Content uploaded by Ambroz Nikac
Author content
All content in this area was uploaded by Ambroz Nikac on Oct 09, 2023
Content may be subject to copyright.
UNIVERZITET DONJA GORICA
FAKULTET PRIMIJENJENIH NAUKA
PSIHOLOGIJA
DIPLOMSKI RAD
Postoji li život nakon života “NDE”
Student: Ambroz Nikač 19/007
Podgorica, juli 2022. godine
UNIVERZITET DONJA GORICA
FAKULTET PRIMIJENJENIH NAUKA
PSIHOLOGIJA
DIPLOMSKI RAD
Postoji li život nakon života “NDE”
Mentor: Prof dr Nila Kapor Stanulović
Student: Ambroz Nikač 19/007
Podgorica, juli 2022. godine
2
Sadržaj
Section 1: ..........................................................................................................................4
Section 2: ................................................................................................................................6
Section 3: .................................................................14
Section 4 : ..................................................................................................................15
Section 5: .................................................................................17
Section 6: ......................................................................................................................33
LITERATURA:..............................................................................................................................36
3
Section 1:
U svijetu tehnološkog napretka, rijetko zastajemo i razmišljamo o nekim stvarima koje su
možda važnije od drugih, siguran sam da smo se u jednom ili drugom trenutku svi zapitali
šta se dešava nakon što umremo, ako ste poput mene postavili to pitanje ili čak ako niste,
ovaj rad će pokušati da razjasni ovu temu o kojoj se mi kao homo-sapijesni pitamo od
početka vremena. “Postoji li život nakon smrti?” R, Moody je ovaj fenomen nazvao NDE
(Near death experience, iskustvo bliske smrti), a u posljednjih 40 godina istraživanjem i
anketiranjem nekoliko hiljada ljudi, došao je do zaključka da su svi dali iste ili gotovo iste
odgovore na pitanje - šta se desilo kad im je srce stalo. Putovanje kroz tunel na kraju kojeg
je jaka svjetlost, a što su bliži tome svjetlu, bolje se osjećaju… Oko četiri do 15 odsto ljudi
koji su doživjeli srčani udar kaže da postoji neka vrsta života poslije ovoga. U našem
istraživanju koristićemo upitnik “Gray scale”1, koji će postavljati određena pitanja koja se
odnose na NDE. Upitnik sadrži 23 pitanja, a da bi se NDE prepoznao, potrebno je sedam
ili više pozitivnih odgovora. Istraživanje je urađeno na uzorku od 31 jednog ispitanika, koji
su izabrani slučajno u bazi od 4.500 ljudi. Veći broj ispitanika bio je ženskog pola
16(51.6%), od čega 32% (10) starije od 47 godina. U ovom istraživanju pogledaćemo i
neka druga istraživanja na ovu temu, koja su rađena u posljednjih 40 do 50 godina, a
zanimala su kako profesionalce, tako i obične ljude.
!"#$%&&"$&&&
&
In a world of technological advances, we rarely stop and think about some things that are
more important than others, I am sure that at one point or another, we all ask ourselves
what happens after we die. If like me you asked that question or even if you didn't this
work will try to shed some light on this subject that we as homo-sepians have been asking
ourselves from the beginning of the time. In his book „Is there life after death?“ R., Moody
called this phenomenon NDE ( near-death experience), and for the last 40 years he has
interviewed thousands of people, they all gave the same or almost the same answers to the
questions, the journey through the tunnel at the end of which there is a light, the closer to
that light the better they feel, etc. approximately 4- 15 % of people that have cardiac
arrests report that there is something after death. In our research, we will use a Gray-scale
1 Greyson, Bruce. (1983).
4
questionnaire2, that will ask certain questions that are related to NDE, the questionnaire
will have 23 questions, in order for the NDE to be recognized there have to be 7 or more
positive answers, The survey was conducted on a sample of 31 respondents randomly
selected from a database of 4.500 people, a larger number of respondents are female
16(51.6%) of which 32% (10) were older than 47 years old. in our research, we will also
look at other research on this topic, that has been piquing the interests of professionals and
common people alike in the last 40-50 years.
'( !)"#$%&"&&&*"*"&
+
2 Greyson, Bruce. (1983).
5
Section 2:
Svakih pet sekundi neko se rodi, a svakih osam sekundi neko umre. Većina ljudi ne želi ni
da razmišlja o smrti, to je tabu tema. Čak i ako malo razmisle o tome, onda to rade sa
strahom. Da li je to zbog toga što je religija u nama posijala neku vrstu fobije smrti, većina
nas se pita da li sam dovoljno dobar za raj? Šta ako nisam? Razmišlja kako je u nekoj
situaciji mogao uraditi ono ili ovo. Ko ustvari odlučuje o tome? Da li tamo na nebu stoji
neki stari bradati čovjek koga su nekad zvali Odin, Zeus, Alah ili nešto drugo, to je možda
pitanje teologije ili filozofije, a ja ću pokušati da vam malo probližim fenomen NDE koji
svakog dana ima sve više pristalica i sve više ljudi se javlja i prenosi da su ili samo iskusili
ili poznaju nekoga ko je preživio ovaj fenomen. Meni najinteresantnije je to da svi ti ljudi
koji su imali NDE u nastavku svojih života poslije ovog događaja totalno su promijenjeni i
mnogo više ih interesuje bezuslovna ljubav i dobrobit ljudske vrste, dok oni koji nisu
iskusili NDE tokom za život preživljenog događaja, ne promijene ništa, već nastave da
žive i ponašaju se jednako kao i prije srčanog/moždanog udara, nesreća…
, -
Pregledom istorije fenomena NDE uočavamo da mnogi misle da je Rejmond Moody
(američki filozof, psihijatar, ljekar i pisac) skovao ovaj termin, ali nije Rejmond izmislio
ovaj fenomen 1975. godine, već mu je samo dao skraćenicu koju danas sve više ljudi zna.
U njegovoj knjizi piše3 “Biće mnogo onih kojima će tvrdnje iznesene u ovoj knjizi biti
nevjerovatne i čija će prva reakcija biti da ih odbace”. Prema njemu “subjekt smrti je tabu,
mi osjećamo možda i nesvjesno, da ako budemo u kontaktu sa smrti bilo kako, pa čak i
indirektno, nekako nas suočava sa prospektom naše sopstvene smrti” Moody (2015).
Mislim da je u vrijeme kad je pisana ta knjiga to i moglo da se očekuje, ljudi su
predvidljivi, ali nije mogao da predvidi da će se u sljedećih 40-50 godina nauka
promijeniti, da će tehnologija postići zavidne rezultate, da će se drugi naučnici pridružiti
ovom istraživanju. U ovom radu ćemo pomenuti mnoge od njih. Pregledom novih
istraživanja uočio sam da se termin NDE treba i promijeniti, ali za sada ostaje
nepromijenjen.
