ArticlePDF Available

Beda Časni u Drugome beramskom brevijaru iz 15. st. Uvod u istraživanje Bedina opusa u hrvatskoj srednjovjekovnoj književnosti

November 2023
Crkva u svijetu 58(1):191-222

DOI:10.34075/cs.58.1s.8

Authors:

Old Church Slavonic Institute, Zagreb

U hrvatskoglagoljskim brevijarima zapisani su prijevodi odloma-ka homilija, sermona, traktata i drugih tekstova crkvenih otaca i nau-čitelja, između ostaloga i oni svetoga Bede Časnoga. Njegove homilije osobitu su popularnost stekle ulaskom u Homilijar Pavla Đakona, a vrlo su brzo zauzele važno mjesto u liturgijskim tekstovima kao jedan od omiljenih izvora homiletičkih čitanja. Hrvatskoglagoljski brevijari razlikuju se u broju i duljini brevijarskih lekcija nastalih prema Bedi-nim homilijama. U ovom radu analiziraju se homiletičke lekcije zapi-sane u Drugom beramskom brevijaru iz 15. st., jednome od rijetkih brevijara (uz Vb 1 , Pt, Pad, dijelom i N 1) koji sadržava prijevod Bedine homilije I. 10 (In die festo Innocentium). Usporedba brevijarskih tek-stova koji se čitaju u temporalu pokazala je kako među homiletičkim lekcijama postoje jezične razlike dok se one tekstološke ne pojavljuju u znatnom broju. Na temelju toga zaključuje se kako su lekcije u Dru-gome beramskom i ostalim hrvatskoglagoljskim brevijarima nasta-le prema istom prijevodu. Hrvatskocrkvenoslavenski prijevod Bedine homilije I. 3 (In festo Annuntiationis Beatae Mariae) objavljuje se u kritičkom aparatu zajedno s inačicama iz drugih hrvatskoglagoljskih brevijara. Rad predstavlja uvod u istraživanje Bedina opusa u hrvat-skoj srednjovjekovnoj književnosti. Ključne riječi: Beda Časni, homilije, Drugi beramski brevijar, pri-jevod, hrvatskoglagoljski brevijari * Rad je nastao u sklopu Znanstvenoga centra izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo i HRZZ-ova projekta Interdisciplinarni pristup hrvatskoglagoljskomu misalu na primjeru Misala kneza Novaka (IP-2019-04-3797) te predstavlja dio istraživanja hrvatskoglagoljskih liturgijskih knjiga.

Content uploaded by Andrea Radošević

Content may be subject to copyright.

191

BEDA ČASNI U DRUGOME BERAMSKOM BREVIJARU

IZ 15. ST. UVOD U ISTRAŽIVANJE BEDINA OPUSA U

HRVATSKOJ SREDNJOVJEKOVNOJ KNJIŽEVNOSTI*

Andrea Radošević

UDK: Sv. Beda Časni( 930.85-052+2-12-051)

811.163.42:003.349(497.5):2-282.7

Homilije2-23:Beramski2-282.7“14“2-278

001.891Beda, Č. (081.2)821.163.42“04/14“

Staroslavenski institut, Zagreb Beda Č.: 003.349(497.5)821.163.42

aradosevic@stin.hr https://doi.org/10.34075/cs.58.1s.8

Izvorni znanstveni rad

Rad zaprimljen 5/2022

Sažetak

U hrvatskoglagoljskim brevijarima zapisani su prijevodi odloma-

ka homilija, sermona, traktata i drugih tekstova crkvenih otaca i nau-

čitelja, između ostaloga i oni svetoga Bede Časnoga. Njegove homilije

osobitu su popularnost stekle ulaskom u Homilijar Pavla Đakona, a

vrlo su brzo zauzele važno mjesto u liturgijskim tekstovima kao jedan

od omiljenih izvora homiletičkih čitanja. Hrvatskoglagoljski brevijari

razlikuju se u broju i duljini brevijarskih lekcija nastalih prema Bedi-

nim homilijama. U ovom radu analiziraju se homiletičke lekcije zapi-

sane u Drugom beramskom brevijaru iz 15. st., jednome od rijetkih

brevijara (uz Vb1, Pt, Pad, dijelom i N1) koji sadržava prijevod Bedine

homilije I. 10 (In die festo Innocentium). Usporedba brevijarskih tek-

stova koji se čitaju u temporalu pokazala je kako među homiletičkim

lekcijama postoje jezične razlike dok se one tekstološke ne pojavljuju

u znatnom broju. Na temelju toga zaključuje se kako su lekcije u Dru-

gome beramskom i ostalim hrvatskoglagoljskim brevijarima nasta-

le prema istom prijevodu. Hrvatskocrkvenoslavenski prijevod Bedine

homilije I. 3 (In festo Annuntiationis Beatae Mariae) objavljuje se u

kritičkom aparatu zajedno s inačicama iz drugih hrvatskoglagoljskih

brevijara. Rad predstavlja uvod u istraživanje Bedina opusa u hrvat-

skoj srednjovjekovnoj književnosti.

Ključne riječi: Beda Časni, homilije, Drugi beramski brevijar, pri-

jevod, hrvatskoglagoljski brevijari

* Rad je nastao u sklopu Znanstvenoga centra izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo

i HRZZ-ova projekta Interdisciplinarni pristup hrvatskoglagoljskomu misalu na

primjeru Misala kneza Novaka (IP-2019- 04-3797) te predstavlja dio istraživanja

hrvatskoglagoljskih liturgijskih knjiga.

192

Andrea Radošević, Beda Časni u drugome beramskom brevijaru iz 15. st. ...

1. Uvod

Ono što je Grgur Veliki bio u 6. st., a Izidor Seviljski u 7. st.,

to je, kaže Brown, bio Beda Časni (Beda Venerabilis) u 8. stoljeću.1

Jedan je od najprofiliranijih autora rane anglosaksonske Engleske

koji se okušao u mnog i m žanrovi ma te jedan od čuveni h intelektua-

laca ra noga zapadnoeuropskoga srednjovjekovlja. Beda Časni bio je

najveći tumač Svetoga Pism a i najveći pov jesničar svojega vremena.

Bio je i hagiograf, homiličar, egzeget, pjesnik, gramatičar, no prije

svega veliki učitelj i podučavatelj (nostri didascalus aevi). Iako je do

danas ostao najpoznatiji kao otac engleske povijesti crkve (Histo-

ria ecclesiastica gentis Anglorum), koju završava 731. godine, on je

autor mnogih drugih povijesnih, hagiografskih, teološko-egzeget-

skih i prirodoznanstvenih tekstova, himna, komentara biblijskih

knjiga, homilija od kojih ćemo navesti samo neke: De schematibus

et tropis, De arte metrica, De locis sanctis, De temporibus Chronica

minora, Historia abbatum, Martyrologium, Expositio Actum Apostolo-

rum, In epistola VII catholicas, In Lucae Evangelium expositio, In Mar-

ci Evangelium expositio, In Cantica Canticorum, Vita sancti Cuthberti,

Vita Sancti Felicis, Passio s. Anastasii, De natura rerum i dr. U ra nim

djelima najviše se doticao pitanja duhovnoga života i individualne

duše, dok je u svojim kasniji m pov ijesn im i egzegetski m tekstov ima

isticao potrebu za društvenom i crkvenom reformom.2 Epitet Časni

dobio je već u 9. st., a crkvenim naučiteljem papa Leo XIII. progla-

sio ga je 1899.3 Jedi n i je engleski crk veni naučitelj Katoličke Crkve.

Beda Časni rođen je 672./673. na sjeveroistoku Engleske.4

Umro je na Uzašašće 26. svibnja 735.5 U samostan sv. Petra i Pavla

u Wearmouthu i Jarrowu, u kojem je proveo cijeli život, ulazi kao

oblat već u sedmoj godini kada ga obitelj šalje na školovanje Bene-

1 George Hardin Brown, A Companion to Bede, The Boydell Press, Woodbridge,

2009.

2 Više o tome vidi u: George Hardin Brown, A Companion to Bede, 13–16.

3 Od 11. st. njegove se kosti nalaze u katedrali u Durhamu. Vidi više u: Bernard

Green, Bede, St., Encyclopedia of Monasticism, vol. 1-2, A-Z, ur. Wiliam M.

Johnston i Christopher Kleinhenz, Routledge Taylor and Francus Group,

London-New York, 2015., 119–120.

4 U staroengleskome prijevodu njegova djela Historia ecclesiastica spominje se da

je mogao biti rođen u Sunderlandu, u blizini Wearmoutha. Vidi više u: Ian Wood,

The foundation of Bede’s Wearmouth-Jarrow, The Cambridge Companion to Bede,

ur. Scott DeGregorio, Cambridge University Press, Cambridge, 2010., 88.

5 Posljednje dane života proveo je uz dnevna čitanja i pjevanje psaltira. Vidi više

u: Bernard Green, Bede, St., 119–120.

193

Crkva u svijetu 58 (2023) suppl. 1, 191-222

dictu Biscopu i Ceolfrithu.6 Sa mo nekoli ko godina prije njegova ula-

ska taj je samost an, koji se ubrzo pret vorio u ist aknut i intelekt ua lni

i kultu r ni centar sjever ne Europ e,7 osnovao Benedict Biscop obl i ko-

vavši samost ansk a pravila prema reg ul a ma korištenim u 17 različi-

tih samostana, iako je važan dio njegove kompilacije bilo Pravilo sv.

Benedikta. Bilo je to vrijeme tzv. regula mixta tijekom kojeg je temelj

u oblikovanju brojnih regula monachalis bila upravo ona Benedik-

tova.8 Iako je u 19. st. među benediktinskim povjesničarima bilo

raši reno mišljenje ka ko je samost a n u Wer mout hu i Jarrowu slijedio

uglavnom Pravilo sv. Benedikta,9 odnosno da je bio benediktinski,

danas prevladava mišljenje kako je uglavnom bio blizak benedik-

tinskoj duhovnosti. Takva su razmišljanja navela više istraživača

da Bedu Časnoga proglase benedikti ncem, poput Just ina McCa nna

ili pak Charlesa Forbesa koji ga u svojoj knjizi Redovnici Zapada:

od sv. Beneditka do sv. Bernarda opisuje kao idealnoga benediktin-

ca.10 Benediktova regula nesumnjivo je u znatnoj mjeri oblikovala

život monaha navedenoga samostana. Van der Walt navodi brojne

aluzije na Benediktovu regulu u Bedinim djelima, između ostalo-

ga i u većini njegovih homilija, te govori kako je Alcuin 60-ak godi-

na nakon Bedine smrti monasima u samostanu u Wearmouthu i

Jarrowu savjetovao da često čitaju Regulu.11 No, neovisno o tome

koliko se sam Bedi n život i djelovanje poklapaju s onim benedikti n-

skim, njegova su djela imala bitnu ulogu u anglosaksonskoj bene-

diktinskoj reformi. Tekstovi Bede Časnoga, uključujući i homilije,

6 Vidi više u: Michelle P. Brown, Bede’s Life in Context, The Cambridge Companion

to Bede, ur. Scott DeGregorio, Cambridge University Press, Cambridge, 2010.,

5–6.

7 Vidi: Arthur G. Holder, Bede and the New Testament, The Cambridge Companion

to Bede, ur. Scott DeGregorio, Cambridge University Press, Cambridge, 2010.,

142–155, str. 148–149.

8 Vidi više u: James G. Clark, The Benedictines in the Middle Ages, Boydell Press,

Woodbridge, 2011., 27.

9 A. L. Maycock, J. C. Dickinson i G. G. Willis smatraju kako je Benedict Biscop

uveo benediktinsko pravilo u svoj novoosnovani samostan. Vidi više u: A. G. P.

Van der Walt, Reflections of the Benedictine Rule in Bede’s Homiliary, Journal

of Ecclesiastical History, 37 (1986.) 3, 367.

10 Vidi: George Hardin Brown, A Companion to Bede, 4–5. Neki ga opisuju kao

navodnoga benediktinca (eng. quasi-Benedictine), primjerice James G. Clark,

The Benedictines in the Middle Ages, 226.

11 U Bedinu Homilijaru nalaze se odjeci čak 30 od ukupno 73 glave koliko ih ima

Benediktova Regula. Vidi: A. G. P. Van der Walt, Reflections of the Benedictine

Rule, 368–369.

194

Andrea Radošević, Beda Časni u drugome beramskom brevijaru iz 15. st. ...

itekako su utjecal i na mona šku reformu kontinentalne Europe.12 U

tome je važnu ulogu imao Alcuin koji je došavši na dvor Karla Veli-

koga sa sobom donio brojne prijepise Bedinih tekstova.13

Beda Časni ni kada nije imao visoku fu n kciju u sa mostanu nit i

je bio opat. U 19. godini postao je đakon zadužen za čitanje evan-

đelja, a s trideset godina svećenik. Iako se rijetko udaljavao iz svo-

ga samostana bio je povezan s mnogim tadašnjim intelektualcima.

Posvetio se najviše proučavanju Svetog pisma što pokazuju brojni

komenta ri st a ro z av jetni h (K njiga Posta nka, Pjesma nad Pjesma ma,

Tobija, Ezra i dr.) i novozavjetnih knjiga (Markovo i Lukino evan-

đelja, Otkrivenje, Djela apostolska i dr.). Biti uključen u tumačenje

Biblije za Bedu Časnoga značilo je služiti Kristu. Njegov ideal kon-

templativnoga života sastojao se od propovijedanja, pisanja, učenja

i egzegeze, uostalom, i sam je u svojemu djelu Historia ecclesiasti-

ca napisao kako mu je uvijek bio užitak učiti, podučavati i pisati.14

Beda Časni uveo je ta ko nova struja nja u kršća nsko monaštvo sma-

trajući kako je vrijeme da aske za ustupi pr i ma rno mjesto obrazova-

nju, odnosno da uzorima postanu obrazovani monasi, a ne monasi

pustinjaci.15

Bedina djela utrla su put ra z voju zapadnoga kršćanstva i civi-

lizacije općen ito. Krajem 8. stoljeća njegovi se tek stovi učest alo pre-

pisuju diljem europskoga tla, a već u vrijeme karolinške renesanse

nazivaju ga crkvenim ocem, monaškim egzegetom i nastavljačem

patrističke tradicije.16 Kol i ki je utjecaj imalo njegovo tumačenje Sve-

toga pisma pokazuje Glossa ordinaria, srednjovjekovni komentarij

koji sadr žava mnoštvo Bedinih citata. Osi m toga, upravo su njegova

tumačenja često citirali Petar Lombardijski, Petar Komestor, Ælfric,

Aleksanda r Ha leški, sv. Bon aventura, Alber t Veli ki, Toma Ak vinski

i brojni drugi znameniti srednjovjekovni pisci.17

12 Vidi više u: Nicola Robertson, The Benedictine Reform: Current and Future

Scholarship, Literature Compass, 3 (2006.) 3, 282–299, str. 286.

