ArticlePDF Available

Abstract

Hrvatskoglagoljski brevijari sadrže obiman korpus biblijskih i liturgijskih tekstova koji su pre-pisivanjem (i kasnije tiskom) prenošeni iz jednoga u drugi brevijarski kodeks od 13. stoljeća do 1561. godine. Istraživanje je hrvatskoglagoljskih brevijarskih tekstova tijekom 20. stoljeća donijelo vrijedne rezultate u području povijesti jezika, transmisije tekstova i njihove povezano-sti te paleografije. Znanstvenim centrom izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo istraživanjima se hrvatskoglagoljskoga brevijara pristupilo i sa stajališta raščlambe njegova liturgijskog sadržaja. Ovim se radom donosi pregled dosadašnjih istraživanja te poticaji koje različiti autori iznose u pogledu smjerova suvremenih i budućih liturgijskih istraživanja. U središnjem se dijelu rada iznose rezultati proučavanja strukture i sadržaja Drugoga beramskog brevijara koji mogu utje-cati na oblikovanje kriterija i za istraživanje drugih hrvatskoglagoljskih brevijara. K lju čn e r iječi: glagoljaštvo, brevijar, Drugi beramski brevijar, povijest liturgije 1. HRVATSKOGLAGOLJSKI BREVIJARI I NJIHOV SADRŽAJ Liturgijske knjige pisane i tiskane glagoljicom na hrvatskome crkveno slavenskom jeziku sadrže bogatu tradiciju koja potječe iz 9. stoljeća te se u kontinuitetu održala na hrvatskim prostorima do 20. stoljeća. Vrijedna filo-loška, povijesna i književna istraživanja koja se objedinjuju u paleoslavistici, otkrila su i obradila na desetke cjelovitih rukopisa zapadne, rimske liturgijske tradicije koja se očuvala na prostorima istočnog Jadrana, te sporadično i u sre-dišnjoj Hrvatskoj. Govorimo li o liturgijskim rukopisima pisanim glagoljicom i hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom, redovito se zaključuje da je riječ o misalima i brevijarima koji se tipološki mogu usporediti s latinskim misalima i brevijarima rimskoga obreda. I nakon otkrića tiska, koje je bilo vezano uz la
57
SLOVO, sv. 71 (2021), 57–76, Zagreb 2020.
Kristijan KUHAR UDK 272-528
Staroslavenski institut 272-282.7:003.349.1
Zagreb Izvorni znanstveni članak
kristijan.kuhar@stin.hr Primljen: 10. kolovoza 2020.
Prihvaćen: 20. listopada 2020.
O SADRŽAJU DRUGOGA BERAMSKOG BREVIJARA
Hrvatskoglagoljski brevijari sadrže obiman korpus biblijskih i liturgijskih tekstova koji su pre-
pisivanjem (i kasnije tiskom) prenošeni iz jednoga u drugi brevijarski kodeks od 13. stoljeća
do 1561. godine. Istraživanje je hrvatskoglagoljskih brevijarskih tekstova tijekom 20. stoljeća
donijelo vrijedne rezultate u području povijesti jezika, transmisije tekstova i njihove povezano-
sti te paleografije. Znanstvenim centrom izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo istraživanjima se
hrvatskoglagoljskoga brevijara pristupilo i sa stajališta raščlambe njegova liturgijskog sadržaja.
Ovim se radom donosi pregled dosadašnjih istraživanja te poticaji koje različiti autori iznose
u pogledu smjerova suvremenih i budućih liturgijskih istraživanja. U središnjem se dijelu rada
iznose rezultati proučavanja strukture i sadržaja Drugoga beramskog brevijara koji mogu utje-
cati na oblikovanje kriterija i za istraživanje drugih hrvatskoglagoljskih brevijara.
Klj učne rije či: glagoljaštvo, brevijar, Drugi beramski brevijar, povijest liturgije
1. HRVATSKOGLAGOLJSKI BREVIJARI I NJIHOV SADRŽAJ
Liturgijske knjige pisane i tiskane glagoljicom na hrvatskome crkveno
slavenskom jeziku sadrže bogatu tradiciju koja potječe iz 9. stoljeća te se u
kontinuitetu održala na hrvatskim prostorima do 20. stoljeća. Vrijedna filo-
loška, povijesna i književna istraživanja koja se objedinjuju u paleoslavistici,
otkrila su i obradila na desetke cjelovitih rukopisa zapadne, rimske liturgijske
tradicije koja se očuvala na prostorima istočnog Jadrana, te sporadično i u sre-
dišnjoj Hrvatskoj. Govorimo li o liturgijskim rukopisima pisanim glagoljicom
i hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom, redovito se zaključuje da je riječ o
misalima i brevijarima koji se tipološki mogu usporediti s latinskim misalima
i brevijarima rimskoga obreda. I nakon otkrića tiska, koje je bilo vezano uz la-
58
K. KUHAR, O sadržaju Drugoga beramskog brevijara SLOVO 71 (2021)
tinski jezik, pisari glagoljaši prihvaćaju tada suvremene tekovine, te priređuju
za tisak liturgijske knjige pisane glagoljicom i hrvatskim crkvenoslavenskim
jezikom. Tekstualni sadržaj hrvatskoglagoljskih misala i brevijara, kao i zbirki
homilija te teoloških testova u zbornicima, Josip Leonard Tandarić nazvao je
hrvatskoglagoljska liturgijska književnost,1 čime je naznačio da je u temelju
hrvatske književnosti pisane glagoljicom i crkvenoslavenskim jezikom upra-
vo liturgija – bogoslužje, kao izraz crkvenosti, duhovnosti i kulture.
Među rukopisnim i tiskanim liturgijskim knjigama rimskoga obreda po-
sebno se ističu svojim bogatim liturgijskim i svetopisamskim sadržajem hr-
vatskoglagoljski brevijari. Do 21. stoljeća obrađeno je tridesetak hrvatskogla-
goljskih brevijara koji se mogu okarakterizirati kao cjeloviti kodeksi. Njihova
datacija obaseže razdoblje od 13. stoljeća, vremena sačuvanih fragmenata
(usp. PANTELIĆ 1993), pa do 1561. godine kada je u Veneciji tiskan Brozićev
brevijar. Sadržaj hrvatskoglagoljskih cjelovito sačuvanih brevijara je razno-
lik. Iako ne postoje dva identična hrvatskoglagoljska brevijara, ipak se na razi-
ni cjelokupnog korpusa tih liturgijskih knjiga prepoznaju cjeline brevijarskog
teksta: Proprium de tempore, Proprium i Commune sanctorum, te u nekima
uz brevijarski tekst sadržan i tekst za razne obrede i svetu misu. Od brojnih
su hrvatskoglagoljskih brevijara sačuvane samo pojedine cjeline liturgijskih
tekstova. U popisu brevijara naznačena su svojstva njegova sadržaja. Cjelovit
brevijar sadrži tekstove liturgijskih cjelina Proprium de tempore i Proprium
sancotorum te Commune sanctorum. Nedostaje li određenom primjerku bre-
vijara neki od netom navedenih cjelina liturgijskih tekstova, ili su i pojedine
cjeline nepotpune, obično se naziva nepotpunim brevijarom. Ako pak brevijar,
pored netom ranije spomenutih brevijarskih cjelina, sadrži i tekstove za misu
i obrede (Ritual), naziva se plenaran brevijar. U nastavku slijedi popis hrvat-
skoglagoljskih brevijara2 s naznakom cjelina koje određeni primjerak sadrži:
13./14. st. Prvi vrbnički brevijar; Proprium de tempore
1379. g. Vatikanski brevijar Borg. Illirico 6, 2. dio; plenaran brevijar
1396. g. Brevijar Vida Omišljanina; Proprium de tempore
14. st. Oxfordski misalbrevijar; plenaran brevijar
14. st. Drugi vrbnički brevijar; Proprium de tempore
1 Tandarić dijeli glagoljsku religioznu književnost na liturgijsku i izvanliturgijsku književnost.
Usp. TANDARIĆ 1993: 16.
2 Digitalne se snimke hrvatskoglagoljskih brevijara s popisa, objedinjene u intranetsku digital-
nu bazu »Izvori« (izvori.stin.hr), dostupne na mrežnim stranicama Staroslavenskog instituta.
Bazu su uredile Marica Čunčić i Ljiljana Mokrović.