3Moody, R, (2015), Life after life, p 10
6
Šta je uopšte NDE? Prema diviziji perceptualnih studija na .*4,
“iskustva bliske smrti (NDE) su intenzivno vividna iskustva koja često mijenjanju živote
pojedinaca, od kojih se mnoga dešavaju u ekstremnim fiziološkim uslovima kao što su
traume, prestanak moždane aktivnosti, duboka opšta anestezija, srčani udar itd, pod kojim
okolnostima ne bi trebala biti moguća nikakva svijest ili čulna iskustva bilo koje vrste,
prema preovlađujućim stavovima neuronauke”. Iako se NDE razlikuju od osobe do osobe,
često uključuju sljedeće karakteristike: Osjećanje ugodnosti i prestanak bola, osjećaj
napuštanja tjela i mogućnost da se svoje tijelo vidi iz pozicije lebdenja, brže i jasnije
funkcionisanje uma, privlačnost tunelu i svjetlost koja je na kraju tog tunela, osjećaj mira,
blagostanja i bezuslovne apsolutne ljubavi, pristup neograničenom znanju, pregled života
kao film ili cijeli život prođe kao film u trajanju od jedne sekunde, neopisivo brzo, ali se
svaki trenutak i emocija osjete, susreti sa već preminulim osobama ili voljenim ili drugim
bićima koja zrače ljubav i razumijevanje. Po Van Lommel (2001) “Posebnost je to što svi
pacijenti sa NDE imaju:
1. Transformaciju, oni se enormno mijenjaju, nemaju više straha od smrti i dolazi do
novog uvida u ono što je važno u životu
2. Bezuslovna ljubav i empatija prije svega prema sebi, prihvatite i svoje negativne
aspekte i prema drugima, prema prirodi, jer se osjećate povezanim sa svima i sa
prirodom sa planetom Zemljom
3. Pojačana intuitivna osjetljivost (osjećate šta drugi misle i osjećaju).
Ova tri naknadna efekta takođe su klasični aspekti NDE.5
U jednoj Agape6 seriji na YouTube mreži, u kojoj su gosti bili prof. Dejan Raković i
Vladeta Jerotić, prof. Raković pominje istraživanje koje je rađeno u Holandiji. Kako on
kaže, “čovjek u kliničkoj smrti može doživjeti vantjelesno iskustvo, neka statistika koja je
rađena u Holandiji među osobama koje su doživjele srčani udar (objavljeno u časopisu The
Lancet7), nekih 20% ljudi koji dožive srčani napad imaju ta vantjelesna iskustva, i imaju
iskustva odvajanja svijesti od tijela i posmatranje tijela iz nekog ugla nekoliko metra iznad
4 https://med.virginia.edu/perceptual-studies/our-research/near-death-experiences-ndes/
5 https://www.youtube.com/watch?v=2OGtxV0a6f8
6 https://www.youtube.com/watch?v=yHS6RIyneAM&t=1505s
7 https://www.thelancet.com/journals/lancet/article/PIIS0140-6736(01)07100-8/fulltext
7
tijela itd, takođe prolaze kroz neki tunel, kontakt sa nekim svjetlosnim bićem na kraju
tunela, to su ti fenomeni karakteristični za ta stanja”. Ta su istraživanja urađena 2001.
godine, a kasnije su urađena i longitudalna istraživanja poslije dvije, te potom poslije osam
godina. Praćenjem tih istraživanja primijetio sam da se jedna stvar nikada ne mijenja -
preciznost prepričavanja tih događaja je u potpunost ista.
NDE prijavljuje 17% onih koji zamalo umru, prijavljuju ih djeca, odrasli, doktori,
sveštenici, ministri, oni koji su religiozni i oni koji nisu, i na svakom kontinentu, bez
razlike na vjeru, rasu i da li su vjernici ili su ateisti. Svi prilično istu priču donesu sa one
strane. Interesantan primjer ovoga su osobe koje praktikuju muslimansku vjeru, Derviši
(Sufi Muslims), koji kad neko umre ne kažu “umro je Muhamed” ili neko drugi već “
promijenio je svijet Muhamed”.
Kratko ću proći kroz istoriju ovog fenomena i za početak pomenuti prve slučajeve opisane
u literaturi. Platon je pisao o tome 380 p.n.e u “Republici”8 (Platon, 360. p. n. e, str. 294)
“Er, sin Armenija, rodom Pamfilijanac. Poginuo je u borbi, a deset dana nakon toga, kada
su tijela mrtvih bila već u stanju raspadanja, njegovo tijelo je pronađeno neoštećeno i
odneseno kući da ga sahrane. A dvanaestog dana, dok je ležao na pogrebnoj lomači, vratio
se u život i ispričao im šta je vidio na onom svijetu. Rekao je da je, kada mu je duša
napustila tijelo, krenuo na put sa velikim društvom, i da su došli na neko misteriozno
mjesto gdje su bila dva ulaza koja su išla prema dolje i dva koja su išla prema gore, a
između njih su sjedjeli suci koji su sudili prema onome šta su radili dok su živjeli. Kad se
približio, rekli su mu da će on biti glasnik koji bi ljudima prenio izvještaj o onom svijetu, a
oni su mu rekli da sluša i vidi sve što se moglo čuti i vidjeti na tom mjestu i to sve
prenijeti živima u svijet kome će se vratiti.
Dozvolili su mu da vidi kako se nečije duše vraćaju - rađaju u ovaj svijet, kako pojedini
biraju šta će biti i ko će biti u sljedećem životu, onda su mu pokazali da svi oni moraju piti
iz jednog izvora, a njemu je zabranjeno da pije, poslije je vidio i zašto svi su zaboravili ko
su i šta su bili u životu koji su tek napustili, svi su zaspali pa i Er, i ujutro kad se probudio
našao je sebe na lomači i spremni su bili da ga zapale”. Ovo je ostalo zapisano i dugo
godina niko nije mogao da shvati o čemu se radi, jedino što znamo da su se događaji kao
ovaj krili i rijetko se o njima pisalo ili pričalo.
8 The republic p 294
8
Ne čudi me da je Moody rekao “Kad sam počeo pričati o ovome, očekivao sam da će me
brzo neko zatvoriti u ludnicu” (Moody, 2015). To se nije desilo, već je ustvari otvorilo oči
mnogima, ne samo naučnicima, nego i drugim, i svakog dana broj onih koji su imali neku
vrstu NDE je veći.
