ArticlePDF Available

Vitae Patrum u egzemplima glagoljskih knjiga Disipula iz 16. stoljeća

September 2020
Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 46(1):279-316

DOI:10.31724/rihjj.46.1.12

Authors:

Old Church Slavonic Institute, Zagreb

U radu se analiziraju tekstovi iz Vitae Patrum koji se u obliku egzempla pojavljuju u glagoljskim Disipulima iz 16. st. Istražuje se na koji su način anegdote monaške tematike prilagođene dominikanskoj duhovnosti unutar koje je nastala latinska zbirka propovijedi Sermones Discipuli. Također se uspoređuje odnos prema monaškim motivima u četirima prijepisima Disipula. S obzirom na to da su u dosadašnjim medievističkim studijama objavljeni uglavnom izvori predložaka egzempla iz Heroltova Egzemplara, istraživanju glagoljskih Disipula prethodilo je utvrđivanje predložaka četiriju latinskih egzempla koji se pojavljuju u dvama Heroltovim propovjednim ciklusima: sermones de tempore i sermones de sanctis. Otkriveno je kako je riječ o trima egzemplima nastalim prema anegdotama iz Verba seniorum te jednoj anegdoti Ivana Egipatskoga koja je zapisana u tekstovima Historia Lausiaca i Historia monachorum. Iz Heroltova Egzemplara u Disipule je dospjela jedna anegdota iz Verba seniorum, čija tri izvora u svojoj raspravi detaljno navodi Hermand (1995). U radu se opisuju književnopovijesne, stilske i jezične značajke glagoljskih egzempla. Naime, upravo se proučavanjem zbirkā propovijedi, koje najčešće sadržavaju više kompiliranih monaških anegdota, može rasvijetliti hrvatski srednjovjekovni korpus Vitae Patrum. Cilj je istraživanja upotpuniti sliku recepcije Vitae Patrum u hrvatskoj srednjovjekovnoj književnosti te pridonijeti poznavanju uporabe jezika u kratkim narativnim tekstovima 16. st. Na kraju rada prvi se put objavljuje transliteracija svih pet egzempla. Svaki egzempl donosi se u nekoliko prijepisa (ne u svima), pri čemu su obuhvaćena sva četiri rukopisa Disipula.

Content uploaded by Andrea Radošević

Content may be subject to copyright.

279

UDK 811.163.42“15“

Izvorni znanstveni rad

Rukopis primljen 23. XII. 2019.

Prihvaćen za tisak 18. III. 2020.

https://doi.org/10.31724/rihjj.46.1.12

Andrea Radošević

Staroslavenski institut

Demetrova 11, HR-10000 Zagreb

aradosevic@stin.hr

VITAE PATRUM U EGZEMPLIMA GLAGOLJSKIH

KNJIGA DISIPULA IZ 16. STOLJEĆA

U radu se analiziraju tekstovi iz Vitae Patrum koji se u obliku egzempla pojavljuju u

glagoljskim Disipulima iz 16. st. Istražuje se na koji su način anegdote monaške tematike

prilagođene dominikanskoj duhovnosti unutar koje je nastala latinska zbirka propovijedi

Sermones Discipuli. Također se uspoređuje odnos prema monaškim motivima u četirima

prijepisima Disipula. S obzirom na to da su u dosadašnjim medievističkim studijama

objavljeni uglavnom izvori predložaka egzempla iz Heroltova Egzemplara, istraživanju

glagoljskih Disipula prethodilo je utvrđivanje predložaka četiriju latinskih egzempla koji se

pojavljuju u dvama Heroltovim propovjednim ciklusima: sermones de tempore i sermones

de sanctis. Otkriveno je kako je riječ o trima egzemplima nastalim prema anegdotama iz

Verba seniorum te jednoj anegdoti Ivana Egipatskoga koja je zapisana u tekstovima Historia

Lausiaca i Historia monachorum. Iz Heroltova Egzemplara u Disipule je dospjela jedna

anegdota iz Verba seniorum, čija tri izvora u svojoj raspravi detaljno navodi Hermand

(1995).

U radu se opisuju književnopovijesne, stilske i jezične značajke glagoljskih egzempla. Naime,

upravo se proučavanjem zbirkā propovijedi, koje najčešće sadržavaju više kompiliranih

monaških anegdota, može rasvijetliti hrvatski srednjovjekovni korpus Vitae Patrum.

Cilj je istraživanja upotpuniti sliku recepcije Vitae Patrum u hrvatskoj srednjovjekovnoj

književnosti te pridonijeti poznavanju uporabe jezika u kratkim narativnim tekstovima 16.

st. Na kraju rada prvi se put objavljuje transliteracija svih pet egzempla. Svaki egzempl

donosi se u nekoliko prijepisa (ne u svima), pri čemu su obuhvaćena sva četiri rukopisa

Disipula.

280

Rasprave 46/1 (2020.) str. 279–316

1. Uvod

U studiji o hrvatskom srednjovjekovnom legendariju Ivanka Petrović govori

kako „osim pasija, hagiografija, Marijinih mirakula i jedinstvenih tematskih ha-

giografsko-legendarnih ciklusa, u hrvatskoj legendardnoj književnosti postoji

više politematskih legendarnih skupinaˮ (Petrović 1990: 190). Kao najjedno-

stavniji oblik takve legendarne fabularne proze izdvaja se egzempl1 – kratki

narativni tekst jednostavna stila kojim se prenosi pouka te koji gotovo redovito

sudjeluje u izgradnji argumentacijskog postupka propovjedničke proze (Petro-

vić 1990: 190–191). U ovom kontekstu govorimo samo o egzemplima2 koji su

oblikovani prema znatno starijim hagiografsko-legendarnim predlošcima, toč-

nije prema zbirci Vitae Patrum, koja je snažno obilježila duhovnost europskoga

srednjovjekovlja, ali i kasnijih razdoblja.3 Većina ih je u hrvatsku književnost

dospjela s prijevodima raznih djela namijenjenih između ostalog pripremanju

propovijedi. Nastojeći barem dijelom upotpuniti sliku po raznim rukopisima

razasutoga hrvatskog srednjovjekovnog legendarnog korpusa (Petrović 1990:

192), u ovom ću radu istražiti recepciju Vitae Patrum u egzemplima četiriju

glagoljskih rukopisa iz 16. stoljeća u kojima je sačuvan hrvatski prijevod vrlo

popularne latinske zbirke propovijedi Sermones Discipuli. Kao uvod u anali-

zu egzempla slijedi kratak povijesni pregled zbirke Vitae Patrum, opis njezina

položaja unutar dominikanske duhovnosti te pregled stanja istraženosti njezine

recepcije u hrvatskoj medievistici.

2. Vitae Patrum i dominikanska duhovnost

Pitanje korpusa Vitae Patrum do danas nije u potpunosti riješeno. U početku taj

se naziv odnosio samo na životopise prvih egipatskih anahoreta i monaha, no

s vremenom njime bivaju obuhvaćeni razni drugi tekstovi pustinjačke tematike

(Petrović 1984: 187). Smatra se kako Vitae Patrum nikad nisu bile jedno cjelo-

vito djelo ni organizirana zbirka, kako bi se moglo zaključiti na temelju tekstova

1 Welter 1973, Bremond, Le Goff i Schmitt 1996: 66. U glagoljskoj književnosti najčešće se pojavljuju u

zbirkama propovijedi kao tzv. propovjedni egzempli (Zaradija Kiš 2012: 116–117).

2 Izvore u sastavljanju egzempla srednjovjekovni su kompilatori nalazili u raznim djelima: Vitae Patrum,

životopisima svetaca, raznim kronikama i sl.

3 Philippart 1974: 365, Delcorno 1991: 207.

281

Andr ea Radošević: Vit ae patrum u egz emplima glagoljs kih knjiga Disipula

koji su prema 2. izdanju zbirke Heriberta Rosweydea iz 1628. objavljeni u 73. i

74. knjizi čuvene edicije Patrologia latina (Di Sciacca 2014: 130). U širem sasta-

vu, koji odgovara Rosweydeovoj zbirci, Vitae Patrum obuhvaćaju brojne druge

skupine poučnih tekstova, zbirke anegdota i sentencija vezane uz pustinjački

život (verba, sententiae, apophthegmata, dicta i dr.) (Philippart 1974: 353).

U 13. stoljeću Vitae Patrum dobivaju brojne čitatelje među pripadnicima do-

minikanskoga i franjevačkoga reda. Nastojeći oživjeti apostolske ideale ranoga

kršćanstva, dominikanci su osobito voljeli u svojim narativima i hagiografija-

ma isticati primjere pustinjskih otaca koje su smatrali prethodnicima zapadne

monaške tradicije (Delarue 2018: 126). Po uzoru na opise pustinjskih otaca

oblikovali su životopise istaknutih pojedinaca svojega reda kao i svetačke vitae

(Delcorno 1991: 199). Njihov je utjecaj na oblikovanje dominikanske duhovnosti

golem (Boureau 1987, Delcorno 1991: 190). Po uzoru na Vitae Patrum Gérard

de Frachet sastavio je Vitas fratrum – zbirku dominikanskih facta i dicta, odno-

sno zbirku suvremenih pustinjskih otaca (Jotischky 2002: 284). U svoju Zlatnu

legendu Jakov iz Varrazea (Jacobus de Voragine) uvrstio je poglavlja o Maka-

riju, Antunu Pustinjaku, Mariji Egipćanki, Hilarionu, opatu Mojsiju, Arseniju

i Agatonu, dok je Vincent iz Beauvaisa u svojemu čuvenom Povijesnom zrcalu

(Speculum historiale) opisujući monaške vrline unosio tekstove o Mojsiju Etiop-

skom, Makariju Egipatskom i dr. (Jotischky 2002: 234–235). U svim tim djeli-

ma, a osobito u Povijesnom zrcalu i Zlatnoj legendi, više se nego jasno iščitava

dominikanska namjera prikazivanja duhovnoga kontinuiteta između monaške

prakse ranoga kršćanstva i novih crkvenih redova 13. stoljeća.

Vitae Patrum smatrane su gotovo neiscrpnim izvorom građe za kojom su pose-

zali autori raznih traktata, suma, komentara, propovijedi, zbirka egzempla i sl.

Nalazimo ih u Traktatu o vrlinama i grijesima (Summa virtutum ac vitiroum)

Guillelma Peralda, Teološkoj sumi (Summa theologiae) sv. Tome Akvinskoga,

Povijesnom zrcalu (Speculum historiale) Vincenta iz Beauvaisa i dr. Gotovo je

nemoguće pronaći zbirku egzempla toga vremena u kojoj barem jedan tekst nije

nastao po uzoru na Vitae Patrum: Liber de dono timoris Humberta iz Roman-

sa, Bonum universale de apibus Tome iz Cantimpréa, Alphabetum narrationum

Arnolda iz Liègea i dr.4

4 Vidi Crane 1890, Jotischky 2002: 284.

282

Rasprave 46/1 (2020.) str. 279–316

Među tekstovima Vitae Patrum osobitu su popularnost uživala Verba seniorum5

kao zbirka kratkih tekstova povezanih s asketskim životom pustinjskih otaca

u Egiptu i na Bliskom istoku. Ona sadržavaju nekoliko stotina apoftegmatskih

tekstova (verba, sententia, dicta): od instrukcija i pouka iznesenih u svega jednoj

rečenici pa sve do duljih narativa u kojima se govori o osnovnim vrlinama mo-

naštva kao što su poniznost, milosrđe, poslušnost (Winfried 2014: 183). Korpusu

Vitae Patrum ovaj se tekst počinje dodavati već u 9. st. Zna se da su ga s grčkoga

originala na latinski jezik u 6. stoljeću preveli rimski đakon Pelagije, njegov

podđakon Ivan i đakon Pashazije,6 no nastanak i rana transmisija djela još nisu

dovoljno istraženi.7 Verba seniorum8 objavljena su u PL 73 u nekoliko knjiga, po

uzoru na već spomenutu Rosweydeovu zbirku: Liber V i Liber VI obuhvaćaju

Adhortationes Sanctorum Patrum rimskoga đakona Pelagija9 i rimskoga podđa-

kona Ivana,10 Liber VII odnosi se na tekst Liber geronticon đakona Pashazija,11

a Liber III sadržava Pseudo-Rufinovu12 zbirku anegdota.13

„Temeljni je svjetonazor u Verba seniorum potpuna askeza – ustezanje i odri-

canje od svega ovozemaljskoga, od svih tjelesnih dobara, od jela i pića, suviš-

ne odjeće, tjelesne ljubavi, smijeha. Nepomućena vjera, molitva, čitanje Biblije,

osama, šutnja, plač, post, težak rad okviri su života egipatskih pustinjaka i re-

dovnika. Isposnička borba protiv napasti. Apsolutna tjelesna i duhovna čistoća.

To je odraz ranosrednjovjekovne duhovnosti koja je bila uzorom kroz čitav sred-

5 Postoji više od stotinu srednjovjekovnih rukopisa koji su sadržavali cjelovitu zbirku Verba seniorum

(Winfried 2014: 184).

6 Georges Garnefelt prvi je iznio pretpostavku kako je Pelagije zapravo papa Pelagije I. (556. – 561.), a

njegov podđakon budući papa Ivan III. (561. – 574.) (Philippart 1974: 354, Petrović 1984: 187).

7 O utvrđivanju grčkoga predloška, na čemu su radili W. Bousset, J.-C. Guy, J.-M. Sauget, A. Wilmart i

drugi vidi u Philippart 1974.

8 Više o problematici sastava Verba seniorum, raznim izdanjima i pitanjima autorstva pojedinih knjiga

tijekom povijesti vidi u Philippart 1995, Bertrand 2006.