59
K. KUHAR, O sadržaju Drugoga beramskog brevijara SLOVO 71 (2021)
14. st. Četvrti vrbnički brevijar; Proprium de tempore i Commune
sanctorum
14. st. Padovanski brevijar; Proprium de tempore
14. st. kraj Prvi beramski brevijar; Proprium sanctorum
14.–15.st. Pašmanski brevijar; cjelovit brevijar
1442. g. Brevijar Metropolitanske knjižnice; cjelovit brevijar
1407. g. Dragućki brevijar; nepotpun brevijar
1442.–1443.g. Moskovski prvi i drugi dio brevijara; cjelovit brevijar
1459. g. Prvi novljanski brevijar; nepotpun brevijar
1460. g. Brevijar popa Mavra; cjelovit brevijar
1465. g. Vatikanski 19, Vat. Slav. 19; cjelovit brevijar
1485. g. Kukuljevićev brevijar; cjelovit brevijar
1485. g. Vatikanski 10 (Borg. Illirico 10); nepotpun brevijar
1486. g. Dabarski brevijar; cjelovit brevijar
1491. g. Prvotisak brevijara; cjelovit brevijar
1493. g. Baromićev brevijar; cjelovit brevijar
1495. g. Drugi novljanski brevijar; cjelovit brevijar
15. st. Rimski brevijar; cjelovit brevijar
15. st. Humski brevijar; Proprium sanctorum
15. st. Drugi beramski brevijar, 1. dio; Proprium de tempore
15. st. Drugi beramski brevijar, 2. dio; Proprium sanctorum
15. st. Ljubljanski misalbrevijar; plenaran brevijar
15. st. Brevijar Britanske knjižnice; nepotpun brevijar
15. st. Treći vrbnički brevijar; Proprium de tempore
15. st. Londonski brevijar; nepotpun brevijar
14.st. Vatikanski brevijar Borg. Illirico 5, 1. dio; Proprium de
tempore
1561. g. Brozićev brevijar; plenaran brevijar
1648. g. Levakovićev brevijar; cjelovit (poslijetridentski) brevijar
Iz popisa je sačuvanih hrvatskoglagoljskih brevijara uočljivo da postoji
13 cjelovitih brevijara, tj. onih koji sadrže sve liturgijske cjeline izvorno la-
tinskih brevijara koji su tipološki označeni kao Breviarium secundum morem
(consuetudinem) s. Romanae Curiae,3 tj. brevijari rimskoga obreda ili rimske
kurije, a koji se u literaturi ponekad nazivaju i »franjevačkim« brevijarima jer
3 O stvaranju ove tipologije liturgijske knjige vidi CATELLA 1994: 125–134; 2012: 295–305;
KUNZLER 2003: 459–467; TAFT 1993: 307–310.
60
K. KUHAR, O sadržaju Drugoga beramskog brevijara SLOVO 71 (2021)
se posredovanjem franjevačkog reda taj tip brevijara širio zapadnom rimskom
Crkvom da bi nakon Tridentskog sabora bio uveden na čitavom tom području.
Navedeni se latinski naziv u incipitima hrvatskoglagoljskih brevijara pojav-
ljuje u prijevodu na hrvatski crkvenoslavenski jezik zbog čega se govori i o
brevijarima »po zakonu rimskoga dvora«.
Iako svi hrvatskoglagoljski brevijari pripadaju upravo navedenome tipu,
svaki primjerak hrvatskoglagoljskog brevijara ima i vlastitosti vezane za
okolnosti područja u kojem je brevijar nastao kao i crkvenih potreba glago-
ljaškog klera koji se određenim primjerkom služi. Kao što je slučaj sa svim
hrvatskoglagoljskim liturgijskim rukopisima i tiskanim knjigama, i lokalne se
razlike primjeraka hrvatskoglagoljskih brevijara očituju u katalogu svetačkih
imena u kalendaru i sanktoralu, a pored toga i u jeziku, načinu pisanja i ilumi-
niranja. Ovisno o potrebama konkretnoga klera, primjerci hrvatskoglagoljskih
brevijara sadrže, pored brevijarskih tekstova, tekstove za misu i neke obrede
koji su sastavni dio njihova pastoralnoga djelovanja. Zbog navedenoga, ne
postoje dva istovjetna primjerka hrvatskoglagoljskog brevijara (kao ni drugo-
ga liturgijskog kodeksa), nego je svaki od njih odraz kulturnoga i duhovnoga
ozračja u kojemu je nastao i u kojemu je korišten.4
Zadatak je ovoga rada utvrditi osnovna strukturna svojstva sadržaja Drugoga
beramskog brevijara (BrBer2), prepoznati njegov odnos prema latinskim brevija-
rima i njegovo mjesto u okviru hrvatskoglagoljskih brevijara te prepoznati barem
glavne njegove strukturne posebnosti. Istraživanje se provodi metodom strukturne
raščlambe, koju je u liturgijsku znanost uveo Robert Taft5, a ovdje je prilagođena
potrebama istraživanja hrvatskoglagoljskog brevijara. S obzirom da je cjelokupno
dosadašnje istraživanje BrBer2 usredotočeno ponajprije na njegova osnovna svoj-
stva, za iscrpno će se poznavanje toga brevijarskoga kodeksa, kao i hrvatskogla-
goljskoga brevijara uopće, trebati provesti još niz opsežnih istraživanja.
1. 1. Sadržaj liturgijske knjige »brevijar«
Sadržaj je hrvatskoglagoljskog brevijara u načelu podudaran sa sadržajem
brevijara rimskoga obreda na latinskome jeziku, a on je bogat tekstovima koji
potječu iz Svetoga pisma.
Okosnica je sadržaja brevijara i osnova na kojoj je izgrađena ukupna mo-
litva časova psaltir. Cursus, tj. raspored moljenja ili pjevanja psalama, kao i
4 Usp. PANTELIĆ 1971; 1976.
5 Vidi TAFT 1984: 151–164.
61
K. KUHAR, O sadržaju Drugoga beramskog brevijara SLOVO 71 (2021)
hvalospjeva iz Staroga i Novoga zavjeta u okviru časova svakog dana u litur-
giji se rimskoga obreda drži načela molitve određenih pravilom sv. Benedikta,
kao i tradicije molitve časova u rimskim samostanima.6 Pored toga, tu su sve-
topisamska čitanja (kapituli ili lekcije), kao i parafraze svetopisamskih tek-
stova u obliku responzorija, versa i antifona. Osim svetopisamskih tekstova,
brevijari rimskoga obreda sadrže i liturgijske tekstove poput molitava, himana
te hagiografskih odlomaka i tekstova koji potječu iz bogate patrističke baštine.
Brevijarski su tekstovi na osnovi sadržaja i upotrebe kojoj su namijenjeni
grupirani u cjeline. Tako Proprium de tempore sadrži tekstove službe časova u
dane u liturgijskoj godini. Unutar te su cjeline tekstovi raspoređeni na liturgij-
ska vremena čiji niz započinje došašćem, nastavlja se božićnim vremenom do
Bogojavljenja, korizmom, uskrsnim vremenom do Pedesetnice i završava se
vremenom nakon Pedesetnice. Tekstovi namijenjeni spomendanima svetaca
kroz godinu okupljeni su u cjelinu Proprium sanctorum. Spomendani svetaca
koji nemaju vlastita biblijska, hagiografska i patristička čitanja, kao ni cursus
antifona i responzorija, smješteni su u okviru cjeline Commune sanctorum,
gdje su raspoređeni prema svetačkim naslovima: ispovjedalac, mučenik, dje-
vica, i slično.7 U skladu s tradicijom nazivlja u hrvatskoj paleoslavistici, u
nastavku se ovoga teksta Proprium de tempore naziva »temporal«, Proprium
sanctorum »sanktoral«, a za Commune sanctorum koristit će se nazivak »ko-
munal«.
Pored prethodno navedenih cjelina, brevijari rimskoga obreda sadrže i tzv.
Officium B. Virginis Mariae, kao i službu za pokojne (Officium defunctorum)
koji su neodvojivi dio svakoga brevijara rimskoga obreda. U zasebnom se
dijelu brevijara nalaze liturgijski elementi koji su pojavljuju u molitvi časova
svakog dana, a riječ je o nizu psalama; zatim nizu antifona, responzorija i ver-
sa; odlomaka biblijskih i patrističkih čitanja te molitava.8
6 O tome vidi TAFT 1993: 121–140; PINELL 1996: 104–108;
7 Ovakav je raspored za brevijare rimskoga dvora jedinstven za sve kodekse. Tiskani brevijar
iz 1568. godine, čiji se raspored temelji na starijim brevijarima, ima ova zajednička slavlja
svetaca (Commune sanctorum): Commune apostolorum, Commune unius martyris, Commu-
ne plurimorum martyrum, Commune confessoris pontificis, Commune doctorum, Commune
confessorum non pontificum, Commune virginum, Commune virginum et martyrum tantum.
Za Commune sanctorum vezano je i slavlje obljetnice posvete crkve, tj. Commune dedicati-
onis Ecclesiae. A posebnu je cjelinu tvorio tzv. časoslov Blažene Djevice Marije (Officium
beatae Mariae) koji se molio na određene blagdane Blažene Djevice Marije. Usp. Breviari-
um romanum 2012.
8 Za pojedine liturgijske elemente vidi PINELL 1996, RIGHETTI 1969: 698–793.
62
K. KUHAR, O sadržaju Drugoga beramskog brevijara SLOVO 71 (2021)
2. NEKA DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA – ODREDNICE ZA
LITURGIJSKOPOVIJESNA ISTRAŽIVANJA
Suvremena se istraživanja hrvatskoglagoljskih brevijara i njegove povije-
sti, a koja se često metodološki oslanjaju na digitalnu tehnologiju, epistemo-
loški naslanjaju na rezultate ranijih povijesnoliturgijskih istraživanja. Ovdje
navodimo samo neke od ranijih studija, koje su korištene u ovome radu, po-
sebno u okviru istraživanju Drugoga beramskog brevijara.
