Content uploaded by Miljenko Hajdarović
Author content
All content in this area was uploaded by Miljenko Hajdarović on Jun 01, 2022
Content may be subject to copyright.
Poučavanje povijesti, God. I., Broj 1.
47
Miljenko Hajdarović, prof.
Biti učitelj povijesti - vodič za preživljavanje
početnika
Učitelj početnik prema službenim je pravilima učitelj koji još nije položio stručni
ispit. Neslužbeno, učitelj početnik toliko je dugo dok ne shvati da se tu ne radi o pozivu
već o poslu. Biti učitelj uglavnom je ozbiljan posao u koji treba uložiti znatno više od
22 ili 24 sata koliko vam piše u tjednim zaduženjima. Gotovo uvijek treba i više od onih
tridesetak minuta koliko vam je prema satnici određeno za pripremu. I svi ti uloženi sati
samo potvrđuju da se radi o ozbiljnome poslu. To što volite svoj posao, ne znači da je
poziv, ne znači da vas je neko božansko nevidljivo biće pozvalo u službu. Može vam se
ponekad i ne sviđati, ali čim zađete u zonu mržnje, počnite razmišljati o promjeni profe-
sije. Premda mrzim taj naziv, uvijek postoji realni sektor, u kojemu trava nije uvijek zele-
nija. U literaturi postoje razna razmišljanja o tome što znači biti dobar učitelj. Denicije
idu u više smjerova, ovisno o tome piše li taj rad pedagog, učitelj, ekonomist, predstavnik
ministarstva ili netko treći. Meni se zgodnom učinila denicija da biti dobar učitelj znači-
lo pokušati ostvariti harmoniju učiteljeve ličnosti i kompetencija, stavova i uvjerenja koja
uspješno odgovaraju na izazove okoline (Korthagen u Vanek i ostali, 2021).
Šešir, cipele i ostalo tuđe
Početnik sam bio prije 17 godina. Odmah sam punio satnicu na tri škole, imao
razredništvo, povijesnu grupu, radio s učenicima s posebnim potrebama, pripremao uče-
nike za natjecanja, pripremao se za stručni ispit, dakle, sve što možete zamisliti. Od onda
sam prošao kroz pet škola, gradskih i seoskih, osnovnih, srednje strukovne i gimnazije.
Radio sam u školi u kojoj je vladao mobing, zaratio s ravnateljicom i zbog toga bio na
policiji, sudu i prijekom sudu višega savjetnika. Dio svoga iskustva uz pomoć nekoliko
kolegica i kolega pretačem u ovaj tekst.
Učitelj u školi mijenja šešire i stavlja se u tuđe cipele svakih par minuta. Iako uvijek
igramo ulogu učitelja, to podrazumijeva komunikaciju i razumijevanje mnogih drugih.
Tu su, naravno, učenici, kolege učitelji, stručni suradnici, osoblje škole, roditelji učenika
i razni gosti koji povremeno paradiraju kroz školu. Čestitam na diplomi! Preživjeli ste
još jedan niz štrebanja hrpe povijesnih podataka. Čestitam i na poslu koji ste pronašli
pametno uz stranačku iskaznicu ili uz pomoć rođaka i kumova ili baš potpuno slučajno.
Sad slijedi onih četrdesetak godina radnoga staža ili koliko već izdržite u školi. Rad u
školi zna biti ispunjavajuće iskustvo, ali i izvor frustracija, visokoga tlaka, bolesti jetre i sl.
Poučavanje povijesti, God. I., Broj 1.
48
Komičar Chris Rock je u specijalu za Netix pričao o tome kako zavaravamo djecu
kad im govorimo da mogu postati bilo što požele. On tvrdi da svoje kćeri priprema za
školu tako da ih osvijesti da nakon što napuste vrata roditeljske kuće više nikoga nije
briga za njih. Prepuštene su same sebi i svojim sposobnostima. Tako je zapravo i s učite-
ljima. Nemojte se zavaravati da postoje obostrani odnosi između vas i svih malih i velikih
u školi. Možete se nadati da ste poput Robina Wiliamsa u Društvu mrtvih pjesnika inspirirali
svoje učenike, ali vjerujte da će kod prve opasnosti ili problema učenici zaboraviti vaše
prijateljstvo i zaigrati na egoističnu kartu samoodržavanja. Zato je važno, koliko kod je
to moguće, prema svima u školi, od učenika, preko zaposlenika škole do roditelja biti
maksimalno profesionalan u svakoj mogućoj prilici. Tako si nećete otvoriti bokove za
iznenadne napade ili zasjede ako/kad zagusti.
I prije nego krenemo dalje, još jedna važna napomena. Povijest nije najvažnija
stvar na svijetu ni u školi. Znam da za ovo neću dobiti plus bodove za mistera sim-
patičnosti, ali ima važnijih predmeta od Povijesti. Mislim da je važnije da učenici nakon
škole znaju Hrvatski jezik, barem jedan strani jezik i da im Matematika omogući osnove
nancijske pismenosti (da si jednoga dana znaju izračunati ratu kredita). Nizanje hrvatski
knezova zapravo je u istoj razini korisnosti kao skok preko kozlića. Vještine koje bi mogli
uvježbati na Povijesti kombiniraju se s drugim predmetima. Imajte na umu da učenici
imaju desetak predmeta, isto toliko učitelja, zadataka, projekata, zadaća i aktivnosti. Uz
to bore se s izazovima odrastanja, socijalizacije i svakodnevice društva koje juri sto na sat.
Nastava povijesti ne ovisi o kurikulumu, udžbenicima, inventaru škole i drugim faktori-
ma. O tome kakva će nastava biti najvažniju ulogu ima učitelj.
Početničke godine obilježene su preživljavanjem. Nije sramota to priznati. Fa-
kultet nas sigurno nije pripremio, niti nas može pripremiti, za kompleksnu i zahtjevnu
učiteljsku svakodnevicu. Uz sve napore važno je što prije početi sa samoreeksijom. Kao
što je Turk-Presečki (2021) napisala, samoreeksija nastavnika najbolji je način za analizu
i procjenu vlastite nastavne prakse. Uzmite neki rokovnik ili aplikaciju i doslovno vodite
dnevnik. Pišite što vam je uspjelo i, još važnije, bilježite ono što nije. Turk-Presečki savje-
tuje da obratite pozornost na četiri elementa: svrha poučavanja, proces poučavanja, ma-
terijali i tehnika te, naposljetku, reakcije i potrebe učenika. Ako ne stignete to učiniti na
dnevnoj razini, uhvatite nešto vremena kroz vikend. Nemojte ostavljati reeksiju na duže
razdoblje jer ćete zaboraviti dobro i loše. Faza preživljavanja ispremiješana je razdobljima
entuzijazma, razočarenja, reeksije i ponovnoga vraćanja. To je zapravo kružni proces
koji se kotrlja cijeli radni vijek. Entuzijastič-
nost se u mnogim listama navodi kao poželjna
učiteljska osobina. Kako bi se ponovno vratili
u tračnice, važno je imati trenutke isključenja.
Važno je naći metodu pražnjenja, bilo da se
radi o šetnji, planinarenju, sunčanju, binđanju
neke serije, čokoladi ili drugim veselim poro-
cima.
Kultura škole
Vesnica Mlinarević, dekanica Kinezio-
loškoga fakulteta Osijek, kulturu škole de-
nira kao skup vrijednosti, normi, uvjerenja,
rituala i tradicija odgojno-obrazovne ustanove
koja je dio opće kulture i vrijednosnoga su-
stava u cjelini. Kultura škole čini cjelokupno
ozračje, od ustroja i okruženja, preko sudio-
ništva i odnosa, do samostalnoga ponašanja
odgovornih pojedinaca (Peko i ostali, 2014).
Već i sama denicija ukazuje na širinu i slože-
nost odnosa koji postoje u školi, među sudi-
onicima obrazovnoga procesa i okoline koja
surađuje ili utječe na školu. Kultura škole uk-
ljučuje pojedince i sve što pojedinci čine kako
bi unaprijedili odgojno-obrazovni proces.
Interakcija sudionika odgojno-obrazov-
noga procesa trebala bi, prije svega, biti podr-
Ivona Baričević
studentica nastavničkoga smjera jednopredmetne povijesti, II. godina diplomskoga
studija (Filozofski fakultet u Zagrebu)
Oduvijek sam smatrala da nastava povijesti otvara velike mogućnosti u radu s djecom. Povijest
je mnogo više od suhoparnih činjenica, zanimljivijih koncepata, lente vremena i upitnih sta-
tistika. Nastavnik povijesti u radu s djecom može razgovarati o čistoj biti (srži) problema koji
nas danas okružuju, bili oni društvene, ekonomske, medicinske, ekološke ili bilo kakve druge
prirode, te tako izgraditi i očvrsnuti najvažnije kvalitete koje osoba posjeduje. Povijest kao
predmet u školi može i trebao bi objediniti sve ostale nastavne predmete. Često to i čini, i to
mnogo prije nego što se sami učenici susretnu s istima. Stavimo se u situaciju: učenici petoga
razreda u sklopu nastavne jedinice Rimski svijet uče o Rimskoj Republici, razvoju Rima i
njegovoj ekspanziji. Ovakva jedinica otvara pitanja: „U kakvoj se situaciji nalaze rimski građa-
ni?“, „U kakvoj se situaciji nalaze stanovnici teritorija na koje se Rim širi?“, „Što se događa sa
zarobljenicima rata?“, „ Kako biste objasnili pojam ropstva?“, „Postoji li ropstvo danas?“…
Navedena nastavna jedinica pitanja nose veliku moralnu i etičku vrijednost, obuhvaćaju ljud-
sko-pravnu, političku, kulturalnu, gospodarsku i ekonomsku dimenziju, a govore o prošlosti
jednako kao i o sadašnjosti. U ovakvome načinu rada vrlo je važna suradnja između samih
nastavnika. Međupredmetnu korelaciju najlakše je postići upravo u predmetu povijesti, no
samo ako možemo postići dogovor s ostalim kolegama u školi. Moje je jedino očekivanje od
kolega s kojima ću raditi suradnja u kojoj se razvijamo profesionalno. Otvorenost, razumije-
vanje, razgovor, spremnost na suradnju u zajedničkome cilju da školu i nastavu učinimo mje-
stom dostojnim učenika. Učenike ne možemo birati, svaki od njih individua je za sebe, a to je
istovremeno i predivno i zastrašujuće. Svaki od naših učenika osoba je s vlastitim iskustvima,
željama, mogućnostima, ciljevima… Uvijek sam se vodila idejom da učenik postane predme-
tom učenja. Što to konkretno znači? To znači da se ja kao nastavnik prilagođava učeniku u
svakome aspektu koji je potreban, što često nadilazi područje vlastitih stručnih kompetencija.