Iz novijeg vremena, pomenuo bih Karla Junga i njegov događaj koji je lijepo prikazan u
njegovoj knjizi9 “Početkom 1944, slomio sam stopalo i tu nesreću je pratio srčani udar. U
nesvjesnom stanju koje sam doživeo, imao sam vizije i bio sam u delirijumu dok sam
lebdio na ivici smrti, dok su mi davali kiseonik i injekcije Kampora (stimulans namijenjen
za upotrebu kao pomoć u liječenju poteškoća s disanjem). Slike-vizije koje sam vidio bile
su toliko velike da sam i sam zaključio da sam blizu smrti. Moja medicinska sestra mi je
poslije rekla da sam bio okružen svjetlošću, a to je fenomen koji je ponekad primjećivala
kad je neko umirao. Stigao sam do krajnje granice i ne znam da li sam bio u snu ili je to
bila neka ekstaza, u svakom slučaju, počele su krajnje čudne stvari da mi se dešavaju”. U
nastavku, Jung piše ”kako je imao osjećaj da lebdi u vasioni i vidi cio svijet ispod njega,
onda mu se u vidnoj periferiji pojavio jedan veliki crni kameni blok otprilike veličine kuće,
u kojoj sam vidio ulaz i ušao unutra gde sam vidio crnog monaha koji sjedi obučen u
bijelo. Nije mi ništa verbalno rekao, ali sam znao šta treba da radim, u tom momentu sam
imao osjećaj da su sve nedaće, bol i patnja kao izletjele iz mene i ostala je samo moja
suština, učinilo mi se kao da sam sada nosio sa sobom sva moja iskustva koja sam doživio,
sve što se dešavalo oko mene, mogu takođe reći: to je bilo sa mnom, i ja sam to bio. Ja
sam se sastojao od svega toga, takoreći sastojao sam se od svoje prošlosti i sa velikom
sigurnošću sam pomislio ovo je ko sam ja. Ja sam ono što je bilo i šta sam postigao”10.
Po Jungu bismo rekli da mi ustvari mnogo toga i ne nosimo sa sobom kada dođe naše
vrijeme, mnogi pokušavaju da rade na tome da ih se ljudi sjećaju po tome koliko su crkava
ili hramova napravili ili koliko bogatstva nakupili. Mislim da je Jung to shvatio i znao, da
mi ustvari ništa ne nosimo sa sobom, osim ono što smo činili za dobrobit drugih.
Još nekoliko redova njegovih sjećanja: “Više nije postojalo ništa što sam htio ili želio,
postojao sam u objektivnom obliku; Bio sam ono što sam bio i živio. Uskoro sam ulazio u
osvijetljenu prostoriju i tamo bih sreo sve one ljude kojima u stvarnosti pripadam”. (Jung,
1989)
9 Jung,1989.p.289
10 Jung,1989.p.291
9
Dok razmišljamo i čitamo Jungov slučaj, pitam se da nije možda sve bio san ili iluzija, ali i
Jung je sam sebe pitao o tome: “Kada neko ima ovakva iskustva, ona mogu biti u skladu sa
stvarnošću, pa opet možda i nisu. Ja sam, međutim, naučio da stavove koje imam i koji su
formirani na osnovu nagovještaja iz nesvjesnog su za mene bili veoma korisni”11 (Jung, et
al, 1989).
Lomel (2011) piše “Budući da je objavljivanje nekoliko prospektivnih studija o iskustvu
bliske smrti (NDE) kod preživjelih od srčanog udara koje su pokazale zapanjujuće slične
rezultate i zaključke, fenomen NDE se više ne može naučno zanemariti. NDE je autentično
iskustvo koje se ne može jednostavno svesti na maštu, strah od smrti, halucinacije,
psihozu, upotrebu ljekova ili nedostatak kiseonika. Čini se da su pacijenti trajno
promijenjeni NDE tokom srčanog udara, koji traje samo nekoliko minuta. Naučni je izazov
raspravljati o novim hipotezama koje bi mogle da objasne mogućnost jasne i poboljšane
svijesti – sjećanjima, samoidentitetom, spoznajom i emocijama – tokom perioda prividne
kome. Trenutni materijalistički pogled na odnos između svijesti i mozga, kako smatra
većina ljekara, filozofa i psihologa, čini se da je previše ograničen za pravilno
razumijevanje ovog fenomena. Postoje dobri razlozi za pretpostaviti da se naša svijest, uz
kontinuirano iskustvo sebe, ne podudara uvijek sa funkcionisanjem našeg mozga:
pojačanom ili nelokalnom svijesti, sa nepromijenjenim samoidentitetom, očigledno se
može doživjeti nezavisno od beživotnog tijela. Ljudi su uvjereni da “Ja” koje su doživjeli
tokom svog NDE-a je stvarnost, a ne iluzija”.
U tom članku (Van Lommel, 2011) on piše da ljudi shvataju da je ovaj svijet i naš ego
ustvari subjektivna stvarnost, i da te osobe koje dožive NDE sebe smatraju kao realnost
tokom ovog doživljaja, a ne kao iluziju. U ovom istraživanju, čiji rezultati su ih iznenadili,
došli su do toga da samoidentitet (self) postoji i kada je mozak isključen tokom srčanog
udara ili nekog životno ugrožavajućeg iskustva, i da svijest ne boravi u našem mozgu i nije
ograničena našim mozgom. To ustvari pokazuje da i bez tijela možemo imati svjesno
iskustvo (Van Lommel, 2011).
"/
Pregledom literature i istraživanja dolazimo do nekih teza koje se suprostavljaju shvatanju
koje zastupa ovaj rad. U prošlosti, neki naučnici su tvrdili da je NDE jednostavno
11 Jung,1989.p.304
10
halucinacija izazvana nedostatkom kiseonika (Oxygen) u mozgu (Anoxia) kada srce
prestane da kuca, ali Lommelovo (2011)12 istraživanje pokazuje da to nije tako. U
njihovom istraživanju u Holandiji, koje obuhvata 344 ispitanika, od kojih su svi doživjeli
srčani udar (Cardiac arrest) i klinički su bili mrtvi, EEG (elektroencefalografija, mjera
električnih aktivnosti mozga) ne pokazuje nikakvu aktivnost i, ako CPR nije započet
unutar pet do 10 minuta, desiće se nepopravljivo oštećenje mozga i pacijent će umrijeti.
Prema teoriji da je NDE izazvan anoxiom (poremećaj koji se karakteriše smanjenjenjem
nivoa kiseonika u tkivima ispod njegovih fizioloških vrijednosti ili potpunim nedostatkom
kiseonika u organizmu), svi pacijenti bi trebalo da su imali NDE, ali istraživanje je
pokazalo da su samo 62 ispitanika (18%) doživjela NDE.
Pominje se još jedna teorija prema kojoj je uzrok NDE psihološki strah od smrti, ali u tom
istraživanju se pokazalo da je samo mali broj pacijenta bio uplašen da će umrijeti, i sve se
dešava vrlo brzo da oni i nisu svjesni šta se u stvari dešava, tako da ni ta teorija nije
prihvatljiva. Od 344 pacijenta koji su praćeni u tom istraživanju, (Lommel, 2001) 62
pacijenta (18%) njih je imalo neku memoriju tokom perioda dok nisu bili svjesni, a 41
pacijent (12% ili jedan na svakih osam) imali su ono što doktori zovu duboki NDE. U tom
istraživanju naučnici su bili iznenađeni time što su se pacijenti prisjećali svog iskustva u
istoj mjeri i precizno i nakon dugo godina, što se povezuje sa našim ispitanikom #31 koji
se i nakon 28 godina vividno i sa tačnim podacima prisjećao svakog detalja, pa i boje
košulje i načina na koji su mu u hitnoj posjekli pantalone i kaiš koji je nosio. Tu
informaciju potvrdio je njegov brat koji je zatražio da vidi pantalone, kaiš i košulju.