9 Nazive kratica (Joan., Pasch., Pel. i Ruf.) i cjelovite podatke o knjigama koje čine Verba seniorum u

bilješkama 9., 10., 11. i 12. navodim prema Malić 1996: 66 i Malić 1997: 12. De vitis patrum liber quintus,

sive Verba seniorum, auctore graeco incerto, interprete Pelagio S. R. E. diacono, PL 73, col. 851–992 (kratica

Pel.).

10 De vitis patrum liber sextus, sive Verba seniorum graeco incerto. Inter pete Joanne S. R. E. subdiacono,

PL 73, col. 991–1024 (kratica Joan.).

11 De vitis patrum liber septimus, sive Verba seniorum, auctore graeco incerto, interprete Paschasio S. R.

E. diacono, PL 73, col. 1025–1062 (kratica Pasch.).

12 De vitis patrum liber tertius, sive Verba seniorum, auctore probabili Ruffino Aquileiensi presbytero,

PL 73, col. 739–814 (kratica Ruf.).

13 Bertrand (2006: 182) navodi kako Pseudo-Rufinova zbirka sadržava kompilaciju tekstova iz

Commonitiones sanctorum patrum, Pashazijeva teksta Liber geronticon i Jeronimova pisma.

283

Andr ea Radošević: Vit ae patrum u egz emplima glagoljs kih knjiga Disipula

nji vijek i koja je bila razlogom da su razne verzije bile raširene i vrlo popularne”

(Malić 1997: 18–19).

Ono što je svakako pridonosilo učestaloj uporabi tekstova iz Vitae Patrum u ra-

znim oblicima pastoralnih aktivnosti odnosi se na njihovu dvostruku, egzemplar-

nu i autoritativnu, funkcionalnost (Hermand 1995: 7–8, Jotischky 2002: 284).14

Naime, upravo zbog pozivanja na kontinuitet monaške duhovnosti, isticanje

kako je tekst zapisan u vrijeme svetih otaca imalo je snažnu autoritativnu vrije-

dnost. Interpretacija propovjednika pritom je bila usmjerena na ispovjedničko-

-pokorničku poruku pustinjaštva, iako najčešće izostaju prikazi teških odrica-

nja pustinjaka i praksi askeze (Delcorno 1991: 200). Anegdote iz pustinjačkoga

života smatrane su vrelom kršćanske mudrosti te su bile omiljene u opisivanju

borbe s iskušenjima i strastima (osobito sotonom), zatim u skretanju pozornosti

na svakodnevna suočavanja s raznim opasnostima, u prikazivanju obraćenja,

razmišljanja o smrti i dr. (Boureau 1987: 83, Greer 1989: 100).

Osim Verba seniorum još su dvije zbirke iz Vitae patrum uživale popularnost

te su snažno utjecale na kasniju religijsku književnost, primjerice na čuvene

Dijaloge Grgura Velikoga (Harmless 2004: 275–276, 291). To su Historia mo-

nachorum koja se nekad pripisivala Rufinu Akvilejskomu15 i Paladijeva anto-

logija anegdota i mirakula Historia Lausiaca, dva teksta koja su se u prošlosti

često zajedno prepisivala u iste knjige te koja se sadržajno djelomice preklapaju.

Historia monachorum iznimno je vrijedan izvor za povijest ranoga egipatskog

monaštva (Sheridan 2015: 124). U tom se tekstu pripovijeda o sedam kršćanskih

monaha koji na kraju 4. stoljeća na putovanju od Jeruzalema do Egipta susreću

više pustinjskih otaca. Za vrijeme tih susreta oni usvajaju neka njihova učenja te

svjedoče raznim čudesima (čudotvornim izlječenjima, predviđanjima i sl). Djelo

Historia Lausiaca nastalo je kao sjećanje na godine provedene u Egiptu tada već

starijega monaha i biskupa Paladija (oko 363. – oko 431.). Riječ je o antologiji

anegdota, kratkih moralnih priča ne samo raznih pustinjaka s kojima se Paladije

susreo nego i brojnih muškaraca i žena posvećena života o kojima je slušao za

14 Naime, unošenje narativnih egzemplarnih tekstova (exempla) jedan je od triju temeljnih načina

argumentiranja u moralno-didaktičnim tekstovima, uz pozivanje na biblijske i patrističke citate (auctoritates)

te nabrajanje dokaza (rationes) (Bremond, Le Goff i Schmitt 1996: 30–31).

15 Stajalište o njegovu autorstvu dugo se temeljilo na navodu iz Jeronimova 133. pisma. Danas se smatra

kako je Rufin Akvilejski početkom 5. stoljeća izvorni grčki tekst preveo na latinski (Butler 1898, Sheridan

2015: 124).

284

Rasprave 46/1 (2020.) str. 279–316

vrijeme svojega boravka u egipatskoj pustinji (Harmless 2004: 291). Djelo je

brzo postalo popularno te je prevedeno na latinski, sirijski, armenski, koptski,

etiopski i arapski (Harmless 2004: 275–276).

3. Vitae Patrum u hrvatskoj književnosti

Vitae Patrum, smatra Ivanka Petrović (2005: 288), jedan su od najčvršćih doka-

za rane ukorijenjenosti hrvatske vernakularne književnosti u tradiciju latinskoga

srednjovjekovlja. U radu posvećenu Guyju Philippartu, istaknutomu belgijskom

medievistu i hagiografu, I. Petrović objavila je pregled recepcije Vitae Patrum u

hrvatskoj srednjovjekovnoj književnosti i rekla kako ona poznaje hagiografske

legende iz užega sastava Vitae Patrum, zatim latinske legende posvećene ista-

knutim pustinjacima, tekstove iz Apophthegmata Patrum i dr. (Petrović 2005).

Najpoznatiji, najdulji i najpotpuniji hrvatski tekst iz širega korpusa Vitae Patrum

svakako su Žića svetih otaca, latinični rukopis s kraja 14. st. nastao na sjeverno-

dalmatinskom području,

a koji sadržava djelomičan prijevod Verba seniorum.

Dragica Malić opisuje ih kao „prvu poznatu hrvatsku knjigu pripovjedačke proze

monotematskoga sadržaja” koja je ujedno jedan od najznačajnih spomenika hr-

vatske srednjovjekovne književnosti (Malić 1997: 5–6). Žića se sastoje od dvaju

dijelova, tj. prijepisa dvaju starijih predložaka koji su se u velikoj mjeri poduda-

rali i u sadržaju. Prvi je dio kompilacija prvih deset knjiga Pelagija, dok drugi

dio sadržava izbor knjiga Verba seniorum, no većinom ipak Pelagijeve teksto-

ve (Petrović 2005: 304–305). Na temelju nekih prepisivačkih pogrešaka postoje

pretpostavke o postojanju glagoljičnoga prijepisa nakon kojega je nastao latinični

prijepis (Malić 1997: 14). Pretpostavlja se da su služila za potrebe redovničke

lektire te kao pomagalo u sastavljanju propovijedi (Malić 1997: 17, 29).

Manja skupina pustinjačkih tema nalazi se u Dubrovačkom legendariju iz 17.

stoljeća, nastalom prema starijem predlošku koji je preveden s talijanskoga je-

zika: Legenda o sv. Eufrosini, Legenda o Mariji grešnici, Legenda o sv. Pela-

giji, Legenda o sv. Mariji Egipćanki te Legenda o Barlaamu i Jozafatu. Više

hagiografsko-legendarnih tekstova zapisano je u glagoljičnim rukopisima na-

16 Vinko Premuda, Stjepan Ivšić i Dragica Malić razilaze se u tumačenju ukupnoga broja članaka u Žićima.

Vidi Malić 1997, Petrović 2005.

285

Andr ea Radošević: Vit ae patrum u egz emplima glagoljs kih knjiga Disipula

stalim između 14. i 17. stoljeća: Život sv. Antuna Pustinjaka,17 Život sv. Pavla

Pustinjaka,18 Translacija sv. Pavla Pustinjaka,19 Život sv. Hilarija,20 Legenda o

sv. Mariji Egipćanki21 (Petrović 2005: 291). Apophthegmata Patrum pojavljuju se

unutar životopisa pustinjaka, kao egzempli u zbornicima i zbirkama propovije-

di, unutar apokalipsa i dr. Tako anegdotu o Makariju i lubanji osim u Žićima sve-

tih otaca nalazimo i u Grškovićevu zborniku iz 16. st., a anegdotu o vrtlaru koji

je svu zaradu dijelio siromašnima u Petrisovu zborniku iz 1468. (Malić 1997:

18). U Ljubljanskom zborniku verzija anegdote o sv. Makariju i lubanji prepisana

je zajedno s Pavlovom apokalipsom. Naime, Dürrigl (2010: 3) utvrdila je kako

je pisar „iz legende o sv. Makariju uzeo dijelove koji mu trebaju, a odbacio na-

rativni višak i dijalog Makarija i anđela, pa je tako napravio teološki sastav, a ne

narativni tekst”. Istaknimo kako osim Dubrovačkoga legendarija i Žića svetih

otaca zbirke propovijedi čuvaju najveći broj tekstova iz Vitae Patrum. U senj-

skom Korizmenjaku, hrvatskom prijevodu korizmenih propovijedi talijanskoga

franjevca Roberta Caracciola, čak je nekoliko egzempla nastalo po uzoru na

Vitae Patrum: Sv. Makarij razgovara s glavom jednoga poganskoga popa, Drvo

posluha i dr. (Zaradija Kiš 2008).

O korpusu Vitae Patrum u hrvatskoj su medievistici pisali Stjepan Ivšić (1939),

Vinko Premuda (1939), Eduard Hercigonja (1975), Dragica Malić (1987, 1988,

1989, 1990, 1991, 1992, 1992–1993, 1993, 1996, 1997),22 Ivanka Petrović (1984,

1990, 2005), Vesna Badurina-Stipčević (1992–1993; 2004; 2008; 2011), Antonija

Zaradija-Kiš (2008) i Marija-Ana Dürrigl (2010).

17 Badurina-Stipčević 2011.

18 Badurina-Stipčević 1992–1993.

19 Badurina-Stipčević 2008.

20 Badurina-Stipčević 2004.

21 Petrović 1972, Tatarin 2003.

22 Studije D. Malić: Slogotvorni r i l u starohrvatskom latiničkom rukopisu „Žića sv. otaca“ (1987), Porijeklo

i značenje riječi ese/esse iz „Žića sv. otaca” (1988), Grafija i pravopis hrvatskog latiničnog rukopisa 14.

stoljeća „Žića sv. otaca” (1989), Refleksi jata u „Žićima svetih otaca” (1990a), Tragovi glagoljičke tradicije

u starohrvatskom latiničkom rukopisu „Žića svetih otaca” (1990b), Samoglasničke pojave u „Žićima svetih

ot aca” (1991), Kompjutorska obrada starohrvatskog latiničnog rukopisa 14. stoljeća „Žića sv. otaca”

(1992), Izricanje budućnosti u „Žićima svetih otaca” (1992–1993), Konsonantizam u „Žićima svetih otaca”

(1993) objavljene su 1997. u Matičinu izdanju Žića svetih otaca: hrvatska srednjovjekovna proza.

286

Rasprave 46/1 (2020.) str. 279–316

4. Vitae Patrum u glagoljskim Disipulima

Više tekstova iz zbirke Vitae Patrum u hrvatsku glagoljsku književnost dospjelo

je s prijevodom popularne latinske zbirke propovijedi Sermones Discipuli de

tempore et de sanctis cum Promptuario exemplorum et de miraculis Beatae Ma-

riae Virginis njemačkoga dominikanca Johannesa Herolta (†1468.).23 Hrvatski

prijevod sačuvan je u četirima prijepisima: Disipulu A iz sredine 16. st., Disipu-

lu B iz 1558., Disipulu C iz 1541. i Disipulu D iz 1600. godine.24 Pop Mihovil,

plovan belgradski (u Vinodolu), za kojeg se pretpostavlja da je bio i prevoditelj

latinskoga djela, pisao je Disipule A, B i C (Petrović 1977: 154). Ivan Brozović

iz Selaca (Bribir), pisar najmlađega Disipula D, osuvremenio je jezik prijevoda

i pojednostavnio grafijska rješenja.

Johannes Herolt bio je propovjednik izrazito stroga stava koji se posebno obruša-

vao na tjelesne grijehe, a upravo bi to mogao biti jedan od razloga njegova čestog

posezanja za egzemplima iz Vitae Patrum. Naime, jedan od njegovih proučava-

telja, J. Dahmus (Dahmus 1986: 124), smatra kako Heroltova obrana asketskih

vrijednosti usko povezuje njegov opus s monaškim tekstovima. U egzemplima,

kao i inače u svojoj zbirci propovijedi, Herolt napada ugodan način života, lijepu

i skupu odjeću, mekanu postelju promičući asketizam kao pravi primjer ispravna

kršćanskog života. Kao i drugi dominikanci toga vremena Herolt je posezao za

monaškim egzemplima prilagođavajući široj publici razne teme drevnih pusti-

njaka (strpljivost, poniznost, iskušenje, odricanje), i to uglavnom prema načelu

ad usum laicorum (Delcorno 1991: 201). Monaško načelo stabilitas loci, tj. isti-

canje potrebe da redovnik ostane na jednom mjestu (Malić 1997: 20), u domini-

kanskom kontekstu označava postizanje unutarnje stabilnosti koja se očituje u

ustrajnom odolijevanju iskušenjima, izbjegavanju grijeha, oplemenjivanju duše

te ispitivanju granica poslušnosti i strpljivosti.

