaci i filmovi za svjeze voće trebaju imati nisku
propusnost vodene pare kako bi se smanjile stope isusivanja, dok bi propusnost
kisika trebala biti dovoljno niska da uspori disanje, ali ne preniska za stvaranje
anaerobnih uvjeta pogodnih za proizvodnju etanola i neugodnih mirisa i okusa
(Mohamed i sur., 2020.).
Funkcionalna svojstva jestivih omotaca ovise o razlicitim cimbenicima. Oni
ukljucuju karakteristike omotaca (sastav, kemijska struktura, viskoznost
otopine, debljina), uvjete obrade omotaca (temperatura, pH, vrsta otapala) te
vrstu i koncentraciju aditiva (Aloui i Khwaldia, 2016.). Kako bi se poboljsala
ucinkovitost i stabilnost jestivih omotaca, bitno je pronaći odgovarajući sastav
njihovih formulacija.
Jedna od jedinstvenih funkcija jestivih omotaca je sposobnost ugradnje
funkcionalnih sastojaka u matricu omotaca. Oni utjecu na poboljsanje osnovne
funkcionalnosti omotaca (Lin i Zhao, 2007.; Yang i sur., 2019.).
Za poboljsanje mehanickih svojstava omotaca ugrađuju se plastifikatori.
Plastifikatori se najcesće ugrađuju pri izradi omotaca na bazi polisaharida i
proteina jer je struktura takvih omotaca obicno krhka i kruta (Lin i Zhao, 2007.)
te su potrebni kako bi se smanjila njihova lomljivost, poboljsala fleksibilnost i
otpornost na kidanje (Davidović i sur., 2021.). Također, plastifikatori utjecu na
otpornost omotaca pri prodiranju para i plinova, pri cemu hidrofilni
plastifikatori povećavaju propusnost vodene pare omotaca (Lin i Zhao, 2007.).
Najcesći plastifikatori koji se upotrebljavaju su glicerol, sorbitol, propilen
glikol, polietilen glikol saharoza, masne kiseline i monogliceridi (Hassan i sur.,
2018., Zikmanis i sur., 2021.).
Emulgatori su povrsinski aktivni agensi koji se ugrađuju za stabilizaciju
omotaca, a neophodni su za stvaranje polisaharidnih ili proteinskih omotaca
koje sadrze cestice lipidne emulzije (Lin i Zhao, 2007.).
Ostali funkcionalni sastojci, kao sto su antioksidansi, antimikrobni agensi,
nutraceutici, prehrambena vlakna, arome i bojila, dodaju se jestivim omotacima
radi poboljsanja kvalitete, nutritivne vrijednosti, stabilnosti i sigurnosti hrane
(Alvarez i sur., 2017.; Lin i Zhao, 2007.; Mannozzi i sur., 2018.).
Ugradnjom antimikrobnih agensa u jestive omotace mogu se povećati
antimikrobna svojstva stvaranjem vanjske povrsine sposobne za inhibiciju
rasta patogena te mikroorganizama kvarenja (Medina-Jaramillo i sur., 2020.).
Uobicajeni antimikrobni agensi koji se mogu ugraditi u omotace su benzojeva

Luna Maslov Bandić i sur.: Jestivi omotači - održivi tretman poslije berbe voća i povrća
110
kiselina, natrijev benzoat, sorbinska kiselina, kalijev sorbat i propionska
kiselina (Lin i Zhao, 2007.). Osim toga, mogu se smanjiti biokemijska
pogorsanja uzrokovana obradom, poput razgradnje teksture, gubitak boje i
razvoja neugodnih mirisa i okusa (Aloui i Khwaldia, 2016.). Osim poboljsanja
fizickih svojstava, većina aktivnih tvari ugrađenih u matricu omotaca/filma
pokazuje antimikrobno ili antioksidacijsko djelovanje koje se moze prenijeti na
omotac/film. Tvari poput fenolnih spojeva, tanina, etericnih ulja te i sami
biopolimeri posjeduju antimikrobno djelovanje te su pogodni za aplikaciju
(Chiralt i sur., 2020.). Većina komercijalno dostupnih jestivih omotaca za svjeze
voće i povrće temelji se na voskovima, no mnogi potrosaci preferiraju hranu bez
voska jer je povezuju sa zdravstvenim i ekoloskim problemima. Zbog toga su
razvijeni jestivi omotaci na bazi prirodnih polimera od bioloskih materijala kao
sto su skrob, alginat, pektin i kitozan koji su bez mirisa, okusa i boje te ne
pokazuju stetne ucinke na senzornu kvalitetu hrane (Medina-Jaramillo i sur.,
2020.).
Biopolimeri kao sto su proteini, polisaharidi, lipidi uobicajeni su materijali
koji tvore omotace koji se mogu koristiti sami ili u kombinacijama. Fizikalne i
kemijske karakteristike biopolimera uvelike utjecu na ucinkovitost omotaca,
stoga je vazno odabrati prikladne materijale (Al- Tayyar i sur., 2020.; Lin i
Zhao, 2007.). Izbor materijala općenito se temelji na njihovoj topljivosti u vodi,
hidrofilnoj i hidrofobnoj prirodi, jednostavnom stvaranju omotaca i senzornim
svojstvima (Lin i Zhao, 2007.). Kako bi se produljio rok trajanja svjezih
proizvoda, formulacije i materijali za oblaganje moraju biti pazljivo odabrani i
dizajnirani (Lin i Zhao, 2007). Idealnim omotacem smatra se onaj koji moze
produziti vijek skladistenja svjezeg voća i povrća bez izazivanja anaerobioze i
smanjenjem propadanja bez utjecaja na njihovu kvalitetu (Dhall, 2013).
Također, mora pruziti djelomicnu prepreku kretanju vode koja moze smanjiti
gubitak vlage s povrsine voća i modificirati atmosferu oko ploda djelujući kao
prepreka izmjeni plinova (Maringgal i sur., 2020.).
Osim toga, biopolimeri imaju mnoge prednosti jer su iz obnovljivih izvora,
biorazgradivi, biokompatibilni, netoksični, topljivi u vodi, jestivi i jeftini (Al-
Tayyar i sur., 2020.; Medina- Jaramillo i sur., 2020.). Između sirokog spektra
primjene biopolimera, razvoj jestivih omotaca i filmova za ocuvanje hrane
pokazao se izvrsnom alternativom jer su ekoloski prihvatljivi te smanjuju
gubitak i količinu otpada (Salehi, 2020.), ali i poboljsavaju sigurnost hrane
(Medina- Jaramillo i sur., 2020.).

