Content uploaded by Višeslav Raos
Author content
All content in this area was uploaded by Višeslav Raos on Nov 02, 2021
Content may be subject to copyright.
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
Katalonsko pitanje na izborima u studenom
2019.: analiza predizbornih sučeljavanja
Ana Lasica* 1
Višeslav Raos**2
https://doi.org/10.31297/hkju.21.3.1
UDK 341.231(460.23)
342.8:324(460.23)
Original scientific paper / izvorni znanstveni rad
Received / primljeno: 27. 12. 2020.
Accepted / prihvaćeno: 21. 5. 2021.
Porast potpore pokretu za neovisnost u Kataloniji za po-
sljedicu je imao institucijsku nestabilnost i promjenu
španjolskoga stranačkog sustava. Ovaj rad istražuje razlike
u interpretacijskim okvirima katalonskog pitanja na temelju
izjava nacionalnih stranačkih čelnika koji su sudjelovali na
četiri predizborna sučeljavanja za parlamentarne izbore u
studenom 2019. Interpretacijski okviri definirani su s obzi-
rom na tri pitanja: 1) jesu li nacionalni stranački čelnici
u predizbornim sučeljavanjima prikazali katalonski proces
(Procés) kao neprijateljski, tj. kao onaj koji ruši ustavni pore-
* Ana Lasica, doktorska kandidatkinja, Fakultet političkih znanosti, Sveučilište u
Zagrebu (PhD student, Faculty of Political Science, University of Zagreb, Croatia, e-mail:
analasica@gmail.com)
ORCID: https://orcid.org/0000-0002-3841-110X
** DDr. sc. Višeslav Raos, docent, Fakultet političkih znanosti, Sveučilište u Zagrebu
(Assistant Professor, Faculty of Political Science, University of Zagreb, Croatia, e-mail:
viseslav.raos@fpzg.hr)
ORCID: https://orcid.org/0000-0003-2651-1813
556
Lasica, A., & Raos, V. (2021). Katalonsko pitanje na izborima u studenom 2019.: ...
HKJU-CCPA, 21(3), 555–582
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
dak ili kao legitimno pravo građana na prosvjed; 2) kako
stranački čelnici uokviruju španjolsku državu – kao izričito
unitarnu zemlju ili višenacionalnu državu; 3) smatraju li
nacionalni stranački čelnici da su nužne ustavne promjene
da bi se riješilo katalonsko pitanje ili preferiraju status quo.
Analiza provedena metodom uokvirivanja utvrdila je pet
interpretacijskih okvira te pokazala da dva interpretacijska
okvira koja podrazumijevaju afirmativno rješavanje katal-
onskog pitanja dijalogom s katalonskom vladom (Generali-
tat) uživaju većinu i na sučeljavanjima i nakon izbora.
Ključne riječi: borba za neovisnost, Španjolska, Katalonija,
predizborno sučeljavanje, interpretacijski okvir
1. Uvod
Porast potpore pokretu za neovisnost (španj. independentismo, kat. inde-
pendentisme) u Kataloniji je posljedično uzrokovao institucijsku nestabil-
nost i promjenu stranačkog sustava na razini cijele Španjolske. Od 2015.
do kraja 2019. Španjolci su četiri puta birali zastupnike u nacionalni parla-
ment. Svaka politička stranka koja djeluje na državnoj razini imala je druk-
čije viđenje političkog problema u Kataloniji te drukčije viđenje njegova
mogućeg rješenja. Bilo je vrlo teško postići kompromis i formirati stabilnu
vladajuću većinu. Nakon izbora održanih 10. studenoga 2019. glavni cilj
predsjednika Španjolske socijalističke radničke stranke (Partido Socialista
Obrero Español, PSOE) Sáncheza, kao i većine glavnih političkih aktera,
bilo je razbijanje političke blokade i formiranje vlade. Najveća katalon-
ska stranka pobornica neovisnosti koja djeluje u španjolskome parlamen-
tu, Republikanska ljevica Katalonije (Esquerra Republicana de Catalunya,
ERC), bila je suzdržana pri glasanju o povjerenju novoj Sánchezovoj vla-
di, a zauzvrat je tražila jamstva da će buduća vlada omogućiti raspravu
o teritorijalnom sukobu, odnosno katalonskome pitanju (Rodon, 2020,
str. 1491).1 Zahvaljujući tom potezu Sánchez je zajedno s koalicijskim
partnerima iz lijeve koalicije Ujedinjene možemo (Unidas Podemos, UP)
1 Pri stupanju na dužnost španjolske vlade vrijedi načelo konstruktivnog glasanja o
povjerenju/nepovjerenju tako da je manjinska vlada moguća i uz suzdržane glasove dokle god
ne postoji alternativna većina u parlamentu koja je može srušiti.
557
Lasica, A., & Raos, V. (2021). Katalonsko pitanje na izborima u studenom 2019.: ...
HKJU-CCPA, 21(3), 555–582
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
uspio oformiti manjinsku vladu (v. tablice 1 i 2).2 To je bio golem uspjeh
s obzirom na to da u Španjolskoj nije razvijena kultura koaliranja te stran-
ke, ali i birači, usprkos primjeni listovnoga razmjernog sustava, preferira-
ju jednostranačke vlade, kao i s obzirom na to da su prethodni pokušaji
formiranja višestranačke vlade 2016. propali (Simón, 2016). Bila je riječ
o prvoj koalicijskoj vladi od formiranja Ustava iz 1978.3 U veljači 2020.,
nakon uspješna formiranja vlade, španjolski premijer Sánchez najavio je
uspostavu bilateralne komisije čiji je cilj dogovor o statusu Katalonije unu-
tar Španjolske. Takvoj politici oštro su se suprotstavile španjolske stranke
desno od centra (EITB, 2020).
Cilj je ovoga rada analizirati kako su politički akteri koji djeluju na razini
cijele Španjolske razumijevali katalonski independentizam i koja su rje-
šenja nudili za politički prijepor u vezi sa statusom autonomne zajedni-
ce Katalonije tijekom izborne kampanje uoči izbora 10. studenoga 2019.
Kako bi se došlo do odgovora na to pitanje, fokus je stavljen na izjave po-
litičkih čelnika za vrijeme četiriju predizbornih sučeljavanja organiziranih
u predizbornoj kampanji od 1. do 8. studenoga 2019. Izjave političkih čel-
nika na predizbornim sučeljavanjima bit će pridružene interpretacijskim
okvirima u skladu s postulatima teorije uokvirivanja. Završno će dobiveni
interpretacijski okviri biti upareni s rezultatima izbora da bi se utvrdilo
koji je od interpretacijskih okvira katalonskoga pitanja zadobio većinsku
potporu španjolskih birača na izborima u studenom 2019. te koje okvire
zastupaju stranke koje čine vladajuću većinu nakon izbora. Također, za-
hvaljujući ovoj analizi bolje će se moći razumjeti što se može očekivati od
daljnjeg djelovanja Sánchezove koalicijske vlade.
2 Lijeva koalicija Unidas Podemos (prije 2019. zvala se Unidos Podemos, no zbog nagla-
šene feminističke orijentacije te koalicije naziv je prebačen u ženski rod) sastoji se od stranke
Možemo (Podemos) i stranačke federacije Ujedinjene ljevice (Izquierda Unida, IU) kao i niza
manjih lokalnih i regionalnih pridruženih lista. Unutar IU-a glavna je članica Komunistička
partija Španjolske (Partido Comunista de España, PCE).
3 Prvi demokratski izbori u Španjolskoj nakon 1936. održani su 1977. Pobijedila je ši-
roka koalicija pod nazivom Unija demokratskog centra (španj. Unión de Centro Democrático,
UCD) pod vodstvom tranzicijskog premijera Suáreza. UCD je nedugo nakon toga postao
politička stranka. Iako neki mediji i autori ističu da je riječ o prvoj koaliciji u posljednjih 80
godina, čini se da je najispravnija tvrdnja da je riječ o prvoj koaliciji od Ustava iz 1978. Više
o osnivanju UCD-a v. Jiménez, 2011.
558
Lasica, A., & Raos, V. (2021). Katalonsko pitanje na izborima u studenom 2019.: ...
HKJU-CCPA, 21(3), 555–582
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
Tablica 1: Glasanje o povjerenju vladi Pedra Sáncheza
Potpora vladi Pedra
Sáncheza Stranke
DA (167 zastupnika)
Španjolska socijalistička radnička stranka (Partido Socialista
Obrero Español, PSOE) (120)
UP (35)
Baskijska nacionalistička stranka (Euzko Alderdi Jeltzalea/Parti-
do Nacionalista Vasco, EAJ/PNV) (6)
Više zemlje (Más País) (2)
Koalicija zalaganje (Coalició Compromís) (1)
Novi Kanari (Nueva Canarias) (1)
Galicijski nacionalistički blok (Bloque Nacionalista Galego,
BNG) (1)
Teruel postoji! (¡Teruel Existe!) (1)
NE (165 zastupnika)
Narodna stranka (Partido Popular, PP) (88)
VOX (52)
Stranka građana (Ciudadanos, Cs) (10)
Zajedno za Kataloniju (Junts per Catalunya, JxCat) (8)
Kandidatura narodnog jedinstva (Candidatura d’Unitat Popular,
CUP) (2)
Zbroj Navara (Navarra Suma, N+) (2)
Kanarska koalicija (Coalición Canaria, CC) (1)
Regionalistička stranka Kantabrije (Partido Regionalista de Can-
tabria, PRC) (1)
Forum Asturije (Foru Asturies, FAC) (1)
SUZDRŽANI
(18 zastupnika)
ERC (13)
Baskija, ujedini se (Euskal Herria Bildu, EH Bildu) (5)
Izvor: autori, prema podacima iz Döring & Manow, 2020.
Tablica 2: Stranački sastav vlade Pedra Sáncheza
Stranke u vladi Pedra Sáncheza Broj ministara i ministrica
PSOE 11
Podemos 2
PCE 2
nestranačke osobe 8
Izvor: autori prema podacima iz Döring & Manow, 2020.
559
Lasica, A., & Raos, V. (2021). Katalonsko pitanje na izborima u studenom 2019.: ...
HKJU-CCPA, 21(3), 555–582
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
2. Španjolska država autonomijâ i katalonski pokret
za neovisnost
Temelj je moderne španjolske demokracije Ustav iz 1978. kojim je službeno
završio proces tranzicije iz diktature u demokraciju. Tadašnje katalonske
političke elite na čelu s Jordijem Pujolom4 poduprle su Ustav, no današnje
tu potporu definiraju kao razdoblje velika straha te smatraju sebe zato-
čenicima „režima iz 1978.“. Kolektivno sjećanje na Španjolski građanski
rat (1936. – 1939.) u španjolskoj demokratskoj tranziciji (1975. – 1978.)5
imalo je ključnu ulogu u vezi s konfiguracijom španjolske političke kulture.