Vjerujem kako je ova spoznaja izrazito važna za svakoga nastavnika. Kad ju samostalno poj-
mimo, možemo razumjeti istinsku bit naše profesije, a to je biti čovjekom.
Poučavanje povijesti, God. I., Broj 1.
49
žavajuća i motivirajuća kako bi se stvorila pozitivna klima za poučavanje i učenje. Ipak,
ponekad se među pojedincima u školi javljaju odnosi koji negativno utječu na pojedinca.
Stariji kolege često dijele iskustvo mlađima da ne treba dizati glavu iznad prosjeka, tj. da
se treba održavati na površini vode. Ako se glava digne previsoko, netko bi nas mogao
udariti ili poklopiti, a ako pak zaronimo ispod površine, mogli bi zaglaviti. Takve ko-
mentare treba uzeti s dozom opreza. Šojić, lik šefa iz često repriziranoga jugoslavenskog
lma Tesna koža, poznat je po sloganu Ne cveta cveće ni u naše preduzeće. Među kolegama u
zbornici ponekad se razvija pomalo konkurentski odnos u pitanju odnosa prema dru-
gim kolegama, učenicima, njihovom uspjehu ili pak glede profesionalnoga napretka. Čak
i među školama postoji konkurentski odnos po pitanju uspješnosti na natjecanjima ili
među srednjim školama oko privlačenja novih učenika. Unatoč tome što bi takve pojave
mogle imati i motivacijski faktor, one češće doprinose frustraciji i nezadovoljstvu na
poslu.
Skriveni kurikulum
S kulturom škole usko je povezan skriveni kurikulum. Za razliku od predmetnih,
međupredmetnih, školskih i drugih vrsta službenih kurikuluma, skriveni kurikulum od-
nosi se na nepisane vrijednosti i ponašanja u školi. Skriveni kurikulum može dovesti do
pozitivnoga ili negativnoga odgoja i obrazovanja (Peko i ostali, 2014: 156). Vrijednosti
skrivenoga kurikuluma mogu se prepoznati kroz projekte koje škola provodi, aktivnosti
u kojima sudjeluje u zajednici, što se ističe kao vrijedno na zidovima, u izložbenim pro-
storima i oglasnim pločama, što ravnatelj, stručni suradnici i drugi učitelji naglašavaju u
međusobnim razgovorima oko funkcioniranja škole. Skriveni kurikulum odnosi se i na
društvene norme i socijalne vještine koje se potenciraju u određenoj školi i od određe-
nih pojedinaca. Pogledajte koje se aktivnosti podupiru u školskome kurikulumu, što se
ističe na web-stranicama ili prolima društvenih mreža škole, ima li kakvih informacija
u medijima, kako škola reagira i što radi u vrijeme vjerskih blagdana (odlazak u crkvu,
dolazak svećenika u školu itd.), nacionalnih praznika, obljetnica, spomendana i sl., dolaze
li u školu mjesni političari, odlazi li školski zbor negdje uveličati neki događaj ili se traži
nazočnost učenika i/ili učitelja pri nekome obilježavanju?
Skriveni kurikulum djeluje ne samo na
odgojno-obrazovne djelatnike već i na uče-
nike. Sadrži ono što se o školi, obrazovanju,
međuljudskim odnosima može naučiti između
redova. Kako se ponašati prema učiteljima?
Kakve su njihove dobre i loše osobine na koje
treba primjereno reagirati? Što pojedini učitelj
cijeni, koje vrijednosti on ističe i što je moje
poželjno i specično ponašanje prema njemu
ili njoj? Kako se ponašati u učionici, na hod-
niku ili izvan škole? Kako se ponašati prema
drugim učenicima, prema starijim ili mlađim
učenicima, koje je moje mjesto u hranidbenome
lancu?
Hranidbeni lanac bitan je i za učitelja po-
četnika ili novoga u školi. U zbornici ćete lako
naletjeti na minu popularno zvanu ovo je moje
mjesto. Iako zvuči banalno, pitanje o tome gdje
tko sjedi u zbornici, ima svoju težinu. Unu-
tar učiteljskoga kolektiva stvaraju se klike. Te
su ekipice obično razdvojene na razrednu i
predmetnu nastavu, potom po radnome isku-
stvu ili starosti ili pak po grupama predmeta.
Naravno, i po rodu, gdje će se muška ekipa, bez obzira na dob ili struku, grupirati kao
ugrožena vrsta. I tako ugroženi biti glasni iz zadnje klupe na učiteljskom vijeću.
Skriveni kurikulum odnosi se i na one poruke koje učitelj šalje učenicima ispod stola
– o međuljudskim odnosima u školi, kakav je njegov pogled na svijet i vrijednosti društva
u kojemu živimo. To, nažalost, mogu biti i poruke vezane uz povijesne događaje, odno-
sno narative koji se možda razlikuju od službenih narativa u kurikulumu ili udžbenicima.
Neizrečene poruke prenose se i ponašanjem učitelja, odijevanjem, stilom, subkulturom i
Manuela Kujundžić, prof.
(23 godine staža)
Svatko od nas drugačija je osoba i to nas u svakome smislu oblikuje i kao učitelje. Od vlastite
osobnosti ne treba bježati i glumiti nešto što nismo jer učenici to vrlo brzo shvate, a onda se
tek borimo s neautentičnošću čime gubimo i vjerodostojnost što dovodi do problema kao što
su nedisciplina i nepoštivanje autoriteta.
Na prvome satu povijesti učenici i ja razgovaramo o osobinama koje ih krase. Završim razgo-
vor govoreći o svojim osobinama i kažem im da je iskrenost nešto na čemu se jedino mogu
graditi dobri odnosi. Iskreni nastup i emociju učenici prepoznaju i shvaćaju da naš odnos
može biti kvalitetan ako ćemo svi postupati na takav način.
Mladi kolege i kolegice možda misle da će svoj učiteljski autoritet izgraditi na sigurnoj udalje-
nosti od učenika, iza nevidljivoga oklopa nepristupačnosti i ozbiljnosti. Mene je iskustvo na-
učilo da kad učenici shvate da smo bića koja su tužna, vesela, umorna, gladna, nenaspavana, s
problemima poput zagubljenoga mobitela ili ključa to je znak da u razredu postoji ta potrebna
bliskost, prihvaćenost, uključivost nužne za kvalitetan obrazovni proces i sve njegove etape od
uvodne motivacije do vrednovanja.
Na kraju nastavne godine ne treba se bojati dati učenicima mogućnost evaluacije nastave koju
ste održavali tijekom te godine. Zanimljivo je uspoređivati rezultate evaluacija od 5. do 8.
razreda. Tako Vi kao učitelj možete samo rasti.
Poučavanje povijesti, God. I., Broj 1.
50
sudjelovanjem u izvanškolskim aktivnostima. Hrvatska je iznimno mala zemlja i teško je
u svakodnevici izvan škole ostati nezamijećen u nekome svojem ponašanju. Tome svaka-
ko pridonose i društvene mreže na kojima smo aktivni.
Stručni ispit
Stručni ispit posljednja je prepreka prije stalnoga uhljebljenja u školi. Možete to i kri-
vo shvatiti, no nakon položenoga stručnog ispita nema stvarnih zapreka da u nekoj školi
ne ostanete do stjecanja uvjeta za mirovinu. Naravno, ako uglavnom poštujete zakone,
pravilnike i nikome (od značaja) ne stanete na žulj. Za sve one koji naš poziv smatraju
pozivom, to je nalni korak prema ostvarenju životnoga sna. Oko stručnoga ispita nema
previše pametovanja. Za polaganje stručnoga dijela postoje upute, literatura i priručnici
kao i gomila skripti na internetu. Pri kreiranju oglednoga sata pitajte za savjet i mentora/
mentoricu u školi u kojoj polažete, ali i višega savjetnika/savjetnicu koji vode postupak.
Igor Nikičić, ravnatelj jedne slavonske škole, naglašava da uvijek trebate postaviti pitanja
savjetnicima i da pritom budete pristojno dosadni. Tako ćete pokazati dozu pokornosti
koja se, nažalost, traži u tome postupku. To ponekad može biti dvosjekli mač, ali barem
ćete moći reći da vam je neki savjet došao s točno određenoga mjesta. Svakako u komu-
nikaciji koristite elektroničku poštu kako biste ostavili pisani trag. Ne uspijete li položiti
stručni ispit iz prve, možete tražiti izuzeće određenoga savjetnika ili savjetnice ako sma-
trate da ste zakinuti. To omogućuje da stručni ispit sljedeći put polažete kod druge osobe.
