Content uploaded by Marijana Hameršak
Author content
All content in this area was uploaded by Marijana Hameršak on Nov 20, 2020
Content may be subject to copyright.
SAVREMENI ^ITAOCI
I (POST)JUGOSLOVENSKI
KANON
Originalni nau~ni rad
UDC 821.163.4-93.09
Primljeno 3. 3. 2020.
Prihva}eno 5. 4. 2020.
Marijana A. HAMER[AK*
Institut za etnologiju i folkloristiku
Zagreb,
Republika Hrvatska
PLURALNI
DISKONTINUITETI:
JUGOSLAVENSKA
DJE^JA KNJI@EVNOST,
POPISI
OSNOVNO[KOLSKE
LEKTIRE I
HRVATSKI KONTEKST
SA@ETAK: Nakon osvrta na osnovne koordinate povije-
sti popisa lektire za osnovne {kole u hrvatskom kontekstu,
rad se bavi problemima statusa jugoslavenske (dje~je) knji-
`evnosti, odnosno jugoslavenskih (dje~jih) knji`evnosti na
toj razini knji`evne reprezentacije i institucionalizacije. U
fokusu su mogu}nosti definicije jugoslavenske dje~je knji-
`evnosti u kontekstu popisa lektire, kao i odnos popisa i ka-
nona. Pojam jugoslavenske dje~je knji`evnosti, odnosno ju-
goslavenskih dje~jih knji`evnosti, u radu se nastoji razumje-
ti relacijski i vi{erazinski, kao proizvod specifi~nih dru{tve-
nih konstelacija, ali i strategija knji`evnopovijesnog, lingvi-
sti~kog i drugog isklju~ivanja i uklju~ivanja, dominacije i
subordinacije unutar knji`evnog polja.
KLJU^NE RIJE^I: lektira, popisi lektire, hrvatska knji-
`evnost, jugoslavenska dje~ja knji`evnost, jugoslavenske
knji`evnosti, Branko ]opi}
9
* marham@ief.hr
Govoriti o povijesnim promjenama pojma jugo-
slavenske dje~je knji`evnosti u popisima lektire za
osnovne ili, starijom terminologijom, pu~ke {kole u
hrvatskom kontekstu zna~i usmjeriti se na ipak rela-
tivno kratku i recentnu povijesnu dionicu. U hrvat-
skom se kontekstu, naime, kako je to ve} istaknuto
u literaturi (Hamer{ak 2006; Hamer{ak i Zima 2015:
68–72), jo{ krajem 19. stolje}a smatralo da u osnov-
noj {koli za razliku od vi{ih obrazovnih razina „ne
mo`e biti zasebnoga i sistemati~nog upoznavanja s
produktima iz narodne knji`evnosti, nego najodabra-
nije takve proizvode koji su primjereni dobi u~eni-
ka osnovne {kole, valja da oni upoznadu iz ~itanke
narodnoga jezika. Tu nije po srijedi sama knji`ev-
nost, nego poraba njenih proizvoda u uzgojne svrhe”
(Ple{e 1895–1906: 616). Pa ipak, ve} je u razdoblju
izme|u dva svjetska rata nekoliko nastavnih plano-
va i/ili programa za osnovne {kole predvi|alo ~ita-
nje koje bi se uvjetno moglo odrediti kao lektirno,
preciznije, kao samostalno u~eni~ko ~itanje koje je
preporu~eno ili zadano u okviru nastave. Privremeni
nastavni plan objavljen 1927. godine u Beogradu ta-
ko je, recimo, predvi|ao da u~enici prvoga razreda
{kole mogu ~itati „iz |a~kih listova i drugih podesnih
knji`ica”, a polaznici ~etvrtoga „knjige i listove, na-
ro~ito zbirke narodnih pesama, pripovedaka i poslo-
vica”.1Iz samog plana o kojem je rije~ nejasno je,
me|utim, jesu li se navedene preporuke odnosile na
~itanje kod ku}e, dakle lektiru, ili na ~itanje u {koli.
Osim toga, u tom se planu nisu izdvajala pojedina~na
knji`evna djela. Umjesto toga u~enicima su se za ~i-
tanje preporu~ivali pojedini `anrovi, {to je jo{ jedan
od razloga zbog kojeg se ovaj plan samo uz zadr{ku
mo`e povezivati s pojmom {kolske lektire. Tek }e
osnovno{kolski plan i program objavljen u Zagrebu
1954. godine sadr`avati i prvi okvirni popis naslova
za lektirno ~itanje u osnovnoj {koli.2Uvr{tavanje po-
pisa lektire u taj nastavni plan i program bilo je ve-
zano uz cijeli niz faktora, u rasponu od prepoznava-
nja dje~jeg ~itatelja kao autonomnog i kompetentnog
do afirmacije dje~je knji`evnosti kao relevantnog po-
dru~ja knji`evne proizvodnje uskla|enog sa zahtje-
vima vremena i vladaju}om ideologijom. Osim toga,
ono je neodvojivo i od tada{njeg omasovljenja dje-
~jeg ~itanja, uspostavljanja mre`e narodnih i {kol-
skih knji`nica, pa i pojave specijaliziranih bibliote-
ka usmjerenih upravo na osnovno{kolsku lektiru
(usp. Hamer{ak i Zima 2015: 56–76).3Me|utim,
provedba popisom definirane lektire u praksi se po-
kazala te{ko ostvarivom, primarno zbog nedostatnog
broja propisanih knjiga, odnosno njihove nedostup-
nosti, a zbog ~ega nastavni planovi i/ili programi ko-
ji su slijedili nakon plana i programa iz 1954. godi-
ne ~e{}e nisu sadr`avali nego {to su sadr`avali po-
pise lektire (usp. Hamer{ak 2006). ^ini se da je pro-
blem nedostatnog broja knjiga donekle nadvladan u
sljede}im desetlje}ima budu}i da se od plana i pro-
grama iz 1972. godine osnovno{kolska lektira u hr-
vatskom kontekstu po~inje kontinuirano definirati
putem popisa uvr{tenih u nastavne planove i/ili pro-
grame i srodne dokumente.4
Popisi lektire kao odgojno-obrazovni alat ideolo-
{kog aparata dr`ave (Althusser 1986) mijenjali su se
ovisno o mijenama dru{tvenih i politi~kih imperati-
va, no uklju~ivanje ili isklju~ivanje pojedinih naslo-
va ovisilo je i o dostupnosti nekog naslova, njego-
voj uskla|enosti s dominantnim predod`bama dje-
10
1Usp. 1927. Privremeni nastavni plan. Beograd.