Luna Maslov Bandić i sur.: Jestivi omotači - održivi tretman poslije berbe voća i povrća
111
Jestivi omotaci mogu se sastojati od hidrokoloida, lipida i njihovih
kompozita. Hidrokoloidi su dugolancani hidrofilni polimeri koji ukljucuju
polisaharide i proteine, koji kada su rasprseni u vodi mogu tvoriti viskozne
disperzije ili gelove (Mohamed i sur., 2020.). Prema osnovnim materijalima za
izradu jestivi omotaci su klasificirani u sljedeće kategorije:
1.) Omotaci na bazi polisaharida - skrob, celuloza i njeni derivati, pektin,
kitozan, alginat, karagenan, agar, pululan, ksantan, dekstran
2.) Omotaci na bazi proteina - protein sirutke, kazein, keratin,
kolagen/zelatina, psenicni gluten, zein kukuruza, protein soje, protein
kikirikija, protein sjemena pamuka
3.) Omotači na bazi lipida - voskovi, acilgliceroli i masne kiseline
4.) Kompozitni omotači i filmovi - kombinacija lipidnih i hidrokoloidnih
komponenti
OMOTAČI NA BAZI POLISAHARIDA
Polisaharidi su prirodni polimeri i koriste se kao jestivi zastitni omotaci na
voću zbog svoje dobre barijere za ugljicni dioksid i kisik. Takvi omotaci se
mogu koristiti za modificiranje unutarnje atmosfere, cime se smanjuje intenzitet
disanja (Lin i Zhao, 2007.) i produzuje rok trajanja voća bez stvaranja
anaerobnih uvjeta (Yousuf i sur., 2018.). Jestivi omotaci obicno djeluju na
usporavanje gubitka vlage tijekom kratkotrajnog skladistenja. Međutim,
polisaharidi su hidrofilne prirode i ne djeluju dobro kao fizicka barijera za
vlagu. Nasuprot tome, neke vrste polisaharidnih filmova manje su propusne za
kisik, sto moze pomoći u ocuvanju određenih namirnica (Dhall, 2013.). Stoga je
prednost korištenja ovih materijala u stvaranju plinske barijere, a ne barijere za
vodenu paru (Lin i Zhao, 2007.). Linearna struktura nekih polisaharida kao sto
su celuloza i kitozan, cini njihove filmove fleksibilnim, cvrstim, prozirnim i
otpornim na masti i ulja (Dhall, 2013.). Polisaharidni omotaci su bezbojni i
imaju manji kalorijski udio te mogu se primijeniti za produljenje roka trajanja
voća (Hassan i sur., 2018.).

Luna Maslov Bandić i sur.: Jestivi omotači - održivi tretman poslije berbe voća i povrća
112
Polisaharidi porijeklom mogu biti iz biljaka (skrob, celuloza i njeni derivati,
pektin), zivotinja (kitozan), algi (alginat, karagenan, agar) (Mohamed i sur.,
2020.) i mikroorganizama (pululan, ksantan, dekstran) (Zikmanis i sur., 2021.).
Škrob je rezervni polisaharid većine biljaka i jedan je od najzastupljenijih
prirodnih polisaharida. Zbog svojeg sirokog raspona funkcionalnosti i relativno
niske cijene koristi se za proizvodnju biorazgradivih filmova (Lin i Zhao,
2007.).
Celuloza je strukturni materijal stanicnih stijenki biljaka. Općenito, derivati
celuloze kao sto su metil-celuloza (MC), karboksimetil-celuloza (CMC),
hidroksipropil-celuloza (HPC) i hidroksipropilmetil-celuloza (HPMC) koriste se
za stvaranje omotaca i filma (Lin i Zhao, 2007.).
Pektin je polisaharid ekstrahiran iz stanicnih stijenki biljaka (Al-Tayyar i
sur., 2020.). Filmovi i omotaci na bazi pektina pokazuju dobru barijeru za kisik
i ulje, ali su krhki i imaju slabu otpornost za vlagu. Uz dodatak plastifikatora
postaju fleksibilniji, a isto tako umrezavanjem sa polivalentnim kationima kao
sto je kalcij, pokazuju dobra mehanicka svojstva (Mohamed i sur., 2020.).
Kitozan je prirodni biopolimer koji se proizvodi deacetilacijom hitina u
koncentriranoj otopini luzine (Nair i sur., 2020.; Hassan i sur., 2018.). Hitin se
obicno nalazi u egzoskeletima rakova, stanicnim stijenkama gljiva i drugim
bioloskim materijalima iz kojih se moze ekstrahirati. Nakon celuloze, hitin je
drugi najzastupljeniji biopolimer u prirodi (Dhall, 2013.; Mohamed i sur.,
2020.). Omotaci i filmovi na bazi kitozana posjeduju dobra svojstva barijere za
ugljikov dioksid i kisik, mehanicka svojstva te imaju izvrsna antimikrobna
svojstva (Nair i sur., 2020.; Hassan i sur., 2018.). Upravo su antimikrobna
svojstva najvaznija kod kitozanskih omotaca jer imaju sposobnost zastititi hranu
od mikrobnog kvarenja i kontaminacije (Al-Tayyar i sur., 2020.). Dokazano je
da kitozan moze inhibirati rast gljivica na povrsini raznog voća, zbog izvrsnih
antifugalnih svojstva (Chiabrando i Giacalone, 2017; Mannozzi i sur., 2018).
Također, filmovi i omotaci izrađeni od kitozana (Slika 2.) su biorazgradivi,
netoksicni i biokompatibilni te se mogu kombinirati s drugim materijalima
(Mannozzi i sur., 2018.; Mohamed i sur., 2020.).

