Content uploaded by Miljenko Hajdarović
Author content
All content in this area was uploaded by Miljenko Hajdarović on Mar 04, 2024
Content may be subject to copyright.
22 23
broj izda nja: 183 broj izda nja: 183
ČaSoPiS: Ha-KoL לוקה ČaSoPiS: Ha-KoL לוקה
SijeČa nj-veLjaČa 2024. SijeaČnj-veLjaČ a 2024.tem a broja:
KonCentraCijSKi Lo Gori tem a broja:
KonCentraCijSKi Lo Gori
INSPEKTORAT
KONCENTRACIJSKIH LOGORA
osnivAnje logorA dAchAu
Samo dvadesetak kilometara sjevero-
zapadno od Münchena, glavnog grada
Bavarske, nalazi se gradić Dachau. U
drugoj polovici 19. i početkom 20. sto-
ljeća Dachau je bio poznat po slikarskoj
koloniji. Pri dolasku nacista na vlast u
Njemačkoj stanovnici Dachaua su na
izborima više glasova dali komunistima
i ljevičarima. No, tvornički kompleks
Königlichen Pulver-und Munitionsfa-
brik Dachau zapeo je za oko Heinrichu
Himmleru, tadašnjem zapovjedniku
policije u Münchenu. Nacisti su tu 22.
ožujka 1933. bez da su obavijestili grad-
ske vlasti osnovali prvi koncentracijski
logor, prvenstveno namijenjen za politič-
ke neprijatelje. Logorski broj 1 izdan je
komunistu Clausu Bastianu. Bastian je
iste jeseni pušten, krajem rata unovačen
zbog uvrede Führera i usprkos osudi na
smrt ipak je preživio.
U prvim da nima logor je čuvala bavar-
ska policija, a od 11. travnja 1933. taj su
posao dijelili s jedinicom SS -a. Dolaskom
SS-a i zapovjednika Hilmara Wäckerlea
počela su i ubojstva logoraša. Prva troji-
ca ubijenih logoraša su Rudolf Benario,
Ernst Goldmann i Arthur Kahn. U svib-
nju 1933. iz logora je pobjegao Hans Bei-
mler i odmah je u Moskvi objavio knjižic u
U logoru ubojica Dachau: četiri tjedna u
rukama smeđih bandita. To je značajna
informacija koja svjedoči o tome da je
međunarodna zajednica vrlo rano dozna-
la o osnivanju logora. Njemačka javnost
je propagandni uradak o funkcioniranju
logora mogla pročitati i vidjeti u fotogra-
jama objavljenim u č asopisu Münchner
Illustrierte Presse 16. lipnja 1933. godine.
Od lipnja potpunu kontrolu nad logorom
preuzima SS. O rganizacija funkcioniranja
logora, postupanja s logorašima, načini
:
kažnjavanja i druga pravila post aju ogledni
model za oblikovanje i otvaranje drugih
logora. Ujedno je služio i kao propagandni
pokazni logor zajedno s kasnije osnovanim
Theresienstadtom. Dodatne uloge logora
su bile centar za obuku logorskih čuva ra za
druge logore, industrijski pogon u kojem
su logoraši za pripadnike SS-a izrađivali
namještaj, odjeću i obuću, ali i centar za
medicinske eksperimente (ispitivanje tu-
berkoloze i malarije, pokusi s tlakom, hlad-
noćom i djelovanje uz nedostatak kisika).
osnivAnje inspektorAtA
i prAvilA rAdA logorA
Upravu nad logorom Dachau 26. lipnja
1933. preuzima SSOberührer Theodor
Eicke. Eicke se u svibnju 1934. sam pro-
zvao i nspektorom koncent racijskih logo -
ra. Imao je istaknutu ulogu u obračunu
SS-a sa SA i sam je upucao Er nsta Röhma.
