Available via license: CC BY-NC 4.0
Content may be subject to copyright.
Пут и саобраћај
Journal of Road and Traffic Engineering
www.putisaobracaj.rs
ЕЕTS, REETS, OTVORENI BALKAN: Koncept, regulativa, praktični primeri
Dušan Šaponjića, Draženko Glavića
a Univerzitet u Beogradu, Saobraćajni fakultet, Vojvode Stepe 305, Beograd, Srbija
PODACI O RADU
REZIME
DOI: 10.31075/PIS.69.03.04
Stručni rad
Primljen: 15.08.2023.
Prihvaćen: 20.09.2023.
U ovom radu je predstavljena teorijska osnova, pravni okvir kao i primeri slučaja
EETS i REETS sisteme naplate putarina. U definisanju pravno okvira prikazana
je i Direktiva 2019/520 Evropske Komisije, kojom su prikazani procesi kroz koje
je potrebno da prođe jedan sistem putarine, da bi uspeo da uspešno sprovede
proces uvođenja interoperabilnosti. Takođe, u ovom radu su prikazani i različiti
praktični primeri kako su zemlje članice Evropske Unije, ali i one koje nisu na
primeru svog regiona sprovele REETS projekat. Najznačajniji primer slučaja
REETS je “Otvoreni Balkan”. Cilj rada je da kroz pregled literature i novosti iz
prakse informiše stručnu javnost o trenutnim aktuelnostima u naplati putarine u
Evropi, Balkanu i Srbiji.
Korespondent autor:
saponjicdusan.jv.11@gmail.com
Ključne reći:
EETS
REETS
Direktiva 2019/520
Otvoreni Balkan
1. Uvod
Plaćanjem naknade za korišćenje autoputske mreže i
saobraćajne infrastrukture korisnik autoputske mreže
dobije viši nivo usluge, veću bezbednost, kraće vreme
putovanja, niže troškove eksploatacije i veću efikasnost
putovanja. Sam cilj ove naknade se ogleda kroz
obezbeđivanje sredstava neophodnih za finansiranje
izgradnje putne infrastrukture, njenu eksploataciju i
održavanje, a u nekim slučajevima i u upravljanju
saobraćajnim zahtevima (Glavic et al., 2017; Milenković
et al., 2019). Takođe, putarina predstavlja i cenu po
kojoj se koriste putevi, mostovi, tuneli kao i drugi
infrastrukturni objekti u svrhu povratka investicije i
pokrivanja troškova eksploatacije kao i održavanja
infrastrukturnog objekta (Glavić & Milenković, 2016;
Mladenović et al., 2016) .
U univerzitetskim udžbenicima (Glavić, 2016; Glavić &
Milenković, 2021), torijski su objašnjene sledeće
osobine sistema putarine:
Organizaciona šema naplate putarine
Koncept plaćanja putarine i
Tehnologiju naplate putarine
Organizaciona šema naplate putarine se može podeliti
na sledećih pet različitih modela (Milenković, Glavić, &
Lukić, 2018):
Otvoreni sistem naplate putarine
Zatvoreni sistem naplate putarine
Kordonski – zonski sistem naplate putarine
HOV – HOT sistem naplate putarine
Mrežni sistem naplate putarine
Kod koncepta naplate putarine, važno je reći da se
način na koji se naplaćuje i sprovodi putarina veoma
različit i to ne samo u pogledu tehnologije, već se i
razlikuje u pogledu šta se naplaćuje. U odnosu na to,
postoji nekoliko podela plaćanja usluge korišćenja
saobraćajne infrastrukture (Glavić et al., 2021):
Naplata putarine prema udaljenosti
Naplata putarine prema vremenu
Naplata putarine prema pristupu zoni.