Tijekom pripravničkoga staža obavezno nazočite seminaru za pripravnike u organizaciji
viših savjetnika.
Viši savjetnici
Zakon o Agenciji za odgoj i obrazovanje (2006) propisuje da stručne poslove
Agencije obavljaju savjetnici i viši savjetnici. Za višega savjetnika može biti izabrana oso-
ba koja ima odgovarajuću stručnu spremu i 7 godina radnoga iskustva na odgojno-obra-
zovnim poslovima. Statut Agencije za odgoj i obrazovanje (2007) člankom 9. denira
pružanje stručno-savjetodavne pomoći za konkretne probleme u poučavanju i učenju,
predlaganje učinkovitih razvojnih strategija i smjernica te davanje uputa odgojno-obra-
zovnim ustanovama što uključuje učitelje i nastavnike. Stručnu pomoć ustanovama i
osobama pružaju savjetnici. Članak 10. predviđa stručno-pedagoški nadzor uvidom u
rad (...) odgojno-obrazovnih radnika. Postupak i što se sve provjerava tijekom nadzora
denirano je člancima od 11. do 16. Statutom o izmjenama i dopunama Statuta Agencije
za odgoj i obrazovanje (2011) navedeni su članci dorađeni. Statut i izmjene statuta dostu-
pne su na internetskoj stranici Agencije.
Posao viših savjetnika opisan je u članku
4. Zakona o AZOO-u i uključuje (izdvojeno
samo što se odnosi izravno na učitelje): struč-
nu pomoć i upute, organiziranje i provođenje
stručnoga usavršavanja, provođenje stručnih
ispita, provođenje postupaka stručnoga na-
predovanja, davanje mišljenja o programima
(poput raznih projekata, izložbi ili lmova koji
pogrešno misle da mogu postati dio predmet-
noga kurikuluma), obavljanje stručno-peda-
goškoga nadzora, sudjelovanje u organizaciji i
provođenju natjecanja i dr. Zvuči sveobuhvat-
no i prilično dobro, zar ne? Problem nastaje
zato što je izuzetno teško prelomiti sve nave-
dene poslove na četiri savjetnika. Ta magična
četvorka trebala bi skrbiti o okvirno 1600 za-
poslenih učitelja i nastavnika na cijelome te-
ritoriju Hrvatske. I to uz minimalna sredstva
koja se izdvajaju za usavršavanje i uz korište-
nje javnoga prijevoza. Vjerojatno svima zasta-
ne knedla u grlu pri spomenu javnoga prijevo-
za u Hrvatskoj. Opseg poslova je tolik da uz
provedbu svih ostalih poslova realno najmanje vremena ostane za savjetovanje učitelja.
U dijelu slučajeva, da nema stručnih ispita, manje ambiciozni učitelji nikad ne bi ni vidjeli
svojega savjetnika/savjetnicu.
Ivan Platić, prof.
(16 godina staža)
Vi ste učitelji povijesti, a povijest je učiteljica života, ako je vjerovati kolegi Ciceronu; trebali
biste, dakle, znati puno toga o životu. Međutim, tek kad uđete u obrazovni sustav, kad uberete
staža barem za prvu jubilarnu, shvatite koliko je život učitelja povijesti u hrvatskom škol-
stvu bremenit i izazovan, a poučavanje povijesti u Hrvatskoj, više nego bilo kojeg drugog
predmeta, podložno pritiscima i dnevnopolitičkim uktuacijama. Budući da Hrvati toliko vole
povijest da u njoj i žive, nemojte se začuditi ako mnogi roditelj ili općinski načelnik o vašem
poslu bude znao kudikamo više od vas.
Ono što vam kao stariji kolega mogu preporučiti jest ovo: nemojte učenicima servirati gotove
istine, nego ih naučite analizirati izvore, izvoditi zaključke i donositi samostalne sudove.
Nemojte inzistirati na dataciji do u svaku godinu, nego na procesima. Aktualizirajte kad god
se može.
Predajete predmet koji, više nego bilo koji drugi, potiče razvoj kritičkog mišljenja – potičite
kritičko promišljanje učenika, poučite ih da je svaki društveni segment podložan propitkivanju
i da ne prihvaćaju dogme.
Ako bude dana kad vam se čini da je uzalud, čak ako i jest uzalud, ne odustajte; ta mladost je
sve što je ovoj zemlji ostalo.
Poučavanje povijesti, God. I., Broj 1.
51
Odnos prema učiteljima ovisi o osobnosti i socijalnim kompetencijama viših sa-
vjetnika. Polazimo od uvjerenja da su savjetnici stručni i dobronamjerni te da eventualni
otkloni od toga nisu pravilo već iznimka. Svaki Don Quijote zna da se na ponašanje ili
postupak savjetnika može žaliti. A uz navedenu književnu asocijaciju dodat ću i poznati
Krležine Balade Petrice Kerempuha (onaj dio o pravici).
Usavršavanje
Usavršavanje je obvezni dio našega posla. Učitelji početnici aktivnije sudjeluju u
stručnim usavršavanjima, posebno povezanima s poučavanjem učenika s posebnim po-
trebama te multikulturalnim i višejezičnim temama (OECD, 2019). Usavršavati se može-
te osobno i institucionalno. Osobno se usavršavati znači ponašati se kao digitalni hrčak
koji skuplja tone materijala po svojim diskovima ili oblacima. Nadam se i na USB sticko-
vima koji nestaju poput čarapa u perilici.
Nažalost, u Hrvatskoj nema nekih češćih objava periodike ili knjiga koje bi baš
pokrivale poučavanje povijesti pa je potrebno gledati i malo šire u područje društve-
no-humanističkih i odgojno-obrazovnih znanosti. Institucionalno usavršavanje provodi
Agencija za odgoj i obrazovanje, MZO i druge državne ustanove (druga ministarstva,
centri, instituti, agencije, fakulteti i baštinske ustanove). Redovni seminari za nastavnike
povijesti na nacionalnoj razini su edukacija o holokaustu svakoga siječnja i o Domovin-
skome ratu (obično u vrijeme proljetnih praznika). Povremeno se ukazuje simpozij o
nastavi povijesti – sedmo izdanje bilo je 2021. g., šesto 2015. g., a peto 2011. g. Nažalost,
zbog nepreglednosti internetske stranice AZOO-a teško je pronaći detalje ili pak even-
tualne materijale koji su ostali nakon tih simpozija. Društvo za hrvatsku povjesnicu i Hr-
vatski nacionalni odbor za povijesne znanosti s vremena na vrijeme organizira kongres
hrvatskih povjesničara (2012., 2016., 2020., 2021.). Neredovitost ili nepravovremena na-
java takvih većih skupova učiteljima otežava bijeg iz škole odnosno pravovremenu najavu
ravnatelju škole da želite nekamo otići na usavršavanje. A o tome bijegu ću uskoro. A ako
ste bili dobri, možda ćete vidjeti i Štrumpfove (čitaj Erasmus mobilnosti). Srećom, infor-
macije o službenim edukacijama morate tražiti samo na dvije stranice – EttaEdu i EMA.
Svakako preporučujem seminar o holokaustu jer ćete na njemu, ako vam se ta tema
previše i ne sviđa, čuti najviše konkretnih metodičkih savjeta koji se mogu primijeniti i na
druge teme. Zahvaljujući dugogodišnjoj suradnji s međunarodnim institucijama i trudu
više savjetnice Lorande Miletić, usavršavanje poučavanja o holokaustu možete nastaviti
na institutu Yad Vashem u Jeruzalemu, Memorialu de la Shoah u Parizu ili u nekoj od
partnerskih ustanova preko bare. Broj mjesta za sudionike obično je ograničen i lako se
dogodi da se morate prijaviti više puta, tj. nemojte odustati nakon prve odbijenice. Radite
i pokažite da nešto znate odraditi kako bi bili konkurentniji na sljedećemu natječaju.
Lokalna razina su županijska stručna vi-
jeća. To je ona skupina vaših pametnih kolega
iz županije od kojih oko dvije trećine više-ma-
nje redovito pohode vaša povremena okuplja-
nja. Zahvaljujući nedostatku nancija, vodite-
lji županijskih stručnih vijeća gotovo da i ne
mogu dovesti predavača izvana (izvan vašega
vijeća). Županijska vijeća prilika su za sku-
pljanje bodova za napredovanje u struci pa tu
imate čestu rotaciju poznatih lica. To je prilika
za tapšanje po ramenu bez značajnije kritike
ili konstruktivnih savjeta. Bez straha se javi-
te da održite neko predavanje kako bi zaradili
barem sarkastičan osmijeh. Tu barem možete
biti sigurni da ste pod staklenim zvonom dok
uvježbavate javni nastup.
Uz već navedene prilike za usavršavanje
povremeno su dostupne konferencije, semi-
nari i slične aktivnosti u organizaciji udruga,
platformi ili nekih međunarodnih projekata i
sl. Svakako preporučujem praćenje aktivnosti
Euroclia, europske organizacije nastavnika
Tatjana Bednjanec, prof.