Zbog te uloge i Himmlerove naklonosti
dobio je zapovjedništvo nad novoosno-
vanim dijelom SS-a — SS Wachverbände
— posebne jedinice namijenjene samo
za čuvanje logora. SSWachverbände
će proširenjem 1936. dobiti novi, danas
daleko poznatiji i mračniji naziv, SSTo-
tenkopfverbände. Uz unapređenje i po-
sebnu jedinicu Eicke je dobio na upravu
novoosnovani Inspektorat koncentracij-
skih logora (Inspektion der Konzentra-
tionslager). Inspektorat je bio podređen
Sigurnosnoj službi (SD) i Gestapu u pi-
tanjima koga će se zatvoriti ili pustiti iz
protiv malarije, Schilling je odlučio te-
stiranja provoditi u Dachau. Pacijente
bi najprije zarazio malarijom, a potom
im davao eksperimentalne medicinske
koktele. Iako je inzistirao na tome da se
njegov rad smatra radom za veće dobro
tijekom suđenja u Nürnbergu o čekivano
je osuđen na smrt vješanjem.
U drugoj polovini 1944. počelo se s
provođenjem eksperimenata s morskom
vodom. Cilj eksperimenata bio je ispiti-
vanje različitih metoda kako bi vojnici na
bojištu mogli piti morsk u vodu. Najbroj-
niji eksperiment uključio je devedeset
Roma kojima se određeni period uskra-
ćivala hrana i pitka voda, kako bi ih se
natjeralo da piju isključivo morsku vodu.
Eksperimente je provodio doktor Hans
Eppinger, a rezultati su bili smrtonosni.
Pacijenti su bili toliko dehidrirani da su
lizali sv ježe oprane podove u nadi da će
utažiti vlastitu žeđ.
Dr. Sigmund Rascher je još jedan an-
tiliječnik iz Dachaua koji je iskušavao
učinke Polygala, supstance napravljene
od ekstrakta cikle i pektina na svojim
pacijentima. Ovaj izopačeni liječnik ž elio
je dokazati kako preventivno korištenje
ove supstance može reducirati krvarenje
koje nastane prilikom ranjavanja vatre-
nim oružjem ili ubodima, odnosno da
može olakšati posao ratnim kirurzima.
Zatočenicima bi se konstantno davala
određena doza ove supstance (kroz neki
vremenski period, pr. mjesec dana) te bi
ih se potom ranjavalo iz vatrenog oruž-
ja (u vrat ili prsa) ili bi im se amputirali
udovi bez anestezije.
krAj hororA
Posljednji koji su došli u logor bili su Ame-
rikanci, ali ne kao zatvorenici već kao os lo-
boditelji. Nacisti su znali da se savezničke
snage približavaju pa su 26. travnja 1945.
prisilili oko sedam tisu ća logoraša na marš
prema Alpama u kojem su mnogi umrli
na putu. Već se 28. travnja na jednom od
nadzornih tornjeva logora nalazila bijela
zastava. Mali broj preostalih č uvara čuvao
je veliki broj zatočenika. Dachau je bio
pretposljednji nacistički koncentracijski
logor koji su oslobodile Saveznici na koncu
Drugog svjetskog rata. Dana 29. travnja
pred vrata logora dolazi Rainbow divi-
zija Američke vojske. Pronašli su mrtva
tijela na gomilama, nabacana jedna na
druga, ali i tridesetak tisuća preživjelih
što je također bio užasan priz or s obzirom
da je bila riječ o ljudskim kosturima. Bio
je tu i vlak smrt i ispunjen truplima. Rat je
inače ekstreman, traumatski događaj za
sve sudionike, a ulazak u logor je nadmašio
sve što su vidjeli. Amerikanci su zajedno sa
zatočenicima ubili preostale stra žare. Nisu
rađena istraživanja kako se Dachau odra-
zio na daljnji život njihovih osloboditelja.
Od hrvatskih Židova koji su internira-
ni u ovaj logor valja istaknuti Hinka Baue-
ra. On se 1943. pridru žio partizanima, a
zarobljen je na Cresu odakle je poslan u
Dachau. Bauer je preživio. Alfred Muller
(Miler), zagrebački poduzetnik nije bio
te sreće.
zAključAk
Može li se ovaj članak zak ljučiti? Kod uobi-
čajenih vijesti čovjek pročita tekst i krene
na neku drugu zanimaciju. Kod ovakvih
strašnih događaja teksta nestane, ali se
razmišljanje nastavlja…Branko Lustig je
jednom rekao da je radi iskustva u logoru
postao ateist. Isti događaj može pokrenuti
ljude s iste točke u suprotne smjerove. Neki
se od njih ponovno nađu na istom putu,
istoj ruti, dok se neki nakon traumatičn ih
događaj nikad više ne sretnu. Riječ je o
gurativ nom susretu u razmjeni mišljenja.