Tražili su se prije svega mir, red i stabilnost. Sve koji su bili uključeni u gra-
đanski rat smatralo se jednako krivima te se takva tragedija nikada više nije
smjela ponoviti (Aguilar, 1997, str. 90). Iz tog je razloga strah od ponovne
nestabilnosti i rata za posljedicu imao širok društveni i politički konsenzus
u donošenju novih zakona. Baby (2018) ističe da je kralj Juan Carlos tada,
ali i poslije u razdobljima krize, isticao da su se dvije Španjolske (jedna
republikanska/lijeva, a druga nacionalistička/frankistička) u tranziciji uje-
dinile i kao rezultat ujedinjenja svih španjolskih građana izglasan je Ustav,
temeljni zakon moderne demokratske Španjolske. Zbog navedenog stra-
ha također su stvorene državne institucije koje je teško promijeniti i koje
odmiču građane od uključenosti u procese donošenja odluka. Španjolska
tranzicija proizvela je demokraciju „niske kvalitete“, u kojoj su ključne poli-
tičke odluke i dalje ostale koncentrirane u rukama lidera glavnih političkih
opcija, s velikom dozom autonomije u odnosu na birače i na društvene
skupine (Colomer, 1999, str. 182). Ustavom je Španjolska podijeljena na
regionalne jedinice koje se nazivaju autonomnim zajednicama (comunida-
des autonómas). Izabran je put regionalizirane i decentralizirane unitarne
države s obzirom na različite identitetske skupine koje su stoljećima na-
seljavale prostor današnje Španjolske (Perović, 2010, str. 489–491). Inđić
(1982) ističe da je država regionalnih autonomijâ bila više pragmatično
političko rješenje koje je diktirala tadašnja politička svakodnevnica nego
trajna solucija. Tranzicijski premijer Adolfo Súarez (1976. – 1981.) za vri-
jeme stvaranja nove ustavne arhitekture zemlje radio je prisilne korake
radi ublažavanja kompleksnosti nacionalnoga pitanja. Međutim, nikada
nije isticao nacionalnu individualnost Katalonije i Baskije, nego je u svojoj
4 Jordi Pujol je od 1980. do 2003. obnašao dužnost predsjednika Izvršnog vijeća,
odnosno katalonske vlade (kat. Consell Executiu).
5 Katkad se kao kraj tranzicije uzima 1982., odnosno prvi dolazak posve nefrankistič-
kih snaga na vlast sa socijalističkom vladom pod vodstvom premijera Felipea Gonzáleza.
560
Lasica, A., & Raos, V. (2021). Katalonsko pitanje na izborima u studenom 2019.: ...
HKJU-CCPA, 21(3), 555–582
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
retorici uvijek naglašavao regionalne posebnosti. Napetost između težnji
za jedinstvom Španjolske i pritiscima za priznavanjem manjinskih naroda
ilustrirana je u čl. 2. španjolskoga ustava. Ideja je bila pomiriti načelo naci-
onalnoga jedinstva s regionalnom autonomijom na kojoj su inzistirale Ka-
talonija i Baskija, tj. postići ravnotežu (Barbarić, 2015, str. 136). Prema čl.
2. Ustava, ustavni poredak temelji se na neraskidivom jedinstvu španjolske
nacije, zajedničke i nedjeljive domovine svih Španjolaca, dok se narodno-
stima i regijama od kojih se sastoji priznaje i jamči pravo na autonomiju te
međusobna solidarnost (Gotovac & Kostadinov, 2008, str. 24). Taj članak
najbolje oslikava dvosmislenost pravnih odredbi koje svaka politička opcija
interpretira na način koji odgovara njezinoj političkoj retorici.
Colomer (2006) primjećuje da uspostava demokracije i donošenje Ustava
u Španjolskoj nisu pomogli stvaranju velike nacionalne države u Španjol-
skoj. Država autonomijâ nije proizvela željenu ravnotežu, a to bi bilo sta-
bilno institucijsko rješenje za odnose između različitih teritorijalnih zajed-
nica. No, pomogla je uspješnom integriranju Španjolske u Europsku uniju
i razvijanju regionalnog samoupravljanja manjih nacija unutar španjolskog
teritorija (usp. Gillespie, 2015).
Prije 2006. katalonski pokret za neovisnost nije bio ozbiljno prisutan. Iako
od 1922. postoji stranka Estat Català6, preteča današnje Republikanske
ljevice, njezino političko djelovanje u kontekstu pokreta za neovisnost
imalo je tek simboličnu važnost (Balcells, 1996, str. 45). U kontekstu od-
laska u egzil i ilegalu za vrijeme frankističkoga režima te demokratske
tranzicije katalonski su nacionalisti bili podijeljeni oko ideje neovisnosti.
Nasuprot čvrstim pobornicima (ERC) obnove kratkotrajne Katalonske
Republike iz 1931.7 stajale su snage koje su smatrale da je potrebno pri-
jelazno razdoblje tijekom kojega će se raspraviti budući status Katalonije
(Guibernau, 2014b, str. 11).
Političko se ozračje u Kataloniji polako počelo mijenjati od 2006., kada je
katalonski parlament odobrio zahtjev za promjenama katalonskog statuta.
Nedugo nakon katalonskog parlamenta to je napravio i Kongres (Congreso
de los Diputados, donji dom parlamenta) u Madridu. Međutim, Ustavni
je sud na prijedlog konzervativnog PP-a 2010. razmotrio izmjene Statuta
6 U ožujku 1931. ujedinjuju se stranke Katalonska država (Estat Català, vođa Fran-
cesco Macià) i Stranka katalonske republike (Partit Republica Català, vođa Lluís Companys)
te tako nastaje ERC.
7 Ta trodnevna republika nastala je za vrijeme interregnuma između sloma diktature
generala Miguela Prima de Rivere (1923. – 1930.) i proglašenja Druge Španjolske Republike
(1931. – 1939.).
561
Lasica, A., & Raos, V. (2021). Katalonsko pitanje na izborima u studenom 2019.: ...
HKJU-CCPA, 21(3), 555–582
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
te proglasio 14 od 223 odredbe protuustavnima i ukinuo ih.8 Te je godine
25 % katalonskog stanovništva podupiralo odcjepljenje Katalonije od Špa-
njolske, a taj se udio uoči protuustavnog referenduma 1. listopada 2017.
udvostručio (Morel, 2018, str. 27 – 28). Možemo reći da je tada Procés
bio na svom vrhuncu. Procés je naziv za katalonski pokret za neovisnost
koji se upotrebljava od 27. rujna 2012. kada je katalonski parlament odo-
brio rezoluciju 742/IX koja se odnosila na katalonsko pravo na odluku. U
rezoluciji stoji da je katalonsko pravo na odluku, tj. pravo na samoodre-
đenje demokratski izričaj suverenosti katalonske nacije (Cendón, 2016,
str. 189). Stoga Procés predstavlja otvorenu dinamiku ciljanoga politič-
kog djelovanja čiji je krajnji ishod neovisna katalonska država (usp. Forti,
Gonzàlez i Vilata, & Ucelay-Da Cal, 2017, str. 4). Kada i ako se to ostvari,
Procés formalno prestaje postojati. Akademska zajednica na različite nači-
ne objašnjava Procés i porast potpore pokretu za neovisnost u Kataloniji.
Luque (2018) u svojoj knjizi La secesión en los dominios del lobo [Secesija
u vučjim domenama] obrazlaže tezu o katalonskoj jeseni kao postmoder-
nome državnom udaru. Colomer (2017) smatra da težnja za neovisnošću
Katalonije nije odgovor katalonskih političkih elita na zahtjeve građana,
nego je od elita vođena i politički motivirana strategija čiji je cilj pojačan
sukob sa španjolskom vladom.9 Neke autorice (Guibernau, 2013, str. 384)
tvrde da do promjene od potpore za devoluciju do potpore za secesiju
u katalonskome društvu dolazi nakon razočaranja (posebice kod mlađih
generacija, v. Guibernau, 2014a) neispunjenim zahtjevima za većom au-
tonomijom nakon 2006. te ističu ulogu civilnoga društva u tom procesu.
Pobornici katalonske neovisnosti sebe doživljavaju „revolucionarima s
osmijehom“. Ponašaju se miroljubivo i pozivaju se na svoje građansko
pravo da prosvjedima iskažu svoje nezadovoljstvo odnosom španjolske
države prema njihovu pravu na samoodređenje. Djelovanje katalonskih
pobornika neovisnosti temelji se na miroljubivosti i obećanjima da u bu-
dućoj Republici Kataloniji nikada neće biti nasilja. Oporbene unionistič-
ke političke snage temelje svoju poziciju na vladavini prava i postojećega
zakonodavnog okvira. Unionistička strana također se ne služi nasiljem, a
kada to i čini, poziva se na Ustav (Forti, Gonzàlez i Vilata, & Ucelay-Da
Cal, 2017, str. 4).10
8 O izmjenama Statuta i odluci Ustavnoga suda, v. Lulić, 2019, str. 85.
9 O tome kako su katalonski pokret za neovisnost pokretale elite, ali i kako je u njego-
vu temelju jasan etnički, a ne građanski nacionalizam, v. Miley, 2007.
10 Bivši španjolski premijer Mariano Rajoy (PP) naredio je policiji 1. listopada 2017.
da intervenira radi zaustavljanja održavanja protuustavnoga referenduma. Prema podacima
562
Lasica, A., & Raos, V. (2021). Katalonsko pitanje na izborima u studenom 2019.: ...
HKJU-CCPA, 21(3), 555–582
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
3. Posebnost katalonskog pitanja u usporedbi s
drugim pokretima za neovisnost u liberalnim
demokracijama
Zašto je baš katalonsko pitanje, odnosno katalonski pokret za neovisnost
i njegov utjecaj na dinamiku stranačkoga natjecanja u Španjolskoj, važno
za širi kontekst rasprava o pokretima za neovisnost u liberalnim demokra-
cijama te stoga vrijedno istraživačke pozornosti?