(20 godina staža)
Prvih nekoliko godina učiteljskoga rada vrijeme je u kojemu tražimo/izgrađujemo svoj učitelj-
ski stil. Dok to činimo, sigurno i svjesno i nesvjesno preuzimamo pojedina obilježja i načine
rada koje smo kao učenici doživjeli u učionici. Prirodno je ugledati se na osobe koje doživlja-
vamo kao uzore, a nakon mnogo godina školovanja svatko od nas susreo se s velikim brojem
učenika i nastavnika koji mogu služiti kao inspiracija pri stvaranju vlastitoga učiteljskog stila. I
dok smo nešto od svojih uzora usvojili i implementirali nesvjesno, vrijedi se prisjetiti i analizi-
rati konkretne metode i načine rada pa ih isprobavati ili modicirati. Ipak, mnogo je teže kad
osim svojega obrazovnog stila pokušavamo graditi i onaj odgojni, ali naš obrazovni rad neod-
vojiv je od odgojnoga i zato veliku pozornost trebamo posvetiti načinu na koji se ophodimo
prema svojim učenicima. Ponekad je taj dio našega posla izrazito zahtjevan.
Učionicu uvjetno možemo shvatiti kao pozornicu i gledalište pri čemu je granica između
tih elemenata mnogo uidnija u učionici nego u kazalištu. Međutim, pri ulasku u učionicu
moramo osvijestiti da sve što činimo i sve što govorimo, slušaju i gledaju djeca različitih
sposobnosti i interesa pa će i njihov doživljaj onoga što se događa u učionici biti različit. Su-
kladno tome, interpretacije i reinterpretacije viđenoga i rečenoga u učionici mogu se značajno
razlikovati. Jasna i nedvosmislena komunikacija od presudne je važnosti. Uvijek treba voditi
računa o postupnome iznošenju informacija pri čemu često treba provjeriti jesu li učenici
razumjeli našu poruku.
Poučavanje povijesti, God. I., Broj 1.
52
povijesti, koji redovito provode usavršavanja uživo i online. Što se online usavršavanja tiče
(webinar, tečaj, MOOC, podcast, itd.), prilika je sve više i postaje sve teže pratiti tko,
gdje i kako. Nažalost, nema druge do pretplate na njihove newslettere, praćenje društvenih
prola i drugih outleta. Redovite aktivnosti, seminare i ljetne škole imaju organizacije
Centropa i Yahad in Unum.
Na osobnoj razini usavršavanja gradite svoju malu zajednicu za učenje i razmjenu
iskustva. Troje ili četvero kolega, po mogućnosti raznolikoga iskustva, s kojima se povre-
meno družite može vam biti izvor korisnih savjeta, učenja na dobrim i lošim praksama
drugih i, naravno, neprocjenjiva psihoterapija. Kolegijalna zajednica za učenje može biti
korisna i u kombinaciji s učiteljima drugih predmeta.
Bijeg iz škole, tj. igra mačke i miša oko usavršavanja učitelja, posebna je priča. Da,
mi imamo obvezu permanentnoga usavršavanja i ne, ravnatelj nam to ne mora uvijek
omogućiti. Da pojasnim ovu diskrepanciju. Ravnatelj je voditelj škole koji se o ustano-
vi, djelatnicima i učenicima brine u skladu sa zakonima i pravilnicima poput Zakona o
radu, Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi i kolektivnoga ugovora.
Osnovni cilj ravnatelja je da se u svakoj školskoj godini realiziraju odgojno-obrazovni
ishodi kurikuluma. To mogu realizirati samo stručni djelatnici. Slanje učitelja na usavrša-
vanje traži izdvajanje iz materijalnih sredstava škole koja su uglavnom rastegnuta preko
svake granice. Sitna napomena: za razliku od naše školske godine, nanciranje škola
gleda se kalendarski, dakle od siječnja. Zato hodočastite k ravnatelju s idejama u predbo-
žićno vrijeme. Naravno da (uglavnom) svaki učitelj želi na usavršavanje i to se odnosi na
svakoga učitelja razredne i predmetne nastave. Najčešće škola nema dovoljno sredstava
kako bi svoje djelatnike poslala na sva usavršavanja na koja bi određeni djelatnik želio ići.
Udaljenost mjesta usavršavanja i trajanje usavršavanja igra veliku igru, posebno ako uk-
ljučuje putne troškove, noćenja u hotelu i dnevnice. Ako su usavršavanja tijekom radnih
školskih dana, treba osigurati zamjene, što je posebno problematično u malim školama
koje imaju samo jednoga predmetnog stručnjaka. U tome se slučaju stručna zamjena
ne može osigurati unutar škole pa će učitelj povijesti svaki sat svojega izostanka morati
nadoknaditi. To je opet dodatni organizacijski problem u tjednoj satnici učenika. I zato je
pitanje usavršavanja poput odnosa ljubavi i rata između ravnatelja i njegovih djelatnika.
Možete predložiti da ćete po povratku diseminirati naučeno u kolektivu pa tako zaraditi
plusić. Usavršavanja znaju biti vikendom ili u vrijeme učeničkih odmora što ide na ruku
organizaciji rada u školi, no ne ide na ruku učitelju. Posebno ako se radi o vikendima što
učiteljima oduzima zakonom određeni odmor radnika. Puno učitelja sudjeluje na eduka-
cijama o svojemu vlastitom trošku.
Nastavna sredstva
Udžbenik je zakonom propisano obvezno nastavno sredstvo. Autori udžbenika
najčešće su kombinacija praktičara i znanstvenika, a uz njih dolaze i recenzenti koji s
njima surađuju. Autori, recenzenti i urednici brinu da udžbenik bude usklađen s pred-
metnim kurikulumom. Lektori brinu da tekst i jezično bude u skladu sa zakonom. Tako
pripremljene udžbenike odobrava tročlano povjerenstvo Ministarstva znanosti i obrazo-
vanja koje također kontrolira usklađenost s kurikulumom i zakonskim propisima. Učitelji
biraju udžbenike prije nego oni dođu pred učenike. I u tome zapravo leži problem. Udž-
benici se rade kako bi zadovoljili potrebe i traženja učitelja. Svaki učitelj volio bi udžbenik
po svojemu receptu i sa sadržajima koji se njemu sviđaju.
Najnoviji udžbenici po novome kurikulumu velika su repriza nekih prošlih serija
udžbenika. To je za većinu učitelja dobro jer su već navikli na to što im je u udžbeniku na
raspolaganju u određenoj temi. Od osnovnoga teksta do slikovnih i pisanih izvora pa do
karata i druge didaktičke opreme. Učeniku je svaki udžbenik novo otkriće puno tajni za
otkrivanje ili puno grozota koje mora pročitati. Grozota je u ovome smislu svaki sadržaj
duži od objave na Instaču ili TikToku. Iz prenatrpanoga kurikuluma nastaju prenatrpani
udžbenici u kojima se za svakoga učitelja nalazi ponešto za biranje. Ipak, budimo realni,
učitelj bira koliko će pažnje posvetiti nekomu sadržaju. To ovisi o tome koliko se učitelj
osjeća dobro u nekoj temi. Učitelji skloni političkoj povijesti više će raditi politiku. Uči-
telji skloni kulturi radit će više povijesti umjetnosti itd.
Čini mi se da je odvajanje nepotrebnoga od potrebnoga sadržaja najveći problem.
Probajmo pogledati nekoliko tema. Kurikulum ne traži nabrajanje rimskih careva, tribu-
na, konzula ili pak redanje bitaka, provincija i gradova. Iz toga područja važno je poučiti
Poučavanje povijesti, God. I., Broj 1.
53
razlike između kraljevstva, republike i carstva, koliki je bio maksimalan doseg rimskih
osvajanja, zašto su bili uspješni, što je dovelo do rimske propasti i kako se kroz cijelo to
razdoblje razvijaju društvo i kultura. Tako bi se smanjio obujam političke povijesti i broj
činjenica. Ok, to izgleda kao relativno laka vježba za gradivo antike. Znatno je problema-
tičnije pitanje nacionalne povijesti od srednjega vijeka nadalje. Prvenstveno zato što poli-
tika i društvo školski predmet Povijest smatraju iznimno važnim za gradnju nacionalnoga
identiteta. I tu se kreće s nabrajanjem knezova o kojima zapravo znamo malo činjenica
i imamo puno narativa. No uspijemo li, primjerice, smanjiti sadržaje staroga i srednjega
vijeka u svjetskoj povijesti, ostat će nam više vremena za nešto drugo. Lako biste se mogli
dovesti u situaciju da naglašavate ovo bi moglo
biti u ispitu, ali to bi moglo imati negativan po-
vratni efekt. Učenici bi mogli skrenuti pažnju
samo na te dijelove nastave, a ostalo vrijeme
razmišljati o prankovima, jutjuberima i sličnim
stvarčicama.
Radna bilježnica obično služi za razvoj
vještina i za ponavljanje. Tijekom poučavanja
možete ju koristiti za aktivnosti učenika na
satu. Naravno, često služi i kao izvor mate-
rijala koji se učenicima zadaju za zadaću. Bez
obzira na to radite li nešto iz radne bilježni-
ce na satu ili učenici rade kod kuće, to što je
odrađeno mora biti i vrednovano. To je iz-
vrsna prilika za samovrednovanje učenika ili
za kolegijalno vrednovanje. Obje su iznimne
prilike za realizaciju vrednovanja kao učenja.
Nemojte radnu bilježnicu koristiti tako da
učenicima kažete neka riješe sve od 131. do
136. stranice ili od zadatka 23. do 47. Već od
petoga razreda učenici razmjenjuju materijale
putem mobilnih aplikacija i rješenja će kolati
kao poplava. Još je lošija ideja od izdavača rad-
nih materijala tražiti rješenja radne bilježnice
kako bi si učenici sami kontrolirali.