Početci istraživanja hrvatskoglagoljskih brevijara sežu u prva desetljeća
20. stoljeća. Među prvim je istraživačima toga područja bio Josef Vajs9, koji
je kao najstariji sačuvani hrvatskoglagoljski brevijar označio Prvi vrbnički
brevijar. Vajs je sastavio i prvu opsežniju bibliografiju hrvatskoglagoljskih
brevijara na temelju njihova tekstološkog sadržaja.
Navedimo kako cjelovitom razdoblju sačuvanih hrvatskoglagoljskih bre-
vijara prethodi razdoblje fragmenata brevijara. Sačuvani fragmenti brevijara,
kao i fragmenti glagoljskih misala, povezuju razdoblje razvijenoga glagoljaš-
tva (od sredine 14. stoljeća) s ćirilometodskim razdobljem iz kojega su saču-
vani tekstovi psaltira, apostola, evanđelistara i euhologija, a koji su se koristili
i u službi časova. Sadržaj fragmenata hrvatskoglagoljskih brevijara upućuje
na postojanje liturgijske knjige za službu časova koja se tipološki ne podudara
s brevijarima rimske kurije (usp. PANTELIĆ 1993).
Nastanak hrvatskoglagoljskog brevijara istražila je Petra Stankovska te je
odredila povezanosti među brevijarima na temelju biblijskih i patrističkih či-
tanja (STANKOVSKA 2015). Uspoređujući izabrane brevijare zaključila je
da među njima postoje razlike u homiletskim tekstovima i biblijskim čitanji-
ma. Time je došla do zaključka da su tekstovi hrvatskoglagoljskog brevijara iz
13. stoljeća tipološki stariji i da su kao takvi (tekstualnom transmisijom) ušli
u mlađe brevijare (usp. STANKOVSKA 2015: 460–461). »Ulomci ̔starijega̕
tipa hrvatskoglagoljskoga brevijara i njegovi tragovi u sačuvanim kodeksima
govore o jednoj jasnoj i jedinstvenoj razvojnoj liniji hrvatskoglagoljskih bre-
vijara, potpuno osnovanoj na predlošku latinskoga brevijara« (STANKOV-
SKA 2015: 462). Mlađi su brevijari, oni nastali nakon 1300. godine, priređi-
vani prema novijem ordo oficii na osnovi kojega nastaje tipologija rimskoga
brevijara u skladu s kojom su prevođeni, priređivani i prepisivani svi cjelovito
sačuvani brevijari hrvatskoglagoljske liturgijske tradicije.
9 VAJS 1910.
63
K. KUHAR, O sadržaju Drugoga beramskog brevijara SLOVO 71 (2021)
Među dosadašnjim je istraživanjima hrvatskoglagoljskih brevijara neka po-
trebno istaknuti. Leonard Tandarić je naznačio strukture i bibliografije sadržaja
rukopisnih i tiskanih hrvatskoglagoljskih brevijara.10 Marija Pantelić svoja je
istraživanja usmjerila na historijate pojedinih rukopisnih i tiskanih brevijara,
smještajući ih na osnovi prepoznatih posebnosti u njihov povijesni i povije-
snoliturgijski kontekst. Navedenim istraživanjima svakako treba dodati i rado-
ve Biserke Grabar,11 kao i stranih istraživača poput Vševlada Jozefa Gajdoša,12
Petre Stankovske13 i Catherine Mary MacRobert14 koji se bave tekstološkim i
filološkim istraživanjima, uključujući usporedbu hrvatskoglagoljskih brevijar-
skih tekstova s latinskim brevijarskim tekstovima iz istoga razdoblja s ciljem što
točnijeg smještaja hrvatskoglagoljskih liturgijskih kodeksa u kontekst vremena
u kojem nastaju. U Staroslavenskome je institutu 2014. godine, u okviru Znan-
stvenog centra izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo pod vodstvom dr. sc. Milana
Mihaljevića, pokrenuto prvo cjelovito i interdisciplinarno istraživanje jednog
hrvatskoglagoljskog brevijara. Naime, jedan je od glavnih predmeta istraživanja
Centra Drugi beramski brevijar (BrBer2) te se njegov sadržaj, jezik i povijest
promatraju sa stajališta filologije i jezikoslovlja, povijesti i liturgike te paleogra-
fije. Ovdje se iznose zapažanja vezana za sadržaj tog brevijara te se ukazuje na
njegove vlastitosti kao i pripadnost tipologiji brevijara rimske kurije.
3. DRUGI BERAMSKI BREVIJAR (BrBer2)
3.1. Tipologija
Drugi beramski (ili ljubljanski) brevijar, hrvatskoglagoljski je rukopis iz
15. stoljeća. Čuva se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (NUK) u Ljubljani
pod signaturom Ms 163.15 Brevijar je sastavljen od dva dijela: temporal u pr-
vome svesku (264 folija) i sanktoral u drugome svesku (176 folija).
10 TANDARIĆ 1977; 1984. Tandarić ima poseban znanstveni pristup kojim prvo seže za ana-
lizom strukture čitavoga kodeksa, a potom i za pojedinim dijelovima. Ovakav metodološki
pristup temelj je i suvremenih znanstvenih istraživanja liturgijskih rukopisa.
11 GRABAR 1984.
12 GAJDOŠ 1966.
13 STANKOVSKA 2008; 2017.
14 MACROBERT 2020.
15 Poznata su dva beramska brevijara i dva beramska misala, a nazvani su po Bermu, mjestu
svog nastanka. Čuvaju se u Narodnoj i sveučilišnoj knjižnici u Ljubljani (zbog čega se na-
64
K. KUHAR, O sadržaju Drugoga beramskog brevijara SLOVO 71 (2021)
Prvi svezak, tj. temporal, BrBer2 započinje riječima: v’ ime božie i svete
marie · amenь · početie br’v’êla po zakonu rim’skago dvora i blaženoû apu-
stolu petra i pavla16 (f. 1a) koje ujedno otkrivaju njegovu tipološku proveni-
jenciju brevijara rimskoga obreda. U sadržaju, tj. rasporedu molitvi časova (a
koji se u kasnijim latinskim brevijarima nalazi pod naslovom Rubricae gene-
rales, također evocira rimsku provenijenciju: skazь ot čina po zakonь rimьski
(f. 261d–264v). Vezano za sintagmu »blaženoû apustolu petra i pavla« valja
upozoriti na povezanost hrvatskoglagoljskih brevijara nastalih u i nakon 13.
stoljeća s brevijarima iz ranijeg razdoblja koji su glagoljskim pisarima služili
kao predlošci i iz kojih su, vođeni pisarskim žarom, u novije brevijare mogli
unijeti naslove koje su našli u tim starijim brevijarima. U slučaju BrBer2 taj
je stariji predložak vjerojatno bio prijevod rimskoga monaškog brevijara.17
Da bismo provjerili tu pretpostavku potrebno je napraviti detaljniju analizu
euholoških tekstova i himana.
Tekst drugoga sveska BrBer2, a koji sadrži sanktoral, počinje izrijekom:
početie služabь ot svetacь po v’ se leto po zakon’ rim’ski (f. 1a) čime se još
jednom potvrđuje da on pripada tipu rimskoga brevijara (hcsl. zakon’ za lat.
consuetudo). U sanktoralu je sadržan 171 sanktorem, tj. služba u čast pojedi-
nih svetaca unutar godine, počevši od mjeseca studenoga. Zamjetljivo je da
BrBer2 sadrži više »slojeva« slavlja svetaca: svece rimske Crkve (ponajviše
mučenike), svece koji se časte u Italiji i svece koji su dio lokalnih ili redov-
ničkih tradicija. Duže liturgijske službe imaju franjevački sveci, poput svete
Klare (f. 110d), svetoga Antuna Padovanskog (f. 60c), svetog Franje Asiškog
(f. 151a). I popis slavlja svetaca iz sanktorala BrBer2 potvrđuje pripadnost tog
primjerka tipologiji rimskoga brevijara i upućuje na to da mu je predložak bio
brevijar na latinskom jeziku.
Iako BrBer2 ne sadrži kalendar, na osnovi sanktorala moguće je sastaviti
kalendarski katalog svetaca. BrBer2 ne sadrži ni komunal, zbog čega se uvr-
štava u nepotpune brevijare, pa se pretpostavlja da je postojao zasebni svezak
tog primjerka brevijara sa službama časova za svetačke blagdane kojih nema
u sanktoralu.
zivaju i ljubljanskim) pod signaturama: Ms 161 (Prvi beramski brevijar), Ms 163 (Drugi
beramski brevijar), Ms 162 (Prvi beramski misal) i Ms 164 (Drugi beramski misal).
16 Sličnim riječima započinje temporal Baromićeva tiskanog brevijara iz 1493. godine, na f.
73r, ali dodaje »i crьkve blaženihь apostolь Petra i Pavla«. Usp. GRABAR 1984: 173. Isto
tako započinje i Vat. Slav. 19. Usp. JAPUNDŽIĆ 1955: 161.
