BookPDF Available

RJEČNIK HRVATSKOGA KNJIŽNIČARSKOG NAZIVLJA

March 2022

Publisher: Hrvatska sveučilišna naklada
ISBN: 978-953-169-492-6

Authors:

University of Split

Aleksandra Horvat

University of Zagreb

Show all 11 authorsHide

Rječnik obuhvaća 2034 naziva/pojma poredana abecednim redom. Svaki je naziv u pravilu popraćen engleskom i njemačkom istovrijednicom koje mogu pomoći pri jedinstvenoj identifikaciji pojma, a mogu koristiti i prevoditeljima stručnih, ali i drugih vrsta tekstova. Rječnik je opremljen i pojmovnim kazalom na engleskom i njemačkom jeziku. U rječnik su uvršteni i prijeko potrebni nazivi iz srodnih struka koji čine integralni dio knjižničarskog nazivlja.

Content uploaded by Bruno Nahod

Content may be subject to copyright.

A preview of the PDF is not available

ResearchGate has not been able to resolve any citations for this publication.

ResearchGate has not been able to resolve any references for this publication.

Conference Paper

Full-text available

DRUŠTVENI ZNAČAJ PEDAGOŠKOG PRISTUPA OBRAZOVANJA O PRAVILNOJ PREHRANI U PREDŠKOLSKOM I ŠKOLSKOM ODGO...

October 2015

Padagoški rad, odnosno edukacija, u ustanovama odgoja i obrazovanja posebno u periodu ranog djetinjstva predstavlja temeljno djelovanje za razvoj pozitivnih navika i zdravih stilova života. Ranija pedagoška a posebno longitudinalna istraživanja pokazala su kako predškolski odgoj, uticaj porodice i škole značajno doprinose razvoju higijenskih, zdravstveneih, ekoloških, kulturnih i emocionalnih ... [Show full abstract] navika kod djece. Smatra se da su predškolska i školska dob ujedno razdoblja koja stručnjaci definišu kao vrijeme i pedagoško-odgojnu, porodičnu i društvenu obavezu za prikladno započinjanje prevencije hroničnih bolesti odrasle dobi, u prvom redu kardiovaskularnih bolesti. U pravilnoj ishrani djeca školske dobi najveći dio energije crpe iz ugljikohidrata, potreba za mastima se smanjuje, a za vitaminima i mineralima raste. To znači da periodu njihovog razvoja treba prilagoditi prehranu, pa zato u vrtiće i škole treba da budu uvedene promjene. Cilj rada bio je istražiti pedagoški uticaj za razvoj pozitivnih navika kod djece u školama, a u pogledu zdravih stilova ishrane kroz zastupljenost takvih sadržaja u nastavnim programima osnovnog obrazovanja Tuzlanskog kantona. Korištena je analitičko deskriptivna metoda i postupak analize sadržaja pedagoške dokumentacije. Rezultati istraživanja ukazuju na potrebu veće zastupljenosti sadržaja ishrane djece u npp-u osnovnog obrazovanja, kao i kontinuirana edukacija odgajatelja i nastavnika u oblasti nutrcionizma i ekologije, te kulture o zdravom životu i razvoju mladih. Kao mjeru prevencije, predlažemo da nadležne stručne pedagoške službe i ministarstva hitno sačine promjene u pogledu sadržaja nastavnih programa osnovnog obrazovanja kroz model izborne nastave koja će predvidjeti prehranu i zdrave stilove života kao važnu pedagošku djelatnost za razvoj mladih. Ključne riječi: pedagoški uticaj, odgoj i obrazovanje, ekološke navike, curiculum, zdrav stil života.

