Content uploaded by Vuk-Tadija Barbarić
Author content
All content in this area was uploaded by Vuk-Tadija Barbarić on Mar 12, 2021
Content may be subject to copyright.
Grafija
Predika
Josipa
Banovca
s
osobitim
obzirom
na
Maretićevu
Istoriju
hrvatskoga
pravopisa
latinskijem
slovima
Vuk-Tadija
Barbaric
Institut
za
hrvatski
jezik
i
jezikoslovlje
vtbarbar@ihjj.
hr
U
radu
se
analizira
grafija
djela
franjevca
Josipa
Banovca
Predike
od
svet
kovina
došašća
Isukrstova
iz
1759.
Grafiju
dviju
drugih
Banovčevih
knjiga
opisao
je
još
T.
Maretić
u
svojoj
znamenitoj
monografiji
o
hrvatskoj
latinici,
stoga
se
naš
opis
nužno
kontrastirao
s
njegovim.
Za
potrebe
istraživanja
digitaliziran
je
tekst
navedene
knjige
te
analiziran
s
pomoću
lingvistič
kog
računalnog
softvera.
Pokazalo
se
daje
grafija
Predika
u
vrlo
visokom
stupnju
regularizacije,
tj.
da
ju
je
bilo
moguće
opisati
s
pomoću
razumnoga
inventara
grafema/alografa
ili
otkrivanja
jakih
tendencija
te
da
umnogome
odgovara
tipičnim
rješenjima
dalmatinskoga
(južnog)
slovopisa
i
nekih
fra
njevačkih
pisaca.
U
odnosu
na
Maretićeve
opise
čini
se
kao
daje
Banovac
s
vremenom
sve
više
naginjao
morfološkomu
pravopisu.
K
ljučne
riječi
:
grafija,
grafematika,
grafem,
alograf,
Josip
Banovac,
Predi-
ke
od
svetkovina
došašća
Isukrstova,
Tomislav
Maretić,
digitalizacija
Prije
uvoda
Potrebno
je
reći
nekoliko
riječi
o
motivaciji
za
pisanje
ovoga
članka.
Prije
svega,
riječ
je
o
radu
u
kojem
spajam
svoje
trenutačne
znanstvene
interese
sa
starim
dugom
našem
slavljeniku,
profesoru
Josipu
Liscu,
koji
datira
još
iz
2005.
godine,
kada
sam
bio
student.
U
određenom
smislu
ovaj
će
rad
kao
nusproizvod
donijeti
i
više
nego
što
je
davno
dogovoreno.
Profesora
se
iz
toga
doba
sjećam,
a
takav
je
i
sad,
kao
velikoga
zagovornika
objavljivanja
stare
građe.
Budući
da
je
tad
istraživanje
ostavštine
franjevca
Josipa
Banovca
bilo
aktualno,
pa
je
upri
ličen
skup
o
njemu
te
objavljen
i
zbornik
radova
u
nizu
Tihi
pregaoci,
trebao
sam
u
svojem
prvom
znanstveno-stručnom
pokušaju
objaviti
transkripciju
dijela
31
GRAFIJA
PREDIKA
JOSIPA
BANOVCA
S
OSOBITIM
OBZIROM
NA
MARETIĆEVU
ISTORIJU...
jednoga
Banovčeva
djela
te
članak
koji
bi
tu
transkripciju
uzeo
za
istraživač
ku
građu.
Posao
tada
nije
bio
dovršen
i
ja
sam
otišao
drugim
putom.
Vjerujem
da
će
profesoru
biti
drago
da
sam
znanja
i
vještine
što
sam
ih
u
međuvremenu
stekao
iskoristio
za
digitaliziranje
Banovčeve
knjige
Predike
od
svetkovina
doš-
ašća
Isukrstova.
Navedenu
digitaliziranu
knjigu,
tj.
računalno
pretraživ
prijepis
teksta
vjeran
pregledanim
izvornicima,
podijelit
ću
ponajprije
sa
znanstvenom
zajednicom,
ali
i
sa
svim
drugim
zainteresiranim
čitateljima
posredstvom
mno
gih
opcija
koje
danas
pruža
internet.
1
Ne
namjeravam
stati
na
tome.
Jer,
naša
(jezična)
baština
-
pripada
svima.
1
U
trenutku
priređivanja
ovog
teksta
za
tisak
navedena
digitalizirana
knjiga
dostupna
je
na
slje
dećoj
poveznici:
https://www.bib.irb.hr/
!
0572
15?rad=l
057215.
2
Izvorno
PREDIKE
OD
SVETKOVINA
DOSASCTJA
ISSUKARSTOVA
Sloxene,
i
ndſvitloſt
date
PO
OTCZUFRA
JOSIPPUBANOVCZU...
(Venecija,
1759.).
3
Vidi
Banovac
1759.
Referirat
ćemo
dalje
na
ta
djela
skraćeno
-
Predike
i
Kratko
prikazanje,
pri
čemu
nećemo
provoditi
grafijsku
analizu
obaju
tekstova
odvojeno,
jer
bi
to
bilo
nepraktično
s
obzirom
na
to
da
su
tiskani
u
istoj
knjizi,
ali
upozorit
ćemo
na
neke
manje
razlike
koje
smo
pri
mijetili.
Predike
ovdje
označuju
cijelu
knjigu
osim
najednom
mjestu,
gdje
će
se
kontrastirati
s
Kratkim
prikazanjem.
4
Vidi
AR,
a
osobito
Popis
kniga
i
rukopisa
upotrijeblenih
za
rječnik
objavljen
u
posljednjem
sve
sku.
5
Na
ta
djela
referirat
ćemo
u
nastavku
teksta
također
skraćeno
-
Pripovidanja
za
PRIPOVIDA-
GNIAH
NA
’
SVETKOVINE
KORIZMENE
PO
OTCZU
FRA
'
JOZIPPU
BANOVCZU
(Venecija,
1747.,
usp.
Maretić
1889:
199-203)
te
Blagosov
za
BLAGOSOVOD
POGLIA
IZakligniagnia
zlii
vrimena
PO
O.
F.
JOSIPPU
BANOVCZU
(Ancona,
1767.,
usp.
Maretić
1889:
248-252).
1.
Uvod
U
ovom
radu
dat
će
se
rezultati
grafijske
analize
knjige
Josipa
Banovca
tiskane
u
Veneciji
(Mleci)
1759.
-
Predike
od
svetkovina
došašća
Isukrstova.
2
3
Na
kraju
te
knjige
što
se
sastoji
od
25
propovijedi
(predika)
izdvaja
se
Kratko
prikazanje
života,
kriposti
i
čudesa
s.
Paskvala
Baylonad
Franjevac
Josip
Banovac
bio
je
istaknuti
propovjednik,
župnik
i
gvardijan,
koji
je
djelovao
u
18.
stoljeću
na
šibenskome
području.
Jezikoslovcima,
tj.,
preciznije,
povjesničarima
jezika
Ba
novac
bi
trebao
biti
poznat
ili
barem
zanimljiv
jer
njegov
leksik
poznaju
iz
Rječ
nika
hrvatskoga
ili
srpskoga
jezika,
i
to
iz
čak
sedam
njegovih
djela.
4
Nadalje,
grafiju
njegovih
dvaju
izdanja
Pripovidanja
na
svetkovine
korizmene
iz
1747.
te
Blagosov
od
polja
iz
1767.
5
opisao
je
i
Maretić
u
znamenitoj
Istoriji
hrvatskoga
32
GRAFIJA
PREDIKA
JOSIPA
BANOVCA
S
OSOBITIM
OBZIROM
NA
MARETIĆEVU
ISTORIJU...
pravopisa
latinskijem
slovima,
6
tako
da
je
riječ
o
piscu
za
kojega
je
teško
pronaći
razlog
zašto
bi
ga
se
zaobišlo
kada
se
govori
o
jeziku
18.
stoljeća.
U
tom
je
smis
lu
najproblematičnije
što
njegova
djela
nisu
lako
dostupna
jer
nisu
ponovno
u
cijelosti
objavljivana
u
sklopu
kakvih
filoloških
studija,
tekstoloških
izdavačkih
projekata
ili
na
koji
drugi
način.
7
Banovčev
slovopis
nije
osobito
složen
i
ni
po
čemu
nije
zanimljiviji
od
mnogih
drugih
slovopisa
koje
su
prakticirali
hrvatski
pisci
18.
stoljeća.
No,
upravo
opis
slovopisa
njegovih
djela
u
Maretićevoj
mo
nografiji
potaknuo
nas
je
da
se
bavimo
time
u
ovom
radu
s
obzirom
na
to
da
smatramo
da
ti
opisi
nisu
posve
adekvatni,
8
o
čemu
će
još
biti
riječi
kada
grafiju
Predika
budemo
kontrastirali
s
tim
opisima.
Unatoč
svim
mogućim
primjedba
ma
treba
reći
da
je
Maretićevo
djelo
do
danas
nenadmašeno.
9
6
Vidi
Marctić
1889.
Vidi
i
Jembrih
2004,
gdje
se
govori
o
mjestima
na
kojima
su
franjevački
pisci
izravno
govorili
o
grafijskim
problemima.
Među
njima
je
i
Banovac,
koji
se
upravo
u
Predikama
kratko
i
vrlo
općenito
dotiče
pitanja
jasnoće
jezika
i
slova.
7
Primjeri
iz
Banovca
donose
se
u
trećem
svesku
recentne
Povijesti
hrvatskoga
jezika
Društva
za
promicanje
hrvatske
kulture
i
znanosti
CROATICA,
ali
se
nijedna
njegova
knjiga
ne
navodi
kao
izvor,
pa
su
oni
vjerojatno
preuzeti
iz
sekundarne
literature
(vidi
Farkaš
Brekalo
2013).
8
Moći
će
se
to
shvatiti
i
kao
kritika
cijele
monografije,
što
nije
ništa
novo
u
našoj
filologiji
jer
je
najpoznatija
i
veoma
argumentirana
kritika
došla
još
davno
iz
pera
Vatroslava
Jagića
(vidi
Jagić
1890).
9
Dopunom
Maretićeva
rada
može
se
smatrati
monografija
Farkaš
2010,
koja
temeljito
informira
o
grafiji
velikoga
broja
slavonskih
pisaca.
Prije
nego
što
prijeđemo
na
rezultate,
tj.
opis
grafije
Predika,
nekoliko
ćemo
riječi
reći
o
korpusu,
metodologiji
i
teorijskoj
podlozi
analize.
Pritom
treba
ima
ti
na
umu
da
sebi
za
cilj
postavljamo
ne
samo
otkrivanje
i
detaljno
opisivanje
funkcionalnosti
i
sustavnosti
Banovčeve
grafije
nego
i
to
da
taj
opis
može
poslije
poslužiti
kao
pouzdana
podloga
za
normalizaciju
grafije
(transkripciju)
računal
nim
putem.
2.
Korpus,
metodologija,
teorijska
podloga
Jasno
je
da
korpus
istraživanja
čini
već
navedena
Banovčeva
knjiga
iz
1759.,
ali
ovdje
ćemo
govoriti
detaljnije
o
tome
kako
smo
taj
korpus
učinili
računalno
pretraživim,
što
je
važno
da
bi
se
shvatile
i
minimalne
opasnosti
koje
iz
toga
proizlaze.
Naš
računalni
korpus
načinjen
je
prema
primjerku
iz
Znanstvene
knji
žnice
u
Zadru
pod
signaturom
R
346,
a
poslije
su
nejasna
i
druga
mjesta
kontroli
33
GRAFIJA
PREDIKA
JOSIPA
BANOVCA
S
OSOBITIM
OBZIROM
NA
MARETIĆEVU
ISTORIJU...
rana
prema
trima
primjercima
iz
Knjižnice
HAZU-a
u
Zagrebu
pod
signaturama
R
524,
R
524a
i
R
524b,
pri
čemu
smo
se
najviše
oslonili
na
R
524a.
Digitali-
zacija
je
provedena
s
pomoću
komercijalnog
softvera
za
optičko
prepoznavanje
znakova
(engl.
OCR
-
optical
charachter
recognition)
ABBYY®
FineReader
14.
10
11
Unatoč
napretku
tehnologije
takva
vrsta
softvera
ni
danas
ne
daje
posve
pouzdane
rezultate
(osobito
to
vrijedi
za
stare
knjige),
stoga
je
autor
ovoga
rada
sam
prema
izvorniku
provjerio
i
ispravio
pogrešna
čitanja
navedenoga
softvera.
Dodatno
osiguranje
da
će
grafijska
analiza
biti
pouzdana
jest
veličina
korpusa.