2Usp. 1954. Nastavni plan i program za narodne ~etverogodi-
{nje i {estogodi{nje {kole. Zagreb.
3Biblioteka Dobra knjiga zagreba~kog nakladnika [kolske
knjige usmjerena upravo na naslove za osnovno{kolsko lektirno
~itanje pokrenuta je 1953. godine. Bibliografiju Dobre knjige vidi
u Cvitanovi} (1990: 337–349).
4Usp. 1972. Na{a osnovna {kola. Zagreb. Popis nastavnih pla-
nova i/ili programa za osnovnu {kolu od 1972. do danas koji su
sadr`avali popise lektire vidi u Hamer{ak 2006 te Naran~i} Kova~
i Milkovi} 2018.
tinjstva i o~ekivanjima od dje~je knji`evnosti, ocje-
nama knji`evne kritike, knji`evnika i drugih aktera
u polju, nakladni~kim strategijama i sli~no. Suprotno
uvrije`enoj javnoj percepciji, popisi lektire su se ne-
prestano mijenjali u hrvatskom kontekstu. [tovi{e,
usporedimo li popise koji su bili na snazi od 1970-ih
do danas, nai}i }emo tek na dvadesetak zajedni~kih
naslova, nasuprot pet stotina, pa i vi{e naslova koje
se uklju~ivalo, pa isklju~ivalo iz popisa lektire.5Neki
od tih zajedni~kih naslova su: Mali princ, Pri~e iz
davnine, ^udnovate zgode {egrta Hlapi}a, Vlak u
snijegu, Junaci Pavlove ulice, Bambi, Veli Jo`e, Sta-
nari u slonu, Sadako ho}e `ivjeti, Pale sam na svije-
tu, Robinson Crusoe, kao i izbori bajki Hansa Chri-
stiana Andersena, pjesama Grigora Viteza i romana
Marka Twaina te jo{ nekoliko naslova iz nedje~je
knji`evnosti (npr. Starac i more ili ^uvaj se senjske
ruke). Popise osnovno{kolske lektire, nadalje, osim
dijakronijske nestabilnosti, karakterizira i sinkronij-
ska fluidnost koja je osim uz spomenute faktore ve-
zana i uz izbornosti lektirnih popisa. Naime, popisi
lektire za osnovnu {kolu, koji su u hrvatskom kon-
tekstu temeljem nastavnih planova i/ili programa bili
na snazi od 1972. godine do danas, donekle uz iz-
nimku popisa iz 2002. godine, sastojali su se od ma-
njeg broja obaveznih i velikog broja izbornih naslo-
va koji su se vi{e ili manje smjenjivali gotovo sa sva-
kim novim popisom. U praksi je to zna~ilo da su po-
pisi definirali nekoliko obaveznih naslova za svaki
razred te {iri popis naslova na temelju kojeg su na-
stavnici i/ili u~enici za lektiru birali tek neke od njih
ili njihov odre|eni broj. Broj izbornih naslova uglav-
nom je rastao sa svakim novim popisom, {to je kul-
miniralo s popisom iz 2016. godine, koji je likvidi-
ran zajedno sa {irom obrazovnom reformom (tzv. ku-
rikularna reforma) koje je bio dio.6Danas aktualan
popis koji je stupio na snagu 2019. godine u okviru
reformskog obrazovnog programa (tzv. {kole za `i-
vot) sadr`ava, kada je rije~ o osnovnoj {koli, samo
obavezne naslove, {to je nakon mnogobrojnih reakci-
ja javnosti, knji`evnih udru`enja, individualnih knji-
`evnika i stru~njaka revidirano na na~in da je na te-
melju ankete koju je resorno ministarstvo iste godine
provelo me|u nastavnicima i knji`ni~arima utvr|en
opse`an, orijentacijski popis izbornih naslova o ko-
jem }e jo{ biti rije~i u ovom radu.7
* * *
Pitanje statusa jugoslavenske (dje~je) knji`evno-
sti u hrvatskim popisima lektire ~ini se pragmati~nim
otvoriti usporedbom popisa nakon dezintegracije i za
vrijeme Socijalisti~ke Federativne Republike Jugo-
slavije. U tom se slu~aju odmah uo~ava da se s pr-
vim popisom koji je bio na snazi u samostalnoj Hr-
vatskoj, dakle popisom iz 1991. godine, u osnovno-
{kolsku lektiru uvode tekstovi s eksplicitnom vjer-
skom tematikom, kao {to su Bor koji je ostao neoki-
}en: zbirka bo`i}nih pri~a ili Dijete je ro|eno (bo-
`i}na legenda).8Osim kao dru{tvena afirmacija re-
ligijskih, prije svega katoli~kih vrijednosti, ova se
promjena ~ita i kao raskid sa sekularizmom kao sto-
`ernom odrednicom jugoslavenskog identiteta nakon
Drugog svjetskog rata. Tim vi{e {to s istim popisom
11
5Ve}i broj naslova navodi se u istra`ivanju Smiljane Naran~i}
Kova~ i Ivane Milkovi} (2018), koje za razliku od ovog rada osnov-
nu {kolu i njezino trajanje odre|uje primjenjuju}i suvremeni po-
jam osmogodi{nje osnovne {kole i na pro{le odgojno-obrazovne,
{kolske sustave.