Tekstove iz različitih dijelova Vitae Patrum Herolt je najčešće posredno unosio

iz raznih srednjovjekovnih kompilacija (Hermand 1995: 13). Uglavnom je eg-

zempl započinjao navodeći kako se nalazi u zbirci Vitae patrum (Haec in Vitis

Patrum, Legitur in Vitis Patrum), a samo je katkada isticao točan broj knjige

23 Johannes Herolt (†1468.) veći dio života proveo je u Nürnbergu kao ispovjednik sestara sv. Katarine. Bio

je prior tamošnjega dominikanskog samostana (od 1438.), a od 1451. generalni vikar samostana sv. Katarine.

Više v. u Dahmus 1986, prema Radošević 2016a.

24 Više o Disipulima vidi u Štefanić 1960, Štefanić 1969, Petrović 1977, Radošević 2016a.

287

Andr ea Radošević: Vit ae patrum u egz emplima glagoljs kih knjiga Disipula

ili poglavlja. Najčešće je ipak posezao za tekstovima iz Verba seniorum, a oso-

bito je volio unositi anegdote o ocima Makariju25, Poemenu26, Sizoju i dr. Iako

je većina egzempla unesena iz Verba seniorum, u Heroltovu latinskom djelu

nalazimo anegdote i iz drugih dijelova Vitae patrum (Hermand 1995: 13). O

tome piše Hermand navodeći izvore onoga dijela zbirke egzempla Promptuari-

um Exemplorum (tzv. Egzemplara) u kojem je Herolt posezao za raznim teksto-

vima iz korpusa Vita Patrum. Hermand (1995: 37–48) tako za svaki egzempl iz

Egzemplara iscrpno navodi sve izvore Vitae Patrum u kojima se pojedini tekst

pojavljuje. Ipak, njegova studija usmjerena je isključivo na Heroltov Egzemplar,

ali ne i na egzemple koji se pojavljuju unutar njegove zbirke nedjeljnih i svetač-

kih propovijedi. U ovom smo radu stoga prvo istražili tekstove iz Vitae patrum

koji se pojavljuju u njegovim sermones de tempore i sermones de sanctis te smo

potom utvrdili njihove predloške. Rezultate tih istraživanja objavljujemo u uvo-

dima transliteriranih egzempla u 6. poglavlju ovoga rada.

Utvrđeno je kako u glagoljskim Disipulima uz četiri egzempla unesena iz Verba

seniorum koje nalazimo u Pelagijevim, Pashazijevim i Pseduo-Rufinovim knji-

gama nalazimo i jedan egzempl27 koji se temelji na priči Ivana Egipatskoga28,

a koja je zapisana u Historia monachorum (HM), djelu koje je s grčkoga na

latinski preveo Rufin Akvilejski, te u Paladijevoj antologiji anegdota i mirakula

Historia Lausiaca (HL). Naime, u odnosu na latinsku zbirku glagoljski Disipuli

sadržavaju znatno manje egzempla iz Vita Patrum. Poznato je kako hrvatski

prijevod u izboru sadržava nešto više od trećine latinske zbirke, pri čemu je

25 Riječ je o Makariju Egipatskom koji se još zvao i Makarije Veliki kako bi ga se razlikovalo od Makarija

Aleksandrijskog. Bio je učenik sv. Antuna Pustinjaka koji je oko 330. godine osnovao monašku zajednicu.

Njegovi su sljedbenici bili poznati pustinjaci: Sizoje, svećenik Izidor, Arsenije, Poemen i drugi. Jedna je od

istaknutih figura koptske tradicije i jedna od najčešćih osoba u tekstu Apophthegmata Patrum o čijem životu

postoje brojne legende (Harmless 2004: 194–196).

26 Otac Poemen (Pastir), uz oca Makarija, jedan je od istaknutih protagonista Apophthegmata Patrum

(Harmless 2004: 206).

27 Riječ je o egzemplu o vragu koji u obliku žene napastuje redovnika (Vrag zavodi pustinjaka u kipu lijepe

žene), inače jednoj od anegdota opata Ivana Egipatskoga (Narratio abbatis Joannis de eo qui lapsus est)

koja se pojavljuje u Historia monachorum i u Historia Lausiaca (Harmless 2004: 275–276, 291). Njegove

anegdote karakterizira izrazito strog odnos prema ženama. U njima nalazimo ponajprije imaginarne posjete

žena redovnicima, tj. ili je riječ o demonima prerušenima u žensko obličje ili o susretima koji se odvijaju u

snovima.

28 O ovom se proroku i čudotvorcu koji je poznat i kao Ivan Pustinjak i Ivan Lycopolis, a koji je promicao

poniznost i askezu, danas ne zna mnogo. Sebastien Lenain de Tillemont, kako navodi Sheridan (2015: 123),

upravo Ivana Egipatskoga smatra najpoznatijim i najvećim pustinjskim svetcem, odmah nakon sv. Antuna

Opata, o kojem su pisali sv. Augustin, Jeronim, Ivan Kasijan i dr. Mirakuli i priče koje je pripovijedao svojim

posjetiteljima čine prvo poglavlje zbirke Povijest monaštva (Historia monachorum).

288

Rasprave 46/1 (2020.) str. 279–316

najviše zastupljen njezin propovjedni dio, dok egzemple i Marijine mirakule iz

Heroltovih dviju zasebnih zbirki nalazimo u znatno manjem broju od onoga koji

je nudilo njegovo djelo. S obzirom na to da je Heroltova zbirka propovijedi samo

dijelom prevedena te da izostaje prijevod njegova Egzemplara kao zasebne zbir-

ke egzempla (izuzev nekoliko egzempla unesenih u više propovijedi), u hrvat-

sku književnost nije dospio velik broj legendi koje je taj autor preuzeo iz Vitae

Patrum. Razgovor Makarija i đavla jedan je od rijetkih egzempla iz Egzemplara

koji se pojavljuje u glagoljskim Disipulima, a koji je potekao iz Vitae Patrum. No

untaoč tome što u Disipulima nalazimo svega pet egzempla poteklih iz Vitae Pa-

trum, četiri iz Verba seniorum (Ruf., Pasch., Pel.) te jedan egzempl Ivana Egipat-

skog (HM, HL), u njima su okupljene važne pustinjačke teme, a kao protagonisti

pojavljuju se dva čuvena pustinjska oca, Makarije i Poemen (Pastir).

Ono što obilježuje sva četiri prijepisa kontrakcija je različitih dijelova egzem-

pla.29 Rijetke primjere skromne amplifikacije30 nalazimo uglavnom u obliku sti-

lističkih proširenja te vrlo rijetkih dodanih teoloških tumačenja. Iako je većina

kontrakcija i sažimanja odraz ekonomizacije izraza i naglašavanja didaktičnosti

egzempla,31 ono je također posljedica prilagođavanja monaškoga narativa kon-

tekstu kasnoga srednjovjekovlja.

Dulja kontrahiranja latinskoga teksta provode se kraćenjem opisa, sažimanjem

dijaloga, apsolviranjem uzastopnih zbivanja jednim aktom32 i sl. Tako je pri-

mjerice istovjetan odgovor koji u latinskom predlošku prvo dêval iznosi pogan-

skom popu, a on ga potom prenosi fratru, sintetiziran u jednu rečenicu, pri čemu

je sam sadržaj odgovora kontrahiran uporabom pokazne zamjenice (to, tomu):

Od’govori nemu dêval’: „Ako zatai b(og)a s’voga i h(rsten’e) i da oĉe van’ iz

reda poiti, dai mu û.ˮ I to e pop’ povidal fratru, i tudie e fratar pris’tal’ k tomu

(A, 3c) prema lat. Respondens daemon, dixit: „Si negat Deum suum, et bap-

tismum, et propositum monachi, interroga eum.ˮ Et veniens sacerdos dixit ei:

„Nega Deum tuum, et baptismum, et propositum monachi, et dabo tibi filiam

meam.ˮ Ille vero consensit.33 Više je primjera sažimanja dijaloga kontrahiranjem

29 „Gotovo isključivo okretanje prema didaktičnosti, i to sažimanjem elemenata pripovjednog teksta,

jedna je od najprepoznatljivijih značajka egzempla u glagoljskim Disipulima.” (Radošević 2019: 23).

30 Zlatar 2002: 52–53.

31 Petrović (1977: 173–180) smatra kako su prepričavanja dijaloga uz česta kontrahiranja pojedinih dijelova

teksta posljedica dominantnoga propovjednog diskursa Disipula.

32 Novaković 1986: 9.

33 Herolt 1603: 7.

289

Andr ea Radošević: Vit ae patrum u egz emplima glagoljs kih knjiga Disipula

dvaju odgovora i pitanja u jedan dulji odgovor: I prišal’ e drugi i pok’lonil mu se

e gov(o)r(e)ĉi: „Bil’ sam’ v’ mori.ˮ (A, 76a) prema lat. Et ecce alius venit et ado-

ravit eum. Et ab eo interrogatus: „Unde veniret?ˮ Respondit: „Fui in mariˮ.34

Monahov trotjedni post u Disipulu B apsolviran je samo jednom rečenicom u

kojoj su unosom tuđice divicion kontrahirani postupci posta, pokore i molitve

iz latinskoga predloška: I kada fratar pos’ti rečene v(=3) n(e)d(e)le s velikim’

divicionom’ reče mu s’tarac’ (A, 3d).

Za razliku od nekih drugih srednjovjekovnih tekstova u ovim egzemplima ne

samo da nema uporabe dvaju glagola govorenja35 (Opita ga starac: Ako bi ča

videl? prema lat. Venit senex ad illum fratrem, et interrogavit illum, dicens:

Aliquid vidisti?; A on’ mu e odgovoril’ prema lat. Ille autem respondens dixit

ei)36 nego se tijekom sažimanja teksta nerijetko izostavlja barem jedan glagol

(niki fratar bi otil’ v’zeti moû h’ĉer za ženu prema lat. Ecce quidam monachus

venit ad me, volens accipere filiam meam.).37

Skromne amplifikacije najčešće se pojavljuju u obliku kontaktnih sinonima, jed-

noga od najčešćih stilskih postupaka hrvatske srednjovjekovne proze: nesriĉ’nu

trudnu, smradom’ i š’potom, špotahu se i govorahu. Kao i u većini primjera

iz drugih glagoljskih rukopisa jedan član sinonimnoga para nerijetko uključuje

uporabu tuđice ili prilagođenice. Na nekoliko mjesta u Disipulima kao uvjet-

no rečeno kontaktni sinonimi spominju se oprost i pokora, uobičajeni pojmovi

kasnoga srednjovjekovlja: da mu e b(og) pros’til i priel pokoru negovu (B, 3a)

prema lat. Ecce suscepit Deus poenitentiam tuam.38

Osim kontaktnih sinonima u ovu skupinu ulazi i dodavanje posvojne zamjeni-

ce u postpozitivnom položaju na samome kraju egzempla: Od sada neĉu tebe

os’taviti, ot’če, do semrti moe (B, 3a) prema lat. Ecce amodo tecum ero donec

moriar.39 Da je riječ o stilskom obilježavanju, naznačuje i unošenje riječi semrt

čije je pojavljivanje bilo najčešće uvjetovano književnom tradicijom (Damjano-

vić 2014: 75).

34 Herolt 1603: 152.

35 Štrkalj Despot 2005: 366.

36 Herolt 1603: 7.

37 Herolt 1603: 7.

38 Herolt 1603: 7

39 Herolt 1603: 7.

290

Rasprave 46/1 (2020.) str. 279–316

Nerijetko u dijalozima nailazimo na pojavu sitnih ekspanzija u pitanjima nakon

kojih slijede kontrahirani odgovori. U Disipulima otac Makarije vragu ne upu-

ćuje neutralan pozdrav (salveris), nego pitanje Esi li ča tamo van’cal?, na koje

očekuje pozitivan odgovor s obzirom na trud koji je đavao uložio s namjerom da

smuti fratre darivanjem raznih primamljivih slatkosti: Greduĉi v kipi č(lovêč)-

skom v sviti platneni ka biše plna škulic i na vsakoi višaše niko okušenie (…)

Grem smutiti fratre ki su v pustini i oĉu im dati ovih okušeni. Komu ne bude

edno ugodno, ê mu drugo dam (D, 155r). Rijetka dodavanja teoloških tumačenja,

tj. eksplanatornih elemenata, mogla bi biti pokazatelj određene načitanosti pre-

voditelja/pisara teksta. Tako se u svim prijepisima čin izlaska goluba iz monaho-

vih usta simbolički tumači kao izlazak Duha Svetoga: i učini mu se kako da bi

golub’ izletil’ iz’ ust’ negovih n(a) n(e)bo, a to e bil d(u)h s(ve)ti (A, 3d) prema lat.

Et statim vidit velut columbam exire de ore suo, et volare in coelum.40 Također,

vražje iščezavanje nakon zavođenja monaha u egzemplu o vragu koji u obličju

edne lipe žene41 posjećuje pustinjaka opisuje se kao čudo (Na to čudo špotahu se

i govorahu.). Pojavljivanje upravo te riječi označava to da je pisar/prevoditelj bio

upoznat s anegdotama već spomenutoga Ivana Egipatskoga (Narratio abbatis

Joannis de eo qui lapsus est),42 monaškoga oca koji je bio poznat po promicanju

poniznosti, ali i pripovijedanju raznih čudesa, a ponajviše onih usredotočenih na

poučavanje o opasnostima pohote i čuvanju monaške čistoće.43

Autoritet određenih riječi u egzemplima ističe se jezično-stilskim postupcima:

uporabom starijega prijevoda biblijskoga citata i ad verbum prijevodom. Takva

jezična diferencijacija jasno odvaja iskaz pripovjedača (propovjednika) od iska-

za svetoga oca, a donekle bi se mogla povezati s običajem hrvatskih glagoljaša

koji su i u 16. st. u prijevode biblijskih citata katkad unosili hrvatskocrkveno-

40 Herolt 1603: 7.

41 U svojim pohodima đavao se nerijetko prerušavao u razne zavodljive figure, a naročito privlačne žene

(v’ kipi edne lipe žene), a sve kako bi ih svojom lukavošću odmaknuo od Boga (Radošević 2016b, prema Le

Goff 1998: 221). Najpoznatija anegdota s tim motivom u Vitae Patrum završava pustinjakovim paljenjem

prstiju (Salisbury 2010: 54).

