Content uploaded by Jelena Budak
Author content
All content in this area was uploaded by Jelena Budak on May 09, 2024
Content may be subject to copyright.
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
Korupcija i povjerenje u institucije u
Hrvatskoj prije i poslije ulaska u
Europsku uniju
Jelena Budak*1
Bruno Škrinjarić**2
UDK: 343.352(497.5:4EU)
343.53:328.185(497.5:4EU)
339.923:061.1>(4)EU
https://doi.org/10.31297/hkju.24.1.1
Original paper / izvorni znanstveni rad
Received / primljeno: 10. 2. 2023.
Accepted / prihvaćeno: 26. 5. 2023.
Rad istražuje stavove hrvatskih građana, percepciju korup-
cije i povjerenje u institucije prije i nakon ulaska Hrvatske
u Europsku uniju. Empirijsko je istraživanje provedeno us-
poredbom odgovora ankete iz 2022. s istim pitanjima iz
anketa 1999., 2008., 2010. i/ili 2017. godine. U Hrvatskoj
je percepcija korupcije u javnosti u porastu nakon ulaska u
Europsku uniju. Korupcija postaje najvažniji problem, ko-
ruptivna su ponašanja javnih djelatnika česta i u porastu
* Dr. sc. Jelena Budak, znanstvena savjetnica u trajnom izboru, Ekonomski institut,
Zagreb (Senior Scientific Adviser at The Institute of Economics Zagreb, Croatia, email:
jbudak@eizg.hr).
ORCID: https://orcid.org/0000-0003-3739-4704
** Dr. sc. Bruno Škrinjarić, znanstveni suradnik, Ekonomski institut, Zagreb (Rese-
arch Associate at The Institute of Economics Zagreb, Croatia, email: bskrinjaric@eizg.hr).
ORCID: https://orcid.org/0000-0002-5969-1948
148
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
kao i učestalost koruptivne prakse u javnim institucijama.
Korupcija najviše obuhvaća lokalnu i središnju vlast, poli-
tičke stranke i sudstvo. Visoke percepcije raširenosti ko-
rupcije prati negativno mišljenje o prijavljivanju korupcije i
stav da je korupcija katkad jedino sredstvo postizanja cilja.
Opravdanost korupcije povezana je s nepovjerenjem u in-
stitucije, posebno u najviše institucije izvršne, zakonodav-
ne i sudbene vlasti: Vladu Republike Hrvatske, Hrvatski
sabor i sudstvo. Rezultati pružaju uvid u smjer i intenzitet
promjena tijekom 20 godina, doprinose literaturi o pove-
zanosti korupcije u zemljama članicama i institucionalnog
okvira EU-a i osnova su za preporuke mjera politike.
Ključne riječi: korupcija, članstvo u Europskoj uniji, nefor-
malne institucije, povjerenje u institucije, javno mnijenje,
anketa, Hrvatska
1. Uvod
Percepcija građana o raširenosti korupcije u Hrvatskoj među najvišima je
u Europi. Prema indeksu percepcije korupcije (Transparency Internatio-
nal, 2022), Hrvatska je niz godina ispod prosjeka skupine novih zemalja
članica Europske unije (EU-11)<?> koje dijele isto povijesno postsocijali-
stičko nasljeđe (Slika 1). Neke su države, poput Estonije, uspjele popra-
viti svoj indeks percepcije korupcije, dok je Hrvatska u donjoj skupini s
Bugarskom, Rumunjskom i Mađarskom čiji se indeks percepcije korup-
cije posljednjih godina pogoršava. U posljednjem anketnom istraživanju
javnog mnijenja koje redovito provodi Europska komisija na temu korup-
cije u zemljama članicama EU-a, 94 % građana smatra da je korupcija u
Hrvatskoj raširena, što je znatno više od europskog prosjeka (68 %). Dvije
trećine hrvatskih građana vjeruje da je korupcija u posljednje tri godine
u porastu (67 % ispitanika u odnosu na europski prosjek od 41 %) i, što
je pogotovo zabrinjavajuće, njih 18 % u posljednjih godinu dana imalo je
iskustva s korupcijom. Stvarno iskustvo izloženosti korupciji u Hrvatskoj
je tri puta veće od prosjeka EU-a (Europska komisija, 2022). Problem
korupcije našao se u središtu zanimanja politike i javnosti tijekom procesa
pridruživanja novih zemalja članica pa tako i Republike Hrvatske EU-u.
Taj je proces bio dugotrajan (Va˘ta˘man, 2013) i otežan neispunjavanjem
kriterija postavljenih u pregovaračkom poglavlju 23. „Pravosuđe i temeljna
149
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
prava“ (Turkalj, 2012; Nozar, 2012). Zatvaranje tog zadnjeg poglavlja bilo
je uvjetovano dokazivanjem posvećenosti borbi protiv korupcije, prihvaća-
njem regulative, i što se pokazalo najvažnijim, konkretnom provedbom u
praksi (Grubiša, 2010; Vlašić Feketija & Łazowski, 2014).
Slika 1: Indeks percepcije korupcije u Hrvatskoj i novim zemljama članicama
(EU-11)
Izvor: autori, prema Transparency International (2022).
*Objašnjenje: CPI se kreće u rasponu od 0 (posve korumpirano društvo) do 100 (društvo
bez korupcije), tj. viša vrijednost indeksa označava manju percipiranu prisutnost korupcije
u zemlji. Države čiji je CPI niži od 50 smatraju se korumpiranim društvima, u koje pripada
i Hrvatska. CPI u razdoblju do zaključno 2011. nije usporediv zbog promjene metodologije.
Iskustvo s korupcijskim pronevjerama EU fondova kod novih članica Ru-
munjske i Bugarske (Petrovic & Smith, 2013) dodatno je pojačalo priti-
sak na Hrvatsku da dokaže sustavni pristup i održivost antikorupcijske
politike uspostavljene u procesu pridruživanja EU-u. U priopćenju Eu-
ropske komisije u kojemu se potvrđuje ulazak Republike Hrvatske u pu-
nopravno članstvo EU-a s 1. 7. 2013. navodi se da se od Hrvatske oče-
kuje, među ostalim, i nastavak ulaganja napora u djelotvorno suzbijanje
korupcije (Europska komisija, 2012). Kontrola korupcije kao dimenzija
dobrog upravljanja povezana je s povjerenjem u institucije: institucije su
neefikasne u zemljama raširene korupcije, a korupcija potkopava funkcio-
niranje institucija. Hrvatska se prema pokazateljima prisutnosti korupcije
150
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
i po (ne)učinkovitosti institucionalnog okvira nalazi u začaranom krugu.
U uvjetima niskog povjerenja građana u institucije, u njihovu spremnost i
sposobnost da se obračunaju s korupcijom, građani su skloni opravdavati
ili čak i sami posegnuti za koruptivnim praksama koje će riješiti problem
umjesto nedjelotvornih institucija (Jurić, 2020). Ako dobro upravljanje i
vladavina prava nisu zajamčeni, borba protiv korupcije je uzaludna (Lau-
rilla, 2018).
Desetljeće nakon stupanja u članstvo EU-a korupcijski skandali i percep-
cije raširenosti korupcije u Hrvatskoj ne jenjavaju. Suprotno tome, interes
za znanstvena istraživanja korupcije slabi i ne pruža na dokazima uteme-
ljene spoznaje o uzrocima tih ishoda. Rijetka znanstvena literatura upuću-
je na to da članstvo u EU-u ne doprinosi smanjenju korupcije u zemljama
članicama (Kartal, 2014; Alfano, Capasso & Goel, 2021), pri čemu istra-
živanja za Hrvatsku nedostaju. Empirijsko istraživanje stavova građana
i percepcije korupcije prije i nakon ulaska Hrvatske u EU s dovoljnim
vremenskim odmakom između anketa pruža uvid u smjer i intenzitet pro-
mjena, i time doprinosi postojećoj literaturi o povezanosti korupcije u ze-
mljama članicama i institucionalnog okvira EU-a.
Ovaj rad neizravno doprinosi istraživanju kolika je snaga EU-a u tran-
sformaciji sustava koji obilježavaju visoka korupcija i neformalne prakse
u posttranzicijskom društvu (Grabbe, 2006). Za razliku od istraživanja
na skupu zemalja članica EU-a (Kartal, 2014; Alfano, Capasso & Goel,
2021) u središtu ovog istraživanja jedna je posttranzicijska zemlja, speci-
fično Hrvatska. U analizi se koriste izvorni anketni mikropodaci umjesto
agregiranih pokazatelja (poput npr. indeksa percepcije korupcije). Repli-
ciranje istraživanja u 2022. u odnosu na isto istraživanje prije ulaska u
članstvo EU-a (a za neke vrijednosne sudove i više od 20 godina u proš-
lost), obuhvaća dovoljno duga razdoblja za uočavanje promjene stavova,
percepcija i ponašanja javnosti u Hrvatskoj. Glavno je istraživačko pitanje
je li se korupcija smanjila ili povećala nakon ulaska Hrvatske u EU. Re-
zultati upućuju na slab utjecaj EU-a na smanjenje korupcije i jačanje po-
vjerenja u institucije u najnovijoj zemlji članici EU-a koja je u vezi s time
trebala zadovoljiti rigorozne uvjete prijama u članstvo.
U idućem poglavlju opisuje se kontekst istraživanja. Slijedi opis metodolo-
gije i anketnih podataka. Prikaz i rasprava rezultata komparativne analize
središnji je dio rada. U njemu se uspoređuju podaci u više točaka vreme-
na, a gdje raspoloživost podataka dopušta, koristi se i usporedba sa sku-
pinom zemalja novih članica EU-a koje imaju slično povijesno nasljeđe.
U zadnjem poglavlju iznose se zaključna razmatranja, policy preporuke te
ograničenja i predloženi smjer budućih istraživanja.
151
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
2. Korupcija u kontekstu Hrvatske i pridruživanja
Europskoj uniji
U literaturi je poznat koncept korupcije kao neformalne institucije koji
je predmet teorijskih rasprava (Skoryk, 2019). I dok je pojam korupcije
još uvijek podložan raspravi (Hogdson & Jiang, 2007), postoji, međutim,
konsenzus da se koruptivno ponašanje smatra neformalnom praksom u
ponašanju i taj pristup primjenjuje se u ovom radu.
Čaldarović i suradnici (2009) navode da je korupcija duboko ukorijenje-
na društvena pojava. Postojanost korupcije u nekim društvima, pa tako
i u Hrvatskoj, može se pripisati opstojnosti neformalnih veza i instituci-
ja u postsocijalističkim zemljama gdje naslijeđene neformalne institucije
uspješno evoluiraju i zadržavaju se u novom institucionalnom okviru (Le-
deneva & Efendic, 2021; 2022). Kada formalne institucije ne funkcionira-
ju, zamjenjuju ih i nadopunjuju neformalne institucije (Horak et al., 2020;
Ledeneva & Efendic, 2021). Korupcija je povezana sa slabim institucija-
ma i neučinkovitošću javnog sektora (Dimant & Tosato, 2018) i stoga je
razumljivo da su građani, ako nemaju povjerenja u institucije, skloni i sami
pribjegavati korupciji i opravdavati je (Uslaner, 2004). Nasuprot tome,
građani prepoznaju kvalitetu života u društvu bez korupcije: pojedinci koji
iskazuju veće zadovoljstvo svojim životom imaju veću odbojnost prema
korupciji (Andriani & Ashyrov, 2022).