17 Japundžić tvrdi da se radi o naslovu bez pravog značenja. JAPUNDŽIĆ 1955: 187.
65
K. KUHAR, O sadržaju Drugoga beramskog brevijara SLOVO 71 (2021)
3.2. Analiza sadržaja BrBer2
Prvi svezak BrBer2 ima sve liturgijske sadržaje koji se očekuju u temporalu
brevijara po zakonu rimskoga dvora.18 Njihov raspored slijedi liturgijsku godinu
koja započinje subotom uoči prve nedjelje došašća, a završava XXIV. nedjeljom
nakon Pedesetnice. Međutim, on ne sadrži psaltir, nego na više mjesta stoji uputa:
psalmi iĉi v saltiri (f. 105b),19 dok se od samih psalama navode samo incipiti.20
Tako na f. 1a stoji: psalmь. blagoslovlenь gospodь bogь moi, što je incipit psal-
ma 143 (lat. Benedictus Dominus Deus meus). Kao što je slučaj s psalmima, i
biblijski se hvalospjevi samo naznačuju naslovom, a ne donosi se njihov potpun
tekst.21 Tako se evanđeoski hvalospjev za Jutarnju bilježi samo kao blagoslovlenь
(lat. Benedictus), a za Večernju službu časova veličitь (lat. Magnificat), dok se
za Povečerje (lat. Completorium) ne donosi niti naslov evanđeoskog hvalospjeva
nego samo psalmь · nine otpuĉaeši (f. 69c, lat. Nunc dimittis). Zanimljivo je da
hrvatskoglagoljski brevijari, pa tako ni BrBer2, ne donose ni notne zapise za napje-
ve pojedinih psalama, kako je to u latinskim brevijarima,22 premda se u sadržaju
nalaze pjevani dijelovi liturgije časova, antifone, versi i responzoriji te himni.
Pisar BrBer2 za antifone navodi riječ antifonь. Uvidom u cjelokupni sadr-
žaj antifona BrBer2, uočljivo je da pisar neke antifone donosi u cijelosti, neke
skraćuje, a za neke upućuje na psaltir. Tako npr. antifonu gospodь reče ka
m’nê sinь moi esi ti · azь danasъ rodih’ te (f. 26d) donosi u cijelosti, antifonu
za subotu 3. tjedna došašća blagoslovlenь gospodь (f. 21a) u incipitu i dodaju-
ći da se ostatak teksta navodi u psaltiru, a npr. na f. 21a uopće ne naznačuje o
kojoj je antifoni riječ nego samo navodi antifonь i psalmi iĉi v psaltiri.
18 U ovoj analizi zadržavamo se na analizi liturgijskog sadržaja i njegovom crkvenoslavenskom
nazivlju. Elementi koji sastavljaju službu časova su: psaltir, antifone, responzoriji, versi, či-
tanja (kapituli), evanđelja, molitve i himni, te dva zaziva na početku časova.
19 U primjeru na f. 70b navedeno je: s’ pročimi psalmi · i antifoni i berši kako se v salьtiri udr’ži. Tako
pisar ponovno navodi da se u psaltiru, kao dijelu brevijara, nalaze i drugi tekstovi, tj. antifone i versi.
20 Pitanje psaltira u hrvatskoglagoljskim brevijarima obradila je Mary MacRobert. Psaltir je srž sva-
koga brevijara, a nedostatak psaltira u korpusu liturgijskih tekstova brevijara može upućivati na
dva zaključka: da je postojao neki drugi svezak sa psaltirom, ili da se navođenjem samo incipita
psalma pozivalo na – poznato u srednjem vijeku – mnemotehničko sredstvo učenja psalama na-
pamet. U primjeru Ms. Canon. Liturg. 172, MacRobert zaključuje: »Takav odnos prema psaltiru
jasno se zasniva na pretpostavci da korisnik zna većinu psalama napamet i da mu je potreban
samo incipit da bi znao koji treba recitirati.« (eng. This treatment of the psalter is clearly based on
the assumption that the user would know the majority of the psalms by heart and would need only
their incipits to identify which ones to recite. MACROBERT 2020: 81, prijevod K.K.)
21 Više vidi u PINELL 1996: 127–142.
22 Za primjer vidi: https://www.ecodices.unifr.ch/en/sbe/0083/8v/0/Sequence971.
66
K. KUHAR, O sadržaju Drugoga beramskog brevijara SLOVO 71 (2021)
U službi časova onoliko je antifona koliko je psalama. Za primjer donosimo
analizu službe časova Rođenja Gospodinova koja započinje Večernjom službom
uoči svetkovine, na f. 26b, s naslovom navečerê roĵ’istva hrьstova. U rimskome
obredu Večernja služba ima pet psalama i pet pripadajućih antifona, kapitul, hi-
man, vers i responzorij, antifonu za Magnificat, molitvu i otpust.23 Noćna služba,24
koju pisar BrBer2 naziva ûtrna, sastoji se od tri noćnice (lat. nocturno, a započinje
s bitatoriê (lat. invitatorium) sa psalmom, nakon kojega se nalazi incipit himna na
Rođenje Gospodinovo Hrьste izbavitelû vsêh. Cjeloviti je tekst himna zapisan u
sklopu Večernje molitve uoči Rođenja Gospodnjega (f. 26c). Nakon toga dolaze
tri noćnice, kako je u rimskome obredu redovito na svetkovine i nedjelje, a o čemu
će biti još riječi u nastavku teksta. Svaka noćnica ima po tri psalma i tri antifone
(od kojih je svaka ispred jednog psalma) 25 te tri čitanja i tri responzorija s versima
(od kojih se svaki nalazi nakon jednog čitanja) (usp. f. 27a–33a).
U službi Jutarnje Rođenja Gospodnjega, koji pisar u čitavom BrBer2 na-
ziva matutinь, nalazi se pet psalama s pet antifona, koje pisar (kao i antifone
noćnica) također donosi u cijelosti, navodeći u rubrici k matutinê i godinamь,
tj. da je riječ o antifonama za Jutarnju službu i za »male časove«, tj. Prvi,
Treći, Šesti i Deveti čas. Na kraju Jutarnje službe stoji k blagoslovlenь anti-
fonь, tj. antifona za evanđeoski hvalospjev Benedictus (Lk 1, 68–79), slava
va viš’nihь bogu · i na zemli mir v’ človêcêhь blagovoleniê (f. 33c). Večernja
služba časova ima, kao i Jutarnja, pet psalama s antifonama koje su donesene
u cijelosti (f. 33d) kao što je i antifona za veličitь zapisana u cijelosti.26
Među pjevanim dijelovima službe časova rimskoga obreda još su respon-
zoriji, nizovi redaka ili parafraza redaka biblijskih čitanja ili psalama (katkad
hagiografskih ili patrističkih čitanja) koje naizmjence pjevaju predmolitelj i
skup ostalih molitelja. Redak koji pjeva (ili recitira) predmolitelj naziva se i
23 U BrBer2 nedostaje antifona za evanđeoski hvalospjev Magnificat na f. 26d. Antifone za pet
psalama donesene su u cijelosti na f. 26b
24 O noćnim službama u srednjovjekovnoj liturgiji vidi KOŠĆAK 2020.
25 Antifone i psalmi nalaze se na f. 26d–27a za prvu noćnicu, f. 28d za drugu noćnicu te f.
30b–30c za treću noćnicu.
26 Terminološka napomena: prijevod evanđeoskog hvalospjeva Magnificat (Lk 1,46–55) u cr-
kvenoslavenskom je jeziku veličitь. Antifona na f. 33d: danasь hrstь rodi se · danasь spa-
sitelь êvi se · danasь na zemli poûtь anĵeli · i veselet’ se ar’hanĵeli · danas raduûtь se vsi
pravadni rekuĉe · slava va vi’šnihъ bogu · aleluê ·Na latinskom jeziku, u Breviarium Roma-
num 2012 (liturgijski element 899) nalazi se identična antifona: Hodie Christus natus est:
hodie saluator apparuit: hodie in terra canut angeli, laetatur archageli: hodie exultant iusti,
dicentes, Gloria in excelsis Deo, alleluia.
67
K. KUHAR, O sadržaju Drugoga beramskog brevijara SLOVO 71 (2021)
vers (lat. versus ‘redak’, hcsl. beršь),27 a otpjev se ostalih molitelja i sam nazi-
va responzorij (lat. responsorium ‘odgovor’, hcsl. rešponь).28 Kao što je slučaj
s antifonama, responzoriji se pojavljuju u svim časovima dana, a njihovi su
tekstovi svojevrsni pjevani sažetci ili teološki naglasci psalma, (biblijskog,
hagiografskog ili patrističkog) čitanja koje im prethodi.29
U istraživanoj službi časova svetkovine Rođenja Gospodinova, kao i u
drugim službama, pisar ovoga brevijara unosi određenu zbrku u rubriciranju.
Naime, između čitanja se u Noćnoj službi prema tradiciji rimskoga obreda
očekuje naizmjenično redanje, u parovima, oznaka »rêšponь« i »beršь«. Za
razliku od toga, pisar BrBer2 na više mjesta takvih parova donosi dva puta
uzastopno rubriku »beršь« s tekstom retka (nasuprot očekivanju da druga ru-
brika u takvom paru bude »rêšponь«). U Jutarnjoj se službi pojavljuje naznaka
»beršь«, ali nema zasebne najave za otpjev, tj. »rêšponь«. U manjim se časo-
vima takvih pojava i omaški u rubriciranju nema.