6Ups. 2016. Nacionalni kurikulum nastavnog predmeta: Hr-
vatski jezik. Prijedlog. mzos.hr/datoteke/1-Predmetni_kurikulum-
Hrvatski_jezik.pdf 1. 3. 2020.
7Odluka o dono{enju kurikuluma za nastavni predmet hrvat-
ski jezik za osnovne {kole i gimnazije u Republici Hrvatskoj. Na-
rodne novine 10 (2019) https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/
2019_01_10_215.html 1. 3. 2020. i 2019. Izborna djela za lekti-
ru. https://www.srednja.hr/novosti/vise-8-000-profesora-odlucilo-sto-
ce-se-citati-lektiri-kontroverzni-naslovi-se-vratili-popis/ 1. 3. 2020.
8Usp. 1991. Nastavni plan i program za osnovne {kole u Re-
publici Hrvatskoj (izmjene i dopune). Zagreb.
iz lektire izlaze naslovi vezani uz socijalisti~ke dru-
{tvene rituale, koji su se gotovo redovito javljali u
prethodnim popisima, poput slikovnice Ja pionir
(1970) grupe autora i ilustratora Josipa Bifela. S dru-
ge strane, popis iz 1991. godine sadr`avao je, poput
popisa koji su mu prethodili, a za razliku od onih ko-
ji su ga slijedili, naslove iz srpske, slovenske, make-
donske i drugih knji`evnosti SFRJ, primjerice zbirku
pjesama Plavi ~uperak (1965) Miroslava Anti}a ili
roman Bijelo cigan~e (1966) Vidoa Podgorca. Isti je
popis sadr`avao, premda u reduciranom opsegu, i
tekstove s partizanskom tematikom. Pobli`e, iako s
tim popisom iz lektire nakon gotovo trideset godina
izlazi i roman Pirgo (1953) An|elke Marti}, parti-
zanski tematski krug dje~jeknji`evne produkcije u
istom je popisu lektire ipak imao svoje predstavnike
u vidu, recimo, romana Orlovi rano lete (1956) Bran-
ka ]opi}a. Sudbina tih i sli~nih naslova u hrvatskim
knji`nicama tih ratnih godina (usp. Hamer{ak i Zima
2015: 77–79), kao i okolnost da se paralelno nisu ob-
javljivala njihova nova ili ponovljena izdanja, suge-
rira me|utim da se oni najvjerojatnije ipak nisu ~itali
kao lektirni (usp. Hamer{ak i Zima 2015: 77–79), no
to je tema koja, kao i praksa lektire op}enito, nadila-
zi podru~je ovoga rada.9
Sa sljede}im popisom, onim iz 1993. godine, iz
popisa lektire isklju~uju se knji`evnosti biv{ih jugo-
slavenskih republika, kao i tekstovi s partizanskom
tematikom.10 Drugim rije~ima, s tim se popisom iz
lektire isklju~uju i naslovi koji su se do tada redovito
pojavljivali u popisima lektire, a u rasponu od ve}
spomenutog Plavog ~uperka (1965) Miroslava Anti-
}a, preko romana Dru`ina Sinjega galeba (1936) To-
ne Seli{kara do poeme Je`eva ku}ica (1949) Branka
]opi}a ili spomenutog ]opi}eva romana Orlovi ra-
no lete. [tovi{e, od tog se popisa u hrvatskim popi-
sima lektire gubi gotovo svaki trag do tada neizo-
stavnim knji`evnostima. Iznimka je tek slovenska
knji`evnost, koja je u hrvatskim popisima osnovno-
{kolske lektire nakon osamostaljenja ostala zastuplje-
na u kontinuitetu do danas i to s izborom Istina i lju-
bav Ivana Cankara u popisu iz 1993. godine, zatim
zbirkom pri~a Djeco, laku no} (1964) Ele Peroci, ko-
je se u popisima kontinuirano navodi od 1993. godi-
ne do danas, te romanima Dese Muck o djevoj~ici Ani-
ci, koji se uvr{tavaju na popise nakon 2006. godine.