Naime,
što
je
veća
količina
pouzdanih
podataka,
to
je
manje
važno
ako
koja
po
greška
ostane
nezapažena
jer
su
frekventne
pojave
ujedno
i
najvažnije
za
analizu
općenito,
a
osobito
za
grafijsku
analizu,
kojoj
u
pozadini
ponajprije
stoji
težnja
za
utvrđivanjem
sustavnih
pojava."
U
tome
leži
jedan
od
razloga
zašto
je
za
pot
rebe
ovoga
rada
digitalizirana
cijela
knjiga,
a
ne
samo
njezin
jedan
dio.
12
10
Dostupno
na
www.abbyy.com
.
11
Usp.
Maretić
1889:
X-XI,
koji
sjedne
strane
želi
skupiti
“
stoje
karakteristično
”
,
dok
s
druge
strane
smatra
da
nije
“
nužno
svaku
upotreblenu
knigu
iscrpsti
od
početka
do
kraja
”
.
12
O
potrebi
za
grafijskom
analizom
cijelih
tekstova
ili
velikih
uzoraka
teksta
te
kako
se
s
veličinom
uzorka
mijenja
i
opis
grafije
vidi
praktičan
primjer
u
Barbaric
i
dr.
2016:
37-50.
S
druge
strane,
kao
dodatak
ovome
radu
autor
će
podijeliti
svoj
računalno
pretraživ
korpus
na
znanstvenim
mrežama
i
drugdje
na
internetu,
što
ima
vi
šestruku
funkciju.
Jedna
je
očuvanje
baštine
u
digitalnome
obliku,
druga
pos
tupanje
u
skladu
sa
suvremenim
zahtjevima
za
dijeljenje
istraživačkih
resursa
i
podataka,
a
treća
omogućavanje
provjere
rezultata
te
eventualne
konstruktivne
kritike.
Važno
je
i
to
da
dijeljenje
korpusa
na
ovaj
način
omogućuje
ovomu
radu
da
bude
ekonomičniji
i
pregledniji
(npr.
pri
navođenju
primjera
nema
potrebe
za
upućivanjem
na
točno
određene
stranice
analizirane
knjige).
Nadalje,
treba
reći
da
smo
se
vodili
načelom
što
vjernijeg
prijepisa,
što
znači
da
nismo
popravljali
tiskarske
i
druge
pogreške.
Iznimno
smo
u
uglate
zagrade
dodavali
rekonstrui
rano
slovo
(u
svega
15-ak
slučajeva)
na
onim
mjestima
na
kojima
je
ostavljen
prostor
za
slovo,
tj.
bjelina,
jer
smo
u
usporedbi
svih
konzultiranih
primjeraka
knjige
uočili
daje
uzrok
tomu
tipografske
prirode.
Naime,
na
nekim
mjestima
je
slovo
jednostavno
bilo
slabo
otisnuto,
što
dokazuju
mnogobrojna
mjesta
na
koji
ma
smo
u
trima
od
četiri
konzultirana
primjerka
knjige
pronašli
bjelinu,
dok
smo
u
četvrtome
primjerku
vidjeli
slabe,
ali
dovoljno
jasne
obrise
slova
koje
nedosta
je.
Ondje
gdje
nedostaje
slovo,
ali
nema
bjeline,
nismo
intervenirali,
tj.
ostavili
smo
pogrešku
(npr.
pogr.
odvati
neće
biti
popravljeno
u
odv[r]ati),
rijetke
smo
34
GRAFIJA
PREDIKA
JOSIPA
BANOVCA
S
OSOBITIM
OBZIROM
NA
MARETIĆEVU
ISTORIJU...
primjere
obrnuto
tiskanih
slova
i
interpunkcijskih
znakova
ispravili
(osim
u
slu
čajevima
kada
se
premetnuto
slovo
drukčije
čita
-
npr.
odnos
u
i
«).
Raspodjelu
bjelina
pokušali
smo
vjerno
očuvati,
13
ali
ona
nije
predmetom
ovoga
rada
14
te
su
samo
u
jednom
slučaju
pretegnuli
praktični
razlozi:
primjeri
tipa
s
’
martnom
i
5
’
czinechi
(transkr.
smrtnom
i
scinećl)
prenose
se
uvijek
pisani
sastavljeno
s
’
mar-
tnom
i
s
’
czinechi,
dok
se
primjeri
tipa
s
’
po
ſ
tom
i
s
’
ghrihom
(transkr.
spostom
i
5
grihoni)
uvijek
prenose
pisani
nesastavljeno
s
’
poſtom
i
s
’
ghrihom.
Očuvane
su
i
crtice
na
kraju
retka,
kao
i
općenito
pozicija
kraja
retka,
tj.
prijelaz
u
novi
redak;
velika
inicijalna
slova
prenesena
su
kao
obična
velika
slova,
kurzivirana
slova
i
tekst
preneseni
su
tako,
svi
nadslovci
15
također
su
preneseni
(pa
mogu
poslu
žiti
kao
građa
zainteresiranima
za
akcentologiju),
za
slova
Ç
i
ç
zanemareni
su
očiti
tipografski
problemi
pa
se
ona
bilježe
uvijek
tako
unatoč
tomu
što
se
tiskar
svakako
snalazio
ne
bi
li
prikazao
ta
slova
(najčešće
kombinacijama
zareza
sa
slovima
C
i
c)
-
tu
smo
zaključili
da
bi
bilo
izrazito
nepraktično
da
smo
postupili
drukčije.
16
13
Nije,
naime,
uvijek
posve
jasno
je
li
na
određenom
mjestu
u
tekstu
riječ
o
bjelini
unatoč
tomu
što
je
riječ
o
tiskanome
izdanju.
14
Osim
neizravno,
tj.
pozicija
bjelina
ili
ostalih
znakova
koji
mogu
dolaziti
s
lijeve
ili
desne
strane
riječi
može
se
upotrijebiti
u
analizi
da
se
odrede
ograničenja
koja
se
pojavljuju
na
početku
ili
kraju
riječi.
Pritom
treba
napomenuti
da
Banovac,
kao
i
drugi
stari
pisci,
enklitike
piše
sastavljeno
(npr.
çinite
kakovam
ſ
e
prighodv,
transkr.
činite
kako
vam
se
prigodi).
15
Zbog
jednostavnosti
se
u
ovom
radu
u
primjerima
nadslovci
izbjegavaju,
osim
ondje
gdje
su
predmet
razmatranja.
16
Jagić
(1890:
607-608)
posebno
je
upozorio
na
činjenicu
daje
Maretić
malo
pozornosti
pridao
tipografskim
problemima,
a
važni
su
za
razumijevanje
grafije.
17
Anthony,
Laurence
2019.
AntConc
(verzija
3.5.8)
[računalni
softver],
Tokio,
Japan:
Waseda
Uni
versity.
Dostupno
na
https://www.laurenceanthony.net/software
.
No
ne
treba
poistovjećivati
digitalizirano
djelo
s
tekstom
koji
je
analiziran.
Ovisno
o
potrebama
analize,
stvarane
su
različite
inačice
teksta,
u
kojima
smo
se
služili
različitim
strategijama
da
se
npr.
izbjegne
da
pozicija
kraja
retka
ili
stranice
te
prisutnost
talijanskoga
ili
latinskoga
teksta
prouzrokuje
nepouzda
ne
rezultate
ili
otežava
analizu.
Za
potrebe
ovoga
istraživanja
koristili
smo
se
nekomercijalnim
konkordancijskim
softverom
AntConc,
koji
dugi
niz
godina
uspješno
razvija
Laurence
Anthony
i
besplatno
dijeli
sa
znanstvenom
zajedni
com
i
svim
zainteresiranima.
17
U
ovome
se
radu
ne
želimo
previše
udaljiti
od
standardnih
načina
koji
su
se
kod
nas
uobičajili
pri
opisu
grafije,
a
karakterizira
ih
zanemarivanje
teorije
ili
pak
implicitna
pretpostavka
da
se
teorija
podrazumijeva
(i
to
opet
najčešće
u
35
GRAFIJA
PREDIKA
JOSIPA
BANOVCA
S
OSOBITIM
OBZIROM
NA
MARETIĆEVU
ISTORIJU...
okviru
mišljenja
daje
odnos
fonoloških
i
grafijskih
jedinica
jednostran
18
).
To
ne
treba
shvatiti
kao
kritiku,
nego
više
kao
priznavanje
činjenice
da
nam
podatci
o
grafijama
starih
pisaca
najvećim
dijelom
dolaze
iz
vremena
kada
je
filološka
djelatnost
kod
nas
bila
u
povojima
19
,
dok
je
grafolingvistička
literatura
20
,
pa
i
povijesnosociolingvistička
(jer
se
suprotstavlja
raširenoj
paradigmi
po
kojoj
bi
pisani
jezik
bio
sekundaran
u
odnosu
na
govor)
21
,
mnogo
mlađeg
datuma.
Grafematika
analizira
osnovne
jedinice
pisma
i
pravila
njihova
kombiniranja
(Ruge
2013b),
tj.
bavi
se
odnosom
slova
prema
fonološkim
jedinicama
(Neef
2015:
714),
i
to
je
upravo
ono
čime
ćemo
se
baviti.
Tomu
treba
dodati
da
ćemo
se
osvrtati
na
Maretićevo
djelo
22
te
ćemo
pokazati
neke
manjkavosti
njegova
opisa
(na
koje
je
općenito
upozorio
još
Jagić).
Ono
što
je
s
teorijske
strane
najvažnije
spomenuti
jest
da
ćemo
se
u
analizi
koristiti
terminom
alograf
kako
bismo
označili
situacije
u
kojima
se
grafem
po
javljuje
u
više
varijanata.
23
Vodit
ćemo
računa
da
naš
opis
bude
sinkronijski
i
funkcionalan,
ali
opet
ne
i
pretjerano
dosljedan
nekim
teorijskim
zahtjevima
bez
velike
potrebe.
24
Alografima
ćemo
smatrati
one
pojave
koje
su
u
komplementar-
18
Danas
su
dobro
poznati
pokušaji
da
se
stvar
obrne,
tj.
da
se
opis
razmatra
u
okviru
perspektive
“
od
slova
do
zvuka
”
i
treba
ih
vrednovati
u
odnosu
na
rezultate
koje
daju.
Neef
(2015:
713)
smatra
da
je
upravo
ta
perspektiva
osnovna,
ali
i
da
se
druga
obavezno
mora
uzimati
u
obzir.
19
Takvi
opisi
zatim
dugo
mogu
ostati
nereinterpretirani
jer
se
vjerojatno
smatra
da
nema
velike
potrebe
opisivati
nešto
stoje
već
opisano.
20
Vidi
Žagar
2005:
14-44.
21
Vidi
Anipa
2012,
Romaine
1988:
1453-1454,
Rutkowska
i
R6ssler2012.
22
Osobito
na
onim
mjestima
koja
se
tiču
fonološkog/morfološkog
pravopisnog
načela,
pri
čemu
uporabu
termina
morfološko
pravopisno
načelo
u
okvirima
ovoga
rada
treba
shvatiti
u
širokom
smislu,
a
osobito
s
obzirom
na
to
da
se
ovaj
rad
nastavlja
na
Maretića,
koji
pak
u
svoje
vrijeme
nije
mogao
razlikovati
pravopisna
načela
kako
se
to
poslije
uobičajilo:
“
Maretić
nije
razlikovao
korijenski
od
morfonološkoga
pravopisa,
pa
nije
mogao
ni
odgovoriti
koliko
se
pojedini
pisac
držao
korijenskoga
pravopisa,
a
koliko
je
težio
morfonološkomu.
”
(Babić
1991:
47).
23
Vidi
Adam
2014,
Diirscheidt
2016:
133-134,
Ruge
2013a,
a
za
recepciju
termina
u
Hrvatskoj
svakako
vidjeti
Marković
2015
te
Popović
i
Trostinska
1995.
Pojam
alografa
problematičan
je
u
tom
smislu
da
povezuje
pojave
na
različitim
razinama,
stoga
ga
npr.
Diirscheidt
objašnjava,
ali
se
ne
koristi
dalje
njime.
Tu
se
na
osnovnim
jedinicama
odražava
ono
što
zapravo
vrijedi
za
prouča
vanje
pravopisa
općenito:
“
...
orthography,
more
than
any
other
aspect
of
language,
is
likely
to
be
influenced
by
external
factors...
”
(Rutkowska
i
Rdssler2012:
213).
24
Npr.
u
literaturi
postoji
gledište
da
su
velika
i
mala
slova
zapravo
u
odnosu
alografije
(njihova
pojava
funkcionalno
je
određena).