Luna Maslov Bandić i sur.: Jestivi omotači - održivi tretman poslije berbe voća i povrća
113
Slika 2. Mandarina s jestivim omotačem kitozanom
Figure 2 Mandarin with edible coating chitosan
Karagenan je anionski polisaharid morskog podrijetla ekstrahiran iz crvenih
morskih algi (Rhodophyceae), uglavnom iz Chondrus crispus (Lin i Zhao,
2007.). Koristi se kao sastojak za stabilizaciju, emulgiranje i zeliranje u raznim
industrijama. Stvaranje karagenanskog omotaca ukljucuje geliranje tijekom
susenja na umjerenoj temperaturi, sto dovodi do stvaranja cvrstog filma nakon
isparavanja otapala pomoću dvostrukih spirala polisaharida (Mohamed i sur.,
2020.).

Luna Maslov Bandić i sur.: Jestivi omotači - održivi tretman poslije berbe voća i povrća
114
Agar je biopolimer ekstrahiran iz određenih crvenih algi (Rhodophyceae).
Filmovi i omotaci od agara su krhki, visoke propusnosti za vlagu i lose toplinske
stabilnosti. Iz tog se razloga mijesaju s drugim biopolimerima, ugrađuju
plastifikatori, hidrofobne komponente ili antimikrobna sredstva u njihovu
strukturu kako bi se poboljsala svojstva filma (Mostafavi i Zaeim, 2020.).
Pululan je ekstracelularni mikrobni polisaharid (Lin i Zhao, 2007.) kojeg
sintetizira gljiva slicna kvascu Aureobasidium pullulans i sastoji se od
maltotrioznih jedinica (Zikmanis i sur., 2021.). Topljiv je u vodi i sposoban je
stvarati jestive omotace i filmove koji su bez mirisa, okusa i boje te imaju dobra
svojstva barijere za kisik i ulje (Mohamed i sur., 2020.).
Ksantan je egzopolisaharid poznatiji kao ksantan guma kojeg sintetizira
bakterija Xanthomonas campestris. Općenito, smatra se sigurnim materijalom te
se koristi kao stabilizator, emulgator i zgusnjivac u hrani. Jestivi omotac na bazi
ksantanske gume koristi se za poboljsanje roka trajanja i kvalitete svjezeg voća
(Mohamed i sur., 2020.).
Dekstran je polimer glukoze, egzopolisaharid koji se dobiva uz pomoć
mlijecnih bakterija Leuconostoc spp., najcesće Leuconostoc mesenteroides,
kada rastu na mediju bogatom saharozom (Davidović i sur., 2021.; Zikmanis i
sur., 2021.). Prema Davidović i sur. (2021.) filmovi sa dekstranom plastificirani
razlicitim koncentracijama poliglicerola pokazali su pozitivan ucinak na
kvalitetu i produljenje roka trajanja borovnica.
Alginati su prirodni polisaharidi ekstrahirani iz smeđih morskih algi
(Phaeophyceae) (Mohamed i sur., 2020.). Općenito, alginati su soli alginske
kiseline, koja je linearni kopolimer monomera α-l-guluronske kiseline (G) i β-d-
manuronske kiseline (M) (Dhall, 2013.; Giri, 2016.; Medina-Jaramillo i sur.,
2020.). Alginati su hidrofilni biopolimeri (Chiabrando i Giacalone, 2017.) koji
posjeduju dobra svojstva stvaranja omotaca i filma, proizvodeći prozirne,
ujednacene i vodotopive filmove (Lin i Zhao, 2007.). Kao i drugi hidrofilni
polisaharidi, imaju slabu barijeru za vodenu paru, no uz dodavanje kationa
poput kalcija (Ca2+) smanjuje se propusnost za vodenu paru (Mohamed i sur.,
2020.). Također, dodatkom dvovalentnim ili polivalentnih kationa kao sto su
kalcij, zeljezo ili magnezij (Dhall, 2013.) mogu tvoriti netopive polimere ili jake
gelove (Yousuf i sur., 2018.). Osim toga, imaju manju propusnost za masti, ulja
i kisik sto moze usporiti oksidaciju lipida raznog voća, ali i pomoći u smanjenju
gubitka mase i rasta mikroflore. Omotaci na bazi alginata koriste se kao tretman
nakon berbe za ocuvanje kvalitete i produljenje roka trajanja voća (Nair i sur.,
2020.).

Luna Maslov Bandić i sur.: Jestivi omotači - održivi tretman poslije berbe voća i povrća
115
Natrijev alginat, kalijev alginat, amonijev alginat i kalcijev alginat su
monovalentne soli alginske kiseline. Alginska kiselina i kalcijev alginat su
netopljivi u vodi dok su natrijev alginat, kalijev alginat i amonijev alginat topivi
u vodi (Senturk Parreidt i sur., 2018.). Americka Uprava za hranu i lijekove
(FDA) i Europska komisija, klasificiraju alginsku kiselinu i njezine soli kao
siguran materijal (GRAS) i preporučuju njihovu upotrebu kao aditive hrani
odnosno kao stabilizatore, emulgatore, zgusnjivace i sredstva za zeliranje
(Nair i sur., 2020.; Senturk Parreidt i sur., 2018.). Najcesća sol alginata je
natrijev alginat (Senturk Parreidt i sur., 2018.). Natrijev alginat ima mnogo
vaznih fizickih i bioloskih svojstava, kao sto je sposobnost stvaranja gela,
zadrzavanje vlage, biokompatibilnost, niska cijena i dostupnost (Mannozzi i
sur., 2017.). Do sada su provedena mnoga istrazivanja upotrebe natrijevog
alginata kao omotaca koji se koristi za ocuvanje kvalitete i produljenje roka
trajanja svjezih borovnica, među kojima se isticu istrazivanja autora Chiabrando
i Giacalone (2017.) te Chiabrando i Giacalone (2015.).
Chiabrando i Giacalone (2017.) proucavali su kvalitetu svjezih borovnica
tretiranih otopinama natrijevog alginata (1,5 % w/v), kitozana (2 % w/v) te
kombinacijom otopina natrijevog alginata (1 % w/v) i kitozana (1,5 % w/v)
tijekom 45 dana skladistenja na 0 °C. Netretirane borovnice sluzile su kao
kontrola. Kvaliteta ploda procijenjena je za boju povrsine ploda, gubitak mase,
cvrstoću, ukupnu kiselost, sadrzaj ukupnih topljivih krutih tvari, ukupni sadrzaj
fenola, ukupni antioksidacijski kapacitet, ukupni sadrzaj antocijana, te broj
plijesni i kvasaca. Usporednom rezultata tretiranih borovnica otopinom
natrijevog alginata i otopinom kitozana utvrdili su da je primjena omotaca na
bazi natrijevog alginata pokazala minimalni gubitak cvrstoće i antioksidacijskog
kapaciteta, ali nize vrijednosti ukupne kiselosti i ukupnog sadrzaja topljivih
krutih tvari. Nadalje, ukupni sadrzaj fenola jedino se povećao primjenom
omotaca na bazi natrijevog alginata. Međutim, utvrdili su da omotac natrijevog
alginata pospjesuje rast plijesni i kvasaca na kraju razdoblja skladistenja.
Kitozanski omotac pokazao je manji gubitak mase, veći sadrzaj ukupnih
topljivih krutih tvari, antioksidacijski kapacitet te najveći gubitak cvrstoće u
usporedbi s omotacem na bazi natrijevog alginata na kraju razdoblja
skladistenja. Omotac na bazi kitozana pokazao je najbolja antifugalna svojstva
te minimizirao rast plijesni i kvasaca na vrijednosti < 1 log CFU/g. Povećanje
sadrzaja antocijana na kraju razdoblja najvise su pokazali kontrolnih uzorci, iza
kojih slijede omotaci na bazi natrijevog alginata te omotaci na bazi kitozana. Iz
toga su zakljucili da primjena jestivih omotaca na bazi natrijevog alginata i na
bazi kitozana utjece na brzinu promjena nekih kemijskih i fizioloskih svojstava

