(PDF) Kako smo - Rezultati drugog vala istrazivanja jesen 2020

1

Preliminarni rezultati drugog vala (studeni/prosinac 2020.)

istraživačkog projekta

Kako smo? Život u Hrvatskoj u doba korone

Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, lipanj 2021.

2

Informacije za predstavnike medija

U ovoj monografiji prikazani su preliminarni nalazi drugog vala istraživanja Kako smo?

provedenog krajem 2020. godine, koji pokazuju kakvo je psihološko stanje građana Hrvatske

i kako su se s pandemijom COVID-19 i potresom u Zagrebu nosile osobe svih generacija i u

različitim životnim ulogama: od učenika i studenata, preko osoba u vezi i samaca, roditelja

maloljetne djece, zaposlenih i nezaposlenih osoba do umirovljenika. Pokazale smo kako su se

doživljene promjene u načinu života odrazile na razine stresa, anksioznosti i depresivnosti

različitih podskupina građana, koji su bili najveći rizični čimbenici te što se pokazalo

najvažnijim zaštitnim čimbenicima nenarušenog psihičkog zdravlja.

Uz svaki dio istraživanja i opis preliminarnih nalaza napisano je ime i e-mail adresa osobe za

kontakt kojoj se novinari mogu obratiti za daljnje i detaljnije informacije o tom području.

U znak zahvale na sudjelovanju i podrške građanima, u suradnji sa studentima psihologije

okupljenima na portalu Kako si?, snimile smo webinare o različitim aktualnim psihološkim

temama. Webinare možete pogledati na stranici: https://kakosi.ffzg.unizg.hr/kako-smo/

3

Web stranica Kako si?

Istraživanje Kako smo? je pokrenuto uz pomoć inicijative kako si? koja je služila kao mjesto

promocije istraživanja te mjesto doticaja istraživačica s njihovim sudionicima putem

interaktivnih webinara.

Kako si? je platforma studenata diplomskog studija psihologije i profesorice dr. sc. Nataše

Jokić-Begić. Kada je pandemija koronavirusa pomrsila planove oko održavanja kolegija Psihički

poremećaji: etiologija i dijagnostika, studenti i profesorica okrenuli su se online svijetu da bi

u vrijeme fizičkog distanciranja ostali bliski ljudima te im tako ponudili „uho za slušanje”.

Pisanjem psihoedukativnih članaka, osmišljavanjem raznovrsnih materijala, razvijanjem

online upitnika za provjeru vlastitog psihičkog stanja te besplatnim e-savjetovanjem, kako

si? je postao mjesto dostupne, kvalitetne psihologije, koje su ljudi objeručke prihvatili. Kako

bi materijali došli do što šireg kruga ljudi, kako si? je prisutan i na društvenim mrežama na

kojima svakodnevno donosi različite sadržaje, od upitnika, preko animacija do interaktivnih

webinara.

Vjerujemo da je za širu javnost ipak najvažnija naša usluga besplatnog e-savjetovanja koju

pružaju supervizirani studenti diplomskog studija. Upiti koje smo dobili u posljednjih nekoliko

mjeseci ponovno su potvrdili koliko je ljudima potrebna psihološka podrška i pomoć. Ponosni

smo što smo imali priliku pokušati olakšati ovaj stresni period.

Ohrabreni svime što smo do sada ovom platformom postigli, nastavljamo dalje – u planu je

daljnje razvijanje web stranice kao izvora sveobuhvatnog i pristupačnog psihološkog znanja,

ali i osmišljavanje radionica te edukativnih materijala kojima bismo ponudili dodatne tehnike

za lakše nošenje sa životnim izazovima. Time nastavljamo sa svojom misijom: biti mjesto

provjerenih psiholoških informacija i uho za slušanje onima kojima je to potrebno.

Ako postoji nešto što želite podijeliti s nama, javite nam se na kakosi@ffzg.hr ili putem

društvenih mreža.

Poveznice:

web: kakosi.ffzg.unizg.hr

Facebook: Kako si?

Instagram: @kako.si.ffzg

Youtube: Kako si?

4

Osnovne informacije o istraživačkom projektu Kako smo?

Istraživački tim Covidovih 13:

1prof. dr. sc. Nataša Jokić Begić

1prof. dr. sc. Ivana Hromatko

1dr. sc. Tanja Jurin

1prof. dr. sc. Željka Kamenov

1prof. dr. sc. Gordana Keresteš

1prof. dr. sc. Gordana Kuterovac Jagodić

1prof. dr. sc. Anita Lauri Korajlija

1prof. dr. sc. Darja Maslić Seršić

1Jasmina Mehulić, asist.

1dr. sc. Una Mikac

1prof. dr. sc. Meri Tadinac

1dr. sc. Jasmina Tomas

2dr. sc. Claire Sangster Jokić

1Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu

2Zdravstveno veleučilište Zagreb

Projekt Kako smo? Život u Hrvatskoj u doba korone bavi se ispitivanjem posljedica pandemije

COVID-19 u Hrvatskoj i jakog potresa na području Zagreba po psihičko zdravlje građana svih

generacija.

Cilj istraživanja je bio ispitati promjene u načinu života, u bliskim odnosima i u radu tijekom

pandemije COVID-19, načine na koje su građani doživjeli te promjene, stupanj uznemirenosti

različitim izvorima stresa u novonastaloj situaciji te posljedice doživljenog stresa po psihičko

zdravlje. Provedeno istraživanje je najobuhvatnije dosad provedeno istraživanje ove vrste u

Hrvatskoj.

Podaci iz drugog vala istraživanja prikupljeni su online anketom tijekom studenog i prosinca

2020. godine (prvi val istraživanja proveden je tijekom svibnja 2020. godine).

U drugom valu istraživanja sudjelovalo je više od 2600 osoba u dobi od 18 do 94 godine te

više od 1400 učenika od 1. razreda osnovne do 4. razreda srednje škole.

Važna napomena: U nastavku izvještaja prikazujemo glavne rezultate drugog vala

istraživanja, kao i usporedive rezultate dobivene u prvom valu. Važno je istaknuti da pri

usporedbi rezultata prvog i drugog vala istraživanja treba biti iznimno oprezan jer su podaci

dobiveni u dva nezavisna uzorka građana Hrvatske koji su u svakom valu ispunili online

upitnike. Iako su uzorci sudionika u dva vala istraživanja slični po ispitanim

sociodemografskim obilježjima, ne možemo isključiti mogućnost da se razlikuju u drugim

relevantnim obilježjima o kojima nismo prikupili podatke.

5

Struktura istraživanja Kako smo?

Istraživanje Kako smo? sastojalo se od 11 odvojenih no međusobno usklađenih dijelova, a

svaka je osoba, nakon što je ispunila prvi zajednički dio, mogla odabrati na koje od ostalih

dijelova želi odgovarati. Sljedeći dijagram prikazuje redoslijed i mogućnosti kombiniranja

odvojenih dijelova online upitnika.

* nažalost, samo je 20 osoba odgovorilo na dio upitnika namijenjen umirovljenicima, što je premalo

podataka da bismo na temelju njih mogli izvoditi zaključke o problemima s kojima se nose umirovljenici

Kako smo?

Kako ste sami sa sobom?

Kako se snalazite u svakodnevnim

aktivnostima?

Kako vam je u partnerskom

odnosu?

S kojim se problemima suočavate

kao roditelj? Kako su djeca?

S kakvim se problemima suočavate

na poslu?

S kakvim se problemima suočavate

kao nezaposlena osoba?

Kako vam je kao studentu ili

studentici?

Kako ste kao umirovljenik/ca?*

Kako vidite medijsko praćenje

pandemije??

6

Kako smo svi mi?

Rezultati drugog vala istraživanja psihičkog zdravlja za vrijeme pandemije

COVID-19 u Hrvatskoj

Anita Lauri Korajlija i Nataša Jokić-Begić

alauri@ffzg.hr; njbegic@ffzg.hr

Tko su naši sudionici?

U drugom valu istraživanja o psihičkom zdravlju, promjenama i stresorima tijekom pandemije

COVID-19 u Hrvatskoj, upitniku je pristupilo više od 2600 (N =2635) osoba dobi od 18 do 94

godine (prosječne dobi 37 godina), od čega 81% žena i 18% muškaraca. Više od 60% sudionika

su zaposleni, nešto manje je onih koji se još obrazuju i školuju, a najmanje je umirovljenika. U

uzorku je najmanje osoba sa završenom osnovnom školom (2%), 34% sa završenom srednjom

školom, najviše je onih koji su završili više i visoko obrazovanje (55%), a 10% je onih sa

završenim poslijediplomskim obrazovanjem. Sudionici u ovom istraživanju podijeljeni su u

samoprocjeni ekonomskog statusa – nešto malo više od polovice njih lako izlaze na kraj s

troškovima života, dok se druga polovica s tim muči i ima teškoća. Što se partnerskog statusa

tiče, 28% uzorka čine osobe koje nisu u vezi, 17% je onih koji su u partnerstvu ali ne žive s

partnerom, a 55% onih koji žive sa svojim partnerom/icom. Polovica sudionika su roditelji.

Četvrtina sudionika (25%) je u trenutku provođenja istraživanja bila testirana na COVID-19,

od čega je kod 9% sudionika nalaz testiranja bio pozitivan, uz većinski blaže ili nikakve

simptome.

Kako smo svi mi?

Odgovor na ovo pitanje nije optimističan. Podaci govore da oko trećine sudionika izvještava o

narušenom osjećaju zadovoljstva životom, pesimistični su u pogledu budućnosti, a postoci

sudionika koji izvještavaju o simptomima depresivnosti, tjeskobe i stresa upućuju na narušeno

psihičko zdravlje.

Nešto više od trećine sudionika (38%) može se pohvaliti očuvanim psihičkim zdravljem,

odnosno to je postotak sudionika koji nemaju simptome ni anksioznosti, ni depresivnosti, ni

stresa. U terminima simptoma, dvije trećine naših sudionika ima izražene razine depresivnosti

i/ili anksioznosti i/ili stresa. Kad govorimo o depresivnosti, 49% sudionika nije imalo izraženu

depresivnost, blagu i umjerenu razinu depresivnosti imalo je njih 27%, a gotovo svaka četvrta

osoba se tijekom ovog razdoblja nosila s jakom ili izrazito jakom depresivnošću. Kad govorimo

o tjeskobi, oko 57% sudionika nije imalo simptome tjeskobe, umjerena i blago izražena

tjeskoba bila je prisutna kod svake pete osobe, a 23% ih je iskazivalo izrazito visoke razine

tjeskobe. Slično je i kod stresa, 52% sudionika ne izvještava o simptomima stresa, 23% osoba

imalo je umjerene i blage stresne reakcije, a nešto više ih je bilo pod jakim i izrazito jakim

stresom (25%). Od ukupnog broja sudionika, njih čak 17% ima jake i izrazito jake simptome

svih triju mjerenih kategorija simptoma (slika 1).

7

Slika 1. Postotak sudionika s različitim razinama izraženosti depresivnosti, tjeskobe i stresa – prosinac

2020.

Slika 2. Postotak sudionika s različitim razinama izraženosti depresivnosti, tjeskobe i stresa – svibanj

2020.

Psihičko je zdravlje više narušeno kod žena, kod mlađih osoba, kod samaca i kod onih koji

nemaju djece. Lošijeg su psihičkog zdravlja i oni koji procjenjuju da teže podmiruju svoje

financijske potrebe. Zanimljiv je podatak da je lošije psihičko zdravlje onih koji svoj strah od

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100

depresivnost tjeskoba stres

broj sudionika (%)

kategorije izraženosti pojedinih aspekata mentalnog zdravlja

psihičko zdravlje_1 val

normalno blago umjereno jako izrazito jako

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100

depresivnost tjeskoba stres

broj sudionika (%)

kategorije izraženosti pojedinih aspekata mentalnog zdravlja

psihičko zdravlje_2 val

normalno blago umjereno jako izrazito jako

8

potresa, osam mjeseci kasnije, procjenjuju višim. Vrlo je vjerojatno da je njihovo psihičko

zdravlje nakon potresa u prosincu postalo još više narušeno.

Što se zadovoljstva životom tiče, ono je niže kod samaca i sudionika bez djece, mlađih osoba

i onih nižeg obrazovanja te onih koji imaju više financijskih teškoća.

Vrlo je zanimljiv podatak da su oni sudionici koji izjavljuju da kad god mogu izbjegavaju

pridržavati se propisanih mjera za sprečavanje pandemije, depresivniji i manje optimistični od

onih koji izjavljuju da se pridržavaju mjera.

Iako nam način prikupljanja podataka ne omogućava izravnu usporedbu podataka

prikupljenih u svibnju (1. val) i u prosincu (2. val) 2020. godine, ono što možemo uočiti je da

sudionici koji su sudjelovali u drugom valu izvještavaju o lošijem psihičkom zdravlju, nižem

zadovoljstvu životom i manjoj optimističnosti u pogledu budućnosti (slika 2, slika 3). Jedan

manji uzorak sudionika (njih N=275) pratili smo u oba uzorka i jednaki trend pogoršanja

indikatora psihičkog zdravlja uočljiv je i kod njih, što nam donekle daje sigurnost pri

zaključivanju o pogoršanju psihičkog zdravlja.

Slika 3. Usporedba zadovoljstva životom (plavo) i optimizma u pogledu budućnosti (žuto) u dvije

vremenske točke (nezavisni uzorci): 1 - svibanj 2020.; 2 - prosinac 2020.

7,2

6,86,8

6,3

6

6,2

6,4

6,6

6,8

7

7,2

7,4

7,6

7,8

8

0123

Zadovoljstvo životom i optimizam

9

Koje stresore smo doživjeli i koji su nas najviše pogodili?

U prosincu 2020. godine većina naših sudionika je izjavila kako im se zbog pridržavanja

epidemioloških mjera promijenio način života. Prema našim podacima, najviše ljudi je

doživjelo u prosjeku četiri stresora. Uz opće promjene života zbog mjera, kao najčešći izvori

stresa se izdvajaju razdvojenost od ranjivih članova obitelji, nemogućnost ostvarivanja važnog

putovanja, nemogućnost obavljanja važnih zdravstvenih pregleda i samoizolacija članova

obitelji. Iako je mali broj sudionika ili njihovih članova obitelji dobio otkaz tijekom pandemije,

to je doživljeno kao posebno uznemirujuće.

Slika 4: Postotak sudionika s obzirom na doživljenost stresnih događaja i prosječan intenzitet

stresa za pojedini događaj

Bio/la sam u obaveznoj samoizolaciji

Član moje obitelji je bio u obaveznoj samoizolaciji

Obolio/oboljela sam od koronavirusa

Član moje obitelji obolio je od koronavirusa

Doživio/doživjela sam optuživanje i negativne reakcije drugih

zato što sam ja ili član moje obitelji bi…

Nisam mogao/la biti u kontaktu s ranjivim članovima obitelji

dulje vrijeme

Nisam mogao/la ostvariti važno planirano putovanje

Dobio/la sam otkaz

Član moje obitelji (ili više njih) je dobio otkaz

Nisam mogao/la obaviti važne zdravstvene preglede i/ili

liječenje

Radim na radnom mjestu (npr. u hitnim službama, zdravstvu,

trgovini) gdje sam svakodnevno izložen/a opa...

Član moje obitelji radi na radnom mjestu (npr. u hitnim

službama, zdravstvu, trgovini) gdje je svakodne…

Promjena načina života zbog mjera kriznog stožera (otežano

druženje, izlasci, odlasci u kino, kazalište…

0 20 40 60 80 100 120

nisam doživio doživio sam

3.23

3.16

3.38

3.63

3.32

3.62

3.46

4.08

3.98

3.56

3.26

3.39

Intenzitet

stresa

10

Većina naših sudionika, njih 94%, je doživjela potres u ožujku 2020.godine. Devet mjeseci

nakon potresa više od 40% njih procjenjuje svoj strah većim od 5 na ljestvici od 1- uopće se

ne bojim do 10 izrazito se bojim potresa. Čak 15% sudionika je još uvijek redovito pratilo

seizmološke podatke i važno je naglasiti da ovi sudionici imaju statistički značajno lošije

indikatore psihičkog zdravlja u usporedbi s onima koji ne koriste aplikacije za praćenje

podataka o potresu, što je prikazano na sljedećoj slici (slika 5).

Slika 5: Izraženost psihičkih smetnji kod osoba koje redovito prate i koje ne prate aplikacije o potresu

„Pandemijski umor“ – koliko nas je pandemija iscrpila?

Od jeseni 2020. godine Svjetska zdravstvena organizacija je počela upozoravati na pojavu tzv.

pandemijskog umora, odnosno promjena u doživljavanju i ponašanju koje su nastale uslijed

kroničnog stresa kojem je stanovništvo izloženo. Očituje se u osjećaju iscrpljenosti, umora i

doživljaju da smo „na rubu živaca“. Podaci koje smo prikupili potvrđuju nepovoljan utjecaj

kroničnog stresa. Na slici 6 su prikazani postoci sudionika koji doživljavaju različite intenzitete

simptoma sagorijevanja.

0

2

4

6

8

10

12

14

16

18

20

Depresivnost Anksioznost Stres Sagorijevanje

Izraženost psihičkih smetnji s obzirom na praćenje aplikacija

o potresima

prate aplikacije o potresu NE prate aplikacije o potresu

11

Slika 6: Postoci sudionika koji doživljavaju različite intenzitete „sagorijevanja“ uslijed pandemije

Najviše sudionika doživljava simptome psihičke iscrpljenosti i osjećaja istrošenosti od

pandemije. Simptome „sagorijevanja“ su češće doživljavale žene, mlađi sudionici, samci te oni

koji pripadaju rizičnoj skupini za obolijevanje od COVID-19 bolesti. Zanimljivo je da učenici i

studenti osjećaju statistički značajno više simptoma sagorijevanja nego odrasli, među kojima

su nezaposleni ranjiviji za ove teškoće.