Od izdavačkih kuća možete kupiti ili
dobiti (kao humanitarnu pomoć) gotove pro-
vjere znanja. Nemojte se zavaravati i koristi-
ti ih tako da roditeljima pokažete evo gotovih i
baždarenih ispita. Takve provjere znanja nisu
prilagođene potrebama vašega razreda i spe-
cičnostima vaših učenika. Niti su prilagođe-
ne vašemu stilu rada i vjerojatno obuhvaćaju i
ponešto onoga što vi niste odradili s učenici-
ma. Takve provjere mogu poslužiti samo kao
primjer kao primjer za vlastito sastavljanje
pisane provjere.
Nemojte se dovesti u situaciju taksa-
tivnoga prolaska kroz materiju samo zato da
ostane zabilježeno u dnevniku rada, da se pro-
lista udžbenik i ostavi trag u bilježnici. To je
najbrži put prema tome da Povijest postane
predmet koji se ne voli i bude irelevantan.
Korištenje određenih nastavnih sredsta-
va ide ruku pod ruku s nastavnim metodama.
Zato je planiranje u kompletu nužno. Planiranje
je potrebno i kako bi na vrijeme osigurali uči-
onicu s potrebnom opremom, projektorom, vezom na internet, produžnim kabelom i
folijama za grafoskop ako ga još koristite. Svu tu opremu na vrijeme treba i provjeriti te
biti siguran radi li ono što bi trebala.
Sandro Leoni
student nastavničkoga smjera povijesti i geograje, V. godina diplomskoga studija
(Filozofski fakultet u Zagrebu)
Svi se kroz akademsko obrazovanje pitamo kako će to izgledati jednom kad napustimo struk-
turirani dio našega života i zakoračimo u život koji se ne dijeli na semestre, ispitne rokove i
praznike. Kao budući učitelj/nastavnik očekujem da mi se život u tome smislu neće značajno
promijeniti – semestre ću zapravo zamijeniti polugodištima, a ispitni rokovi i praznici također
će mi biti sastavni dio života. Ipak, nekih promjena će biti.
Predviđam kako će najizazovnije biti zainteresirati buduće generacije za predmet kao što je
povijest jer živimo u vremenu kad se sve više okrećemo budućnosti i na neki način zanemaru-
jemo povijest. Iznimka je povijest 20. st. koja nikako ne izlazi iz mode, od stolova kvartovskih
kaća pa sve do Sabora. Mišljenja sam kako bi se, odgovarajućim metodama (za odgovarajuće
uzraste), ipak moglo zainteresirati učenike za povijest. A kad se probudi interes u učenicima,
intrinzična motivacija za učenjem, pa čak i istraživanjem, raste, što u konačnici rezultira lakšim
praćenjem nastave, lakšim učenjem i razumijevanjem povijesti. Da ne spominjem da, ako uspi-
jem u svojemu naumu da mi nastava bude u isto vrijeme zanimljiva i poučna, neću imati pro-
blema s disciplinom i radnom atmosferom u razredu. No moram biti realan i reći kako znam
da svim učenicima neće sve uvijek biti interesantno i zabavno, a meni savršeno u razredu kao
što sam zamišljao prilikom planiranja.
Međutim, kako bi takvih (uspješnih) satova bilo što više, pomoć i savjete potražit ću kod već
postojećih učitelja/nastavnika čije će mi iskustvo biti dragocjeno. Tu svakako očekujem da
će biti susretljivi i pomoći mi savjetom, ali ću i razumjeti budem li pretjerao pitanjem više.
Naravno da očekujem kako ću najviše toga pokupiti od kolega koji će mi konkretno znati reći
na što se fokusirati, kako pristupiti kontroverznim temama u nastavi, što je prema njihovu
iskustvu učenicima zanimljivo, koju literaturu potražiti s ciljem dodatnoga usavršavanja te što
od metoda i pomagala upotrijebiti u nastavi i kako. Odmaknem li se od samoga predmeta
povijesti i poučavanja te se fokusiram na odgojnu komponentu svojega budućeg posla, oče-
kujem da mi svi kolege priskoče u pomoć savjetima i upozorenjima kako se odnositi prema
učenicima, informacijama o tome na što učenici reagiraju pozitivno, a na što negativno.
Sve navedeno bit će jako teško realizirati u školi koja zaostaje u vidu informatizacije i digitali-
zacije. Dosad se na nastavnoj praksi nisam susreo sa školom koja nije opremljena računalom,
projektorom i platnom za projekciju, ali to je ljepota studiranja u Zagrebu i odrađivanja prakse
u zagrebačkim školama. Ponovno moram biti realan i očekivati kako sve škole nisu opremlje-
ne tim pomagalima u nastavi. Dakako da će i oprema nekad zakazati što je također sastavni
dio života i rada u školi, no nadam se kako ću se ipak u takvoj prilici brzo snaći. Iz razgovora
s nekim učiteljima dobio sam poneke informacije o tome da se uvijek osjeti politička orijenti-
ranost škole (što mi se uopće ne sviđa), ali pretpostavljam kako je to jedno od mnogih pitanja
našega društva.
Sve u svemu, moram priznati da sam imao drugačije viđenje posla učitelja. Očekivao sam
lagan posao i relativno malo radnih sati, ali sukladno tome i malu plaću. Međutim, kako sve
više zalazim u taj posao, shvaćam kako sam donekle bio u krivu. Taj posao može biti onakvim
kakvim sam ga i zamišljao kao učenik/student nižih godina studija, ali mišljenja sam kako je
taj posao jako kompliciran i zahtjevan onima koji su motivirani za rad, koji se žele unapređi-
vati i koji se zaista daju u taj posao. To je, dakako, osobni odabir, a siguran sam kako su svi,
ili barem velika većina, bili takvi na početku. Najbitnije je ne izgubiti tu iskru, ako ne zbog
učenika, onda zbog nas samih.
Poučavanje povijesti, God. I., Broj 1.
54
Nastavne metode
Tijekom karijere možemo isprobavati
mnogobrojne nastavne metode. Prihvaćati
tuđe ideje i prilagođavati ih našim potre-
bama sasvim je uobičajeno. Smišljati nešto
novo, isprobavati u razredu također je dio
našega posla. Pod staklenim zvonom naše
učionice možemo razvijati neku našu ek-
stra, super, mega dobru metodu. Nekoliko
dobro usvojenih, razrađenih i isprobanih
metoda uvijek može poslužiti kao alternati-
va, kao nit spasa, ako prvotni plan ne uspije.
Danas je nastava usmjerena na uče-
nika što znači da učitelj pomaže učenicima
da se što aktivnije uključe u svoje učenje te
da uče smisleno i s razumijevanjem. Učenje
je proces koji dovodi do relativno trajnih,
stečenih promjena u ponašanju pojedinca,
odnosno promjena u postignućima tije-
kom određenoga razdoblja (Koren, 2014).
Osnovno je učenike poučiti o tome kako
koristiti uobičajena nastavna sredstva i tu
naglašavam udžbenik. U velikome postotku
učenici ne čitaju udžbenik samostalno ako
to ne odradite na satu ili ako ih ne naučite da
to moraju redovito raditi. X puta mi je uče-
nik rekao da nečega nema u udžbeniku ili
da je u udžbeniku pročitao nešto što nema
smisla. I uvijek je uslijedio moj prst koji je
točno na određenoj stranici pokazao gdje
to piše. Vještina čitanja i posebno kritičko-
ga čitanja nužna je vještina koju učenici u
5. razredu nemaju i često se muče i u višim
razredima. Stoga nastavne metode moraju
biti usmjerene na tu vještinu. I nakon toga
možete ići s metodama za analizu izvora te
snalaženje u vremenu i prostoru. U ovome
tekstu neću pojašnjavati razne metode jer
ste ih dio otvorili na studiju, a mi ćemo ih u
časopisu kontinuirano predstavljati, razgra-
đivati i nadograđivati.
Odnos s učenicima
Kolegica iz SAD-a, sad već na granici
mirovine, jednom mi je prilikom dala intri-
gantan savjet – ponašaj se prema svim uče-
nicima kao prema učenicima s posebnim
potrebama. I pritom nije mislila na darovite
učenike, već baš na učenike kojima konti-
nuirano treba pomoć. I to je izneđujuće
dobar savjet. Dobar za učenike i dobar za
naše osobno psihičko zdravlje. Mi možemo
od učenika očekivati najviše, postaviti veli-
ka očekivanja, ali onda postoji opasnost da
ćemo razočarati i sami sebe i njih. Krenemo
li s manjim koracima, penjemo se stepenicu
po stepenicu, uglavnom možemo napredo-
vati. Ponekad ni korak unatrag nije izgublje-
na prilika.
Maja Lukić Puškarić, prof.
(17 godina staža)
Neki jedinstveni zaključak koji se tiče rada na našemu poslu teško je dati. Svatko od nas osoba je
sa svojom osobnošću, karakterom i, na kraju, različitim stilom i načinom održavanja nastave. Odr-
žavanje nastave se, stoga, razlikuje od nastavnika do nastavnika. Kao što u odgoju djece postoje
različiti stilovi roditeljstva, tako postoje i različiti stilovi održavanja nastave i upravljanja razre-
dom. Nastavnik je uglavnom dosljedan u provođenju svojega nastavničkog stila, međutim, on se
tijekom radnoga staža može u nijansama mijenjati. Tako će neki nastavnici odabrati blaži pristup
tijekom nastavnoga procesa (kakav vjerojatno primjenjuje i kod odgoja vlastite djece), dozvoliti
žamor (za koji se mnogi tješe da je to poticajni, radni žamor), netko će pak imati autoritaran
pristup i stav, a takvi će nastavnici, zbog straha od kazni, izazivati strah kod svojih učenika čak i na
školskome hodniku. Zašto smatram da se nastavnički stil može mijenjati tijekom godina rada, ali
samo u nijansama? Zato što će netko iz blagoga, popustljivoga stila rukovođenja razredom teško
postati autoritaran šef kojega se djeca boje. Važno je da svatko za sebe odabere stil kakav njemu
odgovara. Ali najvažnije od svega je da se na kraju radnoga dana ili jedne nastavne godine možeš
pogledati u ogledalo i vidjeti čovjeka.