Luna Maslov Bandić i sur.: Jestivi omotači - održivi tretman poslije berbe voća i povrća
116
borovnica tijekom skladistenja. Prema tome mozemo reći da primjena jestivih
omotaca usporava brzinu propadanja i poboljsava kvalitetu borovnica nakon
berbe.
OMOTAČI NA BAZI PROTEINA
Proteini se prema svom izvornom stanju odnosno obliku mogu podijeliti
na vlaknaste i globularne proteine. Vlaknasti proteini su netopljivi u vodi i
dobivaju se iz zivotinjskih tkiva (npr. protein sirutke, kazein, keratin,
kolagen/zelatina) dok su globularni proteini topljivi u vodi ili vodenim
otopinama soli, baza ili kiselina i dobiveni su iz biljnog porijekla (npr. psenicni
gluten, zein kukuruza, protein soje, protein kikirikija, protein sjemena pamuka)
(Al-Tayyar i sur., 2020.; Dhall, 2013.). Omotaci na bazi proteina pokazuju
izvrsna svojstva barijere za ugljicni dioksid i kisik te zadovoljavajuća mehanicka
svojstva (Chen i sur., 2019.; Yousuf i sur., 2018.), ali su losa barijeru za vodenu
paru zbog hidrofilnosti proteina (Hauzoukim i Mohanty, 2020.). Svaki protein
zahtijeva specificne uvjete obrade za stvaranje omotaca. Kada se formiraju od
otopina na bazi vode, takvi omotaci postaju krhki i osjetljivi na pucanje kada se
osuse (Coltelli i sur., 2015.). Stoga je kod proizvodnje omotaca na bazi proteina
neophodna upotreba kompatibilnih plastifikatora jer osim sto mogu poboljsati
mehanicka svojstva, mogu povećati propusnost za vodenu paru dodatkom
hidrofilnih plastifikatora (Lin i Zhao, 2007.).
OMOTAČI NA BAZI LIPIDA
Lipidi su spojevi koji potjecu iz prirodnih izvora kao sto su biljke, zivotinje
i insekti (Mohamed i sur., 2020.). Lipidni omotaci se dobivaju iz sirovina
poput voskova, acilglicerola ili masnih kiselina. Prirodni voskovi kao sto je
karnauba vosak i pcelinji vosak najcesće su sirovine za izradu jestivih omotaca
na bazi lipida (Yousuf i sur., 2018.). Candelila vosak, mineralna ulja i smole te
voskovi na bazi nafte poput polietilenskog i parafilnskog voska također se
koriste za izradu omotaca na bazi lipida (Dhall, 2013.). Zbog hidrofobnog
karaktera i nepolarnosti, lipidni omotaci stvaraju ucinkovitu barijeru za prijenos
vodene pare (Debeaufort i Voilley, 2009.; Yousuf i sur., 2021.). Isto tako,
zbog hidrofobnosti omotaci i filmovi na bazi lipida obicno su krhki i deblji
(Al-Tayyar i sur., 2020.; Hassan i sur., 2018.). Stoga se cisti lipidni omotaci i
filmovi ne koriste te ih nije lako proizvesti jer su mehanicki manje cvrsti
(Yousuf i sur., 2021.). Kada se lipidi kombiniraju s drugim materijalima
odnosno s polisaharidima i proteinima, tada takvi kompozitni omotaci i filmovi
pokazuju bolje mehanicke i barijerne karakteristike od samostalnih lipidnih
omotaca i filmova (Al-Tayyar i sur., 2020.; Paidari i sur., 2021.).