42 Herolt 1603: 7.

43 „Djevičanstvo se najprije smatralo jednim od najuzvišenijih oblika ćudoređa kojim je kršćanstvo

ostavljalo izuzetno snažno svjedočanstvo u svijetu. Djevičanstvo je najbolji pokazatelj na koliku su askezu

i odricanje bili spremni kršćani, jer ističu do koje mjere netko može živjeti čestito i uzdržljivo u svijetu (…)

monaška duhovnost zamjenjuje duhovnost mučeništva.” (Bodrožić 2015: 433, 436). Stoga ne iznenađuje što

je „vražje omiljeno sredstvo odvraćanja redovnika od ispravnog života bio je poticanje na blud” (Tatarin

2003: 6).

291

Andr ea Radošević: Vit ae patrum u egz emplima glagoljs kih knjiga Disipula

slavenska obilježja.44 Tako se uputa starijega oca, inače uobičajena crtica iz ži-

vota monaških zajednica u kojima su se iskusni oci brinuli o duhovnom razvoj

mladih monaha,45 u svim prijepisima pojavljuje u vjernom ad verbum prijevodu:

kada ti pride takovo smuĉenie i reci: ,Ê uzrok nisam tvoega huleniê v’rhu tebe

budi, sotono, ere toga duša moê neĉe, a ki godi uzrok duša neĉe ta ne more d’lgo

prebivatiʼ (A, 42c) prema lat. quando haec cogitatio venit ad te dic: ,Ego causam

non habeo, blasphemiae super te Sathana sit, hanc enim causam anima mea non

vult. Quamcunque enim causam anima mea non voulerit, non diu permanebit .46

Pokazatelj je to da se u kontekstu propovjedne proze pustinjski oci ne pojavljuju

isključivo kao protagonisti određene anegdote i egzempli pojedinih vrlina, nego

kao autoriteti čije se riječi prenose s posebnom pozornošću.

Važnost opomene koju izgovara množastvo inih’ dêv(a)l u Disipulu C istaknuta

je i na jezično-stilskoj razini uporabom starijega oblika biblijskoga citata koji je

tipičan za hrvatskoglagoljske liturgijske knjige (Uči se nebore ki se vznaša ta

se s’mera)47, tj. citata kojim je pripovjedač publiku podsjećao na tekst koji joj je

vjerojatno bio poznat. Na paralelnom mjestu u Disipulu B citat se pojavljuje u

obliku: uči se nebore ki se vznaša ponizi se, 134c.

U našim je prijepisima zanimljivo pojavljivanje dviju naizgled sličnih sintagma:

uide me va us’ta (B, 3ab) i mi uide va us’ta (A, 3d). Posljednji spomenuti izraz

vjeran je prijevod latinskoga izraza (illa autem surgens intravit in os meum48)

koji simbolički označuje povratak Duha Svetoga u dušu mladoga redovnika. Za

drugi se prijepis može uvjereno reći kako je doslovno značenje (golubov ulazak

u redovnikova usta) istisnulo ono simboličko jer opis golubova slijetanja na re-

dovnikovu glavu završava uidanjem u usta, vjerojatno zbog suviše racionalnoga

razmišljanja kako njegov realni ulazak nije moguć.

Zbog same strukture propovijedi i zakonitosti propovjednoga žanra u egzempli-

ma najčešće izostaju pripovjedačeve interpretacije zbivanja. Motivacija unosa

egzempla unaprijed se najavljuje s obzirom na to da se egzempl najčešće po-

44 Radošević 2017.

45 Uloga starih otaca u prvim stoljeća monaštva bila je „gotovo sakralna i nenadomjestiva” (Moro 2004:

51). Njihove savjete i naredbe mladi su monasi poslušno izvršavali (Harmelss 2004: 209).

46 Herolt 1603: 113–114.

47 U tom se obliku, navodi Lučić (2009: 198), navedena parafraza Lukina evanđelja (18, 14) nalazi u Reguli

sv. Benedikta (ki se vznaša smêrit se a smêraei se vznosit se) i 4. vatikanskom misalu (vsak’ vznosei se smêrit

se a smêraei se vzneset se).

48 Herolt 1603: 7.

292

Rasprave 46/1 (2020.) str. 279–316

javljuje na kraju obrazloženja određenoga stajališta utemeljenoga na tvrdnja-

ma istaknutih autoriteta: Svetoga Pisma, crkvenih otaca i naučitelja, pa čak i

srednjovjekovnih autora. Propovjednik je ujedno i pripovjedač koji promjenu

diskursa najavljuje izrazom čte se uvodeći time svoju publiku u pripovijedanje.

Uvod u egzempl o vragu koji u obličju lijepe žene posjećuje monaha, koji se

pojavljuje kao krajnja opomena u zaključku 107. propovijedi, sastavljen je od

tumačenja citata iz Komentara na Matejevo evanđelje Ivana Zlatoustoga: Na to

Krzo(stom) vrh M(a)tê gov(o)ri: „O, nerazum’ni, ča tebi prudi ono hv(a)l(e)nie

po sem’rti kim’ sada hv(a)liši se.” Zato imamo se čuvati da za dobra dela naša

taĉe ne gov(o)rimo i tako e da mis’li naše ne v’zvisimo. Na to č’te se takov eks(e)-

m(pl) (A, 94r).

Promjena recepcijsko-pragmatičkoga konteksta49 između Vitae Patrum i latin-

skoga djela Sermones Discipuli, a zatim Heroltove zbirke propovijedi i Disipula,

vidljiva je na više razina. Prvo je kontrahiranje onih dijelova teksta u kojima

se opisuju motivi iz monaškoga života, postupak koji zatječemo već u latinskoj

zbirci propovijedi i koji se nastavlja provoditi u Disipulima.50 U kratkom egzem-

plu o redovniku koji se sramio vražjega iskušenja izostavlja se ime pustinjskoga

oca (Poemen)51 i opis njegove sposobnosti čitanja misli, što je zapravo glavni

razlog redovnikova posjeta. Tematika ove propovijedi, u kojoj se raspravlja o

negativnome utjecaju konstantne zabrinutosti ljudi zatrovanih raznim brigama

i malodušnošću, a koja u konačnici onemogućuje duhovni razvoj, dobrim se

dijelom podudara s monaškim tumačenjem pojma misao (cogitatio). Misao, od-

nosno razmišljanje, u prvim stoljećima kršćanstva imala je pretežito negativna

značenja: borba s iskušenjima, preispitivanje, zabrinutost, opsesivnost (Harm-

less 2004: 229).

Ne samo što se monaški motivi pojavljuju u znatno manjem opsegu u odnosu

na Vitae Patrum, nego se u Disipulima oni katkad zamjenjuju motivima kasno-

ga srednjovjekovlja. To se ponajviše očituje u zamjenjivanju i dodavanju riječi

49 Zlatar 2001: 79.

50 Primjerice, detalj iz Disipula A, u kojem se nalazi nešto kraća verzija egzempla, sadržava rečenicu koja

opisuje važan podatak iz povijesti monaških zajednica, a odnosi se na odnos mlađega i starijega monaha. U

pripovjedačevu iskazu i k(a)ko mu e povidal lagle mu e bilo kriju se dva bitna detalja potrebna za shvaćanje

monaštva općenito. Prva je iznošenje (ispovijedanje) svih misli starijemu monahu, a druga je motiv liječenja,

tj. njegovo davanje savjeta i pomaganje u duhovnom životu.

51 Tendencija da se publika ne opterećuje nepotrebnim podatcima općenito je prisutna u srednjovjekovnim

egzemplima koji su nastali kraćenjem izvornih duljih narativnih tekstova.

293

Andr ea Radošević: Vit ae patrum u egz emplima glagoljs kih knjiga Disipula

povezanih s ispovjedno-pokorničkom tematikom (grijeh, pokora, ispovijed) na

mjestima na kojima se u latinskom predlošku pojavljuju pojmovi razmišljanja,

budnosti i sl. Naime, u monaškom kontekstu stanje stalne pozornosti jedna je

od stvari koja pustinjake čuva od iskušenja.52 Dok je u Disipulu A krajnja uputa

gotovo podudarna s onom iz pustinjskoga vremena, pri čemu se naglasak stavlja

na zamiranje, tj. poticanje na stanje stalne budnosti i opreza u čuvanju od napasti

i iskušenja (Naiprvo zamirai i budi skrban’ i čuvai se prehineniê), u Disipulu

B zamiranje i čuvanje od prehinjenja prelazi u registar grijeha (budi skrban’ i

dai hv(a)lu b(og)u i ne sagriši prema lat. de caetero attende temetipsum, et esto

sollicitus).53

U pojedinim prijepisima mijenjaju se završetci, a time i krajnja poruka egzem-

pla. U egzemplu o Makariju i vragu u Disipulu C težište nije na prikazu Maka-

rijeva nadmudrivanja, nego na isticanju Teopencijeva čina pokore i ispovijedi:

I potom ni d’êval’ smil tamo priti ciĉa is’pov(ê)di i pokore Teopen’cieve ku se e

nemu protiv(i)l (C, 67v). Takva promijenjena poruka u kojoj je nekoliko rečenica

zamijenjeno dodanom sintagmom u skladu je s tonom propovjedne zbirke u ko-

joj se neprestano na razne načine potiče na kajanje, pokoru i ispovijed. Odraz je

takva stava i zamjenjivanje sintagme is’povii s’voê zala miš’leniê izrazom is’povi

v’se svoe grihe u Makarijevoj uputi Teopenciju. Naime, od 13. st. ispovijedanje

označava ispovijedanje grijeha, dok se u monaškom kontekstu taj događaj odno-

sio na dijeljenje zlih misli (povida mu sve po redu).54 U egzemplu o vražjem po-

sjetu pustinjaku nekoliko se puta upozorava na opasne misli, tj. na razne oblike

razmišljanja koji u konačnici udaljuju od spasenja. Na samome početku egzem-

pla monahova se oholost i hvalisavost iskazuju riječima kako v svoei misli se e

vzviševal ciĉa svoih dobrih del te upravo zbog takva stava na kraju biva važgan’

zlim’ miš’leniem. Za razliku od Vitae Patrum, u kojima ova anegdota završava

tumačenjem kako se monah nije trebao predati malodušnosti, već je trebao po-

tražiti pomoć starijega monaha, u latinskoj zbirci egzempl završava prikazom

monahova srama i konačna izlaska iz reda.

Verzija egzempla O čovjeku koji se sramio vražjeg iskušenja iz Disipula B bliža

je izvorniku te bolje pogađa monašku duhovnost. Usuđujemo se reći kako je

52 Moro 2004: 52.

53 Herolt 1603: 7.

54 Harmless 2004: 229–232.

294

Rasprave 46/1 (2020.) str. 279–316

čak sitna parafraza (zamjenjivanje riječi žalostan izrazom nesuĉi e s’ sobu) još

više nego u latinskoj propovijedi pogodila kontekst monaškoga razgovora. Ta-

kvim izborom riječi ovaj egzempl zahvaća širi spektar pojedinaca koji se bore

s raznim mislima, tj. ne samo onih žalosnih i skrbnih, nego svih onih koji svoje

misli odnose sa sobom ne uspijevajući ih podijeliti sa starim duhovnim ocem (ti

vele krat prihodiš’ k meni imeûĉi mišleniê i opet greš t’ê nesuĉi e s’ sobu (B, 19d)

prema lat. Ecce frequenter venis ad me habens cogitationes et sic iterum remeas

tristis).55 U Disipulu A na više se mjesta monahove misli opisuju u ipak nešto

užem značenju: monah dolazi skrban, odlazi žalostan te se bori sa smuĉeniem

(Nu, s(i)nu, ti vele krat’ prihaêš’ k’ meni skrban’ i opet’ odhaêš’ žalos’tan).

Usporedba je pokazala kako pojedini egzempli nemaju u svim prijepisima isti

završetak: dio ih ostaje vjeran monaškom kontekstu, a dio ih poprima oštro sred-

njovjekovno stajalište prema svim vrstama grijeha. Primjer koji najbolje ilustrira

takvu promjenu nalazimo u egzemplu o sinu poganskoga svećenika koji proma-

tra prinošenje žrtve vražjih sluga, a koji se nalazi u dvjema latinskim propovije-

dima: u 40. propovijedi o iskušenju dobrih ljudi (De tentationibus bonorum ho-

minum) te u 87. propovijedi o obraćenju grešnika (De conversione peccatoris) s

kojom je dospio u glagoljske Disipule. Ta se anegdota nepoznatoga pustinjskog

oca iz provincije Tebajde rado prepričavala u srednjovjekovnim tekstovima, po-

gotovo u onima koji su skretali pozornost na sveprisutnost vražjih iskušenja,

postavljanja raznih zamki među kojima je svakako najomiljenija bila ona koja

je monahe navodila na pohotno ponašanje (Van Doom-Harder 1995, Salisbury

2010: 51–52). Razmjeri veselja koje vragu donosi moralni pad samo jednoga

redovnika više nego zorno prikazuje opis njegova nagrađivanja sluge koji je 40

godina uporno nagovarao redovnika na blud sve dok ga jednoga dana nije slo-

mio. Upravo se iskušavanje pohotom smatralo jednim od najučinkovitijih načina

izlaska redovnika iz reda: da oĉe van’ iz reda poiti. U Vitae Patrum anegdota za-

vršava odlukom sina poganskoga svećenika da postane redovnikom, koju donosi

nakon što čuje vražji izraz oduševljenja uslijed uspjeha posljednjega spomenutog

sluge zbog kojega je redovnik prekinuo zavjet čistoće. Iako se u dobrom dijelu

svoje zbirke Herolt snažno obrušava na razne oblike grijeha, s obzirom na to

da je središnja tema ove propovijedi obraćenje grešnika, dominikanac u ovom

slučaju ne intervenira znatno u tekst pustinjačke anegdote: promatranje vražjih

55 Herolt 1603: 113.

295

Andr ea Radošević: Vit ae patrum u egz emplima glagoljs kih knjiga Disipula

sluga, koji se dolaze pokloniti svojemu gospodaru, a koje na kraju motivira sina

poganskoga svećenika da se preobrati i postane redovnikom, prema načelu ad

usum laicorum ohrabrivalo je sve okorjele grešnike da se obrate. Ta je monaška

poruka u cijelosti prenesena jedino u Disipulu A, za razliku od Disipula B i D

koji, završavajući slikom vražjega veselja, šalju znatno oštriju poruku.