Raspon neformalnih praksi koje su u većini zemalja u svijetu uvriježene
vrlo je širok i obuhvaća ponašanja (darivanje, zapošljavanje, usluge i sl.)
iz emocionalnih ili interesnih pobuda, solidarnosti, radi pokazivanja moći
ili stavljanja pod kontrolu (Ledeneva, 2018 a, b). Nisu sve neformalne
prakse korupcija, ali lako prerastaju u koruptivno ponašanje (Ledeneva,
2014). Iz neformalnih praksi izrastaju neformalne institucije: nepisana
pravila kojima se premošćuje jaz tamo gdje formalne institucije ne postoje
ili nisu učinkovite pa neformalne institucije reguliraju postojeća prekla-
panja ili suprotnosti u djelovanju formalnih institucija (Azari & Smith,
2012; Lauth, 2015). Formalne i neformalne institucije u međusobnoj su
interakciji na način da formalne podupiru i nadopunjuju ili nadomještaju
i ukidaju neformalne institucije (Estrin & Prevezer, 2011; North, 1990).
Formalne institucije crpe svoju legitimnost iz države i državnih tijela i za-
kona, dok neformalne legitimnost dobivaju iz socijalnih interakcija i pona-
šanja na mikrorazini. Formalne institucije su centralizirane, a neformalne
nisu, tako da neki autori vide neformalne institucije kao krovni pojam pod
koji se ubrajaju i neformalne prakse, mreže i druga neformalna ponašanja
152
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
(Lauth, 2015). U ovome je razumijevanju i ishodište najčešćeg poimanja
korupcije kao pojave u javnom sektoru gdje se zlouporaba ovlasti događa
unutar državnih i javnih institucija (Hogdson & Jiang, 2007).
Ponašanja i prakse u okviru neformalnih institucija zadržavaju se ili čak
jačaju u izazovnim vremenima (Ledeneva & Efendic, 2021; 2022) poput
tranzicije, pristupanja EU-u, ekonomskih ili političkih kriza. Utemeljeno
je pretpostaviti da je u doba visoke nezaposlenosti slijedom gospodarske
krize započete 2008./2009. u Hrvatskoj eskaliralo zapošljavanje „preko
veze“, neformalnim kanalima i korupcijskim mehanizmima (podmićiva-
nje, nepotizam, trgovanje utjecajem, razmjena usluga quid pro quo, zlo-
uporaba ovlasti i drugo). Pojedinac prije ulaska u korupcijske transakcije
ocjenjuje nadilaze li koristi potencijalne troškove korupcijskih djela (npr.
iznos mita, rizik da bude otkriven i sankcioniran i dr.). Za korupcijskim se
mehanizmima poseže kada se korupcijom osigurava postizanje cilja ili se
do njega dolazi brže i jeftinije nego regularnim putem s pomoću formalnih
institucija (Budak, 2007).
Europska je unija prepoznala problem korupcije pri prihvaćanju u član-
stvo novih zemalja. U tzv. Kopenhaškim kriterijima<?> nije izravno navede-
no stavljanje korupcije pod kontrolu unutar političkog uvjeta i vladavine
prava, no taj uvjet proizlazi iz niza dokumenata donesenih slijedom Kope-
nhaških kriterija (Marktler, 2006). Ograničenja europeizacije u suzbijanju
korupcije danas su više nego očita (Martin-Russu, 2022), a time se dovodi
u pitanje i primanje u članstvo novih zemalja koje su redom opterećene
korupcijom. Laurila (2018) preispituje buduće proširenje EU-a na zemlje
zapadnog Balkana u svjetlu bojazni EU-28 da će se korupcija preliti u EU
puste li se u članstvo visokokorumpirane zemlje.
U kontekstu primanja Hrvatske u članstvo, EU je u procesu pridruživanja
imala na raspolaganju instrumente kojima je uvjetovala punopravno član-
stvo zemljama kandidatkinjama efikasnim suzbijanjem korupcije. Među-
tim, jednom nakon stjecanja punopravnog članstva, EU nema zakonska
sredstva da sankcionira korupciju u državi članici, osim u segmentu pro-
nevjere EU fondova (Lacatus & Sedelmeier, 2020). Recentna istraživanja
potvrđuju da je u 13 novih zemalja članica EU-a došlo do povećanja pri-
sutnosti korupcije (Alfano, Capasso & Goel, 2021).
Studije o situaciji s korupcijom u novim zemljama članicama upućuju
na perzistentnost korupcije i slabljenje antikorupcijskih napora (Kartal,
2014). Johannsen & Pedersen (2011) navode da ne postoji jedinstveno
rješenje za suzbijanje korupcije u svim (novim) članicama EU-a jer je
iskustvo pokazalo da se Estonija uspješnije obračunava s korupcijom za
153
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
razliku od Rumunjske i Bugarske. U Poljskoj se borba protiv korupcije
odvijala većinom pod pritiskom ulaska u EU 2004., a potom su ti napori
oslabjeli (Gadowska, 2010). U Bugarskoj i Rumunjskoj se nakon pridru-
živanja EU-u 2007. godine provedba antikorupcijske politike i reformi
nastavila u sektorima gdje je na snazi bio monitoring Europske komisije
i utemeljeni rizik od sankcija EU-a (Spendzharova & Vachudova, 2020;
Lacatus & Sedelmeier, 2020). Zajedničko je da nakon ulaska u EU, osim
vrlo ograničene nadležnosti tijela EU-a u kontroli korupcije, političke elite
u novim zemljama članicama postojeći problem korupcije ignoriraju te da
ne postoji predanost borbi protiv korupcije (Martin-Russu, 2022). Takav
odnos elita u kombinaciji sa sve većim aferama i brojnim korupcijskim
skandalima u Hrvatskoj vjerojatno formira javno mnijenje o raširenosti
korupcije i stav o opravdanosti korupcijskih praksi te razinu povjerenja u
institucije. Recentno istraživanje koje su proveli Bovan i Baketa (2022) o
povjerenju u institucije u Hrvatskoj u osam vremenskih točaka od 1999.
do 2020. godine ponajprije razmatra povjerenje u političke institucije. Ra-
zina povjerenja građana za većinu se promatranih institucija s vremenom
smanjuje, dok je njihov poredak po razini ukazanog povjerenja uglavnom
stabilan (Bovan & Baketa, 2022; Sekulić & Šporer, 2010; Domitrović Iva-
nešić & Žagmešter, 2020).
3. Podaci i metodologija istraživanja
Podaci korišteni u radu prikupljeni su anketom na reprezentativnom uzor-
ku građana u Hrvatskoj starijih od 16 godina. Upitnik za provedbu ankete
razvili su autori, a anketu je metodom telefonskog anketiranja (computer-
assisted telephone interviewing – CATI) u listopadu i studenom 2022. godi-
ne provela agencija za istraživanje tržišta Hendal. Ukupno su prikupljena
502 odgovora, a deskriptivna statistika sociodemografskih pokazatelja
svih ispitanika prikazana je u Tablici 1.
Tablica 1: Obilježja ispitanika u uzorku
Varijabla N Prosjek St. dev.
Dobni razredi ispitanika
16 – 24 65 0,13 0,34
25 – 34 83 0,17 0,37
154
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
35 – 44 87 0,17 0,38
45 – 54 90 0,18 0,38
55+ 177 0,35 0,48
Spol ispitanika
žene 281 0,56 0,50
muškarci 221 0,44 0,50
Regija ispitanika
Zagreb 126 0,25 0,43
sjeverna Hrvatska 79 0,16 0,36
Slavonija 98 0,20 0,40
Lika, Kordun, Banija 34 0,07 0,25
Istra, Hrvatsko primorje, Gorski kotar 66 0,13 0,34
Dalmacija 99 0,20 0,40
Veličina naselja ispitanika
< 2000 189 0,38 0,48
2001 – 10.000 81 0,16 0,37
10.001 – 100.000 98 0,20 0,40
100.001+ 134 0,27 0,44
Radni status ispitanika
zaposlen 332 0,67 0,47
nezaposlen 39 0,08 0,27
učenik, student 32 0,06 0,25
umirovljenik 83 0,17 0,37
kućanica 12 0,02 0,15
Razina obrazovanja ispitanika
bez formalnog obrazovanja 1 0,00 0,04
primarno 9 0,02 0,13
sekundarno 256 0,51 0,50
tercijarno 234 0,47 0,50
Bračni status ispitanika
vjenčan(a), živi s partnerom 306 0,63 0,48
samac, rastavljen, udovac 181 0,37 0,48
Veličina kućanstva ispitanika
1 55 0,11 0,32
2 119 0,24 0,43
155
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
3 – 5 288 0,58 0,49
više od 5 31 0,06 0,24
Osobni prihodi ispitanika*
nema prihoda 33 0,08 0,26
do 2.000 HRK 30 0,07 0,25
2.001 – 3.500 HRK 48 0,11 0,31
3.501 – 5.000 HRK 82 0,19 0,39
5.001 – 6.500 HRK 81 0,19 0,39
6.501 – 8.000 HRK 77 0,18 0,38
više od 8.000 HRK 86 0,20 0,40
Prihodi kućanstva ispitanika*
do 5.000 HRK 48 0,11 0,32
5.001 – 10.000 HRK 131 0,31 0,46
više od 10.000 HRK 242 0,57 0,49
Izvor: autori.
* Bilješke: „St. dev.“ označava standardnu devijaciju. * U vrijeme provođenja ankete važeća
valuta bila je hrvatska kuna (HRK). Od 1. siječnja 2023. Hrvatska je prihvatila euro (EUR)
kao službenu valutu prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR=7,53450 HRK.
Upitnik za anketu iz 2022. sastoji se ukupno od sedam pitanja o korupciji
i institucijama te o socioekonomskim obilježjima ispitanika. U upitniku
su korištena pitanja u kojima se replicira dio ankete provedene u Hrvat-
skoj 2010. godine u istraživanju stvarnih iskustava i percepcije korupcije
u Hrvatskoj (UNODC, 2011) (nadalje: UNODC anketa) i dio ankete o
europskom istraživanju vrednota (European Value Survey, EVS) iz 1999.,
2008. i 2017. godine (EVS, 2022) (nadalje: EVS). UNODC anketa bila je
provedena u ljeto 2010. među odraslim građanima Hrvatske, a prikupljeni
su odgovori 3.005 ispitanika (UNODC, 2011).