Luna Maslov Bandić i sur.: Jestivi omotači - održivi tretman poslije berbe voća i povrća
117
KOMPOZITNI OMOTAČI I FILMOVI
Kompozitni omotaci i filmovi su kombinacija vise materijala odnosno
mjesavina polisaharida, proteina i/ili lipida (Dhall, 2013.). Mogu biti u obliku
suspenzije, emulzije ili disperzije ili u uzastopnim slojevima (dvoslojni)
(Hassan i sur., 2018.). Primarni cilj formiranja kompozitnih omotaca i filmova
je poboljsati propusnost i/ili mehanicka svojstva u usporedbi s omotacem ili
filmom koji je napravljen od bilo kojeg pojedinačnog materijala (Dhall, 2013.;
Hassan i sur., 2018.; Yousuf i sur., 2021.). Iako se takvi kompozitni omotaci ili
filmovi mogu formirati kombinacijom bilo koje vrste materijala koje tvore film,
utvrđeno je da su omotaci i filmovi koji se sastoje od hidrokoloida i lipida
učinkovitiji od kompozitnih omotača i filmova dobivenih od mjesavina slicnih
vrsta materijala (Yousuf i sur., 2021.). Općenito, polisaharidi i proteini su
hidrofilne prirode te dobri materijali za stvaranje omotaca i mogu pruziti izvrsna
strukturna i mehanicka svojstva, ali pruzaju slabu barijeru za vlagu dok su
nasuprot tome lipidi hidrofobnog karaktera i imaju losa mehanicka svojstva,
ali djeluju kao izvrsna barijera vodene pare. Stoga su kompozitni omotaci
formulirani tako da kombiniraju prednosti lipidnih i hidrokoloidnih komponenti,
a istovremeno prikrivaju ili smanjuju njihove pojedinacne nedostatke (Yousuf i
sur., 2018.). Lipidi mogu biti ugrađeni u otopinu za stvaranje hidrokoloidnog
filma tehnikom emulzije ili nanosenjem lipidnih slojeva na povrsinu prethodno
formiranog hidrokoloidnog filma za dobivanje dvosloja (Debeaufort i Voilley,
2009.). Dvoslojni omotaci ili filmovi pokazuju svoje nedostatke jer metoda
pripreme ukljucuje cetiri stupnja (dvije faze lijevanja i dvije faze susenja) te
takvi filmovi s vremenom se raslojavaju, stvaraju pukotine i pokazuju
nejednolicnu povrsinu (Hassan i sur., 2018.).
Ma i sur. (2021.) istrazivali su ucinak kompozitnog omotača na bazi šelaka
(prirodni biopolimer koji izlučuje ženska štitna uš Kerria lacca) i taninske
kiseline te samog šelak omotača na produljenje roka trajanja i poboljsanje
kvalitete ploda manga tijekom razdoblja skladistenja na sobnoj temperaturi.
Istrazivanje je pokazalo da je primjena kompozitnog omotaca šelaka i taninske
kiseline pokazala bolji ucinak na ocuvanje kvalitete manga u usporedbi sa
samim shellac omotacem i kontrolom. Stovise, dodavanje taninske kiseline
omotacu shellaca poboljsalo je antifungalni ucinak formulacije, sto je
pogodovalo produljenju roka trajanja manga. Ovi rezultati sugeriraju da je doslo
do sinergijskog ucinka između taninske kiseline i shellaca, sto pokazuje veliki
potencijal ove formulacije u produljenju roka trajanja i poboljsanju kvalitete
manga. U Tablici 1. prikazane u različite vrste omotača koje su primijenjene na
određene voće i povrće te njihov učinak na plod tijekom skladištenja.

Luna Maslov Bandić i sur.: Jestivi omotači - održivi tretman poslije berbe voća i povrća
118
Tablica 1. Primjena različitih vrsta jestivih omotača na voće i povrće tijekom skladištenja
Table 1 Application of different types of edible coatings to fruits and vegetables during
storage
Vrsta
voća/povrća
Type of
fruit/vegetable
Sastav jestivog
omotača
Composition of
edible coating
Djelovanje na plod
Effect on fruit
Referenca
Reference
Jagoda
Strawberry
Kitozan s funkcionalnim
skupinama katehola
Chitosan with
functional groups
of catechol
- smanjen gubitak mase
- reduced weight loss
- spriječavanje rasta mikroba
- preventing the growth
of microbes
Zhou i sur.
(2023.)
Zhou et al.
(2023)
Narezana
jabuka spremna
za konzumaciju
Ready-to-eat
sliced apple
Pektin s esencijalnim
uljem origana
Pectin with essential
oil of oregano
- produljena svježina
narezane jabuke
- prolonged freshness
of sliced apple
- smanjena pojava
posmeđivanja
- reduced appearance
of browning
Kostić i sur.
(2023.)
Kostić et al.
(2023)
Breskva
Peach
Alginat s nanočesticom
titanovog oksida (TiO2)
i ekstraktom kore
slatke limete
Alginate with titanium
oxide nanoparticle (TiO2)
and sweet lime peel extract
- smanjen gubitak mase
- reduced weight loss
- smanjena pojava plijesni
- reduced mold incidence
Khan i sur.
(2023.)
Khan et al.
(2023)
Rajčica
Tomatoes
Karboksimetil celuloza
s ekstraktom spiruline
Carboxymethyl cellulose
with spirulina extract
- smanjen gubitak mase
- reduced weight loss
- smanjena promjena boje
ploda
- reduced fruit discoloration
Rahimah i sur.
(2024.)
Rahimah et al.
(2024)
Mandarina
Tangerine
Dvoslojni omotač na bazi
kitozana i hidroksipropil-
metil-celuloze
Two-layer coating based
on chitosan and
hydroxypropyl-methyl-
cellulose
- povišeni sadržaj
bioaktivnih komponenti
(organske kiseline, fenoli)
- increased content of
bioactive components
(organic acids, phenols)
- smanjen gubitak mase
- reduced weight loss
Jurić i sur.
(2023.)
Jurić et al.
(2023)
Paprika
Bell pepper
Tragakant guma
Tragacanth gum
- poboljšana čvrstoća ploda
- improved fruit firmness
- smanjen gubitak mase
- reduced weight loss
Zare-Bavani i sur
(2023.)
Zare-Bavani et al.
(2023)