To
može
biti
tako,
ali
mi
ćemo
to
uzimati
u
obzir
isključivo
u
onim
slučajevima
kada
postoji
razlika
u
distribuciji
velikoga
i
maloga
slova
(npr.
kod
Banovca
<
ſ
>
nema
svojega
majuskulnog
oblika,
nego
se
kao
veliko
slovo
isključivo
pojavljuje
kao
<S>,
no
prijavljivati
u
opisu
da
se
/a/
bilježi
alografima
<a>
i
<A>
i
još
pritom
davati
primjer
za
svaki
alograf
ne
služi
nekoj
jasnoj
svrsi).
36
GRAFIJA
PREDIKA
JOSIPA
BANOVCA
S
OSOBITIM
OBZIROM
NA
MARETIĆEVU
ISTORIJU...
noj
distribuciji
ili
slobodnoj
varijaciji
te
se
ne
mogu
osnovano
odbaciti
kao
po
greške.
Ondje
gdje
dolazi
do
alografije,
dat
ćemo
na
osnovi
podataka
iz
korpusa
mišljenje
o
tome
koji
je
alograf
osnovni
ako
se
može
pokazati
da
su
alografi
u
odnosu
komplementarne
distribucije.
Termin
slovo
upotrebljava!
ćemo
u
sluča
jevima
kada
je
uspostava
veze
s
fonemom
suvišna
za
ono
na
što
se
želi
upozoriti.
3.
Rezultati
analize
3.1.
Grafija
S
lijeve
strane
među
kosim
zagradama
prikazani
su
fonemi
izraženi
notacijom
kakva
je
uobičajena
u
AR-u.
25
S
desne
strane
navode
se
među
šiljatim
zagradama
grafemi
iz
Predika
s
primjerima
te
se
komentiraju.
Bilježenje
/a/,
/b/,
/d/,
/e/,
/f/,
/1/,
/m/,
/n/,
/o/,
/t/,
/u/
ni
po
čemu
ne
traži
posebnu
pozornost
ili
komentar,
pa
se
stoga
dalje
o
tome
ne
govori.
25
To
je
s
jedne
strane
prikladno
zato
što
se
ovaj
rad
u
određenom
smislu
nastavlja
na
Maretićev,
a
s
druge
je
i
teorijski
utemeljeno
kada
se
zna
da
postoje
i
takva
mišljenja
daje
preslikavanje
fono
loških
jedinica
na
pismo
zapravo
samo
preslikavanje
iz
jedne
vrste
(alfabetskog)
pisma
u
drugo
pismo
(tj.
iz
jedne
notacije
namijenjene
prikazu
prirodnoga
jezika
u
drugu
takvu
notaciju)
-
vidi
Neef
2015.
26
Strogo
gledajući,
to
bi
se
moglo
smatrati
pojavom
alografije,
ali
budući
da
se
ne
mogu
utvrditi
nikakve
pravilnosti
u
distribuciji
koje
ne
bi
bile
povezane
isključivo
s
tiskarskim
problemima,
nećemo
opterećivati
tekst
tako
dosljednom
analizom.
/c/:
<cz>
-
Dicze
Primjeri
tipa
provincie,
zenize
‘
ženice'
malobrojni
su
i
više
je
nego
vjerojatno
riječ
o
tiskarskoj
pogrešci
(ispušteno
je
z
ili
c
iz
digrafa
<cz>;
u
prvom
nave
denom
primjeru
moguće
je
i
ugledanje
na
strani
grafijski
model
jer
je
riječ
o
posuđenici).
Nalazimo
jedanput
i
progzinili,
što
samo
potvrđuje
što
smo
dolje
rekli
za
/č/
(ako
je
moguće
zamijeniti
<c>
za
<ç>,
moguće
je
i
obratno).
Mare-
tić
navodi
isključivo
<cz>
za
Pripovidanja
i
Blagosov.
Primjeri
tipa
udorazce
i
Mi
ſ
ezca
još
su
očitiji
slagarski
propusti.
/č/
:
<ç>
-
Mletaçke
Znatni
su
slagarski
problemi
prisutni
pri
realizaciji
ovoga
grafema,
osobito
često
u
verzalu
(<Ç>
=
<C,>
ili
<C
’
>,
ali
i
<c>
=
<c,>
i
si.).
26
U
primjerima
tipa
običaja,
ca
ſ
t,
ſ
tece,
čekaju,
rici,
gorcije
vjerojatno
je
riječ
o
slagarskoj
pogrešci,
slabom
otisku
ili
slučajnom
ispuštanju
dijakritičkog
znaka.
37
GRAFIJA
PREDIKA
JOSIPA
BANOVCA
S
OSOBITIM
OBZIROM
NA
MARETIĆEVU
ISTORIJU...
Maretić
samo
za
Pripovidanja
navodi
<c>
kao
rijetku
alternativu
za
<ç>,
ali
vjerojatno
se
i
ondje
njegova
pojava
može
objasniti
kao
u
Predikama.
K
tomu
dodajmo
da
<c>
ne
zadovoljava
nikakve
uvjete
zbog
kojih
bi
se
mogao
smatrati
alografom
grafema
<cz>,
a
ne
pojavljuje
se
ni
dovoljno
često
da
bismo
mog
li
govoriti
o
slobodnoj
varijaciji
alografa
(osobito
s
obzirom
na
to
da
su
gore
navedena
objašnjenja
za
pojavljivanje
<c>
za
/č/
poprilično
uvjerljiva).
Strana
imena
nezahvalna
su
za
potrebe
ove
analize,
pa
ih
stoga
dalje
ne
uzimamo
uopće
u
obzir.
2
O
tomu
svjedoče
primjeri
France
ſ
cka,
Venceslav
i
Vinceslava,
gdje
se
zacijelo
oponaša
strani
uzor,
a
ne
provodi
temeljna
grafija
Predika.
1
*
2
To
je
utemeljeno
i
u
grafolingvističkoj,
tj.
grafematičkoj
literaturi:
“
Native
words
follow
more
orthographic
constraints
than
assimilated
foreign
words
and
both
types
follow
more
constraints
than
indigenous
proper
names.
”
(Neef
2015:
718)
28
Usp.
osobito
primjere
Moyjie
te
Bayion,
koje
su
jedine
riječi
izvan
teksta
pisanoga
latinskim
ili
talijanskim
jezikom
u
kojima
se
nalazi
slovo
y
(osim
jedne
očite
slagarske
pogreške
u
priloyivſci).
29
Osim
ako
se
kao
granica
riječi
uzme
bjelina,
kada
se
može
naći
mnoštvo
primjera
tipa
obuchiga
(
‘
obući
ga
’
),
govorechimu
(
‘
govoreći
mu
’
),
vechjih
(
‘
već
jih
’
).
Primjeri
tipa
Sctiocze
(vok.)
ili
odbaczegnie
sigurno
nisu
pokušaj
da
se
zabilje
ži
/č/.
Mogli
bi
to
biti
pokušaji
morfološkog
pisanja
prema
štioc,
odbaciti,
ali
je
vjerojatnije
riječ
o
zabuni
nastaloj
upravo
zbog
toga
što
Banovac
u
svijesti
ima
te
osnovne
oblike.
Maretić
navodi
za
Pripovidanja
i
mogućnost
<ci>
s
primjerima
innacie,
ciovik.
Prvi
se
primjer
može
osporiti
jer
ga
treba
čitati
inačije
(jnnaçie
pronalazimo
često
u
Predikama),
a
ne
inače,
što
znači
da
ovaj
primjer
ide
pod
gore
opisane
slagarske
pogreške,
dok
je
drugi
također
prije
pogreška
nego
nešto
drugo.
/ć/:
<chi>
-
po
ſ
vechieno',
<ch>
-
vech,
vechi,
opchine
Kod
zapisivanja
Ići
dva
su
alografa
u
komplementarnoj
distribuciji.
Grafem
<chi>
ima
ograničenja
u
kojima
se
može
ostvariti
samo
kao
<ch>.
Uzimamo
<chi>
kao
osnovni
lik
jer
je
<ch>
pozicijski
obilježen,
i
to
tako
da
je
vezan
uz
kraj
riječi
i
uz
prikaz
fonemskoga
slijeda
/ći/
(što
pokazuju
gore
navedeni
primjeri).
Statistički
je
<ch>
izrazito
povezan
s
finalnom
pozicijom
u
riječi
pri
bilježenju
/ći/,
ali
to
je
privid
nastao
zbog
toga
što
nema
puno
riječi
koje
taj
sli
jed
imaju
prije
kraja
riječi
29
,
no
ipak
ih
ima:
najvechih,
moguchij
(
‘
mogućiji
’
),
slidechim,
xivuchim,
domachin,
vruchinu,
opchiti,
tako
da
se
ne
može
to
ograni
čenje
definirati
isključivo
s
pomoću
finalne
pozicije,
nego
se
može
reći
da
slijed
chi,
ako
nije
riječ
o
<chi>,
stoji
za
/ći/
na
kraju
riječi
(kada
nikada
nije
riječ
o
<chi>)
te
ispred
h,j,
m,
n,
t.
S
druge
strane
alograf
<chi>
pojavljuje
se
u
svim
38
GRAFIJA
PREDIKA
JOSIPA
BANOVCA
S
OSOBITIM
OBZIROM
NA
MARETIĆEVU
ISTORIJU...
drugim
pozicijama,
tj.
ispred
e,
a,
o,
u.
Svi
primjeri
koji
stoje
protiv
tog
pravila
zapravo
su
pogreške
te
se
ovdje
mogu
nabrojiti
sve:
mladichja,
nahodechj
ſ
e,
povrachaſcſe,
Spuschati,
veche,
ſ
ctochejim,
ſ
riche
-
u
navedenim
primjerima
ili
je
pogreškom
/
umjesto
i
ili
je
ispušteno
z.
30
31
Odnos
alografa
<chi>
i
<ch>
uspo
rediv
je
s
odnosima
alografa
<gli>
i
<gl>
za
/1/
te
<gni>
i
<gn>
za
/h/,
što
će
biti
jasnije
dalje
u
tekstu,
a
zasad
ćemo
samo
natuknuti
da
smatramo
da
se
zapisi
tipa
domachin
mogu
smatrati
sažetim
zapisom
*domachiin,
3X
čime
se
zapravo
dolazi
do
jasne
komplementarne
distribucije
<chi>
i
<ch>.
30
Obje
su
pogreške
razumljive
-
ispuštanje
kao
slagarova
tipična
pogreška,
a
zamjena
j/i
osim
kao
mogući
slagarski
propust
može
se
protumačiti
i
time
da
<j>
nekada
može
stajati
za
/i/.
31
Ne
možemo
zanemariti
da
znakovi
i,
e,
a,
o,
u
na
fonološkoj
razini
predstavljaju
samoglasnike.
Maretić
za
Pripovidanja
navodi
samo
<chi>
i
<ch>,
dok
za
Blagosov
navodi
znatno
veći
broj
mogućnosti:
<chi>,
<ch>,
<tj>,
<tchi>,
<tch>.
U
Predikama
ne
nalazimo
primjere
za
<tchi>
i
<tch>
(Maretić
navodi
npr.
Uputchiegnia,
na
ſ
i-
tchieni,
bratchi),
ali
nalazimo
ih
za
<tj>
(svi
primjeri
koje
Maretić
navodi,
osim
prvoga,
tipični
su
i
za
Predikc.
uputjuje,
miloſctju,
kriposctju,
Uza
ſ
ca
ſ
ctj
a
).
Ako
su
Maretićevi
podatci
točni
ili
barem
predstavljaju
ono
što
bi
za
svako
djelo
bilo
izrazito
karakteristično,
to
bi
značilo
da
se
od
Pripovidanja
preko
Predika
do
Blagosova
Banovac
u
ovom
pogledu
kreće
u
smjeru
morfološkog
pravopisa.
Očito
je
da
<tj>,
<tchi>
i
<tch>
nisu
alografi
za
/
ć
/
,
nego
sljedovi
slova
što
su
se
zatekla
na
tvorbenome
šavu
(na
ſ
itchieni
ćemo
danas
transkribirati
nasitće-
ni,
a
ne
nasićeni).
Međutim,
situacija
s
<tj>
nije
jednostavna
jer
bi
se
moglo
tvrditi
da
je
<tj>
alograf
za
Ići
koji
je
jasno
pozicijski
određen.
Tomu
bi
se
moglo
kao
argumentaciju
pridodati
činjenicu
da
se
općenito
smatra
daje
nakon
1700.
godine
sekundarna
jotacija
bila
gotovo
posvuda
provedena
u
govorima.