Davnih mi je dana moja baka, također prosvjetna radnica, rekla riječi koji su mi tad kao mladoj
i nadobudnoj pripravnici s jakim egom zvučale ludo. Rekla mi je: Maja, pitaš li se ti na početku
radnoga dana, je li dijete u tvojemu razredu koje nije naučilo, nema pribor ili domaću zadaću to
jutro imalo doručak kod svoje kuće? Što se zapravo krije iza te rečenice i što je meni neka vodilja
kad su u pitanju teška djeca ili još teži roditelji (a susretat ćete ih u svojemu radu):
• upoznaj školsku djecu, posebno onu problematičnu
• propituj razloge njihova ponašanja
• razmisli moraš li baš inzistirati na popunjenoj radnoj bilježnici, savršeno urednoj bilježnici
i ostalim stvarima koje želiš da učenici imaju, dok to isto dijete preživljava u jednosobnom
stanu, s pridruženim članovima obitelji koji su se doselili k njemu nakon obiteljske tragedije
(istinita priča s mojih početaka)
• ne dozvoli uspoređivanje učenika u razredu, odnosno njihovih ocjena međusobno (najčešće s
primjedbom: njemu ste dali šansu, nije donio radnu bilježnicu, niste mu dali minus iz zadaće…) upravo
zbog prethodno navedenoga primjera jer nemaju sva djeca iste životne okolnosti i uvjete za
učenje koji neminovno utječu na njihov školski uspjeh
• neće ti kruna pasti s glave niti ćeš biti manje pravedan nastavnik ako djetetu iz takve obiteljske
slike daš možda koju šansu više za popravak ocjene i nemoj se bojati da će te ostali učenici
gledati kao nekoga tko je naklonjen baš tomu učeniku jer kad se podvuče crta, na kraju dana,
važno je biti čovjek.
Ne znači, naravno, da moraš biti socijalna služba za davanje prilika, šansi i ocjena svima i svakoj
tužnoj priči, ali iskustvo će ti postepeno pokazati komu možeš i trebaš dati dodatne prilike da lakše
završi školovanje.
Također bih napomenula da mi učenicima nismo prijatelji, što je prilično važno kod određi-
vanja i postavljanja granica ophođenja u školi, a posebno izvan nje. Mi smo njihovi edukatori, za
to smo se školovali i za to, na kraju krajeva, primamo plaću. Mladi kolege često upadnu upravo
u tu zamku ja sam im prijatelj i to ne može završiti dobro jer, bez obzira na ono što djeca misle
i govore, oni voli granice i mi smo tu da ih postavimo i na tim granicama gradimo naš odnos
učenik-nastavnik. Nikakvoga prelaženje granica u smislu neke nepotrebne izvanškolske komuni-
kacije, dopisivanja preko različitih vajber i vacup grupa ne bi trebalo biti. Danas je vrlo popularno
da svaki razrednik ima takvu neku grupu sa svojim razredom i to se vrlo često pretvori u trakavicu
dopisivanja s učenicima čak do mjere tračanja svojih kolega i njihovoga načina rada. Potpuno
neprimjereno. Danas postoje online platforme, svatko od nas je radio na jednoj takvoj tijekom
online nastave, i njih se treba držati u dodatnoj, izvanškolskoj komunikaciji s učenicima kao i ko-
munikacije putem službene e-pošte s roditeljima. Kao mladim nastavnicima sve nam se to može
činiti vrlo teško izbalansirati i vrlo često se ide iz jedne krajnosti u drugu. Za to je potrebna praksa
u radu tijekom koje ćete se sigurno susretati s brojnim izazovima, a ponekad radi mira progutati
ono što biste najradije ispljunuli van (posebno ravnatelju ili stručnoj službi u lice).
Da se dotaknem i pretjeranoga iznošenja privatnoga života, čemu su ponekad skloni ne samo
mladi kolege, već i oni koji bi trebali znati bolje. Već sam prije naglasila da mi nismo u ulozi njihovih
prijatelja i tu treba također biti jasno postavljena granica koju mlađi kolege navučeni od strane
djece često prelaze. OK je pokazati im da smo i mi samo ljudi koji idu u dućane po namirnirnice
i kupuju cipele (sjećam se kako se prije 17 godina, kad sam počela raditi, jedna moja učenica izne-
nadila kad me vidjela kako kupujem čizme), ali privatni život i probleme ipak trebamo zadržati za
sebe. Moram ipak priznati, kako sam našla u situaciji da sam morala podijeliti jedno svoje osobno
iskustvo s nekolicinom svojih učenika, tijekom rada na trenutnome projektu. Trebala sam ispričati
osobnu priču o jednome izazovnom trenutku u svojemu životu koji me ojačao. Odvagnula sam
što i do koje mjere reći. Ishod je bio više nego pozitivna reakcija od strane mojih učenika koji su
mi rekli da kad su me gledala kako hodam po školskome hodniku i na nastavi uvijek nasmijana, da
im se činim kao osoba koji nikad u životu nije imala nikakvu poteškoća ili problema, a da me sada
gledaju skroz drugačijim, ljudskim očima.
Poučavanje povijesti, God. I., Broj 1.
55
Učenicima svih dobi najvažnije je da je učitelj konzistentan u tome što radi, da
drži konce u svojim rukama i da je prema svim učenicima ravnopravan. Kako bih izgra-
dio odnos učitelj-učenik, s vremenom sam ih redom počeo oslovljavati s gospodine ili
gospođice uz njihovo prezime. To im se činilo neobičnim i osjećali su se pomalo važno.
Često bi već samo ta sitnica potakla smiješak. Što se smiješka tiče, humor je izuzetno
koristan alat. Biti zabavan i dopustiti učenicima da budu zabavni ne ruši vaš autoritet i
ne stvara nered u razredu ako ste dobro posložili nastavu. Učenici se tako mogu opustiti
na vašemu satu, ne dolaze s grčem u želudcu na vaš sat i prema cijelome se predmetu
tako stvara bolji odnos. U slučaju krize ili neke neočekivane pojave, učenici će puno lakše
zamijetiti promjenu u vašemu glasu i ozbiljnije shvatiti situaciju koja se promijenila. Pro-
matranje reakcija učenika na neku vašu foru može vam otkriti u kakvome su trenutnom
stanju i na koji bi način mogli nastaviti sat. Humor može biti uvodni motivator, ali i
velika pomoć u temama koje su učenicima manje zanimljive. Prema rezultatima istraži-
vanja u literaturi, humor je uvijek na listama kompetencija ili poželjnih osobina učitelja.
Istraživanje provedeno na učenicima srednjih škola Slavonije i Baranje pokazalo je da
75 % učenika školu povezuje s neugodnim emocijama. Top-lista tih neugodnih emocija
sadrži sljedeće osjećaje: dosadno, nervozno, zabrinuto, uplašeno i tužno (Bognar i Kra-
gulj, 2009). Nadamo se da se situacija u posljednjemu desetljeću ipak poboljšala. Pedagog
Milan Matijević je 1984. g. napisao knjižicu Humor u nastavi: pedagoška i metodička analiza.
Izdanje nije najnovije, ali ipak daje (zabavan) uvid u temu. Matijević smatra da učitelji
u razredu mogu prepoznati darovite učenike i prema njihovoj duhovitosti. Humor bi
trebao biti prilagođen publici, razumljiva izričaja tako da ne stvara dodatan jaz u komu-
nikaciji učitelj-učenik.
Učenicima s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama stvarno su posebna priča.
Ne samo da mi učitelji nismo dovoljno educirani na tome području, već ni sama nastava,
Prilog 18 iz Matijevićeve knjige o humoru.
Poučavanje povijesti, God. I., Broj 1.
56
unatoč svim naporima, nije otvorena za nešto što nije prosječan učenik. Ovdje su učenici s
poteškoćama i daroviti učenici. Učenici s poteškoćama uglavnom se detektiraju u razred-
noj nastavi tako da u petome razredu već imate neku, barem okvirnu, informaciju kako
pristupiti učeniku. Daroviti učenici često su prepušteni slučaju jer ih je, uslijed svega što
se događa na nastavi, teško identicirati. Zbog nedostatka vremena teško im se posve-
ćuje dovoljno pažnje. Kvalitetna povratna informacija učenicima i njihovim roditeljima/
starateljima ovdje je još važnija. Snježana Dubovicki, profesorica s Fakulteta za odgojne i
obrazovne znanosti, pojašnjava da se u radu s darovitim učenicima primjenjuju tri didak-
tičko-metodička primijenjena oblika: grupiranje (okupljanje učenika sličnih sposobnosti
na jedno mjesto), akceleracija (ubrzano napredovanje učenika iz razreda u razred, tzv.
preskakanje razreda) i obogaćivanje (dodatno angažiranje učenika u nastavi i izvan nje)
(Kragulj, 2011). Kod nas je najzastupljenije obogaćivanje nastave.