13 Vidi više u: Sharon M. Rowley, Bede in later Anglo-Saxon England, The

Cambridge Companion to Bede, ur. Scott DeGregorio, Cambridge University

Press, Cambridge, 2010., 216–228.

14 Bede’s Ecclesiastical History of the English People, ur. Bertram Colgrave i R. A. B.

Mynors, Clarendon Press, Oxford, 1969., V. 24, str. 567. Citirano prema George

Hardin Brown, A Companion to Bede, 4.

15 Calvin B. Kendall, Bede and Education, The Cambridge Companion to Bede, ur.

Scott DeGregorio, Cambridge University Press, Cambridge, 2010., 99–112, str.

111–112.

16 George Hardin Brown, A Companion to Bede, 118.

17 Detaljan pregled recepcije Bedinih tekstova u djelima srednjovjekovnih autora

vidi u: George Hardin Brown, A Companion to Bede, 127–134.

195

Crkva u svijetu 58 (2023) suppl. 1, 191-222

Zbirka Homeliae18 sastavljena od 50 homilija podijeljenih u

dvije knjige pripada gotovo posljednje napisanim Bedinim djelima.

Homil ije, koje sl ijede velike svet kovi ne i nedjelje kroz godinu, ra spo-

ređene su u skladu s romansko-napolitanskom tradicijom.19 Većina

ih je posvećena dvama liturgijskim razdobljima: došašću i Božiću s

jedne te korizmi i Uskrsu s druge strane. U organizaciji se ugledao

na Homilijar Grgura Velikoga, no tematski i sadržajno od njega se

ipak bitno razli k uje. Peri kope je birao prema četi rima tem a ma: Isu-

sovo rođenje, Ivan Krstitelj, Uskrsnuće i obećanje kra ljevstva nebe-

skoga.20 Osobitu su popularnost njegove homilijie stekle ulaskom

u Homilijar Pavla Đakona, a vrlo su brzo zauzele važno mjesto u

liturgijskim tekstovima kao jedan od omiljenih izvora homiletičkih

čitanja. Karolinško doba osobito je voljelo Bedine homilije. Naime,

prema kapitularu Karla Velikoga (Admonito generalis)21 propovije-

danje, kao najbolji način podučavanja, trebalo je biti slobodno od

hereze, vel ičati Trojstvo Boga i usk rsnuće mrtv i h, a upr avo su to bile

prepoznatljive značajke Bedinih homilija.22 Stoga ne čudi da znat a n

dio Homilijara Pavl a Đa kona,23 sast avljenoga upravo na dvor u Karla

18 Navest ćemo tri najvažnija izdanja homilija Bede Časnoga. Prvo je ono iz čuvene

edicije Patrologia latina (PL 94), zatim Brepolsovo izdanje (CCSL 122) prema čijoj

se numeraciji vode svi suvremeni istraživači Bedina opusa te kao treće engleski

prijevod njegove zbirke. Bedae Venerabilis, Homiliae, PL 94, Paris, 1850., 9–516;

Redni brojevi homilija navode se prema tablici objavljenoj u: Beda Venerabilis,

Homeliae evangelii, Corpus Christianorum series Latina, CCSL 122, ur. David

Hurst, J. Fraipont, Brepols, Turnhout, 1955., 1–378, IX–XVI; Bede the Venerable:

Homilies on the Gospels, prev. Lawrence T. Martin i David Hurst, Cistercian

Studies Series, Kalamazoo, 1991.

19 George Hardin Brown, A Companion to Bede, 74.

20 Verity L. Allan, Theological Works of the Venerable Bede and their Literary and

Manuscript Presentation with Special Reference to the Gospel Homilies, submitted

for the degree of Master of Letters, St Cross College, Oxford, 2006, 48–50.

21 Admonitio generalis iz 789. godine brojnim redovnicima dao je poticaj da se

upuste u sastavljanje homillijara i sermonarija, u koje su potom unosili pri-

jepise ne samo starijih patrističkih tekstova, nego i novijih monaških homi-

lija. Vidi Thomas N. Hall, The Early Medieval Sermon, The Sermon, ur. Beverly

Mayne Kienzle, Typologie des sources du Moyen Âge occidental 81–83, Brepols,

Turnhout, 2000., 203–265, str. 221; Vidi i Thomas L. Amos, Preaching and the

Sermon in the Carolingian World, De ore domini: Preacher and Word in the Middle

Ages, ur. Thomas L. Amos, Eugene A. Green i Beverly M. Kienzle, Kalamazoo,

Michigan, 1989., 41–60.

22 Verity L. Allan, Theological Works of the Venerable Bede, 22.

23 Homilijar Pavla Đakona sadržava 244 homilije namijenjene čitanju tijekom noć-

nog oficija. Unio je tekstove iz homilija, komentara i traktata istaknutih crkve-

nih autora: Grgura Velikoga, Ivana Zlatoustoga, Jeronima, Augustina i Bede

Časnoga, između ostaloga iz njegovih homilija i Komentara na Markovo i Lukino

evanđelje.

196

Andrea Radošević, Beda Časni u drugome beramskom brevijaru iz 15. st. ...

Vel i koga u sklopu progr a ma karol inške religijske reforme, sadržava

znatan postotak Bedinih tekstova.

Bedine homilije obilježava egzegetski pristup, tj. tumačenje

re da ka eva nđelja određenog dana pri čemu se osvjetljuje veza izme-

đu eva nđelja i sadašnjice.24 Takve egzegetske hom ilije povezuju dva

svijeta: prošlo biblijsko i sadašnje vrijeme primatelja. Beda Časni,

koji je biblijski događaj uzimao vrlo ozbiljno, i to kao historijsku

st va rnost, na svojevrstan je način prošir ivao metodu tipološke eg ze -

geze25 koja je u Starom Zavjetu nalazila figuru ili tip, a u Novom

zavjetu veritas ili ostvarenje najavljeno ranijim događajem iz Staro-

ga Zavjeta.26 Pri tome se koristio asocijativnom tehn ikom, tj. ponav-

ljanjem i rekombiniranjem biblijskih riječi i citata.27 Postupcima

asocijacije, tj. egzegeze kroz reminiscenciju kako govori Leclercq,28

povezivao je razne dijelove Biblije u kojima se određena riječ pojav-

ljuje. Isticanjem ključnih riječi produbljivao je emocionalni učinak

nastojeći približiti primatelje Bogu,29 povezujući sadašnje vrijeme

s povijesnim vremenom evanđelja,30 s ciljem da poruka evanđelja

bude prihvaćena u njihovim životima. Homilijama, i drugim ref lek-

sivnim tekstovima, ponajprije je nastojao potaknuti na ruminaciju,

od nosno meditaciju o božanski m misteriji ma, savjesti i unuta r njem

njegovanju vrlina.31 Iako rijetko navodi njihova imena Bedine su

hom ilije nadahnute djelima sv. Augustina (Tractatus in Evangelium

Ioannis), sv. Jeroni ma (Commentarii in Evangelium Matthaei, Liber de

nominibus hebraicis), Ambrozija (posebice Expositio Evangelii secun-

dum Lucam), Grgu r a Veli koga (Homiliae in Evangelia) i dr. Od sta rijih

je crkvenih otaca nasl ijedio eg ze getske tehni ke kao što su eti mološ-

ka tumačenja riječi, tumačenje prirodnih pojava, simbolike brojeva

24 Lawrence T. Martin, The Two Worlds in Bede’s Homilies: The Biblical Event and

the Listener’s Experience, De ore domini: Preacher and Word in the Middle Ages,

ur. Thomas L. Amos, Eugene A. Green i B. M. Kienzle, Kalamazoo, Michigan,

1989., 27–40.

25 Neki čak upozoravaju na opasnost koje može prouzročiti pretjerana uporaba

Bedine proširene tipologije. O tome više u: Beverly Mayne Kienzle, Cistercians,

Heresy and Crusade in Occitania, 1145–1229. Preaching in the Lord’s Vineyard,

York Medieval Press, York, 2001., 68.

26 O tome više u: Lawrence T. Martin, The Two Worlds in Bede’s Homilies, 29.

27 Vidi: Lawrence T. Martin, The Two Worlds in Bede’s Homilies, 35.

28 Vidi: Jean Leclercq, The Love of Learning and the Desire for God, prev. Catharine

Misrahi, Fordham University Press, New York, 1961. Prema Lawrence Martin,

Bede and Preaching, The Cambridge Companion to Bede, ur. Scott DeGregorio,

Cambridge University Press, Cambridge, 2010., 156–169, str. 165.

29 Verity L. Allan, Theological Works of the Venerable Bede, 139.

30 Vidi više: Lawrence Martin, Bede and Preaching, 165.

31 George Hardin Brown, A Companion to Bede, 74.

197

Crkva u svijetu 58 (2023) suppl. 1, 191-222

i d r.32 Homilije namijenjene važnijim danima u liturgijskoj godini

pisane su višim stilom te u njima nalazimo više retoričkih figura,

igra riječima, paralelnih konstrukcija, kontrastiranja i sl.33

Njegova borba protiv hereze obilježila je i homiletički opus.

Govoreći o propovijedanju kao svojevrsnom načinu ispravljanja

teološk ih i mora lnih shvaća nja, ponajviše upravo putem tumačenja

Svetoga pisma, bio je stava kako ono ima gotovo sakramentalnu

važnost.34 Osim toga, propovjednike je nazivao nasljednicima

proroka i apostola. Bedine homilije prepoznatljive su po svojem

optimističnom tonu slavljenja i radosti, po teologiji spasenja. I

sam papa Benedikt XVI. govori kako je Beda Časni “u homilijama

uz nedjeljna i blagdanska evanđelja razvio pravu mistagogiju,

poučavajući vjernike radosnom slavljenju otajstva vjere i njihovu

dosljednom življenju u vlastitom životu, u iščekivanju punog

očitovanja Kristova ponov nog dolaska”.35 U homi lijama je primatelje

nastojao pripremiti za onostranost, no također se nerijetko bavio

crkvenim pitanjima.36

Istraživači imaju različita mišljenja o tome jesu li homilije bile

izvođene usmeno, a prilogom činjenici da bi mogle biti izvođene

smatraju izravna upućivanja.37 Martin ih smatra književnim

djelima u kojima se tumačilo čita nje dana, ali i pot ica la pri m ateljeva

duhovnost, te govori ka ko su one podjedna ko mog le bit i na mijenjene

privatnom (lectio divina prema Reguli svetog Benedikta) i javnom

čitanju braći.38 Na temelju litu rgijskoga obl ik a West pa k pretp o st av lja

kako su bile nam ijenjene monašk im zajednica m a .39 Neovisno o tome

jesu li doista bile izvođene ili ne, čini se da je Beda Časni, koji je

podjedn a ko utjecao na autore latinsk ih i verna kular nih hom ilija, bio

svjestan njihove višestruke funkcionalnosti: u privatnoj meditaciji,

32 Vidi više: Scott DeGregorio, Bede and the Old Testament, The Cambridge

Companion to Bede, ur. Scott DeGregorio, Cambridge University Press,

Cambridge, 2010., 127–141, str. 132–135; Arthur G. Holder, Bede and the New

Testament, The Cambridge Companion to Bede, ur. Scott DeGregorio, Cambridge

University Press, Cambridge, 2010., 142–155, str. 148.

33 George Hardin Brown, A Companion to Bede, 75

34 George Hardin Brown, A Companion to Bede, 73.

35 Kateheza pape Benedikta XVI. na općoj audijenciji, 18. veljače 2009. URL,

http://www.vatican.va/content/benedict-xvi/hr/audiences/2009/documents/

hf_ben-xvi_aud_20090218.html (14. 4. 2021).

36 Verity L. Allan, Theological Works of the Venerable Bede, 42.

37 Verity L. Allan, Theological Works of the Venerable Bede, 9, 12.

38 Larence T. Martin, Bede and Preaching, 163.

39 Philip J. West, Liturgical Style and Structure in Bede’s Homily for the Easter

Vigil, American Benedictine Review 23 (1972.), 1–8.

198

Andrea Radošević, Beda Časni u drugome beramskom brevijaru iz 15. st. ...

u tumačenju evanđelja dana, liturgiji, čitanju u ref lektoriju i dr.40

Upravo su se zbog sastava, koji je uključivao komentar biblijske

perikope, ali i moralnu ekshortaciju, njegove homilije često čitale u

noćnim oficijima srednjovjekovnih brevijara.

2. Bedačasni U drugome beramskom brevijaru

Iako se tekstovi Bede Časnoga nalaze u svim hrvatskoglagolj-

skim brevijarima,41 naravno ne u istoj duljini i broju, u ovom smo

radu odlučili istražiti one zapisane u Drugome beramskom brevija-

ru (dalje Ber2)42 koji je bio predmetom višegodišnjega istraživanja

40 Verity L. Allan, Theological Works of the Venerable Bede, 139.

41 Hrvatskoglagoljski brevijari najčešće se dijele na dvije skupine (mlađu i sta-

riju, krčko-istarsku i zadarsko-krbavsku). U nekim brevijarima koji pripadaju

starijoj skupini (primjerice u Vb1 i VO) tako se očekivano nalazi više starine u

izboru homilija i čitanja. Vidi više u: Marija Pantelić, Fragmenti hrvatskoglagolj-

skoga brevijara starije redakcije iz 13. stoljeća, Slovo, 41–43 (1993.), 61–146,

str. 61. Iako se hrvatskoglagoljski brevijari između ostalog dijelom razlikuju u

sastavu, duljini i načinu označavanja patrističkih tekstova, smatra se da ipak

imaju istu strukturu homilijara. Ipak, Tandarić ne isključuje mogućnost da

se u njima čuvaju dvije redakcije, ili čak dva prijevoda, patrističkih čitanja.