Pomenuću i prof. Dejana Rakovića koji u seriji Agape13 kaže “informacije koje su te osobe
saopštavale, prvo o onome šta se dešavalo na operacionom stolu, pokazuje da oni nisu to
halucinirali, nego su zaista bile realne. Postoje četri tipa reanimacije, ne zna se unaprijed
koja će se tehnika koristiti, te osobe su tačno znale koja od ta četri tipa reanimacije je
korištena, iako praktično ne postoji šansa da su to mogli slučajno pogoditi, što pokazuje na
to da se tijelo odvaja od svijesti tokom ovog fenomena”. Ujedno je dr Vladeta Jerotić rekao
“da dolazi do izmjene svijesti, a mi kao ljudi imamo čežnju za nadsvijesti”. (Agape, 2012)
0$12
12 Lommel, Pim. (2011). To be or not to be: The self as illusion.
13 Raković, Dejan, (2012) https://www.youtube.com/watch?v=zuIf1Em1EEc&t=1521s
11
Pomenućemo sada ispitanika #31 koji je 1995. godine smrtno upucan, ali igrom slučaja je
preživio i prenio nam ovu priču. “Desetog februara 1995. godine, radeći u svojoj
štampariji, tokom pokušaja pljačke upucan sam četiri puta u predjelu grudi. Bio je to
hladan februar i te noći će se desiti neke stvari koje će, tada 22-godišnjaku, promijeniti
život. Jednog dana sam ispričao svom bratu ono što sam mislio da je san, nisam se sjećao
kako sam stigao do bolnice, ni šta se desilo (disocijativna amnezija14) ali se dobro, čak
predobro sjećam šta se desilo u operacionoj sali. Kako je moguće da se neko sjeća šta se
desilo u operacionoj sali, pitao sam brata, ali brat me podstakao da nastavim da govorim i
ja sam mu ispričao, kako sam, dok su se doktori borili za moj život, ja ustvari sve pratio
kao iz drona (sa plafona prema dolje) i da sam vidio svoje tijelo, nisam imao nikakav
osjećaj prema njemu, više kao neka odjeća koju smo ostavili u ormaru. Čudno je bilo,
nisam osjećao bolove, a tijelo ispod je baš izgledalo kao da bi trebalo boljeti, baš jako. U
jednom trenutku, aparat za srce je počeo da pravi buku, dobro se sjećam da se ubrzao
dosta, i da sam u očima medicinskih sestara vidio tugu. Potom sam čuo doktora kako kaže
‘We are loosing him’ (gubimo ga), sve je počelo da gubi svjetlost i u jednom momentu
sam čuo dugačak kao zvižduk te mašine, svi su se borili da me vrate, a ja sam se čudio ‘šta
je ovim ljudima, meni je baš dobro’. Potom je sva svjetlost nestala, imao sam osjećaj da
sam u nekoj gustoj materiji, kao gusti puding, kako je to Eben Alexander15 rekao: ‘Tama,
ali vidljiva tama - kao da ste uronjeni u blato, a da istovremeno možete vidjeti kroz njega.
Ili možda prljavi žele (Jelly)’, to malo bolje opisuje taj osjećaj. Providno, ali na mutan,
mutan, klaustrofobičan, zagušljiv način. Svijest, ali svijest bez sjećanja ili identiteta, poput
sna u kojem znaš šta se dešava oko tebe, ali nemaš pravu predstavu o tome ko si ili šta si.
A onda u nekoj daljini se pojavi tačka svjetlosti, ali baš mala i neki ritam ili vibacija negdje
unutar mene, ne vjerujem da je čujem, nego je osjećam. A onda naglo počinjem ići prema
svjetlu, i što se više bližim, bolje se osjećam. Ta svjetlost, koju ne mogu riječima objasniti,
tako je jaka, ali mi ne smeta, kao jačina desetak sunaca, ali je prijatna i što je bliža, bolje se
osjećam. Primećujem da čujem glasove, ali ne ušima, nego osjećajima (teško je to
objasniti, dobro je to objasnio Eben Alexander u njegovoj knjizi ‘to je kao da pokušavate
napisati knjigu sa pola azbuke’, ‘To real to be real’ (Eben, 2012). A onda kao da sam čuo
moj glas kako sa jednim drugim glasom koji je zvučao kao moj, ali su oba zvučala
autoritativno i prvo ih nisam razumio, a onda sam počeo da ih shvatam - pričali su o meni
14 https://en.wikipedia.org/wiki/Psychogenic_amnesia
15 Eben,2012.
12
u trećem licu, i malo me je to začudilo, kako ja pričam sa sobom o meni u trećem licu,
ništa mi baš nije bilo jasno, onda me je svjetlost progutala i sam sam postao svjetlost, u
jednom trenu mi se cijeli život pretvorio u film u trajanju od jedne sekunde, ali ne svaki
događaj, već samo oni koji su bili dobronamjerni prema drugima, oni koje sam uradio bez
ikakvog očekivanja, svi osmjesi koje sam dijelio, sve lijepe riječi, svi gestovi oni humani, a
bilo ih je dosta… Onda je sve stalo i čuo sam glas ‘imaš još puno da naučiš, vrati se
nazad’. Stajao sam iznenađen. Naučiti, vratiti se, ali gdje? Onako iznenađen, svjetlost je
nestala, a ja - ja sam se vratio bolu, ljudima, ovom svijetu, mislim da sam bio ljut, ali
‘zašto?’ pitao sam sebe. Kasnije, dok sam sjedio u bolnici, razmišljao sam i shvatio da je
moj život tek počeo i da stvarno imam još puno da uradim i naučim.
“Dok sam ovo pričao, brat je slušao, a ja ga nisam nešto posebno pratio, ali sam se onda
okrenuo i bolje ga pogledao. Ne vjerujem da sam ikad vidio mog brata uplašenog,
iznenađenog. Bio je blijed kao mrtvac i mislim da je htio nešto reći, ali nije nalazio riječi.
Sada to puno bolje razumijem, ali tada nisam baš, samo sam se nasmijao i rekao mu ‘šta ti
je, samo je to bio san’. Ali, ovo nije njemu zvučilo kao san, nije znao šta da kaže, samo je
ustao i izašao iz sobe. Kako sam ja razmišljao o svom ‘snu’, moj je brat ustvari otišao i
raspitao se ko je bio u smjeni te noći i šta se sve desilo, onda je našao medicinsku sestru
koja je bila u operacionoj sali i pitao je da li se išta čudno desilo tokom operacije. Ona mu
je odgovorila ‘da zamalo smo ga izgubili, srce mu je stalo na 29 sekundi, ali smo se borili
za njega. Meni ga je baš bilo žao, tako zgodan momak da umre’. On je pitao gdje se tačno
nalazila i da li je bila tužna, a ona je odgovorila ‘da, baš sam bila tužna, izgledao je kao
ranjeni lav, pun snage i moćan, iako je bio sav krvav i kosa mu je bila kao u lava, duga,
zdrava. Baš su mi oči bile pune suza’.