Egzempli u Disipulima, kao i u Heroltovoj zbirci, ne prenose uvijek istu poruku

kao u Vitae Patrum. Anegdota o Makariju pojavljuje se u funkciji ilustrativnoga

narativnog argumenta središnje tvrdnje drugoga dijela propovijedi, a odnosi se

na uvjeravanje u svakodnevnu izloženost čovjeka vražjim iskušenjima. Nastojeći

istaknuti tematiku iskušenja, a ne prodiranja u svijest monaha, Herolt fokus stav-

lja na vražje iskušavanje redovnika. Za razliku od anegdote iz Verba seniorum,

u kojoj pratimo Makarijevo postupno prodiranje u unutrašnji svijet monaha Teo-

pencija (a što mu uspijeva tek nakon što s njime podijeli svoje unutarnje borbe),

u latinskoj zbirci i u Disipulima središnja tema nije fornicatio, nego iskušenje.

U središtu dominikanskoga egzempla stoji razgovor između Makarija i đavla, a

dug razgovor između Makarija i Teopencija,56 koji u Vitae Patrum čini njegov

središnji dio i u kojem su prikazane pojedine crtice iz asketskoga života monaha,

sveden je na svega jednu rečenicu: A opat’ e šal’ iskati cele Teopen’cieve i rekal

mu e: „Sinu, ispovii v’sa tvoe zala miš’leniê!” (A, 66b).

5. Jezik egzempla Vitae Patrum

Jezik glagoljskih Disipula Štefanić opisuje kao čakavski „s dosta konzervativnih

elemenata u kojem se osjeća u pogledu leksika blizina njemačkog i kajkavskog

narječja, više puta probija latinska konstrukcija, a u biblijskim citatima nasto-

ji se dati tradicionalni slavenski tekst” (Štefanić 1969: 236). Hercigonja (1974:

198) zajedno ih s Homilijarom na Matejevo evanđelje i Žgombićevim zbornikom

svrstava u zapadnu istarsku skupinu glagoljskih rukopisa u kojima je čakavska

osnova prožeta kajkavskim crtama.57 Riječ je o čakavskome jeziku s ikavsko-

-ekavskim refleksom jata u kojem nalazimo neke značajke karakteristične za

56 Razgovor koji izostaje u Heroltovoj zbirci prikaz je uobičajena, ali vrlo važna odnosa monaha i njegova

duhovnoga oca (opata), na kojem zapravo počiva monaška zajednica. Riječ je o razgovoru koji je najsličniji

današnjemu pojmu ispovijedi, s tim da cilj nije bio otkriti grijehe, nego misli.

57 Vidi Radošević 2016a.

296

Rasprave 46/1 (2020.) str. 279–316

sjevernu čakavštinu. Potvrđeni su primjeri starijih (hrvatskocrkvenoslavenskih)

gramatičkih oblika, no najčešće nalazimo paralelnu uporabu novijih čakavskih

oblika.

5.1. Glasovne značajke

U tekstu nalazimo više primjera jake vokalnosti koja je obilježje čakavskih go-

vora: ča (C, 22v; B, 157b; A, 66b), zač (A, 66b; C, 67v; A, 3d; B, 3a), kadi (A,

42d; B, 19d), zala/zali/zaloga (A, 66b; C, 67v; B, 19d; D, 19v). Iako kod pridjeva

zao pretežu primjeri jake vokalnosti, nekoliko je potvrda u kojima ona izostaje:

z’la (B, 157b), zl im’ (B, 134d). Samo je jedna potvrda jake vokalnosti u I jd. lične

zamjenice manu (B, 3a; D, 3r).

Prijedlog (prefiks) v nekoliko je puta vokaliziran u va (va obrazi C, 22v; va se

A, 94b; va us’ta, A, 3d; va nû B, 2d), no znatno se češće pojavljuje u nevokalizi-

ranom obliku v (v ednoi, A, 94b; v nega, C, 22v) i v’ (v’ kipi, B, 157a; v’ sviti, A,

66b; v’ koliki, A, 76a). Samo je jedan primjer vokalizacije u u (u veliki, B, 76d;

D, 68v). Na početku glagola čuva se v (v’splakal, A, 3d) i vz (v’zdišući, B, 3a;

vzdvizaše, B, 134d; v’zdal, A, 3d; v’zbudil’, A, 76a; v’zv’isil, C, 22v; v’zeti, A, 3c,

B 2d; vznaša, C, 22v). Jedine potvrde vokalizacije u va nalazimo u primjerima

važgal’ (B, 134d) i vačnet (A, 75c).

Slogotvorno /l/ devokalizirano je u nekoliko primjera u mlađemu Disipulu D:

ispuni, ispunivši (D, 3r), puteno (D, 53r). U ostalim prijepisima nije provedena

devokalizacija: is’plni (B, 3a), is’plniv’ši (B, 3a), d’lgo (A, 42c). Svega je ne-

koliko primjera devokalizacije slogotvornoga /r/ (smerti, D, 3r; kervi, D, 53r;

skerban, D, 3r; sverši, D, 2v), ali većina se njih nalazi u najmlađemu Disipulu D.

Nekoliko je primjera pronađeno i u ranijim prijepisima, kao što je vokalizirani

oblik tere (A, 3d), koji se u drugome rukopisu na paralelnome mjestu pojavljuje

kao tr’ (B, 3a). Nema potvrda za čakavski refleks prednjojezičnoga nazala /ę/ u

/a/ iza palatala /j/, /č/, ali ima jedna potvrda refleksa iza palatala /ž/ (množastvo,

B, 134d). Suglasničke skupine jt-/-jd- ostaju nepremetnute u prezentu i infinitivu

prefigiranoga glagola: poiti (A, 3c), poide (B, 2d). Refleks praslavenskoga */d’/

čakavski je /j/ koji se piše samoglasnicima, ali se bilježi i apostrofom. Skupina žd

reflektirala se u glas /j/: prihaêš (A, 42b), odhaêš (A, 42b), meû (D, 53r).

297

Andr ea Radošević: Vit ae patrum u egz emplima glagoljs kih knjiga Disipula

Rotacizam je dosljedno proveden: more, ere, nebore. Suglasnički skup /čt/ samo

je u jednom primjeru u najmlađemu Disipulu D prešao u /št/ (šte se, D, 53r).58

Također nema metateze u suglasničkoj skupini /vs-/: vs(a)ki, vsi, vsa, vse.

Zabilježeni su primjeri u kojima izostaje sekundarna jotacija: tretih (A, 3c), treti

(B, 58b; D, 53r), dêv(a)l (B, 76d; A, 66b; C), d’ êv’ la (B, 49b; C, 67v), t’ê (B,

19d, 157a; A, 66b), t’iê (D, 19v). Ima i dvojnih oblika, kao što pokazuje imenica

čistoĉa, kod koje u D jd. izostaje jotacija (nečistoti, B, 134d), dok se u L jd. po-

javljuje (v čistoĉi, A, 94b). U Disipulu A, u kojemu nalazimo oblik s jotacijom,

zabilježen je N jd. čis’tota (A, 76b).

Nekoliko je primjera gubljenja početnoga /i/ u prefiksu iz-: zmislil’ (B, 134c),

zmišlivati (C, 22v), što je poznata čakavska crta (Malić 2002: 177). Svega je

nekoliko primjera redukcije l < vl, tr < tvr: č(e)trti < četvrti (B, 58c; D 53r), obla-

dal’ < obvladal (B, 58c; D 53r).

U najmlađemu Disipulu D pronađen je primjer gubljenja završnoga /j/ u impe-

rativu: znamenu (D, 19v). (Malić 1997: 505). Postoje primjeri disimilacije inici-

jalnoga mn > vn: vnoga, v’noga (B, 49b). Bilježimo i primjere promjene k > h:

h’ĉere (A, 3d), h’ĉer (B, 2d).

Glagol hotiti potvrđen je samo u obliku bez početnoga /h/: otil, C, 67v; otil’, A

3c; otel’, B, 157b; oĉu, B, 157b; oĉe, A, 3c. Na kraju participa preterita aktivnoga

drugog redovito nalazimo /l/ kao završni fonem: prišal’ (B, 134c, C, 22v), rekal’

(A, 3c), zamiral (B, 157b), namural (A, 3c), izletil’ (A, 3c), potopil (B, 58b), činil

(B, 58c), sramoval’ (A, 42b).

Slovo đerv pojavljuje se svega nekoliko puta, i to najčešće u 3. l. jd. glagola biti

(ĵe), u superlativu (naioštriĵie) te u jednome primjeru 3. l. mn. prezenta glagola

iziti (iz’ĵidu). Iako je ovo očita potvrda prejotacije kao karakteristične pojave za

mnoge čakavske govore, i primjer iz’ i također može ozačavati prejotaciju jer u

Disipulima ima potvrda da se jotacija bilježi i apostrofom.59

Udvajanje suglasnika nalazimo samo u jednome primjeru: pus’tinnika (B, 134c),

pustin’nika (C, 22v). Zanimljivo je da se apostrofi nalaze na istim mjestima kao

58 Oblik šte znatno se češće u odnosu na čte pojavljuje u Fatevićevu zborniku (Galić 2018: 157), koji je

nastao svega 17 godine poslije najmlađega Disipula D.

59 Sličnu situaciju Malić (2002: 178) nalazi u glagoljičnim spomenicima 16. i 17. st. koji potječu sa

šibenskoga otočja.

298

Rasprave 46/1 (2020.) str. 279–316

u Berčićevu zborniku br. 5, gdje stoji pus’tin’nolûb’na (24r).60

U Disipulima je refleks jata ikavsko-ekavski, uz znatno više ikavskih pojavnica:

zvir (B, 134c; C, 22v), višaše (A, 66b; B 157a), vim (A, 3d), vrimeni (A, 76a),

zamiral (B, 157b), sagriši (B, 3b). Manje je pojavnica koje se isključivo javljaju s

ekavskim refleskom (bežal, B, 134d; ses’ti, B, 58c; delih, A, 94b). U Disipulima

se uglavnom potvrđuje pravilo Meyera i Jakubinskoga (divoiku, A, 3c; grihu,

B, 134d; lipe, B, 134c; niki, B, 157a; višaše, A, 66b; dela, B, 76d; ses'ti). Ima i

mješovitoga refleksa jata: u korijenskim (sin, C, 22v; sen, B, 134d), prefiksalnim

(pristolu, pres’toli) i sufiksalnim morfemima (vidil, videl; otil, otel).

U gramatičkim morfemima preteže ikavski refleks, u prefiksu nê- ikavski (niko-

ga, B, 58c; niko, A, 66b), dok se u prefiksu prê- podjednako pojavljuju primjeri s

ikavskim ( priletil’, A, 3d; priletel, D; pristolu, B, 58b) i ekavskim (prebival, A,

66b, C, 67v; pres’toli, A 76a) refleksom.

Na kraju riječi jat je redovito ikavski: naiposlii (B, 19d), kadi (A, 42b; B, 58b),

dokli (B, 2d; A, 66b), o n’ di (B, 134d). U participima se pojavljuje ikavski (za-

bludil, B, 134c; vidil, C, 67v; otil, C, 67v; smil, C, 67v; zatail, A, 3d; izletil, A,

3c; sidil’, A, 76b) i ekavski refleks jata (živel, B, 76d; videl, A, 66b; otel’, B,

157b; imel’ A, 66c). Particip je glagola vidêti u Disipulu C ikavski, u Disipulu B

redovito ekavski, a u Disipulu A izmjenjuju se ikavski i ekavski (vidil, vidil’, vi-

del, videl’). Nekoliko je primjera istodobnoga postojanja dvojnoga refleksa: npr.

vidil (C, A) uz ipak češći videl; otil (C, A) i otel (B); povidal (A, B) i povedal (B).

Jedini glagol koji u više oblika ima samo ekavski refleks glagol je imêti: imel

(A, B), imeûĉi (B, 19d). S druge strane, kod glagola živêti refleks jata nije isti u

svim oblicima: u participu u svim Disipulima imamo ekavski refleks (živel, B),

a u imperfektu u Disipulu B ikavski (živihu, 157a). Također nalazimo primjer

izmjenjivanja participa s ikavskim refleksom s onim u kojemu se još uvijek čuva

jat: zataêl (B, 3a), zatail (A, 3d).

Nekadašnji poluglas povremeno se obilježava apostrofom. Nalazimo ga na kra-

jevima riječi (prebival’, A, 66b; rekal’, B, 2d), u sredini riječi između dvaju

suglasnika uključujući i posuđenice (tem’pli, B, 58b; deš’peral’, B, 134d), na

granici sufiksa/prefiksa i korijena (rek’ši, B 157a; od’vratil’, B, 157b). Kratki

prijedlozi podjednako se pojavljuju s apostrofom i bez njega (v, v’, k, k’, s’, s).