Na nekim mjestima, kao u primjeru iz Večernje službe uoči svetkovine Ro-
đenja Gospodnjega koji slijedi, pisar spaja beršь i antifonu. Naime, u latinskoj
je tradiciji, primjerice u Breviarium Romanum 2012 (liturgijski element 839),
kao i u starijim brevijarima donesen ovakav vers:
V. Crestina die delebitur iniquitas terrae.
R. Et regnabit super nos saluator mundi.30
Pisar BrBer2 na analognom mjestu spaja vers i antifonu:
beršь · ûtrêš’ni · d’nь zagladit se bezakonie zemle · i cêsarstvovati vačnetь nad’ nami ·
beršь · egda vzaš’lo budet’ sln’ce ot nebese uzrit’ estь cêsarь cêsaremь · ishode ot
matere lêki ženihь ot lož’nice svoee31
27 Vers je tematski i sadržajno neodvojiv od ostatka responzorija (HUGHES 2004: 26–30; PI-
NELL 1996: 116–117).
28 U Noćnoj službi časova responzorij dolazi nakon svakog čitanja, praćen versom. U Jutarnjoj
i Večernjoj službi časova vers prethodi responzoriju. U manjim časovima, versi i responzoriji
redaju se tako da se najprije otpjeva responozorij, a zbor odgovara s dva versa.
29 O responzorijima i načinu pjevanja službe časova vidi TAFT 993: 134–138. U tradiciji se
rimskoga obreda responzoriji dijele na: responsoria prolixa (dugi responzoriji) koji dolaze u
Noćnoj službi i responsoriola (kratki responzoriji) koji slijede kratka čitanja u manjim časo-
vima. Responzoriji se mogu dijeliti na psalamske responzorije, responzorije koji proizlaze iz
čitanja i povijesne responzorije (RIGHETTI 1969: 773).
30 Isti tekst donosi Breviarium de Camera f. 143 (20v).
31 BrBer2, f. 26d. U latinskom tekstu antifona glasi: Cum ortus fuerit sol de caelo, uidebitis
rege regnum procedente a patre, taqua sposum de thalamo suo (Breviarium Romanum 2012,
liturgijski element 840; Breviarium de Camera f. 143 (20v).
68
K. KUHAR, O sadržaju Drugoga beramskog brevijara SLOVO 71 (2021)
Ovakve omaške nisu rijetkost u prepisivanju brevijara. Slična se omaška
nalazi i u Pašmanskom brevijaru na f. 25a, što upućuje da su pisari i priređi-
vači brevijara pojedine liturgijske elemente prepisivali vjerojatno iz starije
matice. Ovom prilikom nisu detaljnije istraživane starina i tradicija pjevanih
elemenata brevijara, antifona i responzorija, iako ta pitanja itekako zavrjeđuju
znanstvenu pozornost jer mogu pomoći utvrditi matice iz koje se prevodilo
ili prepisivalo brevijare. Neka bude dometnuto da su antifone i responzoriji
iz hrvatskoglagoljskih brevijara vrijedan izvor najstarije hrvatske liturgijske
lirike te da zasada nisu muzikološki istraženi.
Pored pjevanih elemenata i psaltira, služba časova rimskoga obreda obi-
luje dužim i kraćim svetopisamskim, patrističkim i hagiografskim čitanjima,
koja se pojavljuju u određenom rasporedu.32 Time zapravo brevijar sadržaj-
no objedinjuje nekoliko različitih liturgijskih knjiga: lekcionar, evanđelistar,
homilijar te martirologij.33 Dužina lekcija u hrvatskoglagoljskoj liturgijskoj
tradiciji ovisila je o priređivaču i prepisivaču liturgijskoga kodeksa,34 s time
da se uvijek čuvala razlika između duljeg, cjelovitog čitanja (lat. lectio) u
Noćnoj službi i kratkih čitanja (lat. capitulum ili lectio brevis) u službi časova
Jutarnje, Večernje i malih časova.
U sadržaju BrBer2 nalaze se duža i kraća čitanja, prema redu službe ča-
sova, ali i nekoliko posebnosti. Lekcije u Noćnoj službi dolaze bez naziva
svetopisamske knjige iz koje su prenesene. Pisar na više mjesta samo navodi
rubriku čtenie, ili samo čti, čti pravo, čteniê, ili v proste dni čti čtena.35 Na
nekim mjestima, poput f. 182a navodi pisar: kladutь se knigi kanoničaske i
čtut’ se daže do v’zneseniê.36 Naslove svetopisamskih knjiga navodi rijetko,
na primjer na f. 209a: poč’nut’ knige cêsarske druge, ali pojedina duža čitanja
iz svetopisamskih knjiga opširnije najavljuje. Tako u primjeru na f. 252a pisar
navodi poč’ni ·b· (=2) knige mahabeiske, te donosi tekst koji je pisan u slijedu,
ali napominje v proste dni razdilae (f. 252d). U drugom tjednu poslije Uskrsa
čitaju se odlomci knjige Otkrivenja, npr. f. 196c: Pokladaût’ se knigi apoka-
lipsie blaženago ivana apustola i čtu se ·dï· (=15) dni, te time započinje u sli-
32 Više o čitanjima vidi RIGHETTI 1969: 751–769.
33 Takve hagiografske cjeline su pasionali, martirologiji i životopisi svetaca. Usp. RIGHETTI
1969: 764–766.
34 Za recentnije iscrpne analize lekcija vidi STANKOVSKA 2015; BADURINASTIPČEVIĆ
2009.
35 O značenju izraza čti pravo, vidi RADOŠEVIĆ; DÜRRIGL 2020.
36 U primjeru rubrika na f. 237c–238b pisar navodi koje se svetopisamske knjige čitaju u mje-
secu rujnu.
69
K. KUHAR, O sadržaju Drugoga beramskog brevijara SLOVO 71 (2021)
jedu tekst odlomaka iz knjige Otkrivenja od f. 171b do 179d. Slično, za čitanje
odlomaka iz proročkih knjiga navodi na f. 258a: pokladaût’ se knigi ·bï·(=12)
prorokovь, te donosi tekstove iz proročkih knjiga navodeći imena proroka.
Kada se u BrBer2 treba naći čitanje iz evanđelja koje je identično čitanju u
misalima, pisar navodi samo incipit tog čitanja, potom kojem evanđelju tekst
pripada te završava upisujući »i pročaê«. Tako u trećoj noćnici navodi čtenie
svetago evanĵeliê po lucê, matêû, mar’ku, ivanê ili samo po ivanê.
Homiletski i patristički tekstovi sadržani su u drugoj i trećoj noćnici, kao
4., 5. i 6. čitanje, odnosno 8. i 9. čitanje. BrBer2 obiluje patrističkim i homi-
letskim tekstovima koji su doneseni kao duža čitanja, te predstavljaju izvor
za istraživanje hrvatskoglagoljske patrističke literature i povijesti teologije.
U prijevod s latinskog na hrvatski crkvenoslavenski jezik pisar BrBer2 unosi
naslove kategorija tekstova ovako:
hrvatski crkvenoslavenski latinski suvremeni hrvatski
slovo sermo propovijed
omilia homilia homilija
ot iz’netie ex tractatu izlaganje
U sanktoralu, tj. drugome svesku BrBer2, druga noćnica (npr. na f. 10b–11c)
sadrži hagiografska čitanja pojedinih svetaca, pri čemu pisar ne navodi izvor
hagiografskoga teksta koji prevodi ili prepisuje.
Kraća čitanja u BrBer2 nalaze se nakon slijeda psalama s antifonama u
službi časova Jutarnje, nakon slijeda psalama s antifonama u manjim časo-
vima te nakon slijeda psalama s antifonama u službi časova Večernje. Pisar
navodi u rubrici naslov kapitulь i potom donosi cijeli kapitul ili, ponegdje,
samo njegov incipit.37
3.3. Molitve, himni i ostali elementi službe časova
Iako je čitava služba časova određena kao molitva hvale Bogu, pojedini ča-
sovi dodatno završavaju kratkim zaključnim molitvama, tzv. Collecta, kojima
je svrha da teološki sažetim jezikom sintetiziraju i zaključuju određeni čas, a u
latinskom se rimskome brevijaru takve molitve pojavljuju s naslovom Oratio.38
37 U tradiciji molitve časova, posebno benediktinske, kapituli su bili odlomci koji se nisu čitali
iz kodeksa, nego ex corde. Usp. RIGHETTI 1969: 767.
38 Više o kratkim molitvama u službi časova i njihovoj tradiciji vidi PINELL 1996: 158–166;
RIGHETTI 1969: 787. Takve molitve kojima se zaključuje određeni čas, nosile su teološku
70
K. KUHAR, O sadržaju Drugoga beramskog brevijara SLOVO 71 (2021)
U BrBer2 se u oba sveska one nazivaju oraciê, ili na nekim mjestima ograciê,
ogracionь. U temporalu BrBer2 je 164, a u sanktoralu 117 zaključnih molitava.