Katalonski slučaj ima najviše dodirnih točaka s kvebečkim i škotskim. Na-
ime, riječ je o trima slučajevima pokreta za neovisnost u liberalnim de-
mokracijama koji su rezultirali referendumima o osamostaljenju. U sva tri
slučaja bila je riječ o monarhijama u kojima su se osamostaliti htjele regije
ili dijelovi zemlje koji imaju etničke ili jezične karakteristike drukčije od ve-
ćine zemlje. U slučaju Kanade radilo se o pokušaju odcjepljenja unutar fe-
deralno uređene zemlje, u slučaju Škotske o pokušaju osamostaljivanja od
ustavno decentralizirane unije (usp. Loughlin, 2013, str. 206)11, a u slučaju
Katalonije o secesionizmu unutar regionalizirane i decentralizirane uni-
tarne države (usp. Colomer, 1998). Nadalje, u Québecu je, uz povijesno
visoku izlaznost (93,52 %), tanka većina (50,58 %) odbacila referendumski
prijedlog da ta provincija postane suverena (Turcotte, 1996, str. 399), s
time da savezna vlada nije osporavala sâmo održavanje referenduma, već
njegove možebitne ustavnopravne implikacije. U škotskome slučaju parla-
ment u Londonu dopustio je održavanje referenduma koji je građane pitao
žele li da Škotska postane neovisna zemlja te je uz vrlo visoku izlaznost
(84,59 %) relativno mala većina (55,3 %) glasala protiv takva prijedloga
(Raos, 2014, str. 53). U Španjolskoj je Ustavni sud proglasio referendum
neustavnim (Boletín Oficial del Estado, 2017). Na referendum je izišlo
manje od polovice birača (43,03 %), a referendumski prijedlog da Katalo-
nija postane neovisna država republikanskog uređenja poduprla je većina
od čak 92,01 % (Generalitat de Catalunya, 2017). Možemo dakle vidjeti
da su u slučaju Québeca i Škotske uz visoku izlaznost tijesno odbačeni se-
cesionistički prijedlozi te da oni nisu uključivali i odbacivanje britanske kra-
ljevske kuće, odnosno zauzimanje jasna republikanskog stava. Nasuprot
tome, u katalonskome slučaju došlo je do djelomična bojkota referenduma
katalonskog ministarstva zdravstva, španjolska policija ozlijedila je 761 osobu (Russell, Slaw-
son, & Greenfield, 2017).
11 Procesom devolucije britanski politički sustav dio ovlasti prenio je na regionalne
parlamente, pa tako 1999. (ponovno) nastaje škotski parlament, no i dalje je bila riječ o
unitarno uređenoj državi.
563
Lasica, A., & Raos, V. (2021). Katalonsko pitanje na izborima u studenom 2019.: ...
HKJU-CCPA, 21(3), 555–582
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
(što se zasigurno može dovesti u svezu s činjenicom da ga Ustavni sud nije
bio odobrio), ali i premoćne većine onih koji jesu glasali koji su se odredili
ne samo za odcjepljenje već i za odbacivanje monarhističkoga državnog
uređenja.12 Naposljetku, kao što je već spomenuto, referendum nije prote-
kao bez nasilja, za razliku od onoga u Québecu i Škotskoj.
Osim toga, posebnost katalonskoga slučaja ponajbolje ilustrira usporedba
učestalosti ključnih pojmova u trima slučajevima (kanadskom, britanskom
i španjolskom), analizirana na temelju izbornih programa sadržanih u me-
đunarodnoj komparativnoj bazi podataka Comparative Manifesto Project
(MARPOR/CMP) koja prikuplja i tematski kodira izborne programe u
više od pedeset zemalja. Za svaki od slučaja uzete su u obzir ključne ri-
ječi „Québec“ (kanadski izborni programi), „Škotska“ (britanski izborni
programi) te „Katalonija“ (španjolski izborni programi).13 Kao referentno
razdoblje odabrano je ono od 1990. do 2020. jer su unutar njega održana
sva tri referenduma o statusu i potencijalnom osamostaljenju Québeca
(1995.), Škotske (2014.) i Katalonije (2017.). Učestalost ključnih riječi
nije analizirana u cjelokupnim tekstovima, već unutar onih dijelova po-
jedinačnih izbornih programa u trima zemljama koji tematski pokrivaju
sadržaje koji su ponajviše vezani uz pitanja ustroja i naravi države i nacije.
Stoga su izabrani dijelovi izbornih programa pokriveni kodovima koji se
tiču tema ustavnoga poretka (kodovi per203 i per204), vertikalne diobe
vlasti, tj. pitanja centralizacije/decentralizacije (kodovi per301 i per302),
nacionalnoga identiteta (kodovi per601 i per602) te multikulturalizma
(kodovi per607 i per608).14
Analiza je pokazala da je pojam „Katalonija“ u promatranom razdoblju u
navedenim tematskim cjelinama izbornih programa bio spominjan 676
12 Zauzimanje za republiku, nasuprot monarhiji, u kontekstu španjolskoga političkog
sustava otvara pitanje konsenzusa o naravi postfrankističke Španjolske i razdore iz vremena
Druge Španjolske Republike i Španjolskoga građanskog rata i prekida s politikom zaborava
(takozvani „Pakt zaborava“ (španj. Pacto del olvido)). Isprepletenost republikanizma i kata-
lonskoga nacionalizma svakako je važan element rasprave o katalonskom pokretu za neovi-
snost, no to pitanje zahtijevalo bi širu elaboraciju koja prelazi okvire ovoga članka.
13 Odabrani su nazivi na većinskim jezicima u tim trima zemljama (engleskom i ka-
stiljanskom), a ne manjinskima (francuskom i katalonskom) kako bi se ispitala prisutnost
teme/pojma u stranačkom sustavu u cjelini, a ne samo kod etnoregionalističkih stranaka za
koje se ionako može očekivati da u svojim izbornim programima spominju pitanje regije/
dijela zemlje koji žele politički predstavljati. Pritom se za odrednicu Katalonije koriste riječi
Cataluña i catalán (uz izvedenice s obzirom na gramatički rod i broj), za odrednicu Škotske
riječi Scotland i Scottish, a za odrednicu Québec riječi Québec, Quebec te Quebecer.
14 Pobliže opise tih tematskih kodova v. šifrarnik baze podataka MARPOR/CMP
(Volkens et al., 2020b, str. 12 – 13; 19 – 20).
564
Lasica, A., & Raos, V. (2021). Katalonsko pitanje na izborima u studenom 2019.: ...
HKJU-CCPA, 21(3), 555–582
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
puta, dok je pojam „Škotska“ spominjan 425 puta, a pojam „Québec“ 47
puta (Burst et al., 2020).
Takav raskorak u učestalosti pojavnosti tih ključnih odrednica u tematskim
cjelinama izbornih programa koje su vezane uz pitanje naravi države i nacije
pokazuje koliko je upravo katalonsko pitanje važno za cjelokupan španjolski
stranački sustav, dok je odjek škotskoga te posebice kvebečkog pitanja ogra-
ničeniji. Naime, pitanje statusa Škotske, tj. pitanje škotske samostalnosti,
nametnulo se doduše kao ključan rascjep u škotskome stranačkom sustavu
(Greene, Spoone, & Williams, 2018; Greene & McMillan, 2020), ali ne i na
nacionalnim izborima. Izbori za parlament u Westminsteru bili su zaoku-
pljeni pitanjem Brexita koje je unijelo nove razdjelnice u britanski stranački
sustav (Green & Prosser, 2018; Cutts et al., 2020). U slučaju Québeca
pitanje osamostaljenja stubokom je podijelilo kvebečko društvo i stranačku
scenu (Conley, 1997), dok se izvan te kanadske provincije to pitanje nije
pretvorilo u novi rascjep ni u središnju političku temu, već u predmet (du-
gotrajnih) pregovora saveznih i provincijskih vlasti (Gill, 1996).
Nasuprot tome, u Španjolskoj je pitanje budućnosti Katalonije postalo
središnje političko pitanje, a prijepori i različiti pogledi na njegovo mogu-
će rješenje kulminirali su upravo tijekom kampanje za izbore u studenome
2019. koji su i predmet istraživanja u ovome radu.
4. Utjecaj katalonskog pokreta za neovisnost na
izbore od 2015. do kraja 2019.
Katalonski zahtjevi za povećanom autonomijom, koji su se preformulirali
u zahtjeve za „katalonskim pravom na odluku“ 2012. uvelike su počeli
utjecati na formiranje vlasti u Španjolskoj. Novija istraživanja (Ruiz Casa-
do, 2020) pokazuju da nakon 2012. borba za katalonsko pitanje poprima
ne samo nacionalistička već i populistička obilježja. Na prijevremenim re-
gionalnim izborima 2012. predsjednik katalonske vlade Artur Mas obećao
je referendum o samoodređenju, no njegova stranka nije dobila najviše
glasova.15 Uvidio je da je za uspješnu organizaciju referenduma nužno
ujedinjenje različitih frakcija katalonskoga pokreta za neovisnost (Martí,
15 Mas je bio niz godina na čelu Konvergencije i unije (Convergència i Unió, CiU),
koalicije veće, liberalne Demokratske konvergencije Katalonije (Convergència Democràtica de
Catalunya, CDC) i manje, demokršćanske Demokratske unije Katalonije (Unió Democràtica
de Catalunya, UDC). Stranka CiU dugo je dominirala katalonskom politikom i naglašavala
sposobnost izgradnje institucija te je tek nakon 2012. krenula prema potpori radikalnijim
565
Lasica, A., & Raos, V. (2021). Katalonsko pitanje na izborima u studenom 2019.: ...
HKJU-CCPA, 21(3), 555–582
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
2013, str. 514). Smatra se da od izbora 2012. počinje razdoblje u kojemu
pitanje katalonske neovisnosti ulazi u medijski i politički mainstream, od-
nosno počinje se ozbiljno shvaćati (Rico & Liñeira, 2014).
Na regionalnim izborima za katalonski parlament 2015. snage pobornika
katalonske neovisnosti ujedinile su se i osvojile većinu zastupničkih man-
data.16 Ti su izbori pitanje neovisnosti u pravom smislu stavili na dnevni
red (Orriols & Rodon, 2016). Stranke pobornice neovisnosti mogle su
od tog trenutka početi višestruko djelovati s ciljem organizacije secesioni-
stičkog referenduma i institucijskim pripremama za formiranje Republike
Katalonije (Martí & Cetrà, 2016, str. 117). Između 2015. i 2019. Špa-
njolci su izlazili na parlamentarne izbore četiri puta, tj. 2015., 2016. i dva
puta 2019. Procés je postao glavna tema predizbornih sučeljavanja i kamen
spoticanja u formiranju koalicija. Slijedom toga može se zaključiti da je
od 2015. glavni izazov suvremene Španjolske bio kako oformiti stabilnu
vladu s obzirom na velik uteg koji je predstavljalo katalonsko pitanje.
Španjolska je bila prepoznatljiva po stabilnoj izvršnoj vlasti još od prvih
poslijeratnih demokratskih parlamentarnih izbora iz 1977. kada je pobi-
jedio UCD (Jiménez, 2011, str. 257–260). Od 1982. u Španjolskoj su
se isključivo izmjenjivale jednostranačke vlade socijalističkog PSOE-a i
konzervativnog PP-a. Od 2015. postaje izrazito teško formirati jednostra-
načku vladu. Pojavljuju se nove konkurentske stranke desnoga i lijevoga
spektra koje uspješno pridobivaju glasače koji su bili nezadovoljni stran-
kama PP i PSOE, poglavito manjkom efikasnih rješenja za autonomnu
zajednicu Kataloniju. Stupanjem na scenu stranaka Ciudadanos i Podemos
koje prvo na lokalnim i regionalnim, a onda i na parlamentarnim izborima
2015. osvajaju znatan broj mandata dolazi do efektivna kraja dvostranač-
ke faze razvoja španjolskoga stranačkog sustava (usp. Medina & Correa,
2016; Orriols & Cordero, 2016; Rodon & Hierro, 2016). Također se pove-
ćava postotak glasača koji se izjašnjavaju neodlučnima što se tiče davanja
potpore određenoj političkoj opciji na izborima. Dvije glavne stranke zbog
navedenih su okolnosti prestale dobivati dovoljnu potporu birača za for-
miranje samostalne vlasti i postale su primorane pregovarati i tražiti pot-
poru drugih stranaka. S obzirom na to da u Španjolskoj ne postoji kultura
rješenjima (samoodređenje prema odcjepljenju) kakva su već godinama podupirali njezini
izborno slabiji rivali iz ERC-a (usp. Elias, 2015).