Jugoslavenski se kontekst, pa i pojam jugoslaven-
ske knji`evnosti, u popisima osnovno{kolske lektire
u doba SFRJ mo`da najizravnije izra`avao kroz na-
slove poput sljede}ih: Narodne pripovijetke jugosla-
venskih naroda,Izbor iz novije i suvremene poezije
jugoslavenskih naroda i narodnosti ili Svjetiljka sno-
va, izbor iz poezije jugoslavenskih naroda i narodno-
sti. Osim toga, on se izra`avao i kroz upotrebu atri-
buta na{ih (npr. Izbor dramskih fragmenata iz na{ih
knji`evnosti i svjetske knji`evnosti) ili kroz odrednicu
hrvatskosrpske knji`evnosti (npr. Hrvatskosrpske na-
rodne bajke). Dakako, osim denotativno, jugoslaven-
ski kontekst se u popisima lektire na razini naslova
nazna~ivao i kroz izbore koji su okupljali tekstove
knji`evnika iz razli~itih jugoslavenskih republika, ali
koji nisu u naslovu eksplicitno isticali svoj jugosla-
venski karakter, a za {to je, recimo, primjer izbor Iz
12
9Ovaj i sli~ni rascjepi izme|u prakse i popisa podsje}aju na
ograni~ene dosege ovog rada koji proizlaze iz njegove usmjere-
nosti na popise. Analiza osnovno{kolske lektire koja bi uz popise
obuhvatila i praksu lektire zahvatila bi ne samo te i sli~ne rascje-
pe, nego bi vjerojatno nadi{la i okvire lektirnih naslova. U njoj
bi svoje mjesto zasigurno imala i problematika jugoslavenske di-
menzije i recepcije specijaliziranih lektirnih biblioteka poput bi-
blioteke Dobra knjiga zagreba~kog nakladnika [kolska knjiga ili
lektirne recepcije dje~jih biblioteka op}enito, od Vjeverice za-
greba~kog nakladnika Mladost do Lastavice sarajevskog naklad-
nika Veselin Masle{a.
10 Usp. 1993. Okvirni nastavni plan i program za osnovne {ko-
le u Republici Hrvatskoj u 1993./94. Zagreb. O statusu, pa i
isklju~enju dje~jeknji`evnih naslova s partizanskom i srodnom te-
matikom iz fondova knji`nica nekada{njih jugoslavenskih republi-
ka, kao i o reperkusijama takve prakse vidi u Burcar (2018).
pri~e u pri~u, koji je okupljao pri~e koje su napisali:
An|elka Marti}, Ahmet Hromad`i}, Grigor Vitez,
Dragutin Horki}, Vidoe Podgorec i Ljudevit Bauer.
Antologijski presjeci pojedinih `anrova koji su se,
dakle, za vrijeme SFRJ u hrvatskim popisima lektire
definirali kao pregledi jugoslavenskih, na{ih, hrvat-
ske i drugih jugoslavenskih knji`evnosti, u posljed-
njem desetlje}u 20. stolje}a ustupit }e mjesto pregle-
dima koji se odre|uju mononacionalno kao hrvatski
(Hrvatske narodne bajke,Hrvatske domoljubne pje-
sme,Hrvatski igrokazi i sl.). U tom okviru }e i jugo-
slavenski kontekst u lektiri ostati eksplicitno zastu-
pljen prije svega kroz dje~ju prozu i poeziju o ratu
1990-ih koja u popise lektire ulazi sredinom tog de-
setlje}a, dakle, primarno kroz narative raspada i
agresije. No, jugoslavenski }e kontekst ostati i impli-
citno prisutan i nakon osamostaljenja, iako uglavnom
nereflektirano, putem onih dje~jeknji`evnih naslova
koji su nastali u jugoslavenskom dru{tveno-politi~-
kom okviru, a koji referiraju na jugoslavensku stvar-
nost ~ak i kada toj stvarnosti oponiraju, nastoje}i je
aktivno preoblikovati (usp. npr. Duda 2014).
Pojam jugoslavenske knji`evnosti u lektirnim je
popisima, kako sugeriraju ovdje navedeni primjeri,
na razini naslova funkcionirao u federalisti~kom,
pluralisti~kom modusu, dakle, u mno`ini, kao jugo-
slavenske knji`evnosti, a {to je u skladu s tendenci-
jama razumijevanja tog pojma u {irem knji`evnom
polju SFRJ. Kako to isti~e Svjetlan Lacko Viduli},
sa`imaju}i tendencije shva}anja tog knji`evnog po-
lja, federalisti~ka je osnova SFRJ od 1960-ih imala
svoj kulturni pandan u pluralisti~koj sintagmi jugo-
slavenskih knji`evnosti (Lacko Viduli} 2017: 32–33;
usp. Wachtel 1998: 173–189). Unitaristi~ka, singu-
larna koncepcija jugoslavenske knji`evnosti utjelo-
vljena u sintagmi jugoslavenska knji`evnost pritom
je, nagla{ava Lacko Viduli}, jedino u inozemnom
kontekstu funkcionirala „kao izvozna formula”, pa i
krovni pojam „jo{ i onda kad je u Jugoslaviji odavna
vladala federalisti~ka, pluralna sintagma ’jugoslaven-
ska knji`evnost’, a odgovaraju}i projekti republi~kih
odnosno mononacionalnih povijesti knji`evnosti odav-
na krasili na{e police” (Lacko Viduli} 2017: 28–29).