Uz zaključne molitve, u tradiciji rimskoga obreda, nakon Jutarnje i Ve-
černje službe časova molile su se komemorativne ili zagovorne molitve (lat.
Commemorationes)39 u čast svetih apostola Petra i Pavla, svetoga Križa te za
mir. Molitvama je prethodila antifona s psalmom 130 u Jutarnjoj ili psalmom
51 u Večernjoj službi. Tako je pisar BrBer2 u svoj tekst unosio molitve na
mjestima na kojima su trebale biti pjevane ili čitane, ali i rubrikama u kojima
je dodatno pojašnjavao kada se sve one trebaju moliti. Primjerice, na f. 68c na-
lazi se molitva od dana (subota u osmini Bogojavljenja), potom slijedi molitva
sv. Petru apostolu40 i na f. 68d molitva za mir.41 Rubrika na f. 68d objašnjava
da više rečeni antifoni i oracie glagolût se na v’sehь vêčernihь sobotь i na ûtr-
nahь · nedêlnihь i vêčr’ni ot see nedêle do nedilê do nedile cvit’ne i ot oktabi
petikostь do prišastva razvi svetacь duplihь · i oktabь ihь. Slično se na f. 76c
donosi molitva u čast sv. Križa,42 a odmah nakon toga se u rubrici navodi da se
nastavi molitvom u čast sv. Petra apostola i molitvom za mir.
Molitva u četvrtak, 4. tjedna korizme posebna je u hrvatskoglagoljskoj i
latinskoj liturgijskoj tradiciji. Naime, u slijedu euhologija korizme, pisar do-
nosi zaključnu molitvu Jutarnje službe časova u čast sv. Kuzmi i Damjanu:
da v’zvelitčit’ te gospodi svetiû tvoiû kuz’mi i dom’êna blaženi praz’nikь (f.
120b). U latinskom brevijaru identična je molitva: Magnificet te domine san-
ctorum tuorum Cosmae et Damiani beata sollemnitas.43 Naime, na taj dan
je određena stacionalna misa u rimskoj bazilici sv. Kuzme i Damjana, te je
molitva u službu časova Jutarnje prenesena iz misala.44
tematiku liturgijskog vremena ili slavlja određenog sveca. Koncipirane su prema latinskom
rimskom običaju te sastavljene kao kratke i sažete rečenice s trima sastavnim dijelovima:
invokacijom, peticijom i doksologijom.
39 Usp. RIGHETTI 1969: 788.
40 bože egože desnica blaženago petra apustola hodeĉa va v’lьnahь morskihь da ne pogreza
bi vzdviže · i takoe apustola pavla tri kratь utapaûĉiê ot glubini mora izbavi ni · usliši nasь
milostivь i podai da oboû vêč’nuû slavu da n’slêduemь · hrьstomь gospodemь·
41 bože ot negože svêta želêniê rês’ni svêtь i prava sutь dela dai rabomь i rabinьmь tvoimь onь
mirь egože v’sь mirь ne možetь dati · i da sr’ca naša tvoimь zapovedemь podьdana · i otvrg’
otêta užas’ti budite tvoimь zaĉiĉeniemь tih’ gospodemь našimь·
42 vêč’nimь nebesь molimь te gospodi miromь shrani · eže d’revomь svetago križa tvoego nasь
iskupiti nьsь račilь esi · iže s’ toboû ·
43 Breviarium Romanum 2012, liturgijski element 1994.
44 Za molitvu u čast sv. Kuzmi i Damjanu na latinskom jeziku u misalu vidi LIPPE 1899: 92.
71
K. KUHAR, O sadržaju Drugoga beramskog brevijara SLOVO 71 (2021)
Osim zaključnih i zagovornih molitava u službi časova, u sadržaju se nala-
ze i drugi molitveni obrasci, poput kratkih zaziva koji su u formi versa otvarali
i zatvarali molitveni čas. U latinskoj tradiciji Pozivnik (lat. invitatorium) prije
Noćne službe počinjao je versom Domine, labia mea aperies, a u hrvatskogla-
goljskim brevijarima ustnê moi otvrzaeši, koji se u BrBer2 nalazi zapisan samo
jednom, na f. 56a temporala.45 Versom Deus in adjutorium započinjali su svi
časovi u rimskom obredu, a u hrvatskoglagoljskoj tradiciji to je prevedeno
bože v pomoĉь moû van’mi Svi su navedeni zazivi završavani molitvom Slava
otcu (lat. Gloria Patris).
Zazivi Kyrie i Christe eleison46 u službi časova molili su se na kraju Jutar-
nje i Večernje službe časova te nakon Prvoga časa, a iza tih zaziva slijedio je
niz molitava za pojedine nakane (lat. preces).47 U BrBer2 su naznačena mjesta
na kojima se mole te molitve, a nakon kojih je slijedila molitva Gospodnja,
Oče naš. Neka se spomene i da je u rubrici na f. 76b pisar unio rubriku: na-
viĉamo da na matutini i na vičerni · otьče našь glagolet se nikoliko visoko ·
a na pročihь godinah’ šaptomь · i tako vidimo budi da v prostê dani po vsa
vrimena eg’da pridetь ka otčenašu eže priĵe berši glagolûtь se ot vsehь s’
prekloneniemь kolêni. Tradicija da se molitva Gospodnja moli tiho potječe
iz ranosrednjovjekovne službe časova gdje se ona molila sub silentio, osim
zadnjeg zaziva Et ne nos inducas in tenetationem, sed libera nos a malo.48
Sam tekst molitve Gospodnje, otьče našь, ne nalazi se u BrBer2, nego samo
napomena u rubrici. Također, u brevijaru nema ni teksta molitve zdrava ma-
rie, koja se molila na početku Matutina, Prvoga časa i Večernje službe časova.
Uz navedene molitve, na početku Matutina, Prvoga časa i u Povečerju
molilo se Vjerovanje čiji je cjelovit tekst pisar donio u sadržaju Povečerja
(kum’plêtu) na f. 69c, dok u rubrikama na drugim mjestima samo navodi rci
· vêruû.
Vrijednu tekstualnu cjelinu u BrBer2 čine tekstovi himana. Himan, kao po-
etski tekst, u službi časova rimskoga obreda, dolazi nakon cjeline psalama s
antifonama, a prije molitve jer je njegova tematika određena molitvom.49 U
BrBer2, temporal sadrži 72 himna, a sanktoral 40. Neke je tekstove himana
pisar BrBer2 donio samo u incipitu jer se ponavljaju, a u sanktoralu upućuje na
45 Za povijest i tradiciju zaziva vidi RIGHETTI 1969: 789–780.
46 U prijevodu na hrvatski crkvenoslavenski jezik: gospodi pomilui · hrьste pomilui · gospodi
pomilui (npr. BrBer2 f. 5b).
47 Usp. RIGHETTI 1969: 785.
48 Usp. RIGHETTI 1989: 786
49 Usp. PINELL 1996: 153–154.
72
K. KUHAR, O sadržaju Drugoga beramskog brevijara SLOVO 71 (2021)
himan koji se nalazi u komunalu. Himan Te Deum laudamus, koji se pjeva na-
kon posljednjeg čitanja u Noćnoj službi, pisar BrBer2 ne donosi u cijelosti, već
samo napominje u rubrikama tebe bože hvalimь. Isto tako i himan Gloria in
excelsis Deo, koji ne pripada službi časova, nego samo onim službama časova
koje prethode misi, poput prve mise na Rođenje Gospodinovo i na nedjelje.50
3.4. Druge posebnosti BrBer2 i napomene za daljnja istraživanja
BrBer2, kao i ostali hrvatskoglagoljski rukopisi, ima još neke posebnosti
koje je vrijedno zapaziti, pogotovo kada se istražuje njihov liturgijskopovi-
jesni kontekst. Među najočitijima je hrvatskocrkvenoslavensko nazivlje litur-
gijskih elemenata brevijara. Pisar BrBer2 nastojao se držati nazivlja koje je
već postojalo u hrvatskoglagoljskoj liturgijskoj tradiciji. Tako navodi naslove
časova: ûtrna, matutinê, k primê, ter’cê, šek’stê, nonê, vrêmenihь dnevnihь,
k godinamь, večer’na, kum’plêta. U prijevodu s latinskog jezika, pisar je su-
stavno (i pogrešno) Noćnu službu (lat. matutinum) nazivao ûtrna, a Jutarnju
službu (lat. laudes) matutinê. Drugih terminoloških posebnosti nema, ali je
vrijedno za povijest liturgije na hrvatskom jeziku zabilježiti navedene nazivke
koji su postavili temelje hrvatske crkvenoslavenske, ali i hrvatske suvremene
liturgijske terminologije.
Zahvaljujući suvremenim tiskanim i digitalnim51 izdanjima transliteracije
tekst hrvatskoglagoljskog brevijara postao je dostupan istraživačima teološke
i liturgijske grane znanosti. U sadržaju hrvatskoglagoljskih brevijara ostaje još
znanstvenih interesa, posebno iz područja liturgijske tekstologije i istraživanja
euholoških elemenata, himana i patrističkih tekstova, a što do sada nije uči-
njeno sa strane teološke ili liturgijske analize. Osim tekstoloških istraživanja,
istraživanje pjevanih dijelova službe časova, posebno prijevoda himana, daju
daljnju perspektivu u istraživanju načina glagoljskog pjevanja u liturgiji.