Pitali smo naše sudionike pripadaju li rizičnoj skupini za obolijevanje od COVID-19 bolesti i

ponudili im tri odgovora: da, ne i ne znam. Oni sudionici koji su odgovorili da pripadaju rizičnoj

skupini, kao i oni koji nisu znali pripadaju li, su imali statistički znatno više rezultate u mjerama

depresivnosti, anksioznosti i sagorijevanja, što je prikazano na sljedećoj slici.

0

20

40

60

80

100

120

umor od

pandemije

tjelesna

iscrpljenost od

pandemije

psihička

iscrpljenost od

pandemije

"Ne mogu više"

zbog pandemije i

svega što

zahtijeva

istrošenost od

pandemije

slabost i

podložnost

pobolijevanju

Osjećate li:

nikad rijetko ponekad često uvijek

0

2

4

6

8

10

12

14

16

18

20

Depresivnost Anksioznost Stres Sagorijevanje

Izraženost psihičkih smetnji s obzirom na pripadnost rizičnoj

skupini za COVID-19

da ne znam ne

12

Kakav nam je stav prema mjerama?

Rezultati istraživanja stavova i socijalne povezanosti

za vrijeme drugog vala pandemije COVID-19 u Hrvatskoj

Željka Kamenov i Jasmina Mehulić

zkamenov@ffzg.hr

U istraživanju provedenom u studenom i prosincu 2020. u opći dio upitnika uključile smo i

pitanja kojima smo ispitale stavove sudionika prema službenim uputama Kriznog stožera i

mjerama za sprečavanje širenja koronavirusa. Na njih su odgovorile 2442 osobe, od kojih su

većinu činile žene (73%) i visokoobrazovane osobe (56%). Raspon dobi sudionika je od 18 do

69 godina, s prosječnom dobi od 37 godina. Većina sudionika živi u Gradu Zagrebu (49%), no

druga polovica sudionika dolazi iz svih ostalih županija RH. Malo više od polovice sudionika

(61%) je zaposleno, petina se još školuje, a manji dio su nezaposleni (8%), poslodavci (4%) i

umirovljenici (3%). Svega 9% sudionika izjavljuje da je njihov posao izravno vezan uz

sprečavanje ili tretiranje posljedica pandemije. Polovica sudionika (48%) izjavljuje o dobrom

financijskom statusu.

1. Građani se većinom slažu s mjerama stožera, a pozitivniji stav prema službenim mjerama

povezan je s boljim psihičkim zdravljem, višim optimizmom i višom kvalitetom života

Tri četvrtine (75%) građana koji su sudjelovali u istraživanju smatra da trebamo slijediti mjere

stožera kako bismo pobijedili širenje koronavirusa, kako COVID nije samo malo jača gripa i

kako su mjere u najboljem interesu građana Hrvatske. Ipak, svaki treći sudionik smatra da

službene mjere stvaraju nepotrebnu paniku među stanovništvom. Sudionici su bili najviše

podijeljeni u stavu prema ukidanju nastave u školama i na fakultetima kao uspješnoj mjeri

zaustavljanja širenja virusa. Oko 40% sudionika smatralo je da ukidanje nastave u školama i na

fakultetima ne doprinosi zaustavljanju širenja virusa, dok je njih 34% smatralo upravo obrnuto.

Preostalih 26% sudionika niti se slaže niti se ne slaže s time da je ukidanje nastave uspješna

mjera zaustavljanja širenja virusa. Slično, 44% sudionika smatra da je za pojedinca život bez

društvenih interakcija štetniji nego virus, dok se 27% sudionika s time ne slaže.

Pozitivniji stav prema službenim mjerama stožera bio je povezan s višim razinama optimizma

i kvalitete života i manje simptoma narušenog psihičkog zdravlja (tjeskobe, depresivnosti i

stresa), pri čemu su najpozitivniji stav imali pojedinci koji su bili u svakodnevnom kontaktu s

koronavirusom (čiji je posao izravno vezan uz tretiranje ili sprečavanje posljedica panndemije),

a zatim umirovljenici i zaposlene osobe. Nezaposleni su imali značajno manje pozitivan stav

prema uputama stožera od zaposlenih, a poslodavci su imali najmanje pozitivan stav od svih

skupina. Općenito, stariji i više obrazovani su imali pozitivniji stav prema službenim uputama.

13

Mjera koje propisuje Krizni stožer pridržava se 74% sudionika, njih 19% pridržava se nekih

mjera koje smatraju opravdanima, dok se 7% sudionika ne pridržava mjera kada god je u

mogućnosti ne pridržavati ih se.

2. Gotovo 80% sudionika smatra da postoje dvostruka mjerila vezana uz pridržavanje mjera,

dok su oko njihove jasnoće i restriktivnosti sudionici podijeljeni

Što se samih mjera tiče, ispitale smo koliko ih sudionici doživljavaju jasnima, restriktivnima i

koliko imaju doživljaj da mjere ne vrijede jednako za sve, tj. da postoje dvostruka mjerila.

Gotovo 80% sudionika smatra da postoje dvostruka mjerila vezana uz pridržavanje mjera.

Mjere jasnima doživljava 43% sudionika, dok ih 48% doživljava nejasnima. Mjere nepotrebno

restriktivnima procjenjuje 47% sudionika, dok ih odgovarajućima procjenjuje 44% sudionika.

2,7

2,8

2,9

3

3,1

3,2

3,3

3,4

3,5

3,6

Pozitivnost stava prema službenim

mjerama Kriznog stožera

Stav prema službenim mjerama Kriznog stožera

Učenici i studenti Poslodavci Zaposleni Nezaposleni Umirovljenici

0

10

20

30

40

50

60

70

80

Postotak sudionika

Koliko se pridržavate mjera koje propisuje Krizni stožer?

Sve propisane mjere Neke mjere Ne pridržavam se

14

Sudionici koji su zbog posla izloženi koronavirusu mjere smatraju jasnijima i prikladnijima

(manje restriktivnima) u odnosu na sudionike koji ne rade na prvoj liniji zaštite od

koronavirusa. Mjere prikladnijima procjenjuju i ljudi koji pripadaju rizičnim skupinama te oni

koji su se morali testirati na koronavirus, kao i ljudi koji su oboljeli od bolesti COVID-19 s teškim

simptomima, u odnosu na one koji nisu nikada oboljeli od bolesti COVID-19 niti su se morali

testirati.

3. Ljudi koji smatraju da su mjere nejasne, pretjerano restriktivne te da ne vrijede za sve

jednako, izjavljuju o više simptoma narušenog psihičkog zdravlja i nižoj kvaliteti života

Sudionici koji mjere Kriznog stožera procjenjuju nejasnima izjavljuju o više simptoma

narušenog psihičkog zdravlja, točnije o višim razinama depresije, anksioznosti i stresa. Ovi

sudionici su ujedno i manje zadovoljni svojom kvalitetom života i manje su optimistični.

Sudionici koji percipiraju da mjere ne vrijede jednako za sve, tj. da postoje dvostruka mjerila u

pridržavanju mjera izvještavaju o više simptoma depresije i stresa, manje su zadovoljni

kvalitetom svog života te su manje optimistični, dok sudionici koji mjere procjenjuju

pretjerano restriktivnima izvještavaju o više depresivnih simptoma i o nižim razinama

optimizma.

4. Povećao se naš doživljaj povezanosti s partnerima i članovima obitelji, a smanjio s

prijateljima, sugrađanima, stanovnicima RH i ljudima općenito

Jedna od temeljnih promjena koje je pandemija koronavirusa unijela u naš život je održavanje

socijalne distance, tj. održavanje fizičke distance s drugim ljudima. Zabranjena su okupljanja

većeg broja ljudi, različite proslave, koncerti, obiteljska i prijateljska druženja u većem broju.

Drastično se smanjila količina bilo poslovnih bilo privatnih putovanja i mogućnost upoznavanja

novih ljudi. Kako su ljudi društvena bića i kako su nam za normalno funkcioniranje potrebne

česte pozitivne interakcije s drugim ljudima, zanimalo nas je kako su pandemijske mjere

djelovale na naš doživljaj povezanosti s drugim ljudima.

U trenutku provođenja istraživanja sudionici su se većinom osjećali podjednako povezano sa

svojim partnerima i članovima obitelji kao i prije pandemije koronavirusa, a postotak sudionika

koji su izvještavali o većoj povezanosti s partnerima i članovima obitelji je bio veći od postotka

onih koji su izvještavali o manjoj povezanosti u odnosu na razdoblje prije pandemije

koronavirusa. Istovremeno, većina sudionika osjećala se manje povezano s prijateljima (61%),

sa svojim sugrađanima (63%), s građanima Hrvatske (57%) i s ljudima općenito (63%).

15

5. Doživljaj socijalne povezanosti povezan je s višim optimizmom, boljom kvalitetom života,

pozitivnijim stavom prema mjerama Kriznog stožera i manje simptoma narušenog psihičkog

zdravlja

Različite skupine sudionika, s obzirom radni status, status partnerskog odnosa i roditeljstvo,

bile su različito socijalno povezane. Sudionici koji su živjeli s partnerom/icom osjećali su se

povezanije s partnerom/icom nego sudionici koji nisu živjeli zajedno, dok su se sudionici koji

nisu bili u vezi osjećali povezanije s prijateljima, sugrađanima i građanima Hrvatske nego

sudionici koji su bili u vezi i živjeli s partnerom/icom. Nije bilo razlike u osjećaju povezanosti s

članovima obitelji s obzirom na to jesu li sudionici u vezi ili ne, žive li zajedno s partnerom ili

ne te imaju li djecu ili ne. Učenici i studenti izvještavali su o najvišim razinama osjećaja

povezanosti s članovima obitelji, prijateljima, sugrađanima, građanima Hrvatske i ljudima

općenito, dok su o najmanjoj povezanosti s tim skupinama izvještavali većinom umirovljenici i

poslodavci. Roditelji su se osjećali više povezanima s partnerima u odnosu na parove koji nisu

imali djecu, no ujedno su se osjećali manje povezanima s prijateljima, sugrađanima, građanima

Hrvatske i ljudima općenito.

Zbog čega je osjećaj socijalne povezanosti važan? Jer je povezan je s višim optimizmom, boljom

kvalitetom života, pozitivnijim stavom prema protupandemijskim mjerama i manje simptoma

narušenog psihičkog zdravlja.

0

10

20

30

40

50

60

70

Postotak sudionika

U odnosu na prije pandemije, koliko se povezano osjećate s ...

Manje Podjednako Više

16

Kako smo sami sa sobom?

Rezultati drugog vala istraživanja

psihičkih posljedica pandemije

COVID-19 i potresa u Hrvatskoj

Nataša Jokić-Begić i Ivana Hromatko

njbegic@ffzg.hr; ihromatko@ffzg.hr

U ovom dijelu istraživanja su obrađeni podaci sudionika koji su pristupili dijelu ankete koji smo

nazvali Kako ste sami sa sobom? Cilj nam je bio prikupiti podatke o tome što je sudionike

posebno brinulo tijekom ovog razdoblja, koliko su bili preplavljeni neugodnim emocijama,

jesu li imali teškoća sa spavanjem te koliko su imali izražene simptome opsesivne zabrinutosti

oko čistoće i kompulzivnog čišćenja. Sve smo te podatke povezali s podacima o izraženosti

simptoma depresije, anksioznosti i stresa, sagorijevanja zbog suočavanja s promijenjenim

uvjetima života, smetnjama iz kruga PTSP-a, kvaliteti života i optimizmu u pogledu budućnosti

prikupljenima u općem dijelu upitnika.

U ovom dijelu istraživanja sudjelovao je 691 punoljetni sudionik (13.8% muškaraca), prosječne

dobi 35,1 godina (SD=13,11). Nešto više od 52% sudionika ima završen fakultet ili

poslijediplomsko obrazovanje. Oko 25% sudionika su studenti, a 54% je zaposleno. Oko 7%

sudionika je nezaposleno, a oko 5% je umirovljenika. Većina sudionika ima zadovoljavajuću

ekonomsku situaciju, njih 60% izjavljuje da može relativno lako živjeti sa svojim prihodima.

Njih 43% živi s (bračnim) partnerom/icom, a oko 39% su samci. Ostali jesu u emocionalnoj vezi,

ali ne žive zajedno s partnerom/icom. Oko 34% sudionika u ovom uzorku ima djecu.

Približno 56% živi na području Grada Zagreba, 7% je iz Zagrebačke županije, 5% iz Splitsko-

dalmatinske, 4% iz Primorsko-goranske, po 3% iz Osječko-baranjske i Krapinsko-zagorske

županije. Ostale županije su bile zastupljene s oko 1% sudionika. Oko 28% sudionika je izjavilo

da pripada rizičnoj skupini za COVID-19. U trenutku ispunjavanja ankete 74% sudionika se nije

testiralo, 18% se testiralo i bilo negativno, a 7% sudionika je preboljelo COVID-19 bolest (od

oboljelih, njih 89% samo s lakšim simptomima). Na rezultate testiranja je čekalo 5 sudionika.

Podaci su prikupljeni u studenom i prosincu 2020. U vrijeme provođenja istraživanja su na

snazi bile mjere Nacionalnog stožera, a naši podaci govore da su ih se sudionici pridržavali.

Njih 75% se držao mjera #ostanidoma, ali oko 6% se nisu pridržavali mjera i pokušavali su

živjeti kao da pandemije nema.

Oko 27% sudionika je odgovorilo da je i prije pandemije imalo psihičke smetnje. Sudionici koji

su prije pandemije imali psihičke tegobe su značajno mlađi od onih koji nisu imali smetnje:

prosječna dob 33,2 godine (SD=12,1) naspram 38,8 godina (SD=13,4) kod onih koji nisu imali

smetnje prije pandemije. Već je ovo podatak koji govori o zabrinjavajućem trendu pogoršanja

psihičkog zdravlja kod mladih u usporedbi s prethodnim generacijama. Glavne rezultate ćemo

17

prikazati s obzirom na prethodno postojanje psihičkih smetnji jer one povećavaju ranjivost za

nepovoljne utjecaje promijenjenih okolnosti.

U nastavku izvještaja prikazujemo glavne rezultate drugog vala istraživanja, kao i usporedive

rezultate dobivene u prvom valu. Važno je istaknuti da pri usporedbi rezultata prvog i drugog

vala istraživanja treba biti iznimno oprezan jer su podaci dobiveni u dva nezavisna

samoselekcionirana uzorka odraslih osoba. Iako su uzorci sudionika u dva vala istraživanja

slični po ispitanim sociodemografskim obilježjima, ne možemo isključiti mogućnost da se

razlikuju u drugim relevantnim obilježjima o kojima nismo prikupili podatke. U oba vala ovog

dijela istraživanja je sudjelovalo 145 sudionika. Njihove sociodemografske karakteristike se ni

po čemu ne razlikuju od opisanih u neovisnom uzorku. U poduzorku koji smo pratili u dva vala

mjerenja su zastupljenije žene, višeg obrazovanja i dobrog socioekonomskog statusa.

Glavni nalazi

1. Učestalost psihičkih teškoća i iscrpljenost zbog pandemije – ranjivost povećavaju mlađa

životna dob, ženski rod, samački život i prijašnje psihičke smetnje

U ovom valu prikupljanja podataka smo se usmjerili na psihičke tegobe koje očekivano prate

kronični stres izazvan pandemijom, uz smetnje koje su se javljale kao posljedica prvog potresa.

Nakon dugotrajne izloženosti promijenjenim uvjetima života, velikom broju zaraženih i umrlih

te porukama koje kontinuirano upozoravaju na opasnost i potrebu preuzimanja osobne

odgovornosti za širenje zaraze, moglo se očekivati porast iscrpljenosti zbog pandemije,

smetnje spavanja te pojavu simptoma opsesivno-kompulzivnog čišćenja.

Većina sudionika (n=500) nije imala psihičke smetnje prije pandemije. No čak njih 43% sada

navodi probleme sa spavanjem, a oko 15% ima izražene značajne smetnje anksioznosti,

depresivnosti i stresa. Nalaz na koji treba obratiti posebnu pažnju jest da se smetnje češće

javljaju kod mlađih nego kod starijih sudionika te su više izražene kod žena nego kod

muškaraca. Osim toga, oko 46% sudionika izražava zabrinutost za svoje psihičko zdravlje, a njih

čak 58% izražava zabrinutost za psihičko zdravlje bližnjih. Svaki šesti sudionik je tijekom

proteklog razdoblja imao prehladu koja može biti pokazatelj podložnosti bolesti uslijed stresa.

Svaki četvrti sudionik je primijetio pojavu opsesivnih razmišljanja o čistoći i potrebu za

kompulzivnim čišćenjem. U prosjeku su doživjeli 4 stresna događaja od početka pandemije, a

oko četvrtine njih se osjećaju izrazito iscrpljenima od pandemije (slika 1).

Među osobama koje su prije pandemije imale psihičke smetnje (n=192) njih 41,9% procjenjuje

da su se smetnje pogoršale, 14,1% da su se promijenile (npr. prije su bili anksiozni, sada su

depresivni), 32,5% procjenjuje da su iste kao prije, a poboljšanje primjećuje oko 11% sudionika

(slika 2). Čak 76% ovih sudionika izražava zabrinutost oko pogoršanja vlastitog psihičkog

stanja, a 70% je zabrinuto za pogoršanje psihičkog stanja kod bližnjih. Više od 64% sudionika

iz ove skupine je imalo teškoća sa spavanjem, a oko 50% ima značajne smetnje depresivnosti,

anksioznosti i stresa. Oko 30% sudionika je imalo prehladu. Svaki treći sudionik je izjavio da

češće primjećuje opsesivne misli i potrebu za održavanjem čistoće. U prosjeku su doživjeli 5

stresnih događaja od početka pandemije, a nešto više od 40% sudionika se osjećaju izrazito

iscrpljenima od pandemije (slika 1).