Dobro je biti dostupan za pitanja. Učenici imaju pitanja tijekom nastave, a vi im
možete dati i dodatnu opciju. Možete postaviti sandučić za pitanja i komentare u učionici
i/ili dati e-mail ili neku platformu za postavljanje pitanja. Platforma poput oglasne ploče
predstavlja dobro rješenje jer učenici mogu vidjeti i tuđa pitanja te tako doći do odgovora
prije nego uopće postave pitanje.
Prilikom razgovora s učenikom na satu ili prilikom ispitivanja uvijek pokušajte pro-
naći onu temu ili ono nešto u čemu je učenik dobar, gdje se može na neki način izraziti.
Nehumano je i ponižavajuće inzistirati u smjeru koji kontinuirano izaziva poraz.
Premda je čovjek emotivno i taktilno biće, u školi je preporučljivo glumiti robota.
Pritom mislim na izbjegavanje bilo kakvoga zičkog kontakta, pa čak i dužega gledanja u
osobu. Sve se može krivo protumačiti. Valjda je još daj pet podnošljivo?! Naravno, ako ne
lupite prejako. Što se emocija tiče, dobro je ponekad pokazati da ste čovjek, ali i tu vaše
reakcije mogu biti protumačene pogrešno (da ste neurotični).
Vodite računa o potencijalnome etiketiranju učenika u kolektivu. Kod preuzimanja
razreda (bilo pri prelasku iz razredne u predmetnu nastavu, preraspodjeli posla i promjeni
radnoga mjesta) dobit ćete informacije o određenim učenicima. Prihvatite te informacije
s dozom opreza i upoznajte se s navedenim učenikom kako biste stvorili vlastitu sliku.
Naravno da imamo određen set pravila koja želimo imati u razredu. Prilikom prvo-
ga susreta s novim razredom dobro ih je vrlo jasno navesti pa čak i zapisati na ploču. Tu
budite lukavi – navedite učenike da budu sukreatori pravila ponašanja. Ona pravila koja
su specična za našu struku, postavite sami, ali ona koja su uobičajena u školi (samo jed-
na osoba govori u isto vrijeme, podizanje ruke kad se javljamo za riječ i sl.) neka postave
učenici. Tako ćete pokazati da uvažavate njihovo mišljenje i stvarate preduvjet surad-
ničkoga odnosa. Vjerujemo i da će odgovornost za poštivanje pravila internalizirati ako
nisu samo nametnuta izvana, već smo ih mi predložili. Pravila ne bi trebala biti opširna i
omogućite im da budu stalno dostupna ili vidljiva. Istaknuti plakat s pravilima ponašanja
može biti na nekome od zidova učionice. U slučaju da nemate kabinetsku učionicu, nego
se seljakate po školi, pravila mogu biti ispisana u bilježnici ili na nekome mrežnom mjestu
koje vam služi kao centrala za informacije (uz predmetni kurikulum, vremenik provjera
i sl.). Bilježnica je dobra ideja i zato što će pravila tako biti lako dostupna i roditeljima.
Digitalna didaktika i humanistika
Vratimo se opsesivno-kompulzivnim digitalnim hrčcima. Karikirano rečeno, ima-
mo li 100 aplikacija na raspolaganju, otprilike 95 ih je suvišno. Denitivno smatram da u
ovome slučaju od viška glava boli. Od samih početaka karijere u nastavi digitalni sam entu-
zijast. Isprobao sam razne digitalije i nisu sve uvijek bile od koristi ni meni ni učenicima.
Danas kad digitalni alati više nisu čuđenje u svijetu, koriste ih gotovo svi učitelji. I svaki
učitelj traži upravo onu koja mu odgovara za neku njegovu potrebu. Tako će, primjeri-
ce, učiteljica hrvatskoga jezika imati svojih 5 omiljenih aplikacija, učiteljica matematike
svoja 3 izbora, učitelj zike isto 3 svoje aplikacije i učitelj povijesti svojih nekoliko. Lako
je moguće da se većina tih aplikacija neće poklopiti, odnosno da neće biti iste. Tako se
učenicima može dogoditi da uz 14 predmeta imaju i 28 aplikacija koje koriste. Učiteljima
treba vremena da ih nauče primjereno koristiti, a i učenici, premda ih smatramo digi-
talnim urođenicima, također moraju naučiti koristiti aplikacije koje im nisu standardni
dio svakodnevnice. Naravno, ako koristite YouTube ili TikTok prilagodba nije potrebna.
Važna napomena pri korištenju aplikacija s učenicima potreba je kontrole pravila oko
uzrasta učenika kojima je dopušteno korištenje neke aplikacije. Puno online usluga ima
Poučavanje povijesti, God. I., Broj 1.
57
ograničenja za djecu mlađu od 13 godina. Odaberite aplikacije koje su vam apsolutno
nužne i koristite ih onda kad njihovo korištenje naglašava neki od ciljeva koji želite postići
ili ishoda koji želite ostvariti.
Najčešće aplikacije koje koristimo varijacije su prezentacijskih alata. Uz dominaciju
PowerPointa, tu su verzije OpenOfcea, Prezija ili Mentimetar. Premda nam je Power-
Point već dio učiteljskoga tkiva i dalje na javnim predavanjima ili na materijalima koji
se dijele online, vidim iste stare greške. Zato ponavljam najosnovnije upute za kreiranje
prezentacije:
• koristite samo jedan font (za učenike s poteškoćama čitanja od standarnih se često
preporučuje Arial)
• veličina fonta ne određuje se nekom standarnom brojkom, već na slajd napišite riječ
s brojkom (Arial 18) i sjednite u najudaljeniju klupu učionice
• boje – najbolja su crna slova na bijeloj pozadini (pozadina nikako ne smije biti šare-
na, na cvjetiće, autiće ili medvjediće jer to smeta pažnji i nepotrebno iritira oči)
• ukrašavanje teksta – boldajte najvažnije pojmove i koliko je god moguće nemojte
koristiti na desetke oznaka različitih boja
• koristite prezentaciju za davanje uputa o radu ili uvećanje pisanih ili slikovnih izvora
koje analizirate
• nije potrebno na prezentaciju duplicirati sadržaj koji je u udžbeniku (udžbenik po-
staje besmislen ako je sve na prezentaciji i učenici ga onda neće koristiti)
• premda se čini zgodnim, nemojte učenicima u nekoj mreži ili e-poštom slati cijele
prezentacije (oni moraju voditi vlastite bilješke, vježbati rukopis – izuzetak su,
naravno, učenici s poteškoćama).
Prezentacije služe kao nastavno sredstvo i ne bi trebale biti centar nastavnoga pro-
cesa ili biti same sebi svrhom. Učitelju služe kao podsjetnik i olakšavaju praćenje tijeka
sata. Slično kao i kod pisanih provjera, napominjem da prezentacije izdavačkih kuća nisu
prilagođene vašemu razredu i vašim učenicima i mogu biti samo primjer.
Budite mudri i za svoje učenike, roditelje i zainteresiranu javnost priredite digitalnu
centralu za informiranje. Svaka škola ima web-stranicu na kojoj učitelj može imati svoj
kutak. Iskoristite tu mogućnost za postavljanje kurikuluma, kriterija vrednovanja, infor-
macija o ispitima, projektnim idejama i drugim krasotama koje ste izmislili. To je zapravo
prilika za digitalni portfolio vašega rada.
U komunikaciji s učenicima, roditeljima, ali i drugim odgojno-obrazovnim djelat-
nicima koristite službenu e-adresu. To je ona koja završava na @skole.hr, a koristite je i
kao registraciju na drugim servisima povezanima s AAI@EduHr identitetom. To je, prije
svega, profesionalni način komunikacije, sve vam ostaje u sigurnome inboxu i ne miješate
poslovno s privatnim.
Društvene mreže poput Facebooka, Instagrama ili Twittera prije svega koristimo
privatno. Podsjećam da svaka naša online aktivnost ostavlja digitalne tragove. Ako ni-
ste sigurni treba li nešto osobno biti na internetu, nemoje niti stavljati online. Materijal
koji je jednom postavljen online, postaje dio bespuća internetske zbiljnosti. Nema toga
sadržaja koji se ne može kopirati, modicirati i dalje distribuirati. Vaša fotka u badiću s
ljetovanja brzo može uletjeti u komunikacijske kanale učenika i njihovih roditelja. Ako
je moguće, među online prijatelje nemojte prihvaćati ni učenike ni roditelje. Vraćam se
onoj rečenici od malo prije – ako niste sigurni u nešto, nemojte objaviti. Netko tko je u
jednome trenutku prijatelj, u sljedećemu će vašu fotograju ili screenshot razgovora pro-
slijediti nekoj trećoj osobi. To jest bezobrazno, ali vi ste bili izvor. Koristite li društvene
mreže za neki projekt ili diseminaciju projekta s učenicima, jasno u inicijalnome koraku
postavite pravila korištenja, obveze i odgovornosti. To je još jedna prilika za građanski
odgoj, informacijsku i informatičku pismenost.
Vrednovanje i ocjenjivanje
Bez obzira na to koliko godina iskustva imate, vrednovanje i ocjenjivanje najteži su
dio posla. Jako je važno da vrednovanje i ocjenjivanje provodite kontinuirano. Mnogi
kolege potvrđuju da im je na početku karijere bilo teško dati ocjenu i da su im kriteriji bili
previsoki. Neovisno o tome radi li se o osnovnoj školi ili gimnaziji (sudbina strukovnjaka
ne sluti na dobro), svoj rad možete organizirati tako da svaki učenik u razredu dobije
priliku barem jednom dobiti ocjenu koju kolokvijalno nazivamo iz usmenoga, iz pismenoga
Poučavanje povijesti, God. I., Broj 1.