Liturgijsko tekstološko istraživanje hrvatskoglagoljskih brevijara otvara
perspektivu stvaranja stematologije hrvatskoglagoljskih liturgijskih rukopisa,
jer pored jezičnih posebnosti, tekstovi brevijara kriju i tekstološke posebnosti
te mogu biti put ukazivanju na maticu iz koje su prepisani ili maticu na latin-
skom jeziku iz koje su prevedeni hrvatskoglagoljski liturgijskih tekstovi.
50 Rubrika na f. 263d opisuje kada se govori slava va viš’nih’ bogu.
51 Posebno je vrijedno upozoriti na platformu beram.stin.hr na kojoj se nalazi transliteracija
obaju svezaka BrBer2.
73
K. KUHAR, O sadržaju Drugoga beramskog brevijara SLOVO 71 (2021)
4. ZAKLJUČAK
Ovim je istraživanjem potvrđena pretpostavka da se struktura BrBer2, kao
i drugih hrvatskoglagoljskih brevijara »po zakonu rim’skago dvora«, doista
podudara s latinskim brevijarima rimskoga obreda (tj. brevijarima secundum
consuetudinem (ili morem) Romanae Curiae). Ti su latinski brevijari od sredi-
ne 13. stoljeća rašireni po čitavoj Europi, dospjeli i do naših krajeva gdje su od
sredine 14. stoljeća do Tridentskoga sabora, između ostaloga, bili predlošci za
prevođenje i priređivanje hrvatskoglagoljskih brevijara. Analiza strukture sa-
držaja ukazala je na postojanje svih elemenata prisutnih u latinskim brevijari-
ma rimskoga obrada, ali i na njegove posebnosti u smislu pisarskih pogrešaka.
BrBer2 jedan je od rijetkih brevijara koji je uvezan u dva sveska: prvi sa-
drži temporal, drugi sanktoral. Očito je da nedostaje treći svezak koji sadrži
komunal, a osim njega nedostaju pripadajući psaltir i kalendar, koji su bili
sastavni dio svakoga brevijara. Također, brevijar ne sadrži notne zapise, ali
sadrži tekstove pjevanih dijelova službe časova.
Kalendar BrBer2 se mogao nalaziti u svesku komunala, a moguće ga je i
rekonstruirati na temelju sanktorala, budući da je on sačuvan u cijelosti. Či-
njenica da nedostaje psaltir, a postoje rubrikalne upute iĉi v’ saltire upućuje na
tri mogućnosti: 1. psaltir se nalazio u pretpostavljenom trećem svesku, 2. uz
BrBer2 se koristio neki drugi kodeks s tekstovima psalama, 3. pisar je priređi-
vao brevijar za nekog klerika koji je psalme znao naizust.
Pjevani dijelovi i glagoljaško liturgijsko pjevanje uopće ostali su izvan
ovoga istraživanja, ponajprije stoga što se ono prepušta muzikolozima i dru-
gim istraživačima povijesti liturgije. Budući da su za to potrebne posebne stu-
dije, ostavljena su otvorena i pitanja teološkotekstološke analize euholoških
elemenata, himana, responzorija i antifona, koji sadrže vjerojatno najstariju
hrvatsku teološku terminologiju, prevođenje latinske metrike i sažetih seman-
tičkih teoloških cjelinâ rimskoga obreda. Ostavljamo otvorenim i pitanje la-
tinskog predloška BrBer2, na koje možemo samo dati napomenu: kao što ne
postoje dva ista hrvatskoglagoljska brevijara, tako ne postoje ni dva ista latin-
ska brevijara, te je potragu za latinskim predloškom moguće tražiti prema ti-
pologiji i prema kontaktnom području hrvatskoglagoljske liturgijske tradicije
s latinskom liturgijskom tradicijom, a to je područje rasprostranjeno od južne
Dalmacije – pa sve do Rima.
74
K. KUHAR, O sadržaju Drugoga beramskog brevijara SLOVO 71 (2021)
IZVORI
BrBer2 = Drugi beramski brevijar, Ljubljana, NUK, sign. Ms 163.
Breviarium Romanum 2012 = Breviarium romanum ex Decreto Sacrosancti Concilii Tri-
dentini restitutum. Romae, 1568. Edizione anastatica, Introduzione e Appendice a cura
di Manlio Sodi – Achille Maria Triacca. Libreria Editrice Vaticana, 2012.
Breviarium de Camera = Breviarium de Camera secundum morem sanctae Romanae Ecc-
lesiae (…) 1521. Bibliotheca Apostolica Vaticana, sign. Liturgia, C. Folio 12.
Breviarium antiquissimum = https://www.ecodices.unifr.ch/en/sbe/0083/8v/0/Sequen-
ce971 (10. 7. 2020.)
Pašmanski brevijar = Izvori Staroslavenskog instituta – https://izvori.stin.hr (1. 8. 2020.)
LITERATURA
BADURINASTIPČEVIĆ, V. 2009. Knjige o Makabejcima u hrvatskoglagoljskoj knji-
ževnosti. Druga knjiga o Makabejcima u hrvatskoglagoljskim brevijarima. Slovo 59:
1–57.
CATELLA, A. 1994. Modelli storici di riforma dell’»Officium Divinum«. Liturgia delle
Ore. Tempo e rito. Roma: Edizioni liturgiche, 125–134.
CATELLA, A. 2012. La Liturgia delle Ore. Celebrare il mistero di Cristo. Vol. III. La cele-
brazione e i suoi linguaggi. Roma: Centro Liturgico Vincenziano, 257–321.
GAJDOŠ, V. J. 1996. Medicejský glagolský kódex. Slavia 35: 36–56.
GRABAR, B. 1984. Tiskani glagoljski Baromićev brevijar. Slovo 34: 159–180.
HUGHES, A. 2004. Medieval Manuscripts for Mass and Office. A Guide to their Organi-
zation and Terminology. University of Toronto Press: Toronto.
JAPUNDŽIĆ, M. 1955. Glagoljski brevijar iz g. 1465. (Vaticano – Slavo 19). Radovi Sta-
roslavenskog instituta 2: 155–191.
KOŠĆAK, S. 2020. Teološkoalegorijsko tumačenje noćne službe oficija u liturgijskoj
ekspoziciji Vilima Duranda (1230. 1296.) s naglaskom na antifone i psalmodiju.
Slovo 70: 23–46.
KUNZLER, M. 2003. La liturgia della Chiesa. Milano: Jaca book.
LIPPE, R. 1899. Missale Romanum Mediolani, 1474. Vol. I. Text. London: Henry Brad-
shaw Society.
MACROBERT, C. M. 2020. Observations on the Liturgical Psalter in Ms. Canon. liturg.
172 (Bodleian Library, Oxford). Slovo 70: 77–91.
MIHALJEVIĆ, M. (ur.) 2018. Drugi beramski brevijar. I. dio. Zagreb: Staroslavenski in-
stitut.
MIHALJEVIĆ, M. (ur.). 2019. Drugi beramski brevijar. II. dio. Zagreb: Staroslavenski
institut.
PANTELIĆ, M. 1965. Glagoljski brevijar popa Mavra iz godine 1460. Slovo 15–16: 94–
149.
75
K. KUHAR, O sadržaju Drugoga beramskog brevijara SLOVO 71 (2021)
PANTELIĆ, M. 1976. Kulturnopovijesni značaj hrvatskih glagoljskih kodeksa. Crkva u
svijetu 11/3: 237–246.
PANTELIĆ, M. 1971. Odraz sredine u hrvatskoglagoljskim liturgijskim kodeksima 14. i
15. stoljeća. Slovo 21: 324–332.
PANTELIĆ, A. 1991–1993. Fragmenti hrvatskoglagoljskoga brevijara starije redakcije iz
13. stoljeća. Slovo 41–43: 61–146.
PINELL, J. 1996. Liturgia delle ore. Ana’mnesis, vol. 5. Genova: Marietti.
RADOŠEVIĆ, A.; M.A. DÜRRIGL. 2020. Glagoljaška čitateljska zajednica na primjeru
Drugoga beramskoga brevijara. Slovo 70: 191–216.
RIGHETTI, M. 1969. Storia Liturgica. Vol. II. L’anno liturgico. Il Breviario. Milano: An-
cora Libri.
STANKOVSKA, P. 2008. Textová tradice a revize patristických breviářních textů. Slovo
58: 191–217.
STANKOVSKA, P. 2015. Odnos sadržaja homilija u Proprium de tempore sačuvanih
hrvatskoglagoljskih i latinskih srednjovjekovnih brevijara. V. BadurinaStipčević; S.
Požar; F. Veličić (ur.). Hrvatsko glagoljaštvo u europskom okružju. Zagreb: Starosla-
venski institut, 447–466.
STANKOVSKA, P. 2017. Některé faktory důležité pro posuzování slovní zásoby v chor-
vatskohlaholských breviářích. Filologija 68: 193–221.