Takođe postoje i različite tehnologije naplate putarine,
(Milenković et al., 2020; Milenković, Glavić, &
Mladenović, 2018):
Manuelna naplata putarine
ACM
Vinjete
DSRC sa barijerama
DSRC MLFF
BAR CODE
RFID
GNSS/CN
ANPR
Infrared
Tahograf
Smart kard
Smartphones
Душан Шапоњић, Драженко Главић
28 Пут и саобраћај, LXIX, 3/2023, 27-32
2. Direktiva EU 2019/520
Evropski sistem naplate putarine na nacionalnom,
regionalnom ili lokalnom nivou u okviru država članica
Evropske Unije ima za cilj da osigura preko graničnu
interoperabilnost između država članica. Većina
sistema koji su rasprostranjeni u okviru država članica
zahteva posebnu opremu (TAG uređaj) koji bi se
nalazio u vozilima korisnika. Evropska Direktiva
2019/520 (European Parliament, 2019), kao i sve njene
prethodnice (European Parliament, 2004) definisana je
kroz nekoliko poglavlja, odnosno članaka, gde svaki od
članaka ima za cilj da pomogne u definisanju
neophodnih elemenata sistema u cilju olakšanja
putovanja korisnika po mreži evropskih autoputeva
(European Parliament, 2019). U narednim paragrafima
su ukratko prikazana poglavlja iz navedene direktive.
Prvi poglavlje, koje nosi naziv “Opšte odredbe”,
Direktiva 2019/520 se bavi utvrđivanjem ciljeva
direktive, a to su:
Osiguravanja interoperabilnosti elektronskih
Sistema za naplatu putarine na celoj putnoj mreži
Evropske unije, gradskim i međugradskim putevima,
glavnim i sporednim putevima kao i različitim
strukturama kao što su tuneli, mostovi ili trajekti
Olakšavanje preko granične razmene podataka uz
registra vozila koji je u vezi sa vozilima i vlasnicima
ili korisnicima vozila za koje je utvrđeno neplaćanje
putarine u okviru Evropske Unije
U okviru drugog poglavlja Direktive 2019/520 definisana
su opšta načela “Evropske elektronske naplate
putarine” (u literaturi kao i u daljem tekstu potpisano kao
EETS). Definisano je da svaka država članica
uspostavlja postupak za registraciju provajdera usluge
EETS. Takođe, u okviru drugog poglavlja su definisana
prava pružaoca usluge, prava korisnika usluge, kao i
naknade odnosno putarine.
Treće poglavlje Direktive bavi se definisanjem tela za
rešavanje sporova. Svaka država članica sa najmanje
jednim EETS imenuje ili uspostavlja telo za rešavanje
sporova radi lakšeg posredovanja između subjekata od
kojih naplaćuje putarinu na području pokrivenom EETS
i pružaoca usluge EETS, koji već ima ugovor ili je u
pregovorima oko ugovora sa subjektima za naplatu
putarine.
Četvrto poglavlje vezano je za tehničke odredbe u
okviru kojih je definisano da sve države članice Unije
moraju preduzeti neophodne mere kako bi osigurale da
se korisnicima EETS sistema pruži stalna i jedinstvena
usluga. To znači da:
Kada su parametri za klasifikaciju vozila, uključujući
i promenljive, prijavljeni tokom vožnje, više nije
potrebna dodatna ljudska intervencija, osim ako ne
dođe do promene karakteristika vozila koje bi
promenile klasifikaciju vozila
Ljudska interakcija sa TAG uređajem ostaje ista bez
obzira na područje EETS-a
Peto poglavlje pod naslovom “Zaštitne klauzule”,
definiše zaštitni postupak i transparentnost ocenjivanja
u cilju obezbeđivanja održavanja interoperabilnosti koju
treba obezbediti provajder naplate putarine, tako da ni
u jednom trenutku ne dođe do narušavanja
interoperabilnosti.