18

Slika 1. Postotak sudionika s izraženim teškoćama s obzirom na prijašnje postojanje psihičkih smetnji

Slika 2. Procjena sadašnjeg psihičkog stanja u odnosu na prethodno kod osoba koje su prije pandemije imale

psihičke smetnje

Dobiveni podaci potvrđuju naša predviđanja iz svibnja 2020. o tome da će dugotrajnost

koronakrize dovesti do iscrpljenosti i povećanja anksioznih i opsesivno-kompulzivnih smetnji.

Rizični čimbenici za iscrpljenost te smetnje depresivnosti, anksioznosti i stresa su mlađa

životna dob, ženski rod, niži socioekonomski status te prethodne psihičke teškoće.

Zanimljivo je da sociodemografske varijable nisu rizični čimbenici za smetnje iz kruga

opsesivno-kompulzivnog čišćenja. Na poduzorku koji pratimo u oba vala istraživanja (n=145 )

se pokazalo da je percipirana podložnost zaraznim bolestima čimbenik rizika za razvoj OKP

smetnji. Budući da je OKP vrlo ozbiljna psihička smetnja, važno je pravodobno prepoznati

osobe kod kojih se ovaj poremećaj počeo razvijati i preventivno djelovati.

0 10 20 30 40 50 60 70

depresivnost

anksioznost

stres

teškoće sa spavanjem

promjena u preokupiranosti

čistoćom

sagorijevanje

prehlade

imali smetnje prije pandemije nisu imali smetnje prije pandemije

11%

32%

43%

14%

poboljšano ostalo je isto pogoršano promijenjeno

19

2. Kako spavamo?

Iz slike 1 vidljivo je da je velik broj sudionika našeg istraživanja naveo da imaju teškoća sa

spavanjem: 43% onih koji ranije nisu imali psihičkih teškoća i čak 64% onih koji su i prije

pandemije imali psihičke teškoće. S obzirom na izuzetnu važnost kvalitetnog spavanja za

zdravlje i svakodnevno funkcioniranje, detaljnije ćemo prikazati ove nalaze.

Ako promatramo cjelokupni uzorak, neovisno o ranijim psihičkim teškoćama, čak 49,2%

sudionika našeg istraživanja ima značajno narušenu kvalitetu spavanja, to jest rezultat veći

od 5 u Pitsburškom upitniku kvalitete spavanja. Ovo je najčešće primjenjivani upitnik za

subjektivnu procjenu kvalitete spavanja, kako u kliničkim tako i u nekliničkim skupinama, a

mjeri nekoliko dimenzija kvalitete spavanja: trajanje spavanja, smetnje u spavanju, latenciju

uspavljivanja, teškoće u dnevnom funkcioniranju zbog neispavanosti, efikasnost spavanja,

subjektivnu kvalitetu spavanja te korištenje farmakoloških sredstava. Kako se može vidjeti na

grafičkom prikazu, prosječna vrijednost koju su postizali sudionici u našem uzorku (M=6,34;

SD=3.74) je iznad vrijednosti koja se smatra indikativnom za narušenu kvalitetu spavanja, a

čak petina sudionika postiže iznimno visoke rezultate, tj. imaju izrazito narušenu kvalitetu

spavanja. Usto čak petina sudionika barem povremeno koristi farmakološka sredstva za

spavanje.

Slika 3. Distribucija sudionika s obzirom na kvalitetu spavanja

Tko spava loš(ij)e?

Kvaliteta spavanja se nije razlikovala s obzirom na rod, dob i bračni status, a postoji blaga

povezanost s razinom obrazovanja (osobe nižeg stupnja obrazovanja su ugroženije). Sudionici

koji procjenjuju da spadaju u neku od rizičnih skupina (s većim rizikom za razvijanje

komplikacija zbog infekcije koronavirusom) imaju značajno nižu kvalitetu spavanja od onih

koji ne spadaju u rizične skupine. Općenito, osobe koje imaju izraženije brige povezane s

pandemijom COVID-19 (uključujući i brige oko ekonomskih i obrazovnih posljedica), imaju

lošije rezultate na mjerama kvalitete spavanja. Možda ne iznenađuje, ali osobe s lošijom

kvalitetom spavanja procjenjuju svoje snove emocionalno intenzivnijima, češće imaju noćne

20

more, a kada ih imaju, njihov ih sadržaj više uznemirava nego osobe koje imaju urednu

kvalitetu spavanja.

Zašto je ovo važno?

Oni sudionici koji su izvještavali o nižoj kvaliteti spavanja, također su nižom procjenjivali i opću

kvalitetu života, bili su manje optimistični glede budućnosti, a ujedno su postizali više

rezultate na ljestvicama depresivnosti, anksioznosti i doživljenog stresa. Dugoročan stres i

neadekvatni načini suočavanja sa stresom rezultiraju smanjenom imunokompetencijom, pa

tako i kod naših sudionika uočavamo da oni koji imaju izražene sve ove simptome, ujedno

prijavljuju veći broj prehlada (tj. simptoma poput povišene temperature, kašljanja, kihanja,

grlobolje itd.) u prethodnom razdoblju. Ovi nalazi idu u prilog tzv. biopsihosocijalnim

modelima zdravlja i bolesti, koji postuliraju važnu ulogu psiholoških čimbenika (uz one

biološke) u zdravstvenim ishodima.

3. Zabrinutost oko posljedica pandemije – brinu nas ekonomske, socijalne i psihološke

posljedice krize

Brige oko posljedica pandemije su povezane sa svim ishodima psihičkog zdravlja i dobrobiti.

Najizraženija je briga o ekonomskim posljedicama pandemije, potom o zdravstvenim

posljedicama te briga za građanske slobode, a u prosjeku su najmanje izražene brige o

posljedicama pandemije na bliske odnose. No analize pokazuju da su upravo brige o odnosima

najviše povezane s depresivnim smetnjama, dok su brige o zdravstvenim posljedicama

koronakrize povezane s anksioznošću. Sudionici koji su prije pandemije imali psihičke smetnje

su više zabrinuti za zdravlje i odnose u usporedbi s onima koji prije nisu imali smetnje (slika 3).

Slika 4. Izraženost briga oko posljedica pandemije s obzirom na prijašnje postojanje psihičkih smetnji

0 0,5 1 1,5 2 2,5 3 3,5 4

ekonomske brige

zdravstvene brige

brige u vezi odnosa

građanske brige

imali smetnje prije pandemije nisu imali smetnje prije pandemije

21

Na uzorku od 145 sudionika koji su sudjelovali u oba vala istraživanja nije opažena razlika u

izraženosti zdravstvenih i građanskih briga između dviju točki mjerenja, ali brige o odnosima

su se pojačale, dok su se brige u vezi s ekonomskim posljedicama krize ublažile.

4. U očuvanju dobrobiti i psihičkog zdravlja najviše pomaže zadržavanje strukture dana i

mogućnost obavljanja planiranih aktivnosti

Rezultati istraživanja pokazuju da zadržavanje strukture dana, dobra ravnoteža između

poslovnih obaveza, kućanskih obaveza i slobodnog vremena, tjelovježba te skladni

međuljudski odnosi pridonose očuvanju psihičkog zdravlja. Važno je spomenuti da se manje

frustracije zbog pandemije tijekom dana očituje i kroz bolje spavanje, što svakako pridonosi

općoj dobrobiti. No treba naglasiti da frustracija zbog nemogućnosti obavljanja planiranih

aktivnosti ima snažan nepovoljni učinak. Ovdje možda treba tražiti razloge nepovoljnog

odražavanja pandemije na psihičku dobrobit mlađih osoba. Dobra ekonomska i financijska

situacija se logično pokazala zaštitnim čimbenikom za razvoj ekonomskih briga. Roditeljstvo je

snažan zaštitni čimbenik.

Naši sudionici su imali prilike i opisno odgovoriti što im otežava, a što olakšava život tijekom

koronakrize. Prije svega je važno napomenuti da je većina upisala neki odgovor, iako to nije

bilo obavezno, što upućuje na važnost nuđenja mogućnosti razgovora o osobnom iskustvu u

ovoj jedinstvenoj situaciji. Analiza sadržaja odgovora prelazi okvire ovog izvješća, pa ćemo

ovdje navesti samo neke od odgovora koji odražavaju raznolikost ljudskih doživljaja ove krizne

situacije.

Što Vam je u razdoblju pandemije izazivalo

najviše neugodnih emocija?

Što Vam je olakšavalo, kako ste si pomagali

Pomisao na samoizolaciju

Bavljenje aktivnostima koje me

vesele

Školovanje djece, briga za roditelje

Natrpavanje poslom, djecom i kućom.

Cijela obitelj istovremeno u kući

Čitanje

Širenje straha i panike, strah da ću prenijeti

bolest, a drugi će me smatrati odgovornom

Serije

Brojevi. Svaki dan brojevi. I po

tres.

Radila sam na osobnom usavršavanju.

Činjenica da ovo nije zadnja pandemija jer smo

svojim neodgovornim ponašanjem izazvali

Prirodu. Ispali smo jako „glupa“ vrsta.

Zahvalnost na zdravlju, obitelji, sve što sam prije

shvaćala zdravo-za-gotovo.

Čin

jenica da se pravila ne odnose na sve

jednako.

Meditacija

Ekstravert sam i teško mi je biti bez ljudi oko

sebe, lošije radim.

Mačka, priroda, vrt

Ja sam teški onkološki bolesnik i strašno me

pogađaju komentari da se radi ovakvih kao ja

ograničavaju ljudske slobode. Ja nisam birao

svoju bolest.

Mislim da mi je u neku ruku olakšalo što od

mladosti imam anksiozno-depresivni poremećaj.

Lockdown mi je donio olakšanje jer nisam

morala više sebe kriviti što ne funkcioniram kao

drugi ljudi.

Najviše neugodnih emocija mi je izazvala

neizvjesnost, brinula sam se da sam bolesna i da

ću zaraziti druge.

Neke nove rutine vezane uz tjelovježbu.

22

Što Vam je u razd

oblju pandemije izazivalo

najviše neugodnih emocija?

Što Vam je olakšavalo, kako ste si pomagali

Nemogućnost rukovanja i grljenja. Nismo

odgojeni za ovakvo vrijeme.

Samo sam se prilagodio mjerama i poštivao ih.

Neodgovornost ljudi.

Molitva i odlazak u crkvu.

Odgađanje svadbe. Tužna sam.

Smirila sam se tek kada sam preboljela COVID

-

19.

Operacija usred pandemije

Nisam našao pravi način da si pomognem.

Ono što mi je i inače problem a to su obiteljski

odnosi, to je sada sve još više izraženo.

Olakšanje mi je potpuna izolacija. Primjerice,

majku nisam vidjela već mjesecima, a zadnji put

nakon negativnog testa, kako bih bila sigurna da

nisam zarazna.

Usamljenost.

Obitelj.

Pomisao da ću dugoročno morati promijeniti

zanimanje, a baš sam to želio.

Počela sam voditi dnevnik, vodim ga od ožujka i

baš me veseli.

Zaključno, rezultati prikupljeni u ovom dijelu istraživanja govore o nužnosti brige za psihološke

posljedice pandemije koje posebno pogađaju mlađe osobe, žene te osobe koje su i ranije imale

psihičke tegobe. Osjećaj frustriranosti zbog nemogućnosti ostvarivanja razvojnih i životnih

planova je jedan od snažnih rizičnih čimbenika, što je posebno izraženo kod mladih ljudi.

Previđanja koja smo iznijeli u svibnju o povećanju opsesivno-kompulzivnih obrazaca ponašanja

su se, na žalost, pokazala točnima. Stoga je važno prenositi uravnotežene poruke koje će

isticati potrebu držanja protuepidemijskih mjera, ali neće poticati daljnje intenziviranje ovih

patoloških oblika ponašanja koja će kasnije predstavljati značajan teret pojedincima i čitavoj

zajednici. Također je važno isticati načine kako zaštiti vlastito psihičko zdravlje, kroz

promicanje zdravih stilova života, sasvim jasne upute o načinu strukturiranja dana te

uvažavanjem raznolikosti doživljaja ove situacije.

23

Kako se snalazite tijekom

dana?

Rezultati istraživanja o

promjenama u svakodnevnim

aktivnostima za vrijeme pandemije

COVID-19 u Hrvatskoj

Claire Sangster Jokić

sangsterjokic@gmail.com

U ovom smo dijelu istraživanja ispitali promjene u svakodnevnim aktivnostima tijekom

pandemije COVID-19 i kao rezultat mjera za sprečavanje širenja koronavirusa. Posebno nas je

zanimao utjecaj tih promjena na psihičko zdravlje i dobrobit pojedinaca. U drugom valu je u

ovom dijelu istraživanja sudjelovalo više od 550 punoljetnih osoba (od 18 do 72 godine) . Kao

i u ukupnom uzorku, većinu sudionika činile su žene (81,5%) i visokoobrazovane osobe (73,1%

završena neka vrsta visokog obrazovanja; 25,3% završena srednja škola). Malo više od

polovice (59,5%) sudionika je bilo zaposleno, dok su 23,6% sudionika bili studenti, a 16,8%

sudionika je izvijestilo da su bili nezaposleni, u mirovini ili nešto drugo. Ukupno 59,2%

sudionika su bili u vezi, a 35,3% sudionika su bili roditelji.

Glavni nalazi

1. Promijenila se kvaliteta naših svakodnevnih aktivnosti

Od sudionika se tražilo da navedu stupanj u kojem se kvaliteta njihova sudjelovanja u

različitim svakodnevnim aktivnostima promijenila u odnosu na prije pandemije (tj. je li bolja,

ista ili lošija). Rezultati upućuju da se percipirana kvaliteta različitih aktivnosti promijenila u

tom razdoblju (slika 1).

24

Slika 1. Promjene kvalitete svakodnevnih aktivnosti tijekom COVID-19 pandemije (2. val)

Za neke aktivnosti postoji jasan trend k smanjenju kvalitete aktivnosti. Razumljivo, ovo

uključuje one aktivnosti na koje su najviše utjecale mjere izolacije i socijalne/fizičke

udaljenosti, poput korištenja usluga u zajednici (70,1% sudionika je izvijestilo da je kvaliteta

tih aktivnosti bila lošija nego prije pandemije), korištenja kulturnih sadržaja (83,6% lošije),

socijalnih odnosa (85,3%) i druženja sa širom obitelji (83,6%). Nešto više od polovice (52,1%)

sudionika izvijestilo je o smanjenu kvalitete poslovnih aktivnosti i obaveza (11,6% izvještava

da je ta kvaliteta bila puno lošija), dok je 16,4% sudionika izvijestilo o poboljšanju kvalitete

istih aktivnosti. Kod studenata, polovica sudionika izvijestila je o pogoršanju kvalitete

aktivnosti povezanih s obrazovanjem i studijem. Među roditeljima, skoro dvije trećine (64,7%)

smatra se da je sudjelovanje u obrazovanju njihove djece ostalo iste kvalitete, dok je njih

20,9% izjavilo da se kvaliteta ovih aktivnosti poboljšala. Sličan obrazac vidljiv je u percepciji

aktivnosti slobodnog vremena s djecom (polovica svih sudionika je osjećala da je kvaliteta

ostala ista, dok je 16,7% izvijestilo da se kvaliteta smanjila). Suprotno tome, u slučaju vlastitih

slobodnih aktivnosti 35,3% sudionika smatra da je kvaliteta smanjena tijekom pandemije.

2. Promjene u svakodnevnim aktivnostima utječu na naš osjećaj zadovoljstva i

dobrobiti

Ovi rezultati upućuju na različite načine na koje se kvaliteta naših svakodnevnih aktivnosti i

rutina mijenjala tijekom pandemije. Može se reći da te promjene utječu na to koliko se

osjećamo zadovoljnima, ispunjenima ili motiviranima kada sudjelujemo u aktivnostima, što

može imati izravan učinak na naš osjećaj zdravlja i dobrobiti. Dvije trećine (66,7%) sudionika

se složilo s izjavom „sveukupno gledano, dobro se prilagođavam drugačijem načinu života“

(slika 2).

5

8,4

14,4

16,7

19,1

29,6

33,3

35,3

50,5

52,1

70,1

83,6

85,3

32,4

53,3

64,7

51,2

63,9

52,4

28,9

24,9

30,9

31,5

25

13,1

12,5

9,7

62,6

31,1

20,9

32

17

18

37,8

40,7

18,6

16,4

4,9

3,3

4

4,9

0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% 90% 100%

Korištenje modernih tehnologija

Kućanski poslovi

Sudjelovanje u obrazovanju djece

Igra/slobodno vrijeme s djecom

Svakodnevna briga o sebi

Nabavka namirnica

Boravak na otvorenom

Slobodno vrijeme za vlastite aktivnosti

Vlastito obrazovanje/studija

Poslovne aktivnosti i obaveze

Korištenje usluga u zajednici

Korištenje kulturnih sadržaja

Aktivnosti sa širom obitelji

Socijalni odnosi

Lošije nego prije Isto kao prije Bolje nego prije

25

Slika 2. Prilagodbe na promjene u svakodnevnim aktivnosti (2. val)

Ovo je ohrabrujući rezultat koji naznačuje uspješno suočavanje i prilagodbu promjenama

načina života i aktivnosti tijekom pandemije. Daljnje pozitivne pokazatelje uspjeha sudionika

u suočavanju s promjenama u svakodnevnim aktivnostima nalazimo u rezultatima koji

pokazuju da dvije trećine (62,8%) sudionika ima predvidljivu svakodnevnu rutinu, a 45,8%

postiže dobru ravnotežu između poslovnih obveza, aktivnosti u kućanstvu i aktivnosti

slobodnog vremena. Slično tome, 43,8% sudionika razvija nove vještine obavljanja aktivnosti

koje su inače obavljali izvan kuće, a 42,3% njih je izjavilo da su otkrili nove i ispunjavajuće

aktivnosti tijekom razdoblja drugog vala.