16 Koalicija Zajedno za da (Junts pel Sí, JxSí) osvojila je 62 mandata u katalonskom
parlamentu. Zajedno s 10 mandata stranke CUP je mogao formirati regionalnu vladu. Ve-
ćina mandata u parlamentu nije uključivala većinu glasova na izborima. Podrobnijom anali-
zom može se doći do uvida da ta 72 mandata zapravo obuhvaćaju 47,9 % glasova građana na
regionalnim izborima u rujnu 2015.
566
Lasica, A., & Raos, V. (2021). Katalonsko pitanje na izborima u studenom 2019.: ...
HKJU-CCPA, 21(3), 555–582
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
koaliranja, ta situacija bila je neželjen i prisilan izazov za političke stranke.
Stranke su u početku izbjegavale formiranje višestranačke vlade. Pregovo-
ri su rijetko kada bili uspješni upravo zbog manjka kulture uspostavljanja
kompromisa među različitim političkim strankama.
Na parlamentarnim izborima u prosincu 2015., uz socioekonomske politi-
ke, najvažnija tema predizbornih sučeljavanja bila je teritorijalna kohezija,
tj. odnos katalonskih i španjolskih političkih institucija. Rezultat tih izbora
bila je relativna pobjeda PP-a koji nije imao dovoljan broj mandata za for-
miranje vlade. Izbori su se morali ponoviti iduće godine. Premijer je tada
nakon dugih pregovora sa strankom Ciudadanos postao Mariano Rajoy,
predsjednik PP-a (Marcet, 2019). Katalonski pritisci u obliku protuustav-
nog referenduma, održanoga 1. listopada 2017., iznenadili su Rajoya i ne-
dugo nakon tog događaja španjolski parlament izglasao mu je nepovjerenje.
Pedro Sánchez postaje premijer 2018. zahvaljujući, između ostalog, i pot-
pori zastupnika pobornika neovisnosti. Izborna kriza dosegnula je vrhunac
2019. kada su se dva puta održali parlamentarni izbori. U veljači 2019. nije
izglasan prijedlog proračuna premijera Sáncheza, te je morao sazvati prije-
vremene izbore za travanj 2019. Stranke pobornice neovisnosti taj put nisu
dale potporu Sánchezu s obzirom na to da je istodobno počelo suđenje de-
vetorici katalonskih čelnika zbog organiziranja referenduma o neovisnosti.
Bez njihove potpore proračun nije mogao biti prihvaćen. Za stranke pobor-
nice neovisnosti spomenuti katalonski čelnici bili su percipirani kao politički
zatvorenici koji ispaštaju politički montirano suđenje (RTVE, 2019). Nakon
izbora u travnju 2019. PSOE se opet našao u problemima. Nije uspio for-
mirati vladu usprkos činjenici da je dobio najveću potporu građana. PSOE
i Unidas Podemos nisu uspjeli dogovoriti koaliciju upravo zbog drukčijeg
viđenja katalonskog pitanja. Posljedica idućih izbora, održanih 10. stude-
noga 2019., bilo je formiranje koalicijske vlade, prve od donošenja Ustava
iz 1978. Pedro Sánchez i Pablo Iglesias (Podemos) složili su se da je prijeko
potrebno razbiti političku blokadu i formirati vladu. Pronašli su kompromis
u viđenju rješenja katalonskog pitanja (Pardo Torregrosa, 2019).
5. Metode i podaci
U analizi koja čini srž ovoga rada koristi se teorija uokvirivanja (framing
theory) kako bi se istražilo na koje su sve načine španjolski politički akteri
interpretirali katalonski pokret za neovisnost (Procés) za vrijeme prediz-
borne kampanje od 1. do 8. studenoga 2019. Kunczik i Zipfel ističu da
se teorija uokvirivanja temelji na isticanju određenih dijelova realnosti,
567
Lasica, A., & Raos, V. (2021). Katalonsko pitanje na izborima u studenom 2019.: ...
HKJU-CCPA, 21(3), 555–582
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
dok se ostalim dijelovima umanjuje važnost ili ih se potpuno ignorira
(Kunczik & Zipfel, 2006, str. 148, prema: Slijepčević & Fligić, 2018, str.
34). Chong i Druckman (2007a, str. 104) naglašavaju da je uokvirivanje
proces pri kojemu ljudi na različite načine tumače istu pojavu te na teme-
lju svojeg viđenja formiraju daljnja razmišljanja. Benford i Snow (2000)
ističu da teorija uokvirivanja proizvodi neprestano nove interpretacijske
okvire određenoga društvenog pokreta koji se razlikuju od već postojećih
interpretacijskih okvira te ih osporavaju. Stoga neprestana proizvodnja
novih interpretacijskih okvira u vezi s katalonskim procesom kontinuirano
stvara prijepore među političkim akterima kao i u španjolskome javnom
prostoru. Prethodna istraživanja španjolskih izbora (Valera-Ordaz, 2019)
koja su također slijedila taj pristup potvrdila su korisnost i prikladnost
analize interpretacijskih okvira pri istraživanju izbora i izbornih kampa-
nja. Istraživači koji su radili na konceptualizaciji teorije uokvirivanja ističu
da je ona posebice pogodna za izučavanje kompetitivnih elita (Chong &
Druckman, 2007b), što se svakako može primijeniti na predizborna suče-
ljavanja stranačkih čelnika.
Primarni interes ove analize jest pitanje koliko je interpretacijskih okvira
bilo prisutno, a posebno kako je pobjednička koalicija (PSOE + Unidas
Podemos) uokvirila katalonsko pitanje. Na temelju rezultata izbora moći
ćemo također definirati koji su interpretacijski okviri dobili najveću potpo-
ru među biračima na razini cijele Španjolske.
S obzirom na to da je debata kao jedinica analize rada novinarska forma,
politički akteri na takav su način i oblikovali svoju komunikaciju prema
biračima. U skladu s time u ovome se istraživanju teorija uokvirivanja pro-
matra isključivo kao medijska teorija. Kod uokvirivanja medijskih vijesti
bitni su: izvor, tj. pitanje koje je zanimljivo novinaru zbog interesa jav-
nosti, novinar koji to pitanje uokviruje prema svojim uvjerenjima ili uvje-
renjima određene skupine te publika kojoj je ta vijest namijenjena i koja
je za to pitanje zainteresirana (Pan & Kosicki, 1993, str. 97). Medijsko
uokvirivanje određenog pitanja nezavisna je varijabla, dok je uokviriva-
nje tog pitanja od publike zavisna varijabla. Medijski okvir ima utjecaj na
ponašanja, mišljenja te na individualno uokvirivanje određenog pitanja.
Stoga teorija uokvirivanja kao medijska teorija objašnjava utjecaj medija
na javno mnijenje (Scheufele, 1999, str. 110 – 112). U ovome su slučaju
politički akteri „novinari“ koji uokviruju katalonsko pitanje prema svojim
uvjerenjima, tj. uvjerenjima svoje stranke, dok su birači (pogotovo neod-
lučni birači uoči izbora) publika čije uokvirivanje katalonskog pitanja ovisi
o njegovoj interpretaciji od političkih aktera. Sadržaj jedinice analize blok
je pitanja koji se odnosio na teritorijalne politike.
568
Lasica, A., & Raos, V. (2021). Katalonsko pitanje na izborima u studenom 2019.: ...
HKJU-CCPA, 21(3), 555–582
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
S obzirom na izborne programe političkih stranaka u kojima se obrazlaže
stanje u Kataloniji i nude potencijalna rješenja, formirana su tri temeljna
pitanja s pomoću kojih se analiziraju interpretacijski okviri u predizbor-
nim sučeljavanjima. Ta tri pitanja glase:
1. Jesu li stranački čelnici u predizbornim sučeljavanjima prikazali katal-
onski proces (Procés) kao neprijateljski, tj. kao onaj koji ruši španjolski
ustavni poredak ili kao legitimno pravo građana na prosvjed?
2. Kako stranački čelnici uokviruju španjolsku državu, kao izričito jed-
nonacionalnu zemlju ili višenacionalnu državu?
3. Smatraju li stranački čelnici da su nužne ustavne promjene kako bi se
riješilo katalonsko pitanje ili preferiraju status quo?
Odgovori na ta pitanja pomoći će nam da definiramo o kakvim je interpre-
tacijskim okvirima riječ. Potom ćemo brojenjem objava koje pripadaju odre-
đenomu interpretacijskom okviru moći utvrditi koji je okvir dominirao na
četiri predizborna sučeljavanja. Rezultati izbora će nam pak pomoći da do-
đemo do zaključka koji je okvir dobio najveću potporu španjolskih građana.
Uzorak analize vremenski je određen s obzirom na trajanje kampanje.
Kampanja je trajala kratko, točnije od 1. do 8. studenoga 2019. Stoga je
vremenski okvir analize izborna kampanja od ukupno osam dana.
Za vrijeme kampanje održana su četiri predizborna sučeljavanja na kojima
su se politički akteri u velikoj mjeri borili za glasove neodlučnih birača.
Uspješno interpretiranje katalonskog pitanja te predstavljanje efikasna
rješenja značilo je stoga uspješnu mobilizaciju neodlučnih glasača. Iz tog
je razloga jedinica analize istraživanja debata (predizborno sučeljavanje).
Debata je odabrana kao jedinica analize istraživanja zbog toga što su u
tim sučeljavanjima sudjelovali svi vodeći politički akteri koji djeluju na
razini Španjolske. Uokvirivanjem, selekcijom i isticanjem nekih vidova
percipirane stvarnosti politički akteri oblikovali su svoj način predstavlja-
nja katalonskog pitanja.17 Stoga istražujemo prisutnost interpretacijskih
okvira u kontekstu katalonskog pitanja na uzorku od 91 izjave političkih
17 Primjerice, VOX je u svome izbornom programu istaknuo da je nužno ukinuti dr-
žavu autonomijâ, zabraniti djelovanje stranaka pobornica neovisnosti koje ruše jedinstvo
Španjolske te zaštititi španjolski jezik i sve simbole španjolske nacije (VOX, 2019). Stranka
Podemos u svom je izbornom programu istaknula da je Španjolska višenacionalna država
u kojoj koegzistira više nacija. One imaju pravo odabrati svoju sudbinu, ali istodobno im
treba biti jasno da se problemi ne rješavaju unilateralno. Podemos se zalaže za demokratsko
rješavanje katalonskog sukoba koje uključuje dijalog i postizanje sporazuma dogovorenim
referendumom na kojem će stranka poduprijeti nov položaj Katalonije unutar Španjolske
(Podemos, 2019).