60 Galić 2018: 112.

299

Andr ea Radošević: Vit ae patrum u egz emplima glagoljs kih knjiga Disipula

Samo se katkad apostrofom označava i jotacija: ž(i)vl(e)n’i (A, 42b), okušen’i (A,

66b). Više je primjera stavljanja apostrofa iza prvoga slova ako je to prvo slovo

suglasnik (š’poto m’, B, 134d; k’ričati, C, 22v; c’vatuĉi, A, 94b; s’voê, A, 94b).

Neki primjeri učestale uporabe štapića mogli bi biti pokazatelj ostatka pisarske

tradicije:61 s’r a m a (B, 134d), s’tarče (C, 22v), s’ la t’ k o (A, 66b), s’ lu ge (A, 66b).

5.2. Morfološke značajke

U L jd. m. r. i s. r. češće se pojavljuje stariji nastavak -i (v kipi, B, 157a; v’ životi,

A, 3c; v’ mori, A, 76a; v vrimeni, A, 76a; na pres’toli, A, 76a), a svega nekoliko

puta noviji nastavak -u (v kutu, B, 134c; na pristolu, B, 58b).62 U I jd. m. r. i s.

r. nalazimo nastavak -om, -em (š’potom, B, 134d; smradom, C, 22v), osim kod

riječi lûdi, u kojoj nalazimo nastavak -i (meû ludi, B, 58b; D, 53r). U A mn. m. r.

zabilježen je nastavak -i u riječi lûdi (A, 42a). U V jd. m. r. pojavljuje se nastavak

-e (d’êvle, C, 67v; otče, A, 3d; s’t a r č e, C, 22v), osim u riječi sin, gdje nalazimo

-u (sinu,63 A, 42c; s(i)nu, B, 19d).

U A jd. ž. r. potvrđen je nastavak -u (gl(a)vu, A, 3d). U V jd. ž. r. nastavak -o

(sotono, B, 19d; D, 19v; A, 42v). U I jd. ž. r. nalazimo nastavak -u64, koji je tipi-

čan za sjevernočakavsko područje (s’ niku ženu, A, 76c). U L mn. ž. r. nastavak

je -ah (v rukah’, C, 22v; v dobrotah, B, 76d; D, 68v; v kn(i)g(a)h, A, 3c). U I mn.

ž. r. nastavak je -ami (dobrotami, B, 134c). U G mn. svih triju rodova najčešći

je nulti nastavak (del, D, 68v; l(ê)t, B, 76d; škulic’, C, 67v; f l aš’č ic , C, 67v; že n’,

B, 2d), a nastavak -ov nalazimo samo u primjeru fratrov’ (A, 66b; C, 67v) kao

utjecaj u-promjene.65

U deklinaciji ličnih zamjenica jedan je primjer jake vokalnosti: I jd. (manu).

Većinom se javljaju u oblicima: mene/me, nemu/mu, meni/mi, nega/ga, nim/’im.

Nalazimo stare oblike pokaznih zamjenica N jd. m. r.: ta (A, 66c – na paralel-

nom mjestu u B stoji on’ ) i s’ (ovaj, ova). Zamjenice i pridjevi u G jd. m. i sr. r. te

61 Galić 2018: 108.

62 Miješanje starijih i novijih nastavaka u L mn. Malić (2002: 338) nalazi u najstarijim hrvatskim

spomenicima.

63 Na čuvanje gramatičkih morfema u-deklinacije upravo u riječi sin upozorio je još J. Vrana u studiji o

Blagdanaru popa Andrije iz 1506. godine (prema Damjanović 2014: 79–80).

64 Štrkalj Despot 2010: 49.

65 Vince 2014: 116.

300

Rasprave 46/1 (2020.) str. 279–316

u A jd. m. r. za živo redovito imaju dočetno -a (nikoga, A, 76a; niednoga, C, 67v;

moga, B, 2d; pogan’skoga, A, 3c), a u D jd. m. i sr. r. dočetno -u (tomu, B, 58b;

nikomu, A, 3d). L jd. m. i sr. r. ima redovno stari nastavak -m (nikom, B, 134c;

č(lovêč)skom, B, 157a; A, 66b). Zamjenice su uglavnom pisane u kontrahiranom

obliku: ki, ku. U L jd. ž. r. nalazimo primjere s gramatičkim morfemima -oi

(nikoi, drugoi), sa starijim morfemom -ei (svoei, B, 76d; moei, B, 3a; gorinei, C,

67v) i morfemom nominalne pridjevske deklinacije -i (veli, veliki).66 Zanimljivo

je da su sva tri oblika u jednom egzemplu upotrijebljena u svega nekoliko reda-

ka, što svakako pridonosi njegovoj stilogenosti: v ednoi škuli u veliki pokori (…)

v svoei misli (B, 134c).

U prvome licu prezenta noviji je nastavak -m. Jedini primjer starijega oblika pre-

zenta nalazimo u dijelu propovijedi koji prethodi egzemplu (hv(a)liši se, vač’net,

A, 75c). Futur se tvori isključivo naglašenim oblikom glagola htiti, u kojemu re-

dovito otpada dočetno /h/. U najavi egzempla u Disipulu A (75c) na istoj stranici

pojavljuje se dvojni oblik pomoćnoga glagola htiti u tvorbi futura prvoga: neĉe

vratiti i nete vratiti, koji je tipičan za sjeverozapadnu čakavštinu.

Buduća se rad-

nja katkad izražava i prezentom: Od sada tebe ne ostavim otče do s’mrti (A, 3d).

U participu prezenta aktivnoga potvrđeno je -ĉ/-ĉi: govoreĉ (C, 22v), čineĉi (B,

134c), cvatuĉi (B, 76d; D, 68v), ufaûĉi (A, 94b). Postoji i primjer participa pre-

terita aktivnoga prvog: izn a m’ši (A, 76b), rek’ši (B, 157b; A, 66b), is’plniv’ši (B,

3a), prišad’ši (C, 67v).

U egzemplima je zabilježena jedna potvrda sjevernočakavskoga oblika s nastav-

kom -hi68 za 1. lice jednine imperfekta: otihi (A, 3d; B, 3a).

U većini egzempla dominira pripovijedanje u perfektu. Participske konstrukcije

ostaju ako se želi naglasiti dugotrajnost (živuĉi) i ponovljivost radnje (greduĉi v,

greduĉi od). Participi se najčešće zamjenjuju perfektom, a katkad se izbacuju.

Jedini primjer dvojine pojavljuje se kao dio stilskoga obilježavanja početka fi-

zičkoga odnosa između monaha i lipe divoike: počela s’ta se smiêti i šaliti (B,

134c).

66 Hercigonja 2004: 396–397.

67 Štrkalj Despot 2010: 49.

68 Upravo ovim imperfektnim oblikom obiluje Pseudo-Anselmov Dijalog iz Žgombićeva zbornika, koji je

jednim dijelom pisan sjevernočakavskim dijalektom.

301

Andr ea Radošević: Vit ae patrum u egz emplima glagoljs kih knjiga Disipula

5.3. Sintaktičke značajke

Posvojnost se izriče genitivom ličnih zamjenica (nega misal, B, 134c; nega ru-

kami, B, 134d; nega rukah’, C, 22v; ocu ne, A, 3c), ali i posvojnim zamjenicama

(ust’ negovih, A, 3c; b(og) negov’, A, 3d; pokoru negovu, B, 3b; knezov’ nego-

vih’, B, 58c, D, 53r). Posvojne zamjenice češće se nalaze iza (b(og)a moga, A,

3c; ust’ negovih, A, 3c; gl(a)vi moei, B, 3a; us’ta moê A, 3d), ali katkad i ispred

imenice (moi b(og), A, 3d; t’voû h’ĉer, B, 2d).

Adnominalni pridjev nalazi se ispred i iza imenice, najčešće ovisno o njegovu

položaju u latinskome predlošku: v’ kipi č(lovêč)skom (B, 157b; A, 66b) prema

lat. in figura hominis; cele Teopen’cieve (B, 157b) prema lat. cellam Theopansii;

h’ĉer ednoga popa pogan’skoga (A, 3c) prema lat. filiam sacerdotis paganorum.

Ako je riječ o odmaku od doslovnoga prevođenja (primjerice proširivanja tek-

sta), pridjev nalazimo ispred: niki star opat’ (A 42b) prema lat. senex, ali i iza

imenice: redovnik dobar (A, 76b) prema lat. monachus.

Nalazimo i nekoliko primjera romanskih konstrukcija sastavljenih od glagola

činiti i infinitiva,69 a koje nisu rezultat doslovnoga prijevoda: činil’ ga e biti (A,

76a); činil’ ga e ses’ti (B, 58c); činil ga e sagrišiti (B, 76d), te onih sastavljenih

od prijedložnog izraza od i imenica:70 eks(e)mpl od’ Makariê (A, 66b).

Zanimljiva je uporaba dvaju stilski obilježenih genitiva na mjestu akuzativa u

latinskome jeziku: genitiva negacije (ne dai mu tvoe h’ĉere, A, 3d; ne dai mu e,

B, 3a) i kvantitativnoga genitiva (toliko flaš’čic, C, 67v), koji su primjerice već u

mlađim misalima uvelike uzmicali pred akuzativom.71

Zanimljiv je primjer prevođenja upravnoga govora72 kao kombinacije neuprav-

noga i upravnoga govora: I reče mu s’tarac da posti v(=3) n(e)d(ê)le po red’, „a

ê oĉu b(og)a moliti za te.ˮ (A, 3d) prema lat. Et respondens senex, dixit ei: „Sede

mecum in spelunca, et ieiuna tres hebdomadas continuas, et ego deprecabor

Deum pro te.ˮ

Sintaktički paralelizmi pojavljuju se kao rezultat sažimanja teksta, a uz njih se

nerijetko javljaju kondicionalni oblici kao pokazatelji iterativnosti radnje: I kada

69 Kapetanović 2011: 109.

70 Kuzmić 2002: 96.

71 Reinhart 2014: 323.

72 Više o raznim oblicima upravnog govora vidi u Štrkalj Despot 2005: 366, Kapetanović 2004: 90.

302

Rasprave 46/1 (2020.) str. 279–316

s’vrši prvu n(e)d(e)lû opita ga s’tarac: „Ako bi ča videl?ˮ (…) I kada is’plni dru-

gu n(e)d(e)lû, pital’ e starac: „Ako bi ča videl?ˮ (…) I is’plniv’ši v(=3) n(e)d(e)lû

pital’ ĵe starac’: „Ako bi oĉe videl’?ˮ (B, 3a).

5.4. Leksičke značajke

U Disipulima ima nekoliko leksičkih crkvenoslavenizama: hrabarstvo u značenju

‘vojskaʼ (lat. militia) te otai u značenju ‘tajnoʼ (lat. occulte). Od tuđica izdvajamo

germanizme (kušnul, špot, f laščica), talijanizme (vancat, namural, divicion, ten-

ta) i latinizme (cela, tempal, dešperal). Latinizam cela potvrđen je još u Žićima

svetih otaca iz 14. st. Riječ škula pojavljuje se u značenju ‘špiljaʼ, a deminutiv te

riječi (škulica) u značenju ‘rupa na tkaniniʼ. Riječ vancati (prema tal. avanzare)

u značenju ‘napredovatiʼ u svim se rukopisima pojavljuje bez početnoga a-. U

takvu je obliku ona zabilježena u mletačkome (vanzare) i tršćansko-furlanskome

govoru (vanza), a u istom značenju pojavljuje se u Mošćeničkome statutu,

tj. u

tekstu nastalu na sjevernočakavskome području. U Disipulu B nalazimo ranu

potvrdu riječi splav

, koja se pojavljuje u značenju ‘lađaʼ ili ‘brodʼ u prijevodu lat.

et submersi naves cum hominibus (potopil sam s’plavu). U Disipulu C nalazimo

riječ flaščica u značenju ‘staklena posudaʼ, deminutiv riječi flaša koja je prema

ARj (III: 60) zabilježena samo u Belostenčevu rječniku Gazophylacium i Vol-

tićevu Ričoslovniku iliričkoga, italijanskoga i nimačkoga jezika. S obzirom na

to da se ovdje ta riječ pojavljuje u deminutivnome obliku, može se pretpostaviti

kako se upotrebljavala najkasnije već početkom 16. st. Na kraju istaknimo kako

se lat. fornicatio prevodi na čak četiri načina, pri čemu se kombiniraju riječi blud,

grijeh, sablazan, napast, žena i put: sagrišiti bludom’ s niku ženu (A, 76ab) i

sa-

grišiti s’ ženu plteno (B, 58c) prema lat. feci eum fornicari te kao sab’lazan od žen’

(B, 2d) i napast od pl’ti svoe (A, 3c) prema lat. impugnabatur a fornicatione.

6. Transliteracija egzempla

Tekst je pripremljen prema fotokopijama izvornika koje se čuvaju u knjižnici

Staroslavenskoga instituta. Za slovo đerv uzeto je ĵ, za jus û, za šta ĉ, za jat ê, za

apostrof ’. Kraćene riječi razriješene su u okruglim zagradama. Interpunkcijski

73 Skok II: 579.

74 O leksemu splav vidi Budja 2018.

303

Andr ea Radošević: Vit ae patrum u egz emplima glagoljs kih knjiga Disipula

znakovi i velika slova uneseni su prema latinskome tekstu objavljenu u PL 73.