Mišljenje građana o tome koji su najveći problemi prisutni u Hrvatskoj,
percepcija uobičajenih korupcijskih praksi po vrsti ponašanja i vrsti javnih
službi te stav o prijavljivanju korupcije analiziraju se repliciranjem pitanja i
preuzimanjem rezultata ankete iz UNODC istraživanja provedenog 2010.
u Hrvatskoj (UNODC, 2011). Dobiveni odgovori prikupljeni su u jeku ak-
tivnosti oko zatvaranja poglavlja 23. „Pravosuđe i temeljna prava – područje
suzbijanja korupcije“ radi premošćivanja posljednje prepreke u pridruživa-
nju EU-u (koje se formalno dogodilo tri godine nakon provođenja ankete).
Njih se uspoređuje s odgovorima prikupljenima gotovo desetljeće nakon
stjecanja punopravnog članstva Hrvatske u EU-u 2013. godine.
156
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
Pitanja o opravdanosti korupcijskih i neformalnih praksi i njihovoj per-
cipiranoj učestalosti preuzeta su iz EVS ankete za Hrvatsku. Usporedba
odgovora na ista pitanja postavljena ispitanicima 1999., 2008., 2010. i/ili
2017. s odgovorima iz 2022. godine omogućuje usporedbu javnog mnije-
nja i varijabli u mjernom instrumentu u razdoblju od 20 godina. Štulhofer
(2003) se koristi sličnom metodologijom usporedbe u radu o društvenom
kapitalu.
Novo dodano u našem upitniku jest jedno izravno pitanje o kretanju razi-
ne korupcije u Hrvatskoj u odnosu na stanje prije ulaska u EU. S tim mi-
šljenjem javnosti započinje prikaz rezultata u sljedećem poglavlju. Podaci
su analizirani metodama deskriptivne statistike, a razlike među odgovori-
ma za različite godine ili sociodemografska obilježja ispitane su koristeći
t-test ili hi-kvadrat (χ2) test.
4. Rezultati istraživanja i diskusija
Gotovo polovica građana smatra da se opća razina korupcije u Hrvat-
skoj povećala u odnosu na stanje prije ulaska u EU, njih 49 %. Ako se
tome pridoda 44 % ispitanika koji smatraju da je razina korupcije ostala
nepromijenjena, proizlazi da čak 93 % hrvatskih građana deset godina
nakon punopravnog članstva Hrvatske u EU-u ne vidi rezultate u smanje-
nju korupcije. Premda to pitanje ne ispituje direktni utjecaj EU članstva
na korupciju u Hrvatskoj, sama je činjenica da građani ne vide pozitivnu
vezu između članstva u EU-u i smanjenja korupcije indikativna. Rezultati
ankete javnog mnijenja u Hrvatskoj u skladu su s prethodnim nalazima iz
literature koji se temelje na standardiziranim pokazateljima korupcije na
razini pojedine zemlje. Konkretno, indeks percepcije korupcije za Hrvat-
sku je 2012. iznosio 46, a do 2022. godine popravio se na 50 bodova na
ljestvici od 0 – posve korumpirano društvo do 100 – društvo bez korupcije
(Slika 1). Hrvatska se tijekom čitavog promatranog razdoblja nalazi u sku-
pini manje korumpiranih zemalja u svijetu, ali među najkorumpiranijima
unutar EU-a. Blago poboljšanje indeksa percepcije korupcije ne prati po-
zitivnije mišljenje anketiranih građana. Naprotiv, anketni podaci pokazu-
ju da je korupcija u Hrvatskoj prije ulaska u EU bila ne samo zapreka u
procesu pridruživanja već i velik problem mjereno percepcijama građana:
2010. godine tri četvrtine ispitanika svrstava je u tri najveća problema u
Hrvatskoj. Usporedba percepcije korupcije kao problema u Hrvatskoj u
dva promatrana razdoblja prikazana je na Slici 2.
157
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
Prema mišljenju građana, korupcija se 2022. godine nalazila na vrhu go-
rućih problema u Hrvatskoj kao najvažniji problem u Hrvatskoj. To je po-
goršanje u odnosu na 2010. godinu kada se korupciju doživljavalo kao tre-
ći problem po važnosti, nakon nezaposlenosti i rada Vlade RH. U 2022.
godini 28,5 % ispitanika smatra da je korupcija najveći problem, što je
veći udio ispitanika nego 2010. godine kada ih je bilo 23,6 %. Problem
korupcije u 2022. statistički se značajno razlikuje prema radnom statusu
ispitanika, a problem funkcionalnosti javne uprave različit je prema nji-
hovu obrazovanju (Tablica D1). Korupciju kao najveći problem vide umi-
rovljenici (čak 45,8 %) i nezaposleni (35,9 %) te tek svaki deseti učenik
ili student. Što se tiče razine obrazovanja, 27 % sekundarno obrazovanih
i 30,8 % tercijarno obrazovanih vide korupciju kao najveći problem, dok
je kod građana s primarnim obrazovanjem ona na trećem mjestu najvećih
problema s udjelom od 22,2 %.
Slika 2: Najvažniji problemi u Hrvatskoj 2010. i 2022.
Izvor: autori.
* Pitanje iz upitnika: Prema Vašem mišljenju, koji su najvažniji problemi danas u Hrvatskoj?
Bilješke: Visoka stopa inflacije nije bila identificirana kao problem u 2010. Razlike su ispita-
ne koristeći hi-kvadrat (χ2) test: *** p<0,01, ** p<0,05, * p<0,1.
158
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
Zanimljivo je da percepcija najvažnijih problema snažno odražava gos-
podarsku situaciju u zemlji u tom trenutku: krizna 2010. godina obilje-
žena je visokim i rastućim stopama nezaposlenosti u Hrvatskoj (Jurčić,
2015), dok je u 2022. godini prisutna neizvjesnost oko mogućeg pada
životnog standarda kao posljedice inflacije od 13 % i više, neizvjesnost oko
uvođenja eura kao službene valute u RH od 1. siječnja 2023., pesimizma
vezanog za energetsku krizu i rat u Ukrajini te posljedica pandemije uzro-
kovane virusom COVID-19.3 Najveći pozitivan pomak opažen je u ocjeni
problematičnosti rada Vlade RH jer je to u 2010. godini četvrtina ispitani-
ka percipirala kao najveći problem, a u 2022. tek svaki deseti ispitanik. U
donjem dijelu rang-ljestvice problema (manje od 5 % ispitanika smatra ih
najvećim problemom u Hrvatskoj) nalaze se problemi čije ocjene i kreta-
nje u dva promatrana razdoblja također zaslužuju komentar.
U odnosu na 2010. percepcija problema kriminala i nesigurnosti građana
u 2022. u porastu je, što također može biti povezano s povećanom per-
cepcijom korupcije i drugih kaznenih djela. Funkcionalnost javne uprave
manji je problem, vjerojatno zahvaljujući digitalizaciji i novim uslugama
e-uprave čime je omogućen pristup širem krugu korisnika i učinkovit rad
sustava za vrijeme i nakon pandemije bolesti COVID-19. Stanje infra-
strukture ocijenjeno je većim problemom danas nego prije 12 godina,
jednako kao i učinkovitost obrazovnog sustava. Zanimljivo da, premda
se percipira minornim problemom, narušavanje okoliša izaziva veću za-
brinutost u odnosu na 2010. godinu, što je moguća posljedica povećane
svijesti o štetnom utjecaju klimatskih promjena i važnosti očuvanja okoliša
u Hrvatskoj. U godinama neposredno prije ankete naime aktualizirane
su u medijima i javnosti teme zbrinjavanja otpada, zagađenja turističkih
odredišta i prirodnih ljepota, promocija ekološki manje štetnih vozila na
električni pogon i drugo.
Nadalje je zanimljivo bilo istražiti koji su oblici korupcije više ili manje
prisutni danas u Hrvatskoj u odnosu na 2010. godinu. Literatura govori
u prilog tomu da se digitalizacijom usluga smanjuju prilike za neke ko-
rupcijske prakse. Administrativna korupcija koju više primjećuju građani
i snažno utječe na percepciju korupcije javnosti ograničava se uvođenjem
primjerice već spomenutih usluga e-uprave (Zhao & Xu, 2015; Castro &
Lopes, 2022) koje se provode bez osobnog kontakta sa službenicima, e-
upisa u obrazovne institucije i e-listi čekanja u bolnicama (Budak & Rajh,
3 Za ekonomske pokazatelje, prognoze i analize, vidjeti Hrvatska narodna ban-
ka, npr. https://www.hnb.hr/documents/20182/4146450/h-pregled-ekonomskog-biltena-
esb_6-2022.pdf/5d65021f-88b5-75ca-e41b-f1d12691124f.
159
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
2014). Neke druge prakse poput davanja malih poklona javnost uglavnom
ne percipira kao koruptivno ponašanje (Franić & Kojouharov, 2019). U
studijama se one često opisuju kao običajima uvjetovano ponašanje, dio
tradicije i kulturnih vrijednosti u društvu (Jancsics, 2015) ili u kontekstu
postsocijalističkog nasljeđa u slučaju posttranzicijskih zemalja (Graycar &
Jancsics, 2017). Postojeća literatura priznaje da je teško odrediva granica
između dara i mita (Rose-Ackerman, 1998) pa je u tom svjetlu još važnije
ispitati poimanje „malih poklona“ i stav javnosti u specifičnom društvu i
točki vremena.
Slika 3: Koruptivna ponašanja među djelatnicima javnih službi u Hrvatskoj
2010. i 2022.
Izvor: autori.
* Pitanje iz upitnika: Koliko se često u praksi pojavljuju sljedeća ponašanja među djelatnici-
ma u javnim službama u Hrvatskoj?
Bilješke: Prosjek je izračunat kao vagani prosjek koristeći pondere uzorkovanja. Razlike su
ispitane koristeći dvostrani t-test: *** p<0,01, * p<0,1.
U Hrvatskoj se stavovi ispitanika o tom pitanju nisu značajno promijenili
u odnosu na 2010. (Slika 3). Za sve ispitane prakse građani ocjenjuju da
se događaju često ili vrlo često (ocjena iznad 4 na ljestvici od 1 – nikad do
160
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
5 – vrlo često). Zabrinjava da je prema ocjeni građana u hrvatskom javnom
sektoru jednako prisutno primanje mita u sklopu ugovora o javnoj nabavi
i prihvaćanje vrijednih poklona – oblici nepobitno korupcijskog ponašanja
u očima javnosti kao i prihvaćanje malih poklona (zahvalnosti) za pružene
usluge javnih službi. I dok su u 2010. godini za objašnjavanje razlika bile
značajne varijable poput pripadnost ispitanika regiji, dohodak kućanstva
i radni status ispitanika, u 2022. razlike u sociodemografskim obilježjima
ispitanika većinom nisu signifikantne (Tablica D2).