Šesto poglavlje sa naslovom “Administrativni
mehanizmi” posvećeno je stvaranju jedinstvene
informacione kancelarije. Odnosno, svaka država
članica, mora definisati jedinstvenu informacionu
kancelariju za pružanje usluge EETS-a. Potrebno je da
država članica preduzme sve potrebne mere kako bi
osigurala da informaciona kancelarija, na zahtev
pružaoca EETS-a, olakša i pruži sve informacije u ranoj
fazi između pružaoca usluge EETS-a i subjekata za
naplatu putarine.
Sedmim poglavljem pod nazivom “Probni sistemi”
predviđeno je da države članice Unije mogu privremeno
odobriti upotrebu probnih sistema za naplatu putarine
sa novom tehnologijom ili sa konceptima koji nisu u
skladu sa jednom ili više odredbi propisanih Direktivom.
Važno je naglasiti da je ovakve probne sisteme moguće
upotrebiti samo na ograničenim delovima područja
naplate putarine, ali uporedo sa već postojećim
sistemom naplate putarine. Takođe je važno
napomenuti da pre sprovođenja probnog sistema,
država članica Evropske Unije mora tražiti odobrenje
komisije.
U okviru osmog poglavlja “Razmena informacija o
neplati putarine” su definisani postupci razmene
informacija između država članica, postupci subjekata
odgovornih za naplatu putarina, zaštita podataka, kao i
izveštavanje komisije od strane država članica, a sve to
u cilju sprovođenja što bolje naplate putarine i
kažnjavanja prekršilaca koji istu nisu platili.
Poslednje deveto poglavlje je posvećeno završnim
odredbama, obuhvaćene su novosti koje su došle
zajedno sa Direktivom 2019/520 u odnosu na prethodne
direktive. U okviru ovog poglavlja je definisano da u
trenutku stupanja na snagu Direktive 2019/520 prestaje
važenje prethodnih Direktiva, ali one i dalje
predstavljaju osnovu ove unapređenje Direktive.
Razlike u odnosu na Direktivu 2004/52/EZ su očigledne,
pa je samu direktivu bilo potrebno i preinačiti. Ako
izuzmemo neke članke koji se nalaze u okviru Direktive
2004, a odnose se na cilj i područje primene, tehnološka
i tehnička rešenja in a značaj i uspostavljanje EETS-a,
ne postoji mnogo sličnosti između ove dve Direktive.
Osnova je ostala ista, a to je stvaranje sistema koji ima
za cilj da svako vozilo ima svoj jedinstveni TAG uređaj
preko kojeg će se vršiti naplata putarine u onoj vrednosti
u kojoj je i korišćena autoputska mreža.
EETS, REETS, ОТВОРЕНИ БАЛКАН: Концепт, регулатива, практични примери
Пут и саобраћај, LXIX, 3/2023, 27-32 29
3. EETS i REETS: Koncept i opšti pojmovi
Cilj država članica Evropske Unije jeste da prošire i
sprovedu interoperabilni način naplate putarine na
svojim putevima i to tako da se poseban akcenat da na
olakšavanju putovanja vozačima kamiona. Da bi se to
sprovelo na evropskom nivou je potrebno usaglasiti sve
sisteme naplate putarine koji se već primenjuju širom
zemalja članica. Stoga je Evropska Unija, kroz Direktivu
2004/52/EZ, definisala novu uslugu pod nazivom
“Evropska Elektronska Naplata Putarine”, odnosno u
literaturi poznata kao EETS (European Parliament,
2004), a sve u cilju razvoja strategija konvergencije
sistema elektronske naknade prikupljanja putarine, koji
bi bili dostupni svim korisnicima na nediskriminatornoj
osnovi. Građanima bi se trebao omogućiti pristup EETS
sistemu kroz jedan pretplatnički ugovor uz poštovanje
svih pravila propisanih ugovorom kojima bi se dala
mogućnost pristupa svim operaterima na celokupnoj
mreži sa jednim TAG uređajem koji bi se nalazio u
vozilu, a koristio bi se u cilju identifikacije vozila i
plaćanju putarine
1
. Direktiva se fokusirala na satelitsku
tehnologiju koja bi omogućila primenu različitih politika
naplate putarine, koje bi mogle da funkcionišu u sinergiji
sa DSRC sistemom. EETS kao poslovni model
uglavnom uključuje odnos između sledećih nekoliko
strana, a to su:
Provajder naplate putarine (The Toll Charger)
zadužen za definisanje pravila i tarifne šeme
putarine.