O tome više u: Josip Tandarić, Osobine krčkih glagoljskih kodeksa, Croatica

Christiana periodica, 4 (1980.) 6, 136–140, str. 139. O tehnikama prijevoda homi-

lija i njihovu sadržaju u hrvatskoglagoljskim brevijarima vidi: Petra Stankovska,

Technika charvátskohlaholského překladu homilií, Glagoljica i hrvatski gla-

golizam. Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa povodom 100.

obljetnice Staroslavenske akademije i 50. obljetnice Staroslavenskog instituta

(Zagreb – Krk, 2.–6. listopada 2002.), ur. M.-A. Dürrigl, M. Mihaljević, F. Velčić,

Staroslavenski institut – Krčka biskupija, Zagreb – Krk, 2004., 229–236; Petra

Stankovska, Textová tradice a revize patristických breviářních textů, Slovo 58

(2008.), 191–217; Petra Stankovska, Odnos sadržaja homilija u proprium de

tempore sačuvanih hrvatskoglagoljskih i latinskih srednjovjekovnih brevijara,

Hrvatsko glagoljaštvo u europskom okružju, ur. V. Badurina Stipčević, S. Požar

i F. Velčić, Staroslavenski institut, Zagreb, 2015., 447–466.

42 Drugi beramski brevijar iz 15. st. hrvatskoglagoljski je brevijar pisan na hrvat-

skome crkvenoslavenskome jeziku. Jedna je od četiri glagoljske liturgijske knjige

pronađene u mjestu Beram pokraj Pazina. Danas se pod signaturom Ms 163

(stara sign. C 163a/2) čuva u Narodnoj i sveučilišnoj knjižnici u Ljubljani. U

literaturi se zbog toga pojavljuje i kao Drugi ljubljanski brevijar. Na temelju mar-

ginalnih bilježaka znamo da se rabio u Bermu u Istri, no nije poznato je li tamo

nastao ili je nabavljen iz neke druge glagoljaške sredine. Sastoji se od dva dijela,

tj. temporala (Proprium de tempore) i sanktorala (Proprium sanctorum) te mu

nedostaju komunal (Commune sanctorum) i psaltir. O tome brevijaru nedavno

je objavljena knjiga studija o njegovim paleografskim, tekstološkim, književno-

povijesnim, liturgičkim, jezičnim i povijesnim značajkama. Vidi više: Studije o

Drugome beramskom brevijaru, Bibliotheca Glagolitica Croatica, knj. 4., ur. Milan

Mihaljević i Andrea Radošević, Staroslavenski institut, Zagreb, 2021.

199

Crkva u svijetu 58 (2023) suppl. 1, 191-222

Znanstvenoga centra izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo, a u sklo-

pu kojeg su provedena istraživanja patrističkih tekstova.43 Naime,

u kontekstu hrvatskoga glagoljaštva tekstovi Bede Časnoga ostali

su gotovo neistraženi. U svojoj nezaobilaznoj studiji o najstarijem

hrvatskoglagoljskom brevijaru kratko čitanje jedne Bedine homilije,

zajedno s čit a njem Grgu r a Veli koga, 1911. godine objav io je J. Vajs,44

a godine 2018. u cjelovitom su latiničnom prijepisu Ber245 objavlje-

ne i njegove homilije. Na odjeke Bedinih alegorijskih i etimoloških

tumačenja u djel ima hrvatskoga huma nizma i renesanse upozor ava

M. Palameta opisujući patrističku egzegezu u Marulićevoj Davidija-

di.46 Također, u stud iji o hr vatskog l a goljskim vizija ma M.-A . Dür rigl

podsjeća na važnost Bedina učenja o onostranosti kao živoj stvar-

nosti što je u određenoj mjer i utjecalo na eshatološku književnost.47

Veći na njegovih homilija u hr vatskog lagoljske je brev ijare une-

sena iz adventskoga i božićnoga ciklusa, tj. iz prvoga dijela zbirke.

Iako se naziv omilija ponajv iše odnosi na prijevode isječaka Bedi nih

homilija, katkad je riječ o odlomcima iz njegovih komentara na Mar-

kovo48 i Lukino evanđelje.49 U Ber2 tekstovi Bede Časnoga nalaze se

u adventskom, božićnom i koriz menu ci klusu te jednom čit a nju kroz

43 Andrea Radošević, Patristički tekstovi u Drugome beramskom brevijaru, Studije o

Drugome beramskom brevijaru. Bibliotheca Glagolitica Croatica, knj. 4., ur. Milan

Mihaljević i Andrea Radošević, Staroslavenski institut, Zagreb, 2021., 155–178.

44 Josef Vajs, Nejstarší breviář chrvatsko-hlaholský (Prvý breviář vrbnický): úvodem

a bibliograﬁckými popisy hlaholských breviářů starší doby opatřil, Král. česka

společnost náuk, Prag, 1910.

45 Drugi beramski brevijar. Hrvatskoglagoljski rukopis 15. stoljeća. 1. dio. sv. 2:

Transliteracija. M. Mihaljević (prir.). Staroslavenski institut – Znanstveni centar

izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo, Zagreb, 2018.

46 Uspoređujući tekst Tropologica Davidiadis expositio Palameta potvrđuje njegovu

povezanost s Davidijadom te zaključuje kako je „Marulićev koncept alegorij-

skoga obrazlaganja podudaran s Bednim konceptom iz Allegoryca expositio in

Samuelem u svim ključnim točkama.” Miroslav Palameta, Marulićeva Tropologija

u svjetlu patrističke alegoreze (I.), Colloquia Maruliana 14 (2005.), 127–164, str.

161; Miroslav Palameta, Patristička egzegeza i Marulićeva Davidijada, Književni

krug Split Marulianum – Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, 2017.

47 Marija-Ana Dürrigl, Eshatološke vizije u hrvatskoglagoljskoj srednjovjekovnoj knji-

ževnosti. Poetičke i žanrovske značajke, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb,

2017.

48 Bedae Venerabilis, In Marci evangelium expositio, PL 92, Paris, 1850., 9–132;

Beda Venerabilis, In Marci euangelium expositio, Corpus Christianorum series

Latina, CCSL 120, ur. David Hurst, Brepols, Turnhout, 1960., 427–648.

49 Uspoređivanjem Bedinih homilija s perikopama iz Lukina evanđelja i njego-

vih Komentara na Lukino evanđelje bavio se Eric Jay Del Giacco, Exegesis and

Sermon: A Comparison of Bede’s Commentary and Homilies on Luke, Medieval

Sermon Studies 50 (2006.), 9–29. Veće razlike u pristupu tekstu našao je u objaš-

njavanju izvora, načinu tumačenja i izravnom obraćanju.

200

Andrea Radošević, Beda Časni u drugome beramskom brevijaru iz 15. st. ...

godinu: 1) Hom. I. 3 (Hom. 1. In festo Annuntiationis Beatae Mariae,

Lk 1,25–27)50 na sr ijedu 3. nedjelje došašća na f. 18a–19a; 2) Hom I.

4 (Hom. 2. In festo Visitationis Beatae Mariae, Lk 1,39 –40)51 na petak

3. nedjelje došašća na f. 19c–20b; 3) Hom I. 7 (Hom. 6 In aurora in

Nativitatis Domini, Lk 2,15)52 na Božić na f. 31ad; 4) Hom I. 8 (Hom.

7 In Die Natali Domini, Iv 1,1)53 također na Božić na f. 31d–33b; 5)

Hom I. 10 (Hom. 9 In die festo Innocentium, Mt 2,13)54 na Dan nevine

dječice (Na d(a)nь s(ve)tihь ml(a)den(a)cь) na f. 43c–45b; 6) In Marci

evangelium expositio (II. 6, Mk 6,47–48)55 na prvu korizmenu subo-

tu na f. 102cd; 7) In Marci evangelium expositio (II. 7, Mk 7,31–32)56

i dijelom Hom II. 6 (In tertia dominica post sanctum Pascha)57 na 11.

nedjelju po Duhovima na f. 220c–221a.

Hrvatskoglagoljski brevijari ne podudaraju se uvijek u potpu-

nosti u izboru patrističkih tekstova namijenjenih određenim dani-

ma u liturgijskoj godini. Neki Bedini tekstovi pojavljuju se u većini,

a neki u samo pojedinim brevijarima. Ber2 (43c–45b) jedan je od

rijetkih brevijara, uz Vb158 (41a–42a), Pt59 (32b–33b) i Pad60 (34a),

koji na Dan nevine dječice ima Bedinu homiliju I. 10 (In die festo

Innocentium) s obzirom na to da svi ostali na tome mjestu imaju

Jeronimov tekst.61 Inačica u Pt je znatno kraća, tj. tri čitanja u Pt

50 Hom. I. 3. prema CCSL 122, 14–20 (Hom. 1. In festo Annuntiationis Beatae Mariae

prema PL 94, 9–14).

51 Hom I. 4. prema CCSL 122, 21–31 (Hom. 2. In festo Visitationis Beatae Mariae

prema PL 94, 15–22).

52 Hom I. 7 prema CCSL 122, 46–51 (Hom. 6 In aurora in Nativitatis Domini prema

PL 94, 34–38).

53 Hom I. 8 prema CCSL 122, 52–59 (Hom. 7 In Die Natali Domini prema PL 94,

37–44).

54 Hom. I. 10 prema CCSL 122, 68–72 (Hom. 9 In die festo Innocentium prema PL

94, 50–53).

55 In Marci evangelium expositio II. 6 prema PL 92, 193–194.

56 In Marci evangelium expositio II. 7 prema CCSL 120, 1425–1434 (prema PL 92,

203–204).

57 Hom II. 6 prema CCSL 122, 220–224 (In tertia dominica post sanctum Pascha

prema PL 94, 158–163).

58 Prvi vrbnički brevijar, početak 14. st., Vrbnik, Župni ured.

59 Prvotisak brevijara, 1491, Venecija, Biblioteca nazionale Marciana, Breviario gla-

golitico, sign. Inc. 1235.

60 Padovanski brevijar, sredina 14. st., Padova, Biblioteca Uni versitaria, MS 2282.

61 Većina brevijara, kaže Stankovska, na tome mjestu sadržava Jeronimov tekst

Commentariorum in Evangelium Matthaei I. 2. Vidi: S. Eusebii Hieronymi,

Commentariorum in Evangelium Matthaei, PL 26, Paris, 1845., 27. Navodi kako

N1 ima odlomke iz oba teksta, tj. Jeronimova, a dijelom i onoga Bede Časnoga.

Petra Stankovska, Homilije sv. Hieronima v srednjeveškem cerkvenoslovanskem

prevodu (v Propriumu de tempore), Edinost in dialog, 75 (2020.) 1, 141–143.

201

Crkva u svijetu 58 (2023) suppl. 1, 191-222

(32bd) sadržajno se podudaraju s prvim čitanjem u Ber2 i Vb1. U N1

zapisan i su samo odlomci iz toga teksta.62 Na ist i izvor omilije u svi m

četirima brevijarima upućuje postojanje dviju etimoloških figura

koje nisu zabilježene u latinskom izvorniku: čtenie e(stь) čt(e)no63 –

čt(e)nie est’ čt(e)no64 prema lat. lectio recitata;65 počet’ e(stь) poč(e)t(a)

kь66 – počet’ est’ početak’67 prema lat. coepit origo.68 Hom. I. 10 (In

die festo Innocentium) jedna je od najkraćih Bedinih homilija, no

govorimo li o duljini brevijarskih čitanja nastalih prema njegovim

tekstovima možemo reći da je riječ o najduljoj omiliji Bede Časnoga

u hrvatskoglagoljskim brevijarima.

Ber2 pripada onoj skupini brevijara u kojoj su sačuvane naj-

dulje inačice omilija Bede Časnoga. Iznimku čini jedinu Hom. I. 4

(In festo Visitationis Beatae Mariae) koja je od najdulje poznate ina-

čice kraća za svega jednu rečenicu. U nekim brevijarima, kao što

je primjerice Pm, pojedine Bedine omilije ne prelaze više od polo-

vice brevijarskoga stupca. Govorimo li o homiliji koja je nastala

prema komentaru na Markovo evanđelje In Marci evangelium expo-

sitio (II. 6, Mk 6,47–48), a koja je sačuvana u: Bar69 (162ac), Ber2

(102cd), Drag70 (63cd), Mavr71 (68ab), Metr72 (89bd), N1 (78d–79a),

N273 (73ab), Oxf74 (72cd), Pad (102d–103c), Pm75 (75b), Pt (78bc),

Rom76 (130b–131a), Vb1 (101d–102b), Vb277 (31bc), Vb378 (87ac), Vt579

62 Prvi novljanski brevijar, 1459, Novi Vinodolski, Župni ured.

63 Ber2, 43c.

64 Vb1, 41a.

65 PL 94, 50.

66 Ber2, 43d.

67 Vb1, 41a.

68 PL 94, 50.

69 Baromićev brevijar, 1493., Venecija.

70 Dragućki brevijar, 1407., Zagreb, Arhiv HAZU, sign. III b 25.

71 Mavrov brevijar, 1460., Zagreb, NSK, R 7822.

72 Metropolitanski brevijar, 1442, Zagreb, Metropolitanska knjižnica, sign. MR161.

73 Drugi novljanski brevijar, 1495, Novi Vinodolski, Župni ured.

74 Oxfordski brevijar-misal, 14. st., Oxford, Bodleian Library, MS. Canon. lit. 172.

75 Pašmanski brevijar, druga polovica 14. st. i 15. st., Zagreb, Arhiv HAZU, sign. III

b 10.

76 Brevijar Arhiva S. Petra u Rimu, 15. st., Rim, Bibl. Apostolica Vaticana, Cap. S.

Pietro, D215.

77 Drugi vrbnički brevijar, 14. st., Vrbnik, Župni ured.

78 Treći vrbnički brevijar, 15. st., Vrbnik, Župni ured.

79 Peti vatikanski brevijar, sredina 14. st., Biblioteca Apostolica Vaticana, sign. Borg.

Illir. 5.

202

Andrea Radošević, Beda Časni u drugome beramskom brevijaru iz 15. st. ...