569
Lasica, A., & Raos, V. (2021). Katalonsko pitanje na izborima u studenom 2019.: ...
HKJU-CCPA, 21(3), 555–582
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
čelnika u četiri predizborne debate koje su organizirale tri različite televi-
zijske kuće. Prva debata bila je organizirana na javnoj televiziji RTVE, dru-
ga i četvrta na privatnoj, komercijalnoj televizijskoj postaji La Sexta, dok je
debate al cinco (debata petorice lidera najvećih stranaka) bila organizirana
na neprofitnoj televiziji Academia TV.
S obzirom na uočene dijelove izbornih programa političkih stranaka u koji-
ma se obrazlaže stanje u Kataloniji i nude potencijalna rješenja, formirana
su pitanja kojima će se definirati interpretacijski okviri. Zanima nas jesu li
politički čelnici u predizbornim sučeljavanjima prikazali katalonski pokret
za neovisnost (Procés) kao neprijateljski, tj. kao onaj koji ruši ustavni pore-
dak Španjolske ili kao legitimno pravo građana na protest. Smatraju li da su
nužne ustavne promjene kako bi se riješilo katalonsko pitanje ili preferiraju
status quo? Čl. 2. španjolskoga ustava definira Kraljevinu Španjolsku kroz ne-
raskidivo jedinstvo španjolske nacije, ali priznaje i jamči pravo na autonomiju
nacionalnostima te regijama na koje je podijeljena (Boletín Oficial del Esta-
do, 2020). Zato nas također zanima jesu li politički akteri u svojim istupima
definirali Katalonce kao drugu naciju koja živi unutar Španjolske i koja se ra-
zlikuje od Španjolaca ili nisu priznali Španjolsku kao višenacionalnu državu.
Sadržaj jedinice analize blok je novinarskih pitanja pod nazivom teri-
torijalna politika (kohezija).18 Premda određena područja Španjolske
imaju problema s depopulacijom, požarima te manjkavom informatič-
kom povezanošću, politički akteri u tom su bloku pitanja govorili isklju-
čivo o Kataloniji (González, 2019).19 Kada se uzmu u obzir istraživanja
18 Na debati na javnoj televiziji (RTVE) blok pitanja zvao se Política territorial y rege-
neración democrática (Teritorijalna politika i demokratska obnova). Na debati organiziranoj
pri La Sexta Noche blok pitanja zvao se Política territorial (Teritorijalna politika). U trećoj
debati na kojoj su sudjelovali predsjednici pet najvećih stranaka blok pitanja zvao se Cohesión
de España (Kohezija Španjolske). Posljednja debata na kojoj je sudjelovalo pet predstavnica
najvećih stranaka blok pitanja zvao se Política territorial (Teritorijalna politika).
19 Depopulacija je velik problem suvremene Španjolske s obzirom na to da prema
demografskim istraživanjima 90 % stanovništva suvremene Španjolske živi na 30 % teritorija.
Postoji 70.000 lokacija unutar Španjolske na kojima živi manje od 100 stanovnika. Neki su
krajevi čak slabije naseljeni od Sibira, npr. općina Molina de Arágon gdje žive 1,63 osobe po
kvadratnome kilometru (Quílez & Hernández, 2015). Osjetni pad broja stanovnika osjeća
se i u Asturiji, Léonu i Cáceresu. Cuenca ima manje od 12 stanovnika po kilometru kva-
dratnome te se zbog toga klasificiraju kao područja kojima prijeti depopulacija (Remacha,
Noriega, & Ordaz, 2019). Problemi se osjećaju i u informatičkoj povezanosti. Brojna sela
Guadalajare, provincije koja pripada autonomnoj zajednici Kastilja – La Mancha, nemaju
priključak na internetsku mrežu kao ni na mobilne operatore (Girón, 2018). Autonomna
zajednica Kantabrija imala je velikih problema s požarima, tj. 260 požara u mjesec dana
(OSBO Digital, 2019).
570
Lasica, A., & Raos, V. (2021). Katalonsko pitanje na izborima u studenom 2019.: ...
HKJU-CCPA, 21(3), 555–582
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
CIS-a20 prema kojima je neodlučnih glasača bilo 32,3 % uoči predizborne
kampanje, možemo zaključiti da su se na problematici katalonskog pitanja
dobivali ili gubili glasovi u predizbornim debatama (Sáinz, 2019). Španjol-
ska posljednjih godina bilježi porast postotka birača koji se izjašnjavaju
neodlučnima uoči izbora te se oslanjaju na predizborna sučeljavanja kako
bi se odlučili za svog kandidata (Sáinz, 2019). Ne postoji konkretan poda-
tak o tome kako građani na razini cijele Španjolske razmišljaju o rješenju
katalonskoga pitanja.21,22 CIS i CEO23 često rade istraživanja o toj temi,
ali ona uključuju samo manji broj ispitanika (García, 2019).24
6. Rezultati analize predizbornih sučeljavanja
Prva debata, održana na RTVE-u 1. studenog, uključivala je predstavnice i
predstavnike sedam stranaka, s time da je to bila prva televizijska debata na
koju je bio pozvan i predstavnik stranke VOX, koji je katalonsko pitanje in-
terpretirao kao problem nacionalizma i rušenja jedinstva španjolske nacije.
Uz temu Katalonije, u toj debati iskrsnula su pitanja nacionalne sigurnosti
povezana s katalonskim pokretom za neovisnost (što su potencirali sudio-
nici debate desno od centra) kao i pitanje micanja frankističkog nasljeđa
(spomenika, naziva ulica i sl.) (što su potencirali lijevi sudionici debate).
Na drugoj debati, održanoj u noćnom programu (La Sexta Noche) pri-
vatne postaje La Sexta, sudjelovalo je čak osmero predstavnika stranaka,
20 Centar za sociološka istraživanja (Centro de Investigaciones Sociológicas, CIS) špa-
njolski je javni institut koji se bavi istraživanjima javnoga mnijenja.
21 CIS je 2018. proveo kvalitativno istraživanje s fokus-grupama, no u njemu su is-
pitanici već bili podijeljeni na pobornike i protivnike katalonske neovisnosti kao i na treću,
neopredijeljenu skupinu (CIS, 2018).
22 Prema čl. 92. španjolskoga ustava konzultativni referendum o važnim pitanjima
može biti organiziran jedino ako ga sazove kralj. Premijer je dužan predložiti organiziranje
referenduma kralju uz prethodno odobrenje Kongresa. S obzirom na odredbe tog članka,
teško da će ikada doći do konzultativnog referenduma o katalonskom pitanju na razini cijele
Španjolske (više na Boletín Oficial del Estado, 2020).
23 Centar za istraživanja mnijenja (Centre d’Estudis d’Opinió, CEO) katalonski je javni
institut za istraživanje javnoga mnijenja.
24 Predizborno istraživanje koje je CIS proveo uoči izbora u studenome 2019. na
razini cijele Španjolske pokazalo je da je za ispitanike najvažnije pitanje, odnosno jedan
od tri prioriteta izbora (56,9 %) pitanje nezaposlenosti, dok je neovisnost Katalonije imala
istu težinu za 8,1 % ispitanika (CIS, 2019). Međutim, iz takva tipa ispitivanja nije moguće
saznati stavove o rješenju katalonskoga pitanja.
571
Lasica, A., & Raos, V. (2021). Katalonsko pitanje na izborima u studenom 2019.: ...
HKJU-CCPA, 21(3), 555–582
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
od kojih je troje predstavljalo etnoregionalističke stranke iz Katalonije i
Baskije (v. Tablicu 3). Dobar dio završnih riječi u toj debati bio je po-
svećen upravo Kataloniji, a istaknute su i teme suđenja organizatorima
referenduma o neovisnosti kao i delikatan odnos PSOE-a i katalonskih
pobornika neovisnosti.
Treće sučeljavanje, održano na kanalu Academia TV, bilo je najviše popra-
ćeno jer su na njemu sudjelovali predsjednici najvećih stranaka te je bilo
obilježeno visokom dozom animoziteta među sudionicama debate. San-
tiago Abascal (VOX) i Pablo Casado (PP) uporno su napadali Sáncheza
tvrdnjama da je popustljiv prema zahtjevima iz Katalonije te da ne zaslu-
žuje biti premijer. Jedno od glavnih pitanja oko kojih su se lomila koplja
na tome sučeljavanju bila je rasprava o tome postoji li samo jedna nacija u
Španjolskoj ili ih ima više te koliko. Sáncheza su s desnice napadali zbog
njegove nevoljkosti da se jasno odredi, odnosno isticanja čl. a 2. Ustava
koji govori o jedinstvu nacije uz pluralitet regionalnih identiteta.
Četvrta debata, održana na kanalu La Sexta, uključivala je pet predstavni-
ca najvećih stranaka. To je bila jedina od četiri debate gdje katalonsko pi-
tanje nije bilo presudno za konačan ishod u nadmetanju sudionika sučelja-
vanja jer su puni veći prostor dobile druge teme poput socijalne politike,
ekonomije, nezaposlenosti, jednakosti, obrazovanja i zdravstva. Sudionice
su ponovile glavne pozicije svojih stranaka te je tako María Jesús Montero
(PSOE) govorila o problemu „suživota“, dok je Monasterio (VOX) isticala
potrebu suzbijanja nacionalizma koji šteti jedinstvu zemlje.
Tablica 3: Sudionici predizbornih sučeljavanja
Debata Sudionice i sudionici
RTVE,
1. studenog
Adriana Lastra (PSOE), Cayetana Álvarez de Toledo (PP), Inés
Arrimadas (Cs), Irene Montero (UP), Iván Espinosa de los Monte-
ros (VOX), Gabriel Rufián (ERC), Aitor Esteban (EAJ/PNV)
La Sexta Noche,
2. studenog
Felipe Sicilia (PSOE), Cuca Gamarra (PP), Melisa Rodríguez (Cs),
Noelia Vera (UP), Javier Ortega Smith (VOX), Gabriel Rufián
(ERC), Aitor Esteban (EAJ/PNV), Laura Borràs (JxCat)
Academia TV,
4. studenog
Pedro Sánchez (PSOE), Pablo Casado (PP), Albert Rivera (Cs), Pa-
blo Iglesias (UP), Santiago Abascal (VOX)
La Sexta,
7. studenog
María Jesús Montero (PSOE), Ana Pastor (PP), Inés Arrimadas
(Cs), Irene Montero (UP), Rocío Monasterio (VOX)
Izvor: autori.