S druge strane, sudionici su također izrazili neke negativne posljedice promjene životnog stila.

Specifično, više od trećine (37,3%) iskazuje da su se osjećali pod stresom kad su razmišljali o

tome kako će ispuniti sve svoje dnevne aktivnosti, a polovica (52,9%) da su se osjećali

frustriranima zbog nemogućnosti sudjelovanja u aktivnostima koje su im važne. Nadalje,

35,8% je izrazilo neslaganje s tvrdnjom „osjećam se motivirano za izvršavanje aktivnosti koje

me taj dan očekuju". Može se reći da ovi osjećaji stresa, frustracije i nedostatka motivacije

odražavaju izravan, negativni utjecaj koji promjene u vremenu i kvaliteti naših svakodnevnih

aktivnosti mogu imati na naše psihičko zdravlje. Također, 23,0% izvještava o nedostatku

rutine, a 34,5% o nedostatku ravnoteže između aktivnosti. Osiguravanje osjećaja rutine i

ravnoteže u našem svakodnevnom životu, unatoč epidemiološkim mjerama, su čimbenici koji

bi mogli biti važni za održavanje psihičkog zdravlja za vrijeme pandemije.

17,3

18,3

23,7

26

33,6

35,8

36,3

42,9

16

20,3

32,4

21,2

24,1

26,9

17,9

19,8

66,7

61,4

43,8

52,9

42,3

37,3

45,8

37,3

0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% 90% 100%

Dobro se prilagođavam

Imam potrebne resurse

Razvoj nove vještine

Osjećam se frustirano

Otkriven nove i ispunjavajuće aktivnosti

Osjećam se motivirano za izvršavanje aktivnosti

Postižem dobru ravnotežu

Osjećam se pod stresom

Uopće/uglavnom se ne odnosi na mene Niti se odnosi niti se ne odnosi na mene

Uglavnom/u potpunosti se odnosi na mene

26

3. Iskustva promjene u kvaliteti aktivnosti bila su različita, ali mogla bi se kategorizirati

u tri obrasca promjena

Iako gore predstavljeni podaci ilustriraju razne promjene u kvaliteti naših svakodnevnih

aktivnosti, zanimljivo je primijetiti da te promjene nisu bile univerzalne za sve sudionike niti

za sve domene. Umjesto toga, različiti udjeli uzorka zabilježili su različite razine poboljšanja ili

pogoršanja kvalitete u pojedinoj domeni, što sugerira da su promjene kvalitete naših

svakodnevnih rutina donekle individualne prirode i pod utjecajem različitih osobnih i vanjskih

čimbenika. Međutim, kad se razmotre zajedno, pojavljuju se neke sličnosti u obrascima

promjena među sudionicima. Naime, koristeći klaster analizu (slika 3), sudionici se grupiraju

u tri skupine na temelju prijavljenih promjena u kvaliteti aktivnosti.

Skupina

1

2

3

N

178

150

135

Domena aktivnosti

Promjena kvalitet

e

Kućanski poslovi i briga za sebi

Bolje

/isto

Bolje

/isto

Bolje

/isto

Korištenje usluge i sadržaja u

zajednici

Lošije

Bolje

/isto

Društvene aktivnosti i odnosi

Lošije

Bolje

/isto

Aktivnosti u slobodno vrijeme i

boravak u otvorenom

Lošije

Bolje

Još uvijek

zatvoreni

Individualno

aktivni, ali još

uvijek oprezni u

zajednici

Otporni

sudjelovanjem i

aktivnošću

Slika 3. Klasteri sudionika na temelju iskaza promjena u kvaliteti svakodnevnih aktivnosti

U svim skupinama sudionici izvještavaju o boljoj ili stabilnoj kvaliteti aktivnosti u kućanstvu i

brige o sebi. Međutim, postoje i neke zanimljive razlike među skupinama. U prvoj skupini

primjećujemo dosljedno pogoršanje kvalitete u svim ostalim domenama. Drugim riječima,

sudionici u ovoj skupini su iskusili velika ograničenja u sudjelovanju u nizu važnih aktivnosti

tijekom razdoblja različitih restrikcija i mjera. Druga skupina sliči prvoj, ali uz jednu značajnu

iznimku: sudionici ove grupe izvještavaju o poboljšanoj kvaliteti aktivnosti u slobodnom

vremenu i boravku na otvorenom. Dakle, unatoč postojećim ograničenjima, ova je skupina

uspjela održati sudjelovanje u aktivnostima slobodnog vremena na njima zadovoljavajući

način. Treća skupina izvještava o stabilnoj ili poboljšanoj kvaliteti u svim domenama, unatoč

tada važećim ograničenjima i mjerama. Moglo bi se reći da je ova skupina, izvještavajući o

stabilnoj ili poboljšanoj kvaliteti u više domena aktivnosti, pokazala otpornost sudjelovanjem

i uključenošću.

27

4. Razlike u promjenama u kvaliteti svakodnevnih aktivnosti povezane su s mentalnim

zdravljem

Slika 4. Prosječne vrijednosti rezultata sudionika pojedine skupine na podljestvicama instrumenta

DASS-21 (depresija, anksioznost i stres)

Kada uspoređujemo skupine s različitim obrascima kvalitete svakodnevnih aktivnosti koristeći

mjeru doživljene depresije, anksioznosti i stresa (DASS-21), uočavamo neke značajne i

zanimljive razlike. U vrijeme prikupljanja podataka je 3. skupina pokazala značajno niže

rezultate u mjerama depresije i stresa u usporedbi sa sudionicima u ostale dvije skupine, što

sugerira da su osobe koje su izvijestile o održavanju ili poboljšanju kvalitete sudjelovanja u

svakodnevnim aktivnostima manje vjerojatno doživjele stres ili simptome depresije. Nije bilo

statistički značajnih razlika među skupinama u rezultatima za anksioznost.

Zajedno, ovi rezultati sugeriraju da ograničenja u svakodnevnim aktivnostima tijekom

pandemije dovode do različitih promjena u kvaliteti sudjelovanja u tim aktivnostima i da te

promjene predstavljaju mogući rizik za mentalno zdravlje. Međutim, ovi rezultati također

sugeriraju da takvo narušavanje svakodnevnih aktivnosti nije posve neizbježno i upućuju na

važnost održavanja svakodnevnih rutina, potrebu za ravnotežom u poslovnim, kućnim i

slobodnim aktivnostima te kontinuirano sudjelovanje u važnim aktivnostima kao sredstvo za

osiguravanje dobrog mentalnog zdravlja.

14,32

8,25

17,23

12,35

7,41

15,56

9,47

7,29

12,7

0

2

4

6

8

10

12

14

16

18

20

Depresija Anksiosnost Stres

REZULTAT NA DASS SKALI

Skupina 1 Skupina 2 Skupina 3

28

Kako vam je u ljubavnoj vezi ili

braku?

Rezultati drugog vala istraživanja

partnerskih odnosa za vrijeme

pandemije COVID-19 u Hrvatskoj

Željka Kamenov i Jasmina Mehulić

zkamenov@ffzg.hr

U drugom valu je upitniku o iskustvima u partnerskim odnosima za vrijeme pandemije

pristupilo 460 osoba. Od sudionika koji su rješavali upitnik 4% je u istospolnoj vezi. Kao i u

ukupnom uzorku, većinu su činile žene (85%) i visokoobrazovane osobe (55%). Raspon dobi

sudionika je od 18 do 69 godina, s prosječnom dobi od 37 godina. Većina sudionika živi u Gradu

Zagrebu (54%). Malo više od polovice sudionika je zaposleno, a nešto manje od četvrtine se

još školuje. Polovica sudionika (51%) izjavljuje o dobrom financijskom statusu. Dvije trećine

sudionika žive zajedno s partnerom, a trećina je u vezi, ali žive odvojeno. Polovica sudionika je

u braku ili životnom partnerstvu. Sudionici koji su u vezi ili braku u prosjeku su zajedno 11

godina (od 1 mjeseca do 41 godine). Gotovo polovica sudionika su roditelji (47%): najviše ih

ima djecu osnovnoškolskog uzrasta, zatim srednjoškolskog uzrasta i predškolskog uzrasta.

Tijekom jeseni 2020., u tri mjeseca prije drugog vala istraživanja, 7% sudionika je počelo živjeti

zajedno, njih 4% se zaručilo, 2% ih je stupilo u brak, a njih 3% su postali roditelji ili dobili još

jedno dijete. Približno trećina sudionika (29%) je u trenutku provođenja istraživanja bila

testirana na COVID-19, od čega je kod 7% sudionika nalaz testiranja bio pozitivan uz blaže ili

nikakve simptome.

U nastavku izvještaja prikazujemo glavne rezultate drugog vala istraživanja, kao i usporedive

rezultate dobivene u prvom valu. Važno je istaknuti da pri usporedbi rezultata prvog i drugog

vala istraživanja treba biti iznimno oprezan jer su podaci dobiveni u dva nezavisna

samoselekcionirana uzorka osoba koje su u partnerskom odnosu. Iako su uzorci sudionika u

dva vala istraživanja slični po ispitanim sociodemografskim obilježjima, ne možemo isključiti

mogućnost da se razlikuju u drugim relevantnim obilježjima o kojima nismo prikupili podatke.

1. Dobro nam je u vezi s partnerom koji nas razumije, koji nas uvažava i koji nam često

pokazuje naklonost te s kojim iskreno komuniciramo i s kojim zajednički rješavamo

probleme

Kao i u prvom valu istraživanja te u skladu s nalazima prije pandemije, ljudi su zadovoljniji

svojim ljubavnim odnosom, procjenjuju ga stabilnijim i više vole svoj partnere ako doživljavaju

da su svojim partnerima važni i da ih partneri dobro razumiju te ako im partneri svojim

ponašanjem više pokazuju naklonost, a manje se prema njima ponašaju negativno. Također je

važno da se partneri ponašaju kao tim i da se zajedničkim naporima nose sa stresnim

29

situacijama. Iskrena komunikacija, čak i u stresnim situacijama, te provođenje vremena u

zajedničkim aktivnostima, uz istovremeno davanje prostora svakom partneru, imaju važnu

ulogu u zadovoljstvu vezom. Ono što narušava doživljaj kvalitete veze su sukobi, naročito oni

u kojima je bilo vikanja, ignoriranja, vrijeđanja ili fizičkog nasilja.

2. Osim razdvojenog života i nižih prihoda, simptomima narušenog psihičkog zdravlja najviše

je pridonijelo partnerovo antagonističko ponašanje, sukobi i nedostatak zajedništva u

suočavanju sa stresom. Dodatno, parovi s djecom pokazuju manje simptoma depresivnosti,

tjeskobe i stresa nego parovi bez djece.

Više simptoma narušenog psihičkog zdravlja (tjeskobe, depresivnosti i stresa) imale su, kao i u

prvom valu istraživanja, osobe koje ne žive zajedno s partnerom te one s nižim prihodima.

Trajanje veze nije povezano s psihičkim zdravljem sudionika koji ne žive s partnerom, no

sudionici koji žive s partnerom izvještavaju o manje stresa što veza dulje traje. Također, za

psihičko zdravlje sudionika pokazalo se važnim jesu li se njihovi partneri u posljednja dva

mjeseca ponašali negativno prema njima, naročito ako su ta negativna ponašanja uključivala

vikanje, izbjegavanje i omalovažavanje. U nešto manjoj mjeri je na psihičko zdravlje sudionika

nepovoljno moglo djelovati ako su se partneri znali obrecnuti na njih, raditi stvari za koje znaju

da ih smetaju, bili nezainteresirani za ono što su govorili i izbjegavali fizičke dodire s njima.

Zajedništvo u suočavanju sa stresom je, kao i u prvoj točki istraživanja, imalo najvažniju

zaštitnu ulogu u očuvanju psihičkog zdravlja.

Za razliku od prvog vala, novi nalazi upućuju na značajnu ulogu roditeljstva kao zaštitnog

čimbenika za naše psihičko zdravlje – o više simptoma narušenog psihičkog zdravlja

izvještavaju osobe u partnerskom odnosu koje nemaju djecu.

0

5

10

15

20

25

Prvi val istraživanja Drugi val istraživanja

Izraženost simptoma narušenog psihičkog zdravlja

Kome je više narušeno psihičko zdravlje?

Nisko / Ne Visoko / Da

30

Kako bismo dodatno provjerili značaj partnerskog odnosa i roditeljske uloge za psihičko

zdravlje građana, analizirali smo izraženost simptoma depresije, tjeskobe i stresa različitih

skupina sudionika – partnera koji žive zajedno i imaju djecu, partnera koji nemaju djece, osoba

koje ne žive s partnerom, samohranih roditelja i samaca bez djece. Na slici je prikazana

izraženost simptoma depresivnosti kod ovih skupina sudionika u prvom i drugom valu

istraživanja (rezultati za simptome tjeskobe i stresa prate isti obrazac, samo su simptomi nešto

manje izraženi). Očita je viša razina depresivnosti u drugom valu istraživanja kod svih skupina

sudionika, osim partnera koji žive zajedno i imaju djecu. Dok je u prvom valu sam zajednički

život bio povezan s manje depresivnosti, a samci i osobe u vezi koje ne žive s partnerom su

izražavale nešto više depresivnih simptoma, produljeno trajanje pandemije odrazilo se i na

višu razinu depresivnosti i onih partnera koji žive zajedno no nemaju djecu. Čini se da, u

situaciji produženog trajanja pandemije, usmjeravanje na svakodnevne roditeljske obaveze

kao i provođenje vremena s djecom u zajedničkim aktivnostima djeluje blagotvorno na

psihičko zdravlje roditelja.

3. Zajedničko partnersko nošenje sa stresom i dalje je najvažniji zaštitni faktor koji čuva naše

psihičko zdravlje

U prvom valu istraživanja, a i sada, pokazalo se da je najvažnije za očuvanje našeg psihičkog

zdravlja kada se zajedno s partnerom suočavamo i nosimo sa stresom. Što pomaže, a što

ometa uspješno zajedničko nošenje sa stresom naših parova? Slično kao i u prvom valu, mlađi

sudionici i parovi bez djece koji su bili usmjereni jedno na drugoga, koji su imali dojam da ih

njihovi partneri dobro razumiju i da su osjetljivi za njihove potrebe, uspješniji su u zajedničkom

nošenju sa stresom. U drugom valu smo se dodatno usmjerile na ponašanja koja su važna za

zajedničko, ali i individualno nošenje sa stresom. U nošenju sa stresnom svakodnevnicom

0

2

4

6

8

10

12

14

16

18

Žive s

partnerom

Imaju

djecu

Žive s

partnerom

Nemaju

djecu

U vezi

Ne žive s

partnerom

Nisu u vezi

Imaju

djecu

Nisu u vezi

Nemaju

djecu

Izraženost simptoma narušenog psihičkog zdravlja

Tko izvještava o više simptoma depresije?

Prvi val istraživanja Drugi val istraživanja

31

pomaže nam kada nam partner pokazuje empatiju, potiče zauzimanje perspektive, sluša i daje

priliku da kažemo što nas zaista muči te kada povremeno preuzme na sebe neke naše obaveze

i zadatke. Važno je da svojem partneru iskreno komuniciramo kako se osjećamo i jasno

izražavamo svoj stres, kako bi nam partner mogao pružiti ovakvu podršku. Usto, parovi koji si

češće na različite načine pokazuju naklonost i koji osjećaju veću ljubav i privrženost, lakše će

se zajedno suočiti sa stresnom svakodnevnicom. Suprotno tome, osobe koje pod stresom

razmjenjuju više negativnih ponašanja s partnerima te koje partneri vrijeđaju, ignoriraju ili

okrivljavaju za stres, teže se nose s njime i izvještavaju o višim razinama tjeskobe i doživljenog

stresa.

4. Zadovoljstvo i kvaliteta seksualnih odnosa su uglavnom podjednaki, no manje je

sudionika koji izvještavaju da su se njihovi seksualni odnosi tijekom pandemije poboljšali

Seksualnost u doba korone nešto se promijenila u odnosu na razdoblje prije pandemije i

nastavlja se mijenjati kroz pandemiju. Sudionici su u prvom valu izjavljivali o raznolikom

djelovanju pandemije na njihovo seksualno zadovoljstvo i kvalitetu seksualnih odnosa.

Sudionici u drugom valu u prosjeku procjenjuju seksualne odnose podjednako

zadovoljavajućima i kvalitetnima kao i sudionici prvog vala na početku pandemije. Svaka treća

osoba manje je zadovoljna svojim seksualnim odnosima i smatra da je kvaliteta tih seksualnih

odnosa lošija nego na početku pandemije. Manji je, međutim, postotak sudionika koji svoje

seksualne odnose percipiraju boljima: dok je to u prvom valu bio svaki četvrti sudionik, u

drugom valu se tako izjasnilo samo 15% sudionika. S druge strane, manje sudionika nego u

prvom valu izvještava o smanjenoj seksualnoj želji. Zadovoljstvo seksualnim odnosom,

kvaliteta seksualnog odnosa i seksualna želja povezane su s time koliko stresa, tjeskobe i

depresivnih simptoma osoba osjeća, a kvaliteta je vezana i uz učestalost ponašanja kojima

partneri pokazuju naklonost.

24%

31%

28%

33%

52%

41%

57%

46%

52%

42%

24%

28%

15%

26%

15%

25%

0% 20% 40% 60% 80% 100%

Drugi val

Prvi val

Drugi val

Prvi val

Drugi val

Prvi val

Seksualna želja Kvaliteta Zadovoljstvo

Seksualnost u doba pandemije

Smanjeno Jednako Povećano

32

5. Parovi koji žive zajedno bolje se nose sa stresom i imaju manje narušeno psihičko zdravlje,

dok su partneri koji žive odvojeno pažljiviji jedno prema drugome i imaju bolje seksualne

odnose

Zajednički život partnera tijekom pandemije nastavlja povoljno djelovati na psihičko zdravlje

sudionika. Partneri koji žive zajedno iskazali su manje teškoća vezanih uz depresiju,

anksioznost i stres u usporedbi s osobama koje su u vezi, ali ne žive zajedno.