(74cd), VO (153d–154b), Vt1080 (66cd), Vt1981 (66d–67a), istu podje-

lu čitanja imaju Ber2, Drag, Mavr, N1, Vb1, VO82 i Vt5, u kojima su

osim toga sačuvane najdulje inačice. Za nekoliko rečenica kraće su

homilije u Mavr i N2. Najkraća je u Pm u kojemu se tri čitanja sadr-

žajno podudaraju s prvim čitanjem u drugim brevijarima. Nešto

su dulje omilije u Vt19 i Oxf, u kojima se tri čitanja sadržajno podu-

daraju s dvama čitanjima u brevijarima s duljim lekcijama. Prvo i

drugo čitanje su u Oxf dulji za svega jednu rečenicu. U Vat10 Bedi-

na homilija nije podijeljena na tri čitanja, a sadržava tekst koji se

odnosi na prvo i polovicu drugoga čitanja iz Ber2.

Hom. I. 3 (In festo Annuntiationis Beatae Mariae) nalazimo u:

Bar (91d–92c), Ber2 (18a–19a), Drag (10b–11a), Mavr (17ac), Metr

(28d–29c), Mosk (11ac), N1 (11ab), Oxf (14d–15a), Pad (10d–12a), Pm

(18ac), Pt (17c–18c), Rom (46b–19a), Vb1 (20b–21a), Vinod (14ab),

VO (29d–30c), Vt5 (13d–14b), Vt10 (15cd), Vt19 (15cd). Kako je u jed-

nom dijelu adventskoga ciklusa u N2 lakuna, to u tom brevijaru

nije sačuvana ova homilija. U Vinod nema početka, a Rom, Vt10 i

Oxf završavaju tekstom koji odgovara početku 2. čitanja u Ber2.

Tekstom koji odgovara sredini 3. čitanja u Ber2 završavaju N1, Pm,

Mav r, Vt19, Bar, Pt s tim da je za nekoliko rečenica dulji Vb1. Najdu-

lje inačice su u Mosk, Vinod, Vt5 i VO.

Hom I. 4 (In festo Visitationis Beatae Mariae) sačuvana je u: Bar

(93cd), Ber1 (176c), Ber2 (19c–20b), Drag (11d–12a), Mosk (12ad), N1

(12ab), N2 (15bc), Oxf (15d –16a), Pm (19cd), Pt (19ad), Rom (49b –50b),

Vb1 (22ab), Vinod (72ab), VO (31d–32b), Vt5 (15ab), Vt10 (11cd), Vt19

(16c–17a), te na dvama mjestima u Metr (30bd; 342d–343b). Upravo

ta dva mjesta u Metr mogu objasniti njezin položaj u Mavr (251cd).

Naime, u temporalu toga brevijara nalazi se uputa da se homilija

pronađe u sanktoralu: V (o)no vr(ême) vstav’ši m(a)riê ide v gor’nuû

s t’ĉaniemь v(ь) gradь iûdovь tu omiliû iĉi n’ pohoen’i s(ve)te m(a)rie

Mavr (18c). Na sredini onoga što je u Ber2 drugo čitanje završavaju

Vat5, Mavr, Pm, N1, a Vb1 završava malo kasnije. Mosk, Ber2 i Drag

su iste duljine, dok je najkraća inačica u Rom.

Prijevod Hom. I. 8 (In Die Natali Domini) nal a zimo u: Ba r (102bc),

Ber2 (31d–33b), Drag (18b–19a), Mavr (25c–26a), Metr (38d–39b),

80 Deseti vatikanski brevijar, 1485., Rim, Biblioteca Apostolica Vaticana, Borg. Illir.

10.

81 Devetnaesti vatikanski brevijar, 1465., Rim, Biblioteca Apostolica Vaticana, sign.

Vat. Slav. 19

82 Brevijar Vida Omišljanina, 1396., Beč, Österreichische Nationalbibliothek, sign.

Cod. Slav. 3.

203

Crkva u svijetu 58 (2023) suppl. 1, 191-222

Mosk83 (22b–23b), N1 (19d–20c), N2 (23c–24c), Oxf (23d–24b), Pad

(20b), Pt (26ab), Pm (27cd), Rom (65b–66a), Vb1 (31d–32d), Vinod84

(22a–23b), VO (41c–43a), Vt5 (23c–24b), Vt10 (20cd), Vt19 (23c). U

BrPm, Rom, Vt10 i Pt homil ija je jako kratka i svedena samo na pola

stupca. Za nekoliko je rečenica dulja u Vt19. Zanimljivo je da Mavr

i Metr završavaju usred onog dijela homilije u kojem se sv. Ivan

uspoređuje s drugim evanđelistima, s time da je Metr dulji za jed-

nu rečenicu. Isti završetak imaju N1, N2, Vt5, VO, Vb1, Vinod, Drag,

Ber2, kao i Mosk, ima dodatak u smislu kratkog proširenja biblij-

skoga retka iz Ivanova evanđelja, a odnosi se na prepisivanje triju

redaka Iv 10,10–12.

Hom. na Mk 7,31 nadahnuta je dvama Bedinim tekstovima:

In Marci evangelium expositio (II. 7) i homilijom (Hom. II. 6). Zapi-

sana je u: Bar (263d–264a), Ber2 (220c–221a), Brib (54ac), Drag

(148ab), Mavr (152d–153a), Metr (210bd), N1 (179ac), N2 (182c–183a),

Oxf (162ab), Pm (158ab), Pt (159ac), Rom (204b), Vb1 (213d–214b),

Vb2 (212b–213a), V b3 (257a–257d), VO (337c–338b), Vt10 (145ab),

Vt19 (140 d–141a).

Pogrešno pripisivanje homilija značajka je koju Ber2 dijeli s

drugim brevijarima. Takva atribuiranja općenito nisu rijetkost u

srednjovjekovnim glagoljskim i latinskim brevijarima.85 Tako je

homilija na Iv 16,5 u Ber2 i brojnim drugim brevijarima pripisa-

na sv. Bedi: Bar (228d–229b), Brib (22d–23b), Drag (122c–123a),

Mavr (122cd), Metr (165b–166b), N1 (146d–147b), Oxf (136d–137b),

Pm (129d–130a), Pt (131ad), Rom (182b–183a), Vt19 (114ac), Vb

(180c–181a), Vb2 (150a–151a); u nekoliko brevijara sv. Augustinu:

Dab, Vt10, Vb3, VO, Mavr i Pad, a zapravo je riječ o homiliji Hayma

iz Halberstadta.

Osi m toga, zabi lježen je i obrnut i postupa k. Hom. I. 7 (In aurora

in Nativitatis Domini) na Lk 2,15 u svim je glagoljskim brevijarima

pripisana sv. Ambroziju, no radi se ipak o odlomcima iz navedene

Bedine homilije. Pogrešno pripisivanje u ovom bi se slučaju moglo

dijelom tumačiti postojanjem tekstova slič ne temat ike sv. Ambrozija

83 Moskovski brevijar, oko 1442.–1443., Moskva, Rossijskaja gosudarst-vennaja

biblioteka, Zbirka Sevastyanov, sign. Fond 270, 51.

84 Vinodolski (Kukuljevićev) brevijar, 1485., Zagreb, Arhiv HAZU, sign. I d 34.

85 Vidi npr. Chrysogonus Waddell, The Primitve Cistercian Breviary. (Staatsbibliothek

zu Berlin, Preussicher Kulturbesitz, Ms. Lat. Oct. 402) with variants from the

»Bernardine« Cistercian Breviary, Academic Press, Freibourg, 2007., 71. Opisujući

oficij na dan sv. Ilije Marija Pantelić utvrdila je da se posljednja tri od ukupno

devet čitanja koja su u Mavr pripisana Bedi Časnom odnose na tekst iz homi-

lije Herica iz Auxerrea. Marija Pantelić, Glagoljski brevijar popa Mavra iz godine

1460. Slovo, 15–16 (1965.), 94–149, str. 125–126.

204

Andrea Radošević, Beda Časni u drugome beramskom brevijaru iz 15. st. ...

i Bede Časnoga. Naime, obojica su pisali Komentare na Lukino evan-

đelje, pri čemu se Beda Časni nerijetko ugledao između ostalog i na

Ambrozijeve tekstove koji su znatno utjecali na liturgijsku proslavu

došašća.86 Svega polovicu stupca ova homilija zauzima u Pm, Vt10 i

Oxf, za jednu je rečenicu dulja u Vt10, a za dvije u Rom. Polovica tek-

sta zapisana je u Mavr, Bar, Drag i Mavr, dok najdulje inačice nala-

zimo u Drag, Vb1, Vinod, Vt5, N1, N2, VO. Nalazi se u: Bar (102ab),

Ber2 (31ad), Drag (17d–18a), Mavr (25bc), Mosk (21d–22a), N1 (19bc),

N2 (23ab), Oxf (23cd), Pm (27c), Pt (25d–26a), Rom (65a), Vb1 (31ac),

Vinod (21c–22a), VO (40d–41c), Vt5 (23ab), Vt10 (20bc), Vt19 (23b).

Uvodi Bedinih homilija u Ber2 i drugim brevijarima sastoje se

od kratke perikope koja počinje hrvatsko-crkvenoslavenskom ina-

čicom lat. izraza In illo tempore (V ono vrême) i završava izrazom i

pročaê prema lat. etc. Nakon toga najčešće slijedi ime autora čit anja

te odrednica (omilija, slovo): om(iliê) s(veta)go bedi prozvit(e)ra. Naja-

ve lekcija (čtenie) katkad sadržavaju i upute u ispravno čitanje čti

pravo, npr. u uvodima 2. i 3. čitanja u Hom. I. 3. (In festo Annuntia-

tionis Beatae Mariae). Hom i lije većinom im aju jed nostavnu st r uktu-

ru, po či nju s kratkim uvodom dotičući se glavne teme čitanja. Be da

Časni ne usredotočuje se nužno na svaki redak evanđelja, nego na

likove ili narativne detalje dajući tim elementima simboličko zna-

čenje.87 Jedna od takvih omilija je ona nastala prema Hom. I. 4 (In

festo Visitationis Beatae Mariae) u kojoj se Djevica Marija pojavljuje

kao simbol poniznosti (smêreniê misli). Odabrani detalji iz njezina

života i ponavljajući biblijsk i citati (i vnide v domь zahariinь · i celova

elisav’tu88 na početku i kraju omilije) poziv su na meditaciju i pri-

mjenu njezinih vrlina u vlastitom životu.89 Istaknimo kako se ovaj

tekst ne podudara u cijelosti s Bedinom homilijom s obzirom na to

da je sredina prvoga čitanja unesena iz teksta Hrabana Maura.90

Bed ina eg zegetska metoda u Ber2 ne dolaz i uv ijek u potpunost i

do iz ra žaja jer se čit a nja često sastoje od uvodnih poglavlja homilija

u kojima se tumačenje biblijskoga teksta tek naznačuje. Tako pri-

mjerice omilija nastala na temelju uvodnoga poglavlja Bedine Hom

86 Vidi Margot E. Fassler, Sermons, Sacramentaries, and Early Sources for the

Office in the Latin West, The Divine Office in the Latin Middle Ages: Methodology

and Source Studies, Regional Developments, Hagiography, ur. Rebecca A. Baltzer

i Margot E. Fassler, Oxford University Press, Oxford, 15–47, 2000., str. 19.

87 Vidi Lawrence Martin, Bede and Preaching, 164.

88 Ber2, 19c–20a.

89 Vidi Zachary M. Guilliano, The Allegorical Exegesis of Bede: “Figures in History

and the Shape of the Self”, M. Div. Thesis, Harvard Divinity School, 2012., 18.

90 Vidi Rabanus Maurus, Commentaria in Cantica, Canticum Mariae Matris Domini,

PL 112, Paris, 1852., 1161.

205

Crkva u svijetu 58 (2023) suppl. 1, 191-222

I. 7 (In aurora in Nativitatis Domini) ne sadržava alegorijska tuma-

čenja šest riječi iz uvodnoga citata Lk 2,15 (transeamus, videamus,

venerunt festinates, videntes, cognoverunt i reversi) koja se pojav-

ljuju u sljedećim poglavljima.91 Naša omilija završava opomenom

zlim pastirima koje čekaju vječne muke: sego zalago pastira obrazь

dr’žeĉe · iže veĉe zem’lnaê imêniê . i pohoti v(ê)ka sego lûbetь · neže

poručenie imь ov’ce · ti taci ne tak’mo maz’di pastir’skie pogublaûtь ·

na i mukamь vêčnimь predadet’ se.92

Beda Časni često je u svoje tekstove unosio ra zne fi g ur e ponav-

ljanja, dijelom po uzoru na starije crkvene oce, ali i Bibliju koju je

smatrao vrhovnim izvorom retoričkih postupaka.93 Ponavljanjima

biblijskih citata osvješćivao je njihovo višestruko značenje potičući

recipijente na meditiranje. U Hom I. 3 (In festo Annuntiationis Bea-

tae Mariae) učesta lo ponavljanje citat a jasan je poziv na med itativ no

čita nje i traganje za zn ačenjem toga novozav jetnoga navoda u vlasti-

tom životu. Cilj kojem treba težiti, a koji poručuje evanđelje koje ima

ulogu vodiča, navedeni su na samom početku homilije (početakь

n(a)šego iz’bavleniê današ’ne s(veta)go e(van)ĵ(eli)ê čtenie poručaetь).94

Ispred ponavljajućih citata u Ber2, ali i u drugim brevijarima koji

sadržavaju dulje inačice Bedinih homilija, katkad nalazimo krat-

ka proširenja. Navest ćemo primjer dodanih glagola govorenja: prvo

samo aorista reče u 2. čitanju (reče poslanь bistь anĵ(e)lь ot b(og)a

v gradь galilêiski95 prema lat. Missus est, inquit, angelus Gabriel a

Deo in civitatem Galilaeae),96 te potom sintagme reče bo evan’ĵ(e)

listь97 prema lat. Missus est ergo angelus Gabriel a Deo98 na sre-

dini 3. čitanja. Motivacija za njihov unos mogla bi biti namjera da

se snažnije podcrta antiteza dviju susjednih rečenica: one iza koje

stoji Biblija kao vrhovni auctoritas srednjov jekovlja i one čija se vje-

rodostojnost temelji na Bedinu čitateljskom iskustvu: rêt’ko čtemь

da anĵ(e)li êvlaûĉe se č(lovê)komь naricali se bêše imenemь.99 Osim

toga, ovo nije jed i ni pr imjer u kojem Beda Časni ističe slabiju za stu-

91 Philip J. West, Liturgical Style and Structure in Bede’s Christmas Homilies,

American Benedictine Review, 23 (1972.), 424–438, str. 432.