Ja, međutim što više ra zmišljam o koncen-
tracijskim logorima gubim v jeru u čovjeka.
Događaji na ovim nesretnim mjestima su
dokazi kakve su už ase ljudi sposobni po či-
niti. Potom se pitam otkud onda dobrota
u ljudima jer povijest i svakodnevni život
pokazuje da se čovjek spreman žrtvovati
do smrti za drugoga.
Gellhorn u svojoj knjizi Lice rata piše
sljedeće rečenice: “Dachau mi se činio
najprikladnijim mjestom u Europi da
čujem vijest o pobjedi. Jer zasigurno je
ovaj rat pokrenut [misli na ulazak -a
u rat] da se ukine Dachau, i sva druga
mjesta poput Dachaua, i sve što je Dac-
hau predstavljao, i da ga ukine zauvijek.”
Dodao bih da je zlo ovog logora zički
uklonjeno 1945. godine, a da ideje nekih
novih Dachaua treba ukidati u srcima
ljudi svaki dan.
24 25
broj izda nja: 183 broj izda nja: 183
ČaSoPiS: Ha-KoL לוקה ČaSoPiS: Ha-KoL לוקה
SijeČa nj-veLjaČa 2024. SijeaČnj-veLjaČ a 2024.tem a broja:
KonCentraCijSKi Lo Gori tem a broja:
KonCentraCijSKi Lo Gori
logora. Eicke je direktno odgovarao samo
Reichsühreru SS-a Himmleru.
Premda je središnjica Inspektorata
bila u zgradi Gestapoa u Berlinu, Eicke
je djelovao iz logora Dachau. Imao je pot-
punu slobodu u organizaciji logora kako
bi postignuo maksimalnu ekasnost za
postizanje nacističkih ciljeva. Oblikovao
je Lagerordnung (Logorska pravila) koji
je od 1. listopada 1933. do kraja nacističke
vladavine korišten u svim SS logorima.
U samo 19 članaka denirana su pravila
postupanja prema logorašima.
izdvojeni dijelov i:
(...) Izvršna vlast ka žnjavanja je u rukama
zapovjednika logora, koji je osobno od-
govoran zapovjedniku političke policije
za provođenje izdanih logorskih propisa.
Tolerancija znači slabost. Na temelju tog
saznanja poduzet će se nemilosrdne ak-
cije tamo gdje se to pokaže potrebnim u
interesu domovine.
Čl. 6.
S 8 dana strogog pritvora i 25 udaraca
štapom na početku i na kraju kazne ka-
žnjavaju se:
1. tko upućuje pogrdne ili podrugljive
primjedbe članu SS- a, namjerno ne iskaže
dužnu čast ili svojim drugim ponašanjem
pokaže da se ne želi podvrg nuti pravilima
odgoja i reda (...)
Čl. 11.
Tko u logoru, na poslu, u smještaju, u kuhi-
njama i radionicama, zahodima i odmo-
rištima politizira u svrhu huškanja, drži
provokativne govore, sastaje se u tu svrhu,
stvara klike ili ide naokolo, šireći istinite
ili neistinite vijesti sa svrhom prikupljanja,
priča o neprijateljskoj zvjerskoj propagan-
di o koncentracijskom logoru ili njegovim
objektima, govori stranim posjetiteljima
ili ih prosljeđuje drugima, krijumčari ih iz
logora pomoću blagajne ili na drugi način,
daje pismeno ili usmeno otpuštenima ili
premještenima, te to skriva u odjeći ili dru-
gim predmetima, baca kamenje i sl. preko
logorskog zida ili tajn o piše, kao i tko se radi
poticanja penje na krovo ve baraka i na drve-
će, daje signale pomoću svjetlosnih signala
ili na drugi način ili traži vanjski kontakt,
ili svatko tko navodi druge na bijeg ili poči-
njenje zločina, koji je davao sav jete o tome ili
podržavao na drug i način, bit će obješen kao
agitator prema revolucionarnom zakonu!