Situacija s dje~jom knji`evno{}u bila je donekle po-
dudarna. Kako to na nizu primjera iz razli~itih sfera,
od knji`evne produkcije do povijesti knji`evnosti,
pokazuju Berislav Majhut i Sanja Lovri} u radu o
recepciji hrvatske dje~je knji`evnosti u inozemstvu,
inozemni su istra`iva~i, dijelom slijede}i i hrvatske
istra`iva~e, uglavnom bili „zaokupljeni razumijeva-
njem pojava u hrvatskoj dje~joj knji`evnosti iz vri-
jednosti i modela uvjetovanih trenutnim dru{tvenim
okvirom” (2016: 610). Stoga se u inozemnom kon-
tekstu u drugoj polovici 20. stolje}a knji`evna pro-
dukcija nastala na teritoriju obje Jugoslavije slijedom
primjene geopoliti~ke re{etke tako|er ~esto ozna~a-
vala u jugoslavenskom klju~u (npr. Cronia i Jevnikar
1968), pri ~emu je jugoslavenstvo funkcioniralo i u
singularu i u pluralu, dakle kao zasebna knji`evnost
i kao geografski pojam kojim su se zahva}ale razli-
~ite nacionalne knji`evnosti, a o ~emu tako|er pi{u
Majhut i Lovri} (2016).
Bave}i se prvi ciljano problematikom odnosa hr-
vatske dje~je knji`evnosti i jugoslavenske dje~je
knji`evnosti, Berislav Majhut (2016) uo~ava da je u
podru~ju dje~je knji`evnosti u okviru obiju Jugosla-
vija dominirala tendencija podvo|enja nacionalnih
dje~jih knji`evnosti pod jednu jugoslavensku dje~ju
knji`evnost. Ideja jugoslavenske dje~je knji`evnosti,
isku{avana i u okviru prve Jugoslavije, za`ivjela je,
me|utim, prema Majhutu, tek s novom, socijalisti~-
kom Jugoslavijom, u uvjetima postrevolucionarnog
dru{tva i radikalnog raskida s tradicijom. I doista,
primjerima teorijskih i programatskih tekstova o na-
{oj, jugoslavenskoj dje~joj knji`evnosti koje iznosi
Majhut, a to su prije svega tekstovi Branka ]opi}a,
13
Ljudevita Kraja~i}a, Mire Ale~kovi}, Zlate Pirnath
Cognard i Slobodana Markovi}a, mogli bi se pridru-
`iti i deseci drugih, me|u njima i odlomci iz antolo-
gijske Dje~je knji`evnosti Milana Crnkovi}a. Sve do
posljednjeg izdanja iz 1990. godine Dje~ja knji`ev-
nost je sintagmama poput na{eg narodnog blaga ili
na{e fantasti~ne pri~e (Crnkovi} 1990: 19, 68–74)
referirala na zajedni~ku, jugoslavensku dje~jeknji-
`evnu produkciju. Ideji zajedni~ke, jugoslavenske
dje~je knji`evnosti u SFRJ se, prema Majhutu, ri-
jetko oponiralo. Majhut tu izdvaja primarno Crnkovi-
}a, ~ije radove o periodizaciji i povijesti hrvatske
dje~je knji`evnosti ~ita u kontekstu vremena u ko-
jem su nastali, odnosno u kontekstu politi~kih i naci-
onalno-emancipacijskih tendencija hrvatskog prolje-
}a. Crnkovi} se tim radovima, smatra Majhut, „su-
protstavio tada{njem nametanju modela unitarne ju-
goslavenske dje~je knji`evnosti” (Majhut 2015: 200–
201, usp. Majhut 2013 i 2016).
S druge strane, nasuprot nominalnom unitarizmu,
popisima lektire koji se, kao {to je spomenuto, konti-
nuirano objavljuju od 1970-ih dominiralo je prije
pluralisti~ko nego unitaristi~ko shva}anje jugosla-
venske knji`evnosti. Na taj zaklju~ak navodi i struk-
tura popisa koji su, ~ini se, u republi~kom klju~u
nastojali obuhvatiti predstavnike nacionalnih jugo-
slavenskih knji`evnosti, kao i antologije i izbori ko-
ji su u pravilu umjesto singulara u naslovima isticali
plural, odnosno knji`evnosti jugoslavenskih naroda
ili na{e knji`evnosti. Iz te se perspektive i Crnkovi-
}evi knji`evnopovijesni zahvati u smjeru afirmacije
hrvatske dje~je knji`evnosti u njezinoj povijesnoj di-
menziji pokazuju manje ovisni o politi~kim prilika-
ma, a vi{e kao uskla|ivanje s tendencijama {ireg
knji`evnog polja u kojem je, kao {to je istaknuto, od
1960-ih dominiralo federalisti~ko, pluralisti~ko razu-
mijevanje jugoslavenske knji`evnosti (usp. Lacko
Viduli} 2017).