Naravno, ni brat ni ja nismo tada znali šta se ustvari desilo.
Još jedna potvrda da se nešto desilo je da je čekaonica bila puna ljudi, kako je brat to
prenio - preko sto ljudi je bilo tu, neki u čekaonici, a neki ispred bolnice, dok se unutar
operacione sale vodila borba koja je trajala 4,5 sata. Ja nisam mogao znati ni gdje je ko bio,
ni gdje su stajali, ali sam svom bratu sve ispričao i gdje je ko sjedio i sa kim je ko pričao,
pa čak i o čemu su pričali, misleći da je sve to bio san. Čak sam se i našalio o tome kako je
naša tetka ustvari rekla da je moja majka, s obzirom na to da mi je majka bila na drugom
kontinentu. Ta tetka je ispričala drugoj tetki kako je imala priliku da me vidi kad su me
uvodili u operacionu salu i rekla je da sam izgledao kao ranjeni lav. Smiješno je meni sve
13
ovo bilo, ali to se sve desilo. Ja sam ustvari i izgledao tako, imao sam dugu kosu, visok,
atletski građen, baš kao neki ratnik iz filmova.
I još sam tačno znao ko je bio ispred bolnice, a ko unutra, s obzirom na to da je čekaonica
bila prepuna. Poslije nekoliko dana brat mi je donio knjigu “The truth in the light” Petera
Fenvika (Peter Fenwick) što me je totalno iznenadilo, u toj knjizi je prikazano preko 300
slučajeva (Fenwick, 1995) koji su vrlo slični ovome za šta je on vjerovao da je san.”
Section 3:
ovog rada je jedan pokušaj da se utvrdi da nešto postoji izvan ovoga što mi
znamo i svakodnevno prolazimo u slučajevima kad neka osoba doživi srčani udar. Moje
istraživanje i mnogobrojna druga empirijska istraživanja su pokazala da nešto postoji i da
naša svijest nastavlja da postoji i kada naše tijelo ne funkcioniše, kako je to Eben
Alexander i rekao “Ovo tijelo je kao jedno naše odijelo, koje kad završimo s njim bacamo
ga i nastavljamo dalje sa novim odijelom”. (Alexander, 2012)
2+Ispitati učestalost dogadja opasnih po život sa pratećim iskustvom NDE
3: ispitati afektivne komponente iskustva NDE na našem uzorku
1.Ispitati kognitivne komponente iskustva NDE na našem uzorku
4Ispitati paranormalne komponente iskustva NDE
5Ispitati da li životno mjenjajuće iskustvo ima uticaja na čula
Section 4 :
$$$$
14
Za potrebe ovog diplomskog rada koristio sam metod prikupljanja podataka putem
“Google forms questioner“. Istraživanje je sprovedeno u onlajn formatu, kontaktirao sam
različite organizacije i NVO koje se bave ovim fenomenom. Broj ispitanika je 31, a taj broj
izabran je zbog toga jer je vrlo značajan za mene.
Veći broj ispitanika su osobe ženskog - 16 (51,6%), dok je 14 ispitanika (45,6) bilo
muškog roda.
Deset ispitanika (32%) je starije od 47 godina, devet ispitanika (29% ) je bilo u grupi od 26
do 35 godina, sedam ispitanika (22%) je bilo u grupi od 36 do 46 godina, dok je pet
ispitanika (16%) bilo u grupi od 16 do 25 godina.
15
$$$
$ Za potrebe ovog diplomskog korišćen je upitnik koji se sastoji od 22 pitanja
(Itema), koji je sličan Gray scale upitniku (Greyson, 1983), koji se sastoji od 16 ajtema, i
da bi se prepoznao NDE mora bar 7 ajtema da su pozitivni, ovakav upitnik se koristi za
svrhu koju mi istražujemo. Ja sam konstruisao upitnik posebno za svrhu ovog istraživanja,
koji se sastoji od 22 ajtema, koji se odnose na kognitivne komponente iskustva, afektivne
komonente i paranormalne komponente iskustva. Moj upitnik ima pet itema koji su
postavljeni u formi Likertove skale, koji ispituju razne činjenice vezane sa NDE.
Pouzdanost ovih itema iz mog istraživanja analizirana su Kronbahovim koeficijentom koji
je veoma visok (α=0,821)
Reliability Statistics
Cronbach's
Alpha
Cronbach's
Alpha Based on
Standardized
Items N of Items
16
.821 .839 5
Section 5:
Rezultati će biti prikazani za svaki ajtem iz upitnika odvojeno .
62+7*&$*8$$
-
Kao što vidimo iz 6 2, 28 anketiranih ispitanika izjasnilo se da je u njihovim
iskustvima postojao događaj koji je bio opasan po život, jedan ispitanik je odgovorio da
nije, a dva ispitanika da ne znaju.
17
9*2+*-
Kod ovog pitanja, anketirani ispitanici su trebali da procijene na skali od 1 – uznemirujući
osjećaj, a 5 – prijatan osjećaj dok su doživjeli NDE. Na osnovu dobijenih odgovora,
njihovu analizu možemo da vidimo iz Historgama broj 1, koji pokazuje da je prosjek
odgovora na ovo pitanje iznosio 3.81 (SD=1.25).
18
63+:*-
Na osnovu dobijenih odgovora, kod pitanja u kom su ispitanici trebali da navedu da li su se
osjećali odvojeno od svog tijela kad su doživjeli NDE, iz tabele broj 2. vidimo da najveći
broj " !3; $% :, 1 ispitanik nije a dok 2
ispitanika ne znaju.
19
<=6. <>< 6 0?
61+$-
Na osnovu dobijenih odgovora kod pitanja u kome su ispitanici trebali da navedu da li im
se činilo kada su doživjeli NDE da im se vrijeme ubrzava ili usporava, iz 61 vidimo
da najveći broj njih !31$%
$ nego inače, @$ su rekli da im se činilo da se sve dešava odjednom, tj. ili
je vrijeme stalo ili je izgubilo svaki smisao, dok je 2$ naveo nešto drugo tj.
“Činilo se da se neke stvari mijenjaju između brzih i sporih. Kretanje je izgledalo sporo,
pričanje je izgledalo brzo”.
20
64+-
Kod pitanja u kom su ispitanici trebali da navedu da li im se činilo kada su doživjeli NDE
da su im su misli ubrzale, iz 64 vidimo da najveći broj njih (17) se izjasnilo da je to
bilo brže nego inače, 10 su rekli da je to bilo brže nego inače, dok 4 su rekli rekli da ne.