92 Ber2, 31d.

93 Ernst R. Curtius, Europska književnost i latinsko srednjovjekovlje, prev. Stjepan

Markuš, Naprijed, Zagreb, 1998., 56.

94 Ber2, 18a.

95 Ber2, 18b.

96 PL 94, 9.

97 Ber2, 18c.

98 PL 94, 9.

99 Ber2, 18c.

206

Andrea Radošević, Beda Časni u drugome beramskom brevijaru iz 15. st. ...

pljenost određenih motiva i pojmova u pisanim izvorima.100 Pomi-

canje naglaska upravo na izvor (autortitet) iznesenih dvaju iskaza

(citata i tvrdnje) utjecalo je i na promjenu redoslijeda rečenica u

narednom dijelu teksta koji se u Ber2 nastavlja novim autoritetom,

točnije svjedočanstvom anđela Gabrijela nakon kojeg slijedi etimo-

loško tumačenje njegova imena: Gabriel namque fortitudo Dei dici-

tur.101 U ovome, kao i u brojnim drugim etimološkim tumačenjima,

Beda Časni oslanjao se na Jeronimovo djelo Liber Interpretationis

Hebraicorum Nominum prem a kojem Gabrijel označava Bo žju duhov-

nu snagu (fortitudo Dei).10 2 U Ber2 ta se poveznica između anđe-

la i božje kreposti podcrtava kratkim dodanim tumačenjem an’ĵ(e)

lь iže b(o)žie krêposti ime imatь koje recipijenta uvodi u etimologiju:

gabrielь ubo kropostь (!) b(o)žiê g(lago)let’ se.103

Ber2 pokazuje glagoljaševa mjestimična upuštanja u oponaša-

nje Bedina stila pre oblikovanjem pojedi n ih dijelova tekst a. U 3. čit a-

nju homilije I. 3. (In festo Annuntiationis Beatae Mariae) nalazimo

antitetički paralelizam sastavljen od glagola i zamjenice (posvetiti

û / prelastiti û), a koji nije zabilježen u originalu. Riječ je o dvama

suprotstavljenim iskazima iste sintaktičke konstrukcije, tj. dva-

ma suprotstavljenim pohodima ženama. Ono što se u paralelizmu

ponavlja jest subjekt (žena) i sintaktička konstrukcija, dok se pre-

dikat i objekt suprotstavljaju. Prvi se odnosi na anđelovu, a drugi

na đavolju namjeru. Beda ovdje implicitno suprotstavlja izgnanstvo

i spasenje, smr t nost (na obakь êkože semr’t ь ženoû v mirь vnide)104 i

vječnost (podobaše da životь vratil’ se bi · ženoû ).105 U ovo je homiliji

u Ber2, za razliku od nekih drugih glagoljskih brevijara, sačuvan

Bedin izostanak navođenja imena dviju najpoznatijih žena Staro-

ga i Novoga zavjeta, Eve i Djevice Marije: ona ubo ot d’êv’la z’mieû

prelaĉena mužu vkusiv’še gorestь poda · a siê ot b(og)a nag(lago)lana

· miru žiz’nodav’ca porodi106 prema lat. Illa a diabolo seducta per ser-

pentem, viro gustum necis obtulit, haec a Deo edocta per angelum,

100 Naime, sličan se postupak pojavljuje u Hom. I. 7 (In aurora in Nativitatis Domini)

gdje je redoslijed rečenica promijenjen tako da se iskaz o rijetkom obraćanju

anđela izravno naslanja na uvodni citat.

101 PL 94, 9.

102 O pojmu „fortitudo Dei” vidi više u: Penn R. Szittya, The Angels and the Theme

od „Fortitudo” in the „Chanson de Roland”, Neuphilologische Mitteilungen, 72

(1971.) 2, 193–323, str. 209–210.

103 Ber2,18c.

104 Ber2, 18c.

105 Ber2, 18c.

106 Ber2, 18c.

207

Crkva u svijetu 58 (2023) suppl. 1, 191-222

mundo auctorem salutis edidit,107 dok se u nekim drugim brevijari-

ma unosom njihovih imena konkretizira Bedin iskaz: Euga ot d’êvla

z’miû prela ĉe na m(u)žu v’kusiti grês’ti pod · Mariê ot b(og)a anĵ(e)lomь

nagl(agol)ana miru žiz’nodav’ca porodi.108

Bedin postupak suprotstavljanja paralelnih konstrukcija zau-

zima znatan dio Hom. I. 8 (In Die Natali Domini), teksta obilježena

borbom protiv heret ičk i h stajališta i pogrešn ih tumač enja jedi nstva

Kristove bož a nske i ljudske prirode. U ovoj homi liji heretički stavov i

postupno se pobijaju suprotstavljanjem navoda trojice evanđelista

s jedne te sv. Ivana evanđelista s druge strane. Navođenje brojnih

tvrdnji unosi se s primarnom namjerom njihova pobijanja,109 kao

što pokazuje sljedeći kratak odlomak: proči že ev’nĵ(e)l(i)sti leki po

z(e)mli hodetь s’ g(ospode)mь (...) sa ubo lêki n(a) n(e)bo s’ g(ospode)

mь lêtaetь110 prema lat. et caeteri evangelistae quasi in terra ambu-

lant cum Domino (...) hic autem quasi ad coelum volat cum Domino;111

rêt’ka o božstvê rêše (...) vel’mi rêt’ka o vr(ê)m(e)nnihь ego sadêêni

povêdae112 prema lat. pauca de divinitate dixerunt (...) perpauca de

temporalibus eius actis edisserens.113 Zanimljivo je da je u jednoj od

niza tvrdnji u Ber2, ali i u većini drugih brevijara, uneseno kratko

objašnjenje koje ne nalazimo u Bedinim tekstovima, no nalazimo

ga u Ælfricovoj homiliji. Poznato je, naime, da je Ælfric bio inspi-

riran Bedinim homilijama te stoga nije nemoguće da je ovo čita-

nje poteklo iz izvora u kojem je Bedina homilija bila proširena za

Ælfricov tekst: i n(a) n(e)bo ka ocu v’zašadša · eže g(lago)letь mar’ko

i luka.114 Sv. Ivan evanđelist bio je predodređen pisati o skrivenim

tajnama Kristova božanstva stoga što je naslanjajući se na Kristo-

va prsa na Posljednjoj večeri upijao božanstvenu mudrost na način

nedostižan drugim evanđelistima.115 Dublji uvid sv. Ivana evanđe-

lista u otajstvo vjere iskazuje se u prvom dijelu teksta: na večeri na

pr’si g(ospod)a sp(a)sa h(rьst)a vzlegь kažet’ se · na simь tainê učit’

107 PL 94, 9.

108 N1, 11bc.

109 Philip J. West, Liturgical Style and Structure in Bede’s Christmas Homilies, 435.

110 Ber2, 32a.

111 PL 94, 38.

112 Ber2, 32ab.

113 PL 94, 38–39.

114

Slijedi Thorpeov prijevod Ælfrica: „The other three evangelist, Matthew, Mark

and Luke, had written about Christ’s human nature … John related many things

about Christ’s divinity”. Citirano prema: Barbara C. Raw, Trinity and Incarnation

in Anglo-Saxon Art and Thought, Cambridge University Press, Cambridge – New

York, 1997., 66.

115 Philip J. West, Liturgical Style and Structure in Bede’s Christmas Homilies, 434.

208

Andrea Radošević, Beda Časni u drugome beramskom brevijaru iz 15. st. ...

se.116 Prvo suprotstavljanje provedeno je unosom motiva orla (or’lu

leteĉu pričinaet’ se)117 kao prepoznatljivoga simbola sv. Ivana. Nje-

govo gledanje u sunce, prema kojem su dugi pogled mogli upućivati

samo oni čista srca,118 kao i let nebeskim visinama nedohvatlji-

vim drugim pticama, u alegorijskom značenju predstavlja Ivanovo

duhovno približavanje Kristu i uvid u nebeska tajanstva.119 Zani-

mljivo je da se upravo tamo gdje Beda prispodobljuje sv. Ivana orlu

u glagoljskim brevijarima dodaje prošireno tumačenje, tj. kao da

je postojala potreba za opsežnijim tumačenjem sličnosti između

orla i sv. Ivana: podobaše vistinu tako . da iv(a)n’ ev(a)nĵ(e)l(i)stь · iže

visočêe pročihь n(e)b(e)sk(a)go taên’stviê učeniê priê · visočêe v’sêhь

p’ticь lêtaûĉu p’tiĉu pričinil’ se bi.120

U glagoljsk i m brevijari m a na la zimo više slič n ih pr imjera proši-

rivanja Bedinih homilija, ponajviše na onim mjestima na kojima je

bilo važno prenijeti u potpunosti jasnu i cjelovitu poruku. Tako se

u božićnoj homiliji, koja je poznata i po Bedinu kritiziranju crkve,

pojavljuje proširenje citata iz Iv 10,10 za sljedeća dva retka: azь

es(a)m’ pastirь dobri · i dobri pastirь polagaetь d(u)šu svoû za ov’ce

svoe · a o zalêmь pastirê reki · a naêm’nikь i iže nêstь pastirь · emu-

že nêsutь ov’ce svoe viditь vl’ka greduĉa · i ostavlaetь ov’ce bêgaetь a

vl’kь rashiĉaetь i raspuždaetь ov’ce.121 Bedina antiteza dobrih i loših

pastira počiva na citatu ego sum pastor bonus nakon kojeg slijedi

tumačenje tadašnjih „zlih pastira“ kao onih koji ljubeći ovozemalj-

sko pružaju loše primjere predajući se na kraju vječnim mukama.

Proširenje Bedine kratke aluzije na biblijski tekst u Ber2 imalo je

za cilj eksplicitnije istaknuti paralelizam između biblijskoga teksta

i stvarnosti.

Bedina tehnika konkordancije i asocijacije najbolje se vidi u

homiliji I. 10 (In die festo Innocentium) u kojoj do posebnog izraža-

ja dolazi njegova sklonost podcrtavanju važnih dijelova narativa i

116 Ber2, 32a.

117 Ber2, 32a.

118 Sv. Ivan apostol kao najmlađi od dvanaestorice apostola bio je omiljeni Kristov

učenik, ali istodobno i onaj koji je s najčišćim srcem ljubio Isusa. Vidi: Ivanka

Petrović, Djela apostola Ivana u hrvatskoj glagoljskoj književnosti srednjega

vijeka 1. Pseudo-prohorova djela Ivanova 2. Pasije apostola Ivana, Glagoljica i

hrvatski glagolizam: zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa povo-

dom 100. obljetnice Staroslavenske akademije i 50. obljetnice Staroslavenskog

instituta, ur. Marija-Ana Dürrigl, Milan Mihaljević i Franjo Velčić, Staroslavenski

institut – Krčka biskupija, Zagreb – Krk, 2004., 119–227, str. 204.

119 Vidi Barbara C. Raw, Trinity and Incarnation in Anglo-Saxon Art and Thought,

65–67.

120 Ber2, 32a.

121 Ber2, 31cd.

209

Crkva u svijetu 58 (2023) suppl. 1, 191-222

iluminiranju duhovnoga značenja evanđelja. Prvi dio oblikovan je

kao objašnjenje važnosti čitanja evanđelja na Dan nevine dječice, a

dr ugi se dio usredotočuje na slobodnu meditaciju o mučenici ma.122

Učestalim ponavljanjem sintagme iz’b(i)eni sutь primatelji se poti-

ču na meditaciju i shvaćanje značenja nev ine dječice kao prototipo-

va svih budućih mučenika u povijesti crkve s obzirom na to da je

upravo u patnji počet početak crkve: a eže v(a) vitlêome iz’bьeni sutь

êvlaetь · nê t(a)kmo va iûdei otnudeže cr(ê)kvê počet’ e(s)t(ь) poč(e)t(a)

kь · na i v(a) vsihь toežde cr(ê)k vê kon’cihь po vsemu okrišlû.123 Uvodni

citat iz Matejeva evanđelja ne navodi se u cijelosti nego se razvod-

njava ka ko bi se oko nekih li kova, točnije Ra hele, oblikova li simboli.

Na početku homilije citira se samo prvi dio Jr 31,15 koji je primije-

njen na pokolj nevine dječice, dok se drugi izost avljen i dio o Ra heli-

nim vapajima u daljnjem dijelu teksta koristi kao temelj za razradu

homilije. Tek nakon kratkoga odlomka, u kojem se pojavljuje figu-

ra prvomučenika Abela, nastavlja se s citatom iz Jeremije u kojoj

se spominje Rahelin plač. U ovoj homiliji eksplicitno se navode ale-

gorijska i etimološka tumačenja biblijskih događaja. Rahela, koja

umire pri Benjaminovu porodu, označena je neutješnom patnjom

i plačem za izgubljenim sinovima. Na temelju etimološkoga zna-

čenja njezina imena (rahilь že vistinu êže ov’ca)124 uvodi se Kristo-

va prispodoba o izgubljenoj ovci. Kao što Bog traga za izgubljenom

ovcom, tako Rahela traga (odnosno plače) za sinovima kojih više

nema: is’kati že podobaet’ se po sl(o)vu kako rahilь pl(a)k(a)v’ši čedь

svoihь g(lago)let’ se.125 Rahela koja plače nad svojom djecom figura

je crkve utemeljene na plaču i patnji: rahilь plak(a)vši čedь svoihь ·

i ne hotê utišit se · êko nêsutь znamenuetь vistinu cr(ê)kvi s(ve)tihь ot

sego vêka preneseniê.126 Ova najdulja Bedina homilija u Ber2 zavr-

šava motivom Rahelina plača, dok Bedina izvorna homilija ima još

50-ak redaka.

Figurama ponavljanja nastalim dodavanjem kratkih sintagmi

u Ber2 naglašavala su se bitna učenja. Dodavanjem izraza “slišan

est” u Ber2 u primjeru (a) jasno se podcrtava poveznica između

Staroga i Novoga zavjeta, čijoj jačini pridonosi uporaba triju blisko-

značnica na samome kraju: plačь, ridanie i v’plь. U (b) ponavljanje

se pojavljuje neposredno uoči tumačenja pastira kao duhovnih i

crkvenih učitelja.