572
Lasica, A., & Raos, V. (2021). Katalonsko pitanje na izborima u studenom 2019.: ...
HKJU-CCPA, 21(3), 555–582
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
Tablica 4: Interpretacijski okviri dobiveni na temelju predizbornih sučeljavanja
Stranka Broj
izjava
Rušitelji ustava / pravo
na prosvjed
Jednonacio-
nalna /
višena-
cionalna
država
Ustavne promjene /
status quo
VOX 17
teroristi; zakonom za-
braniti djelovanje svim
strankama koje traže
neovisnost i djeluju u
Španjolskoj
jednonacio-
nalna
ukinuti državu auto-
nomnih zajednica;
centralizirati državu
PP 15
rušitelji Ustava; primije-
niti Zakon o nacionalnoj
sigurnosti
jednonacio-
nalna
status quo
Cs 12
rušitelji Ustava; aktivira-
ti čl. 155.
jednonacio-
nalna
država autonomnih
zajednicâ; centralizi-
rati obrazovanje
PSOE 13
problem suživota; „stol
za dijalog“, pregovori
unutar Ustava
čl. 2. status quo
UP 13
pravo na prosvjed; „stol
za dijalog“ i neki oblik
direktne demokracije
višenacio-
nalna
ustavne promjene;
referendum o samoo-
dređenju Katalonije
ERC,
JxCat,
EAJ/PNV
21
pravo na prosvjed;
dijalog (EAJ/PNV);
dijalog koji uključuje
EU (ERC, JxCat)
višenacio-
nalna
ustavne promjene
Izvor: autori.
Nakon gledanja snimki i analize izjava svih četiriju predizbornih sučelja-
vanja, a na temelju triju prethodno prezentiranih osnovnih pitanja o kata-
lonskom procesu, dobiveni su interpretacijski okviri predstavljeni u Tablici
4. Ti su okviri dodatno apstrahirani s pomoću dijagrama prikazanih na
Slici 1.
Slika 1: Interpretacijska matrica na temelju triju osnovnih pitanja o Kataloniji
interpretacija Procésa
RUŠENJE USTAVA
VOX, PP, Cs
PRAVO NA PROSVJED
PSOE, UP, ERC, JxCat, EAJ/PNV
573
Lasica, A., & Raos, V. (2021). Katalonsko pitanje na izborima u studenom 2019.: ...
HKJU-CCPA, 21(3), 555–582
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
interpretacija karaktera države
interpretacija budućega ustavnog uređenja zemlje
* PSOE interpretira karakter države u skladu s čl. 2. Ustava.
** Ciudadanos žele centralizirati obrazovanje te se koristiti čl. 155. Ustava kao mjerom suz-
bijanja pokreta za neovisnost.
Izvor: autori.
Analiza daje pet interpretacijskih okvira, s time da se interpretacijski okvir
koalicije Unidas Podemos u znatnoj mjeri podudara s interpretacijama
stranaka pobornica neovisnosti.
UP, ERC, PNV i JxCat na jednak način interpretiraju katalonsko pitanje
s obzirom na tri promatrana elementa (v. Tablicu 4 i Sliku 1). Smatraju
da je Španjolska višenacionalna zemlja i da Katalonci imaju pravo na pro-
svjed. Rješenje vide u dijalogu te u nekom obliku direktne demokracije, tj.
uključivanju katalonskih građana u procese donošenja odluka. Pobornici
katalonske neovisnosti smatraju da je nužno uključiti i Europsku uniju
u pregovore. Taj interpretacijski okvir nazivamo „participativno-plurali-
stički“ jer uključuje priznanje Španjolske kao identitetski pluralne države,
priznanje Katalonije kao odvojene političke zajednice kao i spremnost na
direktno demokratsko odlučivanje o teritorijalnom sukobu.
PSOE gleda na katalonsko pitanje kao na problem suživota, a pitanje o
višenacionalnoj državi vješto izbjegava. Predstavlja sebe kao ustavobra-
JEDNONACIONALNA DRŽAVA
VOX, PP, Cs, PSOE*
VIŠENACIONALNA DRŽAVA
UP, ERC, JxCat, EAJ/PNV
UKIDANJE DRŽAVE
AUTONOMIJÂ
VOX
REFERENDUM O
SAMOODREĐENJU
UP, ERC, JxCat, EAJ/PNV
STATUS QUO
PP, PSOE, Cs**
574
Lasica, A., & Raos, V. (2021). Katalonsko pitanje na izborima u studenom 2019.: ...
HKJU-CCPA, 21(3), 555–582
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
niteljsku stranku i u tom je kontekstu za status quo. Zalaže se za dijalog
koji će tražiti rješenje isključivo unutar Ustava. S obzirom na tri elementa
korištena u ovom radu, PSOE na jedinstven način promatra katalonsko
pitanje te ga ovdje opisujemo kao „meki ustavobraniteljski“ jer podupire
unitarnu državu, ali istodobno otvara mogućnost dijaloga s predstavnici-
ma Generalitata o katalonskom pitanju.
Ciudadanos smatraju da je Španjolska unitarna država u kojoj postoji samo
jedna nacija, španjolska. Predstavljaju se kao ustavobraniteljska stranka.
Smatraju da se neke ovlasti koje posjeduju autonomne zajednice trebaju
vratiti u ruke središnje države, poput obrazovanja. Zalažu se za kontrolu
udžbenika kako bi se spriječila indoktrinacija djece. Zalažu se za primjenu
čl. 155. Ustava svaki put kada se pokret za neovisnost rasplamsa u Kata-
loniji. S obzirom na tri elementa analize, takvo promatranje katalonskog
pitanja može se nazvati „centralističko-ustavobraniteljskim“ interpretacij-
skim okvirom.
PP također smatra da je Španjolska unitarna država u kojoj postoji samo
jedna nacija, a to su Španjolci. Predstavlja sebe kao ustavobraniteljsku
stranku i u tom pitanju zalažu se za status quo. Gledaju na pobornike neo-
visnosti kao na rušitelje ustavnoga poretka. Zalažu se za primjenu Zakona
o nacionalnoj sigurnosti svaki put kada se pokret za neovisnost rasplamsa
u Kataloniji. S obzirom na tri elementa analize, PP ulazi u interpretacijski
okvir koji se naziva „tvrdim ustavobraniteljskim“ jer sekuritizira odgovor
na izazov pobornika katalonske neovisnosti.
(VOX) katalonske pobornike neovisnosti naziva teroristima koji žele uni-
štiti jedinstvo Španjolske. Zalažu se za zakonsko zabranjivanje djelovanja
svih stranaka pobornica neovisnosti koje djeluju na teritoriju Španjolske.
Smatraju da na teritoriju Španjolske živi samo jedna nacija, a to su Špa-
njolci. Rješenje katalonskog pitanja vide u ustavnim promjenama u po-
gledu teritorijalne organizacije zemlje. Predlažu da se ukine država auto-
nomijâ i da se država dodatno centralizira po uzoru na francuski model.
Nadležnosti obrazovanja, unutarnjih poslova (policije) i pravosuđa mora-
ju biti isključivo pod okriljem središnje države, tj. Madrida. Prema tri ele-
menta analize, ta se interpretacija ubraja u „nacionalističko-centralistički“
interpretacijski okvir.
Na četiri promatrana sučeljavanja prema broju izjava na prvom je mjestu
bio participativno-pluralistički okvir s 34 izjave, a slijedio ga je naciona-
lističko-centralistički sa 17 izjava, što svjedoči o visokoj razini polarizira-
nosti predizbornih debata, s obzirom na to da ta dva okvira predstavljaju
krajnje pozicije o katalonskom pitanju. Međutim, uzmemo li u obzir oba
575
Lasica, A., & Raos, V. (2021). Katalonsko pitanje na izborima u studenom 2019.: ...
HKJU-CCPA, 21(3), 555–582
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
okvira koja afirmativno pristupaju katalonskom pitanju u vezi s dijalogom
s katalonskom vladom (Generalitatom), a to su meki ustavobraniteljski i
participativno-pluralistički, dobivamo ukupno 47 izjava, što je neznatno
više od zbroja izjava (44) u tri preostala okvira koja imaju načelno negati-
van stav prema dijalogu o katalonskom pitanju.
Naposljetku, povežemo li distribuciju interpretacijskih okvira s izbornim
rezultatima (Tablica 5), možemo vidjeti kako meki ustavobraniteljski
okvir koji predstavlja PSOE kao premijerova stranka i participativno-plu-
ralistički koji predstavlja Podemos kao druga po veličini stranka u vladi, ko-
respondiraju 182 mandata u donjem domu španjolskoga parlamenta, dok
tri preostala okvira zajedno pokrivaju 150 zastupničkih mjesta. Uzmemo
li u obzir da Kongres čini ukupno 350 zastupnika, možemo ustvrditi da
dva interpretacijska okvira koja se afirmativno postavljaju prema dijalogu
o katalonskom pitanju pokrivaju više od 50 posto donjeg doma španjol-
skog parlamenta, što upućuje na to da bi u tom smjeru moglo ići buduće
rješavanje političke krize izazvane Procésom.
Tablica 5: Interpretacijski okviri i odnos snaga nakon izbora
Interpretacijski okvir Stranke Mandati
nacionalističko-
centralistički VOX (52) 52
desno od centra
150
tvrdi
ustavobraniteljski PP (88) 88
centralističko-
ustavobraniteljski Cs (10) 10
meki
ustavobraniteljski PSOE (120) 120 lijevo od centra
182
participativno-
pluralistički
UP (35), ERC (13), JxCat
(8), PNV (6) 62
Izvor: autori.
7. Zaključak
Bez obzira na to što u akademskoj zajednici još ne postoji suglasje oko
glavnog uzroka katalonskog procesa, on postoji i izazov je za Kataloniju
i Španjolsku. Nije dovoljno jak da izvrši secesiju, ali je kadar uzrokovati
institucijsku krizu na razini Španjolske. Nužno je dobro razumijevanje ka-
576
Lasica, A., & Raos, V. (2021). Katalonsko pitanje na izborima u studenom 2019.: ...
HKJU-CCPA, 21(3), 555–582
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
talonskog pitanja i adekvatno rješenje. Analizom interpretacijskih okvira
u predizbornim sučeljavanjima dobiva se pet različitih interpretacijskih
okvira koji sežu od desnog ruba političkog spektra i zalaganja za centrali-
ziranu, jedinstvenu državu francuskoga tipa do zauzimanja za federalizira-
nu, višenacionalnu državu uz mogućnost referenduma o samoodređenju.