Luna Maslov Bandić i sur.: Jestivi omotači - održivi tretman poslije berbe voća i povrća
119
Avokado
Avocado
Kompozitni omotač gume
arabike, karboksimetil
celuloze i ekstrakta lišća
moringe
Composite coating of gum
arabic, carboxymethyl
cellulose and moringa leaf
extract
- smanjen rast
C. gloeosporioides
- reduced growth of
C. gloeosporioides
- smanjen gubitak mase
- reduced weight loss
- očuvana čvrstoća ploda
- improved fruit firmness
Kubheka i sur.
(2020.)
Kubheka et al.
(2020)
Šljiva
Plum
Kompozitni omotač na
bazi 3 % (w/v) škroba,
1,5 % (w/v) karagena i
1,5 % (w/v) estera šećera
i masnih kiselina
Composite coating based
on 3% (w/v) starch,
1.5% (w/v) carrageenan
and 1.5% (w/v) sugar
and fatty acid esters
- očuvan sadržaj bioaktivnih
komponenti
- preserved content of
bioactive components
- očuvana čvrstoća ploda
- preserved firmness
of the fruit
Thakur i sur.
(2018.)
Thakur et al.
(2018)
Jiao i suradnici (2019.) su primijenili dvije vrste omotača na plodovima
breskve, kitozan (1 %, v/v) i kitozan (1 %, v/v) koji je sadržavao i klorogensku
kiselinu. Mjerenjem osnovnih fizikalno - kemijskih parametara tijekom
skladištenja plodovi breskve pokazalo se da breskve koje su sadržavale
kombinaciju kitozana i kloregenske kiseline imaju puno bolju kvalitetu.
ZAKLJUČAK
Zbog nedostataka tradicionalnih praksi čuvanja i rukovanja ubranim voćem
i povrćem, dolazi do značajnih gubitaka plodova nakon berbe. Potrošači
zahtijevaju hranu visoke kvalitete, bez kemijskih konzervansa i s produljenim
rokom trajanja. Kako bi se učinkovito produljio rok trajanja voća i povrća
nakon berbe i smanjili gubici, jestivi omotači su prikladna i sigurna alternativa
koje se sve više koristi u prehrambenoj industriji. Osim toga, jestivi omotači su
potpuno bezopasni za okoliš i mogu se smatrati zelenom alternativom
sintetičkim premazima i drugim kemijskim tretmanima nakon berbe. U
budućnosti bi korištenje jestivih omotača moglo biti vrlo raširena metoda
očuvanja voća i povrća nakon berbe kojom se povećava trajnost, tržišna
vrijednost i kvaliteta ubranih plodova, ali potreban je daljnji razvoj proizvoda
kako bi se uklonili nedostaci jestivih omotača poput topljivosti u vodi i
osjetljivosti na pojedine mikroorganizme. Dodatno, potrebna je usklađenost s
propisima i standardima o sigurnosti hrane. Korištenjem biopolimera koji se

Luna Maslov Bandić i sur.: Jestivi omotači - održivi tretman poslije berbe voća i povrća
120
smatraju otpadom u poljoprivredi, dodatno se daje na vrijednosti ovakvim
inovativnim rješenjima koji imaju za cilj očuvanje namirnica i smanjenje
gubitaka plodova nakon berbe.
LITERATURA:
1. Almenar E., Samsudin H., Auras R., Harte B., & Rubino M. (2008.): Postharvest
shelf life extension of blueberries using a biodegradable package. Food
Chemistry. 110(1): 120- 127.
2. Aloui H., & Khwaldia K. (2016.): Natural Antimicrobial Edible Coatings for
Microbial Safety and Food Quality Enhancement. Comprehensive Reviews in
Food Science and Food Safety. 15(6): 1080-1103.
3. Al-Tayyar N. A., Youssef A. M., & Al-Hindi R. R. (2020.): Edible coatings and
antimicrobial nanoemulsions for enhancing shelf life and reducing foodborne
pathogens of fruits and vegetables: A review. Sustainable Materials and
Technologies. 26: e00215.
4. Alvarez M. V., Ponce A. G., & Moreira M. R. (2017.): Influence of
polysaccharide-based edible coatings as carriers of prebiotic fibers on quality
attributes of ready-to-eat fresh blueberries. Journal of the Science of Food and
Agriculture. 98(7): 2587-2597.
5. Bambace M. F., Alvarez M. V., & del Rosario Moreira M. (2019.): Novel
functional blueberries: Fructo-oligosaccharides and probiotic lactobacilli
incorporated into alginate edible coatings. Food Research International. 122:
653-660.
6. Bell S. R., Montiel L. G. H., Estrada R. R. G., & Martínez P. G. (2021.): Main
diseases in postharvest blueberries, conventional and eco-friendly control
methods: A review. LWT. 149: 112046.
7. Chen H., Wang J., Cheng Y., Wang C., Liu H., Bian H., Pan Y., Sun J., & Han
W. (2019.): Application of protein-based films and coatings for food packaging:
A review. Polymers. 11(12): 2039.
8. Chiabrando V. & Giacalone G. (2017.): Quality evaluation of blueberries coated
with chitosan and sodium alginate during postharvest storage. International Food
Research Journal. 24(4): 1553-1561.
9. Chiabrando V., & Giacalone G. (2015.): Anthocyanins, phenolics and
antioxidant capacity after fresh storage of blueberry treated with edible coatings.
International Journal of Food Sciences and Nutrition. 66(3): 248-253.
10. Chiabrando V., Giacalone G., & Rolle L. (2009.): Mechanical behaviour and
quality traits of highbush blueberry during postharvest storage. Journal of the
Science of Food and Agriculture. 89(6): 989-992.