EETS provajder (The EETS Provider), zadužen za
obezbeđivanje TAG uređaja koji će nositi
interoperabilnost na EETS domenu putarine.
Korisnik usluge (Service User), obveznik putarine
koji potpisuje ugovor sa EETS provajderom i plaća
putarinu na osnovu svog korišćenja putne mreže po
fakturi koju izdaje EETS provajder.
Proizvođač koji obezbeđuje “Front End” koji se
sastoji od TAG uređaja i vlasničkog softvera pomoću
kojeg se upravlja TAG uređajem.
U okviru Direktive 2009/750/EZ uspostavlja se
koordinaciona grupa nadležnih tela koja sastavlja i
održava standarde, tehničke specifikacije i normative
prema kojima je interoperabilnost EETS-a sastavni deo
usaglašenosti sa specifikacijama (European
Commission, 2009).
REETS (Regional European Electronic Toll System)
jeste sistem naplate putarine, predstavljen kao projekat
koji treba da prevaziđe sve probleme koji su se javili kod
EETS sistema i da olakša i ubrza proces sprovođenja
EETS sistema na prostoru država članica Evropske
Unije
2
.
1
https://www.aetis-europe.eu/
2
www.reets.eu/index.php?option=com_content&view=article&id=28&Itemid=199
Cilj ovog projekta je da podrži postojeće zakonodavstvo
Evropske Unije o interoperabilnosti elektronske naplate
putarine tako što će pružiti podršku sprovođenja „mini“
EETS projekata kojima bi se obuhvatile najmanje dve
države i koje bi razvile sopstveni EETS sistem između
sebe koji bi zaživeo i počeo da se koristi. Pored ovog,
definisani su glavni ciljevi REETS sistema, i to su:
Smanjivanje prepreka za primenu EETS sistema
smanjivanjem poslovne neizvesnosti za EETS
provajdere kako bi se sprečilo potencijalni tržišni
neuspeh usluga EETS sistema.
Stvoriti osnovu za olakšavanje bilateralnih
pregovora između tela za naplatu putarine i EETS
provajdera.
Razvijanje zajedničkih usluga.
Obezbediti informacionu osnovu za širenje REETS.
Obezbeđivanje informacione platforme namenjene
EETS sistemu kao i osnovu za uvođenje EETS
sistema širom Evrope
Pronalaženje pravila upravljanja rizikom koja je
prihvatljiva od obe strane odnosno od obe države.
4. Praktični primeri REETS sistema naplate putarine
U okviru ovog poglavlja su prikazani različiti primeri
slučaja REETS sistema kroz primere evropskih država
koje su primenile REETS. Biće prikazano, na koji način
su te države preduzele neophodne mere kako bi svoj
sistem prilagodile i spremile na uvođenje sistema kao
što je EETS.
4.1. Otvoreni Balkan
Otvoreni Balkan je pojam koji se javlja kroz privredno i
političko područje sledećih zemalja, a to su: Srbija, Crna
Gora, Bosna i Hercegovina, Severna Makedonija i
Albanija. Cilj stvaranja ove zajednice se ogleda u
stvaranju prostora mini Šengena, kako bi se na što lakši
način omogućio privredni, trgovinski ali i saobraćajni
razvoj između navedenih država. Interoperabilnost
elektronske naplate putarine je prioritet za regionalne
partnere država zapadnog Balkana, a sve sa ciljem
daljeg razvoja sistema i regiona i njegove buduće
integracije sa Evropskom Unijom.