Prijepori o tome koliko nacijâ živi u Španjolskoj dominirali su sučeljava-
njima te potvrđuju da je neriješeno nacionalno pitanje Katalonaca glavni
izvor kreiranja različitih interpretacijskih okvira u pogledu Procésa. Istra-
živanje je potvrdilo Colomerovu (2017) tezu o tome da uspostava de-
mokracije i formiranje ustava u Španjolskoj nisu pomogli stvaranju velike
nacionalne države u Španjolskoj. Država autonomijâ nije proizvela željenu
ravnotežu, a to bi bilo stabilno institucijsko rješenje za odnose između
različitih teritorijalnih zajednica. Proizvela je, naprotiv, okvir za natjecanje
između različitih teritorija te povećane zahtjeve za samoupravljanjem. Re-
zultati izbora pokazali su da su španjolski građani, poput političkih aktera,
podijeljeni u vezi s katalonskim pitanjem. Uzimajući u obzir dominantne
karakteristike katalonskog pokreta za neovisnost, može se zaključiti da je
interpretacijski okvir pobjedničke koalicije stranaka PSOE i Unidas Po-
demos perspektivno rješenje katalonskog pitanja. Socijalisti su problem u
Kataloniji definirali kao krizu suživota (convivencia). S obzirom na to da se
u Kataloniji znatan dio stanovnika protivi pokretu za neovisnost, možemo
konstatirati da je njihova definicija točna. Sánchez je predlagao stol za
dijalog i za vrijeme kampanje uoči parlamentarnih izbora u travnju 2019.
Međutim, tada nije uspio sklopiti dogovor s koalicijom Unidas Podemos
koja se zalagala za direktnu demokraciju, tj. maksimalno uključivanje gra-
đana u procese donošenja odluka. Nakon izbora u studenom 2019. glavni
cilj bio je da se razbije politička blokada i pokazalo se da su Sánchez i
Iglesias bili spremni odmaknuti se od svojih prvotnih pozicija i napraviti
kompromis što se tiče katalonskoga pitanja. Suzdržani glasovi katalonske
stranke pobornice neovisnosti ERC u glasanju o povjerenju novoj vladi
također su bili nužni. Sudeći prema Sánchezovim izjavama u medijima,
spreman je uključiti građane autonomne zajednice Katalonije u proces
donošenja odluka. To se naravno ne odnosi na secesionistički referendum,
ali svakako na direktno konzultiranje s građanima o njihovu viđenju auto-
nomne zajednice Katalonije unutar Kraljevine Španjolske. Ne može se sa
sigurnošću tvrditi da će doista doći do direktne demokracije u Kataloniji,
imajući na umu da se znatan broj predizbornih obećanja naposljetku ipak
ne ostvari. No, svakako se može zaključiti da se mudrom politikom kata-
lonske političke elite mogu izboriti asimetrični federalizam te možda izvo-
jevati takvi ustupci vlade u Madridu koji bi Kataloniji omogućili ono što
577
Lasica, A., & Raos, V. (2021). Katalonsko pitanje na izborima u studenom 2019.: ...
HKJU-CCPA, 21(3), 555–582
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
su kvebečki nacionalisti izborili u desetljećima nakon referenduma 1995.
– priznanje samosvojnosti u smislu statusa zasebne nacije (usp. Hansard,
2006). ERC je svojim suzdržanim glasanjem u donjem domu španjolsko-
ga parlamenta omogućio manjinsku Sánchezovu vladu, ali i postao veto-
igrač koji je u budućnosti može ucjenjivati ako ona ne ispoštuje najavu o
dijalogu o teritorijalnome sporu i ne ponudi rješenje katalonskoga pitanja
u skladu s dodirnim točkama interpretacijskih okvira koje predstavljaju
PSOE s jedne te UP i ERC s druge strane.
Popis literature
Aguilar, P. (1997). Collective memory of the Spanish civil war: The case of poli-
tical amnesty in the Spanish transition to democracy. Democratization 4(4),
88–109, https://doi.org/10.1080/13510349708403537
Baby, S. (2018). El mito de la transición pacifica: Violencia y política en España
(1975-1982). Madrid, Španjolska: Ediciones Akal.
Balcells, A. (1996). Catalan nationalism: Past and present. Basingstoke i New York:
Palgrave.
Barbarić, D. (2015). Model regionalizacije Kraljevine Španjolske. Mostariensia,
19(1), 131–148.
Benford, R. D., &. Snow, D. A. (2000). Framing processes and social movements:
An overview and assessment. Annual Review of Sociology, 26(1), 611–639,
https://doi.org/10.1146/annurev.soc.26.1.611
Boletín Oficial del Estado (2017). Recurso de inconstitucionalidad n.º 4334-
2017, contra la Ley del Parlamento de Cataluña 19/2017, de 6 de septiembre,
del Referéndum de Autodeterminación. Dostupno na https://www.boe.es/
boe/dias/2017/09/08/pdfs/BOE-A-2017-10287.pdf
Boletín Oficial del Estado (2020). Constitución Española. Dostupno na https://
www.boe.es/legislacion/documentos/ConstitucionCASTELLANO.pdf
Burst, T., Krause, W., Lehmann, P., Lewandowski, J., Matthieß, T., Merz, N., Re-
gel, S., & Zehnter, L. (2020). Manifesto Corpus. Version: 2020-2. Berlin: WZB
Berlin Social Science Center. Dostupno na https://visuals.manifesto-project.
wzb.eu/mpdb-shiny/cmp_dashboard_corpus/
Cendón, A. B. (2016). El proceso independentista de Cataluña y la doctrina ju-
risprudencial: una visión sistemática. Teoría y Realidad Constitucional, 37(1),
187–220, https://doi.org/10.5944/trc.37.2016.17028
Chong, D., & Druckman, J. N. (2007a). Framing theory. Annual Review of
Political Science, 10(1), 103–126, https://doi.org/10.1146/annurev.polis-
ci.10.072805.103054
Chong, D., & Druckman, J. N. (2007b). A theory of framing and opinion for-
mation in competitive elite environments. Journal of Communication, 57(1),
99–118, https://doi.org/10.1111/j.1460-2466.2006.00331.x
578
Lasica, A., & Raos, V. (2021). Katalonsko pitanje na izborima u studenom 2019.: ...
HKJU-CCPA, 21(3), 555–582
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
CIS (Centro de Investigaciones Sociológicas) (2018). Estudio cualitativo sobre
el procés de independencia de Cataluña. Dostupno na http://www.cis.es/cis/
export/sites/default/-Archivos/Marginales/3240_3259/3251/Ft3251.pdf
CIS (Centro de Investigaciones Sociológicas) (2019). Macrobarómetro de octubre
2019. Preelectoral elecciones generales 2019. Estudio nº 3263. Septiembre-
octubre 2019. Dostupno na http://www.cis.es/cis/export/sites/default/-Archi-
vos/Marginales/3260_3279/3263/Marginales/es3263mar_Muestra_global.pdf
Colomer, J. M. (1998). The Spanish “state of autonomies”: Non‐institutional
federalism. West European Politics, 21(4), 40–52, https://doi.org/10.1080/
01402389808425270
Colomer, J. M. (1999). El modelo español de democratización. Política y Gobier-
no, 6(1), 173–185.
Colomer, J. M. (2006). Empire, state and nation-building and deconstructing in
Spain. Konferencija Penser la démocratie autour de l’oeuvre de Juan Linz, Mont-
pellier. Dostupno na http://www.afsp.msh-paris.fr/activite/2006/colllinz06/
linz06.html
Colomer, J. M. (2017). The venturous bid for the independence of Catalonia.
Nationalities Papers, 45(5), 950–967, https://doi.org/10.1080/00905992.2017
.1293628
Conley, R. S. (1997). Sovereignty or the status quo? The 1995 pre‐referendum
debate in Quebec. The Journal of Commonwealth & Comparative Politics, 35(1),
67–92, https://doi.org/10.1080/14662049708447739
Cutts, D., Goodwin, M., Heath, O., & Surridge, P. (2020). Brexit, the 2019 gen-
eral election and the realignment of British politics. The Political Quarterly,
91(1), 7–23, https://doi.org/10.1111/1467-923X.12815
Döring, H., & Manow, P. (2020). Parliaments and governments database (Parl-
Gov): Information on parties, elections and cabinets in modern democracies.
Development version. Dostupno na http://www.parlgov.org/
EITB (2020). Sánchez sale investido presidente tras una ajustada y tensa votación.
EITB. Dostupno na https://www.eitb.eus/es/noticias/politica/detalle/6939609/
pedro-sanchez-investido-presidente-gobierno-espanol-7-enero-2020/
Elias, A. (2015). Catalan independence and the challenge of credibility: The cau-
ses and consequences of Catalan nationalist parties’ strategic behavior. Nati-
onalism and Ethnic Politics 21(1), 83–103, https://doi.org/10.1080/13537113.
2015.1003490
Forti, S., Gonzàlez i Vilalta, A., & Ucelay-Da Cal, E. (ur.) (2017). El proceso se-
paratista en Cataluña: Análisis de un pasado reciente (2006. – 2017.). Granada,
Španjolska: Editorial Comares Historia.
García, L. B. (2019, November 21). El 68% de los españoles apuestan por el diálo-
go con Catalunya frente al 23% que prefieren “mano dura”. La Vanguardia. Do-
stupno na https://www.lavanguardia.com/politica/20191121/471776208986/
encuesta-ceo-espana-cataluna-dialogo-referendum.html
Generalitat de Catalunya (2017). Referèndum d’autodeterminació de Catalunya.
Resultats definitius. Dostupno na http://estaticos.elperiodico.com/resources/
pdf/4/3/1507302086634.pdf
579
Lasica, A., & Raos, V. (2021). Katalonsko pitanje na izborima u studenom 2019.: ...
HKJU-CCPA, 21(3), 555–582
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
Gill, R. M. (1996). Plus ça change: Canada and Quebec in the year since the
1995. referendum. American Review of Canadian Studies, 26(4), 631–639,
https://doi.org/10.1080/02722019609481135
Gillespie, R. (2015). Between accommodation and contestation: The political
evolution of Basque and Catalan nationalism. Nationalism and Ethnic Politics,
21(1), 3–23, https://doi.org/10.1080/13537113.2015.1003484
Girón, A. (2018). La Guadalajara rural, apagada o fuera de cobertura. Cadena
SER. Dostupno na https://cadenaser.com/emisora/2018/04/10/ser_guadalaja-
ra/1523363259_610272.html
González, Y. (2019). Los pactos y Cataluña marcan el debate. infoLibre. Dostu-
pno na https://www.infolibre.es/noticias/politica/2019/11/04/los_temas_que_
marcaron_debate_candidatos_100616_1012.html
Gotovac, M., & Kostadinov, B. (2008). Autonomne zajednice u Španjolskoj. Prav-
nik, 42(86), 23–33.