Partneri koji žive zajedno provodili su više vremena zajedno i procjenjivali kvalitetu zajednički

provedenog vremena boljom tijekom mjera #ostanidoma u odnosu na prije pandemije, nego

parovi koji ne žive zajedno. Tijekom studenog i prosinca 2020., kada više nisu bile na snazi

mjere #ostanidoma, među parovima koji žive i ne žive zajedno nije bilo razlike u količini

zajednički provedenog vremena, no parovi koji ne žive zajedno sada kvalitetu provedenog

vremena procjenjuju boljom neko parovi koji žive zajedno.

Ponovno nije pronađena razlika u tome koliko se parovi koji žive i ne žive zajedno vole i koliko

svoju vezu procjenjuju stabilnom, kao što nema razlike ni u količini sukoba u vezi. No partneri

koji ne žive zajedno posvećuju više pažnje jedno drugome, pokazuju si više naklonosti i manje

antagonizma, iskrenije komuniciraju i češće si pružaju podršku u stresnim situacijama. Oni si

istovremeno daju više prostora za bavljenje vlastitim interesima i hobijima.

Kada su bili razdvojeni zbog mjera #ostanidoma, parovi koji nisu živjeli zajedno bili su manje

zadovoljni svojim seksualnim odnosima i njihovom kvalitetom tijekom pandemije nego parovi

koji su živjeli zajedno. Sada je to obrnuto. Parovi koji ne žive zajedno svoje seksualne odnose

doživljavaju kvalitetnijima i njima su više zadovoljni. Njihova seksualna želja čini se većom nego

tijekom mjera #ostanidoma i većom nego kod parova koji žive zajedno.

0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

Ljubav

Responzivnost

Naklonost

Antagonizam

Sukobi

Iskrena komunikacija

Autonomija

Seksualna želja

Seksualno zadovoljstvo

Kvaliteta seksualnih odnosa

Depresivni simptomi

Anksiozni simptomi

Doživljeni stres

Razlike među parovima koji žive i ne žive zajedno

Žive zajedno Ne žive zajedno

33

Kako su roditelji?

Rezultati drugog vala istraživanja

roditeljstva za vrijeme pandemije

COVID-19 u Hrvatskoj

Gordana Keresteš

gkerestes@ffzg.hr

U drugom valu istraživanja sudjelovalo je više od 2600 sudionika, pri čemu ih je 1307 izjavilo

da imaju maloljetno dijete, a oko 260 je odgovorilo na barem neka pitanja o roditeljstvu (broj

sudionika u manjoj mjeri varira od pitanja do pitanja jer odgovori nisu bili obavezni). U uzorku

su zastupljeni roditelji iz svih županija osim iz Ličko-senjske i Požeško-slavonske, pri čemu ih je

najviše (43,4%) bilo iz Grada Zagreba, a zatim iz Splitsko-dalmatinske (9,4%), Krapinsko-

zagorske (7,2%), Bjelovarsko-bilogorske (6,4%), Zagrebačke (6%), Osječko-baranjske (4,5%) i

Dubrovačko-neretvanske (4,2%) županije. Svega 12,7% uzorka roditelja čine očevi. Prosječna

dob majki bila je 41,5, a očeva 43 godine (uz raspon dobi od 25 do 59 godina). Većina roditelja

(82%) živjela je u braku ili partnerskoj zajednici, dok ih je manji broj bio u vezi, ali su živjeli

odvojeno od partnera (6,4%) ili nisu bili u vezi (11,7%). Većina roditelja završila je višu školu ili

fakultet (53.9%), približno četvrtina (28.1%) je imala završenu osnovnu ili srednju školu, a dio

je imao poslijediplomsku razinu obrazovanja (18%). U trenutku provođenja istraživanja je

82,3% roditelja bilo zaposleno, pri čemu 87,9% na neodređeno vrijeme. Posao 10,7% roditelja

koji su odgovorili na pitanja o roditeljstvu bio je izravno vezan uz pandemiju COVID-19. Nešto

više od polovice roditelja (52,4%) je izvijestilo o dobrom financijskom statusu obitelji, a nešto

manje od polovice (47,6%) da teže ili teško izlaze na kraj s troškovima života. Približno četvrtina

roditelja (26,3%) je u trenutku provođenja istraživanja bila testirana na COVID-19, a za 7,9%

(od ukupnog uzorka roditelja, ne unutar poduzorka testiranih na COVID-19) je nalaz testa bio

pozitivan, uz uglavnom blaže simptome bolesti. Podaci su prikupljeni u studenom i prosincu

2020. godine, prije potresa na Baniji.

U nastavku izvještaja prikazujemo glavne rezultate drugog vala istraživanja, kao i usporedive

rezultate dobivene u prvom valu. Važno je istaknuti da pri usporedbi rezultata prvog i drugog

vala istraživanja treba biti iznimno oprezan jer su podaci dobiveni u dva nezavisna

samoselekcionirana uzorka roditelja. Iako su uzorci roditelja u dva vala istraživanja slični po

ispitanim sociodemografskim obilježjima, ne možemo isključiti mogućnost da se razlikuju u

drugim relevantnim obilježjima o kojima nismo prikupili podatke. Budući da je manje od 20

roditelja ispunilo upitnike u oba vala istraživanja, nije bilo moguće provesti analize koje bi

pružile uvid u promjene psihičkog zdravlja i roditeljskog funkcioniranja do kojih je moglo doći

između prvog i drugog vala prikupljanja podataka.

34

Glavni nalazi

1. Roditeljstvo u doba pandemije je zahtjevnije nego prije pandemije, ali je pandemija

donijela i određene pozitivne promjene u odnosima roditelja i djece.

Iako je najviše roditelja (47,9%) izjavilo da im je za vrijeme pandemije jednako zahtjevno biti

roditelj kao i prije pandemije, tek ih je neznatno manje (45,3%) procijenilo da im je roditeljstvo

za vrijeme pandemije teže, a samo 6,9% ih je odgovorilo da im je roditeljstvo u doba pandemije

lakše nego prije pandemije (slika 1, desni dio). Vrlo slični rezultati dobiveni su i u prvom valu

istraživanja (slika 1, lijevi dio).

Kod dijela roditelja je pandemija donijela određene pozitivne promjene u odnosu s djetetom.

Čak 55,3% roditelja je navelo da se od početka pandemije više druže i/ili igraju sa svojom

djecom nego što su to činili prije pandemije (svega 6,4% roditelja navelo je da se sada manje

druže/igraju s djecom nego prije pandemije). Nadalje, 40,9% roditelja izjavilo je da se osjećaju

bliskije svojoj djeci nego prije pandemije (svega 3,8% izjavilo je da se osjećaju manje bliskima),

35,9% je odgovorilo da sada bolje znaju kako njihova djeca provode vrijeme (samo 2,3%

odgovorilo je da sada to znaju lošije), a 29,2% je navelo da sada bolje znaju što se zaista događa

s njihovom djecom (samo 6,1% je odgovorilo da sada to znaju lošije nego prije pandemije).

Slika 1. Postotak roditelja kojima je roditeljstvo u doba pandemije lakše, teže i jednako teško kao prije

pandemije.

13 7

49

48

38 45

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%

Prvi val istraživanja (svibanj 2020.) Drugi val istraživanja (kraj 2020.)

Lakše Jednako Teže

35

2. Školovanje djeteta u doba pandemije izvor je roditeljske zabrinutosti i opterećenja

Čak 62,9% roditelja školske djece izjavilo je da ih opterećuje trenutačan način školovanja

njihove djece, a 61,4% se brine da će zbog pandemije dijete dobiti manje kvalitetno

obrazovanje. Više od polovice roditelja zabrinuto je i zbog nedovoljnog kretanja djeteta i

ograničenog druženja s drugom djecom (52%) te previše korištenja informacijsko-

komunikacijske tehnologije u obrazovne svrhe (51%). Većina roditelja (61,8%) drži da je djeci

nastava na daljinu teža od kontaktne nastave, dok ih znatno manji dio (19,4%) misli obrnuto.

3. Roditelji su optimistični u pogledu budućnosti njihove djece

Većina roditelja izrazila je visok optimizam u pogledu budućnosti njihove djece. Na ljestvici od

11 stupnjeva (od 1 do 11), prosječna razina roditeljskog optimizma za budućnost njihove djece

bila je 8,62, pri čemu je 60% roditelja dalo procjenu od 9 do 11. Procjene svega 6,9% roditelja

odražavaju pesimističan pogled na djetetovu budućnost.

Vrlo slični rezultati dobiveni su i u prvom valu istraživanja (prosječna razina roditeljskog

optimizma za budućnost djeteta/djece bila je 8,51).

4. Zahtjevi i stres roditeljske uloge povezani su s lošijim psihičkim zdravljem roditelja

Roditelji su, u prosjeku, izvijestili o niskoj do umjerenoj razini stresa koji proizlazi iz zahtjeva

roditeljske uloge (prosječna razina roditeljskog stresa bila je 2,16 na ljestvici od 1 do 5, pri

čemu veći brojevi govore o višoj razini stresa). Međutim, roditelji koji su izvijestili o

intenzivnijem roditeljskom stresu izvijestili su i o višoj depresivnosti i anksioznosti te o višoj

razini ukupnog životnog stresa, nevezanog uz roditeljsku ulogu, kao i o manjem zadovoljstvu

životom i manjem optimizmu u pogledu budućnosti. Slično tome, roditelji koji su izvijestili da

im je roditeljstvo u doba pandemije teže nego prije pandemije imali su više narušeno psihičko

zdravlje od roditelja koji su procijenili da im je roditeljstvo sada lakše ili jednako teško kao i

prije pandemije (slika 2, desni dio). Svaki peti roditelj u uzorku (21,6%) imao je jako ili

ekstremno visoke rezultate na mjeri općeg životnog stresa, a približno svaki šesti jako ili

ekstremno visoke rezultate na mjerama anksioznosti (16,2%) i depresivnosti (15,5%).

Gotovo identični rezultati dobiveni su i u prvom valu istraživanja (slika 2, lijevi dio).

36

Slika 2. Stupanj narušenosti psihičkog zdravlja roditelja ovisno o doživljaju zahtjevnosti roditeljstva u

vrijeme pandemije.

5. Partnerska podrška u roditeljstvu povezana je s boljim psihičkim zdravljem

roditelja.

Roditelji koji žive u braku ili partnerskoj vezi izvijestili su, u prosjeku, o visokoj razini partnerske

podrške u roditeljstvu (prosječni rezultat na mjeri suroditeljstva bio je 5,20 na ljestvici od 1 do

7, pri čemu veći brojevi govore o snažnijoj partnerskoj podršci u roditeljstvu, odnosno boljem

suroditeljskom funkcioniranju). Također, roditelji koji su izvijestili o boljem suroditeljskom

funkcioniranju izvijestili su o nižim razinama depresivnosti, anksioznosti i ukupnog životnog

stresa (slika 3, desni dio) te većem zadovoljstvu životom i optimizmu u pogledu budućnosti od

roditelja koji su izvijestili o lošijem suroditeljstvu.

Vrlo slični rezultati dobiveni su i u prvom valu istraživanja (slika 3, lijevi dio).

0

5

10

15

20

25

Prvi val istraživanja (svibanj 2020.) Drugi val istraživanja (kraj 2020.)

Intenzitet simptoma narušenog psihičkog zdravlja

(ukupan rezultat na DASS-21)

roditeljstvo teže u pandemiji jednako teško roditeljstvo lakše u pandemiji

37

Slika 3. Stupanj narušenosti psihičkog zdravlja roditelja (razina depresivnosti, anksioznosti i stresa)

ovisno o kvaliteti suroditeljskog funkcioniranja.

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

Rezultati na upitniku DASS-21

Prvi val istraživanja Drugi val istraživanja

(svibanj 2020.) (kraj 2020.)

Lošije suroditeljsko funkcioniranje Bolje suroditeljsko funkcioniranje

38

Kako roditelji procjenjuju

teškoće svoje djece?

Rezultati drugog vala istraživanja

roditeljstva za vrijeme pandemije

COVID-19 u Hrvatskoj

Gordana Kuterovac Jagodić

gkuterovac@ffzg.hr

U drugom valu istraživanja Kako smo? uveli smo i neke nove upitnike, kako bismo dodatno

istražile neke probleme i pojave. Jedna od njih je bila i roditeljska percepcija dječjih teškoća.

Među sudionicima koji su roditelji, njih 171 (20 očeva i 151 majka) su odlučili ispuniti i Upitnik

snaga i teškoća koji predstavlja instrument za brzu procjenu snaga ili prosocijalnog ponašanja

djece i adolescenata kao i njihovih emocionalnih i ponašajnih problema. Upitnik su u našem

slučaju ispunjavali roditelji za svoju djecu u dobi od 4 do 18 godina. Prosječna dob procijenjene

djece bila je 12,5 godina. Među djecom koju su roditelji procjenjivali bilo je 37% dječaka i 63%

djevojčica. Među roditeljima je bilo 58% onih s visokom stručnom spremom, dok je njih 42%

imalo stručnu spremu od niske do više/prvostupnik.

Instrument mjeri četiri skupine problema i jednu skupinu snaga, a rezultati se mogu izraziti i

kao intenzitet teškoća koje su usmjerene na unutrašnjost djeteta i njegove emocionalni svijet

i povlačenje (Internalizirane teškoće) i one koje ukazuju na premalu kontrolu emocija i

ponašanja i vidljive su izvana (eksternalizirane teškoće).

Glavni nalazi

1. Poslušni i funkcionalni, a tjeskobni i neprihvaćeni: roditelji procjenjuju kako njihova djeca

imaju više teškoća usmjerenih na svoj unutarnji psihološki svijet, a manje teškoća koje su

usmjerene na vanjski svijet i izražavaju se kroz neprimjerena ponašanja

Na slici 1. prikazani su prosječni rezultati roditeljskih procjena njihove djece na pojedinim

podljestvicama Upitnika snaga i teškoća. Usporedba procjena različitih teškoća pokazuje da

roditelji procjenjuju najmanje i podjednako emocionalnih teškoća i teškoća u ponašanju, na

drugom mjestu su teškoće grupirane na ljestvici hiperaktivnosti (nemir, pretjerana aktivnost,

teškoće pažnje, lako ometanje, impulzivnost, nedovršavanje započetih zadataka), a najviše

teškoća roditelji vide u dječjim odnosima s vršnjacima (radije su sami, nemaju dobrog

prijatelja, nisu omiljeni, druga djeca ih zlostavljaju ili zadirkuju, bolje se slažu s odraslima nego

s vršnjacima). Roditelji su najvišima ipak procijenili snage svoje djece, tj. njihovo prosocijalno

ponašanje (obziran prema drugima, dijeli s drugima, pomaže, ljubazan prema mlađima, nudi

se da pomogne). Kada se usporede internalizirane i eksternalizirane teškoće, vidimo da

roditelji procjenjuju kako njihova djeca imaju značajno više internaliziranih nego

eksternaliziranih teškoća. Roditelji su procijenili da djevojčice imaju više emocionalnih

problema nego dječaci, kao i da djeca mlađa od 12 godina imaju više eksternaliziranih teškoća

od starije djece.

39

Slika 1. Prosječni rezultati roditeljskih procjena pojedinih dječjih teškoća i snaga

2. Klinički značajne teškoće kod najvećeg broja djece se odnose na one u odnosima s

vršnjacima

Slika 2 prikazuje postotak djece čiji rezultati na pojedinim ljestvicama teškoća pripadaju u tri

kategorije rezultata prema graničnim vrijednostima za pojedine podljestvice: normalnu razinu,

graničnu razinu i klinički značajnu razinu. Za malo više od polovice djece (56%), roditelji

procjenjuju kako imaju ukupnu razinu psihičkih teškoća koje su u normalnom rasponu, dok po

22% roditelja procjenjuje teškoće svoje djece takvima da je to granično povišeno ili već klinički

značajno povišeno i zahtijeva određene intervencije. Posebno je zabrinjavajuće da 89%

roditelja procjenjuje kako njihova djeca imaju vrlo izražene i klinički značajne teškoće s

vršnjacima koje ukazuju na neprihvaćenost, nesnalaženje s vršnjacima, izostanak

prijateljstava, pa čak i prisutnost vršnjačkog zadirkivanja ili zlostavljanja. Klinički značajne

emocionalne teškoće procjenjuje 17% roditelja, klinički značajne teškoće u ponašanju 11%

roditelja, a isto tako teške teškoće s pažnjom i hiperaktivnošću njih 9%. Međutim, ipak i dalje

roditelji većine djece (88%) procjenjuju kako je snaga njihove djece prosocijalno ponašanje ili

uvažavanje i pomaganje drugima.

40

Slika 2. Postotna zastupljenost djece u normalnoj, graničnoj i klinički značajnoj kategoriji pojedinih

teškoća i snaga.