Čl. 12.
Svatko tko zički napadne s tražara ili SS-ov-
ca, odbije poslušnos t ili odbije raditi na rad-
nom mjestu, potiče ili navodi druge na iste
radnje u svrhu pobune, napušta pohodnu
kolonu ili mjesto rada kao pobunjenik , t raži
od drugih da to čine tijekom marša ili tko
navija, viče, agitira ili drži govore dok radi,
bit će strijeljan na li cu mjesta kao pobunjenik
ili naknadno obješen.
Čl. 13.
Tko namjerno izazove požar, eksploziju,
vodu ili drugu ma terijalnu štetu u skladištu ,
u smještajnim prostorima, radionicama,
radnim prostorima, kuhinjama, skladišti-
ma i sl., kao i tko stoji na žičanoj prepreci,
na dalekovodu u rasklopnoj stanici, na te-
lefonu ili na vodovodnim cije vima, na zidu
logora ili drugim sig urnosnim napravama,
na sustavim a grijanja ili kotlovnicama, na
strojevima ili motornim vozilima izvodi
radnje koje ne odgovaraju zadanoj naredbi,
kaznit će se smrću za sabotaž u. Ako se djelo
dogodilo iz nehaja, krivac se drži u samici.
Međutim, u slučaju sumnje, pretpostavlja
se sabotaža.
Čl. 14.
Tko SS-ovcu nudi darove, pokušava ga pri-
dobiti darovim a, novcem ili na drugi n ačin,
provodi akcije s ciljem razbijanja SS-ova-
ca, pokreće politič ke rasprave u nazočnost i
SS-ovca , promiče marksizam ili veliča dru-
gu stranku ili njezinog vođu, daje pog rdne
komentare o SS-u, SA-u, nacionalsocija-
lističkoj državi, njezinom vođi i njezinim
institucijama ili na drugi način pokazuje
otpor, kao i svatko tko u logoru proizvodi
zabranjene predmete u svrhu bl agajničkog
šverca ili u sv rhu napada ili drugima trajno
se drži u samici zbog opasnosti za javnost.
Takvima otpust ne dolazi u obzir.
Čl. 15.
Tko opetovano izbjegava posao, kloni se
prozivki ili prebrojavanja prozivki unatoč
prethodnim upozorenjima, stalno odlazi li-
ječniku ili zubaru bez razloga, n e izlazi zbog
tjelesnih bolest i ili slabosti, stalno se pon aša
lijeno i tromo, piše uvredljiva pisma, krade
od suzatvorenika, tuče ih, maltretira zbog
njihovih uvjerenja, ruga im se ili im se ruga,
a za nepopravljivost će bit i kažnjen trajnom
kaznom, uhić enjem, vježbama ili batinama .
Čl. 16.
Najbliži SS-ovac ili stražar pucat će na
svakoga tko izađe iz svog smještaja nakon
što se oglasi policijski sat, formira grupu s
drugima , ne razilazi se odmah na zahtjev
SS-ovca, ne ide u svoj smještaj odmah na-
kon što se oglasi alarm ili napušta stanicu
ili otvara prozore tijekom trajanja alarma.
Povezano s tim pravilima istog je dana i z-
dana i Postenpicht- upute stražarima o
korištenju službenog oružja. St ražarima
je dopušteno da u situacijama ugrože-
nosti ili mogućnosti bijega zatvorenika
mogu koristiti ubojitu silu bez obaveze
hica upozorenja.
Ako zatvorenik pokuša pobjeći, treba
ga ustrijeliti bez prozivanja. Čuvar koji
je na dužnosti ustrijelio zatvorenika u
bijegu ostaje nekažnjen.
Ako zatvorenik zičk i napadne čuvara,
napad se ne smije prekidati tjelesnom
snagom, već upotrebom vatrenog oružja.
Stražar koji ne postupa u skladu s ovom
uredbom mora očekivati da će biti ot-
pušten bez prethodne najave.