Promatrano po javnim institucijama, građani smatraju da se korupcijske
prakse u svih 13 predloženih institucija / javnih službi često događaju
(ocjene više od 3 na ljestvici 1 – nikad do 5 – vrlo često). Ni u 2010. ni u
2022. prema mišljenju javnosti u Hrvatskoj ne postoji institucija u kojoj
je korupcijsko ponašanje rijetko ili ne postoji (Slika 4). Zanimljivo je i da
je percipirana učestalost veća za sve promatrane kategorije (osim za javna
sveučilišta gdje se zadržala na otprilike istoj razini), što pokazuje da javnost
vidi više korupcijskih ponašanja danas u odnosu na 2010. godinu. Lokal-
na samouprava (gradovi i općine) te Vlada RH smatraju se institucijama
najveće prisutnosti korupcije. Kad se tome pribroje i političke stranke na
četvrtom mjestu i Hrvatski sabor na petom, jasno je da građani politiku i
političke institucije smatraju najkorumpiranijim institucijama u Hrvatskoj.
U odnosu na 2010. godinu, veći porast percepcije učestalih korupcijskih
praksi zabilježen je u sudstvu, vjerojatno kao posljedica afera otkrivenih
2022. i u godinama koje su neposredno prethodile anketi.4 Primjećuje se
također porast percepcije korupcije u medijima, a „najčišći“ sektor je obra-
zovanje, odnosno javne škole i javna sveučilišta. Porast percepcije rašireno-
sti korupcije u javnim školama moguće da je posljedica tzv. afere „Daj 5!“
u poznatoj zagrebačkoj gimnaziji u ljeto 2022. godine u kojoj je sudjelovala
obitelj predsjednika Republike. Regionalna pripadnost i dohodak kućan-
stva ponovno su se pokazali statistički značajnim obilježjima ispitanika u
2010. za objašnjavanje razlike među odgovorima, dok je u 2022. godini
značajna samo razina njihova obrazovanja za objašnjavanje razlika u lokal-
noj samoupravi, sudstvu, policiji i javnim sveučilištima (Tablica D3). Za sve
te institucije prosjek sekundarno i tercijarno obrazovanih veoma je sličan,
dok je prosjek odgovora ispitanika s primarnim obrazovanjem značajno niži
(npr. promatra li se lokalna samouprava, prosjeci za tercijarno, sekundarno
4 Uhićenje sudaca Županijskog suda u Osijeku, https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvat-
ska/uhicena-tri-suca-jednog-pronasli-u-stanu-prijateljice-natase-osumnjicen-i-zoran-ma-
mic-15079422; uhićenje sutkinje Općinskog suda u Šibeniku i dr., https://transparency.hr/
hr/novost/korupcija-u-rujnu-2022.-godine-1023 https://transparency.hr/hr/novost/korupcija-
u-svibnju-2022.-godine-1010.
161
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
i primarno obrazovanje redom su 4,4, 4,3 i 3,8). Taj je trend prisutan, iako
ne i statistički signifikantno različit, i u svim ostalim institucijama, što dovo-
di do zaključka da zapravo najobrazovaniji dio naših građana ima najlošiju
predodžbu u vezi s koruptivnim radnjama u javnim institucijama.
Slika 4: Učestalost koruptivne prakse u javnim institucijama 2010. i 2022.
Izvor: autori.
* Pitanje iz upitnika: Prema Vašem mišljenju, koliko se često događaju koruptivne prakse i
ponašanja u sljedećim javnim institucijama/sektorima?
Bilješke: Prosjek je izračunat kao vagani prosjek koristeći pondere uzorkovanja. Razlike su
ispitane koristeći dvostrani t-test: *** p<0,01, ** p<0,05.
Percepcija javnosti da se i u policiji, državnom odvjetništvu i USKOK-
u često događaju korupcijske prakse upućuje na nepovjerenje građana u
vezi s prijavljivanjem korupcije (Slika 5). U 2022. godini više se ispitanika
slaže s tvrdnjom da će osobe koje prijave korupciju to požaliti i da nema
smisla prijavljivati korupciju jer neće od toga biti koristi. Moguće je da taj
stav potječe iz recentnog slučaja zviždačice Đerek koja je otkrila i prijavila
sumnju na korupciju u 2022. godini. Nakon što je upozorila na nepravil-
nosti u upravljanju državnom imovinom, zviždačica je bila izložena pritis-
cima i nezakonito otpuštena.
162
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
Slika 5: Izjave oko prijavljivanja korupcije u Hrvatskoj 2010. i 2022.
Izvor: autori.
* Pitanje iz upitnika: Koliko se slažete odnosno ne slažete s navedenim izjavama vezanima
uz prijavljivanje slučajeva korupcije?
Bilješke: Prosjek je izračunat kao vagani prosjek koristeći pondere uzorkovanja. Razlike su
ispitane koristeći dvostrani t-test: *** p<0,01.
Rezultati odgovora vezanih za prijavljivanje korupcije iz 2022. godine lošiji
su od onih u 2010. godini: najveća je razlika u tome da više građana misli
da „nitko ne zna gdje treba prijaviti slučajeve korupcije“. To nepoznavanje
zanimljivo je nakon protoka godina i slučajeva koji su bili poznati javnosti
i u kojima se etablirao USKOK kao institucija nadležna za korupciju te
policija kao prvi kontakt građana za prijavu sumnji na kršenje zakona. Mo-
guće da se to nepoznavanje odnosi na interne procedure prijave korupcije u
firmama i javnim službama. Nepromijenjen je stav da ne treba prijavljivati
korupciju jer je to uobičajena praksa: budući da se građani s tom tvrdnjom
ne slažu, moguće je zaključiti da prema javnom mnijenju nije u društvu
uobičajena praksa davati novac ili poklon (za razliku od iskazanog mišljenja
oko uobičajene i česte prakse davanja mita u javnim službama). Shvaćanje
korupcije kao sredstva koje pomaže „kada se jedino korupcijom može nešto
postići“ u oba je razdoblja dobilo neutralnu ocjenu (niti se slažem niti se ne
slažem). Regionalna pripadnost, radni status i dohodak kućanstva ponovno
163
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
su se pokazali signifikantnim obilježjima ispitanika u 2010. za objašnjavanje
razlike među odgovorima, dok je u 2022. godini značajan samo radni status
za objašnjavanje razlika u izjavi „Ponekad se jedino korupcijom može nešto
postići“ (Tablica D4). Zanimljivo je da skupinu koja ovdje iskače čine umi-
rovljenici s prosjekom odgovora 3,7, dok se ocjene ispitanika u ostalim rad-
nim statusima (zaposleni, nezaposleni, studenti, kućanice) kreću oko 2,9.
Slika 6: Povjerenje u javne institucije u Hrvatskoj i EU-11
Izvor: autori.
* Pitanje iz upitnika: Za svaku od ponuđenih stavki recite koliko povjerenja imate u odre-
đene institucije?
** Bilješke: Razina povjerenja u Hrvatskoj je prikazana vodoravnim trakama, a prosječna
razina povjerenja u zemljama EU-11 točkama. Prosjek je izračunat kao vagani prosjek ko-
risteći pondere uzorkovanja. Razlike su ispitane koristeći hi-kvadrat (χ2) test: *** p<0,01,
** p<0,05.
Nepovjerenje u institucije da će se slijedom prijave obračunati s korupci-
jom koje odražava Slika 5 dodatno je potvrđeno u izravnim odgovorima u
koje institucije u Hrvatskoj građani imaju povjerenja (Slika 6). Osim što
je razina povjerenja u institucije u Hrvatskoj većinom niža od prosjeka
EU-11, povjerenje se u sve kategorije institucija u razdoblju nakon ulaska
u EU (2008. – 2017.) srozalo, osim u vojsku i policiju. Najviše povjerenja
164
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
hrvatski građani imaju u vojsku, i to više od građana drugih europskih po-
stsocijalističkih zemalja (premda je i ta ocjena niska; u 2017., ocjena 2,6
na ljestvici od 1 – nimalo povjerenja do 5 – jako veliko povjerenje). Porast
povjerenja u vojsku u anketi 2017. godine u odnosu na prethodnu anketu
provedenu 2008. moguća je posljedica pristupanja Hrvatske u članstvo
NATO saveza 2009. godine. Na rang-listi institucija u koje su građani
imali najveće povjerenje 2017. godine slijede javna sveučilišta, no razina
povjerenja se smanjuje. Najveći pad povjerenja građana u promatranim
razdobljima opaža se za Crkvu. Nepovjerenje javnost iskazuje u privatna
poduzeća, sindikate, sudstvo i medije. Na dnu ljestvice nalaze se političke
institucije: Vlada i ministarstva, Sabor i naposljetku političke stranke u
koje građani imaju najmanje povjerenja (Slika 6). Ti su rezultati u skladu
s dosad provedenim empirijskim istraživanjima koja su potvrdila najniže
razine povjerenja u političke stranke, Hrvatski Sabor i Vladu RH, a najviše
povjerenja u vojsku i policiju (Bovan & Baketa, 2022).
Redovita ispitivanja javnog mnijenja u Hrvatskoj koja provode mediji po-
kazuju da je rejting političkih stranaka na niskoj razini, no bez obzira na
skandale i korupcijske afere koje ih potresaju, hrvatsko biračko tijelo nika-
da nije sankcioniralo korupciju ni sumnju na korupciju. Stupanj završenog
obrazovanja tijekom čitavog se promatranog razdoblja pokazao značajnim
u objašnjavanju razlika u stupnju povjerenja u određene institucije, što je
posebice izraženo u 2017. (Tablica D5). Općenit je trend da je povjerenje
u sve institucije najveće u osoba s primarnim obrazovanjem, a najmanje
u osoba s tercijarnim obrazovanjem. Najveća razlika uočena je za stu-
panj povjerenja u Crkvu, gdje najveći stupanj povjerenja imaju ispitani-
ci s primarnim obrazovanjem (prosjek 2,5), a najmanji oni s tercijarnim
obrazovanjem (prosjek 2,0). S druge strane, najmanje razlike uočene su
oko (nedostatka) povjerenja u političke stranke i Hrvatski sabor gdje je
prosjek ocjena za sve vrste obrazovanja oko 1,5. Osim stupnja obrazova-
nja, u 2017. uočene su razlike oko povjerenja u institucije i prema spolu.
Pa tako muškarci imaju općenito niži stupanj povjerenja u sve institucije
od žena. Kao i kod obrazovanja, najveća je razlika kod povjerenja u Crkvu
(žene prosjek 2,4, a muškarci 2,1), a najmanja kod povjerenja u političke
stranke, Sabor te Vladu i ministarstva RH gdje je prosjek i kod muškaraca
i žena oko 1,5. Iz toga se može zaključiti da je nizak stupanj povjerenja u
političke institucije neovisan o spolu ili razini obrazovanja.