U okviru Slike 1. prikazane su države članice
Otvorenog Balkana, sa sistemima naplate putarine koji
će biti interoperabilni sistemi naplate putarine. Odnoso
Otvoreni Balkan predstavlja REETS sistem putarine
primenjen na zemlje članice Otvorenog Balkana.
3
3
https://www.transport-community.org/wp-content/uploads/2023/04/TC-WB-
Interoperability-ExecSummary-202211.pdf
Душан Шапоњић, Драженко Главић
30 Пут и саобраћај, LXIX, 3/2023, 27-32
Slika 1. Prikaz država članica jedinstvenog sistema REETS
naplate putarine “Otvoreni Balkan”
Izvor: (https://www.transport-community.org)
REETS sistem putarine Otvoreni Balkan podrazumeva
da će svako vozilo na osnovu jednog TAG uređaja moći
olakšano da putuje i koristi autoputsku mrežu ostalih
država. Razvoj interoperabilnosti elektronske naplate
će obezbediti sledeće koristi za ceo region i za različite
zainteresovane strane, i to kroz:
Povećanja korisnika elektronske naplate putarine.
Smanjenje operativnih troškova preduzeća za
naplatu putarine, a posebno troškova sektora
naplate putarine, zahvaljujući smanjenju osoblja koje
rade u sistemu.
Korisnici bi imali mogućnost pristupa uslugama
elektronske naplate putarine po sniženoj ceni,
zahvaljujući konkurenciji na tržištu i mogućnosti
korišćenja istog TAG naloga na celom regionu.
Korisnici bi imali viši nivo usluge, kao i manje
vremenske gubitke u putovanjima.
Životna sredina bi takođe imala koristi od smanjenja
nivoa zagušenja koje bi usledilo smanjivanjem
redova na naplatnim rampama.
Postizanje interoperabilnost elektronske naplate
putarine na zapadnom Balkanu bez pokretanja nekih
većih promena ne bi bilo moguće, te je zato i
preporučeno da se postepeno pristupa celom sistemu.
Međukoraci koji su neophodni da bi se postigla
interoperabilnost zahtevaju postavljanje interoperabilne
usluge elektronske naplate putarine bez njenog
spajanja sa interoperatibilnim uslugama širom
Evropske Unije, a na osnovu Direktive 2019/520, ključni
principi koji će dovesti do stvaranja interoperabilnosti
su:
Operateri naplate putarine trebaju nastaviti da
obavljaju posao kao provajderi usluge naplate
putarine izdavanjem TAG uređaja koji se mogu
koristiti na autoputskoj mreži Zapadnog Balkana.
Svaki operater naplate putarine će prihvatiti
transakcije koje generišu TAG uređaji.
4
https://www.toll-
collect.de/static/media/tc/informationen_tc/nutzer/toll2go/toll2go_gb.pdf
Operateri naplate putarine će objediniti sve
transakcije naplate putarine registrovane u svim
objektima u koji su namenjeni za naplatu putarine, a
potraživanje će naplatiti od klijenta.
Regionalni partneri bi trebali da promovišu lokalnog
provajdera usluge ENP-a, posebno onog koji bi
potencijalno mogao da i sam postane EETS
provajder.
Važno je reći da je u okviru ove faze moguće delovanje
i treće strane koja bi delovala kao nezavisni provajder
usluga naplate putarine i koja bi prihvatila da
korisnicima u saobraćaju pruži usluge elektronskog
plaćanja putarine širom regiona.
Tokom sledeće faze, interoperabilnost će biti proširena
i na države Evropske Unije, poštujući principe Direktive
2019/520. U okviru ove faze, glavni izazov je bio da se
otvori tržište drugim stranama koje su izvan regiona
područja zapadnog Balkana, što se može definisati i
kao značajna prednost. Glavne karakteristike koje
možemo navesti u okviru druge faze su:
Regionalni davaoci usluga naplate putarine bi trebali
da ponude svojim klijentima elektronsku naplatu
putarine za potrebe njihovih putovanja širom
Evropske Unije.