3. Dječje su teškoće povezane s roditeljskim psihološkim sagorijevanjem („burn-outom“)

zbog nošenja s pandemijom

Roditelji su na Ljestvici osobnog sagorijevanja u nošenju s pandemijom odgovorili na 6 pitanja

koja se odnose na to koliko često osjećaju psihičku i tjelesnu iscrpljenost zbog zahtjeva nošenja

s pandemijom. Prema ukupnom rezultatu na Ljestvici osobnog sagorijevanja zbog pandemije

roditelji smo podijelili u dvije skupine: one s ispodprosječnim i prosječnim sagorijevanjem

(N=94) i one s iznadprosječnim sagorijevanjem (N=77). Potom smo usporedili procjene dječjih

teškoća kod tih dviju skupina roditelja i utvrdili kako roditelji koji se osjećaju iznadprosječno

iscrpljenima pandemijom imaju i djecu koja pokazuju više internaliziranih, eksternaliziranih i

ukupnih teškoća (slika 3) od onih koji svoje sagorijevanje procjenjuju slabijim, tj. prosječnim i

ispodprosječnim. Naravno, ovaj je nalaz moguće interpretirati i u suprotnom smjeru, a to je

da se roditelji koji imaju djecu s više teškoća osjećaju više iscrpljenima u nošenju s pandemijom

od onih čija djeca nemaju psihičkih teškoća ili ih imaju u manjoj mjeri. Nisu utvrđene značajne

razlike u procjeni dječjeg prosocijalnog ponašanja između manje i više „sagorjelih“ roditelja.

Možemo zaključiti da dječje psihičke teškoće treba promatrati i u kontekstu roditeljskog stresa

i iscrpljenosti zbog zahtjeva koje pred roditelje stavlja suočavanje s pandemijom.

41

Slika 3. Usporedba percepcije psihičkih teškoća djece roditelja različitog stupnja sagorijevanja zbog

nošenja s pandemijom

42

Kako su djeca?

Rezultati drugog vala istraživanja

dječjeg iskustva za vrijeme

pandemije COVID-19 u Hrvatskoj

Gordana Keresteš

gkerestes@ffzg.hr

U drugom valu istraživanja sudjelovalo je više od 1400 učenika od 1. razreda osnovne do 4.

razreda srednje škole iz ukupno 97 škola (57 osnovnih i 40 srednjih) iz svih regija Hrvatske. Broj

djece u manjoj se mjeri razlikuje od pitanja do pitanja jer odgovori na pitanja nisu bili obavezni.

Najviše učenika bilo je iz Grada Zagreba (39,2% ukupnog uzorka djece), a zatim iz Karlovačke

(16%), Bjelovarsko-bilogorske (13%), Splitsko-dalmatinske (11,8%), Krapinsko-zagorske

(7,1%), Dubrovačko-neretvanske (2,8%), Osječko-baranjske (2,3%), Vukovarsko-srijemske

(1,8%), Međimurske (1,8%), Istarske (1,7%) i Zagrebačke (1,5%) županije (slika 1). Po nekoliko

učenika (manje od 1% ukupnog uzorka djece) bilo je iz Varaždinske, Primorsko-goranske,

Virovitičko-podravske, Koprivničko-križevačke i Brodsko-posavske županije, dok se iz Sisačko-

moslavačke, Zadarske, Šibensko-kninske, Požeško-slavonske i Ličko-senjske županije u

istraživanje nije uključio nijedan učenik. Upitnike je ispunilo znatno više srednjoškolaca (1192)

nego osnovnoškolaca (132 učenika nižih i 122 učenika viših razreda osnovne škole). Broj

učenika iz iste škole je u rasponu od 1 do 73 za osnovne te od 1 do 184 za srednje škole. Među

učenicima nižih razreda osnovne škole bilo je podjednako djevojčica (51,5%) i dječaka (48,5%),

dok je među učenicima viših razreda osnovne škole bilo više djevojčica (59,5%) nego dječaka

(40,5%), a u poduzorku srednjoškolaca broj učenica i učenika bio je najmanje uravnotežen

(75% djevojaka i 25% mladića). Manji broj učenika (ukupno 11, odnosno 0,8%) odgovorio je da

se ne identificiraju ni sa jednim rodom. Pozivu na sudjelovanje u istraživanju uglavnom su se

odazvali učenici koji ostvaruju odličan (57,7%) i vrlo dobar (35%) školski uspjeh. Približno svaki

treći učenik (37,3%) je izjavio da voli ili jako voli školu, svaki drugi (47,9%) da je osrednje voli,

a svaki sedmi (14,8%) da je ne voli. Školu podjednako (ne)vole dječaci i djevojčice, ali je mlađa

djeca vole više od starije.

U nastavku izvještaja prikazujemo glavne rezultate drugog vala istraživanja, kao i usporedive

rezultate dobivene u prvom valu. Važno je istaknuti da pri usporedbi rezultata prvog i drugog

vala istraživanja treba biti iznimno oprezan jer se radi o dva nezavisna samoselekcionirana

uzorka učenika koja se u mnogim relevantnim obilježjima razlikuju (u usporedbi s uzorkom

učenika iz prvog vala istraživanja, u uzorku učenika iz drugog vala istraživanja znatno su

zastupljenija starija djeca i djevojčice; uzorak iz drugog vala istraživanja također je regionalno

heterogeniji). Budući da je svega osmero učenika ispunilo upitnike u oba vala istraživanja, nije

bilo moguće provesti analize koje bi pružile odgovor na pitanje kako se promijenilo psihičko

zdravlje i dobrobit učenika između prvog i drugog vala prikupljanja podataka.

43

Slika 1. Zastupljenost učenika iz pojedinih županija u ukupnom uzorku učenika iz drugog vala

istraživanja (N = 1410).

Glavni nalazi

1. Mlađa djeca su bila više zabrinuta zbog mogućnosti zaraze koronavirusom nego

starija djeca, a svu je djecu znatno više brinula mogućnost da se razboli netko njima

blizak, nego oni sami.

Na ljestvici od 1 do 6, prosječni stupanj djetetove zabrinutosti mogućnošću da se ono samo

zarazi koronavirusom bio je 3,01, a mogućnošću da se zarazi neka njima draga osoba 5,01 (ova

razlika je visoko statistički značajna). Mlađa djeca bila su više zabrinuta za vlastito zdravlje

nego starija djeca, dok u zabrinutosti za zdravlje bliskih osoba nije bilo dobnih razlika (slika 2,

desno). Djevojčice svih uzrasta bile su nešto više zabrinute za vlastito zdravlje nego dječaci,

dok u stupnju zabrinutosti za zdravlje bliskih osoba nije bilo razlike između djevojčica i dječaka.

Slične razine zabrinutosti dobivene su i u prvom valu istraživanja (slika 2, lijevo).

39%

16%

13%

12%

7%

3%

2% 2% 2% 2% 1% 1%

Grad Zagreb

Karlovačka

Bjelovarsko-bilogorska

Splitsko-dalmatinska

Krapinsko-zagorska

Dubrovačko-neretvanska

Osječko-baranjska

Vukovarsko-srijemska

Međimurska

Istarska

Zagrebačka

Vž, Vt, Kc, SB, Primorsko-goranska

44

Slika 2. Zabrinutost zbog mogućnosti zaraze koronavirusom učenika različite dobi.

2. Većina djece izvijestila je da im se s dolaskom pandemije koronavirusa smanjila

kvaliteta života i mogućnost sudjelovanja u uobičajenim aktivnostima kojima

zadovoljavaju psihološke potrebe, iako je velikom broju djece porasla količina

slobodnog vremena i vremena provedenog s obitelji.

Na pitanje kako se njihov život promijenio od početka pandemije koronavirusa, većina učenika

(64,6%) je izjavila da je njihov život sada lošiji, dok ih je svega 9,4% procijenilo da im je život

sada bolji, a za približno četvrtinu uzorka (26,1%) kvaliteta života se nije promijenila. Nije bilo

dobnih razlika u procjeni utjecaja pandemije na kvalitetu života, dok su djevojčice, u usporedbi

s dječacima, izvijestile o nešto većem pogoršanju kvalitete života. U usporedbi s rezultatima

prvog vala istraživanja, u drugom valu je znatno više djece izvijestilo o pogoršanju kvalitete

života tijekom pandemije (slika 3).

Većina učenika također je izvijestila da im se za vrijeme pandemije pogoršala mogućnost

sudjelovanja u uobičajenim aktivnostima poput odlazaka na izlete i putovanja, u kino, kazalište

ili muzej, na koncert ili izložbu, u slastičarnicu ili kafić, na proslave rođendana, u goste kod

prijatelja, rodbine, baka i djedova, bavljenja sportom, slobodnog izlaska iz kuće kad god požele

i viđanja s prijateljima. Ovi nalazi pokazuju kako je zbog pandemije ugrožena mogućnost

zadovoljavanja temeljnih psiholoških potreba za povezanošću, autonomijom i

kompetencijom.

Unatoč procjenama koje govore o negativnom utjecaju pandemije na ukupnu kvalitetu života

i mogućnost sudjelovanja u aktivnostima kojima zadovoljavaju psihološke potrebe, većina

0

1

2

3

4

5

6

Vlastito zdravlje Zdravlje bliskih

osoba

Vlastito zdravlje Zdravlje bliskih

osoba

Stupanj zabrinutosti

Prvi val istraživanja Drugi val istraživanja

(svibanj 2020.) (prosinac 2020.)

Niži razredi OŠ

Viši razredi OŠ

Srednja škola

45

djece (43,1%) procijenila je da im se od početka pandemije povećala količina slobodnog

vremena. Ipak, gotovo trećina (30,2%) je izjavila da sada imaju manje slobodnog vremena

nego prije pandemije, dok je četvrtina (26,6%) procijenila da im se količina slobodnog vremena

nije promijenila. Nije bilo dobnih razlika u procjeni promjena u količini slobodnog vremena,

dok su djevojčice, u usporedbi s dječacima, izvijestile o nešto negativnijim promjenama.

Velik broj djece (39,7%) izvijestio je i o povećanju vremena provedenog s članovima obitelji u

druženju i igri, iako ih je većina (45,8%) procijenila da se količina zajednički provedenog

vremena u obitelji nije promijenila, a manji dio (14,4%) odgovorio je da se količina tog vremena

smanjila.

Slika 3. Dječje procjene trenutačne kvalitete života u usporedbi s kvalitetom života prije početka

pandemije.

3. Većini učenika, posebno najmlađih, nastava na daljinu teža je od nastave u

učionici.

U ukupnom uzorku je 48,7% učenika izjavilo da im je nastava na daljinu teža od kontaktne

nastave, 29,6% da im je nastava na daljinu lakša od kontaktne nastave, dok je 21,6%

odgovorilo da su im oba oblika nastave jednako teška. Nema razlika u procjeni težine nastave

na daljinu i kontaktne nastave između djevojčica i dječaka, ali su prisutne znatne dobne razlike,

pri čemu je nastava na daljinu teža mlađim nego starijim učenicima (slika 4, desni dio). Čak

68,7% učenika nižih razreda osnovne škole izjavilo je da im je nastava na daljinu teža od

nastave u učionici, za razliku od 36,1% srednjoškolaca koji su dali taj odgovor. Nadalje, svega

13,6% učenika nižih razreda osnovne škole procijenilo je da im je nastava na daljinu lakša od

nastave u školi, dok je taj odgovor dalo 31,5% srednjoškolaca.

Slični rezultati dobiveni su i u prvom valu istraživanja (slika 4, lijevi dio).

0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100

Prvi val istraživanja (svibanj 2020.)

Drugi val istraživanja (prosinac 2020.)

% djece

Život je sada mnogo lošiji Život je sada malo lošiji Život je sada jednako dobar

Život je sada malo bolji Život je sada mnogo bolji

46

Slika 4. Postoci učenika različite dobi kojima je nastava na daljinu (online nastava) lakša, teža i jednako

teška kao kontaktna nastava.

4. U prosjeku, djeca su od početka pandemije doživjela pet stresnih životnih događaja.

U prosjeku, djeca su izvijestila da su u zadnjih godinu dana (od početka 2020.) doživjela pet

stresnih životnih događaja. Stresni događaji o kojima je izvijestio najveći broj djece su vlastita

samoizolacija zbog kontakta s osobom zaraženom koronavirusom (68%) i samoizolacija člana

obitelji (62%). Gotovo polovica djece je bila izložena svađama u obitelji (48%), a više od trećine

doživjelo je smrt bliske osobe (41%), tešku bolest nekog od ukućana (34%) i velike probleme u

školi (34%). Svako četvrto dijete izvijestilo je da je netko od ukućana imao COVID-19 (26%).

Podjednako djece (24%) izjavilo je da obitelj nije imala dovoljno novaca za nabaviti nešto što

im je bilo potrebno. Svako peto dijete (18%) doživjelo je smrt kućnog ljubimca, a svako sedmo

vršnjačko zlostavljanje (14%). Dio djece prebolio je COVID-19 (12%), a neki su izvijestili da je

roditelj ostao bez posla (11%). Ostale stresne događaje (razvod braka roditelja, ne-vršnjačko

zlostavljanje, teška bolest djeteta, napuštanje doma zbog potresa) doživjelo je 10% ili manje

djece.

U prvom valu istraživanja djeca su, u prosjeku, izvijestila o dva stresna životna događaja

doživljena od početka 2020. godine. Veći broj doživljenih stresnih životnih događaja djece iz

drugog vala istraživanja je logičan s obzirom na dulje vremensko razdoblje o kojem su djeca

izvještavala. Povećanje se u najvećoj mjeri odnosi na stresne životne događaje izravno

povezane s pandemijom.

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100

Niži razredi OŠ Viši razredi OŠ Srednja škola Niži razredi OŠ Viši razredi OŠ Srednja škola

% učenika

Prvi val istraživanja (svibanj 2020.) Drugi val istraživanja (prosinac 2020.)

lakše online online i klasično jednako teže online

47

5. Svaki peti dječak i svaka treća djevojčica izvijestili su o teškoćama psihičkog zdravlja.

U ukupnom uzorku su svaki peti dječak (21,6%) i svaka treća djevojčica (37%) izvijestili o

teškoćama psihičkog zdravlja. Psihičko zdravlje starije djece i djevojčica bilo je više ugroženo

nego psihičko zdravlje mlađe djece i dječaka, pri čemu razlike između djevojčica i dječaka rastu

s dobi (slika 5, desni dio). Ovakve dobne i rodne razlike dobivene su na svim korištenim

mjerama psihičkog zdravlja - u razini opće psihičke uznemirenosti, pogledu na svijet, stupnju

zabrinutosti za vlastitu budućnost i zadovoljstvu životom. Starija djeca i djevojčice imaju više

simptoma narušenog psihičkog zdravlja, pesimističniji pogled na svijet, više su zabrinuti za

vlastitu budućnost i manje su zadovoljni životom nego što su to mlađa djeca i dječaci.

Djevojčice su izvijestile i o više teškoća spavanja od dječaka.

Isti trend rezultata dobiven je i u prvom valu istraživanja (slika 5, lijevi dio).

Slika 5. Postotak djevojčica i dječaka različite dobi s izraženim psihičkim teškoćama

6. Djetetovo psihičko zdravlje povezano je s kvalitetom okoline u kojoj živi i s

djetetovom općom osjetljivošću na okolinu.

Djeca koja su po svojoj prirodi osjetljivija na okolinu izvijestila su o više teškoća psihičkog

zdravlja i problema sa spavanjem, pesimističnijem pogledu na svijet, većoj zabrinutosti za

svoju budućnost i manjem zadovoljstvu životom. Svi indikatori djetetova psihičkog zdravlja su

bili povezani i s kvalitetom odnosa sa značajnim drugima (majkom, ocem, braćom i sestrama,

prijateljima) te brojem stresnih životnih događaja kojima je dijete bilo izloženo u zadnjih

godinu dana. Kvalitetniji odnosi s drugima povezani su s boljim, a izloženost većem broju

stresnih životnih događaja s lošijim psihičkim zdravljem. Djetetova samoizolacija istaknula se

kao pojedinačni stresni događaj povezan s nekim od mjerenih indikatora psihičkog zdravlja.

Djeca koja su bila u samoizolaciji izvijestila su o više teškoća psihičkog zdravlja i imala su

pesimističniji pogled na svijet od djece koja nisu bila u samoizolaciji.

15,07

19,85

32,07

11,7

21,7

40

12,77 13,33

20,83

9,4

17

24,6

0

5

10

15

20

25

30

35

40

45

Niži razredi

OŠ

Viši razredi

OŠ

Srednja

škola

Niži razredi

OŠ

Viši razredi

OŠ

Srednja

škola

% djece s izraženim psihičkim teškoćama

Prvi val istraživanja Drugi val istraživanja

(svibanj 2020.) (prosinac 2020.)

Djevojčice

Dječaci

48

Kako vam je kao studentu ili

studentici?

Rezultati drugog vala istraživanja

izazova studiranja tijekom

pandemije COVID-19 u Hrvatskoj

Tanja Jurin

tjurin@ffzg.hr

Upitnik o iskustvima studiranja za vrijeme 2. vala pandemije ispunilo je 215 studenata i

studentica, između 18 i 37 godina, prosječne dobi 21,5 godina. Kao i u ukupnom uzorku, većina

su žene (83%). Najveći broj studenata je iz društvenog područja (46%), zatim humanističkog

(37%) te ukupno 17% iz biomedicinskog, tehničkog i prirodnog područja. Najviše je studenata

prve godine studija (32%) dok je broj studenata na ostalim godinama studija podjednako

zastupljen (oko 12% po godini). 10% studenata je iz Zagrebačke županije, a 62% iz Grada

Zagreba, dok su ostali pravilno raspoređeni po svim preostalim županijama RH. Čak 20% ih je

prije pandemije honorarno radilo, ali su prestali zbog krize ili pandemije, a njih 20% i dalje radi

uz studij. 60% sudionika nije u ljubavnoj vezi, 33% je u vezi ali žive odvojeno, a 7% njih živi s

partnerom.

Glavni nalazi

1. Dvije trećine ispitanog uzorka studenata je tijekom 2. vala pandemije živjelo u obiteljskom

domu i mogli su se neometano posvetiti zahtjevima studiranja na daljinu (70%).