Uz tako nisko i padajuće povjerenje građana u (neučinkovite) institucije te
percepciju raširenosti korupcijskih praksi u institucijama, opravdavanje i pri-
bjegavanje korupcijskim rješenjima kao sredstvima „podmazivanja kotača“
poznato je u literaturi (Mendoza, Lim & Lopez, 2015). Niz istraživanja u
165
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
svijetu potvrđuje da je izbjegavanje plaćanja poreza prihvatljivije ponašanje u
društvima gdje je vlast korumpiranija (McGee, Ho & Li, 2008). Percipirana
opravdanost neetičnih praksi i korupcije u četiri vremenske točke od 1999. do
2022. prikazana je na Slici 7. Prosječan građanin zemalja EU-11 uglavnom ne
odobrava ni varanje na porezu ni sitnija izbjegavanja plaćanja karte u javnom
prijevozu, a pogotovo je protiv primanja mita na radnom mjestu. Građani u
Hrvatskoj također ne gledaju na navedene prakse s odobravanjem, i osobito
se protive podmićivanju na radnom mjestu. Skloniji su međutim tolerirati
vožnju bez karte u javnom prijevozu od inozemnih ispitanika.
Slika 7: Percepcija vlastite opravdanosti određenih koruptivnih radnji u Hrvat-
skoj i EU-11
Izvor: autori.
* Pitanje iz upitnika: Molimo Vas da za sljedeće tvrdnje odgovorite mogu li, za Vas, uvijek
biti opravdane, nikad ne mogu biti opravdane ili nešto između?
** Bilješke: Razina povjerenja u Hrvatskoj je prikazana vodoravnim trakama, a prosječna
razina povjerenja u zemljama EU-11 točkama. Prosjek je izračunat kao vagani prosjek ko-
risteći pondere uzorkovanja. Razlike su ispitane koristeći hi-kvadrat (χ2) test: *** p<0,01,
** p<0,05.
Promatrajući detaljnije podatke iz posljednje ankete u Hrvatskoj iz 2022.
u odnosu na sve promatrane godine, primjećuje se da je za sve ispitane
166
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
kategorije opravdanost neetičnih i koruptivnih praksi u porastu. Pa ipak,
opravdanost postupaka na ljestvici od 1 – potpuno neopravdano do 10 –
uvijek opravdano kreće se u donjoj polovici ljestvice, što znači da građani ne
opravdavaju opisano ponašanje, varanje i primanje mita. Sklonost opravda-
vanju porezne evazije pritom je najveća, a najmanje je u javnosti opravda-
no primanje mita na radnom mjestu. Za potonje su u 2022. bile značajne
razlike u ispitanikovoj dobi, obrazovanju i radnom statusu (Tablica D6).
Što se tiče ispitanikove dobi, najveću prosječnu vrijednost od 2,6 imali su
najmlađi ispitanici između 16 i 25 godina, a vrijednost se smanjuje s dobi
ispitanika (2,1 za ispitanike između 25 i 45 te 1,7 za ispitanike starije od
45 godina). Prema stupnju obrazovanja, najveći prosjek zabilježen je kod
osoba s primarnim obrazovanjem (3,4), nešto manji kod sekundarno obra-
zovanih (2,0) i najmanji kod tercijarno obrazovanih (1,7). Konačno, prema
radnom statusu, najveću prosječnu vrijednost imaju učenici i studenti (2,9),
dok su sve ostale skupine (zaposleni, nezaposleni, umirovljenici i kućanice)
na vrijednosti prosjeka između 1,6 i 2,0. Dakle, starije, obrazovanije osobe
više osuđuju primanje mita na radnom mjestu kao potpuno neopravdano.
Slika 8: Percepcija učestalosti određenih koruptivnih radnji u Hrvatskoj i EU-11
Izvor: autori.
* Pitanje iz upitnika: Prema Vašem iskustvu, koliko Vaših sugrađana radi sljedeće?
167
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
** Bilješke: Razina povjerenja u Hrvatskoj je prikazana vodoravnim trakama, a prosječna
razina povjerenja u zemljama EU-11 točkama. Prosjek je izračunat kao vagani prosjek ko-
risteći pondere uzorkovanja. Razlike su ispitane koristeći dvostrani t-test: *** p<0,01, **
p<0,05, p<0,1.
U 2022. godini u odnosu na 1999. percepcija hrvatskih građana o uče-
stalosti koruptivnih radnji po svim je promatranim kategorijama u pora-
stu (Slika 8). Za ispitivanje percepcije učestalosti u to su anketno pitanje
2022. godine uključene i tri nove tvrdnje koje izravno ispituju percepciju
učestalosti podmićivanja policajca, javnog službenika i profesora te tvrd-
nja o političkom nasilju. Sva su neetična i koruptivna ponašanja iz upitni-
ka u rangu ocjene veće od 2 na ljestvici od 1 – nitko do 4 – gotovo svi. Uz
laganje za vlastite interese, izbjegavanje poreza nalazi se na vrhu ponaša-
nja koja se prakticiraju u 2022. godini. Korupcija u obliku podmićivanja
policajca ili javnog službenika te primanje mita na radnom mjestu, prema
percepcijama građana praksa je koju poneki primjenjuju (ocjena iznad 2).
Najrjeđa je praksa nuditi mito profesoru u školi ili na ispitu. U odgovori-
ma iz 2022. ne primjećuju se neke značajne razlike u sociodemografskim
obilježjima ispitanika 2022. godine, za razliku od ankete iz 2010. kada je
značajna bila regionalna pripadnost ispitanika (Tablica D7). Podaci za
zemlje EU-11 pokrivaju samo pet kategorija i datiraju iz davne 1999. go-
dine, iz čega se ne može izvesti zaključak o trendu i promjenama zbog pri-
stupanja EU-u. Zanimljivo je da su prije 25 godina percepcije učestalosti
koruptivnih praksi u Hrvatskoj i drugim EU-11 zemljama bile podudarne.
5. Zaključak
U Hrvatskoj je javnosti percepcija korupcije u porastu nakon ulaska u Eu-
ropsku uniju. U svim promatranim segmentima anketa provedena 2022.
u odnosu na 2010. ili prije pokazuje lošije rezultate: korupcija u očima
građana postaje najvažniji problem u Hrvatskoj, koruptivna su ponašanja
djelatnika javnih službi česta i u blagom porastu, percipirana učestalost
koruptivne prakse u javnim institucijama vidljivo je u porastu, a najviše
su korupcijom obuhvaćene lokalna i središnja vlast, političke stranke i
sudstvo. Visoke percepcije raširenosti korupcije prati mišljenje javnosti
da su smisao i trud oko prijavljivanja korupcije jalov i čak rizičan potez
za pojedinca. Paralelno s tim stavom, jača i stav da je korupcija katkad
jedino sredstvo postizanja cilja, ponajprije zato što (korumpirane) institu-
cije ne ulijevaju povjerenje građanima. Malo ili gotovo nikakvo povjerenje
građani imaju u najviše institucije izvršne, zakonodavne i sudbene vlasti:
168
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
Vladu RH, Sabor RH i sudstvo. Takav je pad povjerenja odnosno zadrža-
vanje niske razine povjerenja u institucije i raširene korupcije u Hrvatskoj
tijekom gotovo dva desetljeća zabrinjavajuć jer koči toliko potrebne reforme
i otvara prostor neformalnim aktivnostima. Nije utješna činjenica da se i u
drugim novim zemljama članicama EU-a koje dijele sličnu postsocijalistič-
ku prošlost i ubrajaju se u posttranzicijske zemlje opažaju istovrsne tenden-
cije. Opravdavanje „varanja države“, neplaćanja poreza, pa i podmićivanja
posljedica je nepovjerenja u korumpirane i neefikasne institucije. Nakon za-
maha u antikorupcijskim naporima tijekom procesa pridruživanja Hrvatske
EU-u možda su građani vjerovali da će slijedom ulaska u EU europske insti-
tucije preuzeti brigu, pa čak i ingerenciju nad provođenjem hrvatskih zako-
na, no taj se optimizam oko uvođenja „sređene države“ pokazao neuteme-
ljen i moguće je da je izazvao svojevrsno razočaranje u javnosti. Percepcije
su subjektivne mjere korupcije, a individualni stavovi i mišljenje pojedinca
mogu biti pod utjecajem stvarnih događaja, osobnog iskustva, izvještavanja
trećih osoba, medija, rezultat osobnih očekivanja i drugo.
Ako su očekivanja od članstva u EU-u bila (nerealno) velika, a istodobno
se otkrivaju mnoge korupcijske afere, to će više građana smatrati da se ra-
zina korupcije u zemlji nakon ulaska u EU povećala ili ostala ista. Postoji
međutim i drugo moguće objašnjenje uloge pristupanja EU-u na porast
percepcije korupcije: više se korupcije otkriva i procesuira i to stvara do-
jam u javnosti da se i sama raširenost korupcije povećava. Za iskazane
stavove i percepcije određena sociodemografska obilježja ispitanika poka-
zala su se značajnima. Regionalna pripadnost ispitanika bila je ispočetka
značajna za niz odgovora u anketama, a postala je irelevantna nakon pri-
stupanja Hrvatske EU-u. U 2022. godini više obrazovani građani imaju
manje povjerenja u institucije, a i muškarci imaju općenito niži stupanj
povjerenja u sve institucije od žena.
Korupcija je veći problem za nezaposlene građane za koje je moguće da
ne mogu dobiti posao zbog neetičnih i koruptivnih praksi pri zapošljava-
nju. Korupcija je i veći problem za starije građane i umirovljenike jer čini
javne usluge zdravstvene i socijalne skrbi manje dostupnima i povećava
životne troškove te ranjive populacije. Mlađe osobe čini se nisu toliko op-
terećene korupcijom i upravo tu leži šansa za uspjeh antikorupcijske poli-
tike koja bi trebala uvjeriti mlađe generacije da imaju perspektivu živjeti i
raditi u društvu bez korupcije. Naime, iseljavanje i demografsko starenje
stanovništva u Hrvatskoj imat će dugoročne posljedice na razvoj hrvat-
skog društva, a korupcija se pokazala jednim od glavnih razloga iseljavanja
(Jurić, 2017; Troskot, Prskalo & Šimić Banović, 2019; Transparency Inter-
national, Hrvatska, 2020).
169
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
Pritom, osim jačanja antikorupcijske svijesti, dio svjetonazorskih poruka
trebao bi biti usmjeren i prema podizanju moralnih vrijednosti u društvu
jer nije svako neetično ponašanje korupcijsko djelo, a dio literature govori
u prilog tomu da nije ni korupcija uvijek nemoralan čin (Hogdson & Jiang,
2007). To je istraživanje potvrdilo da stvarna politička volja za suzbija-
njem korupcije u Hrvatskoj izostaje i neće doći „izvana“, osim ograničeno
u kontroli korištenja europskog novca. Stoga jasno pokazivanje nulte to-
lerancije na neetično ponašanje i dalje stoji kao preporuka znanstvenika
i stručnjaka već više od dva desetljeća, bez odjeka i uspjeha jer biračko
tijelo u Hrvatskoj nikada nije sankcioniralo korupciju. Osim već spome-
nute striktne provedbe antikorupcijskih politika koje će podići svijest o
štetnosti korupcije, nužno je jačanje integriteta javne uprave (posebno u
zapošljavanju) čime se vraća povjerenje u (funkcionalne) institucije i uki-
da potreba za neformalnim praksama. Treći je proces neizbježna digitali-
zacija koja povećava transparentnost procesa i učinkovitost javne uprave i
time snažno djeluje na smanjenje korupcije i neformalnih praksi. Tomu u
prilog govori i smanjenje korupcije u Estoniji koja ima visokodigitaliziranu
javnu upravu.