EETS provajderi iz Evropske Unije u okviru ponude
svojih usluga, nude i usluge elektronske naplate
putarine u sistemu zapadnog Balkana.
Paralelno sa lokalnim provajderima naplate putarine,
provajderi mogu svojim klijentima nastaviti da nude
usluge elektronske naplate putarine koja ne mora
nužno biti interoperabilna.
4.2. Toll2GO
Toll2Go je sistem naplate putarine koji je rađen po
uzoru na savete u okviru Direktive 2004/52/EZ i u okviru
njega su objedinjene dve države, čime se na ovaj način
olakšalo kretanje teškog teretnog saobraćaja.
4
Naime,
ovaj sistem naplate putarine obuhvata autoputsku
mrežu Austrije i Nemačke. Ovaj sistem naplate putarine
je dizajniran tako da podržava i druge tehnologije
naplate putarine. Sama tehnologija u okviru ovog
sistema zasnovana je na satelitskoj i mikrotalasnoj
tehnologiji od 5,8GHz kao što i postoje preporuke u
okviru Direktive 2004/52/EZ. Sistem je nastao u
dogovoru austrijskog operatera i nemačkog provajdera
naplate putarine, u cilju da transportnim preduzećima,
olakša putovanje, smanji vremenske gubitke, ali i da
olakša naplatu putarine, tako što bi korisnici za svako
vozilo koristili po jedan TAG uređaj preko kojeg bi se
vršila naplata putarine.
EETS, REETS, ОТВОРЕНИ БАЛКАН: Концепт, регулатива, практични примери
Пут и саобраћај, LXIX, 3/2023, 27-32 31
4.3. VIA – T
VIA – T jeste sistem naplate putarine koji je zastupljen
na prostoru Portugala i Španije. Ovaj sistem, kao i
prethodni, zasniva se na Direktivi Evropske komisije, te
se u okviru njega definiše da svako vozilo ima svoj
zasebni TAG uređaj preko kojeg se vrši naplata
putarine. Elektronska naplata putarine u Portugalu i
Španiji funkcioniše preko TAG uređaja, tako što oni
komuniciraju sa serverom koji je povezan sa naplatnim
stanicama.
5
Ova komunikacija pokreće transakciju koju
koncesionar prenosi dalje radi naplate potraživanja.
VIA –T uređaj je povezan sa kreditnom karticom koji
omogućava korisnicima da lako i bez bilo kakve bojazni
plaćaju putarinu na ovaj način. To je sistem naplate
putarine, koji treba da olakša svakodnevna putovanja i
da ubrza redove za naplatu putarine, čime bi se dodatno
uštedelo vreme putovanja. Ovaj sistem daje mogućnost
da se u realnom vremenu prati gde se vozila nalaze kao
i mogućnost kontrolisanja njihovih aktivnosti kao i
identifikacije vozila i vozača. Ove informacije su
dostupne na pametnom telefonu svakog korisnika, a
takođe je moguće da se meri istorija pređene
kilometraže svakog vozila, kao i mogućnost
prepoznavanja svakog zastoja i vremena čekanja kao i
vreme dolaska i polaska svih vozila, što ovaj sistem čini
veoma pogodnim za transportna preduzeća.
4.4. Toll4Europe
“Toll4Europe” je REETS usluga koja ima za cilj da
pokrije celu Evropu jedinstvenim TAG uređajem kroz
svoju REETS platformu. Trenutno ovaj vid usluge
pokriva sledeće zemlje, a to su: Belgija, Nemačka,
Francuska, Španija, Portugalija, Austrija, Bugarska,
Mađarska, Italija, Švajcarska, Poljska, Danska (delom
koji se odnosi samo na pojedine mostove), Švedska
(delom koji se odnosi samo na pojedine mostove) kao
in a još nekim delovima saobraćajne infrastrukture. Cilj
ovog sistema jeste da se do kraja 2022. godine proširi i
na delove južne Evrope, čime se teži digitalnom
povezivanju cele Evrope i da se na taj način olakša
putovanje vozilima preko 3,5 tone.