No
ovdje
je
riječ
ipak
o
književnom
jeziku,
koji
ima
svoje
osobitosti
te
općenito
duže
čuva
starije
jezično
stanje
(usp.
u
pogledu
sekundarne
jotacije
Kapetanević
2004,
Barbaric
2017).
Maretićev
izbor
primjera
za
<tj>
pokazuje
daje
moguće
da
on
nije
mislio
da
se
u
svakom
slučaju
<tj>
treba
izjednačiti
s
Ići,
nego
je
riječ
ili
o
mjestu
gdje
se
moralo
izgovarati
<ć>
(slijed
tj
u
uputjuje
nije
na
poziciji
sekundarne
jotacije)
ili
o
slijedu
/šć/
koji
nije
očekivano
zapisan
(slijed
slova
ſc
tj
u
ostalim
primjerima
pokazuje
da
je
<
ſ
c>
7š/
’
mogao
biti
zapisan
samo
ako
se
dogodilo
jednačenje
po
mjestu
tvorbe
ispred
Ići,
tj.
slijed
/c//
neobična
je
mješa
vina
morfološkog
i
fonološkog
pravopisnog
načela
-
kompromisna
grafija).
AR
s.
v.
kršćanin
navodi
upravo
za
Banovca
da
ima
likove
sa
šć,
stj
i
štj,
uz
opasku
39
GRAFIJA
PREDIKA
JOSIPA
BANOVCA
S
OSOBITIM
OBZIROM
NA
MARETIĆEVU
ISTORIJU...
da
štj
sugerira
da
i
likove
sa
stj
vjerojatno
treba
čitati
/šć/
-
što
je
u
osnovi
točno,
ali
ne
znači
ujedno
da
ih
tako
treba
i
transkribirati
(AR
doista
Banovčev
zapis
kar
ſ
ctjanski
transkribira
karštjanski).
Postojanje
priloga
tja,
zapisanoga
isključi
vo
tako,
također
govori
protiv
toga
da
<tj>
stoji
za
Ići.
Primjeri
tipa
docichie
svjedoče
samo
o
tome
daje
slagar
mogao
ispustiti
slovo
h
(dochichie
‘
doći
će
’
),
pa
se
ne
može
smatrati
daje
tu
<c>
još
jedna
alografska
mogućnost
za
Ići.
/g/:
-
Maretić
navodi
da
u
Pripovidanjima
Banovac
bilježi
taj
fonem
sa
<x>
te
dono
si
primjere
oxaczi,
oxakah,panxe.
U
Predikama
uopće
nema
dokaza
da
Banovac
želi
razlikovati
taj
fonem.
Napomenimo
samo
tipične
primjere
gdje
se
zna
da
kod
pisaca
može
doći
do
varijacije
u
vezi
s
tim
fonemom,
ali
je
u
Predikama
nema
-
Otaçbina
\
ſarxba
uvijek
se
pišu
tako
(protuprimjer
ſ
arzbe
treba
se
gle
dati
u
okviru
onoga
što
je
dolje
rečeno
za
moguće
zamjene
<z>
i
<x>).
/đ/:
<gi>
-
o
ſ
vagia,
dogie,
prigio
ſ
ce,
izigiir,
<g>
-
uvrigivati,
doge,
izage,
proge-,
<gj>
o
ſ
vagjaju
Uzimamo
<gi>
kao
osnovni
lik
jer
<g>
ima
veća
ograničenja
u
distribuciji,
to
više
što
bi
se
na
<g>
u
uvrigivati
moglo
gledati
kao
na
sažeti
oblik
od
<gi>
uzimajući
u
obzir
da
se
zbog
ekonomičnosti
zapisa
neće
pisati
*uvrigiivati
(što
je
analogno
zapisu
ſ
chi
za
/šć/,
koji
bi
se
mogao
pisati
i
ſ
cchi).
Kada
se
/đ/
nalazi
ispred
/e/,
dolazi
do
slobodne
varijacije
<gi>
i
<g>
na
takvim
pozicija
ma.
Svaki
<gi>
u
domaćim
riječima
sigurno
se
čita
/đ/,
dok
je
to
moguće
i
za
posuđenice
(kartaginom
‘
kartađinom
’
,
Egipat
‘
Eđipa
t
’
),
ali
treba
uzeti
u
obzir
mogućnost
imitiranja
stranoga
grafijskog
uzora.
Jednako
vrijedi
za
slijed
ge,
koji
se
u
domaćim
riječima
sigurno
čita
/đe/,
a
moguće
i
u
posuđenicama
(ge
neral
‘
đeneral
’
,
Angeli
‘
Anđeli
’
).
Statistika
pokazuje
ujednačenost
u
sljedovima
ge
(191
put)
i
gie
(172
puta),
ali
treba
napomenuti
da
kod
posuđenica
nema
gore
spomenute
slobodne
varijacije
(nema
zapisa
*gieneral,
*Angieli,
što
samo
dodatno
pokazuje
da
u
ovim
slučajevima
ne
možemo
samo
na
osnovi
zapisa
biti
sigurni
što
se
točno
krije
iza
njega)
-
a
to
frekvenciju
slijeda
ge
smanjuje
na
gotovo
120.
Međutim,
gledajući
sa
sinkronijskog
stajališta,
alograf
<gj>
s
potpuno
jednakom
distribucijom
kao
<gi>
pojavljuje
se
u
čak
31
primjeru,
pa
ga
ne
možemo
odbaciti
kao
pogrešku
(tj.
slučajnu
zamjenu
z
sa
j).
Samo
jednom
se
javlja
u
posuđenici
(Evangjelski),
ali
jedan
protuprimjer
u
pravilu
nije
dovoljan,
to
više
s
obzirom
na
to
što
ćemo
dolje
reći
o
odnosu
<dj>,
<gi>
i
<gj>
iz
druge
perspektive.
40
GRAFIJA
PREDIKA
JOSIPA
BANOVCA
S
OSOBITIM
OBZIROM
NA
MARETIĆEVU
ISTORIJU...
Maretić
navodi
za
Pripovidanja
samo
<gi>
i
<g>,
dok
za
Blagosov
osim
njih
navodi
i
<dj>
te
<dg>.
O
njima
bi
se
moglo
govoriti
i
u
Predikama
kada
opet
ne
bi
bila
riječ
o
morfološkome
pravopisu.
Banovac
doista
za
neke
riječi
u
Predi
kama
preferira
isključivo
slijed
dj
(npr.
millo
ſ
ardje},
ali
za
druge
slobodno
alter-
nira
morfološko
i
fonološko
načelo
(npr.
gradjane
i
gragianaa,
o
ſ
vadja
i
o
ſ
vagi-
amo}.
Slijed
dg
nalazi
se
također
isključivo
na
tvorbenom
šavu,
ali
ima
i
mjesta
gdje
čitanje
/đ/
ne
može
biti
predmet
rasprave
(npr.
odgovoriti}',
malobrojan
je
na
mjestima
koja
su
ovdje
od
interesa
i
također
se
može
naći
primjera
koji
pokazuju
alterniranje
morfološkog
i
fonološkog
načela
(npr.
budgiahu
i
probugiuju}.
Na
kraju
se
moramo
vratiti
na
objašnjenje
<gj>
odnosno
slijeda
gj
s
obzirom
na
moguće
tumačenje
daje
taj
slučaj
usporediv
sa
slijedom
dj
odnosno
čak
i
barem
djelomično
sa
slijedom
ſ
ctj
(kar
ſ
ctjanski
)
te
se
može
i
tako
objasniti.
Da
se
to
sve
može
povezati,
govore
sljedeći
primjeri:
o
ſ
vadja,
o
ſ
vagjaju,
o
ſ
vagia.
Dijakronij-
ski
gledano,
slijed
gj
u
o
ſ
vagjaju
primjer
je
kompromisne
grafije
jer
se
sastoji
od
jednog
mlađeg
(g)
i
jednog
starijeg
(/)
elementa.
Nije
neobično
da
takva
grafija
supostoji
uz
ostale
mogućnosti.
32
Ekstremno
bi
bilo
tumačenje,
ali
ne
i
neosnovano
s
obzirom
na
to
da
smo
utvrdili
da
je
samo
<g>
alografska
mogućnost
za
/d/,
da
se
o
ſ
vagjaju
treba
transkribirati
o
ſ
vađjaju
(analogno
primjeru
kar
ſ
ctjanski
‘
kar-
štjanski
’
).
No
veoma
je
izvjesno
da
su
primjeri
sa
gj
nastajali
nehotično
te
da
su
u
piščevoj
svijesti
bili
potpuno
izjednačeni
sa
gi.
Da
se
može
pouzdano
dokazati
suprotno,
morali
bismo
se
prikloniti
navedenomu
ekstremnom
rješenju.
32
Vidi
Ruge
2013c.
33
Može
se
naći
nešto
varijacije:
oggagn,
oggnevita.
34
Zapis
ogglogjane,
ako
nije
pogreška,
vjerojatno
je
primjer
geminacije.
/g/:
<g>
-
gannuleſſw,
<gh>
-
draghim,
razlogh
Uzimamo
<g>
za
osnovni
lik
jer
<gh>
ima
veća
ograničenja
u
distribuciji
(iako
je
određenim
dijelom
riječ
o
tendencijama)
te
je
apsolutno
pravilo
da
do
lazi
na
kraju
riječi
(nekoliko
primjera
koji
govore
suprotno
moraju
se
smatrati
pogreškama).
Slovo
h
dodaje
se
kada
se
želi
spriječiti
neželjena
interpretacija
zapisa,
međutim
ono
se
proširilo
i
na
onim
mjestima
gdje
te
opasnosti
nema.
Ipak,
jasne
su
sljedeće
tendencije:
slovo
h
umeće
se
u
sljedove
ghgl
(produghg-
livati},
ghgn
(oghgneviti},
33
a
slobodnija
je
varijacija
kod
ghl
(moghla
i
moglo,
ghlava
i
glava},
34
ghn
(prighnut
i
prignut,
do
ſ
tighnuti
i
do
ſ
tignuti}.
Izražena
je
i
tendencija
da
se
umeće
u
slijed
ghd
(nighda},
a
rijetko
u
slijed
ghr
(ighratti}.
Ispred
slova
i,
e,
a,
o,
u
<g>
i
<gh>
slobodno
variraju,
pri
čemu
je
gha
rijetko
41
GRAFIJA
PREDIKA
JOSIPA
BANOVCA
S
OSOBITIM
OBZIROM
NA
MARETIĆEVU
ISTORIJU...
u
odnosu
na
ga,
dok
je
gho
izrazito
rijetko
u
odnosu
na
go.
Kod
ostalih
kombi
nacija
ne
može
se
reći
da
jedna
izrazito
prevladava,
što
je
razumljivo
jer
su
ghi
i
ghe
obvezni
sljedovi
ondje
gdje
se
želi
izbjeći
čitanje
/d/,
a
za
slijed
ghu
nije
posve
očito
zašto
se
uopće
pojavljuje,
i
još
k
tomu
češće
od
gu,
no
svega
dva
primjera
(nepogarguj
,
pogarguje)
u
kojima
se
taj
slijed
mora
čitati
/đu/
otkrivaju
da
je
pojava
sustavna.
U
skladu
su
s
tim
neke
tendencije
koje
se
otkrivaju
kada
se
slijed
produlji
-
izrazito
je
češće
ghuch(i)
(70)
u
odnosu
na
guch(i)
(6)
te
ghub
(112)
u
odnosu
na
gub
(10).
/h/:
<h>
-
duhovna
Rijetki
su
primjeri
gnihovich,
mojich
i
mnozich
i
ne
može
se
utvrditi
nikakva
pravilnost
u
distribuciji
<h>/<ch>
te
stoga
nema
ni
govora
o
eventualnom
alo-
grafu
<ch>
za
/h/.
Mora
biti
riječ
o
pogreškama,
tj.
o
nehotičnome
miješanju
grafijskih
sustava.
Pitanje
je
li
Banovac
doista
i
izgovarao
/h/
nije
ključno
za
utvrđivanje
grafij-
skoga
sustava.
Možemo
samo
konstatirati
daje
Banovac
upotrebljavao
h
za
/h/.
Maretić
za
Pripovidanja
kaže
da
Banovac
piše
h
gdje
ne
treba,
a
izostavlja
ga
gdje
ga
treba
pisati,
a
za
Blagosov
da
se
Banovac
popravio
u
pogledu
pisanja
h,
ali
da
nije
isključeno
da
mu
je
netko
ispravljao
tekst.
Dodat
ćemo
tomu
da
u
Predikama
h
dolazi
uglavnom
ondje
gdje
treba
uz
znatan
broj
primjera
daje
izostavljeno
gdje
bi
trebalo
doći,
ali
tek
nakon
analize
ostalih
njegovih
djela
bit
će
jasno
kako
je
točno
Banovac
s
vremenom
gledao
na
pitanje
/h/.