FunkcionirAnje inspektorAtA
do k rAjA rAtA
Porastom broja logora i logoraša rastao je
i broj pripadnika SSTotenkopfverbände.
Godine 1936. bilo ih je 3.222 i dolazili
su iz svih dijelova njemačkog društva.
Tijekom 1937. podijeljeni su prvo na tri
jedinice kako bi kontrolirali logore Da-
chau, Sachsenhausen i Buchenwald, a
godinu nakon toga dodana je još jedna
jedinica za Mauthausen. Još jedno pro
-
širenje i povećanje broja bilo je nakon
osnivanja ženskog logora Ravensbrück.
Konstantnim širenjem logorskog sustava
do kraja rata broj pripadnika premašio je
40.000. U hijerarhiji Inspektorata sve
se više uzdizao Richard Glücks, koji je
uskoro postao i Eickov zamjenik.
U pripremi za skorašnja ratna djelova-
nja Hitler je 1938. osnovao nove postrojbe
SSTotenkopf-Standarten. Bile su to pje-
šačke postrojbe pod zapovjedništvom
Eickea koji ih je poveo u Poljsku. Imali
su policijske zadaće, provodili su depor-
tacije i egzekucije sve do 1941. kad su
uglavnom uklopljeni u druge postrojbe.
Eicke je poginuo na istočnom bojištu 23.
veljače 1943. godine.
Odlaskom Eickea na bojište Inspek-
torat je preuzeo Glücks. Funkcioniranje
je ostalo kako je već prethodno postav-
ljeno. Sam Inspektorat je 1940. došao
pod upravu Glavnog ureda za upravu i
gospodarstvo (Verwaltung und Wirts-
chaftshauptamt), a od 1942. pod Glav-
ni ured SS-a za upravu i gospodarstvo
(SSWirtschafts-Verwaltungshauptamt).
Povezivanje s gospodarstvom odnosno s
korištenjem logoraša za rad u vojno-in-
dustrijskom kompleksu intenziviralo se
krajem 1941. Pod upravu Inspektorata
stavljeni su i logori Auschwitz-Birkenau
i Majdanek posebno izdvojeni kao logori
smrti za provedbu “konačnog rješenja”.
orgAnizAcijA logorA
Koncentracijski logori su po uzoru na
Dachau imali standardnu strukturu po-
dijeljenu na stražare i zapovjedništvo
koje su činili:
komandant,
voditelj zaštitnog logora,
voditelj administracije,
djelatnik Sigur nosne službe ili Gestapoa,
logorski liječnik,
zapovjednik Totenkopf straže.
Voditelj zaštitnog logora je čuvao unu-
tarnji red logora i provodio dnevne ak-
tivnosti logora (prozivka, radni zadatci,
itd.). Voditelj administracije logora bio
je odgovoran za smještaj, hranu, odjeću
i plaću zapovjednog osoblja, stražara te
za smještaj, hranu i odjeću logoraša. Dio
njegova zaduženja bilo je primjerice i
prikupljanje i čuvanje novca, vrijednosti
i odjeće od logoraša. Logorski liječnik
vodio je medicinsku službu koja se pri-
je svega brinula o zdravlju logorskog
osoblja. Dio njihova posla bio je odabir
radno sposobnih logoraša, nazočnost
pri izvršenju egzekucija u plinskim ko-
morama i utvrđivanje smrti pri smr tnim
kaznama, prikupljanje zlatnih zuba i
26 27
broj izda nja: 183 broj izda nja: 183
ČaSoPiS: Ha-KoL לוקה ČaSoPiS: Ha-KoL לוקה
SijeČa nj-veLjaČa 2024. SijeaČnj-veLjaČ a 2024.tem a broja:
KonCentraCijSKi Lo Gori tem a broja:
KonCentraCijSKi Lo Gori
navlaka, izvršavanje tajnih egzekucija
koje su u logorskoj dokumentaciji mora-
le biti označene kao prirodna smrt. Pre-
ma potrebi surađivali su s medicinskim
fakultetima pri provedbi eksperimenata
na logorašima.