6
Kako je do sada,
širom Evrope bio slučaj da je neophodno da se korisnici
prilagođavaju različitim tehnologijama naplate putarine
koje su se razlikovale od države do države,
“Toll4Europe” je u želji da promeni ovu činjenicu i uveo
sistem gde bi jednim TAG uređajem bilo moguće kretati
se kroz čitav niz različitih sistema naplate putarine koji
postoje u Evropi, tako što bi se u okviru tog TAG uređaja
prikupljali podaci o putarini nezavisno od države do
države u kojoj se nalazi korisnik sa svojim vozilo, te bi
se na nakon nekog vremena pravio presek i vršila
naplata potraživanja za pređenu kilometražu.
Ovaj sistema koristi dve tehnologije naplate putarine, a
to su: GNSS/CM i DSRC sistem naplate. To omogućuje
5
https://www.bancosantander.es/en/particulares/cuentas-
tarjetas/tarjetas/credito/telepeaje-via-t
da postoji nesmetana razmena svih podataka i
ažuriranja sistema putem bežičnih komunikacionih
sistema, čime je omogućena tačna detekcija i precizno
fakturisanje naplate putarine. Zahvaljujući EETS
sistemu, svi servisni partneri trebaju da potpišu samo
jedan ugovor u okviru “Toll4Europe” sistema, koji
pokriva sve različite oblasti naplate putarine i usluge u
Evropi.
“Toll4Europe” je integrisala različite naplate putarine po
zemljama Evrope, odnosno “Toll4Europe” je nešto
najbliže EETS sistemu koji je definisan Direktivom
Evropske komisije.
5. Zaključak
Ovaj pregledni rad ima za cilj da prikaže aktuelnosti u
Evropi, Balkanu i Srbiji koje se odnose na sisteme
naplate putarine. Opisom osnovnog sadržaja Direktive
2019/520 prikazan je najnoviji pravni okvir i pravac
razvoja putarine u Evropi.
Opisom EETS i REETS sistema date su osnovne
informacije o ovim sistemima naplate putarine, koji
korisnicima omogućuju manja zadržavanja u redovima
na naplatnim rampama, samim tim i manje vremenske
gubitke, viši nivo usluge kao i fer plaćanje za korišćenje
autoputeva. Međutim u trenutnim evropskim uslovima
pokazalo se da EETS nije lako sprovesti u praksi, te je
to i razlog nastajanja REETS projekta.
REETS projekat, kao ideja je omogućio mnogim
zemljama da olakšaju korisnicima autoputeva kretanje i
da smanji vremenske gubitke. U radu su prikazani
različiti REETS projekta gde posebno ističemo REETS
projekat „OTVORENI BALKAN“.
Sistem koji se može posebno izdvojiti jeste
“Toll4Europe” sistem, u čiji prilog govori činjenica da je
najrasprostranjeniji od svih navedenih sistema. Ovaj
sistem se oslanja na GNSS/CN kao i na DSRC
tehnologiju naplate putarine, ali uz ove tehnologije on
omogućava i pristup preko mobilne aplikacije, što
dodatno privlači nove korisnike (Drašković & Glavic,
2017). Stoga, ovaj sistem je za sada najbliži definiciji
sistema kakav je definisan u okviru Direktive 2019/520
i on predstavlja najbolji praktični primer REETS
projekta.
6
https://toll4europe.eu/en/aboutus
Душан Шапоњић, Драженко Главић
32 Пут и саобраћај, LXIX, 3/2023, 27-32
Literatura
[1] Drašković, D., & Glavic, D. (2017). Toll payment via mobile
devices. Put i Saobracaj, 63(2), 43–48.
https://putisaobracaj.rs/index.php/PiS/article/view/84
[2] European Commission. (2009). Commission Decision
2009/750/EC. Official Journal of the European Union.