/i/:
<i>
-
tebbi
Maretić
upozorava
u
Pripovidanjima
na
slučajeve
da
se
/i/
piše
<j>
na
počet
ku
riječi.
U
Predikama
se
mogu
naći
rijetki
primjeri
(jzbine,
Jvan,
j
ſ
povidi,
ali
i
prjmaſce,
uçjniſce,
Razboljse),
no
treba
ih
ostaviti
u
sferi
pogreške
ili
barem
odstupanja
od
temeljne
grafije
za
to
djelo.
Maretić
je
vjerojatno
imao
puno
više
osnove
da
utvrdi
pravilnost
(navodi
primjere
jskargni,jmma,jzvar
ſ
no,jmmade,
jzagi),
što
bi
prije
konačnih
odgovora
trebalo
istražiti.
U
Blagosovu
<j>
može
pokrivati
i
mjesta
na
kojima
je
dugo
/i/,
u
Predikama
to
nije
slučaj,
ali
<j>
može
označiti
slijed
/ji/
u
finalnoj
poziciji
(npr.
ſ
tarij
‘
stariji
’
,
Marij
‘
Mariji
’
),
ali
i
na
početku
enklitike
(Reczijm
‘
Reci
jim
’
,
koij
‘
koji
ji[h]
’
,
dove
ſ
tijh
‘
dovesti
jih
’
).
/j/:
<
j
>
-
ſ
ctuju,
<I>
-
ledan
Status
fonema
/j/,
kao
i
grafema
<j>,
velik
je
problem
starih
hrvatskih
grafija.
35
35
Očituje
se
to
i
vizualno
u
Predikama,
naime
često
je
slovo
/
tiskano
kurzivno,
a
kroz
tu
prizmu
treba
gledati
i
na
malobrojne
zamjene
slovaJ
i
z
u
tisku.
42
GRAFIJA
PREDIKA
JOSIPA
BANOVCA
S
OSOBITIM
OBZIROM
NA
MARETIĆEVU
ISTORIJU...
Kada
se
piše
grafem
<j>,
kod
Banovca
se
on
uvijek
nalazi
ili
među
slovima
36
i,
e,
a,
o,
u
(tri
od
25
najfrekventni
j
ih
kombinacija
su
oje
-
709
puta,
aje
-
475
puta,
ije
-
472
puta)
37
ili
na
početku/kraju
riječi.
U
situacijama
kada
se
<j>
ne
piše,
nekad
se
u
literaturi
govori
o
nultom
grafemu
(koi,
‘
koji
’
).
Ovdje
se
radije
ne
služimo
tim
terminom
jer
bismo
onda
morali
preispitati
treba
li
se
njime
koristiti
i
u
drugim
slučajevima
(npr.
pitanje
izgovora
/h/
i
bilježenja
<h>),
a
to
ovdje
ne
bi
imalo
jasnu
svrhu.
38
Ono
na
što
pak
treba
upozoriti
jest
činjenica
da
nekada
I
ili
z
stoje
za
/j/.
U
majuskuli
se
čak
uočava
da
se
katkad
koristi
na
početku
stra
noga
imena
(leruzolim,
leremija,
lesus,
Indite,
ludinu)
i
na
početku
samo
dviju
domaćih
riječi
kada
se
nalaze
na
početku
rečenice
(ledan,
lao),
no
ni
u
jednom
slučaju
nije
riječ
o
pravilu.
Odstupanje
od
temeljne
grafije
djela
u
stranim
ime
nima
dobro
je
poznata
mogućnost,
na
koju
smo
već
upozorili.
U
minuskuli
jedva
da
se
može
naći
primjer
u
kojem
zabunom
dolazi
z
umjesto
j
(onai,
nedaiuchiji).
36
Ne
kažemo
intervokalno
upravo
da
bismo
u
što
većoj
mjeri
izbjegavali
miješanje
razina
koje
smo
prije
spomenuli
kao
opasnost.
Zato
se
naš
opis
može
doimati
kao
daje
poprilično
telmičke
prirode.
37
Ipak,
<j>
se
više
ne
umeće
nego
što
se
umeće.
Frekvencija
sljedova
u
koje
nije
umetnuto
prelazi
10
000,
dok
frekvencija
sljedova
gdje
nije
umetnuto
prelazi
svega
4000.
Sljedovi
oe
i
ae
očekiva
no
su
male
frekvencije,
ali
slijed
ie
je
na
prvom
mjestu
po
frekvenciji
(više
od
3000)
kod
sljedova
u
koje
se
ne
umeće
slovo
/
unatoč
tomu
što
je
po
drugom
kriteriju
ije
na
trećem
mjestu.
38
Riječ
je
o
apstrakciji,
tj.
o
teorijskom
konstruktu
koji
služi
da
se
uspostavi
apsolutna
korespon
dencija
između
jedinica
fonološkog
i
grafijskog
sustava,
što
po
našem
mišljenju
nekad
može
biti
korisno,
ali
ovdje
ne
vidimo
velike
potrebe
za
tim.
Za
kritiku
termina
vidi
Enderle
2013.
/k/:
<k>
-
Kripo
ſ
tna
Samo
na
jednom
mjestu
u
domaćoj
riječi
za
/kv/
upotrijebljen
je
slijed
qu
(Czarque).
Jedini
primjer
u
vicke
(
‘
u
vike
’
)
očita
je
pogreška.
/1/:
<gli>
-
Pri
ſ
toglie',
<gl>
-
dragovoglno,
kragl
Za
osnovni
lik
uzimamo
<gli>
jer
je
pojava
<gl>
ograničena
na
posebne
po
zicije,
prije
svega
na
kraj
riječi,
no
to
ćemo
još
pojasniti.
Ne
može
se
<gl>
kao
alograf
za
/1/
realizirati
ni
ispred
slova
e,
a,
o,
u
(rijedak
je
primjer
protiv
toga
Bogoglubnci
i
može
se
smatrati
pogreškom),
dolazi
ispred
m,
n,
s,
ſ
(sbiglmicze,
nevoglna,
Zemaglske,
prijategljtvo),
slijed
gli,
ako
nije
riječ
o
<gli>,
stoji
za
/li/
na
kraju
riječi
(kada
nikada
nije
riječ
o
<gli>)
te
ispred
cz,
gl(i),
l,
m,
n,
t,
v
(pri-
jateglicze,
Gliglian,
ſ
umglim,
Agline,
temegliti,
bodglivi).
Alograf
<gli>
realizira
se
ispred
e,
a,
o,
u
(nevoglie,
Roditeglia,
vogliom,
gliudi).
S
obzirom
na
to
da
se
i
to
može
smatrati
poprilično
fiksiranom
distribucijom,
odluku
da
<gli>
uzmemo
za
osnovni
lik
donijeli
smo
zato
što
se
i
zapisi
tipa
prijateglicze
mogu
smatrati
43
GRAFIJA
PREDIKA
JOSIPA
BANOVCA
S
OSOBITIM
OBZIROM
NA
MARETIĆEVU
ISTORIJU...
sažetim
zapisom
*prijategliicze.
Time
smo
utvrdili
jasnu
komplementarnu
dis
tribuciju
<gli>
i
<gl>,
pri
čemu
se
<gli>
daleko
češće
javlja
u
tekstu.
39
39
Nastojimo
biti
sustavni
i
s
obzirom
na
to
da
smo
prije
u
tekstu
odredili
<gi>
kao
osnovni
lik
za
/d/,
a
ne
<g>.
40
Primjera
za
<gni>
u
takvim
pozicijama
ima
približno
2000,
dok
primjera
za
<gn>
nema
ni
150.
41
Usamljen
primjer
skuphlien
nije
ništa
drugo
nego
slagarska
pogreška
umjesto
skupglien.
/h/:
<gni>
-
pripovidagnia,
<gn>
-
gnihovim,
o
ſſ
ign
Za
osnovni
lik
uzimamo
<gni>
jer
je
pojava
<gn>
ograničena
na
posebne
pozicije,
prije
svega
na
kraj
riječi.
S
obzirom
na
to
daje
situacija
donekle
ana
logna
onomu
što
smo
govorili
za
<gli>
i
<gl>,
ovdje
nećemo
to
obrazlagati
u
detalje.
Za
razliku
od
prije
navedene
situacije
sa
<gl>,
kao
alograf
za
/h/
<gn>
se
ipak
može
realizirati
ispred
slova
e,
a,
o,
u
(primjera
ima
mnogo
-
gnezi-
ne,
znagna,
ſ
pomgnom,
promignuju,
ali
je
jasna
tendencija
da
se
tu
preferira
<gni>)
40
,
dolazi
ispred
k,
s,
ſ
(pomagnka,
izvagnski,
ſuxagnſtvd),
slijed
gni,
ako
nije
riječ
o
<gni>,
stoji
za
/hi/
na
kraju
riječi
(kada
nikada
nije
riječ
o
<gni>)
te
ispred
cz,
g(h),
h,
l,
m,
t,
v
(ſuxgniczeſu,
kgnighe,
gnihovim,
zaſuxgnila,
gnima,
zaſuxgniti,
promignivati).
Alograf
<gni>
realizira
se
ispred
e,
a,
o,
u
(
ſ
pomigni-
emo,
govoregnia,
gniom,
oghgniu).
Alografi
<gni>
i
<gn>
na
sličan
su
način
u
komplementarnoj
distribuciji
kao
i
<gli>
te
<gl>,
pri
čemu
je,
kao
što
smo
već
rekli,
varijacija
ispred
slova
e,
a,
o,
u
donekle
slobodna,
ali
s
jakom
tendenci
jom
u
korist
<gni>.
Ne
težimo
za
tim
da
naše
tumačenje,
koje
se
očito
najviše
oslanja
na
frekven
ciju,
postane
općeprihvaćeno,
ali
ono
jest
jedan
od
legitimnih
načina
gledanja
na
problem,
osobito
s
obzirom
na
u
uvodu
najavljenu
želju
da
ovaj
opis
grafije
u
budućnosti
posluži
kao
polazišna
točka
za
normalizaciju
grafije
računalnim
putem.
Netko
tko
kreće
s
drugih
polazišta
mogao
bi
uspješno
zagovarati
likove
bez
i
(<ch>,
<gn>,
<gl>)
kao
osnovne
ili
pak
dokazivati
da
nema
potrebe
da
se
ijedan
odredi
kao
osnovni,
tj.
da
su
oni
izjednačeni.
Smatramo
daje
najvažnije
daje
alografija
detaljno
opisana
i
objašnjena.
/p/:
<p>
-
porodu
Maretić
navodi
za
Pripovidanja
da
se
veoma
rijetko
koristi
<ph>
(npr.
kiph).
Toga
u
Predikama
nema.
41
/r/:
<r>
-
Porodjenja',
slogotvorno
=
ar
-
ſ
ardcza
Maretić
piše
za
Pripovidanja
da
se
rijetko
slogotvornost
bilježi
s
er
(npr.
ter-
govine).
Za
to
smo
u
Predikama
našli
samo
jedan
primjer
(otverdnutij.
/s/:
<s>
-
Apo
ſ
ctolskoga',
<
ſ
>
-
ſ
vojom
44
GRAFIJA
PREDIKA
JOSIPA
BANOVCA
S
OSOBITIM
OBZIROM
NA
MARETIĆEVU
ISTORIJU...
<s>
i
<
ſ
>
u
veoma
su
zanimljivu
odnosu
koji
je
vjerojatno
najtočnije
opisati
kao
slobodnu
varijaciju,
no
uz
neke
jasne
tendencije.
<
ſ
>
nema
svoj
majuskulni
oblik,
a
<s>
ima
<S>,
ali
<
ſ
>
je
daleko
frekventniji
od
<s>
i
<S>
(javlja
se
go
tovo
18
000
puta
prema
približno
5000
puta
za
<s>/<S>).
Apsolutno
je
pravilo
da
<
ſ
>
ne
dolazi
na
kraju
riječi
te
da
služi
za
geminaciju
(svega
tri
primjera
sa
ss
stoje
prema
gotovo
900
primjera
sa
//;
rijetke
su
kombinacije
ſ
s
i
s
ſ
).
Primjetne
su
i
neke
druge
tendencije.
Npr.
slijed
vsk
nikad
nije
v
ſ
k
(veoma
je
rijetko
i
ſ
k
uopće),
slijed
si
gotovo
nikad
nije
ſ
l.