Početak folija naveden je unutar teksta. U sklopu ove studije utvrdila sam He-

roltove predloške četiriju egzempla (1., 3., 4. i 5.) iz njegovih sermones de tem-

pore i sermones de sanctis, dok sam podatak o predlošku 2. egzempla, unesena

iz Heroltova Egzemplara, preuzela iz Hermandove studije iz 1995. Za svaki se

egzempl nabrajaju paralelni tekstovi potvrđeni u raznim knjigama objavljenim u

PL 73 i PL 21, pri čemu se navode njihove kratice (Pel., Pasch., Ruf., HL, HM)

te redni brojevi stupaca (col.). Također se navode paralelni tekstovi iz Žića svetih

otaca. Svaki egzempl donosi se u nekoliko prijepisa (ne u svima), pri čemu su

obuhvaćena sva četiri rukopisa Disipula.

I. Vrag zavodi pustinjaka u kipu lijepe žene

U latinskoj zbirci egzempl se pojavljuje u 107. propovijedi De iactantia (Herolt

1603: 407–408). Utvrđeno je da je riječ o anegdoti koja se nalazi u HM 1 (PL

21, col. 399) i HL 44 (PL 73, col. 1147–1148 ). U Disipulima A (94b), B (76d) i

D (68v) zapisana je kraća, a u Disipulima B (134c75) i C (22v–23r) dulja verzija

toga egzempla. Anegdota s djelomično sličnim uvodnim motivom, ali znatno

drukčijim završetkom, nalazi se u Pel. V37 (PL 73, col. 883–884.). Prema toj su

anegdoti nastala dva teksta unutar Žića svetih otaca, i to pod nazivom Ot čistoće

kao 37., odnosno 150. tekst (Malić 1997: 63; 161–162).76

Disipul C

Ča se s’kazue od nikoga pustin’nika ki se ukrašivaše m’nogimi dobrotami. I po-

tom se e v’zv’isil misleĉi i ufaûĉi se na svoe dobrote. To videĉi nepriêtel dʼ êv(a)l

prišalʼ e k nemu va obrazi lipe divoike čineĉi se da e zabludil gov(o)reĉ: „Sʼtarče,

mene nesriĉʼnu i trudnu /23r/ našʼla e noĉ vʼ pusʼtini. Prosim te,

pusʼti me totu pri

sebi v nikom kutu prebivati da me zviri ne izʼĵidu.” A dʼ êv(a)l

počel e zmišlivati

slatke besede i nega e k sebi obratil i meû im smiêla sta se i šalila. Potom e po-

stavil ruku na gl(a)vu i na bradu i na vrat i važʼgalʼ se e tudie zlimʼ mišleniem i

počelʼ e nega obʼemati. I tada e dʼ êv(a)l v nega rukahʼ počelʼ strašʼno kʼričati i s

75 Transliteracija egzempla koji se nalazi na f. 134c u Disipulu B objavljena je u Radošević 2016b: 213–

214.

76 U Žićima svetih otaca postoje dvije inačice sličnoga egzempla u kojem je pustinjak svoju strast prema

ženi koja mu dolazi iznenada u posjet i koja ga tjelesno iskušava zatomio tako što je zapalio svoje prste.

304

Rasprave 46/1 (2020.) str. 279–316

velikim smradomʼ i šʼpotom zʼgibal e k(a)ko sinʼ. I ostali dʼ êvli ki su bili prišli na

to čudo špotahu se i gov(o)rahu: „O nesriĉni, ki si se do neba vʼzvisil k(a)ko si

nisko vʼ pakli utonul. Uči se, nebore, ki se vznaša ta se sʼmera.” A on kako pres

pameti i straha i prehineniê dešperal se e da se e dal nečistoti i grihu. I bižalʼ e

od gledaniê s(ve)tih lûdi.

Disipul B

Bilʼ e niki fratar ki e živel vʼ ednoi špili u veli u veliki pokori. I veliko l(ê)t cvatuĉi

v dobrotahʼ, ki v svoê dobra dela ufaûĉi a ne v B(og)a, nego va se i vʼ svoei misli

se e vzviševal ciĉa svoih dobrih d(ê)l ka e bilʼ učinil. Tu misal videĉi dêv(a)l i

poznavši činilʼ ga e sagrišiti bludomʼ niki večer i bil ĵe osuen.

II. Razgovor Makarija i đavla

U propovijed Na Križevicu (lat. De exaltatione sancte crucis), koja pripada

ciklusu sermones de sanctis, egzempl je unesen iz poglavlja o iskušenju (lat.

Temptatio) Heroltova Egzemplara (Herolt 1603: 181–182).77 Tekst se unutar Ver-

ba seniorum, kako navodi Hermand,78 pojavljuje na čak tri mjesta: Ruf. 61 (PL

73, col. 769–770), Pel. XVIII9 (PL 73, col. 981–982) i Pasch. I8 (PL 73, col. 1027–

1028). Nalazi se u svim četirima Disipulima: B (49bc, 157ab79), A (66bc), C (67v)

i D (154v–155r).

Disipul A

Imamo eks(e)mpl odʼ Makariê ki e prebivalʼ samʼ vʼ gorinoi pusʼtini, a dolina

pusʼtina bila e plna fratrovʼ. Edanʼ večer videlʼ e dêvla vʼ kipi č(lovêč)skomʼ vʼ

sviti platʼneni ka e bila pʼlna šʼkulicʼ i na vʼsakoi višaše niko sʼ latʼ ko okušenie. I

rekalʼ mu e staracʼ: „Kamo grešʼ, dêvʼle?ˮ Odgovorilʼ e: „Gremʼ sʼmutiti fratre

ki su vʼ dolinoi pusʼtini.ˮ I rekalʼ e sʼtaracʼ: „Začʼ nosišʼ toliko okušenʼ i?ˮ „Nosimʼ

slatkosʼti fratromʼ, i ako imʼ edno ne bude ugodno oĉu imʼ drugo podati.ˮ I to

rekʼši šalʼ e tʼ ê. I tada e staracʼ zamiral dokli se vrati. I opitalʼ ga e: „Esi li ča

77 Zbirke propovijedi, Marijinih mirakula i egzempla u ovom izdanju imaju odvojenu paginaciju te se

navedene stranice odnose na 3. dio (zbirku) latinskoga djela pod nazivom Promtuarium Exemplorum.

78 Prema Hermand 1995: 47.

79 Transliteracija egzempla koja se u Disipulu B pojavljuje na f. 157ab objavljena je u Radošević 2016b:

212–213.

305

Andr ea Radošević: Vit ae patrum u egz emplima glagoljs kih knjiga Disipula

vanʼcal?ˮ Odʼgovorilʼ e: „Vʼsi su mi se suprotivili.ˮ A staracʼ e rekalʼ: „Tada nimašʼ

tamo niedʼnoga sʼ luge!?ˮ Odʼgovorilʼ e dêv(a)l: „Samo ednoga priêtela imamʼ ki

me e poslušal.ˮ I opitalʼ ga e: „Kako mu e ime?ˮ Rekalʼ e dʼ êv(a)l: „Teopenʼcii.ˮ

A opatʼ e šalʼ isʼ kati cele Teopenʼcieve, i rekal mu e: „Sinu, isʼpovii vʼsa tvoê

zala mišʼleniê!ˮ I t(a)ko e šal v svoû pustinû. I drugočʼ e videl dʼêvla greduĉi od

fratrovʼ. I pitalʼ e: „Ča bi fratri činili?ˮ A on reče: „Zlo, vʼsi su zdivʼêli i /66c/

samo ednoga samʼ imelʼ ki me e posʼlušalʼ. I ta me se e odvrʼgalʼ i neĉu tamo do

mʼnogo vrimena.ˮ I to rekʼši iĉeze.

Disipul B

Na to čt(e) se eks(e)m(pl) od b(la)ž(e)noga Makariê kada e prebival v pustini.

Niki večer videlʼ e dʼ êvla va obrazi č(lovê)ka v sviti platʼneni ki nošaše vnoga

okušeniê. I rekal mu e starac: „Kamo grešʼ, hudobo?ˮ Odgovorilʼ e: „Gremʼ

sʼmutiti fratre ki su v pustini.ˮ I rek(a)l e starac: „Ča nosišʼ sʼ sobu?ˮ Odgov(o)-

r(i)l e: „Nosim vʼnoga okušeniê, komu bude edʼno malo ê mu drugo podam.ˮ I

šalʼ e tʼê. I kada se e vratil pital ga e starac: „Esi li ča vanʼcal?ˮ Odgov(o)r(i)l e:

„Vʼsi su mi se protivili, nego samo ed(a)n me e poslušalʼ.ˮ Pital /49c/ e: „Kako

mu e ime?ˮ Odgov(o)r(i)l e dʼêv(a)l: „Teopenʼcii.ˮ I šalʼ e tʼê. A opatʼ e šal isʼ kati

cele Teopenʼcieve i rekal mu e da isʼpovi vʼse svoe grihe i šalʼ e vʼ svoû pustinû. I

opetʼ e videlʼ dʼ êvla od nihʼ greduĉi i pitalʼ e: „Ča fratri čine?ˮ A on r(e)če: „Zlo

ere sam samo ednoga imel meû nimi ki me e poslušal, i onoga e niki od mene

odʼvratilʼ i ošʼtriie od vs(i)h. I prisegalʼ samʼ da neĉu tamo do velika vrimena.ˮ I

šalʼ e tʼê sʼvoim putem.

Disipul C

Na to čte se eks(e)m(pl) odʼ Makarie. Bil e otac Makariê prebival samʼ v gorinei

pusʼtini, a dolina pustina bila e plna fratrov. I ed(a)n večer vidilʼ e dʼêvla prišadʼši

va obrazi č(lovêč)skom v sviti platʼneni ka e bila pʼ lna škulic i na vs(a)-koi

šʼkulici višaše edna flaščica. I rekal e sʼtarac: „Kamo greš, dʼ êvʼle?ˮ Odgovorilʼ

e: „Grem smutiti fratre vʼ dolinei pustini.ˮ I rek(a)l e sʼtarac: „Zač toliko flašʼčic

nosiš?ˮ Odgovorilʼ e: „Nosimʼ okušeniê fratromʼ, i ako im edna ne bude ugodʼna

ê im drugu podam ili tretu.ˮ I kada se e opet vratil pitalʼ e starac: „Esi

li ča

vanʼcal?ˮ Odʼgov(o)ril e: „Ni nied(a)n otil posʼlušati moga s(vê)ta.ˮ Rek(a)l

e st(a)-

racʼ: „Tada nimašʼ niednoga prêt(e)la.ˮ Odgov(o)r(i)l e: „Samo ednoga imamʼ.ˮ I

306

Rasprave 46/1 (2020.) str. 279–316

pital e: „K(a)ko mu e ime?ˮ Odʼgov(o)r(i)l e: „Teopenʼcii.ˮ I opatʼ e šalʼ iskati cele

Teopenʼcieve i rekalʼ mu e da isʼpovi sʼvoê zala mišleniê. I potom ni dʼêvalʼ smil

tamo priti ciĉa isʼpov(ê)di i pokore Teopenʼcieve ku se e nemu protiv(i)l.

III. O redovniku koji se htio oženiti kćerju poganskoga popa

Pojavljuje se kao završni egzempl druge propovijedi na Prvu nedjelju došašća

(lat. Dominica I. Adventus) (Herolt 1603: 7). Utvrđeno je da se podudara s tekstom

iz Pel. V

(PL 73, col. 873). Ta je Pelagijeva anegdota zapisana i u Žićima svetih

otaca pod nazivom Od ljub(v)e i molitve kao 38./151. tekst (Malić 1997: 64–67;

162–64). Egzempl se pojavljuje u Disipulima A (3cd), B (2d–3b) i D (2v–3r).

Disipul A

Na to se čʼte vʼ Životi S(ve)tih otacʼ v tretih kn(i)gah eks(e)m(pl).

Bilʼ e niki fratar ki e imelʼ veliku napast od plʼti sʼvoe i vidilʼ e niku divoiku, hʼĉer

edʼnoga popa poganʼskoga, i namural se e va nû. I rekalʼ e ocu ne: „Dai mi tʼvoû

hʼĉer za ženu!ˮ A onʼ mu e odgovorilʼ: „Dati e neĉu dati dokli ne pitam b(og)a

moga.ˮ I šalʼ e kʼ dêvʼlu i rekalʼ e: „Niki fratarʼ bi otilʼ vʼzeti moû hʼĉer za ženu,

oĉu li mu û dati?ˮ Odʼgovori nemu dêvalʼ: „Ako zatai b(og)a sʼvoga i h(rstên)e

i da oĉe vanʼ iz reda poiti, dai mu û.ˮ I to e popʼ povidal fratru, i tudie e fratar

prisʼtalʼ k tomu i učini mu se kako da bi golubʼ izletilʼ izʼ ustʼ negovih n(a) n(e)bo,

a to e bil d(u)h s(ve)ti. I povidal e popʼ dʼ êvlu kako e videlʼ i da oĉe fratar vʼse

te .v.(=3) /3d/ stvari učiniti. I odgovorilʼ e dʼ êval: „Ne dai mu tvoe hʼĉere začʼ

b(og) negovʼ ni odʼšal odʼ nega, oĉe mu pomaga.ˮ I kada to sʼliša fratar vele se e

vʼsplakal i samʼ kʼ sebi e rekal: „Kada e meni moi b(og) toliko milosʼtivʼ buduĉi ê

nesriĉʼni nega zatailʼ, i h(rstêne) i redʼ tere mi oĉe pomaga, začʼ odʼ nega gremʼ.ˮ

I brzo ide vʼ pustinû kʼ nikomu starcu i povida mu to vse po redu. I reče mu

sʼtarac da posti .v.(=3) n(e)d(ê)le po redʼ, „a ê oĉu b(og)a moliti za te.ˮ I kada

fratar posʼti rečene .v.(=3) n(e)d(ê)le s velikimʼ divicionomʼ reče mu sʼtaracʼ: „Esi

li ča vidilʼ?ˮ Onʼ e odgovorilʼ: „Vidilʼ sam goluba da e priletilʼ nad gl(a)vu moû.