63% ih živi s obitelji, dok ostali žive sami (12%), s partnerom ili cimerom/icom, bilo u stanu

(16%) ili u studentskom domu (8%). Najveći dio studenata imalo je nastavu uglavnom online

(86%), samo 12% kombiniranu nastavu, dok je svega 2% studenata imalo nastavu pretežno

uživo. Iako ih se većina prilagodila takvom obliku nastave, studenti su podijeljeni po doživljaju

u kojoj mjeri im je online nastava stresna u odnosu na uobičajen oblik nastave koju su prije

imali. Gotovo 50% studenata iskazuje da im je nastava na daljinu malo ili znatno stresnija od

redovite nastave, 30% izjavljuje da im je ovaj oblik nastave manje stresan od uobičajene

nastave, a svega 22% njih stresnost različitih oblika nastave procjenjuje jednakom. Općenito,

nešto više od dvije trećine studenata je izjavilo da su se mogli neometano posvetiti zahtjevima

studija tijekom pandemije, dok ih 30% navodi da im je to bilo otežano zbog, kako navode,

života s ukućanima, buke i ometanja, teškoća u koncentraciji na dugo praćenje online nastave

i sl.

49

2. I za vrijeme drugog vala većina studenata je imala dobre uvjete za studiranje na daljinu i

uspijevali su završiti akademsku godinu s očekivanim ili čak i boljim uspjehom, unatoč još i

većim teškoćama u koncentraciji (preko 50%) i samoregulaciji učenja (2/3 studenata).

Unatoč tome što za vrijeme drugog vala istraživanja nismo bili pod mjerama strogog izoliranja

(tzv. lockdowna), na visokim učilištima je bio preporučen kombinirani oblik nastave te su

studenti i dalje najveći dio predavanja pohađali online. Za takav oblik studiranja studenti su

tijekom zimskog semestra 2020. imali dobre materijalne i tehničke uvjete koji su im omogućili

sudjelovanje u nastavi na daljinu. Čak 90% ih je imalo stalno dostupno osobno računalo, a još

8% povremeno dostupno. Također, većina je imala kvalitetnu i brzu internetsku vezu, a trećina

je imala povremenih teškoća s vezom. Većina studenata je neometano obavljala svoje

studentske obaveze, ali njih 20% je iskazivalo probleme s obavljanjem tih obaveza.

S druge strane, težina zadataka varirala je podjednako cijelim rasponom od lakih do teških

(ovisno o predmetu i studiju), kao i količina zadataka koje su im nastavnici zadavali. Gotovo

40% studenata požalilo se da im je količina zadataka prilično otežavala ispunjavanje njihovih

akademskih obaveza. Unatoč tome, 80% sudionika je odgovorilo da je uspijevalo izvršiti svoje

obaveze vezane uz studij, od čega njih 15% u potpunosti. Slični su nalazi dobiveni i na uzorku

studenata u svibnju 2020.

Međutim, zabrinjavajući je podatak da je više od 50% studenata imalo teškoće koncentracije

zbog psihičkog stanja/uznemirenosti, a gotovo 70% njih je imalo teškoće u samoregulaciji i bilo

im se teško prihvatiti posla oko studija. Zamjetan je porast broja studenata koji iskazuju

teškoće koncentracije zbog psihičke uznemirenosti i zbog problema samoregulacije u odnosu

na podatke dobivene u uzorku prvog vala (oko 10% više).

Na pitanje o završetku prethodne akademske godine 2019./2020., 5% studenata odgovara da

nisu uspjeli zadovoljiti uvjete za završetak akademske godine, dok je njih 11% završilo godinu

s lošijim uspjehom nego što su očekivali. Ipak, 50% iskazuje zadovoljstvo ostvarenim uspjehom

na kraju akademske godine, a njih čak 34% je postiglo uspjeh iznad očekivanoga.

0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100

Tehničke i informatičke teškoće

Količina zadataka koje zadaju nastavnici

Težina zadataka

Obaveze pomaganja članovima obitelji

Kućanski poslovi

Nedostatak mirnog mjesta za rad

Druge obaveze (posao, volontiranje)

Teškoće konc. zbog psihičkog stanja

"Teško mi se primiti posla"

Stupanj ometenosti izvršavanja akademskih obaveza

uopće ne malo prilično izrazito

50

3. Studenti su u prosjeku doživjeli 7 stresnih događaja, od čega su im najstresniji promjena

načina života, prvenstveno nedostatak društvenog života, dok su se i u ovom drugom valu

studenti najviše brinuli oko polaganja ispita i kolokvija (72%) te vlastitog psihičkog zdravlja

zbog stresa (75%), a dodatno se istaknula briga oko zdravstvenog stanja zbog dugog gledanja

u ekran i sjedenja (72%).

Na pitanje što ih brine u vezi sa studiranjem tijekom pandemije, oko polovice studenata je

izrazilo brigu oko nabave literature, nemogućnosti učenja bez pomoći kolega ili teškoća s

učenjem bez izravnog kontakta s predavačem. Gotovo 70% ih je izrazilo zabrinutost hoće li

steći odgovarajuće znanje za buduće zanimanje, a preko 70% ih je zabrinuto oko polaganja

ispita. 3/4 studenata je zabrinuto za svoje zdravstveno stanje zbog dugog sjedenja i gledanja

u ekran, kao i za svoje psihičko stanje zbog stresa.

Što se tiče promjene načina života tijekom pandemije, više od polovice studenata nedostajale

su sportske i rekreativne aktivnosti, posjećivanje kulturnih događaja, izleti i putovanja, pa čak

i fizičko pohađanje nastave, no najviše su im nedostajali izlasci i druženje s prijateljima (85%

ih je izjavilo da im to nedostaje prilični ili izrazito). Studentima koji su u vezi nedostajale su

zajedničke aktivnosti i fizička bliskost s partnerom/icom, a samcima prilike za upoznavanje

novih ljudi i razvijanje odnosa.

Ispitali smo i jesu li doživjeli i koliko su ih uznemirili različiti stresni događaji: stresori vezani uz

pandemiju te specifični stresori vezani uz studentski život. U prosjeku su doživjeli 7 od ukupno

18 navedenih stresnih događaja. Najviše ih uznemiruje osiromašen društveni život (23% jako)

i promjena načina života (21% jako). Manje od 10% studenata uznemireno je i drugim

stresorima, kao što je razdvojenost od članova obitelji, iskustvo obolijevanja člana obitelji od

COVID-19, mogućnost da se član obitelji zarazi na radnom mjestu te nedostatak resursa za

studiranje ili nemogućnost obavljanja zdravstvenih pregleda. Svaki peti student smatra se

rizičnim za koronavirus, dok njih 60% živi s članom obitelji koji pripada rizičnoj skupini.

0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100

način i kvaliteta izvođenja nastave

polaganje ispita i/ili kolokvija

uspješni završetak akademske godine

stjecanje odgovarajućeg znanja za buduće zanimanje

mogućnost učenja ako ne čujem i ne vidim predavača

mogućnost učenja bez pomoći kolega

nemogućnost nabavke literature

zdravstveno stanje zbog dugog sjedenja i gledanja u ekran

psihičko stanje zbog stresa

Stupanj zabrinutosti studenata oko studija 2. val

uopće ne ili vrlo malo umjereno prilično i izrazito

51

4. U drugom valu i dalje mnogi studenti pokazuju simptome narušenog psihičkog zdravlja,

prvenstveno zbog doživljenog stresa i uznemirenosti, kao i zbog povećane depresivnosti, no

postoci onih s umjerenim i izraženim psihičkim smetnjama sada su značajno veći. Utvrđen

je i značajno veći postotak onih koji su trebali psihološku pomoć kao i onih koji smatraju da

će im nakon ove zdravstvene krize svakako trebati.

Rezultati na mjerama psihičkog zdravlja studenata koji su sudjelovali u istraživanju pokazuju

da manje od polovice studenata i studentica ima očuvano psihičko zdravlje, a posebno

zabrinjavaju podaci koji govore da nešto manje od 30% ima blago i umjereno izraženu

depresivnost, dok njih 34% (što je 11% više nego u prvom valu, kada ih je bilo 23%) ima jako i

izrazito jako izraženu depresivnost. 25-30% studenata iskazalo je blagu i umjerenu

anksioznosti i stres, a njih 28-32% izrazitu uznemirenost i tjeskobu te vrlo intenzivan stres (što

je značajno veći postotak u odnosu na onaj dobiven na uzorku u svibnju 2020., kada je iznosio

17-20%). Iako više simptoma narušenog mentalnog zdravlja imaju studenti koji se više brinu

oko studija i koji su se trebali više prilagoditi novom načinu života tijekom pandemije,

narušeno mentalno zdravlje prvenstveno je povezano s količinom doživljenih stresnih

događaja i jakom uznemirenošću zbog njih te sa sklonošću studenata ka usmjeravanju na svoje

negativne emocije, a djelomično i sa sklonošću izbjegavanja razmišljanja o problemima.

Općenito se pokazalo da su svojom kvalitetom života najmanje zadovoljni studenti sa

simptomima depresije, oni koji su više uznemireni stresnim događajima tijekom pandemije i

više zabrinuti oko studija te, očekivano, oni lošijeg imovinskog stanja.

Tijekom pandemije je 12% studenata zatražilo i koristilo stručnu psihološku pomoć jednom ili

više puta, a još 7% ih je imalo potrebu, ali nažalost nisu uspjeli dobiti odgovor. U odnosu na

3% onih koji su pomoć tražili do svibnja 2020., taj postotak je u ovom uzorku znatno veći te

upućuje da gotovo petina studenata koji su sudjelovali u istraživanju imaju probleme za koje

procjenjuju da nadilaze njihove kapacitete, zbog čega su trebali stručnu pomoć. Dodatnu

zabrinutost izazivaju podaci o značajno većem broju studenata koji iskazuju da će možda

(43%), vjerojatno (17%) ili sigurno (9%) u budućnosti trebati stručnu psihološku pomoć, u

odnosu na postotke ovih odgovora (27%, 8% i 3%) dobivene na uzorku studenata u svibnju

2020. Od svih oblika stručne pomoći, najveći postotak (77%) preferira razgovor sa stručnjakom

tj. psihološko savjetovanje.

0

10

20

30

osiromašen

društveni

život

promjena

načina života

zbog mjera

nedostatak

različitih

resura za

studiranje

izostanak

kontakta s

ranjivim

članovima

obitelji

član obitelji

obolio od

koronavirusa

član obitelji

radi na mjestu

gdje je izložen

zarazi

nemogućnost

obavljanja

zdravstvenih

pregleda

Stresni događaji i postotak studenata koje su izrazito uznemirili

52

Kako vam je na poslu?

Rezultati drugog vala istraživanja

radnog iskustva i psihičkog zdravlja

za vrijeme pandemije

COVID-19 u Hrvatskoj

Darja Maslić Seršić i Jasmina Tomas

dmaslic@ffzg.hr

U ovom poglavlju analiziramo podatke prikupljene na uzorku zaposlenih osoba koje su

sudjelovale u drugom valu našeg istraživanja i ispunile dio upitnika o radnom iskustvu za

vrijeme pandemije. Opisat ćemo sličnosti i razlike u podacima prikupljenima u proljeće 2020.,

u vrijeme prvog vala pandemije i prvog zaključavanja te onih koje smo prikupili na jesen 2020.,

za vrijeme drugog vala pandemije i ponovnog, ovaj put djelomičnog zaključavanja. Ukratko

ćemo sažeti glavne zaključke oba vala istraživanja u nekoliko točaka.

I. Sličnosti i razlike između dva vala istraživanja provedena u proljeće i jesen 2020.

Oba naša istraživanja provedena su na isti način te na prigodnom uzorku zaposlenih osoba

koje su se odazvale pozivu da ispune online upitnik te posebno dio upitnika koji se odnosi na

radna iskustva. I u prvom i u drugom valu pozivu se odazvao približno isti broj osoba - 584 u

proljeće te 595 u jesen 2020. Osim toga, oba su uzorka bila vrlo sličnih sociodemografskih

karakteristika te su dobro reprezentirala ukupan uzorak koji je sudjelovao u istraživanju Kako

smo?. Ponovno su većinu (preko 80%) činile žene, visokoobrazovane osobe (82.7%) te osobe

zaposlene na neodređeno vrijeme (83.7%). Više od polovice osoba je zaposleno u javnom ili

državnom sektoru (58,2%), 35% je zaposleno u privatnom sektoru, 3,5% radi u nevladinim

organizacijama, a 10 osoba su iz slobodnih zanimanja. Vrlo slična struktura zaposlenih bila je i

u općem uzorku, kao i u uzorku zaposlenih u prvom valu istraživanja. Ovo nam daje priliku za

usporedbu s podacima prikupljenima u proljeće, odnosno provjeru njihove pouzdanosti.

Glavni nalazi proljetnog istraživanja potvrđeni su šest mjeseci kasnije, u jesenskom

istraživanju:

(1) Potvrđen je porast doživljaja nesigurnosti posla u odnosu na razdoblje prije pandemije

– ostale su značajne razlike između javnog/državnog i privatnog/poslovnog sektora

Doživljaj opće nesigurnosti posla porastao je u odnosu na razdoblje prije pandemije, a

zabilježili smo gotovo iste prosječne vrijednosti nakon šest mjeseci. U prosjeku, doživljaj radne

neizvjesnosti nije vrlo visok – i dalje je prosječna ocjena niža od 3 na ljestvici 1-5.

53

Osobe zaposlene u privatnom/poslovnom sektoru osjećaju veći stupanj neizvjesnosti vezane

uz mogućnost gubitka posla. One značajno više od osoba zaposlenih u javnom/državnom

sektoru strepe od mogućeg gubitka posla. U studenom i prosincu 2020. je prosječna vrijednost

iznosila 2,8 u privatnom/poslovnom sektoru, a 2,4 u javnom/državnom. Razlika je statistički

značajna. Pritom se zaposlenici privatnog/poslovnog sektora međusobno više razlikuju u

doživljaju nesigurnosti posla, dok su zaposlenici javnog/državnog sektora imali međusobno

sličniji doživljaj nesigurnosti posla.

Nadalje, zaposlenici javnog/državnog sektora osjećaju veću sigurnost da će zadržati posao, ali

se u većoj mjeri od zaposlenika privatnog/poslovnog sektora brinu da bi se uvjeti rada u

budućnosti mogli pogoršati – ponovno u prosjeku daju ocjenu iznad 3 dok za poslovni/privatni

sektor ona iznosi 2,9.

Možemo zaključiti kako naše ponovljeno istraživanje potvrđuje rezultate prethodnog i

pokazuje njihovu pouzdanost.

Iako su se više brinuli da bi mogli izgubiti posao, radnici u privatnom/poslovnom sektoru

iskazivali su značajno veći stupanj optimizma vezanog za budućnost u odnosu na zaposlenike

javnog/državnog sektora. To nije bio slučaj u ponovljenom istraživanju. Obje skupine sudionika

iskazuju podjednaki stupanj optimizma – prosječna vrijednost za oba sektora iznosi 7,5 na

ljestvici od 1 do 11.

(2) Briga poslodavca o zdravstvenoj sigurnosti zaposlenika ostaje podjednako visoka, a briga

o njihovom razvoju i dalje jednako niska

U drugom valu istraživanja zaposlenici i dalje percipiraju da poslodavci pokazuju visoku razinu

brige o njihovoj zdravstvenoj sigurnosti. Prosječna procjena razine zaštitnih mjera koje

organizacije poduzimaju da bi zaštitile svoje zaposlenike od zaraze koronavirusom iznosi 4,07

(na ljestvici od 1 do 5), što je vrlo slično rezultatima prvog vala istraživanja.

Nasuprot tome, zaposlenici puno nižima procjenjuju mogućnosti koje im organizacije pružaju

za profesionalni rast i učenje u radnom kontekstu (prosječna procjena iznosi 2,99 na ljestvici

1

2

3

4

5

Javni/državni sektor Poslovni/privatni sektor

Strah od gubitka posla

54

1-5). Ovaj nalaz je nepovoljan iz dvaju razloga. Prvi razlog je taj što ovi rezultati ukazuju na

relativno stabilan trend niskih mogućnosti profesionalnog razvoja koje organizacije

omogućuju svojim zaposlenicima (prosječni rezultat u prvom valu iznosio je 2,91 na ljestvici

od 1 do 5). Drugi razlog je što ulaganje u profesionalni rast i učenje u radnom kontekstu

predstavlja jedan od važnijih preduvjeta inovativnog radnog ponašanja zaposlenika, koje je

iznimno važno za organizacijsku uspješnost u promijenjenim uvjetima poslovanja.

(3) Siromaštvo i financijske teškoće ostaju najsnažniji prediktor psihičkog zdravlja, a ključni

radnici su ponovo više opterećeni poslom

U prvom valu istraživanja socioekonomski status zaposlenika pokazao se jednom od

najsnažnijih odrednica njihove radne i opće dobrobiti. Sukladni rezultati dobiveni su i u

drugom valu. Socioekonomski status je u prvom valu istraživanja ispitan subjektivnom

procjenom lakoće kojom sudionici podmiruju svoje mjesečne financijske potrebe i obaveze. U

drugom valu je pored ove mjere uvedena dodatna mjera kojom je ispitana objektivna razina

ukupnih mjesečnih prihoda po članu kućanstva. Neovisno o načinu mjerenja, rezultati drugog

vala istraživanja pokazuju da s padom socioekonomskog statusa gotovo linearno padaju svi

mjereni indikatori radne i opće dobrobiti. Tako osobe u kategorijama najvišeg

socioekonomskog statusa i u drugom valu istraživanja rjeđe ruminiraju negativna iskustva s

posla, manje su preopterećene poslom, procjenjuju da njihove organizacije bolje brinu o

zdravlju svojih zaposlenika i doživljavaju manju nesigurnost posla. Nadalje, imaju niže

sagorijevanje na poslu te iskazuju veći životni optimizam i bolje psihičko zdravlje. Nasuprot

tome, osobe koje dosta teško ili vrlo teško podmiruju svoje financijske obaveze imaju gotovo

najniže ili najniže procjene na svim navedenim mjerama radne i opće dobrobiti.