21
Brže nego inače Mnogo brže Ne
0.00%
10.00%
20.00%
30.00%
40.00%
50.00%
60.00%
70.00%
80.00%
90.00%
100.00%
55%
17
32%
10
13%
4
65+$7-
Iz 65 vidimo da najveći broj ispitanika (21) se izjasnilo da je njihova prošlost
bljesnula pred njima, šest je reklo ne, a četiri ispitanika su se tokom tog momenta sjetili
mnogih prošlih događaja.
6A+-
22
Seo sam se mnogih prošlih
događaja Moja prošlost je bljesnula preda
mnom. Ne
0.00%
10.00%
20.00%
30.00%
40.00%
50.00%
60.00%
70.00%
80.00%
90.00%
100.00%
13%
4
68%
21
19%
6
Sve o sebi ili drugima Sve o univerzumu Ne
0.00%
10.00%
20.00%
30.00%
40.00%
50.00%
60.00%
70.00%
80.00%
90.00%
100.00%
43%
13
10%
3
47%
14
Na pitanje “Da li vam se odjednom učinilo da sve razumijete” dobijeni su odgovori i iz
6A možemo da vidimo da se najveći broj ispitanika (14) izjasnio da ne, 13 ispitanika
je reklo da im se to činilo (o sebi ili drugima), dok su tri ispitanika rekli da, o univerzumu.
B 6.<>< 60?
9*1+:$
Kod ovog pitanja anketirani ispitanici su trebali da procijene na skali od 1 – koji
predstavlja nimalo, a 5 – koji predstavlja puno, koliko su imali osjećaj mira i prijatnosti
dok su doživljavali NDE. Na osnovu dobijenih odgovora, prikazano na 9* 1,
prosjek odgovora na ovo pitanje je iznosio 4,68 (SD=0,871). Možemo da zaključimo da je
najveći broj anketiranih ispitanika u tom momentu osjećao mir i prijatnost, (24) je
odgovorilo sa 5, što ustvari znači puno (very much), a samo je jedan ispitanik odgovorio sa
nimalo.
23
9*4+:-
Kod ovog pitanja anketirani ispitanici su trebali da procijene na skali od 1 – koji
predstavlja nimalo, a 5 – koji predstavlja puno, koliko su imali osjećaj radosti dok su
doživljavali NDE. Na osnovu dobijenih odgovora, prikazano na 9*4, vidimo da je
prosjek odgovora na ovo pitanje iznosio 4,52 (SD=1,092). Možemo da zaključimo da je
najveći broj anketiranih u tom momentu osjećao radost (22 ispitanika).
24
6@+"-
Na ovo pitanje ispitanici su trebali da navedu da li im se, kada su doživjeli NDE, činilo da
su osjetili harmoniju ili jedinstvo sa univerzumom. Iz 6@ vidimo da se najveći broj
njih (21) izjasnio da su se osjećali ujedinjeno ili jedno sa svijetom, 5 ispitanika je reklo da
više nisu osjećali da su u sukobu sa prirodom, dok je 5 ispitanika odgovorilo odrično.
6;+:7:-
25
Više se nisam ose+ao u sukobu sa
prirodom Ose+ao sam se ujedinjeno ili jedno
sa svetom Ne
0.00%
10.00%
20.00%
30.00%
40.00%
50.00%
60.00%
70.00%
80.00%
90.00%
100.00%
16%
68%
16%
Iz 6; vidimo da najveći broj njih (80.6%) da su vidjeli svjetlost mističnog ili drugog
svjetskog porijekla, 12.9% su naveli “neobično jako svijetlo”, do 6.5% su rekli ne. Na ovo
pitanje ispitanici su trebali da navedu da li su bili okruženi ili vidjeli blistavu svjetlost kada
su doživjeli NDE. Najveći broj njih (25) odgovorili su da su vidjeli mističnu svjetlost ili
svjetlost drugog svjetskog porijekla, 4 ispitanika su vidjeli „Neobično jako svjetlo“, dok su
dva ispitanika rekli da nisu vidjeli nikakvu svjetlost.
<>?<>< 60?
9*5+7*-
Kod ovog pitanja anketirani ispitanici su trebali da procijene na skali od 1 – koji
predstavlja nimalo, a 5 – koji predstavlja puno, da li su njihova čula bila življa nego inače,
dok su doživljavali NDE. Na osnovu dobijenih odgovora, njihovu analizu možemo da
26
Neobično jako svetlo Svetlost očigledno misčnog ili
drugog svetskog porekla Ne
0.00%
10.00%
20.00%
30.00%
40.00%
50.00%
60.00%
70.00%
80.00%
90.00%
100.00%
12.90%
4
80.60%
25
6.50%
2
vidimo iz 9*5, koji pokazuje da je prosjek odgovora na ovo pitanje iznosio 4,52
(SD=0,89). Možemo da zaključimo da je najveći broj anketiranih ispitanika u tom
momentu osjećao da su njihova čula bila življa nego inače, 20 ispitanika su odgovorila sa
puno, a samo je jedan ispitanik odgovorio sa nimalo.
DA LIŽIVOTNO MIJENJAJUĆE ISKUSTVO IMA UTICAJA NA ČULA
Tabela broj 9. Korelacija
Da li su vaša čula bila
življa nego inače?
Životno mjenjajuće iskustvo (osjećaj
prjatnos#, mira i rados#)
Pearson Correlation .624**
Sig. (2-tailed) .000
N 31
**. Korelacija je signifikantna na nivou .001
Kao što možemo da vidimo iz 6C, u kojoj je prikazana korelacija između varijabli u
kojoj su anketirani ispitanici trebali da ocijene na skali od 1 do 5 svoje životno mijenjajuće
iskustvo (osjećaj prijatnosti, mira i radosti) i varijable koja se odnosi na čula anketiranih
ispitanika. Rezultati pokazuju da je ova korelacija pozitivno jaka (r=.624, Sig.<.005) i
statistički značajna, pa možemo da zaključimo da životno mijenjajuće iskustvo ima uticaja
na čula,
27
62D+7**&
$$$E$-
Ispitanici su trebali da navedu da li im se činilo kada su doživjeli NDE da su bili svjesni
stvari koje se dešavaju negdje drugo, kao preko dodatne senzorne percepcije/telepatije. Iz
62D možemo da vidimo da se najveći broj njih (17) izjasnio da im se činilo, ali da te
činjenice nisu provjerene, 8 ispitanika je reklo da i da su te činjenice bile provjerene, dok je
šest ispitanika odgovorilo negativno (za ovo pitanje “ Da, ali činjenice nisu provjerene” i
“Da, činjenice su provjerene” to ustvari znači da je neko provjerio činjenice kao u slučaju
ispitanika #31 gdje je brat provjerio sve informacije koje je ispitanik dao, i koje su se
pokazale istinite).
28
Da, ali činjenice nisu proverene Da, i činjenice su proverene Ne
0.00%
10.00%
20.00%
30.00%
40.00%
50.00%
60.00%
70.00%
80.00%
90.00%
100.00%
54.80%
17
25.80%
819.40%
6
622+$:-
Iz 6 22 vidimo da se najveći broj ispitanika (14) izjasnio da nisu vidjeli nijednu
scenu, 13 ispitanika su rekli da su vidjeli scene iz njihove lične budućnosti, dok su 3
ispitanika vidjeli scene iz svjetske budućnosti.