Green, J., & Prosser, C. (2016). Party system fragmentation and single-party go-
vernment: The British general election of 2015. West European Politics, 39(6),
1299–1310, https://doi.org/10.1080/01402382.2016.1173335
Greene, Z. & McMillan, F. (2020). Party competition and dual accountability in
multi-level systems the independence echo: The rise of the constitutional que-
stion in Scottish election manifestos and voter behaviour. Journal of Elections,
Public Opinion and Parties, 30(3), 317–338, https://doi.org/10.1080/1745728
9.2020.1727486
Greene, Z., Spoon, J. J., & Williams, C. J. (2018). Reading between the lines:
Party cues and SNP support for Scottish independence and Brexit. Journal of
Elections, Public Opinion and Parties, 28(3), 307–329, https://doi.org/10.1080
/17457289.2017.1394311
Guibernau, M. (2013). Secessionism in Catalonia: After democracy. Ethnopolitics,
12(4), 368–393, https://doi.org/10.1080/17449057.2013.843245
Guibernau, M. (2014a). Catalan secessionism: Young people’s expectations and
political change. The International Spectator, 49(3), 106–117, https://doi.org/1
0.1080/03932729.2014.952955
Guibernau, M. (2014b). Prospects for an independent Catalonia. International
Journal of Politics, Culture, and Society, 27(1), 5–23, https://doi.org/10.1007/
s10767-013-9165-4
Hansard (2006). 39th Parliament, 1st session. No. 84. november 22. Parliament of
Canada. Dostupno na https://www.ourcommons.ca/DocumentViewer/en/39-
1/house/sitting-84/hansard#SOB-1788846
Inđić, T. (1982). Savremena Španija. Beograd, Srbija: Nolit.
Jiménez, D. J. (2011). La desintegración de UCD: estado de la cuestión. El Futu-
ro del Pasado, 2(1), 255–264, http://dx.doi.org/10.14516/fdp
Kunczik, M., & Zipfel, A. (2006). Uvod u znanost o medijima i komunikologiju.
Zagreb, Hrvatska: Zaklada Friedrich Ebert.
Loughlin, J. (2013). Institucije savezne i lokalne vlasti. U D. Caramani (Ur.), Kom-
parativna politika (str. 197–214). Zagreb, Hrvatska: Fakultet političkih znanosti.
580
Lasica, A., & Raos, V. (2021). Katalonsko pitanje na izborima u studenom 2019.: ...
HKJU-CCPA, 21(3), 555–582
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
Lulić, M. (2019). Fenomen secesionističkih zahtjeva u demokratskim državama:
slučaj Katalonije u usporedbi sa Škotskom. Pravni vjesnik, 35(1), 77–114.
https://doi.org/10.25234/pv/7716
Luque, P. (2018). La secesión en los dominios del lobo. Madrid, Španjolska: Cata-
rata.
Marcet, J. (2019). Eight years of pro-independence effort in Catalonia: Electi-
ons, actors and the political process. ICPS Working Paper, 355. Dostupno na
https://www.icps.cat/archivos/Workingpapers/wp355.pdf
Martí, D. (2013). The 2012 Catalan election: The first step towards independen-
ce? Regional & Federal Studies, 23(4), 107–119, https://doi.org/10.1080/1359
7566.2013.806302
Martí, D., & Cetrà, D. (2016). The 2015 Catalan election: A de facto referendum
on independence? Regional & Federal Studies, 26(1), 107–119, https://doi.org/
10.1080/13597566.2016.1145116
Medina, I., & Correa, P. (2016). The 2015. Spanish election: The times they are
a’ changing. Regional & Federal Studies, 26(3), 407–417, https://doi.org/10.10
80/13597566.2016.1176920
Miley, T. J. (2007). Against the thesis of the “civic nation”: The case of Catalonia
in contemporary Spain. Nationalism and Ethnic Politics, 13(1), 1–37, https://
doi.org/10.1080/13537110601155734
Morel, S. (2018). En el Huracán Catalán: Una mirrada privilegiada al laberinto del
procés. Barcelona, Španjolska: Planeta.
Orriols, L., & Cordero, G. (2016). The breakdown of the Spanish two-party
system: The upsurge of Podemos and Ciudadanos in the 2015. general electi-
on. South European Society and Politics, 21(4), 469–492, https://doi.org/10.10
80/13608746.2016.1198454
Orriols, L., & Rodon, T. (2016). The 2015. Catalan election: The independence
bid at the polls. South European Society and Politics, 21(3), 359–381, https://
doi.org/10.1080/13608746.2016.1191182
OSBO Digital (2019). Dos investigados como posibles causantes de incendio fo-
restal en Cantabria. Dostupno na https://osbodigital.es/2019/02/18/32-incen-
dios-activos-en-cantabria/
Remacha, B., Noriega, D., & Ordaz, A. (2019). La España vaciada, el medio país
con escasez de población y servicios que sale a la calle convertido en el centro
de la disputa electoral. El Diario. Dostupno na https://www.eldiario.es/socie-
dad/radiografia-espana-vacia_1_1626322.html
Pan, Z., & Kosicki, G. M. (1993). Framing analysis: An approach to news discour-
se. Political Communication, 10(1), 55–75, https://doi.org/10.1080/10584609
.1993.9962963
Pardo Torregrosa, I. (2019). El referéndum catalán que proponía Podemos de-
saparece de la propuesta de negociación con el PSOE. La Vanguardia. Do-
stupno na https://www.lavanguardia.com/politica/20190820/464185016687/
unidas-podemos-referendum-desaparece-propuesta-negociacion-psoe-inve-
stidura-gobierno-programa-electoral.html
581
Lasica, A., & Raos, V. (2021). Katalonsko pitanje na izborima u studenom 2019.: ...
HKJU-CCPA, 21(3), 555–582
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
Podemos (2019). Programa de PODEMOS. Las razones siguen intactas. Dostu-
pno na https://podemos.info/wp-content/uploads/2019/10/Podemos_progra-
ma_generales_10N.pdf
Quílez, R., & Hernández, V. (2015). Viaje a la España despoblada. El Mundo.
Dostupno na https://www.elmundo.es/sociedad/2015/10/28/5628ad6eca474
13d6f8b45aa.html
Raos, V. (2014). Strukturna objašnjenja ishoda referenduma o neovisnosti Škot-
ske. Političke analize, 5(20), 51–60.
Rico, G., & Liñeira, R. (2014). Bringing secessionism into the mainstream: The
2012. regional election in Catalonia. South European Society and Politics,
19(2), 257–280, https://doi.org/10.1080/13608746.2014.910324
Rodon, T. (2020). The Spanish electoral cycle of 2019: A tale of two countries.
West European Politics, 43(7), 1490–1512, https://doi.org/10.1080/01402382.
2020.1761689
Rodon, T., & Hierro, M. J. (2016). Podemos and ciudadanos shake up the Spanish
party system: The 2015. local and regional elections. South European Society
and Politics, 21(3), 339–357, https://doi.org/10.1080/13608746.2016.1151127
RTVE (2019). Torra afirma que los Presupuestos no se tramitarán sin una propue-
sta sobre “el derecho a la autodeterminación”. RTVE. Dostupno na https://
www.rtve.es/noticias/20190109/erc-pide-gobierno-abogacia-del-estado-re-
tire-acusacion-sedicion-si-quiere-recabar-su-apoyo-presupuestos/1865621.
shtml
Ruiz Casado, J. A. (2020). Articulations of populism and nationalism: the case of
the Catalan independence movement. European Politics and Society, 21(5),
554–569, https://doi.org/10.1080/23745118.2019.1686945
Russell, G., Slawson, N., & Greenfield, P. (2017). Catalonia referendum: 90% vo-
ted for independence, say officials – as it happened. The Guardian. Dostupno
na https://www.theguardian.com/world/live/2017/oct/01/catalan-independen-
ce-referendum-spain-catalonia-vote-live
Sáinz, J. (2019). Los votantes indecisos de Ciudadanos dan la espalda a Sánchez,
según el CIS. Voz Populi. Dostupno na https://www.vozpopuli.com/politica/
CIS-Sanchez-crecimiento-ciudadanos-psoe_0_1295571002.html
Scheufele, D. A. (1999). Framing as a theory of media effects. Journal of Communi-
cation, 49(1), 103–122, https://doi.org/10.1111/j.1460-2466.1999.tb02784.x
Simón, P. (2016). The challenges of the new Spanish multipartism: Government
formation failure and the 2016 general election. South European Society and
Politics, 21(4), 493–517, https://doi.org/10.1080/13608746.2016.1268292
Slijepčević, M., & Fligić, S. (2018). Analiza medijskog praćenja izbjegličke krize
u Hrvatskoj i interpretacijski okviri (framing). Suvremene teme, 9(1), 31–48.
Turcotte, A. (1996). A la prochaine … again: The Québec referendum of 1995. Elec-
toral Studies, 15(3), 399–403, https://doi.org/10.1016/0261-3794(96)85108-0
Valera-Ordaz, L. (2019). Frame building and frame sponsorship in the 2011 Spa-
nish election: The practices of polarised pluralism. Contemporary Social Scien-
ce, 14(1), 114–131, https://doi.org/10.1080/21582041.2017.1347703
582
Lasica, A., & Raos, V. (2021). Katalonsko pitanje na izborima u studenom 2019.: ...
HKJU-CCPA, 21(3), 555–582
CROATIAN AND COMPARATIVE PUBLIC ADMINISTRATION
Volkens, A., Burst, T., Krause, W., Lehmann, P., Matthieß, T., Merz, N., Regel,
S., Weßels, B., & Zehnter, L. (2020b). The Manifesto project dataset – Co-
debook. Manifesto project (MRG/CMP/MARPOR). Berlin, Njemačka: Wissen-
schaftszentrum Berlin für Sozialforschung (WZB). Dostupno na https://
manifesto-project.wzb.eu/down/data/2020b/codebooks/codebook_MPData-
set_MPDS2020b.pdf
VOX (2019). 100 medidas para la España viva. Dostupno na https://www.voxespa-
na.es/wp-content/uploads/2019/04/100medidasngal_101319181010040327.
pdf
THE CATALAN QUESTION AT THE NOVEMBER 2019 ELECTION:
AN ANALYSIS OF ELECTION DEBATES
Summary
Increased support for the independence movement in Catalonia has caused in-
stitutional instability and changes to the Spanish party system. This article ex-
amines the differences in interpretation frames regarding the Catalan question
based on national party leader statements at four election debates preceding
the 2019 parliamentary election. The frames were defined in relation to three
questions: (1) did national party leaders in election debates portray the Catalan
process (Procés) as hostile, i.e., unconstitutional, or as a legitimate right of citi-
zens to protest? (2) do national party leaders frame the Spanish state as strictly
mononational or multinational? and (3) do national party leaders deem con-
stitutional changes necessary to resolve the Catalan question or do they prefer
the status quo? The analysis has determined five interpretation frames and has
shown that the two frames which aim for an affirmative resolution of the Catalan
question regarding dialogue with the Catalan government (Generalitat) have
enjoyed a majority, both during the debates and after the election.
Keywords: independentism, Spain, Catalonia, election debate, interpretation
frame