Premda je Sigurnosna služba, logorski
Gestapo ili često zvan politički odjel, bio
dio logorske strukture, oni nisu bili pod
upravom Inspektorata. U toj dvostrukoj
liniji upravljanja oni su bili odgovorni
Sigurnosnoj službi Reicha (Reichssic-
herheitshauptamt — ). U djelok rug
političkog odjela spadalo je evidentiranje
zatvorenika u koncentracijskim logori-
ma — kada su primljeni, otpušteni, pre-
mješteni, pobjegli ili umrli. U tu svrhu
izrađivali su zatvorenički dosjei koji su
sadržavali port retne fotograje, osobne
opise, životopise i otiske prstiju. Osim
registracije i upravljanja “zatvoreničkom
populacijom”, ovaj odjel je također bio
odgovoran za ispitivanje zatvorenika,
borbu protiv logorskog pokreta otpora,
sprječavanje bijega, praćenje kontakata
s vanjskim svijetom i dopisivanje s Ge-
stapom, kriminalističkom policijom i RS -
HA-om. Logoraši su se bojali političkog
odjela zbog njihovih metoda ispitivanja,
maltretiranja, pa čak i pogubljenja.
logorskA odjećA i oznAke
Uz logorska pravila Eicke je postepeno za
logoraše uveo specijalizirano označavanje
i odjeću. Specijalizi rane oznake uvedene
su 1936. kako bi stražari mog li lakše iden-
ticirati logoraše prema optužbama ili u
skladu s nacističkom rasnom politikom.
Uz kombinaciju raz nobojnih trokut a, crta
i slova logoraši su označeni i brojevima.
Broj je u logoru služio umjesto imena kao
dio procesa dehumanizacije logoraša.
Uz brojeve i oznake trokuta logoraši su
mogli imati i oznaku zemlje porijekla.
Poput: B (Belgier), E (Engländer), F
LOGORSKI SUSTAV U NDH
Često puta se govori da su nacisti izmislili
logore za ljude s ciljem da se pojedine
grupe unište, neke teškim radom, neke
uskraćivanjem hrane, neke bolestima,
neke direktnim ubijanjem. Poznata je
činjenica da su prve koncentracijske lo
-
gore osnovali Španjolci tijekom pobune
na Kubi 1895. godine. Arsenio Martinez
Campos, španjolski guverner, predložio
je da se pobunjenici odvoje od seljaka uz
pomoć bodljikave žice, u logore. Britanci
tijekom ratova s Burima u Južnoj Afri
-
ci prihvaćaju ideju, pa tijekom Burskih
ratova niču logori. U 2. Burskom ratu,
samo je tijekom tri godine stradalo go
-
tovo 50.000 žrtava. Logore, kao mjesto
segregacije “nepoćudnih” koriste i dru-
ge države. Postojali su i tijekom Prvog
svjetskog rata, mnogi su naši vojnici bili
zarobljeni na ruskom području, dok su
mnogi zarobljenici bili privremeno in-
ternirani u našim krajevima. Treba se
prisjetiti i ogromnih i nikad točno de-
niranih brojka stradalih u sovjetskim
logorima (gulazima). Iako se smatralo
da se nikad više neće pojaviti, logori su
se pojavili i u ratovima u bivšoj Jugosla-
viji, najviše na prostoru Srbije i BiH a i u
drugim dijelovima svijeta.
Po organiziranosti, brojnosti i nači-
nu eksterminacije u logorima, nacisti su
najviše odmak li. Ne stotine ili tisuće, već
stotine tisuća i milijune ljudi progutali
su logori u porobljenoj Europi tijekom
ratnih godina. P rocjenjuje se da je samo
u Auschwit z-Birkenau ubijeno 1,100.000
osoba, od toga oko milijun bile su židov-
ske žrtve. Između 700 – 800.000 ubijeno
je u Treblinki, 500 – 600.000 u Belzecu,
oko 250.000 u Sobiboru, 152 – 200.000
u Chelmu te 78.000 u Majdaneku — u
nacističkim logorima sm rti ubijeno je oko
tri mil ijuna ljudi. A koliko ih je još nestalo
u mnogo manjih logora, od francuskog
Drancya i nizozemskog Westerborka,
Theresienstadta u Češkoj do Topovskih
šupa u Srbiji. U svakoj državi u koju su
kročili nacisti, nikli su logori i mjesta
masovnih stradanja.