Luna Maslov Bandić i sur.: Jestivi omotači - održivi tretman poslije berbe voća i povrća
121
11. Chiabrando V., Peano C., Giacalone G. (2017.): The efficacy of different
postharvest treatments on physico-chemical characteristics, bioactive
components and microbiological quality of fresh blueberries during storage
period. Food Research. 1(6): 240-248.
12. Chiralt A., Menzel C., Hernandez-García E., Collazo S., & Gonzalez-Martinez
C. (2020.): Use of by-products in edible coatings and biodegradable packaging
materials for food preservation. U: Sustainability of the Food System (Ur.
Betoret N. & Betoret E.). Academic Press. str. 101-127.
13. Coltelli M. B., Wild F., Bugnicourt E., Cinelli P., Lindner M., Schmid M.,
Weckel V., Müller K., Rodriguez P., Staebler A., Rodríguez-Turienzo L., &
Lazzeri A. (2015.): State of the art in the development and properties of protein-
based films and coatings and their applicability to cellulose based products: An
extensive review. Coatings. 6(1): 1.
14. Davidović S., Miljković M., Gordic M., Cabrera-Barjas G., Nesic A., &
Dimitrijević- Branković S. (2021.): Dextran-Based Edible Coatings to Prolong
the Shelf Life of Blueberries. Polymers. 13(23): 4252.
15. Debeaufort F., & Voilley A. (2009.): Lipid-based edible films and coatings. U:
Edible films and coatings for food applications (Ur. Embuscado M. E. & Huber
K. C.). Springer. New York, NY. str. 135-168.
16. Dhall R. K. (2013.): Advances in Edible Coatings for Fresh Fruits and
Vegetables: A Review. Critical Reviews in Food Science and Nutrition. 53(5):
435-450.
17. Duan J., Wu R., Strik B. C., & Zhao Y. (2011.): Effect of edible coatings on the
quality of fresh blueberries (Duke and Elliott) under commercial storage
conditions. Postharvest biology and technology. 59(1): 71-79.
18. Erkmen, O,. Barazi, A.O. (2018.): General Characteristics of Edible Films.
Journal of Food Biotechnology Research. 2(1): 3
19. Gol N. B., Patel P. R., & Rao T. V. R. (2013.): Improvement of quality and shelf-
life of strawberries with edible coatings enriched with chitosan. Postharvest
Biology and Technology. 85: 185-195.
20. Halim A.L.A., Kamari A., & Phillip E. (2018.): Chitosan, gelatin and
methylcellulose films incorporated with tannic acid for food packaging.
International Journal of Biological Macromolecules. (120): 1119-1126.
21. Hassan B., Chatha S. A. S., Hussain A. I., Zia K. M., & Akhtar N. (2018.):
Recent advances on polysaccharides, lipids and protein based edible films and
coatings: A review. International Journal of Biological Macromolecules. 109:
1095-1107.
22. Hauzoukim S. S., & Mohanty B. (2020.): Functionality of protein-Based edible
coating. Journal of Entomology and Zoology Studies. 8(4): 1432-1440.

Luna Maslov Bandić i sur.: Jestivi omotači - održivi tretman poslije berbe voća i povrća
122
23. Hur S. J., Kim D. H., Chun S. C., & Lee S. K. (2013.): Antioxidative changes of
blueberry leaf extracts in emulsion-type sausage during in vitro digestion. Food
Science of Animal Resources. 33(6): 689-695.
24. Jurić, S., Sigurnjak Bureš,M., Vlahoviček-Kahlina, K., Sopko Stracenski, K.,
Fruk, G., Jalšenjak, N., Maslov Bandić, L. (2023.): Chitosan-based layer-by-
layer edible coatings application for the preservation of mandarin fruit bioactive
compounds and organic acids. Food Chemistry: X, 17: 100575.
25. Khan, O.A., Zaidi,S., Ul Islam, R., Naseem, S., Junaid, P. M. (2023.): Enhanced
shelf-life of peach fruit in alginate based edible coating loaded with TiO2
nanoparticles. Progress in Organic Coatings. 182:107688.
26. Kostić, M., Bajac, B., Janjušević, Lj., Bajac, J., Antov, M. (2023.): Edible
coatings based on plant components for active packaging of fresh/fresh-cut fruits.
South African Journal of Botany. 161: 395-403.
27. Kumar, L., Ramakanth, D., Akhila, K., Gaikwad, K.K. (2022.): Edible films and
coatings for food packaging applications: a review. Environmental Chemistry
Letters. 20: 875–900.
28. Lin D., & Zhao Y. (2007.): Innovations in the Development and Application of
Edible Coatings for Fresh and Minimally Processed Fruits and Vegetables.
Comprehensive Reviews in Food Science and Food Safety. 6(3): 60-75.
29. Lires C. M., Docters A., & Horak C. I. (2018.): Evaluation of the quality and
shelf life of gamma irradiated blueberries by quarantine purposes.Radiation
Physics and Chemistry. 143: 79-84.
30. Ma J., Zhou Z., Li K., Li K., Liu L., Zhang W., Xu J., Tu X., Du L., & Zhang H.
(2021.): Novel edible coating based on shellac and tannic acid for prolonging
postharvest shelf life and improving overall quality of mango. Food Chemistry.
354: 129510.
31. Mahajan, P.V., Caleb, O.J., Singh, Z., Watkins, C.B., Geyer, M. (2014.):
Postharvest treatments of fresh produce. Philosophical transactions of the Royal
Society A. 372: 20130309
32. Mannozzi C., Cecchini J. P., Tylewicz U., Siroli L., Patrignani F., Lanciotti R.,
Rocculi P., Dalla Rosa M., & Romani S. (2017.): Study on the efficacy of edible
coatings on quality of blueberry fruits during shelf-life. LWT - Food Science and
Technology. 85: 440-444.
33. Mannozzi C., Tylewicz U., Chinnici F., Siroli L., Rocculi P., Dalla Rosa M., &
Romani S. (2018.): Effects of chitosan based coatings enriched with procyanidin
by-product on quality of fresh blueberries during storage. Food Chemistry. 251:
18-24.
34. Maringgal B., Hashim N., Tawakkal I. S. M. A., & Mohamed M. T. M. (2020.):
Recent advance in edible coating and its effect on fresh/fresh-cut fruits quality.
Trends in Food Science & Technology. 96: 253-267.