* * *
^este, pa i korjenite promjene popisa lektire suge-
riraju njihov ograni~en utjecaj na kanon (Hamer{ak
2006, usp. Guillory 1993) u smislu skupine knji`ev-
nih djela kojoj se u nekoj zajednici pripisuje sredi-
{nja kulturna va`nost (usp. Biti 2000). Upitan kanon-
ski status popisa uo~ava se i ako se popisi lektire us-
porede s popisima lektire na vi{im obrazovnim razi-
nama, ali i ako se osnovno{kolski lektirni naslovi us-
porede s naslovima koji se u javnosti, knji`evnim
leksikonima i enciklopedijama, knji`evnopovijesnim
pregledima i sli~nim publikacijama vezuju uz pojam
knji`evnosti. Usmjereni na suvremenost i dje~ju knji-
`evnost, kada je rije~ o tekstovima koji su imali iz-
borni status, naslovi koji se navode u osnovno{kol-
skim popisima lektire uglavnom nisu nalazili svoje
mjesto me|u naslovima koji su se u drugim kontek-
stima prepoznavali kao kanonski. Posljednji popisi
lektire za osnovne {kole koji su se predlagali u hr-
vatskom kontekstu, dakle popis iz 2016. i 2019. go-
dine, samo su potvrdili tezu o nekanonskim funkci-
jama i u~incima popisa osnovno{kolske lektire.11 Da
se, naime, popise prepoznavalo kao mehanizme iz-
gradnje kanona, ne bi se predlagalo ukidanje {ireg
popisa ({to je bio inicijalni prijedlog iz 2019. godine,
kada su objavljeni popisi sa svega nekoliko naslova
za svaki razred) ili potpuna izbornost ({to je bio pri-
jedlog iz 2016. godine, kada je objavljen okviran,
orijentacijski popis temeljem kojeg su se mogli, ali
ne i morali, izabirati lektirni naslovi).
14
11 2016. Nacionalni kurikulum nastavnog predmeta: Hrvatski
jezik. Prijedlog. mzos.hr/datoteke/1-Predmetni_kurikulum-Hrvat-
ski_jezik.pdf 1. 3. 2020.; Odluka o dono{enju kurikuluma za na-
stavni predmet hrvatski jezik za osnovne {kole i gimnazije u Re-
publici Hrvatskoj. Narodne novine 10 (2019) https://narodne-no-
vine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2019_01_10_215.html 1. 3. 2020. i 2019.
Izborna djela za lektiru. https://www.srednja.hr/novosti/vise-8-
000-profesora-odlucilo-sto-ce-se-citati-lektiri-kontroverzni-
naslovi-se-vratili-popis/ 1. 3. 2020.
Zbog promjenjivosti i ve} spomenutog prete`ito
izbornog zna~aja popisa, kanonski je u~inak popisa
lektire bio upitan i na generacijskoj razini. Me|utim,
kako su to pokazale reakcije javnosti na prijedlog
popisa osnovno{kolske lektire iz 2019. godine,12 u
hrvatskom se kontekstu, za pretpostaviti dijelom i za-
slugom lektire, do danas ipak oblikovao neki tip
dje~jeknji`evnog kanona koji sude}i prema naslovi-
ma koji su se spominjali u medijima i na dru{tvenim
mre`ama ~ine desetci tekstova u rasponu od Junaka
Pavlove ulice (1907) Ferenca Molnára do Bijelog je-
lena Vladimira Nazora. U intenzivnoj raspravi koja
se vezano uz taj popis vodila na nekoliko frontova
nije nedostajalo proturje~nosti i skra}enih perspekti-
va. Tako se, recimo, izostanak Dnevnika Anne Frank
(1946) s tog popisa problematizirao i uz argument
da se radi o djelu koje je preko {ezdeset godina bi-
lo u svim {kolskim lektirama, iako je rije~ o tekstu
koji je bio uvr{ten na prethodni popis, kao i na popi-
se iz 1960-ih i 1970-ih, no ne i na popise iz 1980-ih i
1990-ih. U tom se okru`ju posebno problematizirala
i okolnost da je s novim popisom iz lektire isklju~ena
Je`eva ku}ica Branka ]opi}a, pri ~emu se, sli~no slu-
~aju Dnevnika Anne Frank, uglavnom previ|alo da se
radi o djelu koje se, kao {to je spomenuto, u hrvatskim
popisima lektire ne pojavljuje od 1993. godine.
Dodu{e, Je`eva ku}ica Branka ]opi}a bila je uvr-
{tena u radnu varijantu popisa koji se sastavljao za
potrebe Hrvatskoga nacionalnoga obrazovnoga stan-
darda, odnosno popisa iz plana i programa iz 2005/
2006. godine, ali je neposredno prije usvajanja ko-
na~ne varijante tog dokumenta iz njega isklju~ena uz
obrazlo`enje da nije napisana na hrvatskom jeziku.
U javnoj polemici koja je pratila taj doga|aj, s jedne
se strane isticala knji`evna vrijednost ]opi}eva tek-
sta i njegova usidrenost u hrvatskoj kulturi, potvr|e-
na njegovom {irokom i vi{edesetljetnom recepcijom
i neodvojivo{}u od kultnih ilustracija Vilka Glihe Se-
lana, dok se, s druge strane, isticala njegova lingvi-
sti~ka i politi~ka nepripadnost toj istoj kulturi. Ili ka-
ko je to, pozivaju}i se na izabrane epizode povijesti
prilagodbe tog teksta hrvatskom kontekstu, u nak-
nadnom poku{aju obrazlo`enja njegova isklju~enja
formulirao Stjepan Babi}, Je`eva ku}ica isklju~ena
je iz popisa lektire zbog svojeg hibridnog, jugosla-
venskog karaktera.