S
druge
strane,
sljedovi
d
ſ,
p
ſ
i
h
ſ
gotovo
su
pravilo
u
odnosu
na
rijetke
mogućnosti
ds,ps
i
hs,
a
slijed
ſ
t,
koji
je
zapravo
liga-
turno
izveden,
pojavljuje
se
približno
3600
puta
prema
st
sa
svega
stotinjak
puta.
Bilo
bi
svakako
uputno
istražiti
odnos
<s>
i
<
ſ
>
na
većem
korpusu
osamna-
estostoljetnih
djela
te
vidjeti
mogu
li
se
potvrditi
i
objasniti
navedene
tendencije,
ali
i
mnoge
ovdje
nenavedene
zbog
ipak
nedovoljno
velike
frekvencije.
To
je
pitanje
koje
izlazi
iz
okvira
grafematike.
Rijetki
primjeri
zlatko
ſ
ti
‘
slatkosti
’
,
zagri
ſ
cegnia
(oba
na
istoj
stranici),
uzmargieni
mogu
se
smatrati
pogreškama.
/š/:
<
ſ
c>
-jo
ſ
cter,
<sc>
-
umrivsci
Ono
što
je
rečeno
za
/s/,
primjenljivo
je
jednim
dijelom
i
ovdje.
<
ſ
c>
nema
majuskulni
oblik,
dok
<sc>
ima
<SC>
i
<Sc>.
Već
smo
spomenuli
slijed
ſ
chi
/
schi
za
/šć/,
što
je
zapravo
sažet
zapis
od
ſ
cchi/scchi,
koji
se
također
nekad
može
javiti
(zapu
ſ
cchiaj
u).
42
Banovac,
međutim,
nikad
ne
ekonomizira
na
sličan
način
u
slijedu
ſ
ccz/sccz
jer
je
potrebno
jasno
razlikovati
primjere
tipa
Dite
ſ
ccze
‘
Di-
tešce
’
i
Voj
ſ
czi
‘
Vojsci
’
.
43
<
ſ
c>
i
<sc>
općenito
govoreći
slobodno
variraju,
ali
može
se
upozoriti
na
neke
pravilnosti,
no
ovaj
put
vezane
uz
tiskarske
poteškoće.
Sljedeće
slike
pokazuju
da
distribucija
<sc>
nije
ravnomjerna
po
cijelome
tekstu.
S
lika
2.
Distribucija
<sc>
u
Kratkome
prikazanju.
44
r
tj
z:
IL
!
IIM
■
S
lika
1.
Distribucija
<sc>
u
cijelome
tekstu
Predika.
j|i
1
in
m
mi
42
Zapisa
sa
ſ
cchi
ima
svega
pet
u
odnosu
na
gotovo
60
sažetih.
43
Zapis
tipa
s
’
czinite
(ili
s
bjelinom
s
’
czinite)
‘
scinite
’
čini
se
kao
strategija
da
se
prepozna
da
na
početku
riječi
treba
čitati
/sc/,
a
ne
/š/.
To
je
jedina
riječ
u
Predikama
kod
koje
se
može
javiti
taj
problem,
ali
zašto
to
ne
mora
biti
objašnjenje
za
primjer
5
’
czvichiem
‘
s
cvićem
’
vidi
3.2.
44
Slike
su
načinjene
s
pomoću
softvera
AntConc,
a
pokazuju
pozicije
pretraživanog
slijeda
slova
u
ciljanome
tekstu
u
ispisu
koji
nalikuje
na
crtični
kod.
45
GRAFIJA
PREDIKA
JOSIPA
BANOVCA
S
OSOBITIM
OBZIROM
NA
MARETIĆEVU
ISTORIJU...
Slika
1
pokazuje
daje
<sc>
u
mnogo
češćoj
uporabi
u
zadnjoj
trećini
knjige.
Slika
2
je
uvećani
dio
knjige
koji
se
odnosi
na
Kratko
prikazanje.
Za
svaki
drugi
frekventni
grafem
očekivano
bi
bilo
da
te
slike
budu
gotovo
potpuno
crne,
što
bi
upućivalo
na
ravnomjernu
uporabu
kroz
cijeli
tekst.
To
ovdje
nije
slučaj
jer
je
distribucija
<sc>
kroz
tekst
u
blokovima,
što
upućuje
na
slagarske
probleme
koji
su
se
povećavali
prema
kraju
knjige.
Na
osnovi
ovog
uvida
moglo
bi
se
tvrditi
da
je
cijeli
tekst
trebao
biti
tiskan
sa
<
ſ
c>,
no
to
nije
bilo
moguće
zbog
nekih
tehničkih
problema.
U
Kratkome
prikazanju
očituju
se
i
drugi
tipografski
problemi,
no
ovdje
nema
mjesta
ni
potrebe
za
takvim
detaljima
koji
izlaze
iz
područja
grafematike.
Malobrojni
primjeri
tipaſeſdeſet
‘
šesdeset'
,
ſ
milloctju
‘
s
miloštju
’
ili
pokoriš
‘
pokoriš
’
samo
svjedoče
o
tome
da
se
može
ispustiti
s'z/'ili
c
iz
digrafa
<
ſ
c>
odnosno
<sc>.
Maretić
za
Pripovidanja
navodi
za
/š/
još
i
mogućnosti
<s>
i
<
ſ
ch>
te
za
Bla
gosov
<1T>
i
<
ſ
s>,
čega
nema
u
Predikama.
/
n
/\
<v>
-
Tvoje
Alternacije
u/v
puno
su
rjeđe
nego
što
bi
se
to
možda
očekivalo
(vxexena
‘
uže-
žena
’
,
Uragh
‘
Vrag
’
,
sa
ſ
uim
‘
sa
svim
’
,
Po
ſ
taugliam,
protiu
ſ
ctine,
slaugliahu,
proslaugliena,
Diaula,
po
ſ
taugliaju
-
posljednja
četiri
primjera
na
istoj
stranici
u
neposrednoj
blizini).
Pogotovo
rijetko
dolazi
v
za
/u/.
Iako
razumljive,
zbog
njihove
niske
frekvencije
može
se
smatrati
da
su
zamjene
nehotične.
Maretić
za
Pripovidanja
navodi
da
se
može
ponekad
naći
<v>
za
/u/,
a
<u>
za
/v/
nerijetko
dolazi.
Također
navodi
<h>
i
nulti
grafem
za
<v>
samo
u
po
jednoj
riječi
(puha
‘
čuva
’
,
çualacz
‘
ču[v]alac
’
).
/z/:
<z>
-
vazda
Rijedak
primjer
siti
‘
zlu
’
može
se
smatrati
pogreškom.
/ž/:
<x>
-
Boxe
Veoma
rijetko
dolazi
do
zamjene
<z>
i
<x>,
pa
se
svi
ti
primjeri
mogu
smatrati
pogreškama
(ſarxbe
i
ſarzbe,
uzdarxa
i
uxdarxa,
izvaditi
i
ixvadiſce).
Upozorit
ćemo
još
na
međusobne
zamjene
slova
k,g\h
(holliko
‘
koliko
’
,
dukovni
‘
duhovni
’
,
mnohi
‘
mnogi
’
,
Boka
‘
Boga
’
,
hragl
‘
kral
’
,
gnik
‘
hih
’
,
gorgo
ſ
ti
‘
gorkosti
’
,
kojakod
‘
koja
god
’
,
nektiji
‘
ne
hti
ji[h]
’
),
koje
se
mogu
događati
čak
i
u
složenim
grafe
mima
(imaducki
‘
imadući
’
,
skuphlien
‘
skuplen
’
,
ochiuckiegnie
‘
oćućehe
’
,
Bogkchie
‘
Bog
će
’
,
kollikockievam
‘
koliko
će
vam
’
,
trecki
‘
treći
’
,
drugk
‘
drug
’
,
nogke
‘
noge
’
).
Treba
ih
smatrati
pogreškama,
koje
su
također
razumljive
jer
grafemi
<k>,
<g>,
<h>
stoje
za
velare
/k/,
/g/,
/h/,
pa
lako
može
doći
do
zabune
u
slučajevima
kada
se,
makar
i
nehotično,
analitički
pristupi
složenim
grafemima
<chi>,
<gh>,
<gli>.
46
GRAFIJA
PREDIKA
JOSIPA
BANOVCA
S
OSOBITIM
OBZIROM
NA
MARETIĆEVU
ISTORIJU...
Iako
šire
kontekstualiziranje
analizirane
grafije
nismo
sebi
zadali
kao
jedan
od
ci
ljeva
u
ovom
radu,
na
kraju
ovoga
dijela
samo
ćemo
dodati
to
da
se
Banovčeva
grafija
posve
očekivano
uklapa
po
svojim
iješenjima
u
dalmatinski
(južni)
slovopis.
Ako
pogledamo
tablicu
usporedbe
karakterističnih
rješenja
dalmatinskoga
i
kajkavskoga
slovopisa
koju
donosi
Farkaš
(2010:
9)
45
,
proizlazi
da
jedino
Banovčeva
rješenja
za
/c/
(<cz>)
i
/č/
(<ç>)
nisu
karakteristična
za
dalmatinske
pisce,
pri
čemu
je
očito
daje
<cz>
karakteristično
rješenje
za
kajkavski
slovopis.
Međutim,
<cz>
je
također
prema
toj
tablici
kombinacija
karakterističnih
rješenja
dalmatinskih
pisaca
(<c>
i
<z>).
Ako
se
vodimo
Maretićevim
podatcima
(1899),
proizlazi
daje
<ç>
za
/č/
ipak
poprilič
no
dobro
zastupljeno
rješenje
kod
pisaca
koje
on
označuje
kao
čakavske
(8
od
14),
dalmatinske
(4
od
9
ako
ne
računamo
Banovca)
i
bošnjačke
(8
od
10).
Ako
od
tih
pisaca
izdvojimo
one
koji
ujedno
imaju
i
rješenje
<cz>
za
/c/,
dolazimo
do
zanimljiva
zaključka
da
od
njih
20
čak
11
zadovoljava
taj
kriterij.
Indikativan
je
podatak
daje
od
tih
11
pisaca
čak
8
franjevaca.
Kronološki
gledajući,
čak
5
pisaca
(Petar
Knežević,
Filip
Lastrić,
Marko
Dobretić,
Grgur
Varešanin,
Augustin
Miletić)
od
tih
8
u
okviru
Maretićeve
monografije
kreće
se
od
1765.
do
1815.
godine.
No
još
je
zanimljivo
i
to
da
su
grafije
tih
5
pisaca
međusobno
slične,
a
sliče
i
na
onu
Banovčevih
Predika,
koja
pak
prema
Maretićevu
opisu
ipak
najviše
nalikuje
na
onu
iz
djela
franjevca
Petra
Bogdana
Bakšića
iz
1638.
godine.
46
Rješenje
<ç>
za
/č/
bilo
je
dijelom
i
prijedloga
Pavla
Rittera
Vitezovića,
a
šire
je
na
jugu
prihvaćeno
tek
nakon
1820.
godine,
kada
su
se
organizirano
uklanjale
razlike
između
dalmatinskoga
i
dubrovačkoga
slovopisa.
47
45
Usp.
i
Badurina
(2012:
74).
46
Još
jedna
konstanta
među
svima
njima
jest
<x>
za
/ž/.
Treba
napomenuti
da
se
prema
istraživanju
Farkaš
(2010)
navedena
rješenja
mogu
naći
i
među
slavonskim
piscima
(osobito
<cz>
za
/c/,
ali
<ç>
za
/č/
iznimno
rijetko;
<x>
za
/ž/
gotovo
je
pravilo),
čija
se
rješenja
i
za
druge
grafeme
prije
polovice
18.
stoljeća
nerijetko
poklapaju
s
južnim
rješenjima.
47
Vidi
Badurina
2012:
75,
78;
Farkaš
2010:
15,
18-19;
Moguš
i
Vončina
1969:
74-76.
48
Za
početak
riječi
iznimka
je//'kada
njome
počinje
enklitika
(Ovako
ſſ
e
‘
Ovako
se
’
).
3.2.
Geminacija
i
nadslovci
U
ovom
potpoglavlju
reći
ćemo
najosnovnije
o
geminaciji
i
nadslovcima,
kojima
se
označavalo
mjesto
akcenta
te
kvantiteta.
Nećemo
ulaziti
u
akcento-
logiju,
nego
ćemo
samo
opisati
najvažnije
pravilnosti
s
primjerima.
Općenito
vrijedi
da
se
konsonanti
nikada
ne
geminiraju
na
početku
i
na
kraju
riječi,
48
a
kada
se
geminiraju,
tada
su
gotovo
u
pravilu
u
intervokalnoj
poziciji.