122 Verity L. Allan, Theological Works of the Venerable Bede, 69.

123 Ber2, 43d.

124 Ber2, 44b.

125 Ber2, 44c.

126 Ber2, 44b.

210

Andrea Radošević, Beda Časni u drugome beramskom brevijaru iz 15. st. ...

a) Quod iuxta vaticinium Ieremiae: Vox in Rama, id est in

excelso, audita est ploratus et ululatus:127 se že po pro(ro)

častvu eremie pror(o)ka · gl(a)sь va urame sliš(a)nь e(stь) to

estь va visotê s’liš(a)nь e(stь) plačь i ridanie i v’plь mnogь;128

b) Signiﬁcant autem mystice pastores isti gregum doctores

quosque ac rectores ﬁdelium animarum:129 pastiri že bdeĉe

i strêguĉe i straže strêžahu · pastiri o stadê svoemь učiteli

s (!) cr(ь)kveni · toli praviteli vêr’nihь d(u)šь razumêût’ se.130

Ponavljanje si nta k tičk ih konstrukcija im a lo je ulogu osna živa-

nja moralne poruke, posebice ako se ponavljanje pojavljivalo u stil-

ski obilježenom dijelu teksta. U sljedećem primjeru ponavljaju se

rečenice koje završavaju biblizmima,131 u ovome slučaju aoristom

glagola biti (bê), a koji nisu rezultat prevođenja ad verbum. Takvim

ciljanim udaljavanjem od sintakse hrvatskocrkvenoslavenskoga

jezika u tekstu se snažnije povezivala sadašnjost sa starozavjet-

nim i novozavjetnim događajima: aptum profecto humanae restau-

rationis principium (...) quia prima perditionis humanae fuit causa:13 2

klûčanь vistinu č(lovêč)skago ob’novleniê početakь bê (...) êkože prva-

go pogubleniê rêčь bê.133

U Ber2 nalazimo više potvrda doslovnog prevođenja koje se u

nekim drugim hrvatskoglagoljskim brevijarima napušta:

a) Ioannes eumdem in principio iam fuisse testatur, dicens:134

iv(a)nь že togož’de odь iskoni suĉa svêstuetь reki Ber2; Ivanь

že togožde b(og)a u b(og)a suĉa êvlaetь reki N1, N2; gl(agol)

etь Bar, Drag, Metr, Pm, Rom;

b) multitudo coelestium agminum:135 množastvo nebeskihь

družin’stvi Ber2; družinsto nebeskih voi Bar, Drag, N1, N2;

c) caneret:136 pêli biše Ber2; pêše rekuĉi Bar, Drag; peše rekuĉe

N1, N2;

127 PL 94, 50.

128 Ber2, 44a

129 PL 94, 35.

130 Ber2, 31c.

131 O biblizmima u hrvatskocrkvenoslavenskim prijevodima vidi više u: Ana

Mihaljević, Hrvatskoglagoljični tekstovi prevedni s latinskoga, Hrvatska sveuči-

lišna naklada – Staroslavenski institut, Zagreb, 2020.

132 PL 94, 9.

133 Ber2, 18b.

134 PL 94, 39.

135 PL 94, 35.

136 PL 94, 35.

211

Crkva u svijetu 58 (2023) suppl. 1, 191-222

d) contestari, quia sive vivimus:137 sьvêstovati rekuĉimь · êko

lûbo živuĉimь Ber2, Vb1;

e) aeternam divinitas eius potentiam:138 vêč’nuû ego b(o)ž(a)

stviê silu Ber2; v(ê)čnuû ego žizanь i silu b(o)žistviê N1, N2,

Vt19;

f) iuxta illud viri sapientis:139 svêstuet’ se · po onomu g(lago)

lu muža mudra · iže r(e)če Ber2.

U posljednjim četirima primjerima vidimo kako se u nekim

brevijarima dodaju glagoli govorenja (c, d, f) i proširuju rečenice (e).

U (d) se upravo dodanim gla golom govorenja implicit no nagovješt ava

kako iskaz pripada pisanom izvoru, u ovome slučaju Svetome pismu.

Ostatci pak ad verbuma u drugim brevijarima pokazuju kako

je prvotan prijevod Bedinih homilija bio dulji i u većoj mjeri vjeran

latinskome izvoru u odnosu na inačice sačuvane u Ber2:

a) serpens a diabolo:140 z’miê Ber2; z’miê ot dьêvla Drag, Pm;

z’miê ot dêvla N1, Vinod, Vt19;

b) Quod in Bethleem et in omnibus ﬁnibus eius occisi sunt:141

a eže v(a) vitlêome iz’bьeni sutь Ber2; a eže vь vitlêome i vь

vsêh’ prêdêlêh’ ego izьbeni sut’ Vb1.

Promjene u redoslijedu riječi i rečenica mogle bi upućivati na

povremene kompilatorske postupke naših glagoljaša. Naime, time

se premještao naglasak na neke druge dijelove homiletičkih čitanja

te su se snažnije podcrtavale analogije ili antiteze između susjed-

nih rečenica. Osim promjena u redoslijedu riječi:

a) apparuit in somnis Ioseph:142 va snê êvi se osipu Ber2, Vb1;

b) et esto ibi usque dum dicam tibi:143 i budi tu doideže ti reku

Ber2; i budi tu doideže reku ti Vb1;

c) cui nomen erat Ioseph:144 emuže ime osipь Ber2; komu bê

ime osip Mavr;

d) raro autem legimus quia apparentes hominibus angeli desi-

gnantur ex nomine:145 rêt’ko čtemь · da anĵ(e)li êvlaûĉe se

č(lovê)komь naricali se bêše imenemь Ber2.

137 PL 94, 50.

138 PL 94, 39.

139 PL 94, 50.

140 PL 94, 50.

141 PL 94, 50.

142 PL 94, 50.

143 PL 94, 50.

144 PL 94, 50.

145 PL 94, 9.

212

Andrea Radošević, Beda Časni u drugome beramskom brevijaru iz 15. st. ...

u Ber2 nalazimo više promjena u redoslijedu rečenica:

a) Verum quotiescunque ﬁt, ideo utique ﬁt ut etiam nomine

ipso quod ministraturi veniant, insinuent. Gabriel namque

fortitudo Dei dicitur:146 sadê že anĵ(e)lь gabrielь svêstuet’ se

· gabrielь ubo kropostь (!) b(o)žiê g(lago)let’ se vistinu podo-

baše tako biti · da an’ĵ(e)lь iže b(o)žie krêposti ime imatь;147

b) qui in regione eadem erant vigilantes et custodientes vigi-

lias noctis super gregem suum, angelus Domini magna cum

luce apparuit, exortumque mundo Solem iustitiae non solum

coelestis voce sermonis, verum etiam claritate divinae lucis

astruebat:148 anĵ(e)lь g(ospo)d(a)nь s v(e)likimь sv(ê)tomь êvi

se pastiremь iže v’ toižde stranê bêhu b’deĉe i strêguĉe stra-

že noĉ’nie o stadê svoemь · vsiêv’šee ubo miru pravad’noe

sln’ce ne takьmo neb(e)skago sl(o)vese glasomь.149

Usporedba omilija u Ber2 s onima iz drugih brevijara pokazala

je ka ko među njima postoji već i broj gramatičkih i lek sičkih va r ijaci-

ja, no one su zapravo više odraz jezičnih osobina pojedinog brevija-

ra, a ma nje poka zatelj jez i ka hrvatskoga prijevoda Be d i nih homi lija:

a) sam Ber2; tê Drag; ta Mavr, N1; tь Vb1, VO; têm Vinod; taž-

de Pm, Pt; tagda Mosk; sa Metr; ta že Vt19; ta ĵe s(a)mь Bar

prema lat. ipse;

b) roĵenimь Ber2; roišu se Bar, Drag, N1, N2; roenimь Mavr,

Metr, Pt; rožd’šu se Pm; roždenь Rom; roždenimь Vt19,

Vinod, Vb1; roždše se prema lat. nato;

c) v’z’vêĉaetь Ber2; vzvêstiti Bar, Drag; vzvêsti Oxf, Pm, Vt5,

Vt10; v’zvêĉ’etь Mavr; vzvesti Mosk; v’zvêsti Rom, Vt19 pre-

ma lat. narrat;

d) vkusiti Drag, Vinod, Vt5; v’kusiti Mosk; vkusь VO; vkus’

Metr, Vb1 prema lat. gustum.

S obzirom na to da usporedba s drugim brevijarima nije pro-

našla znatan broj tekstoloških varijanti zaključujemo kako su sve

glagoljske omilije nastale prema istome prijevodu. Ono u čemu se

brev ijar i ra zlikuju odnosi se ponajprije na dulji nu i raspored Bedin i h

čitanja. Ovdje ćemo stoga navesti nekoliko tekstoloških varijanti:

a) pastiri g(lago)lahu drugь ka d’rugu Ber2, Mavr – pastiri

gl(agol)ahu meû soboû Bar, Drag, Mosk, N1, N2, Pm, Rom,

146 PL 94, 9.

147 Ber2, 18c.

148 PL 94, 34–35.

149 Ber2, 31b.

213

Crkva u svijetu 58 (2023) suppl. 1, 191-222

Vinod prema lat. In illo tempore pastores loquebantur ad

invicem;150

b) dan(a)snemu vrêmeni Ber2 – današ’nemu d’nevi Drag, N1,

N2, Rom prema lat. hodierno tempori;151

c) tolik’ sl(a)vê božastvanie hv(a)li bili biše obratimi Ber2 – toli-

ke sl(a)ve ob’ratimi bili biše Drag, N1 prema lat. laudationis

essent convertendi;152

d) današ’ni d(a)nь bistь Ber2 – d(a)n(a)sь bistь Oxf prema lat.

hodierna die facta est;153

e) kazal’ Ber2 – v’zvêstiti Drag, Vinod, Vt5 – vьzvêstil bi VO

prema lat. perhibet.154

Na starinu prijevoda Bedinih homilija upućuje jedna prepo-

znatljiva značajka hrvatskoglagoljske tradicije, a to je pojava imena

Spas umjesto Isus.155 U Bedinim homi l ijama na la z i mo je više put a:

u Hom. I. 8 (In Di e Nata li Domi ni): Zane êko vrêmen’noe · hodataê b(o)

žiê i čl(o)vêč(a)skago č(lovê)ka sp(a)sa kr’s’ta roždastvo156 prema lat.

Quia temporalem mediatoris Dei et hominum, hominis Iesu Christi

nativitatem157 te u Hom. I. 10 (In die festo Innocentium): obên’čaemi

ka g(ospod)u b(og)u sp(a)su h(rьst)u prema lat. coronandi ad Christum.

3. kritičko iZdanje homiLije i. 3 (in festo annuntiationis

beatae mariae) Bedečasnoga

Kao osnovni tekst uzeta je latinična transliteracija homilije

Bede Časnoga koja je objavljena 2018.158 U osta lom kr itičkom apara-

tu u ovom se radu prvi put donose varijante iz drugih hrvatskogla-

goljskih brevijara.

150 PL 94, 34.

151 PL 94, 35.

152 PL 94, 35.

153 PL 94, 38.

154 PL 94, 9.

155 Na to je prvi upozorio Josip Tandarić opisujući Vb1 i Pt. Vidi: Josip Tandarić,

Hrvatskoglagoljski tiskani brevijar iz 1491, Slovo 34 (1984.), 125–157.

156 Ber2, 31d. Na tome se mjestu riječ spas pojavljuje i u N2 i Vb1.

157 PL 94, 38.

158 Drugi beramski brevijar: hrvatskoglagoljski rukopis iz 15. stoljeća. I. dio. Sv. 2.

Transliteracija. Transliterirali Vesna Badurina Stipčević, Ivan Botica, Margaret

Dimitrova, Marija-Ana Dürrigl, Iskra Hristova Šomova, Kristijan Kuhar, Milan

Mihaljević, Sandra Požar, Andrea Radošević, Ana Šimić, Marinka Šimić, Jozo

Vela, Jasna Vince, Josip Vučković, Sanja Zubčić, Mateo Žagar, prir. Milan

Mihaljević, Staroslavenski institut, Zagreb, 2018.

214

Andrea Radošević, Beda Časni u drugome beramskom brevijaru iz 15. st. ...

In festo Annuntiationis Beatae Mariae (Hom. 1 PL 94, 9–14;

Hom. I. 3 CCSL 122, 14–20), Ber2, 18–19a.

V (o)no vr(ê)me15 9 poslan’160 bistь161 anĵ(e)lь162 gab’rielь163 ot b(og)a

v grad ь164 galilêiski165 emuže166 naz a rat’167 · k’ d(ê)vi16 8 obručenêi16 9

mužu170 · emu že17 1 ime osipь17 2 · ot17 3 domu174 davidova17 5 ime17 6 d(ê)

vê177 m(a)riê178 · i pročaê17 9

· om(i)liê180 čast’nago181 bêdi182 proz’vitera18 3 · čti184 · početakь185

n(a)šego18 6 iz’bavleniê187

159 vr(ê)me ] vr(ême) Mavr, Oxf, Vt19.

160 poslan’ ] poslanь Drag.

161 bistь ] bis(t)ь Drag, Mavr, Metr, Mosk, Oxf, Pm, Pt, Rom, Vt5, Vt19; bi Bar, Vt10.

162 anĵ(e)lь ] anĵelь Bar.

163 gab’rielь] gavrilь Mavr, Vb1, VO.

164 gradь ] gr(a)dь Bar, Metr, Oxf, Vt10, Vt19.

165 galilêiski ] galileiski Metr, Vt10.

166 emuže ] emuže add. ime Drag, Metr, N1, Pm; em(u)že add. ime Oxf, Vt5, Vt10, Vt19;

om. Mosk.

167 nazarat’ ] nazatь N1; nьzaretь Pm; naz’ratь Mavr, Metr; om. Mosk.

168 d(ê)vi ] d(e)vê Drag, N1, Rom, VO, Vt19; devi Mosk.

169 obručenêi ] obručenoi Vb1; obručenei Mosk; obruč(e)nei Metr; obručenie Rom.

170 mužu ] m(u)žu Mavr, Metr, Mosk, Pt, Vt10, Vt19; mužû Vb1.

171 emuže ] emuže bê N1, Pt, Vb1, VO; em(u)že Mosk, Vt5; komu Mavr.

172 osipь ] os(i)pь Bar.

173 ot ] o(t) Vt10.

174 domu ] d(o)mu Mavr, Vt5.