Luna Maslov Bandić i sur.: Jestivi omotači - održivi tretman poslije berbe voća i povrća
123
35. Medina-Jaramillo C., Quintero-Pimiento C., Díaz-Díaz D., Goyanes S., &
López-Córdoba A. (2020.): Improvement of andean blueberries postharvest
preservation using carvacrol/alginate-edible coatings. Polymers. 12(10): 2352.
36. Mohamed S. A., El-Sakhawy M., & El-Sakhawy M. A. M. (2020.):
Polysaccharides, protein and lipid-based natural edible films in food packaging:
A review. Carbohydrate Polymers. 238: 116178.
37. Mostafavi F. S., & Zaeim D. (2020.): Agar-based edible films for food packaging
applications-A review. International journal of biological macromolecules. 159:
1165- 1176.
38. Nair M. S., Tomar M., Punia S., Kukula-Koch W., & Kumar M. (2020.):
Enhancing the functionality of chitosan-and alginate-based active edible
coatings/films for the preservation of fruits and vegetables: A review.
International Journal of Biological Macromolecules. 164: 304-320.
39. Okan O. T., Deniz I., Yayli N., ŞAT İ. G., Mehmet Ö. Z., & Serdar G. H.
(2018.): Antioxidant activity, sugar content and phenolic profiling of blueberries
cultivars: a comprehensive comparison. Notulae Botanicae Horti Agrobotanici
Cluj-Napoca. 46(2): 639-652.
40. Olivas G. I., Dávila-Aviña J. E., Salas-Salazar N. A., & Molina F. J. (2008.): Use
of edible coatings to preserve the quality of fruits and vegetables during storage.
Stewart Postharvest Review. 3(6): 1-10.
41. Paidari S., Zamindar N., Tahergorabi R., Kargar M., Ezzati S., & Musavi S. H.
(2021.): Edible coating and films as promising packaging: a mini review. Journal
of Food Measurement and Characterization. 15(5): 4205-4214.
42. Pérez-Lavalle L., Carrasco E., & Valero A. (2020.): Strategies for microbial
decontamination of fresh blueberries and derived products. Foods. 9(11): 1558.
43. Picchio M. L., Linck Y. G., Monti G. A., Gugliotta L. M., Minari R. J., &
Alvarez Igarzabal C. I. (2018.): Casein films crosslinked by tannic acid for food
packaging applications. Food Hydrocolloids. (84): 424-434.
44. Quansah J. K., Gazula H., Holland R., Scherm H., Li C., Takeda F., & Chen J.
(2019.): Microbial quality of blueberries for the fresh market. Food Control. 100:
92-96.
45. Raghav P. K., Agarwal N., & Saini M. (2016.): Edible coating of fruits and
vegetables: A review. Education. 1: 2455-5630.
46. Rahimah, S., Ghassani, D., Martha,H., Nurhasanah,S., Satya, A., Chrismadha, T,
Mardawati, E. (2024.): Incorporation of Spirulina platensis in Edible Coating for
Shelf-Life Extension of Tomatoes (Lycopersicon esculentum Mill.) Umagna
Variety. BIO Web of Conferences, 92: 02007.
47. Salehi F. (2020.): Edible coating of fruits and vegetables using natural gums:
A review. International Journal of Fruit Science. 20(2): 570-589.

Luna Maslov Bandić i sur.: Jestivi omotači - održivi tretman poslije berbe voća i povrća
124
48. Senturk Parreidt T., Müller K., & Schmid M. (2018.): Alginate-based edible
films and coatings for food packaging applications. Foods. 7(10): 170.
49. Tahir H. E., Zhihua L., Mahunu G. K., Xiaobo Z., Arslan M., Xiaowei H., Yang
Z., & Mariod A. A. (2019.): Effect of gum arabic edible coating incorporated
with African baobab pulp extract on postharvest quality of cold stored
blueberries.Food science and biotechnology. 29(2): 217-226.
50. Tavassoli-Kafrani E., Gamage M. V., Dumée L. F., Kong L., & Zhao S. (2022.):
Edible films and coatings for shelf life extension of mango: A review. Critical
Reviews in Food Science and Nutrition. 62(9): 2432-2459.
51. Thakur, R., Pristijono,P., Golding, J.B., Stathopoulos, C.E., Scarlett, C.J.,
Bowyer, M., Singh, S.P. Vuong, Q.V. (2018.): Development and application of
rice starch based edible coating to improve the postharvest storage potential and
quality of plum fruit (Prunus salicina). Scientia Horticulturae. 237: 59-66.
52. Widsten P., Cruz C. D., Fletcher G. C., Pajak M. A., & McGhie T. K. (2014.).
Tannins and extracts of fruit byproducts: Antibacterial activity against foodborne
bacteria and antioxidant capacity. Journal of Agricultural and Food Chemistry.
62(46): 11146-11156.
53. Wu V. C., & Kim B. (2007.): Effect of a simple chlorine dioxide method for
controlling five foodborne pathogens, yeasts and molds on blueberries. Food
Microbiology. 24(7- 8): 794-800.
54. Yang Z., Zou X., Li Z., Huang X., Zhai X., Zhang W., Shi J., & Tahir H. E.
(2019.): Improved postharvest quality of cold stored blueberry by edible coating
based on composite gum arabic/roselle extract. Food and Bioprocess
Technology. 12(9): 1537-1547.
55. Yousuf B., Qadri O. S., & Srivastava A. K. (2018.): Recent developments in
shelf-life extension of fresh-cut fruits and vegetables by application of different
edible coatings: A review. Lwt. 89: 198-209.
56. Yousuf B., Sun Y., & Wu S. (2021.): Lipid and Lipid-containing Composite
Edible Coatings and Films. Food Reviews International. 1-24.
57. Zare-Bavani, M. R., Rahmati-Joneidabad, M., & Jooyandeh, H. (2024.): Gum
tragacanth, a novel edible coating, maintains biochemical quality, antioxidant
capacity, and storage life in bell pepper fruits. Food Science & Nutrition.00: 1–14.
58. Zikmanis P., Juhņeviča-Radenkova K., Radenkovs V., Segliņa D., Krasnova I.,
Kolesovs S., Orlovskis Z, Šilaks A., & Semjonovs P. (2021.): Microbial
Polymers in Edible Films and Coatings of Garden Berry and Grape: Current and
Prospective Use. Food and Bioprocess Technology. 14(8): 1432-1445.
59. Zhou, C., Bai, J., Zhang, F., Zhang, R., Zhang, X., Zhong, K., Yan, B. (2023.):
Development of mussel-inspired chitosan-derived edible coating for fruit
preservation. Carbohydrate Polymers. 321:121293.

Luna Maslov Bandić i sur.: Jestivi omotači - održivi tretman poslije berbe voća i povrća
125
Adresa autora - Author's address: Primljeno – Received:
izv. prof. dr. sc. Luna Maslov Bandić, 18.03.2023.
e-mail: lmaslov@agr.hr, dopisni autor Revidirano – Revised:
Dr. sc. Slaven Jurić, 10.04.2024.
Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet, Prihvaćeno – Accepted:
Zavod za kemiju, 27.05.2024.
Svetošimunska 25, 10000 Zagreb
Prof. dr. sc. Mirna Mrkonjić Fuka
Dr. sc. Irina Tanuwidjaja mag. ing. agr. ,
Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet,
Zavod za mikrobiologiju,
Svetošimunska 25, 10000 Zagreb

126