Naposljetku, valja istaknuti nekoliko ograničenja ovog istraživanja. Iako
se u istraživanju prezentiraju i uspoređuju podaci iz različitih razdoblja,
naši podaci ne posjeduju „panel“ strukturu jer je sudjelovanje u svim upit-
nicima bilo anonimno i ne posjedujemo identifikatore ispitanika. Stoga
rezultati ne daju odgovore o uzročno-posljedičnim vezama koje su dovele
do stavova ispitanika, već opisuju samo korelacije, tj. asocijacije. Nadalje,
iako za svaku analiziranu godinu raspolažemo reprezentativnim uzorkom
građana, rezultati bi bili primjenjiviji za izvođenje konkretnih mjera poli-
tike ako bi se u analizu uključila i poduzeća, tj. donosioci odluka unutar
poduzeća, što bi nam dalo kompletan uvid i sa strane potrošača, ali i sa
strane proizvođača. Također, usporedba sa zemljama EU-11 nije moguća
za pitanja iz ankete UNODC koja je obuhvatila samo zemlje zapadnog
Balkana. Finalno ograničenje dolazi u obliku moguće kognitivne pristra-
nosti u vezi sa semantikom korištenom u samom upitniku. Korupcija kao
riječ (i njezine izvedenice, npr. koruptivno ponašanje) obično podsvjesno
stvara negativne asocijacije. Ispitanici su kroz cijeli upitnik mogli uočiti
što je sveukupna tema ankete i to je moglo utjecati na njihove odgovore u
vidu autocenzure.
Navedena se ograničenja mogu premostiti budućim ciljanim istraživanji-
ma problema korupcije. Jedan je od mogućih smjerova istraživanja pro-
dubiti analizu drugih novih zemalja članica EU-a sa sličnim povijesnim
nasljeđem, što idealno pretpostavlja provedbu ankete u tim zemljama.
170
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
Korupcija ne bi smjela zbog (ne)aktualnosti političkog trenutka nestati iz
fokusa znanstvenog istraživanja, čemu ide u prilog i ovim radom dokazana
postojanost korupcije u Hrvatskoj.
Litaratura
Alfano, V., Capasso, S., & Goel, R. K. (2021). EU accession: A boon or bane
for corruption? Journal of Economics and Finance, 45, 1–21, https://doi.
org/10.1007/s12197-020-09522-8
Andriani, L., & Ashyrov, G. (2022). Corruption and life satisfaction: Evidence from
a transition survey. Kyklos, 75(4), 511–535, https://doi.org/10.1111/kykl.12304
Azari, J. R., & Smith, J. K. (2012). Unwritten rules: Informal institutions in
established democracies. Perspectives on Politics, 10(1), 37–55, https://doi.
org/10.1017/S1537592711004890
Bovan, K., & Baketa, N. (2022). Stabilnost i/ili promjene? Povjerenje u institucije
u Hrvatskoj od 1999. do 2020.Revija za sociologiju,52(1), E1–E30, https://
doi.org/10.5613/rzs.52.1.0315
Budak, J. (2007). Corruption in Croatia: Perceptions rise, problems remain. Cro-
atian Economic Survey, 9, 35–68.
Budak, J., & Rajh E. (2014). Korupcija u zdravstvu u Hrvatskoj: mit ili stvarnost.
U: M. Vehovec (Ur.), O zdravstvu iz ekonomske perspective (str. 247–270). Za-
greb, Hrvatska: Ekonomski institut.
Čaldarović, O., Štulhofer, A., Kufrin, K., Glavašević, B., Odak, I., Gregurović,
M., & Detelić, M. (2009). Combating corruption in Croatia: From expert
perceptions to policy-oriented action strategies and back. Revija za sociologiju,
40(1–2), 3–22.
Castro, C., & Lopes, I. C. (2022). E-government as a tool in controlling corrupti-
on. International Journal of Public Administration, 1–14, https://doi.org/10.108
0/01900692.2022.2076695
Dimant, E., & Tosato, G. (2018). Causes and effects of corruption: what has past
decade’s empirical research taught us? A survey. Journal of Economic Surveys,
32(2), 335–356, https://doi.org/10.1111/joes.12198
Domitrović, A., Ivanešić, D., & Žagmešter, M. (2020). Vrednote u Hrvatskoj i Hr-
vatska kao vrednota.Acta Iadertina,17(1), 83–100, https://doi.org/10.15291/
ai.3080
Estrin, S., & Prevezer, M. (2011). The role of informal institutions in corporate
governance: Brazil, Russia, India, and China compared. Asia Pacific Journal of
Management, 28, 41–67, https://doi.org/10.1007/s10490-010-9229-1
Europska komisija (2012). Communication from the commission to the European parlia-
ment and the council on the Main Findings of the Comprehensive Monitoring Report
on Croatia’s state of preparedness for EU membership. Dostupno na https://eur-lex.
europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2012:0601:FIN:EN:HTML
171
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
Europska komisija (2022). Special Eurobarometer 523 Corruption July 2022. Dostu-
pno na https://europa.eu/eurobarometer/surveys/detail/2658
European Value Survey. (2022). EVS Trend File 1981-2017. GESIS, Cologne.
ZA7503 Data file Version 3.0.0. Dostupno na https://doi.org/10.4232/1.14021
Franić, J., & Kojouharov, A. (2019). Informal payments by patients in Croatia:
Benign custom or detrimental residue from socialism? Croatian Review of
Economic, Business and Social Statistics, 5(2), 49–63, https://doi.org/10.2478/
crebss-2019-0011
Gadowska, K. (2010). National and international anti-corruption efforts:
The case of Poland. Global Crime, 11(2), 178–209, https://doi.
org/10.1080/17440571003669191
Grabbe, H. (2006). The EU’s transformative power. Hampshire, UK: Palgrave
Macmillan, https://doi.org/10.1057/9780230510302
Graycar, A., & Jancsics, D. (2017). Gift giving and corruption. International jour-
nal of public administration, 40(12), 1013–1023, https://doi.org/10.1080/0190
0692.2016.1177833
Grubiša, D. (2010). Anti-corruption policy in Croatia: Benchmark for EU acce-
ssion. Politička misao, 47(05), 69–95.
Hogdson, G. M., & Jiang, S. (2007). The economics of corruption and the corrup-
tion of economics: An institutionalist perspective. Journal of Economic Issues,
41(4), 1043–1061, https://doi.org/10.1080/00213624.2007.11507086
Horak, S., Afiouni, F., Bian, Y., Ledeneva, A., Muratbekova-Touron, M., & Fey,
C. (2020). Informal networks: Dark sides, bright sides, and unexplored di-
mensions. Management and Organization Review, 16(3), 511–542, https://doi.
org/10.1017/mor.2020.28
Jancsics, D. (2015). Imperatives in informal organizational resource exchange
in Central Europe. Journal of Eurasian Studies, 6(1), 59–68, http://dx.doi.
org/10.1016/j.euras.2014.10.001
Johannsen, L., & Pedersen, K. H. (2011). For the common good: Combating
corruption in new EU member states. Journal of Comparative Politics, 4(1), 91.
Jurčić, Lj. (2015). Stanje hrvatskog gospodarstva – Hrvatska u Europskoj uniji.
Ekonomski pregled, 66(6), 609–642.
Jurić, T. (2017). Suvremeno iseljavanje Hrvata u Njemačku: karakteristike i motivi.
Migracijske i etničke teme, (3), 337–371, https://doi.org/10.11567/met.33.3.4
Jurić, T. (2020). Najskuplji liječnik i sestra su oni kojih nema. MEDIX, 26(144–
145), 30–33.
Kartal, M. (2014). Accounting for the bad apples: The EU’s impact on natio-
nal corruption before and after accession. Journal of European Public Policy,
21(6), 941–959, https://doi.org/10.1080/13501763.2014.910820
Lacatus, C., & Sedelmeier, U. (2020). Does monitoring without enforcement
make a difference? The European Union and anti-corruption policies in Bul-
garia and Romania after accession. Journal of European Public Policy, 27(8),
1236–1255, https://doi.org/10.1080/13501763.2020.1770842
172
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
Laurila, H. (2018). Economic integration and corruption-EU enlargement in
Western Balkans. European Integration Studies, 12(1), 104–116, https://doi.
org/10.5755/j01.eis.0.12.21524
Lauth, H. J. (2015). Formal and informal institutions. U: Routledge handbook of
comparative political institutions (pp. 56–69). Routledge.
Ledeneva, A. V. (2014). The ambivalence of blurred boundaries: Where informa-
lity stops and corruption begins? RFIEA Perspectives, 12(hiver), 19–22.
Ledeneva, A. (2018a). The global encyclopaedia of informality, Vol. 1: Towards under-
standing of social and cultural complexity. UCL Press, https://doi.org/10.2307/j.
ctt20krxh9
Ledeneva, A. (2018b). The global encyclopaedia of informality, Vol. 2: Understan-
ding of social and cultural complexity. UCL Press, https://doi.org/10.2307/j.
ctt20krxh9
Ledeneva, A., & Efendic, A. (2021). The rules of the game in transition: How
informal institutions work in South East Europe. U: E. Douarin & O. Ha-
vrylyshyn (Eds.), The Palgrave Handbook of Comparative Economics (str. 811–
845). Cham, Njemačka: Palgrave Macmillan, https://doi.org/10.1007/978-3-
030-50888-3_31
Ledeneva, A., & Efendic, A. (2022). There is no free lunch: The cost of informal
networking for entrepreneurs in Southeast Europe. Europe-Asia Studies, 1–24,
https://doi.org/10.1080/09668136.2022.2131739
Marktler, T. (2006). The power of the Copenhagen criteria. Croatian year-
book of European law & policy, 2(1), 343–363, https://doi.org/10.3935/
cyelp.02.2006.23
Martin-Russu, L. (2022). Introduction: The European paradox of expecting
corrupt political elites to lead the fight against corruption. U: Deforming the
Reform: The Impact of Elites on Romania’s Post-accession Europeanization (str.