Samo
47
GRAFIJA
PREDIKA
JOSIPA
BANOVCA
S
OSOBITIM
OBZIROM
NA
MARETIĆEVU
ISTORIJU...
glasnici
se
mogu
udvojiti
na
kraju
riječi.
Od
samoglasnika
najčešće
se
udvajaju
a
i
i,
rijetko
o
i
u,
gotovo
nikad
e
(po
ſ
ctegniaa,
naas,
mii,
ſ
viita,
ſ
too,
nooch,
ſ
uiidi,
prolichiee).
Najfrekventnije
su
geminate
//,
nn
i
ſſ
(dilla,
purino,
de
ſſ
e
t
),
koje
svaka
imaju
frekvenciju
približnu
1000.
Frekvenciju
veću
od
100
imaju
još
samo
bb,
mm
i
tt.
Nikada
se
ne
geminiraju
c,
h,
k,j,
z,
x
,
a
ni
složeni
grafemi
<chi>,
<cz>
itd.
U
Predikama
pronalazimo
sljedeće
znakove
a,
e,
i,
o
,
u
(za,
zateçe,
duhovni,
ſ
ct
o
,
trud)
te
10
puta
u,
što
je
tiskarska
pogreška.
Udvajanje
slova
i
nadslovci
međusobno
se
isključuju.
Protuprimjeri
moraju
biti
tiskarske
pogreške,
ima
ih
svega
7,
i
od
toga
5
za
slijed
ii
(grihaa,
ſ
to
o
,
mii).
U
majuskuli
se
koristi
apostrof
umjesto
nadslovka,
međutim
samo
za
(jednoslovne)
riječi
A
’
,
U
’
,
O
’
.
Za
mno
ge
druge
slučajeve
(u
majuskuli
i
minuskuli)
može
se
reći
da
znak
’
doista
ima
funkciju
izostavljanja:
tam
’
amo,
Mark
’
Antonia,
mom
’
hotegniu,
ali
daleko
po
frekvenciji
pretežu
prijedlozi
s
’
\
k
’
,
pri
čemu
za
sa
u
Predikama
nalazimo
više
primjera
(koji
su
u
skladu
s
današnjim
standardnojezičnim
pravilima,
npr.
sa
p
ſ
om
i
sa
ſ
tarczem,
ali
s
’
Elixabetom
i
s
’
krixem),
ali
za
ka
ne
nalazimo
nijedan.
Iznimka
je
riječ
s
’
czinite,
što
je
objašnjeno
prije
u
analizi
<sc>
za
/š/
(vidi
3.1).
Sporadično
se
nailazi
na
slučajeve
da
zapis
riječi
koje
imaju
inicijalno
/s/
počinje
sa
s
’
,
no
to
se
može
osnovano
označiti
kao
pogreška,
to
više
što
u
takvim
sluča
jevima
nerijetko
slijedi
bjelina:
s
’
)edigniene,
s
’
martnom,
s
’
naxnijm,
s
’
druxena.
3.3.
Konsonantske
kombinacije
Ovaj
će
se
dio
podijeliti
na
konsonantske
kombinacije
koje
je
Maretić
registrirao
u
Pripovidanjima
i
Blagosovu,
a
zajedničke
su
ijednom
i
drugom
djelu
te
Predi
kama,
zatim,
od
preostalih,
na
one
zajedničke
Pripovidanjima
i
Predikama
te
na
kraju
na
one
zajedničke
Predikama
i
Blagosovu.
Ondje
gdje
se
kombinacija
piše
i
fonološki
i
morfološki,
uz
odabrane
primjere
nastoji
se
dati
brojka
koja
označava
u
koliko
smo
ukupno
slučajeva
pronašli
tu
kombinaciju,
inače
se
samo
registrira
njezino
postojanje
uz
nekoliko
primjera.
Frekvenciju
treba
uzimati
s
oprezom
jer
može
biti
visoka
zato
što
se
pojedina
riječ
u
mnogim
svojim
oblicima
često
nalazi
u
korpusu,
pri
čemu
treba
imati
na
umu
da
više
donesenih
primjera
ujedno
znači
da
se
pojedina
konsonantska
kombinacija
javlja
u
više
različitih
leksema.
49
Samo
su
dva
protuprimjera
u
imenima
(Ozza,
LUKKE).
48
GRAFIJA
PREDIKA
JOSIPA
BANOVCA
S
OSOBITIM
OBZIROM
NA
MARETIĆEVU
ISTORIJU...
3.3.1.
Zajedničke
kombinacije
Zajedničkih
kombinacija
ima
41
od
ukupno
70
što
ih
je
registrirao
Maretić
kod
Banovca:
/bć/-
morfološki
1
put
(Obchienoga);
fonološki
19
puta
(opchinu);
/bk/
-
Scipka;
/bs/
-
obsluxiti,
Bogogliub
ſ
tvo,
Sob
ſ
tveno,
ob
ſ
tire,
objinuta,
objidnuti,
Nebbskoga
-
vjerojatno
pogreška;
/bš/
-
nepodobsctine;
/čt/
-
posctegnie,
ſ
ctova-
ti;
/ćst/
-
ſvemoghuchſtvo,
umichſtvu;
/dc/
-
morf.
30
puta
(
ſ
ardcza
,
ſ
udcza);
fon.
156
puta
(ſucza
,
ſ
arcza);
/dč/
—
morf.
3
puta
(ſudçevih);
fon.
1
put
(ſarçene,
usp.
i
oçepglienu);
/dčb/
-
19
puta
isključivo
ſarxba;
/dk/
-
morf.
58
puta
(odkupio,
napridka,
Odklen,
odkrivena,
odkud,
odkriti);
fon.
35
puta
(slatko,
poslitka,
nut
kaju);
/dp/
-
podpazi,
nadpis,
odpravgliate,
podpunno;
/ds/-morf.
35
puta
(nad-
skaçe,
gliudske,
podsmihujete,
odjichi,
pod
ſ
mihuju,
od
ſ
tupi,
od
ſ
udi);
fon.
20
puta
(gliuski,
goſpoſtvo,
roſtvo,
Braſtvo);
/dsg/
-
ozgor;
/dš/
-
morf.
2
puta
(slobod
ſ
cti-
nu);
fon.
1
put
(Go
ſ
po
ſ
ctine);
I
čin
I
-
ufachien,
pofaglienoga,
zafaglivati,fala,
fa
liti,
fatati;
/rnc/
-
Lakomçe,
zamçicze;
/nb/
-
himbe,
jamb
or;
/sb/
-
sbiglmicze,
Sbora;
/sd/
-
morf.
44
puta
(vazda,
zdrughe,
zdvora,
Z
’
DOPUSCTEGNIEM,
z
dvora,
z
dobrim,
z
dvima);
fon.
7
puta
(ſdvora,
sdruxi,
sdrughe,povasdan,
s
’
dvo-
ra
ſ
cgnii);
/sg/
-
morf.
12
puta
(zgoditi);
fon.
6
puta
(ſgarçen,
s
’
garçeni,
s
’
goda);
/sn/
-
ſcgnirn;
/ss/
-
ſmovi
‘
s
sinovi
’
;
/stb/
-
jizbine,
gozbinu;
/std/
-
morf.
3
puta
(ſceſtdeſet);
fon.
3
puta
(ſceſdeſet);
/stn/
-
morf.
34
puta
(koriſtna,
kripoſtni,
boleſtnik,
uſtne,
ſviſtna,
xaloſtna,
jakoſtno,
radoſtno);
fon.
90
puta
(koriſna,
neſ-
viſna,
kripo
ſ
na,
xaloſna,
radoſna,
boleſna,
varsne,
neſviſnicze,jakosnim,
çaſnoſt,
Namisnike);
/tb/
-xenidbeni,
Udadbena;
/tc/
-
Otcza,
martcza,
ditczu;
/tc/
-
morf.
38
puta
(Otçev,
Otçenaſc);
fon.
4
puta
(oçinſtvo,
krotczinom);
/tcb/
-
otaçbinu;
/
tć/
-
imachie,
Umichiete,
udrichiete,
bichiete;
/ts/
-
morf.
1
put
(Bratsku);
fon.
20
puta
(harvaskoga,
boga
ſ
tva,
prokleſtvo,
Braſtvo);
/vst/
-
morf.
1
put
(tvar-
doglav
ſ
tvo);
fon.
20
puta
(kraglie
ſ
tvo);
/zč/
-
iſçaznu,
neuſçuvamo;
/zh/
-
morf.
6
puta
(izharçi,
razhlagiegnie,
izhode);
fon.
3
puta
(ishoditi);
/
Z
k
/
-
morf.
6
puta
(neizkazana,
izkorenuti,
razkriglienim);
fon.
94
puta
(iskazati,
iskorenuti,
Iskar-
gni,
rasko
ſ
cje,
uskarsnuti,
isku
ſ
caj,
iskupit,
marskochie);
/zp/
-
morf.
242
puta
(u
ſ
pomene,
ispuni,
ispovid,
isprazno
ſ
ti,
i
ſ
projiti,
raspuhanu,
ra
ſ
padnutje,
ra
ſ
pig-
niu);
fon.
12
puta
(izprazno
ſ
ti,
izplati);
/zs/~
morf.
1
put
(uzsluxite);
fon.
35
puta
(ra
ſ
taviti,
ra
ſ
arditi,
i
ſ
iko
ſ
ce,
ra
ſ
utak);
/zš/
-
raſciriti,
iſctetio;
I
t
XI
-
morf.
2
puta
(raztužene,
raztirati);
fon.
50
puta
(pa
ſ
te
ſ
e,
i
ſ
tirati,
uli
ſ
ti,
u
ſ
tarpgliv,
u
ſ
teghnuti,
iſtoçnoga,
ra
ſ
targhuju,
gri
ſ
ti);
IžkJ
-
Ubo
ſ
cko,
te
ſ
cka,
Lupe
ſ
cka;
/žt/
-
ubo
ſ
ctvo,
mno
ſ
ctvo,
Lupe
ſ
ctvo,
bi
ſ
cte,
dru
ſ
ctvo.
49
GRAFIJA
PREDIKA
JOSIPA
BANOVCA
S
OSOBITIM
OBZIROM
NA
MARETIĆEVU
ISTORIJU...
3.3.2.
Preklapanja
s
Pripovidanjima
Kombinacija
zajedničkih
samo
Pripovidanjima
i
Predikama
ima
11,
dok
ih
9
nismo
našli:
/bč/
-
obçem;
/čc/
-
o
ſ
czem,
Dite
ſ
ccze
’
,
/ćć/
-
rechie,
pochieſc,
/jj/
-
dajoje',
/hs/
-ſuxagnſtvo,
imagnſtvo',
/sc/
-
ſcçinr,
/stm/
-
uſtmv,
/sth/
-
morf.
1
put
(brezſviſtgniaczi);
fon.
14
puta
(neſviſcgniaczi,
treſcgnia,
laſcgnep,
Iszl
-
xenom
‘
s
ženom,
tj.
[ž]
ženom
’
;
/zc/
-
razcviglieni\
/zz/
-
brezakognie,
iza.
3.3.3.
Preklapanja
s
Blagosovom
Kombinacija
zajedničkih
samo
Predikama
i
Blagosovu
ima
3,
dok
ih
6
nismo
našli:
/dd/
-
odiliti,
odavna,
oduxitvamſe',
/kd/
-
ſvagdagnr,
/td/
-pedeſet.
4.
Zaključak
U
ovom
radu
dan
je
iscrpan
opis
grafije
Predika
franjevca
Josipa
Banovca.
Ta
grafija,
po
rješenjima
umnogome
tipična
za
dalmatinski
(južni)
slovopis
i
neke
fra
njevačke
pisce,
stavila
se
u
kontekst
drugih
dvaju
opisa
njegovih
djela
koja
je
dao
Maretić,
pa
je
zbog
toga
dijelom
nasljedovan
njegov
način
opisivanja
(prije
svega
u
dijelu
o
geminaciji
i
nadslovcima
te
konsonantskim
kombinacijama).
Uvodeći
u
analizu
računalni
te
grafematički
teorijski
element,
htjeli
smo
pokazati
daje
latinična
grafija
naših
starih
pisaca
itekako
još
izazov
istraživačima
koji
teže
rekonstruiranju
sustava
iz
naizgled
kaotičnih
i
neuređenih
povijesnih
podataka.
Ako
se
želi
nap
raviti
korak
više
u
odnosu
na
Maretića,
neizbježno
se
mora
raditi
na
digitalizaciji
naše
stare
pisane
baštine
te
dijeljenju
resursa
u
istraživačkoj
zajednici.