Article

TROJICA NAZBILJ, POKOJI NAHVAO

January 1970

Antun Pavešković

Zanimljivo, no u svim mogućim modelima i metodološkim predlošcima izučavanja književnosti ne problematizira se etika. Možda i zato jer slutimo koliko je tema slojevita. Pada mi, recimo, na pamet Zolina konsternacija Flaubertovom izjavom kako je sva tajna književnoga stvaranja borba za izraz. Zola očekuje snažne moralne zasade, velebnu zamisao, društvenu kritiku. Flaubert poznaje i priznaje samo ... [Show full abstract] kvalitetan izraz. Znači li to da je u umjetnosti izraz jedina etička kategorija? Ima neke istine u tome. Barem u negativnoj formi mišljenja o umjet-nosti – nemoralno je loše pisati. Po toj logici, a ne po naivnoj nadi da nas može šokirati, današnja je književnost nemoralna. Osim toga, vrijeme simulakruma nameće psovku, krik i bijes, jer samo izazivanjem, odnosno dubokom nadom da su nekoga povrijedili, resentimanom drugoga, surogati hrane vlastitu prazninu. Ako ga nekim spasonosnim slučajem zaista zamrzimo, simulakrum je dobio ono što već po definiciji nema – supstancijalitet. Uzevši Gundulića, Vetranovića i Držića kao tri moguća etička modela, odmah moramo konstatirati da su sva trojica živjela bitno drukčija vremena od našega i da je naše zaista novo u svjetskoj povijesti po tome što se antropološki sadržaj ispraznio svake velike paradigme. Bez barem postojane, što implicira veliku paradigmu, nema ni razgovora o etici, a moralna praksa također je problematična, barem utoliko što su aktualne moralne norme međusobno drastično različite, a nerijetko i suprotne pa i suprotstavljene. Uostalom, prevlast antropologije u svim oblastima mišljenja (imamo antropologiju književnosti, politike, socijalnu an-249 tropologiju, uskoro ćemo imati i antropologiju svemira, a na kraju i antropologiju antropologije) dokaz je ne samo da je čovjek samome sebi najveći problem nego i činjenice da je sam koncept ljudskosti doveden u pitanje. Budući da ova spoznaja nameće pojam krize kao reprezentacijski okvir, podsjetimo se da u novije vrijeme nije usamljeno mišljenje kako novovjekovlje, barem u njegovoj ranoj fazi, imamo tretirati kao krizu. U Gundulićevo doba kriza je evidentno prisutna ne kao epo-halna kriza novovjekovne duhovnosti nego kao politička kriza svijeta u kome je kao pisac i javna osoba djelovao. U Vetranovićevo i Držićevo doba situacija je složenija utoliko što ne možemo govoriti o krizi političkoga sustava, budući da se on uspješno uspostavlja u svojim ranomodernim gabaritima. Duhovna kriza ogleda se u Vetranovićevu pokušaju da se vjersko-ideološki univerzalizam očuva kontami-nacijom novovjekovnoga realiteta i tradicionalne kršćanske duhovnosti pomoću manirizma kao svojevrsne premosnice između stvaralačkih praksi srednjega vijeka i novih stremljenja u europskoj književnosti. Držić ne poznaje takvih duhovnih lomova i stoga je njegov opus naizgled jednoznačniji. Ali, promatramo li biografsku razinu, tu je slika kompleksnija od Vetranovićeve i Gundulićeve. Bilo bi idealno govoriti o književnom djelu neovisno o biografskom i općepovijesnom kontekstu. Kada govorimo o odnosu morala i književnosti, naravno, ne možemo razdvojiti povijesnog čovjeka od unutarknjiževne osobnosti. Idealna smrt auktora, pretpostavka za izgradnju književnoznanstvene paradigme, naravno, nije moguća i naprosto stoga što mi zapravo ne znamo što je predmet književne znanosti. Uostalom, to posredno priznaju i najnoviji povjesnici hrvatske književnosti – sve češće se krećemo u općepovijesnim, sve manje u ek-skluzivno književnopovijesnim iskaznim prostorima. To opravdava psihološki, ponajmanje pak književno motivirano pitanje: Što Držić, zapravo, hoće svojim djelom? Na njega su približno odgovorili Čale i Novak. No, brukhardtovska Čalina koncepcija zaokružena intelektualca, čovjeka kome je i vlastit život dio intelektualnog projekta, mislim da nije adekvatna naprosto zato što se Držićeva poetika i njegov život teško mogu uzročno-posljedično protumačiti. Uostalom, Držić je komediograf, barem u formalnožanrovskom smislu, a komedija miri, rijetko uznemiruje. Je li onda Držić bio dvoličan? Da, donekle, ali ne samo. Naime, životni tijek ga je vodio u sve veću rascijepljenost. Najnovije otkriće Lovre Kunčevića nimalo ne proturječi ovakvoj slici.