Slična situacija bila je i na prostoru
Nezavisne Države Hrvatske, njemač-
ko-talijanskog satelita u ovom dijelu
Europe. Proglašena 10. travnja 1941
godine., je u samo nekoliko dana
počela sprovoditi genocidnu politiku pre-
ma skupinama ljudi poput Srba i Židova.
Već pri preuzimanju vlasti u Hrvatskoj,
ustaše su “naslijedili” logore bivše vlasti
Banovine Hrvatske – Samobor i Kere-
stinec koje su im prepustili pripadnici
mačekovci. S prvim hapšenjima ustaše
započinju nekoliko dana po proglašenju
. Pune se zatvori. Iako se datum 15.
travnja 1941. uzima kao početak rada
koncentracijskog logora Danice kod Ko-
privnice, Pavelić je odredbu o logorima
obznanio tek ujesen 1941. kada se Jase-
novac već puni uznicima, a neki su logori
već i napušteni. U Zakonskoj odredbi o
upućivanju nepoćudnih i pogibeljnih
osoba na prisilni boravak u sabirne i
:
(Franzosen), I (Italiener), J (Jugoslawen),
N (Niederländer) itd. Obično su logo-
raški brojevi bili pričvršćeni na odjeću.
Samo su se u Auschwitzu logoraši teto-
virali, s jedne stra ne kako bi se spriječila
zabuna između razodjevenih leševa, a
s druge strane kako bi se lakše identi-
cirali odbjegli zatvorenici. Obično je
broj zatvorenika bio tetoviran na lijevoj
podlaktici. Iznimka su bila dojenčad i
djeca rođena u logoru, kojima su brojeve
tetovirali na bedra (nedostatak prostora
na podlaktici).
Brojevi zarobljenika su evidentirani
u knjigovodstvu u svakom logoru i oči-
tavani tijekom dvije dnevne prozivke na
prozivnici. Prije i nakon raspoređivanja
na rad, promjene (smrt, premještaj u
okrug) su kontrolirane pomoću ovih
brojeva. Brojevi logoraša su korišteni
za fakturiranje rada logoraša kompa-
nijama, malim poduzećima ili tijelima
vlasti. Nakon rata brojevi su korišteni
za istraživanje premještaja logoraša ili
kod evidencije mjesta i vremena smrti.
Pravila o logoraškoj odjeći denirana
su 1938. i 1939. premda su se varijacije
koristile tijekom cijelog nacističkog raz-
doblja. Do 1938. uglavnom se koristila
civilna odjeća ili var ijacije uniformi odre-
đenih službi uz oznake brojeva, trokuta
i traka na rukavima. Karakteristična
prugasta odjeća (sivo-plava) postepeno
se uvodila od 1938. do 1942. godine, a od
1942. su se zbog nedostatka materijala u
civilnu odjeću ušivavali pr ugasti dijelovi.
Od 1942. na odijela su se ponekad stav-
ljale oznake X ili KL, a u up otrebi su bile i
unifor me ubijenih sovjetski h vojnika. Po
zaprimanju u logor logoraši su razodje-
nuti, oprani, dezincirani i obrijani po
cijelom tijelu. Oprema za muške zatvore-
nike izvorno se trebala sastojati od stan-
dardnog kompleta ljet ne i zimske odjeće:
1 jakna, 1 hlače, 1 kaput, 1 kombinezon, 1
kapa, 2 gaće, 2 para čarapa, 1 par kr pa za
čizme, 1 vuneni prsluk, 1 štitnik za uši, 1
radna pregača i 1 par cipela ili klompi na
vezanje. Za žene je bila planirana haljina
umjesto hlača, marama u mjesto štitnika
za uši i nije bila planirana obuća. Obično
logoraši nisu dobili cijeli predviđeni kom-
plet. Odjeća se uglavnom nije mijenjala
niti prala. Privilegirani logoraši (poput
kapoa) imali su bolju i čišću odjeću te
redom kvalitetnije cipele ili čizme.