Bez
velike
količine
podataka
obrađenih
sinkronijski
u
ovom
radu
ne
bi
bilo
moguće
precizno
i
argumentirano
razlučiti
grafeme
od
pogrešaka,
pa
i
sustavnih
pogrešaka.
Banovčeve
Predike,
koje
su
vremenski
između
njegovih
Pripovidanja
i
Blagosova,
počivaju
na
veoma
dobro
uređenomu,
umnogome
regulariziranom
grafijskom
sustavu,
u
kojem
je
uspješno
odstranjeno
mnogo
toga
što
je
moglo
biti
suvišno.
Sudeći
po
Maretiće-
vim
opisima,
čini
se
kao
da
je
Banovac
s
vremenom
naginjao
prema
rješenjima
morfološkoga
pravopisa
te
na
koncu
učinio
svoju
grafiju
složenijom.
No
da
bismo
bili
sigurni
koliko
su
ti
opisi
precizni
za
mogućnosti
i
potrebe
današnjega
vremena,
morat
ćemo
nastaviti
ići
njegovim
stopama
i
reinterpretirati.
50
GRAFIJA
PREDIKA
JOSIPA
BANOVCA
S
OSOBITIM
OBZIROM
NA
MARETIĆEVU
ISTORIJU...
L
iteratura
A
dam
,
A.
2014.
Allograph.
Schriftlinguistik
(=
Worterbucher
zur
Sprach-
und
Kommunikationswissenschaft
(WSK)
Online
5).
De
Gruyter.
Boston
-
Berlin.
https://www.degruyter.com/view/db/wsk
(pristupljeno
15.
prosinca
2019.).
A
nipa
,
K.
2012.
The
Use
of
Literary
Sources
in
Historical
Sociolinguistic
Rese
arch.
The
Handbook
of
Historical
Sociolinguistics.
Ur.
Hernandez-Campoy,
J.
M.;
Conde-Silvestre,
J.
C.
Wiley
-
Blackwell.
Oxford:
170-190.
AR
=
Rječnik
hrvatskoga
ili
srpskoga
jezika.
1880.
-
1976.
I-XXIII.
JAZU.
Zagreb.
B
abić
,
S.
1991.
Korijenski
i
morfonološki
pravopis
nisu
i
ne
mogu
biti
istoznač
nice.
Jezik
NH2'.
41-48.
B
adurina
,
L.
2012.
Hrvatski
slovopis
i
pravopis
u
predstandardizacijskome
razdoblju.
Povijest
hrvatskoga
jezika.
Književnost
i
kultura
devedesetih.
Ur.
Mićanović,
K.
Zagrebačka
slavistička
škola.
Zagreb:
65-96.
B
anovac
,
J.
1759.
Predike
od
svetkovina
došašća
Isukrstova
...
Po
Dominiku
Loviži.
Mleci,
[izv.
PRED1KE
OD
SVETKOVINA
DOSCASCTJA
ISSUKAR-
STOVA...
Po
Dominiku
Lovixi.
Mleczi.]
B
arbaric
,
V.-T.;
H
orvat
,
M.;
K
ramarić
,
M.;
R
adošević
,
A.
2016.
Besjede
fra
Matije
Divkovića.
Ur.
Jozić,
Ž.
(gl.);
Barbaric,
V.-T.;
Horvat,
M.;
Karamatić,
M.
Rječnik
manje
poznatih
riječi
i
tumač
imena
Perić
Gavrančić,
S.
Institut
za
hrvatski
jezik
i
jezikoslovlje.
Zagreb.
B
arbaric
,
V.-T.,
2017.
Sekundarna
jotacija
-
zanimljivo,
ali
rješivo
pitanje
iz
davačke
prakse
Divkovićevih
djela
(na
primjeru
Besjeda}.
Zbornik
radova
sa
znanstvenog
skupa
Matija
Divković
i
kultura
pisane
riječi
II.
Ur.
Grmača,
D.;
Horvat,
M.;
Karamatić,
M.
Zaklada
Kulturno-povijesni
institut
Bosne
Srebre
ne
-
Hrvatska
sveučilišna
naklada.
Sarajevo
-
Zagreb:
247-263.
D
urscheidt
,
C.
2016.
Einfuhrung
in
die
Schriftlinguistik.
UTB
GmbH
-
Van-
denhoeck
&
Ruprecht.
Stuttgart.
E
nderle
,
U.
2013.
Nullgraphem.
Schriftlinguistik
(=
Worterbucher
zur
Spra
ch-
und
Kommunikationswissenschaft
(WSK)
Online
5).
De
Gruyter.
Boston
-
Berlin,
https://www.degruyter.com/view/db/wsk
(pristupljeno
15.
prosinca
2019.).
F
arkaš
,
L.
2010.
Od
slovosloxnosti
slavonske.
Filozofski
fakultet
u
Osijeku.
Osijek.
F
arkaš
B
rekalo
,
L.
2013.
Štokavski
hrvatski
književni
jezik
u
18.
stoljeću.
51
GRAFIJA
PREDIKA
JOSIPA
BANOVCA
S
OSOBITIM
OBZIROM
NA
MARETIĆEVU
ISTORIJU...
Povijest
hrvatskoga
jezika.
3.
knjiga:
17.
i
18.
stoljeće.
Ur.
Bičanić,
A.
(gl.);
Katičić,
R.;
Lisac,
J.
Društvo
za
promicanje
hrvatske
kulture
i
znanosti
CRO-
ATICA.
Zagreb:
163-219.
J
agić
,
V.
1890.
Istorija
hrvatskoga
pravopisa
latinskijem
slovima.
Napisao
Dr.
T.
Maretić
(Geschichte
der
kroatischen
Orthographic
in
lateinischer
Schrift).
U
Zagrebu
1889,
8°,
XIII.
406.
Archiv
fiir
slavische
Philologie
12:
602-609.
J
embrih
,
A.
2004.
Grafijsko-latinična
rješenja
u
franjevačkih
pisaca
prije
i
na
kon
Josipa
Banovca.
Zbornik
o
Josipu
Banovcu.
Gradska
knjižnica
“
Juraj
Sižgorić
”
-
Hrvatski
studiji
Sveučilišta
u
Zagrebu.
Šibenik
-
Zagreb:
97-
108.
K
apetanović
,
A.
2004.
Sekundarna
jotacija
u
hrvatskom
jeziku
književnosti.
Riječki
filološki
dani
5.
Ur.
Lukežić,
I.
Filozofski
fakultet.
Rijeka:
247-254.
M
aretić
,
T.
1889.
Istorija
hrvatskoga
pravopisa
latinskijem
slovima.
U
knji-
žarnici
Jug.
akademije
L.
Hartmana
(Kugli
i
Deutsch).
Zagreb.
M
arković
,
I.
2015.
O
grafemu
i
hrvatskoj
abecedi.
Filologija
65:
77-1
12.
M
oguš
,
M.;
V
ončina
,
J.
1969.
Latinica
u
Hrvata.
Radovi
Zavoda
za
slavensku
filologiju
11:
61-81.
N
eef
,
M.
2015.
Writing
systems
as
modular
objects:
Proposals
for
theory
de
sign
in
grapholinguistics.
Open
Linguistics
1/1:
708-721.
P
opović
,
M.;
T
rostinska
,
R.
1995.
Alograf
-
grafem
-
grafemem
(i
principi
pravopisa
hrvatskog,
ruskog
i
ukrajinskog).
Filologija
24-25:
291-296.
R
omaine
,
S.
1988.
Historical
Sociolinguistics:
Problems
and
Methodology.
Sociolinguistics/Soziolinguistik.
An
International
Handbook
of
Science
of
Language
and
Society
/
Ein
internationales
Handbuch
zur
Wissenschaft
von
Sprache
und
Gesellschaft.
Ur.
Ammon,
U.;
Dittmar,
N.;
Mattheier,
K.
J.
Wal
ter
de
Gruyer.
Berlin
-
New
York:
1452-1469.
R
uge
,
N.
2013a
Allographie.
Schriftlinguistik
(=
Worterbiicher
zur
Sprach-
und
Kommunikationswissenschaft
(WSK)
Online
5).
De
Gruyter.
Boston
-
Berlin,
https://www.degruyter.com/view/db/wsk
(pristupljeno
15.
prosinca
2019.).
R
uge
,
N.
2013b
Graphematik.
Schriftlinguistik
(=
Worterbiicher
zur
Sprach-
und
Kommunikationswissenschaft
(WSK)
Online
5).
De
Gruyter.
Boston
-
Berlin,
https://www.degruyter.com/view/db/wsk
(pristupljeno
15.
prosinca
2019.).
R
uge
,
N.
2013
c
Kompromissgraphie.
Schriftlinguistik
(=
Worterbiicher
zur
52
GRAFIJA
PREDIKA
JOSIPA
BANOVCA
S
OSOBITIM
OBZIROM
NA
MARETIĆEVU
ISTORIJU...
Sprach-
und
Kommunikationswissenschaft
(WSK)
Online
5).
De
Gruyter.
Boston
-
Berlin,
https://www.degruyter.com/view/db/wsk
(pristupljeno
15.
prosinca
2019.).
R
utkowska
,
H.;
R
ossler
,
P.
Orthographic
Variables.
The
Handbook
of
Histo
rical
Sociolinguistics.
Ur.
Hernandez-Campoy,
J.
M.;
Conde-Silvestre,
J.
C.
Wiley
-
Blackwell.
Oxford:
213-236.
ŽAGAR,
M.
2005.
Grafolingvistika
srednjovjekovnih
tekstova.
Matica
hrvatska.
Zagreb.
53
DIJALEKTI,
JEZIČNA
POVIJEST
I
TRADICIJA:
Zbornik
u
čast
Josipu
Liscu
Uredili
Josip
Bratulić
•
Gordana
Čupković
•
Josip
Galić
Recenzenti
članaka:
Vanda
Babić,
Lada
Badurina,
Vuk-Tadija
Barbaric,
Sanja
Baričević,
Marijana
Bašić,
Đuro
Blažeka,
Rafaela
Božić,
Željka
Brlobaš,
Joško
Ćaleta,
Ivana
Eterović,
Goran
Filipi,
Ana
Gospić
Županović,
Sandra
Hadžihalilović,
Marijana
Horvat,
Dubravka
Ivšić
Majić,
Marina
Jurišić,
Mate
Kapović,
Andrea
Zorka
Kinda-Berlaković,
Sanja
Knežević,
Lucija
Konfic,
Martina
Kramarić,
Ivana
Kurtović
Budja,
Tanja
Kuštović,
Boris
Kuzmić,
Kornelija
Kuvač-Levačić,
Ivan
Magaš,
Marija
Malnar
Jurišić,
David
Mandić,
Ranko
Matasović,
Milan
Mihaljević,
Divna
Mrdeža
Antoninna,
Ivana
Nežić,
Davor
Nikolić,
Ante
Periša,
Ivo
Pranjković,
Slobodan
Remetić,
Mirna
Sindičić
Sabljo,
Mateusz-Milan
Stanojević,
Diana
Stolac,
Barbara
Štebih
Golub,
Goran
Tanacković
Faletar,
Marijana
Tomelić
Ćurlin,
Denis
Vekić,
Domagoj
Vidović,
Ivica
Vigato,
Jasmina
Vojvodić,
Silvana
Vranić,
Ante
Vučković,
Perina
Vukša
Nahod,
Nikola
Vuletić,
Jure
Zovko,
Sanja
Zubčić.
Nakladnik
Sveučilište
u
Zadru
Matica
hrvatska
Ogranak
Matice
hrvatske
u
Zadru
Za
nakladnika
Dijana
Vičan
Stipe
Botica
Radomir
Jurić
Povjerenstvo
za
izdavačku
djelatnost
Sveučilišta
u
Zadru
Josip
Faričić
Glavni
urednik
Matice
hrvatske
Luka
Šeput
Recenzenti
zbornika
Lina
Pliško
Zvjezdana
Rados
Fotografije
Adrijana
Vidić
Lektura
i
korektura
autorska.
ISBN
978-953-331-301-6
(Sveučilište
u
Zadru)
978-953-341-185-9
(Matica
hrvatska)
978-953-247-147-2
(Ogranak
Matice
hrvatske
u
Zadru)
CIP
zapis
dostupan
u
računalnom
katalogu
Znanstvene
knjižnice
u
Zadru
pod
brojem
160530030
Zbornik
u
čast
Josipu
Liscu
DIJALEKTI,
JEZIČNA
POVIJEST
I
TRADICIJA
Uredili
Josip
Bratulić
•
Gordana
Čupković
•
Josip
Galić
Sveučilište
u
Zadru
Matica
hrvatska
Ogranak
Matice
hrvatske
u
Zadru
Zadar,
2020.