175 davidova ] d(a)v(i)d(o)va Bar, Drag, Mavr, Metr, Mosk, N1, Oxf, Pm, Pt, Rom, Vb1,

VO, Vt5, Vt10.

176 ime ] i ime Bar, Mavr, Mosk, Oxf, N1, Pm, Rom, Vb1, VO, Vt5, Vt10; i imê Pt.

177 d(ê)vê ] d(ê)vi Bar, Mavr, Mosk, Metr, Oxf, Pm, Pt, Vt5, Vt10; dêvê Vb1.

178 m(a)riê ] m(a)r(ii) Mavr.

179 pročaê ] pr(o)č(a)ê Vt10, Vt19; pr(o)č(aê) Bar, Vb1; pr(očaê) Metr, Pt.

180 om(i)liê ] o(miliê) Metr, N1; om(i)l(i)ê Bar, VO; om(ili)ê Mosk, Oxf, Pm, Pt; om(i)l(iê)

Vb1; om. Mavr; omiliê Rom, Vt19.

181 čast’nago ] čьstn(a)go N1, Pm, Vt5, VO; č(a)s(tnago) Vt10; č’st’nago Rom, Vb1; om.

Mavr; č(a)st(nago) Mosk, Oxf; č(astnago) Metr; č(a)s(t)n(a)go Bar; č(a)st(na)go Pt.

182 bêdi ] b(e)di Mosk, Pt; bedi Metr.

183 proz’vitera ] pr(o)zv(itera) Metr, N1; pr(o)zv(i)t(e)ra Mosk, Vb1, Vt5; prozv(itera) Pm;

pr(ozvitera) Vt10; pr(o)zv(itera) Mavr; prozviter Rom; prozv(i)t(e)r Pt; pro(zvitera)

Oxf.

184 čti ] (om.) Drag, VO.

185 početakь ] počet(a)kь Drag, Oxf, N1, VO; počet’k’ Mavr, Vb1; poč(e)tie Bar.

186 n(a)šego ] n(a)š(e)go Mavr, Metr, Mosk, Oxf, N1, Pt, Rom, Vb1, Vt5, Vt10, Vt19;

našego VO; naš(e)go Bar.

187 iz’bavleniê ] izb(a)vleniê Oxf, N1, Pm, Vt10, Vt19; izb(a)vl(e)niê Mavr, Metr, Vt5;

izbavl(e)niê Bar.

215

Crkva u svijetu 58 (2023) suppl. 1, 191-222

današ’ne188 s(veta)go e(van)ĵ(eli)ê189 čtenie190 poručaetь191 · eže192

anĵ(e)lь193 s n(e)b(e)se ot194 b(og)a195 posla n ь196 v’z’vêĉaetь197 d(ê)vê19 8

· da /18b/ novoe po têlu199 roistvo200 s(i)na b(o)žiê kazal’ bi · pone-

že201 mi202 sta ros’t i203 porok ь204 otv r’g ’še205 ob’nov iti206 se toli meû207

s(i)ni208 b(o)žie mьogli209 (!) bihom’ pričisti210 se ·

čti211 · aĉe212 vist inu213 pr’vorediê214 togoĵe215 roist va216 smotrenim ь217

188 današ’ne ] d(a)n(a)šnago n(a)mь Drag, MPm, Vt5, Vt10; dan(a)šne n(a)mь N1; d(a)

n(a)šne n(a)mь VO; d(a)n(a)sne nam’ Vb1; d(a)n(a)šne n(a)mь Mavr, Metr; d(a)n(a)

šn(a)go n(a)mь Rom, Vt19; d(a)n(a)šn(a)go namь Bar; dan(a)šne nam Pt.

189 e(van)ĵ(eli)ê ] ev(a)nĵ(eli)ê Vb1; e(van)ĵ(e)liê Pt.

190 čtenie ] čt(e)nie Mavr, Oxf, N1, Pm, Vb1, VO, Vt5, Vt19; čteniê Rom; čt(e)niê Bar.

191 poručaetь ] poručaet’ Pm; prêdь poručaetь Vt10.

192 eže ] iže Mosk.

193 anĵ(e)lь ] anьelь Bar.

194 ot ] om. Vt5, Vt19.

195 b(og)a ] om. Vt5, Vt19.

196 poslanь ] posl(a)nь Mavr.

197 v’z’vêĉaetь ] vzvêstiti Bar, Drag; vzvêsti Oxf, Pm, Vt5, Vt10; v’zvêĉ’etь Mavr; vzvesti

Mosk; v’zvêsti Rom, Vt19.

198 d(ê)vê ] d(ê)vi Bar, Metr, Mosk, Oxf, Pm; d(ê)vi m(a)rii Vt10.

199 têlu ] telu Bar, Metr, N1, Rom; t(ê)lu Mavr, Mosk, Vt5, Vt19.

200 roistvo ] rožd’stvo Drag, Oxf, Rom, VO; roĵ’stvo Pm; roždьstvo Vb1; roždstva Pt.

201 poneže ] čt(i) Pm; čteno Vt10; proneže Mavr, Metr; čti .b.(2) Rom; pon(e)mže Bar;

čt(i) poneže Oxf.

202 mi ] om. Vt19.

203 staros’ti ] st’rosti Mavr; s’taros’ti Mosk.

204 porokь ] por(o)kь Bar.

205 otvr’g’še ] otv’r’kše Rom; otvrgše Pt.

206 ob’noviti ] obnovit Mavr, Metr.

207 meû ] meždu Drag; meždû N1, Pt, Vb1, VO.

208 s(i)ni ] sini Bar.

209 s(i)ni ] mog’li Pm.

210 pričisti ] pričis’ti Mosk; pričistit Metr; pričist(it) Bar.

211 čti ] čtenie .b. (2) Drag; čte Bar; om. Pm, Vt5, Vt10, Vt19.

212 aĉe ] k(a)ko Mavr.

213 vistinu ] vist(i)nu Mavr; vis’tinu Mosk.

214 pr’vorediê ] prvorodiê Pm, Pt, Vt5, Vt10; pravorediê Vb1; prvorêdiê Mavr; prvorediêhь

Metr.

215 togoĵe ] togožde Drag, Mosk, Oxf, Pm, Pt, Rom, Vb1, Vinod, VO, Vt5, Vt10, Vt19;

togoe Bar, Mavr, Metr.

216 roistva ] rožd’stva Drag, Rom, Vb1, VO, Vt19; roždstva Oxf, Pt, Vt5; roždastva Pm.

217 smotrenimь ] smotr(e)nimь Metr, N1, Vinod, Vt5; smotrьnimь VO; smotrimь Oxf,

Rom, Vt10; smotrьnim’ Vb1; smotrnimь Bar, Mavr, Pt.

216

Andrea Radošević, Beda Časni u drugome beramskom brevijaru iz 15. st. ...

sr(ьd)cemь218 misliti219 imamo220 obeĉanago221 sp(a)seniê222 darь223

priêti utegnemь224 · reče225 poslanь226 bistь227 anĵ(e)lь228 ot b(og)

a229 v gradь230 galilêiski231 · emuže232 ime nazaratь233 k’ d(ê)vê234

obručenêi235 mužu236 emu ž e237 ime osipь · ot domu238 dav(i)d(o)va239

ime240 d(ê)vê241 m(a)riê242 · čti243 · klûčanь244 vistinu245 č(lovêč)

skago246 ob’novleniê početakь2 47 /18c/ bê248 · da an’ĵ(e)lь ot b(og)a

218 sr(ьd)cemь ] om. Vt10; srcemь Bar, Pt; licemь Oxf.

219 misliti ] mislimь Bar, Drag, Mavr, Metr, Mosk, Oxf, N1, Pt, Rom, Vt5, Vt19; mislim’

Pm, Vb1; mislêmь VO; om. Vt10 Vt10.

220 imamo ] om. Drag, VO, Vt5, Vt10.

221 obeĉanago ] obeĉ’nago Mavr; obeĉan(a)go Metr.

222 sp(a)seniê ] sp(a)s(e)niê Mavr, Metr, N1, Rom, Vb1, VO, Vt5, Vt19; sp(a)s(e)ne Vt10;

sp(a)senie Mosk; spasenie Bar.

223 darь ] dara Bar, Drag, Oxf, Pm, Rom, VO, Vt5, Vt19; dari Mavr, Metr, N1, Pt, Vb1;

d(a)ra Vt10.

224 utegnemь ] utegnem’ Pm, Vb1.

225 reče ] r(e)če Mavr, Vinod, Vt10; om. Rom.

226 poslanь ] posl(a)n’ Pm, Vb1; posl(a)nь Mavr, Metr; čti. poslanь Rom.

227 bistь ] bis(t)ь Drag, Mavr, Metr, Mosk, Oxf, Pm, Pt, Rom, Vb1, Vt5, Vt19; bi Vt10.

228 anĵ(e)lь ] anĵ(e)lь gabrielь Mosk, Oxf, Pm, Rom, Vinod, Vt10, Vt19; om. Metr; anĵelь

Bar.

229 b(og)a ] boga Bar.

230 gradь ] gr(a)dь Metr, Oxf, Vt19.

231 galilêiski ] galileiski Metr, Vt10.

232 emuže ] em(u)že Mosk, M, Vt5, Vt19; komu Mavr.

233 nazaratь ] n’zratь Mavr; nazaretь Mosk; n’zrat’ Metr; nazr’tь Oxf.

234 d(ê)vê ] d(ê)vi Bar, Metr, Mosk, Oxf, Pm, Vt10.

235 obručenêi ] obručenêi Vt10; obručênoi Mavr; obručenie Mosk; obručnei Metr.

236 mužu ] m(u)žu Vt5, Vt10, Vt19, Mavr; mužû Vb1.

237 emuže ] emu bê N1, Pt, Vb1, VO; em(u)že Vt5, Vt10; komu bê Mavr; emuže bê Metr,

Vt19.

238 domu ] d(o)mu Mavr.

239 dav(i)d(o)va ] davidova Drag, Bar; d(avido)va Vt5; d(avi)d(o)va VO, Pt; d(a)v(i)d(o)

va Mavr, Metr, Pm, Rom, Vb1, Vinod, Vt10.

240 ime ] i ime Mavr, Mosk, Pt, Rom, Vb1, Vinod, VO, Vt10.

241 d(ê)vê ] d(ê)vi Metr, Mosk, Vt10; dêvi Bar.

242 m(a)riê ] mariê Vb1.

243 čte ] čte(nie) Pm; om. Mavr, Rom, Vinod, Vt10; čte Bar; čteno Pt; om. Oxf.

244 klûčanь ] klûč(a)nь Drag, VO; klûčn’ Vb1; klûč’nь Mavr.

245 vistinu ] vist(i)nu Mavr.

246 č(lovêč)skago ] človêčaskago Bar.

247 početakь ] početьkь Mavr, Oxf, Vinod, VO; početk’ Metr, Vb1.

248 bê ] bis(t)ь Drag, Mosk, Oxf, Rom, Vinod; bistь Pm.

217

Crkva u svijetu 58 (2023) suppl. 1, 191-222

poslal’249 se250 bi251 · k’ d(ê)vê252 porodu b(o)ž(a)skomu253 posvetiti254

û êko že pr va go255 pog ublen iê rê č ь256 bê257 · egd a 258 z’m iê259 po sil aše 260

se k’ ženê261 · d(u)homь262 gorêsti263 prelastiti264 û · sam265 že266

d’êv(a)lь267 v’ zmii

268 prihoêše269 da v(a)sь270 rodь č(lovêča)ski

prelaĉenima271 pr’voroditelema272 bez’semr’tvstva273 tol i b(o)ž (a )st va274

vêč’nie275 sl(a)vi ob’nažil’ bi na276 obakь277 êkože278

249 poslal’ ] poslanь Drag, Mosk, Oxf, Pm, Rom,Vinod, Vt10, Vt19; poslalь Vb1.

250 se ] om. Bar, Drag, Oxf, Pm, Rom, Vinod, Vt10, Vt19.

251 bi ] bistь Bar, Drag, Vinod; bis(tь) Pm, Rom; om. Vt19.

252 d(ê)vê ] d(ê)vi Bar, Metr, Mosk, Oxf, Rom, Vt10.

253 b(o)ž(a)skomu ] b(o)ž(a)sk(o)mu Mosk.

254 posvetiti ] pos(ve)titi Bar, Metr, Pm, Pt, Rom, VO.

255 prvago ] prv(a)go Metr.

256 rêčь ] ričь Bar, Mosk.

257 bê ] bistь Drag; bis(tь) Mosk.

258 egda ] k’da Mavr.

259 z’miê ] z’miê ot dьêvla Drag, Pm; z’miê ot dêvla N1, Vinod, Vt19; ot d’êvla Bar.

260 posilaše ] posla Bar, Drag, Mosk Pm, Vinod, Vt19; posil’še Mavr; poslaše Metr.

261 ženê ] ženi Bar, Metr, Mosk.

262 d(u)homь ] d(u)h(o)m’ Mavr, VO; d(u)h(o)mь Mosk.

263 gorêsti ] grdosti Bar, Drag, Metr, N1, Pm, Pt, Vinod, VO; gr’dosti Mavr, Vb1, Vt19.

264 prelastiti ] prel’sti Drag; prêlьstiti VO; prêlastiti Vinod; prelasti Pm; prel’stiti Mavr,

Vt19; prelast(i) Pt.

265 sam ] tê Drag; ta e Mavr, N1; tь Vb1, VO; têm Vinod; tažde Pm, Pt; tagda Mosk;

sa Metr; ta že Vt19; ta ĵe s(a)mь Bar.

266 že ] om. N1.

267 d’êv(a)lь] dьêvolь VO; dьêv(a)lь Pt.

268 zmii ] zmiĵi Drag.

269 prihoêše ] prihoždaše Drag, Pm, Vb1, Vinod, VO, Vt5, Vt19; prehêše Mosk; pro-

hoždaše Pt.

270 v(a)sь ] vьs’ Vb1; vasь Bar, Pt.

271 prelaĉenima] om. Bar, Drag, Pm, Vinod, Vt5, Vt19; prêlьĉenom VO; prêlьĉenoma

Vb1; prel’ĉen(o)ma Mavr; prel(a)ĉenima Pt.

272 pr’voroditelema ] om. Bar, Drag, Pm, Vinod, Vt5, Vt19; prvêerodit(e)lema Metr, N1,

VO; prьvêeroditelema Mosk, Pt, Vb1; prvêerodit(e)lema Mavr.