623. Da li ste se osjeali odvojeno od svog tijela?
29
Scene iz moje lične budu+nos Scene iz svetske budu+nos Nisam video nijednu scenu
0.00%
10.00%
20.00%
30.00%
40.00%
50.00%
60.00%
70.00%
80.00%
90.00%
100.00%
41.90%
13
9.70%
3
48.40%
14
Na osnovu dobijenih odgovora kod pitanja gdje su ispitanici trebali da navedu da li su se
osjećali odvojeno od svog tijela kada su doživjeli NDE, iz 623 vidimo da se najveći
broj ispitanika (26) izjasnio da su osjećali da su napustili svoje tijelo i postojali van njega,
4 ispitanika su rekla da su izgubili svijest o svom tijelu, dok je jedan od njih naveo da se
osjećao kao da je u svom tijelu, ali na drugom mjestu.
621. Činilo se da ste ušli u neki drugi, nezemaljski svijet?
Ispitanici su trebali da navedu da li su se osjećali da su ušli u neki drugi, nezemaljski svijet
kada su doživjeli NDE. Iz 621 vidimo da se najveći broj njih (24) izjasnio da su se
osjećali da su ušli u neko jasno, mistično ili nezemaljsko carstvo, 3 ispitanika su rekli da
im se činilo da su ušli na neko nepoznatno i čudno mjesto, dok je jedan ispitanik rekao da
je bio na mjestu koje je ličilo na Valhalu, iz Nordijskih mitova, gdje na kraju svi ratnici
idu da žive do kraja vremena. Jedan ispitanik je naveo da se osjećao da je na veoma
mirnom mjestu...
30
Izgubio sam svest o svom telu Očigledno sam napuso svoje telo i
postojao van njega Drugo
0.00%
10.00%
20.00%
30.00%
40.00%
50.00%
60.00%
70.00%
80.00%
90.00%
100.00%
12.90%
4
83.90%
26
3.20%
1
Neko nepoznato i čudno mesto Jasno misčno ili nezemaljsko
carstvo Drugo
0.00%
10.00%
20.00%
30.00%
40.00%
50.00%
60.00%
70.00%
80.00%
90.00%
100.00%
9.70%
3
77.40%
24
12.90%
624+7:$&*
/-
Na ovo pitanje ispitanici su trebali da navedu da li im se činilo da su naišli na mistično biće
ili prisustvo, ili su čuli glas koji se ne može identifikovati u trenutku kada su doživjeli
NDE. Iz 624 vidimo da se najveći broj (17) ispitanika izjasnio da su se sreli sa
određenim bićem ili glasom mističnog ili nezemaljskog porijekla, 7 ispitanika je
odgovorilo da su čuli glas kojeg nisu mogli da prepoznaju, 3 ispitanika su navela da nisu
nikog sreli, dok su 4 ispitanika navela nešto drugo (vidjeli osobe koje su već umrle, što je
vrlo često i kod nas da neko ko je pred smrt priča sa nekim ko je odavno umro, ovaj
fenomen prati i svjetlost u sobi onih koji su pred umiranje, o kojim pričaju medicinske
sestre koje rade u Hospice bolnicama, a pomenućemo i Jungov slučaj u kojem je sestra
rekla da je soba blistala, što je predznak da neko umire ( Jung, 2020)).
31
Čuo sam glas koji nisam
mogao da prepoznam Sreo sam određeno bi+e,
ili glas jasno misčnog ili
nezemaljskog porekla
Nikoga nisam sreo Ostalo
0.00%
10.00%
20.00%
30.00%
40.00%
50.00%
60.00%
70.00%
80.00%
90.00%
100.00%
22.60%
7
54.80%
17
9.70%
3
12.90%
625+$*"-
Iz 625 vidimo da se najveći broj ispitanika (15) izjasnio da su vidjeli pokojne ili
religiozne duhove, 12 ispitanika su rekli da su osjećali njihovo prisustvo, dok 4 ispitanika
nisu ništa vidjeli.
62A+7*$-
32
Zapravo sam ih video Oseo sam njihovo prisustvo Nisam video ništa
0.00%
10.00%
20.00%
30.00%
40.00%
50.00%
60.00%
70.00%
80.00%
90.00%
100.00%
48.40%
15 38.70%
12
12.90%
4
Ispitanici su trebali da navedu da li su došli do granice ili tačke bez povratka kada su
doživjeli NDE. Na osnovu Tabele 16 vidimo da se najveći broj ispitanika (13) izjasnio da
su došli do barijere zbog koje im nije bilo dozvoljeno da pređu ili su bili vraćeni protiv
njihove volje, 9 ispitanika su rekli da im je bilo rečeno da se vrate, 6 ispitanika se izjasnilo
da su došli do određene svjesne odluke da se vrate u život.
Section 6:
Moje istraživanje, , pokazalo je da je 30 (96,8%) ispitanika koji su doživjeli NDE osjećalo
da postoje izvan tijela, 21 (67,7%) su imali viziju svog života kao kratki film, 24 (77,4%)
su imali osjećaj mira i lagodnosti, 22 (71%) su imali osjećaj radosti, čak 29 (93,5%) su
vidjeli neku formu svjetlosti na kraju tunela.
Osobe koje su prošle kroz fenomen NDE vjeruju da je ono što se njima desilo u velikom
procentu istinito, čak pojedini smatraju da je taj dio koji su preživjeli, tokom svog iskustva
pa bio to srčani udar, neka vrsta nesreće i ako je on u realnom svijetu trajao kratko (ne
duže od 10 minuta), njihovo prisećanje na ove događaje je svaki put bilo na zavidnom
nivou i to posle dvadeset ili više godina posle događaja, kako je to Eben i rekao „To real
to be real“ (suviše stvarno da bi bilo istinito). (Alexander, 2012) U longitudalnim
istraživanjima (Lommel, 2019) se pokazalo da te osobe tačno pamte sve podatke, kao što je
ispitanik 31 i pokazao da poslije 28 godina tačno znao gdje je ko sjedio i šta je ko rekao, i
naravno, tačno koju stranu pantalona i kaiša su doktori presjekli.
Svakako treba da se uzme u obzir da je ovo istraživanje urađeno na malom uzorku i da je
neophodno da se urade dalja istraživanja fenomena NDE u našoj sredini.