Preciznije, Je`eva ku}ica nije uvr{tena na popis
iz sredine 2000-ih jer je ocjenjena kao djelo koje ni-
je „ostalo izvorno, ali nije potpuno ni pohrva}eno,
napravljen je neki mje{anac, polutan, hibrid. Kad se
jezik hrvatskih izdanja Je`eve ku}ice gleda u cjeli-
ni, moglo bi se re}i da je to srpsko-hrvatski jezik ili
mo`da jugoslavenski jezik, onaj jezik koji normalno
nije ostvarivan, ali za kojim se te`ilo” (Babi} 2006:
142).13 Osim {to signalizira da bi rasprava koja bi
uz popise obuhvatila i lektirnu praksu (i polemiku)
mo`da uputila i na unitaristi~ke dimenzije jugosla-
venske dje~je knji`evnosti u lektirnom kontekstu, na-
vedeni citat govori u prilog davno iznesenoj tezi da
je ]opi}ev zaborav u suvremenoj hrvatskoj kulturi
vezan uz njegovu pripadnost „biv{oj, jugoslavenskoj
kulturi” (Drakuli} prema Kreho 2019: 18). Ona k to-
mu otvara pitanje suvremene recepcije Je`eve ku}ice
u hrvatskom kontekstu, odnosno pitanja: na koji se
na~in u suvremenom hrvatskom kontekstu percipira-
15
12 Odluka o dono{enju kurikuluma za nastavni predmet hrvat-
ski jezik za osnovne {kole i gimnazije u Republici Hrvatskoj. Na-
rodne novine 10 (2019) https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/
2019_01_10_215.html 1. 3. 2020.
13 Bave}i se jezikom i jezi~nim intervencijama u tekst Je`eve
ku}ice u hrvatskom kontekstu, Babi} se doti~e i kroatizama koji-
ma se u tom tekstu daje prednost u odnosu na rije~i iz srpskog
jezika, ali ne i zahvata u tekstu i ikonotekstu o kojima se diskuti-
ralo i u javnosti, preciznije intervencija u taj tekst u 1990-ima i
2000-ima (Zagreb 1994, 1997, 1998, 1999, 2000, 2001. i 2002),
kada je „drug Je`” u tekstu preimenovan u „dragog Je`a”, a lek-
sem „drug” doslovno izbrisan s ilustracije ({to se zadr`alo i u ne-
kim novijim izdanjima u kojima je drug Je` restituiran u samom
tekstu).
ju brojna ponovljena i nova izdanja i remedijalizacije
tog teksta, koliko se njegov „hibridan” jezik u tim
okru`jima respektira, a koliko neutralizira, te, kona~-
no, koliko se taj jezik i sam tekst uop}e vezuje ne
samo uz svojeg autora nego i uz ]opi}ev status eg-
zemplarnog jugoslavenskog pisca, kako su ga medi-
ji i struka nekada ozna~avali, ali i kako se, podsje}a
nas na to Dinko Kreho (2019: 16), ]opi} samodo-
`ivljavao i samoodre|ivao. Drugim rije~ima, pitanje
je to o recepciji jugoslavenskog teksta i autora u
okru`ju u kojem je Jugoslavija jo{ uvijek, kako je to
po~etkom pro{log desetlje}a ocijenila Tanja Petrovi},
prije svega „tabuizovano ime, ime koje podle`e cen-
zuri” (Petrovi} 2012: 121). S obzirom na to da su
nastavnici i knji`ni~ari u anketi provedenoj u odgo-
voru na kritike spomenutog popisa lektire iz 2019.
godine Je`evu ku}icu stavili na visoko petnaesto mje-
sto preporu~enih lektirnih naslova za osnovnu {ko-
lu,14 to su ujedno i pitanja kojima bi se mogla vodi-
ti i neka budu}a istra`ivanja lektirnih praksi i drugih
vrsta pluralnih diskontinuiteta u suvremenom hrvat-
skom kontekstu.
LITERATURA
Althusser, Louis. Ideologija i ideolo{ki aparati dr`a-
ve. Sergej Flere (ur.). Proturje~ja suvremenog
obrazovanja. Ogledi iz sociologije obrazovanja.
Zagreb: RZRKSSOH, 1986, 119–139.
Babi}, Stjepan. Je`eva ku}ica kao pedago{ki i jezi~ni
problem. Jezik 4 (2006) 132–146.
Biti, Vladimir. Kanon. Pojmovnik suvremene knji-
`evne i kulturne teorije. Zagreb: Matica hrvatska,
2000, 245–247.
Burcar, Lilijana. Disappeared books of Socialist Yugo-
slavia, 2018. https://ijbib.wordpress.com/2018/12/
12/disappeared-books-of-socialist-yugoslavia/ 1.
3. 2020.
Crnkovi}, Milan Dje~ja knji`evnost. Zagreb: [kolska
knjiga, 1990.
Cronia, Arturo i Martin Jevnikar. La letteratura gio-
vanile Jugoslava. Milano: Trevisini, 1968.