[3] European Parliament. (2004). Directive 2004/52/EC. Official
Journal of the European Communities.
[4] European Parliament. (2019). Directive EU 2019/520. Official
Journal of the European Union, 45–91. https://eur-
lex.europa.eu/legal-
content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:32019L0520&qid=169498
5693406
[5] Glavić, D. (2016). Komercijalna eksploatacija autoputeva:
tehnologije naplate putarine (1st ed.). Univerzitet u
Beogradu, Saobraćajni fakultet.
[6] Glavić, D., & Milenković, M. (2021). Komercijalna
Eksploatacija Saobraćajne Infrastrukture (1st ed.).
Univerzitet u Beogradu, Saobraćajni fakultet.
[7] Glavić, D., & Milenković, M. (2016). Comparative analysis of
road tolling technologies. Proceedings of the II Serbian Road
Congress, 562–568.
[8] Glavic, D., Milos, M., Luttinen, T., Cicevic, S., & Trifunovic, A.
(2017). Road to price: User perspectives on road pricing in
transition country. Transportation Research Part A: Policy
and Practice, 105. https://doi.org/10.1016/j.tra.2017.08.016
[9] Glavić, D., Mladenović, M. N., Milenković, M., & Todorova,
M. M. (2021). User Perspectives on Distance- and Time-
Based Road Tolling Schemes: European Case Study.
Journal of Transportation Engineering, Part A: Systems,
147(9), 05021005. https://doi.org/10.1061/JTEPBS.0000558
[10] Milenković, M., Glavić, D., & Lukić, M. (2018). Analiza
stavova korisnika o naplati putarine na autoputevima
Republike Srbije. Put i Saobraćaj, 64(1), 45–52.
https://doi.org/10.31075/pis.64.01.06
[11] Milenković, M., Glavić, D., & Maričić, M. (2019). Determining
factors affecting congestion pricing acceptability. Transport
Policy, 82(October 2018), 58–74.
https://doi.org/10.1016/j.tranpol.2019.08.004
[12] Milenković, M., Glavić, D., & Mladenović, M. N. (2018).
Decision-Support Framework for Selecting the Optimal Road
Toll Collection System. Journal of Advanced Transportation,
2018, 1–16. https://doi.org/10.1155/2018/4949565
[13] Milenković, M., Stepanović, N., Glavić, D., Tubić, V., Ivković,
I., & Trifunović, A. (2020). Methodology for determining
ecological benefits of advanced tolling systems. Journal of
Environmental Management, 258, 110007.
https://doi.org/10.1016/j.jenvman.2019.110007
[14] Mladenović, M. N., Jolović, D., & Glavić, D. (2016). Policy
implications for congestion pricing in the city of Belgrade.
Proceedings of the II Serbian Road Congress.
EETS, REETS, OPEN BALKANS: Concepts,
Regulations, Practical Examples
Dušan Šaponjić, B.Sc.
University of Belgrade, Faculty of Transport and Traffic Engineering
Draženko Glavić, Ph.D.
University of Belgrade, Faculty of Transport and Traffic Engineering
Abstract: This paper presents the theoretical and legal
framework, along with examples of the EETS and
REETS toll collection systems. Within the definition of
the legal framework, Directive 2019/520 of the
European Commission is presented, outlining the
processes that a toll collection system must undergo to
successfully implement interoperability. Additionally,
this paper showcases various practical examples of
how European Union member states and those outside
it have implemented the REETS project within their
respective regions. The most notable case of the
REETS is the "Open Balkans." The aim of this paper is
to inform the professional in road sector about current
developments in toll collection in Europe, the Balkans,
and Serbia through a review of literature and practical
informations.
Keywords: EETS, REETS, Directive 2019/520,
Open Balkans