Article

El retorno de Casanova / A. Schnitzler ; introd. de M. Frenk-Westheim ; tr. por G. Fernández.

January 1970

Arthur Schnitzler

Introductor del monólogo interior en la literatura, Arthur Schnitzler (Viena, 1862-1931) es uno de los más significativos escritores austríacos del cambio del siglo XIX al XX. Estudió medicina en la Universidad de Viena, donde fue profesor; fue director de la Policlínica General de Viena; ejerció su profesión hasta 1894, cuando comenzó a dedicarse a la literatura. Creó el grupo de la Joven Viena ... [Show full abstract] (1891) junto con los escritores Hugo von Hofmannsthal, Felix Salten, Richard Beer-Hofmann y Hermann Bahr. Dio a conocer sus primeras obras en 1880, en la revista Der Freie Landesbote, de Munich: Canto de amor de una bailarina y el ensayo Sobre el patriotismo; desde entonces, publicó regularmente poemas y aforismos en varias revistas. En 1888, en una edición de autor, apareció La aventura de su vida; en 1895, publicó la novela Morir y se puso en escena su obra Amoríos. Entre 1896 y 1899, aparecieron las novelas La mujer del sabio, Los muertos callan, el acto único La una y media, y se estrenaron varios actos del ciclo Anatol, Paracelso y La cacatúa verde; despide el siglo con la publicación de las novelas Gerónimo el ciego y su hermano y El teniente Gustl, así como con el estreno de El velo de Beatriz, y la publicación en una edición de autor de 200 ejemplares de La ronda, obra que más tarde sería editada con un tiraje de 40,000 ejemplares, primero, y 104,000 después. En 1905 publica la obra de teatro en tres actos Intermedio y en 1907 la novela Hacia la libertad. Su último trabajo teatral, Brisa de verano, es contemporáneo a sus novelas Therese: crónica de la vida de una mujer y Fuga en las tinieblas. Hacia 1927, Schnitzler ya había concluido, entre otras, las novelas Relato soñado, por entregas, Partida al amanecer, el volumen de aforismos El libro de los lemas y las reflexiones, y el texto teórico El espíritu en la palabra y el espíritu en la acción. Varias de sus obras han sido adaptadas al cine.

Article

Full-text available

Poduzetničke namjere, motivi i prepreke studenata u realizaciji poslovne idejeEntrepreneurial intent...

December 2021 · Obrazovanje za poduzetništvo - E4E

Poduzetnički motivi i namjere pokretanja poduzetništva na visokim učilištima koja obrazuju mlade za buduća zanimanja unutar ICT-ja dio su relativno neistraženog područja, što stvara mogućnost unapređenja njihovih studijskih programa u cilju prilagođavanja aktualnim potrebama tržišta rada. Kritičko razmišljanje i učinkovito rješavanje poslovnih izazova tek su neki od ishoda učenja koji kroz ... [Show full abstract] poduzetničko obrazovanje dodatno potiču svijest o važnosti ne samo poduzetništva već i poduzetnih zaposlenika za daljnji razvoj ukupnog ICT sektora. Visoka su učilišta pri tome pozvana poticati njihov poduzetnički potencijal i namjere, pomažući im prepoznati motive za pokretanje poslovnog pothvata, razvijati postojeća i nova poduzetnička znanja, kao i stavove i vještine studenata uz koje će moći uspješnije preuzeti odgovornost za svoju budućnost. Ovaj članak predstavlja rezultate istraživanja u kojem su sudjelovali studenti završnih godina specijalističkih diplomskih studija na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu (TVZ). Cilj istraživanja je bio utvrditi postojanje poduzetničkih namjera, njihovih motiva i prepreka, te prepoznati na koji način njihovo okruženje utječe na odluku o pokretanju i samu realizaciju poduzetničke ideje. Poduzetnici u obitelji i među prijateljima studenata TVZ-a nisu rijetkost, stoga ne čudi da njihova iskustva pozitivno utječu na poduzetničke namjere i motive studenata, ali i na osviještenost postojanja prepreka i izazova koji ih kroz avanturu poduzetništva očekuju.