Duda, Igor. S Bucom i Bongom protiv krize. Hitre-
covi smogovci, djetinjstvo i svakodnevica kasnog
socijalizma. Historijski zbornik 2 (2015): 401–418.
Guillory, John. Cultural Capital. The Problem of Ca-
non Formation. Chicago–London: The University
of Chicago Press, 1993
Hamer{ak, Marijana i Dubravka Zima. Uvod u dje~ju
knji`evnost. Zagreb: Leykam International, 2015.
Hamer{ak, Marijana. Osnovno{kolska lektira izme|u
kanona i popisa, institucija i ideologija. Narodna
umjetnost 2 (2006): 95–113.
Kreho, Dinko. Bio sam mlad pisac. Zagreb: Sandorf,
2019.
Lacko Viduli}, Svjetlan. Knji`evno polje SFRJ-a.
Podsjetnik na tranziciju dugog trajanja. Virna
Karli}, Sanja [aki} i Du{an Marinkovi} (ur.).
Tranzicija i kulturno pam}enje. Zbornik radova.
Zagreb: Srednja Europa, 2017.
Majhut, Berislav. Protrka [timec, Marina, Diana Zalar
i Dubravka Zima (ur.). Veliki vidar. Stolje}e Grigora
Viteza. Zagreb: U~iteljski fakultet, 2013, 311–328.
Majhut, Berislav. Treba li nam nova povijest hrvat-
ske dje~je knji`evnosti? Fluminensia 1 (2015):
189–202.
Majhut, Berislav. Hrvatska dje~ja knji`evnost i jugo-
slavenska dje~ja knji`evnost. Detinjstvo 2 (2016):
28–43.
Majhut, Berislav i Sanja Lovri} Kralj. Hrvatska dje~ja
knji`evnost iz vizure inozemnih autora. Croatica et
Slavica Iadertina 2 (2016): 577–604.
16
14 Usp. 2019. Izborna djela za lektiru. https://www.srednja.hr/
novosti/vise-8-000-profesora-odlucilo-sto-ce-se-citati-lektiri-kon-
troverzni-naslovi-se-vratili-popis/ 1. 3. 2020.
Naran~i} Kova~, Smiljana i Ivana Milkovi}. Lektira u
hrvatskoj osnovnoj {koli: popis naslova. BIBRICH
(http://bibrich.ufzg.hr/lektira/), 2018.
Petrovi}, Tanja. YUROPA. Jugoslavensko nasle|e i
politike budu}nosti u postjugoslovenskim dru{tvi-
ma. Beograd: Edicija Re~, 2012.
Ple{e, Mihovil (P. M.). Knji`evnost. Pedagogijska
enciklopedija. Zagreb: Hrvatski pedago{ko-knji-
`evni zbor, 1895–1906, 615–619.
Wachtel, Andrew Baruch. Making a Nation, Break-
ing a Nation. Literature and Cultural Politics in
Yugoslavia. Stanford: Stanford University Press,
1998.
Marijana A. HAMER[AK
PLURAL DISCONTINUITIES:
YUGOSLAV CHILDREN’S LITERATURE,
ELEMENTARY SCHOOL HOME READING LISTS
AND THE CROATIAN CONTEXT
Summary
After a basic overview of the history of elementary
school reading lists in the Croatian context, the article deals
with the status of Yugoslav (children’s) literature, or per-
haps better put, Yugoslav (children’s) literatures, at this lev-
el of literary representation and institutionalization. The fo-
cus is on the possibilities of defining Yugoslav children’s
literature from the perspective of elementary school read-
ing lists, as well as the relationship between these reading
lists and the literary canon. The article strives to explain the
concept of Yugoslav children’s literatures(s) with a rela-
tional and multilevel approach, i.e. as a product of specific
social constellations and strategies of literary, linguistic and
related inclusions and exclusions, as well as domination and
subordination within the literary field.
Keywords: elementary school reading, elementary school
reading lists, Croatian literature, Yugoslav children’s liter-
ature, Yugoslav literatures, Branko ]opi}
Originalni nau~ni rad
UDC 821.163.41-93.09 Brli}-Ma`urani} I.
Primqeno 8. 2. 2020.
Prihva}eno 10. 4. 2020.
Svetlana E. TOMI]*
Fakultet za strane jezike
Alfa BK univerzitet, Beograd
Republika Srbija
STARE I NOVE
MOGU]NOSTI
TUMA^EWA
@IVOTA I RADA
IVANE BRLI]
MA@URANI]
U NASTAVI
SRPSKOG JEZIKA
I KWI@EVNOSTI
U znak se}awa na prof. dr Jovana
Qu{tanovi}a (1954–2019)
SA@ETAK: Tokom dugog postojawa razli~ito imeno-
vanih jugoslovenskih dr`ava (1929–2003), hrvatska autor-
ka za decu Ivana Brli} Ma`urani} (1874–1938) bila je
zastupqena u nastavnom programu za srpskohrvatski ili
hrvatskosrpski jezik i kwi`evnost. Nakon gra|anskog ra-
ta i raspada SFRJ, u mnogim novonastalim dr`avama
{kolski programi su transformisani i redukovani pre-
ma nacionalnom kqu~u. Tako je npr. u Srbiji izuzetno
kwi`evno stvarala{tvo Ivane Brli} Ma`urani} ili „hr-
17
* tomic.svetlana@gmail.com