TAFT, R. 1984. Beyond East and West. Problems in Liturgical Understanding. Washinton:
The Pastoral Press, 151–164.
TAFT, R. 1993. The Liturgy of the Hours in East and West. The Origins of the Divine
Office and its meaning for today. Second Revised Edition. Collegeville: The Liturgical
Press.
TANDARIĆ, L. 1977. Hrvatskoglagoljski Padovanski brevijar. Slovo 27: 129–147.
TANDARIĆ. L. 1984. Hrvatskoglagoljski tiskani brevijar iz 1491. Slovo 34: 125–157.
Summary
Kristijan KUHAR
ON THE CONTENT OF THE SECOND BERAM BREVIARY
Croatian Glagolitic breviaries represent an extensive corpus of biblical and liturgical texts,
whose texts were transmitted from the 13th century until 1561, when the printed Brozić Bre-
viary was published. Their investigation in the 20th century produced valuable results from
the perspective of language history, transmission of texts and their similarities, as well as pa-
laeography. The Scientific Centre of Excellence for Croatian Glagolitism has enabled a new
approach to researching Croatian Glagolitic breviaries, based on an analysis of their liturgical
content.
76
K. KUHAR, O sadržaju Drugoga beramskog brevijara SLOVO 71 (2021)
This paper presents an overview of previous studies and their starting points for current and
future liturgical research. The central part of the paper presents findings about the structure
and content of the Second Beram Breviary, establishing criteria for researching other Croatian
Glagolitic breviaries.
Key word s: Glagolitism, breviary, Second Beram Breviary, liturgical history
Kristijan KUHAR
Old Church Slavonic Institute
Zagreb (Croatia)
kristijan.kuhar@stin.hr
ResearchGate has not been able to resolve any citations for this publication.
Article
Full-text available
Autor istražuje simbolizam i alegoriju u tumačenju oficija i obrednih gesta rimskog oficija 13. stoljeća u srednjovjekovnoj liturgijskoj ekspoziciji Rationale divinorum officiorum Vilima Duranda (1230. – 1296.), prvoj ne-biblijskoj tiskanoj knjizi. Peta knjiga, De divinis officiis, tumači kleru biskupije Mende raspored moljenja božanskog oficija. Durand se osvrće na razne liturgijske tradicije, ali oficij koji tumači pripada rimskome obredu. U prvom dijelu rada autor daje opći pregled teološko-alegorijskog tumačenja liturgijske ekspozicije nastale na vrhuncu pisanja ovakvih traktata, iz kojih su svećenici prije 14. stoljeća i bule Unam sanctam pape Bonifacija VIII. učili i usvajali nauk o Crkvi, i specifično znanje o svemu što se odvija tijekom liturgijskoga čina unutar liturgijskoga prostora. Tumačenje liturgijske prakse Durand temelji na povijesnoj, alegorijskoj, tropološkoj i anagoškoj egzegezi Svetoga pisma. Važnost Rationale divinorum officiorum nalazi se u broju izdanja nakon posljednje recenzije. Riječ je o četrdeset pet izdanja do 1501. g. te novih četrdeset i tri tijekom 16. stoljeća. Značaj Durandove ekspozicije je i u utjecaju na naraštaje teologa do Drugoga vatikanskoga koncila i liturgijske reforme koja mu je slijedila. U drugom dijelu rada autor istražuje simbolizam antifona i psalmodije u dijelu pete knjige s naslovom Quid sit officium. Treći dio rada istražuje značenja koja Durand dodaje noćnoj službi u dijelu pete knjige s naslovom De nocturnis, gdje ovaj molitveni dio dana povezuje s noćnom službom crkvene zajednice pred-konstantinovskoga razdoblja.
Article
Full-text available
Na primjeru Drugoga beramskoga brevijara prikazuje se odnos pripadnika tzv. glagoljaške »čitateljske zajednice« prema liturgijskoj knjizi. Polazi se od pretpostavke kako usporedno čitanje liturgijskih i neliturgijskih tekstova može dovesti do novih zaključaka o odnosu glagoljaša prema knjizi unutar određene »zajednice«. U radu se istražuju tragovi čitanja različitih članova čitateljske zajednice koju su činili prevoditelji, pisari, naručitelji, čitatelji i dr. Pisar ali i čitatelji u tekst unose upozorenja i savjete vjerojatno poučeni iskustvom katkada nespretnoga čitanja i razumijevanja, s namjerom da takvim uputama osnaže »kritična mjesta« u tekstu. Njihovi različiti zapisi, ali i način prepisivanja teksta, ocrtavaju brigu oko recepcije brevijarskoga teksta.
Article
The Old Testament Books of Maccabees are not included in the Cyril and Methodius Bible (The Life of Methodius says so), because they were missing according to the Jewish canon from the majority of the Greek Bible codices. The Croatian Glagolitic breviaries, the books for worship made according to the Latin liturgical rites of the Western Church, contain the Books of Maccabees in their readings. This is why the Croatian Glagolitic First and The Second Book of Maccabees are valuable and indispensable corpus not only for the reconstruction of the Croatian Glagolitic Bible, but also for the Old Church Slavonic Bible as well. Altogether twenty-one Croatian Glagolitic breviaries from the middle of the 14th to the middle of the 16th century contain in the month of October the readings from The First Book of Maccabees (1Macc). The length of the original Bible texts colud not be defined in any of these codices, while the longest readings, five of sixteen chapters, are contained in five breviaires: The Second Vrbnik Breviary, The Fifth Vatican Breviary, The Breviary of Vitus of Omiš, The Moscow Breviary and The Second Novi Breviary. Only three breviaries, The Breviary of Padova, The Breviary MR 161 and The Mavar's Breviary have readings from Chapter 7. There are two mainstreams of the Croatian Glagolitic translation: the text in The Second Vrbnik Breviary and The Breviary of Vitus of Omiš and the shorter texts in The Breviary of Padova, The Breviary of Pašman, The Breviary of Draguć, The Breviary MR 161, The Mavar's Breviary, The Vatican Breviary 10, and the Breviary from St. Peter's Archive in Rome. These breviaries mainly belong to the older, northern, Krk-Istrian group of codices that is well known by its traditional Old Testament translations and archaic linguistic characteristisc. The other mainstream consists of the readings in the breviaries of the more recent, south, Zadar-Krbava group eith the Bile texts mainly translates according to Vulgata. These are longer readings in The Fifth Vatican Breviary, The Moscow breviary and the shorter ones in The Oxford and The First Novi Breviary, The Dabar Breviary, The Second Ljubljana Breviary and the Editio Princeps Breviary. The texts in The Seocnd Novi and the Vatican 19, The Bribir Breviary, The Baromić Breviary and the Brozić Breviary belong to the "mid" stream, which is partially similar to the first mainstream and partially come from the second. As some folia are missing in The First Vrbnik Breviary which is the oldest Croatian Glagolitic breviary, the text 1Macc is not preserved there but it can be presumed that it was close to the texts of The Padova Breviary, The Breviary MR161, and The Mavar's Breviary. The Bible book of the Maccabees has a rich textual tradition: originally it was written in Hebrew at the end of the 2nd century BC, but it has been preserved only in the more recent Greek, Latin, Syrian, Armenian and other translations. The basic Croatian Church Slavic texts belonged to the Vulgata Latin codices, close to the corrected codices of the "Paris Bible" from the 13th century. According to the text characteristics The First Book of the Maccabees belongs to the layer of the Croatian Glagolitic translation which is not from Sts. Cyril and Methodius tradition but was created more recently accordnig to the Latin liturgical model. The Glagolitic text form The Vitus of Omiš Breviary is published with a critical apparatus in the Latin transliteration with variants from all other breviaries.
Article
Baromić's printed Glagolitic Breviary Baromić's printed edition of the Glagolitic breviary of 1493 differs from older handwriten Glagolitic breviaries in that it has a more elaborate calendar in which new Franciscan feasts as well as feasts celebrated in Zadar have been added. Baromić has also added new Franciscan offices into the Breviary's sanctoral. As some of these feasts had been officially introduced only a short time before that, one can suppose that Baromić's used a printed Latin edition as model in preparing the Breviary. It seems that Baromić's Breviary had partly been used for compiling the Second Novi Breviary (1495). In 1561 using Baromić's Breviary Nikola Brozić prepared a new edition of the Breviary. In it he added some new offices and introduced some language innovations.
Article
Croato-Glagolitic printed Breviary of 1491 In the first part of the Temporal (till the begining of Lent) Croato-Glagolitic printed Breviary of 1491 is in agreement with the oldest Glagolitic tradition, preserved for exemple in the First Vrbnik Breviary. In the second part (the rest of the year) it follows a younger tradition, but this tradition is differnet from the one of Zadar-Krbava Breviaries. In the Sanctoral it agrees with those breviaries which have neither the cult of Ss. Cyril and Methodius nor strongly emphasize Franciscan feasts. The language of the Breviary of 1491 is characterized by the use of the pronoun če istead čьto. It is therefore probable that this editio princeps is also the work of Istrian Glagolites (glagoljaši) although, by its technical features it does not reach the level of the printed Missal of 1483.