1

2

3

4

5

radna

preopterećenost

nesigurnost posla sagorijevanje na

poslu

sigurnost od

zaraze na poslu

učenje i razvoj na

poslu

Vrlo lako Lako Prilično lako Malo teže Dosta teško Vrlo teško

55

Nadalje, rezultati drugog vala istraživanja pokazali su da su ključni radnici više opterećeni

poslom kao i u prvom valu. Međutim, za razliku od prvog vala, njihovo psihičko zdravlje nije

narušeno u većoj mjeri.

II. Rad od kuće – što smo dobili, a što izgubili

Kada je riječ o načinu rada tijekom pandemije, rezultati drugog vala istraživanja pokazuju da

su najveću preopterećenost radom doživjeli zaposlenici koji djelomično rade od kuće, a

djelomično odlaze na posao. Zaposlenici čiji je rad organiziran u skladu s novim rasporedom

odlazaka na posao su percipirali najviše nejasnoća vezanih uz svoju radnu ulogu (npr.

nejasnoća vezanih uz radne zadatke i ciljeve), imali najviše razine sagorijevanja na poslu te

pokazivali najmanje inovativnog radnog ponašanja. Nasuprot njima, zaposlenici koji su odlazili

na posao u skladu s redovitim radnim vremenom imaju najmanje izraženu razinu

preopterećenosti poslom, nejasnoće radne uloge i sagorijevanja na poslu te su bili najviše

inovativni u radu (pored zaposlenika koji su kombinirali odlazak na posao i rad od kuće).

U skladu s opisanim rezultatima, moguće je zaključiti da su najranjiviju skupinu zaposlenika,

kada je riječ o organizaciji rada za vrijeme pandemije, predstavljali zaposlenici koji su se morali

prilagoditi na novi raspored odlazaka na posao. Moguće je da je, u situaciji opće neizvjesnosti

vezane uz zdravstvenu i ekonomsku situaciju, novi raspored rada zaposlenicima predstavljao

dodatni izvor neizvjesnosti i nepredvidljivosti te od njih zahtijevao dodatnu prilagodbu u već

ionako promjenjivim okolnostima.

0 5 10 15 20 25 30

Vrlo lako

Lako

Prilicno lako

Malo teže

Dosta teško

Vrlo teško

izraženost psihičkih smetnji

56

1

2

3

4

5

radna preopterećenost nejasnoća radnih očekivanja sagorijevanje na poslu inovativno radno ponašanje

Redoviti odlazak na posao i redovito radno vrijeme Novi raspored odlazaka na posao

Kombinacija odlazaka na posao i rada od kuće Rad od kuće (online)

57

Kako smo informirani?

Rezultati istraživanja percepcije

medijskog izvještavanja i izvora

informiranja stanovništva za

vrijeme pandemije COVID-19 u

Hrvatskoj

Gordana Kuterovac Jagodić

gkuterovac@ffzg.hr

U dijelu istraživanja koji se bavio percepcijom medijskog izvještavanja o pandemiji je

sudjelovalo 549 sudionika, od čega 412 žena (75,4%) i 133 muškarca (24,6%) iz svih dijelova

Hrvatske. Najviše je bilo sudionika iz Grada Zagreba (51,2%), Splitsko-dalmatinske (7,7%),

Zagrebačke (7,1%) i Primorsko-goranske županije (5,3%). U obrazovnoj strukturi sudionika

prevladavaju osobe s visokom stručnom spremom (58,6%), na drugom su mjestu po

zastupljenosti oni s niskom i srednjom stručnom spremom (24,8%), dok je najmanje onih s

višom stručnom spremom (16,6%). Prosječna dob sudionika je 39,5 godina, a raspon dobi je

bio od 18 do 72 godine.

U prvom dijelu upitnika o medijima ispitani su medijski izvori koje su sudionici u zadnjih 7

dana koristili kada su se željeli informirati o vijestima i informacijama u vezi s pandemijom

COVID-19 (3 najčešće korištena izvora), potom koliko sudionici vjeruju pojedinim izvorima

informacija koji ih pokušavaju informirati o pandemiji te koliko misle da su u njima našli

netočnih ili zavaravajućih informacija o pandemiji. U drugom dijelu upitnika ispitani su stavovi

sudionika o edukativnoj ulozi medija o COVID-19 pandemiji, o emocijama koje medijsko

izvještavanje izaziva kod njih, stavovi o načinu izvještavanja medija te njihova očekivanja o

tome kako bi mediji trebali izvještavati o pandemiji. Sudionici ovog istraživanja kao izvor

informacija najviše koriste radio (34,1%), televiziju (22,8%), internetske portale (23,7%),

društvene mreže (16%), a najmanje novine (3,5%).

Glavni nalazi

1. Najčešće korišteni medijski izvori o pandemiji COVID-19 su nacionalne medijske kuće

Sudionici su trebali navesti tri najčešća izvora informacija koje koriste kada se žele informirati

o pandemiji, a rezultati odgovora na ovo pitanje su navedeni u tablici 1. Najveće nacionalne

medijske kuće i sve njihove platforme su najčešći izvor koje koristi gotovo 70% sudionika, na

drugom mjestu su podaci koje iznose stručnjaci različitih profila, a tek na trećem službeni

izvori Vlade RH. Poznanici su četvrti po redu izvor informacija naših sudionika, dok peto

mjesto dijele međunarodne znanstvene organizacije i nepoznati „obični“ ljudi na društvenim

mrežama. Najmanji broj sudionika kao izvor informacija o pandemiji koristi političare,

stranačke i vjerske autoritete.

58

Tablica 1. Najčešći izvori korišteni za dobivanje informacija o pandemiji COVID-19

Izvor informiranja o pandemiji

N

%

Medijske nacionalne kuće (TV, radio, novine, portale)

382

69.9

Stručnjaci (znanstvenici, liječnici, zdravstveni stručnjaci)

321

58.5

Službeni izvori Vlade RH ili HR zdravstvenih organizacija (npr. koronavirus.hr)

203

37.0

Obični, meni poznati ljudi

154

28.1

Izvori međunarodnih zdravstvenih organizacija

120

21.9

Obični, meni nepoznati ljude i oni na društvenim mrežama

121

22.0

Političari/stranački/vjerski autoriteti

78

14.2

2. Sudionici najviše vjeruju informacijama o pandemiji dobivenima od stručnjaka i

međunarodnih zdravstvenih organizacija, a najmanje onima dobivenima od političara i

nepoznatih ljudi na društvenim mrežama

Sudionike smo zamolili da izraze svoj stupanj povjerenja u točnost informacija o pandemiji

COVID-19 koje nalaze u različitim izvorima. Njihovi su odgovori prikazani u tablici 2, i to tako

da su sažete po dvije krajnje kategorije za povjerenje i nepovjerenje dok je ostatak do 100%

odgovora predstavljao neutralni odgovor.

Rezultati su ohrabrujući jer pokazuju da najveći broj sudionika izražava povjerenje u

informacije koje iznose znanstvenici i stručnjaci različitih profila. Oko polovice sudionika

potpuno ili uglavnom vjeruje međunarodnim zdravstvenim organizacijama, a dosta ljudi ima

povjerenja i u službene izvore Vlade i hrvatskih zdravstvenih organizacija. Pozitivno je i da

sudionici ne iskazuju previše povjerenja nepoznatim ljudima na društvenim mrežama kao

izvoru informacija o pandemiji, a zanimljivo je da im ipak više vjeruju nego političarima koji su

najveći izvor nepovjerenja.

Zabrinjavajuće je da oko trećina sudionika ne vjeruje informacijama o pandemiji koje se iznose

u medijskim nacionalnim kućama i službenim Vladinim izvorima, a četvrtina njih niti

međunarodnim zdravstvenim organizacijama. Također zabrinjava da 10% ljudi ne vjeruje

informacijama koje u medijima daju znanstvenici i zdravstveni stručnjaci.

Tablica 2. Postotak sudionika koji imaju povjerenje i onih koji ne vjeruju pojedinim izvorima

informacija o pandemiji COVID-19

Povjerenje u informacije o pandemiji na mediju

Potpuno ili

uglavnom vjeruju %

Uglavnom ili

uopće ne

vjeruju %

Medijske nacionalne kuće (TV, radio, novine, portale)

31.1

36.7

Stručnjaci (znanstvenici, liječnici, zdravstveni stručnjaci)

62.6

10.2

Službeni izvori Vlade ili HR zdravstvenih organizacija (koronavirus.hr)

41.3

32.1

Obični meni poznati ljudi

29.4

23.9

Izvori međunarodnih zdravstvenih organizacija

49.8

24.2

Obični meni nepoznati ljudi i ljudi na društvenim mrežama

8.7

49.3

Političari/stranački/vjerski autoriteti

3.1

74.8

59

3. Medijsko izvještavanje o pandemiji ima edukativnu ulogu, izaziva negativne emocije i

povezano je s psihičkim zdravljem sudionika

Trećina sudionika (32,2%) izjavljuje kako im mediji pomažu da razumiju ovu bolest i njezine

tjelesne posljedice, a četvrtina njih (24,4%) i njezine psihičke posljedice. Manje od polovice

sudionika (43,2%) se slaže da su im mediji pomogli da saznaju kako se zaštititi od bolesti

COVID-19.

Čak 68,2% sudionika izjavljuje da su prezasićeni medijskim informacijama o pandemiji, dok

samo 10% njih nije prezasićeno. Kod gotovo polovice sudionika (47,1%) medijsko izvještavanje

o pandemiji izaziva emociju ljutnje, 29,1% njih je neutralno, a 23,8% se ne ljuti na medijske

izvještaje. Samo 5,1% sudionika izvještava da ih medijsko izvještavanje o pandemiji smiruje.

Medijsko izvještavanje o pandemiji izaziva strah kod 18,6% sudionika.

Usporedili smo rezultate na Ljestvici depresivnosti, anksioznosti i stresa (DASS) kod osoba koje

izjavljuju kako medijsko izvještavanje o pandemiji kod njih izaziva ljutnju (N=237) i onih koji

izjavljuju da to kod njih ne izaziva ljutnju (N=120). Na slici 1 je vidljivo kako oni koji izjavljuju

da se ljute prilikom praćenja medija o pandemiji imaju i lošije pokazatelje mentalnog zdravlja

– značajno višu razinu anksioznosti, depresivnosti i stresa. Budući da ovo istraživanje ima

samo korelacijsku snagu, može se pretpostaviti da ljutnja zbog medijskog izvještavanja šteti

psihičkom zdravlju ili pak da oni s lošijim psihičkim zdravljem postaju emocionalno

uznemireniji konzumirajući vijesti o pandemiji.

Slika 1. Povezanost doživljavanja emocije ljutnje pri izloženosti medijskim informacijama o pandemiji

s pokazateljima psihičkog zdravlja sudionika

60

4. Sudionici medijima najviše zamjeraju prečesto iznošenje statističkih podataka o žrtvama

pandemije i preveliku zastupljenost vijesti o pandemiji u odnosu na druge sadržaje

Ispitivanjem zamjerki izvještavanju medija o pandemiji utvrđeno je da se 67% sudionika slaže

s tvrdnjom da mediji previše često objavljuju statističke podatke o broju zaraženih, testiranih,

umrlih i ozdravljenih osoba, a 64% njih smatra da mediji daju preveliku pažnju pandemiji u

odnosu na druge vijesti. Malo više od polovice sudionika (51,4%) se slaže s tvrdnjom da mediji

pretjerano ističu opasnost od pandemije, a 33,8% njih da su mediji puni netočnih informacija

o pandemiji. Da mediji nedovoljno ističu opasnost bolesti COVID-19 misli samo 14,3%

sudionika, a da nedovoljno izvještavaju o razvoju cjepiva njih 20,6%.

5. Građani imaju preporuke za unapređenje medijskog izvještavanja o pandemiji: prenositi

samo znanstveno provjerene informacije i ne omogućavati dezinformirajuće komentare

čitatelja

Gotovo svi sudionici (njih 90%) smatraju da mediji trebaju prenositi samo znanstveno

provjerene informacije o pandemiji, a više od polovice njih (54%) se slaže s tvrdnjom da mediji

trebaju zabraniti ostavljanje komentara čitatelja/gledatelja koji šire dezinformacije o

pandemiji. Oko trećine sudionika se slaže s tvrdnjama da mediji trebaju prenositi preporuke

o alternativnim načinima liječenja bolesti COVID-19 (34,6%), prenositi vijesti o skupovima i

osobama koji promiču zdravstveno štetna ponašanja u pandemiji (30,9%), ali i pokazivati

teške posljedice bolesti (28,9%). Međutim, nešto veći broj građana (38,6%) se ne slaže s

potrebom pokazivanja teških posljedica bolesti COVID-19, kao niti s prikazivanjem

alternativnih načina liječenja te bolesti.

61

Zaključci i preporuke

Spoznaje važne za skrb o psihičkom zdravlju građana

 Pandemija nije samo biološki rizik za tjelesno zdravlje, već i za psihičko zdravlje značajnog

dijela stanovništva, čak i kada nisu oboljeli od zarazne bolesti.

 Tijekom mjeseci koji su protekli u pandemiji je svim slojevima stanovništva postalo teže i

postotak osoba s narušenim psihičkim zdravljem se povećao.

 Pao je doživljaj zadovoljstva životom i optimizam u pogledu budućnosti - treba što prije

vratiti život u normalu kako bi se oni restituirali.

 Upute o mjerama ponašanja u kriznoj situaciji izazvanoj pandemijom, kako one od

službenih tijela tako i medijske, trebaju uključivati i preporuke o brizi za psihičko zdravlje,

kako vlastito tako i bliskih osoba.

 Psihološka podrška tijekom pandemije treba biti dostupna svim građanima putem

telefona ili/i interneta, a gdje je moguće i unutar sustava poput školskog, zdravstvenog ili

unutar radnih organizacija.

 Osobe koje već od ranije imaju narušeno psihičko zdravlje traže pojačanu skrb tijekom

pandemije i potrebno je osigurati da se savjetodavni ili psihoterapijski rad s njima ne

prekida ili im organizirati posebnu podršku.

 Potrebno je omogućiti i kontinuiranu medicinsku skrb osobama narušenog tjelesnog

zdravlja, kako se ne bi dodatno povećao njihov stres i zabrinutost.

 Medijski prikaz žrtava iz ranjivih skupina mora biti pažljivo balansiran, kako ne bi nanio

dodatnu psihičku štetu.

 Rizičnima za narušeno psihičko zdravlje pokazali su se: žene, mladi, samci, rizični za COVID-

19, osobe koje su već ranije imale psihičke tegobe, one koje se još uvijek boje potresa i

prate seizmološke podatke, nezaposleni i siromašniji građani.

 Roditeljstvo je u situacijama krize teže nego u redovitim situacijama, pa roditelji male i

školske djece trebaju dodatnu obiteljsku, ali i stručnu podršku.

 Poslodavci trebaju imati razumijevanja za djelatnike koji rade od kuće, uvažiti njihove

uvjete života te voditi računa o radnom vremenu i količini radnih sati, a roditelje male ili

školske djece rasteretiti i omogućiti im potrebnu prilagodbu radnih zadataka i vremena

njihovog obavljanja.

 Nastavu na daljinu učenici doživljavaju to težom što su mlađi i nesamostalniji u regulaciji

učenja te je o tome potrebno voditi računa u kreiranju nastavnih sadržaja i zadataka.

 Narušena rutina svakodnevnih aktivnosti izaziva stres i stavlja dodatni pritisak na naše

psihičke resurse, pa je važno osiguravanje doživljaja rutine i ravnoteže u našem

svakodnevnom životu.

 U stresnoj situaciji najviše nam pomaže podrška naših partnera i članova obitelji, stoga

treba omogućiti da bliske osobe budu zajedno tijekom pandemije.

62

 Djeci i mladima je posebno potrebno osigurati aktivnosti druženja s vršnjacima jer je to

njihova razvojna potreba koja se pokazala posebno ugroženom.

 Djeca i mladi su doživjeli višekratne nematerijalne gubitke o kojima treba otvoreno

razgovarati i dopustiti im tugovanje.

 Došlo je do smetnji spavanja koje su vrlo intenzivne - skoro polovica odraslih sudionika,

preko trećina mladih i četvrtina djece imaju ozbiljnih problema sa spavanjem. Hitno je

potrebno uvesti edukaciju o ovom problemu i podučiti ljude kako da uvedu higijenu

spavanja.

 Došlo je do pojave smetnji iz kruga pretjeranog čišćenja i održavanja higijene, što može

biti začetak opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Izrazito je važno pravovremeno

identificirati ranjive i pružiti im pomoć jer su ovakvi obrasci ponašanja psihopatogeni.

 Simptomi pandemijskog umora su izraženi kod većeg broja ljudi, o njima treba početi

jasnije govoriti i usmjeravati na njihovo uklanjanje, putem što bržeg povratka u normalan

život i odavanjem priznanja ljudima, pogotovo mladima, na žrtvi koju su podnijeli kako bi

se zaustavilo širenje virusa. Treba početi otvoreno razgovarati o tome da je ovo bilo teško

razdoblje za sve nas.

Kako smo - Rezultati drugog vala istrazivanja jesen 2020

Abstract

Recommendations

Internet and health-related behavior

Functional hemispheric asymmetries across menstrual cycle

Applied Cognitive Science - Development of Standard of Occupation, Standard of Qualification and Interdiciplinary MA Program

Healthy sexual aging: A mixed-method study of sexual function and sexual well-being in older European adults

Kako smo? Život u Hrvatskoj u doba korone (How are we? Life in Croatia during coronavirus disease pa...

Psihometrijske karakteristike Ljestvice dječje osjetljivosti na okolinu u uzorcima hrvatske djece i...

The Subjective Quality of Life (SQOL) in Gastroenterological Patients

The Subjective Quality of Life (SQOL) in Gastroenterological Patients