1–17). Cham, Njemačka: Springer International Publishing, https://doi.
org/10.1007/978-3-031-11081-8_1
McGee, R. W., Ho, S. S., & Li, A. Y. (2008). A comparative study on perceived
ethics of tax evasion: Hong Kong vs the United States. Journal of Business Et-
hics, 77, 147–158, https://doi.org/10.1007/s10551-006-9304-1
Mendoza, R. U., Lim, R. A., & Lopez, A. O. (2015). Grease or sand in the wheels
of commerce? Firm level evidence on corruption and SMEs.Journal of Inter-
national Development,27(4), 415–439, https://doi.org/10.1002/jid.3077
North, D. C. (1990). Institutions, institutional change and economic performan-
ce. Economic development and cultural change. Cambridge University Press,
https://doi.org/10.1017/CBO9780511808678
Nozar, W. (2012). The 100% union: The rise of chapters 23 and 24. EU enlarge-
ment anno, 87–96.
Petrovic, M., & Smith, N. R. (2013). In Croatia’s slipstream or on an alternative
road? Assessing the objective case for the remaining Western Balkan states
acceding into the EU. Southeast European and Black Sea Studies, 13(4), 553–
573, https://doi.org/10.1080/14683857.2013.859812
173
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
Rose-Ackerman, S. (1998). Bribes and gifts. U: A. Ben-Ner & L. Putternam
(Eds.), Economics, values, and organization (str. 296–328). Cambridge Univer-
sity Press, https://doi.org/10.1017/CBO9781139174855.013
Sekulić, D., & Šporer, Ž. (2010). Gubimo li povjerenje u institucije.U: J. Kregar,
D. Sekulić & Ž. Šporer (Ur.), Korupcija i povjerenje (str. 71–117). Zagreb,
Hrvatska: Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo i Pravni fakultet Sve-
učilišta u Zagrebu.
Skoryk, M. (2019). Theoretical aspects of the transformation of the institute of
corruption in Eastern Europe. Baltic Journal of Economic Studies, 5(1), 201–
206, https://doi.org/10.30525/2256-0742/2019-5-1-201-206
Spendzharova, A. B., & Vachudova, M. A. (2020). Catching up? Consolidating
liberal democracy in Bulgaria and Romania after EU accession. In From Euro-
peanisation to Diffusion (str. 39–58). New York, SAD: Routledge, https://doi.
org/10.4324/9781003061373-3
Štulhofer, A. (2003). Društveni kapital i njegova važnost.U D. Ajduković (Ur.),
Socijalna rekonstrukcija zajednice (str. 79–98). Zagreb, Hrvatska: Društvo za
psihološku pomoć.
Transparency International (2022). Corruption Perceptions Index. Dostupno na
www.transparency.org/en/cpi/2022
Transparency International (2020). Hrvatska. Dostupno na https://transparency.
hr/hr/novost/istrazivanje-o-stanju-borbe-protiv-korupcije-u-hrvatskoj-822)
Troskot, Z., Prskalo, M. E., & Šimić Banović, R. (2019). Ključne odrednice iselja-
vanja visokokvalificiranog stanovništva: slučaj Hrvatske s komparativnim osvr-
tom na nove članice EU-a. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 56(4),
877–904, https://doi.org/10.31141/zrpfs.2019.56.134.877
Turkalj, K. (2012). Poglavlje 23: Reforma pravosuđa i temeljna prava: Utjecaj pri-
stupnih pregovora na jačanje vladavine prava u Hrvatskoj. U: I. Šimonović
& B. Preložnjak (Ur.), Poznavanje i vrijednosno prihvaćanje europskog i među-
narodnog prava u Republici Hrvatskoj: zbornik radova znanstvenog projekta (str.
55–84). Zagreb, Hrvatska: Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
United Nations Office on Dugs and Crime (UNODC) (2011). Corruption in Cro-
atia: Bribery as experienced by the population. Dostupno na https://www.eizg.hr/
userdocsimages/projekti/zavrseni/Corruption_report_hrv.pdf
Uslaner, E. M. (2004). Trust and corruption. U G. J. Lambsdorff, M. Taube &
M. Schramm (Eds.), The new institutional economics of corruption (str. 90–106).
New York, SAD: Routledge.
Va˘ta˘ man, D. (2013). Croatia: the 28th member State of the European Union.
Challenges of the Knowledge Society, 3, 701–70, https://doi.org/10.2139/
ssrn.2463033
Vlašić Feketija, M., & Łazowski, A. (2014). The seventh EU enlargement and
beyond: Pre-accession policy vis-à-vis the Western Balkans revisited. Croati-
an Yearbook of European Law & Policy, 10(1), 1–37, https://doi.org/10.3935/
cyelp.10.2014.206
174
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
Zhao, X., & Xu, H. D. (2015). E-government and corruption: A longitudinal
analysis of countries. International Journal of Public Administration, 38(6),
410–421, https://doi.org/10.1080/01900692.2014.942736
CORRUPTION AND TRUST IN INSTITUTIONS IN CROATIA
BEFORE AND AFTER THE EU MEMBERSHIP
Summary
The paper explores Croatian citizens’ attitudes, perceptions of corruption, and
trust in institutions before and after Croatia’s accession to the EU. The empirical
research was conducted by comparing the survey conducted in 2022 with the
same questions from the 1999, 2008, 2010, and/or 2017 surveys. The recent
survey was replicated after sufficiently long periods to observe changes in public
attitudes, perceptions, and behavior in Croatia today and compare them to
those before EU membership. The main research question is whether corruption
has decreased or increased since Croatia joined the EU. The results point to the
EU’s weak influence in reducing corruption and strengthening trust in institu-
tions for the newest EU member state that was supposed to meet the rigorous
conditions of admission in this segment. Indeed, in Croatia, the perception of
corruption increased after joining the EU. The outcomes worsened in all ob-
served dimensions: corruption became the most important problem in Croatia,
corruptive behavior of public employees is considered frequent, and the perceived
corrupt practices in public institutions as increasing. The most corrupt institu-
tions are the local and central government, political parties, and the judiciary.
High perceptions of corruption prevalence follow the public’s opinion that re-
porting corruption is futile and risky. The opinion that corruption is sometimes
the only means of achieving the goal is gaining importance, primarily because
citizens lack trust in (corrupt) institutions. Citizens have little or no trust in the
highest institutions of executive, legislative, and judicial power: the Government,
the Parliament, and the judiciary. This empirical survey of citizens’ attitudes
and perceptions of corruption before and after Croatia’s accession to the EU
provides insight into the direction and intensity of changes, thus contributing
to the scarce literature on the relationship between corruption in member states
and the institutional framework of the EU. Related policy measures are offered.
Keywords: corruption, EU membership, informal institutions, institutional
trust, public opinion, survey, Croatia
175
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
Prilozi
Tablica P1: Najvažniji problemi u Hrvatskoj 2010. i 2022. – razlike po soci-
odemografskim obilježjima
Godina
Koruptivna
ponašanja u
institucijama
Spol
Dobna sku-
pina
Regija
Obrazovanje
Brak
Veličina
kućanstva
Radni status
Dohodak
kućanstva
2010.
Rad Vlade RH DA NE DA NE NE NE NE NE
Funkcionalnost javne uprave NE NE NE NE NE NE NE NE
Korupcija NE NE NE NE NE NE NE NE
Stanje infrastrukture NE NE NE DA NE NE NE NE
Siromaštvo (nizak životni standard) NE NE NE NE NE NE NE DA
Nezaposlenost DA NE DA NE NE NE DA NE
Slaba učinkovitost obrazovnog sustava NE DA NE NE DA NE DA NE
Narušavanje okoliša NE NE NE NE NE NE NE NE
Kriminal i nesigurnost NE NE NE NE NE NE NE NE
Drugo NE NE NE NE NE NE NE NE
2022.
Rad Vlade RH NE NE NE NE NE NE NE NE
Funkcionalnost javne uprave NE NE NE DA NE NE NE NE
Korupcija NE NE NE NE NE NE DA NE
Stanje infrastrukture NE NE NE NE NE NE NE NE
Siromaštvo (nizak životni standard) NE NE NE NE NE NE NE DA
Nezaposlenost NE NE NE NE NE NE NE NE
Slaba učinkovitost obrazovnog sustava NE NE NE NE NE NE NE NE
Narušavanje okoliša NE NE NE NE NE NE NE NE
Kriminal i nesigurnost NE NE NE NE NE NE NE NE
Visoka stopa inflacije NE NE NE NE NE NE NE NE
Drugo NE NE NE NE NE NE NE NE
Pitanje iz upitnika: Prema Vašem mišljenju, koji su najvažniji problemi danas u Hrvatskoj?
Bilješke: Visoka stopa inflacije nije bila identificirana kao problem u 2010. Razlike su ispi-
tane koristeći hi-kvadrat (χ2) test. Statistički značajne razlike na razini signifikantnosti od 1
% osjenčane su u sivo.
Izvor: autori.
176
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
Tablica P2: Koruptivna ponašanja među djelatnicima javnih službi u Hrvat-
skoj 2010. i 2022. – razlike po sociodemografskim obilježjima
Godina
Koruptivno
ponašanje
Spol
Dobna sku-
pina
Regija
Obrazovanje
Brak
Veličina
kućanstva
Radni status
Dohodak
kućanstva
2010.
Interveniranje radi zapošljavanja pri-
jatelja/rodbine NE NE DA NE NE NE DA DA
Poticanje sklapanja ugovora s određe-
nim (bliskim) poduzećima NE NE DA NE NE NE DA DA
Prihvaćanje vrijednih poklona za
pružene usluge javnih službi NE NE DA NE NE NE DA DA
Prihvaćanje malih poklona za pružene
usluge javnih službi NE NE DA DA NE NE NE DA
Primanje mita u sklopu ugovora o
javnoj nabavi NE DA DA NE NE NE DA DA
2022.
Interveniranje radi zapošljavanja
prijatelja/rodbine NE NE NE NE NE NE DA NE
Poticanje sklapanja ugovora s određe-
nim (bliskim) poduzećima NE NE NE NE NE NE NE NE
Prihvaćanje vrijednih poklona za
pružene usluge javnih službi NE NE NE DA NE NE NE NE
Prihvaćanje malih poklona za pružene
usluge javnih službi NE NE DA NE NE NE NE NE
Primanje mita u sklopu ugovora o
javnoj nabavi NE DA NE NE NE NE NE NE
Pitanje iz upitnika: Koliko se često u praksi pojavljuju sljedeća ponašanja među djelatnicima
u javnim službama u Hrvatskoj?
Bilješke: Razlike su ispitane koristeći hi-kvadrat (χ2) test. Statistički značajne razlike na razi-
ni signifikantnosti od 1 % osjenčane su u sivo.
Izvor: autori.
177
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
Tablica P3: Učestalost koruptivne prakse u javnim institucijama 2010. i 2022.
– razlike po sociodemografskim obilježjima
Godina
Koruptivna
ponašanja u
institucijama
Spol
Dobna
skupina
Regija
Obrazovanje
Brak
Veličina
kućanstva
Radni status
Dohodak
kućanstva
2010.