?/
Čitanjem mnogih radova, knjiga i slušanjem, gledanjem hiljade intervjua koji se bave ovim
fenomenom, i na kraju mojim istraživanjem i, naravno, mojim iskustvom, možda se pitate
zašto je ispitanik #31 više puta pominjan i zašto često njega uzimamo kao primjer, zašto
smo baš imali 31 ispitanika? ( videti section 2). Ja sam rođen 31. maja, ja sam 31. ispitanik,
ja ne samo da istražujem šta se nekome desilo, već istražujem i šta se meni desilo, tako da
33
ovaj rad nije samo diplomski, već je i moj put do sljedećeg poglavlja mog života. Šta ja
mislim o ovome: Pa, prvo, da je ovaj život samo korak u nizu koraka, ono što dolazi poslije
je ustvari tačno ono što smo u ovom poglavlju (životu) naučili i to tačno vodi našem
sljedećem koraku. Većina nas misli da ako napravimo crkve, hramove ili džamije, da nam
je osiguran život nebeski (raj), ali ja mislim, a i hiljade drugih koji su prošli kroz ovo, da to
ništa ne znači, da na kraju vidimo i nosimo sa sobom samo ono što smo uradili bez ikakvog
intreresa, a za dobrobit čovječanstva, kao što sam i ranije rekao, kad vidimo onaj životni
film koji je tako kratak, a tako dug, da svaki momenat naše ljubavi prema drugima
osjetimo sa obje strane (naš i onih prema kojima je gest usmjeren), onda trebamo znati da
je ovaj život ustvari preduvod za ono što dolazi, gdje mi postajemo ono što bi Herari
(2015) nazvao „Homo Deus“, što bi u prevodu značilo - čovjek bog.
Da li smo mi na tom putu ili nekom sasvim drugom, ostaje da se vidi, ali istraživanja
pokazuju da nešto ipak postoji poslije ovog života i zato sam namjerno naslovio rad sa
“Postoji li život poslije života“. Mnogobrojni su oni koji u to vjeruju, a nauka je potvrdila
da svijest može da postoji i bez tijela, prema Lommelu „Prema trenutnoj, još uvijek široko
prihvaćenoj materijalnoj paradigmi, gdje ljudi misle da je svijest proizvod funkcije mozga,
onda ne bi bilo svjesnog iskustva kod srčanog udara, jer mozak prestaje funkcionisati, a šta
znamo kada ljudi dožive srčani udar - oni su u nesvijesti nekoliko sekundi, tjelesni refleksi
su nestali, moždani refleksi su nestali, nestao je gag refleks (možete staviti prst u grlo i
ništa se neće dogoditi), refleks rožnjače ili proširenje zjenica ne reaguje na svjetlost, centar
za disanje blizu moždanog stabla prestaje da funkcioniše, tako da disanje prestaje, klinički
nalazi pokazuju da mozak uopšte ne funkcioniše, EEG prikazuje ravnu liniju između 10-20
sekundi, tako da uopšte nema mjerljive električne aktivnosti u mozgu, u tom periodu
uopšte nema moždane funkcije, a opet ima ljudi koji prijavljuju pojačanu svijest, sa
mogućnošću percepcije, emocija, kognicije, sjećanja...
A sve to bi trebalo biti nemoguće za to vrijeme.
Svijest je svuda, izvan vremena, izvan prostora, unutar i izvan našeg tijela, a naše tijelo i
naš mozak samo funkcionišu kao interfejs, primopredajnik. On prima informacije iz
svijesti, a tijelo i mozak šalju informacije nazad u svijest”, Van Lommel (2001).
U ovom vremenu i sa naukom koju posjedujemo, ja se nadam da ćemo u budućnosti puno
više čuti o ovom fenomenu, i kako nauka bude napredovala i naše kognitivne percepcije,
34
nadam se da ćemo malo više razmišljati u smislu „Šta ja mogu uraditi za vas“ (a da vam
uljepšam dan), kako sam i napisao u jednom mom blog postu - moramo se navići davati
poklone, a poklon ne mora biti materijalan, to može biti osmijeh ili zagrljaj 16 („A dar može
biti osmijeh, lijepa riječ.... Namjerno sam izdvojio ove riječi, razmislite malo. Osmijeh je
dar i zato ga darujte često i osobama koje su vam drage i onima koje ne poznajete. Ne
košta vas ništa, a možete nekom promijeniti život“).
Na kraju bih rekao da mi kao budući psiholozi i trebamo biti veoma empatični i davati onaj
dar koji nam je opisan profesijom, a to je slušanje. Ponekad slušanje otvara osobu kao
knjigu i vidimo ono što u konverzaciji nikad ne bismo primijetili. Na nama ostaje da širimo
ovo znanje i da se što više edukujemo čitajući nova istraživanja i da pratimo šta nauka kaže
o ovom fenomenu, a možda nas nauka sve jednog dana iznenadi. Do tada ostajemo
spremni i voljni da poslušamo u nadi da će i kod nas ljudi početi da pričaju o ovom
fenomenu, ne plašeći se da će neko misliti da su ludi.
16 http://ambroznikac.me/osmjeh-je-najbolji-lijek/
35
LITERATURA:
Alexander, E. (2012). Proof of Heaven: A Neurosurgeon’s Journey into the Afterlife (1st
ed.). Simon & Schuster.
Fenwick, P., & Fenwick, E. (2012). The Truth in the Light. White Crow Books.
Greyson, B. (2021). After : a doctor explores what near-death experiences reveal about
life and beyond. St. Martin’s Essentials, An Imprint Of St. Martin’s Publishing
Group.
Harari, Y. (2015). Homo Deus. Beograd. Laguna publishing house
Jung, C. & Yates, J. (2020). Jung on Death and Immortality. Princeton: Princeton
University Press. https://doi.org/10.1515/9780691215990
Jung, C. G., Jaffe, A., Winston, C., & Winston, R. (1989). Memories, Dreams, Reflections
(Revised ed.). Vintage.
Moody, R. (2015). Life After Life: The Bestselling Original Investigation That Revealed
“Near-Death Experiences” (Anniversary ed.). HarperOne.
Plato. (2021). The Republic. CreateSpace Independent Publishing Platform.
Tippett, Krista & Metzinger, Thomas & Thompson, Evan & Lommel, Pim. (2011). To be
or not to be: The self as illusion. Annals of the New York Academy of Sciences.
1234. 5-18. DOI
van Lommel, P., van Wees, R., Meyers, V., & Elfferich, I. (2001). Near-death experience
in survivors of cardiac arrest: a prospective study in the Netherlands. The Lancet,
358(9298), 2039–2045. https://doi.org/10.1016/s0140-6736(01)07100-8
Web:
Agape. (2012, March 20). Dejan Raković [Video]. Youtube.
https://www.youtube.com/watch?v=zuIf1Em1EEc&t=1521s
36
AGAPE ARHIVA: Vladeta Jerotić i Dejan Raković - Magija i Mistika(04.2006). (2021,
June 17). [Video]. YouTube. https://www.youtube.com/watch?
v=yHS6RIyneAM&t=1505s
http://ambroznikac.me/osmjeh-je-najbolji-lijek/
Upitnik:
Greyson, Bruce. (1983). The Near-Death Experience Scale. The Journal of Nervous and
Mental Disease. 171. 369-375. 10.1097/00005053-198306000-00007.
https://iands.org/research/nde-research/important-research-articles/698-greyson-nde-
scale.html
37