58
i iz samostalnoga rada. Drugo polugodište duplo. To naravno, nisu službeni elementi vred-
novanja koje lako možete pronaći u predmetnome kurikulumu. To je zapravo način da
svakome učeniku date priliku da se izrazi na različite načine. Što se pisanih provjera tiče,
nikako se nemojte dovesti u situaciju da vam ta provjera bude pri kraju prvoga polugo-
dišta ili pri kraju godine. To je opterećenje i za vas i za učenike. Nigdje ne piše da za baš
svaku temu ili gradivo morate imati završnu pisanu provjeru. Posebno na kraju nastavne
godine. Podsjećam da pisane provjere nisu ni obavezne u našem predmetu. Lako možete
posložiti izvedbeni kurikulum tako da nakon 15. svibnja nemate pisanih provjera. Tako
učenike ne gurate u stresnu završnicu što je uobičajeno kod većine predmeta. Posljednjih
mjesec dana možete imati situaciju u kojoj je, što se ocjena tiče, uglavnom sve već jasno
i samo učenicima dajte priliku da poboljšaju (ili pogoršaju) svoj uspjeh.
Nastavnike često zavaraju učenici koji tijekom usmenog odgovaranja s lakoćom navode naučene deni-
cije i činjenice. Pogrešno vjerujemo da oni razumiju ono što govore. (Anderson & Koren, 2014)
Znam da je u početničkoj ludnici i količini posla to teško pratiti, ali probajte što
češće formativno (i sumativno) vrednovati ono što učenici rade na satu ili za zadaću.
Obavezno upisujte i u e-Imenik. U slučaju da se pojavi neki problem s ocjenama, to je
jedini način da roditeljima, stručnoj službi ili nadzoru pokažete da ste kontinurano radili
svoj posao. Vrednovanje se upisuje u e-Imenik pa neki rokovnici ili bilježnice sa strane
službeno ne znače ništa. Mogu samo vama osobno biti od pomoći pri praćenju rada uče-
nika. Vrednovanje za učenje koristi za poboljšanje uspješnosti učenja, odnosno upućuju
učenike na nedostatke u njihovu znanju, razumijevanju ili vještinama te daju informaciju
o tome kako te nedostatke riješiti (Glučina, 2021). Dodatnu vrijednost ima vrednovanje
kao učenje u kojemu učenike vrijedi naučiti samovrednovanju i vrednovanju vršnjaka.
Lako je posložiti niz pripremljenih rečenica o učeničkoj aktivnosti i napretku koje
se mogu modicirati i koristiti. Ako ste dali zadaću, imajte sustav koji će osigurati da kroz
mjesece svima pregledate zadaće. Ako ste nekome pregledali zadaću, lako je u bilježnicu
ili radnu bilježnicu napisati datum, komentar, ocjenu i potpisati se i onda nakon toga to
upisati u e-Imenik. Nekad ispada da je važnije imati sve upisano u imeniku, nego proći
sve teme do kraja godine. Učenik i roditelji neće toliko zamijetiti da nešto nisu odradili,
koliko će zamijetiti da eventualno nedostaje ocjena, komentar ili prilika da se situacija u
imeniku popravi. Glede konačne ocjene počnite objašnjavati situaciju na vrijeme. Već
nakon proljetnih (uskrsnih) praznika možete obaviti prvu analizu i učenicima reći kakva
je trenutna situacija. To obavezno odradite mjesec dana prije završetka godine. Recite
svakome učeniku kakvi su izgledi, koliko je sati ostalo do kraja i što će još eventualno
morati i/ili moći odraditi.
Učitelj u javnosti
Svijet je lopta šarena puna različitih ljudi i ukusa. U teoriji poštujemo različitosti,
ali u praksi je prihvaćanje različitosti vrlo usko shvaćeno. U nekim školama se i danas
inzistira na tome da učitelji moraju imati određeni dress code ili se komentiraju tetovaže.
Obrazovni stručnjaci iz LGBTIQA+ zajednice uglavnom su nevidljivi – to obuhvaća i
potpunu nevidljivost u temama stručnoga usavršavanja osim spomena u rečenici da su
žrtve holokausta bili i homoseksualci. U zajednicama gdje su škole jače povezane s lokal-
nim vjerskim zajednicama postoji težnja (da ne kažem pritisak) da cijeli učiteljski kolektiv
sudjeluje u zajedničkim aktivnostima.
Postoji određen pritisak da učitelj povijesti mora sudjelovati u brojim obljetnicama
bilo koje razine značaja. To može biti okrugli stol povodom Dana neovisnosti, ali i obljet-
nica nekoga lokalnoga prosvjetitelja. Tu je teško odrediti granice sudjelovanja, posebno kad
ste početnik ili još nemate trajni posao. Kao i u mnogim drugim slučajevima – birajte
bitke. Krenite svakako od širih manifestacija kako biste možda mogli izbjeći neke manje.
Svakako provjerite što je od obljetnica već jasno naznačeno u školskome kurikulumu, a
potom mudro doznajte važne datume mjesta, općine, grada ili čak županije u kojoj radite.
Ako se baš silno želite dokazati, kreirajte neki događaj vezan uz lokalnu ili zavičajnu po-
vijest. Predstavite se u punoj pompi, pozovite dostojanstvenike i dajte medijima priliku
za fotograranje i naslove. Što se medija tiče, uglavnom vi morate pripremiti izjavu ili
materijal sa svim važnim podatcima jer je tako novinarima lakše.
U literaturi se govori o suradnji i/ili partnerstvu roditelja i škole i to mi, da se po-
služim eufemizmom, zvuči zabavno. Nazovimo to onda brakom. Brak koji može super
funkcionirati i djeca će procvjetati. Ali, kao što znamo, u braku zna biti otrovnih odnosa,
Poučavanje povijesti, God. I., Broj 1.
59
prijevara, napada, huškanja djece jednoga roditelja protiv drugoga itd. Naravno, djeca u
takvim situacijama ne cvjetaju i ne ostvaruju potencijale. Roditelji vaših učenika mogu
biti partneri samo u mjeri koliko to njima odgovara. Oni brinu o dobrobiti svoje djece
iz svoje osobne perspektive i iskustva. To ne mora biti ni pedagoški ni znanstveno ni
profesionalno. Stav ja sam njemu ili njoj majka ili otac jači su od svega drugoga. Kad rodi-
teljima zagusti, bolje vam je da imate spremno sve ono što sam gore napisao. Vrlo često
nadzor ili inspekcija upravo idu u smjeru da je učitelj morao učiniti i nadnaravne mjere na
ruku učenika. Učitelji drugih predmeta možda imaju i malu prednost jer većina roditelja
obično nisu predmetni stručnjaci. Kemičar, zičarka ili učiteljica jezika lako će stručnom
argumentacijom slomiti roditelja no, kao što znamo, povijest znaju svi.
Zaključak
Ponašajte se samouvjereno. To nije poziv na samodopadnost, već poruka koju
šaljete drugima. U svoja četiri zida ili u krugu prijatelja priznajte svoje nedoumice ili po-
greške, konzultirajte literaturu, potražite savjet i bolja rješenja. Samouvjerenost shvatite
kao mjeru preživljavanja i opstanka u obrazovnome ekosustavu. I da, guglao sam može
li se riječ ekosustav koristiti u ovome smislu. Može!
Sretno!
Zahvaljujem stručnom konziliju na
razmjeni iskustva i dopuni teksta: Anita,
Manuela, Maja, Igor, Tatjana, Martina.
Literatura
1. Anderson, L. W., & Koren, S. (Ur.). (2014). Poučavanje za učenje: Priručnik za nastavnike usmjerene na postignuća. Centar za demokraciju i pomirenje u
Jugoistočnoj Europi.
2. Bognar, L., Kragulj, S. (2009). Emocije u nastavi. Kvalitet i ekasnost nastave u društvu koje uči.
3. Glučina, M. (2021). Vrednovanje. U M. Hajdarović (Ur.), Metodički paket za poučavanje povijesti (str. 26–31). Prol Klett. https://bit.ly/3jWHrN5
4. Koren, S. (2014). Čemu nas uči povijest? Nastava povijesti, ideje o učenju/poučavanju i ishodi učenja. Prol Klett.
5. Kragulj, S. (2011). Didaktički pristup razvoju darovitosti. A tehetseges tanulokkal valo munka modszertana : Metodika rada s talentovanim učenicima: The
Methodology of working with talented Pupils.
6. Matijević, M. (1994). Humor u nastavi: Pedagoška i metodička analiza. UNA-MTV.
7. OECD. (2019). Supporting and guiding novice teachers: Evidence from TALIS 2018 (Teaching in Focus Izd. 29; Teaching in Focus, Sv. 29, str. 6). https://doi.
org/10.1787/fe6c9c0c-en
8. Peko, A., Varga, R., Mlinarević, V., Lukaš, M., & Munjiza, E. (2014). Kulturom nastave (p)o učeniku. Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera, Učiteljski fakultet u
Osijeku.
9. Turk-Presečki, V. (2021). Reeksija u protekloj školskoj godini. U Metodički paket za poučavanje povijesti (2. izdanje, str. 142–146). Prol Klett. https://bit.
ly/3jWHrN5
10. Vanek, K., Maras, A., & Karabin, P. (2021). Tko su dobri učitelji? Školski vjesnik, 70(2), 349–379.
Prijedlog za citiranje (APA stil):
Hajdarović, M. (2022). Biti učitelj
povijesti – vodič za preživljavanje
početnika. Poučavanje povijesti, I(1), 47–59.