Sabor RH DA NE DA NE NE NE NE NE
Vlada i ministarstva RH NE NE DA NE NE NE NE DA
Lokalna samouprava NE NE DA NE NE NE NE DA
Sudstvo NE NE DA NE NE NE DA DA
Državno odvjetništvo NE NE DA NE NE NE DA DA
Policija NE NE DA NE NE NE NE NE
Porezna uprava NE NE DA NE DA NE DA DA
Komunalne službe NE NE DA NE DA NE NE DA
Javne bolnice NE NE DA NE NE NE NE DA
Javne škole NE NE DA NE NE NE NE DA
Javna sveučilišta NE NE DA NE NE NE DA DA
Političke stranke NE NE DA NE NE NE NE DA
Mediji NE NE DA NE NE NE NE DA
2022.
Sabor RH NE NE NE NE NE NE NE NE
Vlada i ministarstva RH NE NE NE NE NE NE NE NE
Lokalna samouprava NE NE NE DA NE NE NE NE
Sudstvo NE DA NE DA NE NE NE NE
Državno odvjetništvo NE NE NE NE NE NE NE NE
Policija NE NE NE DA NE NE NE NE
Porezna uprava NE NE NE NE NE NE NE NE
Komunalne službe NE NE NE NE NE NE NE NE
Javne bolnice NE NE NE NE NE NE NE NE
Javne škole NE NE NE NE NE NE NE NE
Javna sveučilišta NE NE NE DA NE NE NE NE
Političke stranke NE NE NE NE NE NE NE NE
Mediji NE NE NE NE NE NE NE NE
Pitanje iz upitnika: Prema Vašem mišljenju, koliko se često događaju koruptivne prakse i
ponašanja u sljedećim javnim institucijama/sektorima?
Bilješke: Razlike su ispitane koristeći hi-kvadrat (χ2) test. Statistički značajne razlike na razi-
ni signifikantnosti od 1 % osjenčane su u sivo.
Izvor: autori.
178
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
Tablica P4: Izjave oko prijavljivanja korupcije u Hrvatskoj 2010. i 2022. –
razlike po sociodemografskim obilježjima
Godina
Stavovi oko
prijavljivanja
korupcije
Spol
Dobna
skupina
Regija
Obrazovanje
Brak
Veličina
kućanstva
Radni status
Dohodak
kućanstva
2010.
Uobičajena je praksa dati novac ili
poklon, zašto bih to prijavljivao? NE NE DA NE NE NE DA DA
Nema smisla prijavljivati korupciju jer
se ništa korisno neće učiniti oko toga. NE NE DA NE NE NE DA DA
Ljudi koji prijave korupciju vjerojatno
će to požaliti. NE DA DA NE NE NE DA DA
Ponekad se jedino korupcijom nešto
može postići. NE NE DA NE NE NE DA DA
Nitko ne zna gdje treba prijaviti
slučajeve korupcije. NE NE DA DA DA NE NE NE
2022.
Uobičajena je praksa dati novac ili
poklon, zašto bih to prijavljivao? NE NE NE NE NE NE NE NE
Nema smisla prijavljivati korupciju jer
se ništa korisno neće učiniti oko toga. NE NE NE NE NE NE NE NE
Ljudi koji prijave korupciju vjerojatno
će to požaliti. NE NE NE NE NE NE NE NE
Ponekad se jedino korupcijom nešto
može postići. NE NE NE NE NE NE DA NE
Nitko ne zna gdje treba prijaviti
slučajeve korupcije. NE NE NE NE NE NE NE NE
Pitanje iz upitnika: Koliko se slažete odnosno ne slažete s navedenim izjavama vezanima uz
prijavljivanje slučajeva korupcije?
Bilješke: Razlike su ispitane koristeći hi-kvadrat (χ2) test. Statistički značajne razlike na razi-
ni signifikantnosti od 1 % osjenčane su u sivo.
Izvor: autori.
179
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
Tablica P5: Povjerenje u javne institucije 1999., 2008. i 2017. – razlike po
sociodemografskim obilježjima
Godina
Povjerenje
u institucije
Spol
Dobna
skupina
Regija
Obrazova-
nje
Brak
Radni
status
Dohodak
kućanstva
1999.
Crkva NE DA NE NE DA DA NE
Vojska NE NE DA DA NE DA DA
Javna sveučilišta NE DA DA DA NE DA NE
Mediji NE NE DA NE NE NE NE
Sindikati NE NE NE NE NE NE NE
Policija DA NE DA DA NE DA DA
Sabor RH NE NE DA NE NE NE NE
Komunalne službe NE NE NE DA NE NE NE
Vlada i ministarstva RH NE NE NE NE NE NE NE
Političke stranke NE NE NE NE NE NE NE
Privatna poduzeća NE DA DA DA NE NE NE
Javne bolnice NE NE NE DA NE DA NE
Sudstvo NE NE DA DA NE DA NE
2008.
Crkva DA NE NE DA DA DA DA
Vojska NE NE NE DA NE NE NE
Javna sveučilišta NE NE NE DA NE NE NE
Mediji NE NE NE NE NE NE NE
Sindikati NE NE NE NE NE NE NE
Policija NE DA NE DA DA DA NE
Sabor RH NE NE NE NE NE NE NE
Komunalne službe NE NE NE DA NE NE NE
Vlada i ministarstva RH NE NE NE NE DA NE NE
Političke stranke DA NE NE NE NE NE NE
Privatna poduzeća NE NE NE DA NE NE NE
Javne bolnice NE NE NE DA NE DA NE
Sudstvo NE NE NE DA NE DA DA
180
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
2017.
Crkva DA NE NE DA DA DA DA
Vojska DA NE NE DA NE DA NE
Javna sveučilišta DA DA NE DA NE DA DA
Mediji DA NE NE DA NE NE NE
Sindikati DA NE NE DA NE DA NE
Policija DA NE NE DA DA NE DA
Sabor RH NE DA NE DA NE DA NE
Komunalne službe DA NE NE NE NE NE NE
Vlada i ministarstva RH NE DA NE NE NE NE NE
Političke stranke NE NE NE NE NE NE NE
Privatna poduzeća NE NE NE DA NE NE DA
Javne bolnice NE DA NE NE NE DA NE
Sudstvo DA DA NE DA NE NE NE
Pitanje iz upitnika: Za svaku od ponuđenih stavki recite koliko povjerenja imate u određene
institucije?
Bilješke: Razlike su ispitane koristeći hi-kvadrat (χ2) test. Statistički značajne razlike na razi-
ni signifikantnosti od 1 % osjenčane su u sivo.
Izvor: autori, prema EVS-u za sve godine.
181
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
Tablica P6: Percepcija vlastite opravdanosti određenih koruptivnih radnji – ra-
zlike po sociodemografskim obilježjima
Godina
Percepcija
vlastite
opravdanosti
određenih
koruptivnih
radnji
Spol
Dobna sku-
pina
Regija
Obrazovanje
Brak
Radni status
Dohodak
kućanstva
1999.
Zahtijevati od države naknadu na koju
nemate pravo NE NE NE NE NE NE NE
Varati na porezu, ako postoji mogućnost DA DA DA NE DA DA NE
Plaćanje na ruke, da bi se izbjegao porez DA DA DA DA DA DA NE
Primiti mito na radnom mjestu DA DA DA NE DA NE NE
Izbjegavati plaćati kartu u javnom prijevozu NE DA DA NE DA DA NE
2008.
Zahtijevati od države naknadu na koju
nemate pravo NE NE NE NE NE NE NE
Varati na porezu, ako postoji mogućnost NE DA NE NE NE DA DA
Plaćanje na ruke, da bi se izbjegao porez DA DA NE NE DA DA DA
Primiti mito na radnom mjestu DA DA NE NE NE DA DA
Izbjegavati plaćati kartu u javnom prije-
vozu NE DA NE DA DA DA DA
2017.
Zahtijevati od države naknadu na koju
nemate pravo NE DA NE NE DA DA NE
Varati na porezu, ako postoji mogućnost DA DA NE DA NE DA DA
Plaćanje na ruke, da bi se izbjegao porez NE NE NE NE NE NE NE
Primiti mito na radnom mjestu DA DA NE NE NE DA NE
Izbjegavati plaćati kartu u javnom prijevozu NE DA NE DA DA DA DA
2022.
Zahtijevati od države naknadu na koju
nemate pravo NE DA NE NE NE NE NE
Varati na porezu, ako postoji mogućnost NE NE NE DA NE NE NE
Plaćanje na ruke, da bi se izbjegao porez NE NE NE NE NE NE NE
Primiti mito na radnom mjestu NE DA NE DA NE DA NE
Izbjegavati plaćati kartu u javnom prijevozu NE DA NE NE NE NE NE
Pitanje iz upitnika: Molimo Vas da za sljedeće tvrdnje odgovorite mogu li, za Vas, uvijek biti
opravdane, nikad ne mogu biti opravdane ili nešto između?
Bilješke: Razlike su ispitane koristeći hi-kvadrat (χ2) test. Statistički značajne razlike na razi-
ni signifikantnosti od 1 % osjenčane su u sivo.
Izvor: autori.
182
Budak, J. & Škrinjarić, B. (2024). Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj...
HKJU-CCPA, 24(1), 147–182
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
Tablica P7: Percepcija učestalosti određenih koruptivnih radnji – razlike po
sociodemografskim obilježjima
Godina
Percepcija
učestalosti
određenih
koruptivnih
radnji
Spol
Dobna sku-
pina
Regija
Obrazovanje
Brak
Veličina
kućanstva
Radni status
Dohodak
kućanstva
2010.
Zahtijevati od države naknadu na koju
nemate pravo NE NE DA NE NE NE NE NE
Varati na porezu, ako postoji mo-
gućnost NE NE DA NE NE NE NE NE
Plaćanje na ruke, da bi se izbjegao
porez NE NE NE NE NE NE NE NE
Primiti mito na radnom mjestu NE NE DA NE NE NE NE NE
Izbjegavati plaćati kartu u javnom
prijevozu NE DA DA NE DA NE DA NE
Lagati za svoje vlastite interese NE DA DA NE DA NE NE NE
2022.
Zahtijevati od države naknadu na koju
nemate pravo NE DA NE NE NE NE NE NE
Varati na porezu, ako postoji mo-
gućnost NE NE NE DA NE NE NE NE
Plaćanje na ruke, da bi se izbjegao
porez NE NE NE DA NE NE NE NE
Primiti mito na radnom mjestu NE NE NE NE NE NE NE NE
Izbjegavati plaćati kartu u javnom
prijevozu NE NE DA NE NE NE NE DA
Lagati za svoje vlastite interese NE DA NE NE NE NE NE NE
Pitanje iz upitnika: Prema Vašem iskustvu, koliko Vaših sugrađana radi sljedeće?
Bilješke: Razlike su ispitane koristeći hi-kvadrat (χ2) test. Statistički značajne razlike na razi-
ni signifikantnosti od 1 % osjenčane su u sivo.
Izvor: autori.