273 bez’semr’tvstva ] besemr’tьstva Drag; bez’semr’tva N1; bessemr’tьstva Metr,

VO; bes’sem’rtiê Vinod; bes’smrt’stva Mavr, Pm, Vb1, Vt19; bez’semrt’stvi Mavr;

bezsemrtstva Bar; besьsemrtstva Pt.

274 b(o)ž(a)stva ] b(la)ž(e)nstva Bar, Vinod, Vt19; bož’stva Pm; b(o)žn’stva Mavr; b(la)

ž(e)nstva Metr; bož(a)stva Pt.

275 vêč’nie ] ot vêčnie Bar, Drag, Vinod; v(ê)čnie N1, Vt5; ot v(ê)čne Pm; večnie Metr;

ot v(ê)čnoe Vt19.

276 na ] add. čtenie v.(3) Drag nь; čt(e)n(ie) Vt5; nь Vb1, Vinod, VO.

277 obakь ] obak’ Vb1.

278 êkože ] êk(o)že Vinod, Vt5; êže Mosk.

218

Andrea Radošević, Beda Časni u drugome beramskom brevijaru iz 15. st. ...

semr’tь279 ženoû v

280 mirь281 vnide podobaše282 da283 životь

vratil’284 se bi · ženoû · ona

285 ubo286 ot287 d’êv’la288 z’mieû289

prelaĉena290 mužu291 vkusiv’še292 gorestь293 poda · a294 siê295 ot

b(og)a296 nag(lago)lana297 · miru298 žiz’nodav’ca porodi · reče299

bo300 eva n’ĵ(e)listь301 poslanь bistь302 an’ĵ(e)lь gabrielь303 k’ m(a)rii

d(ê)vê304 · rêt’ko305 čtemь306 · da anĵ(e)li êvlaûĉe307 se č(lovê)komь308

naricali se309 bêše310 imenemь311 · sadê312 že anĵ(e)lь gabrielь313

279 semr’tь ] s’mrtь Mosk.

280 v ] om. Drag, Metr, Mosk, Vb1, Vinod, VO.

281 mirь ] om. Drag, Metr, Mosk, Vb1, Vinod, VO.

282 podobaše ] podobaše že Mosk.

283 da ] da i Mosk, Vinod.

284 vratil’ ] vzvratil Drag, Vinod, VO, Vt5; v’zvratil’ Vb1.

285 ona ] euga Drag; om. Mosk, Vinod, Vt5.

286 ubo ] om. Drag, Mosk, Vinod, Vt5.

287 ot ] egda ot Vt5.

288 d’êv’la] dьêvola Vb1.

289 z’mieû ] z’miû Mosk.

290 prelaĉena ] prel’ĉena Drag.

291 mužu ] m(u)žu Mosk, Vt5; mužû Vb1.

292 vkusiv’še ] vkusiti Drag, Vinod, Vt5; v’kusiti Mosk; vkusь VO; vkus’ Metr, Vb1.

293 gorestь ] goresti Drag, Metr, Vb1, Vinod, VO; v gorêstь Vt5; grês’ti Mosk.

294 a ] mariê Drag; m(a)riê Mosk, Vinod, Vt5; om. Metr, VO.

295 siê ] om. Drag, Mosk, Vinod, Vt5; siê že Metr, Vb1, VO.

296 b(og)a ] ot b(og)a anĵ(e)l(o)mь Drag, Metr, Mosk, Vb1, Vinod, VO, Vt5.

297 nag(lago)lana ] nag’lagolana Vt5.

298 miru ] m(i)ru Metr.

299 reče ] r(e)č(e) Vinod, Vt5.

300 bo ] ubo Vinod, VO.

301 evan’ĵ(e)listь ] ev(a)nĵ(e)l(istь); e(van)ĵ(e)l(i)stь Mosk.

302 bistь] bis(tь) Mosk, Vinod.

303 gabrielь ] gabrielь ot b(og)a Drag, Vinod, Vt5; gavril ot b(og)a VO.

304 d(ê)vê ] d(ê)vi Mosk, Vinod, Vt5.

305 rêt’ko ] rêtko že Mosk, Vinod, VO, Vt5.

306 čtemь ] čtemo Drag; č’temь Mosk.

307 êvlaûĉe ] êvlaûĉi Drag; êvlaûĉei Vinod, VO, Vt5.

308 č(lovê)komь ] č(lovê)k(o)mь.

309 se ] om. VO.

310 bêše ] b(ê)še Vt5; biše Mosk, VO.

311 imenemь ] im(e)n(o)mь Vt5.

312 sadê ] sьdê VO; sade Mosk.

313 gabrielь ] gabrielь anĵ(e)lь poslanь ot b(og)a k d(ê)vê m(a)rii Drag; poslanь ot b(og)

a k m(a)rii d(ê)vi Mosk, Vinod, Vt5; gavrilь poslan’ k d(ê)vê m(a)rii VO.

219

Crkva u svijetu 58 (2023) suppl. 1, 191-222

svêstuet’ se · gabr ielь314 ubo kropostь315 (!) b(o)žiê316 g(lago)let’317 se318

vistinu podobaše tako319 biti320 · da321 an’ĵ(e)lь322 iže323 b(o)žie324

krêposti325 ime326 imatь327 · početie328 s(i)na329 b(o)žiê330 kaza l’3 31 bi

· /18d/ êko332 sp(a)s(e)nie333 vsego334 roda č(lovêč)skago prihoêše335

Tablica 1. Popis tekstova Bede Časnoga

Tekstovi Bede Časnoga Hrvatskoglagoljski brevijari

In festo Annuntiationis Beatae

Mariae

Hom. I. 3 (CCSL 122, 14–20)

Hom. 1 (PL 94, 9–14)

Bar (91d–92c), Ber2 (18a–19a),

Drag (10b–11a), Mavr (17ac), Metr

(28d–29c), Mosk (11ac), N1 (11ab),

Pad (10d–12a), Oxf (14d–15a), Pm

(18ac), Pt (17c–18c), Rom (46b–19a),

Vb1 (20b–21a), Vinod (14ab), VO

(29d–30c), Vt5 (13d–14b), Vt10 (15cd),

Vt19 (15cd)

314 gabrielь ] gavril’ VO; om. Mosk.

315 kropostь ] krêpostь Drag, Vinod, VO, Vt5; om. Mosk.

316 b(o)žiê ] om. Mosk.

317 g(lago)let’ ] svêstuetь se Drag, Vinod, Vt5; om. Mosk.

318 se ] om. Mosk.

319 tako ] t(a)ko Vinod.

320 biti ] om. Drag, Mosk, Vinod, Vt5.

321 da ] om. Drag, Mosk, Vinod, Vt5.

322 an’ĵ(e)lь ] an’ĵ(e)lu Drag, Mosk, Vinod, Vt5.

323 iže ] om. Drag, Mosk, Vinod, Vt5.

324 b(o)žie ] om. Drag, Mosk, Vinod, Vt5.

325 krêposti ] om. Drag, Mosk, Vinod, Vt5.

326 ime ] om. Drag, Mosk, Vinod, Vt5.

327 imatь ] om. Drag, Mosk, Vinod, Vt5.

328 početie ] om. Drag, Vt5; vplьĉenie VO.

329 s(i)na ] om. Drag, Mosk, Vinod, Vt5.

330 b(o)žiê ] om. Drag, Mosk, Vinod, Vt5.

331 kazal’ ] v’zvêstiti Drag, Vinod, Vt5; d(ê)vê vьzvêstil bi VO; v’zvestiti Mosk.

332 êko ] kako Vt5.

333 sp(a)s(e)nie ] v sp(a)senie Drag, v sp(a)s(e)nie Vinod, VO, Vt5; v spaseni Mosk.

334 vsego ] om. Vt5.

335 prihoêše ] pride Drag, Vinod, Vt5; prihoždaše VO.

220

Andrea Radošević, Beda Časni u drugome beramskom brevijaru iz 15. st. ...

In festo Visitationis Beatae

Mariae

Hom I. 4 (CCSL 122, 21–31)

Hom. 2 (PL 94, 15–22)

Bar (93cd), Ber1 (176c), Ber2

(19c–20b), Drag (11d–12a), Mavr

(251cd), Metr (30bd, 342d–343b),

Mosk (12ad), N1 (12ab), N2 (15bc), Oxf

(15d–16a), Pm (19cd), Pt (19ad), Rom

(49b–50b), Vb1 (22ab), Vinod (72ab),

VO (31d–32b), Vt5 (15ab), Vt10 (11cd),

Vt19 (16c–17a)

In aurora in Nativitatis Domini

Hom I. 7 (CCSL 122, 46–51)

Hom. 6 (PL 94, 34–38)

Bar (102ab), Ber2 (31ad), Drag

(17d–18a), Mavr (25bc), Mosk

(21d–22a), N1 (19bc), N2 (23ab), Oxf

(23cd), Pm (27c), Pt (25d–26a), Rom

(65a), Vb1 (31ac), Vinod (21c–22a), VO

(40d–41c), Vt5 (23ab), Vt10 (20bc), Vt19

(23b)

In Die Natali Domini

Hom. I. 8 (CCSL 122, 52–59)

Hom. 7 (PL 94, 37–44)

Bar (102bc), Ber2 (31d–33b),

Drag (18b–19a), Mavr (25c–26a),

Metr (38d–39b), Mosk 822b-23b),

N1 (19d–20c), N2 (23c–24c), Oxf

(23d–24b), Pad (20b), Pt (26ab), Pm

(27cd), Rom (65b–66a), Vb1 (31d–32d),

Vinod (22a–23b), VO (41c–42d), Vt5

(23c–24b), Vt10 (20cd), Vt19 (23c)

In die festo Innocentium

Hom. I. 10 (CCSL 122, 68–72)

Hom. 9 (PL 94, 50–53)

Ber2 (43c–45b), Vb1 (41a–42a), Pt

(32b–33b), Pad (34a)

In Marci evangelium exposition

II. 6 (CCSL 120, 516; PL 92,

193–194)

Bar (162ac), Ber2 (102cd), Drag

(63cd), Mavr (68ab), Metr (89bd),

(78d–79a), N2 (73ab), Oxf (72cd), Pad

(102d–103c), Pm (75b), Pt (78bc), Rom

(130b–131a), Vb1 (101d–102b), Vb2

(31bc), Vb3 (87ac), VO (153d–154b),

Vt5 (74cd), Vt10 (66cd), Vt19 (66d–67a)

In Marci evangelium expositio

II. 7 (CCSL 120, 1425–1434;

PL 92 203–204)

Manjim dijelom

In tertia dominica post sanctum

Pascha

Hom II. 6 (CCSL 122, 220–224,

PL 94, 158–163)

Bar (263d–264a), Ber2 (220c–221a),

Brib (54ac), Drag (148ab), Mavr

(152d–153a), Metr (210bd), N1

(179ac), N2 (182c–183a), Oxf (162ab),

Pm (158ab), Pt (159ac), Rom (204b),

Vb1 (213d–214b), Vb2 (212b–213a),

Vb3 (257a–257d), VO (337c–338a),

Vt10 (145ab), Vt19 (140d–141a)

221

Crkva u svijetu 58 (2023) suppl. 1, 191-222

Zaključak

Istra živa nje je poka z alo ka ko Ber2 pripada onoj skupi n i brevija-

ra u kojoj su sačuvane najdulje inačice omilija Bede Časnoga te kako

se homiletičke lekcije najviše slažu s onima iz Drag, Mosk, Vinod

i Vt5. Također, riječ je o brevijaru koji u odnosu na većinu drugih

sadržava prijevod homilije In innocentium, potv rđene još samo u Vb1,

Pt, Pad i kratkim dijelom u N1. Prema izdanjima Bedina Homilija-

ra i Komentara na Matejevo evanđelje utv rđeni su latinski predlošci

hr vatskoglagoljskih homilija. Usporedba je poka zala kako je hr vat-

skoglagoljski prijevod nastao prema latinskom tekstu u kojem je

nekoliko Bedinih rečenica bilo zamijenjeno onima Hrabana Maura

i Ælfrica. U Ber2 nalazimo više potvrda doslovnog prevođenja koje

se u nekim drugim hrvatskoglagoljskim brevijarima napušta, no

također i potvrde odmicanja od ad verbum prijevoda koje su zabi-

lježene u najstar ijim brevija rima. Na temelju toga možemo zaključiti

kako je prvotni prijevod u većoj mjeri latinski tekst slijedio ad ver-

bum. Također, pojava riječi spas u Ber2, ali i Vb1, upućuje na stari-

nu prijevoda Bedinih homilija. Osim toga, s obzirom na to da među

hrvatskoglagoljskim brevijarima nema puno tekstoloških razlika,

uglavnom je riječ o onim fonološkim, morfološkim, sintaktičkim i

leksičnim, vjerojatno je riječ o jedinstvenom prijevodu. Ber2, kao i

drugi brevijari u kojima su sačuvane dulje lekcije, sadržavaju iste

dodane kraće odlomke te proširene biblijske citate. Ti se dodatci

nalaze na onim brevijarskim mjestima na kojima je bilo važno pre-

nijeti u potpunosti jasnu i cjelovitu poruku. Promjene u redoslije-

du riječi i rečenica kojima se pomiče naglasak na druga mjesta u

tekstu, te djelmično unošenje figura ponavljanja kojim se oponaša

retorika Bedinih homilija, mogli bi upućivati na povremene glago-

ljaške kompilatorske postupke.

Ovaj je rad tek uvod u istraživanje opusa Bede Časnoga u

hrvatskoglagoljskoj književ nosti. Kako je riječ o jednome od naj većih

srednjovjekovnih intelektualaca, moguće je uskoro učekivati nove

radove o recepciji njegovih djela u starijoj hrvatskoj književnosti.

ResearchGate has not been able to resolve any citations for this publication.

ResearchGate has not been able to resolve any references for this publication.

Beda Časni u Drugome beramskom brevijaru iz 15. st. Uvod u istraživanje Bedina opusa u hrvatskoj srednjovjekovnoj književnosti

Abstract

Recommended publications

Catálogo de las obras

El contexto cultural europeo y su evangelización

Eliseo Ferrer / De Sabiduría-Sofía a Cristo y de la Memra al Logos. O Cómo el Verbo de Dios se hizo...

Informe de comisión