I kada ga otihi eti učini mi se da mi uide va usʼta moê.ˮ Tada e sʼtarac hv(a)lu

b(og)u vʼzdalʼ i rekalʼ e fratru: „Sada vim da e b(og) pokoru tʼvoû priel. Naiprvo

zamirai i budi skrbanʼ i čuvai se prehineniê!ˮ I reče fratar: „Od sada tebe ne

ostavim otče do sʼmrti.ˮ

307

Andr ea Radošević: Vit ae patrum u egz emplima glagoljs kih knjiga Disipula

Disipul B

Na to čt(e) se vʼ Ž(i)vlenʼi s(ve)tihʼ o(ta)c

Niki frat(a)r imelʼ e sabʼlazanʼ od ženʼ. I videlʼ e niku hʼĉer popa poganskoga i

namuralʼ se s va nû i rekalʼ e ocu: „Dai mi tʼvoû hʼĉer za ženu.ˮ Odgovorilʼ mu

e: „Dati e neĉu dati dokli ne opitam b(og)a moga.ˮ I šalʼ e k dʼ êvʼ lu i rekalʼ eʼ:

„Niki fratar oĉe vʼzeti moû hʼĉer za ženu, oĉu li mu û dati?ˮ Odgov(o)r(i)lʼ e

dêv(a)l: „Ako se odʼvrže sʼvoga b(og)a i h(rstên)a i da poide van izʼ reda, dai mu

û.ˮ I povidal /3a/ e to fratru. A on se e obeĉal da oĉe to vse učiniti i tudie mu e

izʼletil d(u)h s(ve)ti izʼ ustʼ k(a)ko golub. A popʼ e šalʼ kʼ dêvlu i povedal mu e da

oĉe frat(a)r na to prisʼtati. I rekalʼ e dêv(a)l: „Ne dai mu e ere oĉe ni odaš(a)lʼ

b(og) negovʼ od nega.ˮ I sʼlišeĉi to frat(a)r i vʼzdišuĉi pomisʼlilʼ e vʼ sebi: „Kada

mi e toliko dobro b(og) moi pokazalʼ buduĉi ê nesʼriĉʼni nega zataêlʼ, i h(rstên)-

e i red trʼ mi oĉe pomaga, zač od nega gremʼ.ˮ I pošalʼ e vʼ pustinû kʼ nikomu

dobru sʼtarcu i to mu e povidalʼ komu sʼtarac r(e)če da ima posʼtiti .v.(=3) n(e)-

d(ê)le (nedile) „a ê oĉu b(og)a moliti za te.ˮ I kada sʼvrši prvu n(e)d(ê)lû opita

ga sʼtarac: „Ako bi ča videl?ˮ Rekalʼ e frat(a)r: „Videl sam goluba u visini n(e)-

b(e)skoi letaûĉi nad manu.ˮ R(e)če mu sʼtaracʼ: „Pokori se i moli b(og)a!ˮ I kada

isʼplni drugu n(e)d(ê)lû, pitalʼ e starac: „Ako bi ča videl?ˮ Rekalʼ e fr(a)t(a)r:

„Videl sam goluba pri gl(a)vi moei.ˮ I isʼplnivʼši .v.(=3) n(e)d(ê)lû pitalʼ ĵe staracʼ:

„Ako bi oĉe videlʼ?ˮ Rekalʼ e fr(a)t(a)r: „Priletilĵe goluba pri sebi, i otihi ga eti i

uide me /3b/ va usʼta.ˮ Tada e sʼtarac poznalʼ da mu e b(og) prosʼtil i priel pokoru

negovu. I rekal mu e: „Od sada budi skrbanʼ i dai hv(a)lu b(og)u i ne sagriši!ˮ I

r(e)če fr(a)t(a)r: „Od sada neĉu tebe osʼtaviti otʼče do semrti moe.ˮ

IV. O sinu poganskog popa koji promatra kako đavao kažanjava svoje sluge

U latinskoj zbirci nalazi se na kraju 40. propovijedi Dominica I. Quadragesima

(De tentationibus bonorum hominum) iz ciklusa de tempore (Herolt 1603: 152).

Iz te je latinske propovijedi ovaj egzempl unesen u glagoljsku propovijed N(e)-

d(ê)le .v. (= 3) po Petikosteh’. Utvrđeno je kako je riječ o anegdoti unesenoj iz

Pel. V39 (PL 73, col. 885–886) koja u Pelagijevu 5. poglavlju De fornicatione

slijedi nakon anegdote O redovniku koji se htio oženiti kćerju poganskoga popa.

U Žićima svetih otaca nalazimo je kao 39./152. tekst pod nazivom Ot časa muža

pravadnoga (Malić 1997: 67; 164–166). Pojavljuje se u Disipulima A (76ab), B

(58bc) i D (53r).

308

Rasprave 46/1 (2020.) str. 279–316

Disipul A

Na to č’te se eks(e)m(pl) v Ž(i)vlen’i otac’.

Bil’ e niki žakan’ mal’ s(i)n’ popa idol’skoga i sidil’ e v’ tem’pli kada e otac’

negov’ šal učiniti žrtvu idolom’. I šal’ e za nim’ otaino i videl’ e sotonu sideĉi

na pres’toli i sluge negove pred’ nim’ stoeĉi. I edan’ od’ nih’ poklonil’ mu se e

govoreĉi: „Bil’ sam’ v’ nikoi zem’li i v’zbudil’ sam boi i proliênie krvi.ˮ I r(e)če

mu dêv(a)l: „V’ koliki v’rimeni si to učinil’.ˮ Odgov(o)ril’ e: „V’ .ĵ.(=30) d’ni.ˮ

I činil’ ga e biti gov(o)r(e)ĉi: „Samo to si učinil’ v toliki vrimeni?.ˮ I prišal’ e

drugi i pok’lonil mu se e gov(o)r(e)ĉi: „Bil’ sam’ v’ mori i smutil’ sam’ more i

potopil’ sam’ plav’ i s’ s lûdi.ˮ I r(e)če d’êv(a)l: „V koliki vrimeni si to učinil’?ˮ

Odgov(o)ril e: „V .i.(=20) dneh’.ˮ I toga e činil’ biti. Pride treti i reče: „Učinil

sam’ s’vaditi s’vate v’ s’vad’bah’ i pobili su se.ˮ I toga e činil biti. Pride č(e)trti

i r(e)če: „.k.(=40) l(e)t trudil’ sam’ se okolo nikoga redov’nika i ovu noĉ činil

sam ga sagrišiti /76b/ bludom’ s’ niku ženu.ˮ I tada e d’êv(a)l v’stal’ i kušnul’ ga

e. I iznam’ši k’runu svoû postavil’ mu û e na gl(a)vu i posadil’ ga e poli sebe.

I to vidiv’ši žakan i rekal’ e v’ sebi da e velika čis’tota redovnič’ka i učinil se e

redovnik’ dobar.

Disipul B

Na to čt(e) se v Životi otac’ da niki frat(a)r mlad’ bil’ e v’ tem’pli, i kada e pop’

idol’ski šal’ učiniti žrtvu idolom’ ta e šal’ otai za nim’. I videl’ e sotonu sideĉi

na pristolu i nega hrabarstvo pred nim. I niki od knezov’ negovih’ poklonil mu

se e i rekal mu e d’êv(a)l: „Kadi si bil?ˮ Odgov(o)ril e: „Bil’ sam’ meû lûdi i

činil sam’ svadu i proliê’ne krvi.ˮ Rekal mu e d’êv(a)l: „To si malo učinil’.ˮ Pri-

de drugi i r(e)če mu: „Kadi si bil?ˮ Odgov(o)ri: „Bil sam’ na mori, i učin’ sam

fortunu i potopil sam lûdi i s’plavu.ˮ Tomu r(e)če: „Ti si dobro učinil’.ˮ Pride

treti i poveda: „Bil sam v’ svadbah’ i činil sam’ kare i svati su se pobili.ˮ I tomu

r(e)če: „I ti si dobro učinil’.ˮ /58c/ Pride č(e)trti gov(o)r(e)ĉi: „.k.(=40) let trudil

sam’ se okolu nikoga fratra i ovu noĉ’ sam’ ga obladal’, i činil’ sam’ ga sagrišiti

s’ ženu pl’teno.ˮ Tada e d’êv(a)l s’tal i kuš’n(u)l’ ga e iz’nam’ši krunu iz gl(a)ve

svoe pos’t(a)v(i)l’ mu e na gl(a)vu i činil’ ga e poli sebe ses’ti gov(o)r(e)ĉi: „Ti si

naibole hodil ki si tu dušu dobil’.ˮ

309

Andr ea Radošević: Vit ae patrum u egz emplima glagoljs kih knjiga Disipula

V. O čovjeku koji se sramio vražjeg iskušenja

Egzempl se pojavljuje na kraju 29. propovijedi N(e)d(ê)le .v. (= 3) po okt(a)vi Ef(i)-

f(a)nie (lat. Dominica III. post octavae Epiphaniae, De tentationibus) (Herolt

1603: 113–114). Utvrđeno je da se nalazi na dvama mjestima u Verba seniorum:

Ruf. 57 (PL 73, col. 769) i Pasch. I5 (PL 73, col. 1027). Pojavljuje se u Disipulima

A (42bc), B (19d) i D (19v).

Disipul A

Eks(empl) č’te se v’ Ž(i)vl(e)n’i s(ve)tih’ otac’ v’ kn(i)g(a)h .b.(=2) k(a)p(itu)l

.l.v.(=53) da niki is’kušaše se od’ d(u)ha hudeĉega i sramoval’ se e to povidati.

I kadi e videl stare lûdi k’ nim’ e šal’. I videl’ e to niki star opat’ i rekal’ mu e:

„Nu, s(i)nu, ti vele krat’ prihaêš’ k’ meni skrban’ i opet’ odhaêš’ žalos’tan, povii

mi ča e tebi.ˮ A on’ e rekal: „D’êval huleĉi mene ten’ta, to sam’ se sramoval

povidati.ˮ I rekal /42c/ mu e s’tarac’: „Ne žalui se, sinu. Kada ti pride takovo

smuĉenie i reci: ‚Ê uz’rok nisam, tvoega huleniê v’rhu tebe budi, sotono, ere

toga duša moê neĉe. A ki godi uz’rok duša neĉe, ta ne more d’lgo prebivati’.ˮ I

tako ta m’ladac’ z’drav’ bi učinen i šal e t’ê.

Disipul D

Naiposlidni zamiri eksempal. Čte se v Životi s(ve)tih’ otac’ da niki is’kušaše se

od duha zaloga i sramoval se e to povidati. I kadi e dobre ludi slišal i stare k

nim e šal i rekal mu e niki star redovnik’: „Nu, sinu, ti vele krat prihodiš k meni

imiûĉi mišleniê i opet greš tiê nesuĉi e s sobu, povii mi ča ti e.ˮ A on reče: „Zali

duh me tenta.ˮ I k(a)ko mu e povidal lagle mu e bilo. I rekal mu e starac: „Ne boi

se, sinu. Znamenu se i reci: ‚Ê uzrok nimam tvoga tentanê, sotono, ni duša moê.

A ki uzrok duša neĉe, ne more ga premoĉi’.ˮ I tudie odašal ĵe zdrav.

7. Zaključak

Ovaj je rad potvrdio kako su zbirke propovijedi vrlo zahvalno vrelo kad je riječ

o istraživanju korpusa Vitae Patrum u hrvatskoj srednjovjekovnoj književnosti.

Naime, osim Žića svetih otaca i Dubrovačkoga legendarija, svi ostali tekstovi

310

Rasprave 46/1 (2020.) str. 279–316

potekli iz Vitae Patrum pojavljuju se najčešće kao zasebni tekstovi u zbornici-

ma, liturgijskim knjigama te u propovjednim zbirkama koje najčešće sadržavaju

manje skupine egzempla. Utvrđeno je kako se u Disipulima pojavljuju prijevo-

di četiriju egzempla iz Verba seniorum te jedan egzempl iz tekstova Historia

monachorum i Historia Lausiaca. S obzirom na to da se tekstovi pustinjskih

otaca ovdje pojavljuju kao egzempli, istraživanje se provodilo uzimajući u obzir

zakonitosti propovjednoga žanra, ali i odnos između monaške i dominikanske

duhovnosti. Pokazalo se kako prevodilačka i prepisivačka rješenja nisu uvijek

nužno odraz ekonomizacije izraza i naglašavanja didaktičnosti narativa, nego

i posljedica prilagođavanja monaških motiva kontekstu kasnoga srednjovjekov-

lja. Usporedba Disipula s latinskim predloškom pokazala je kako egzempli u

pojedinim prijepisima prenose poruku drukčiju od one koju zatječemo u tekstu

iz monaškoga vremena. Pojava skromnih amplifikacijskih postupaka označava

utjecaj kasnosrednjovjekovnoga konteksta na prevođenje/prepisivanje teksta iz

Vitae Patrum. Različiti oblici kontrakcije teksta uglavnom se odnose na kra-

ćenja dijaloga, sažimanja nekoliko odgovora i pitanja u jedan iskaz te na izo-

stavljanje pojedinih opisa. Sažeti dijelovi egzempla nastoje se stilski obilježiti

na sintaktičkoj i leksičkoj razini, npr. oblikovanjem sintaktičkih paralelizama,

zamjenjivanjem kraćih odlomaka rečenicama u kojima se pojavljuju posuđenice

i sl. Utvrđeno je kako u glagoljskim Disipulima nalazimo dva (uvjetno rečeno

tri) egzempla paralelna onima iz Žića svetih otaca: dva su nastala prema istim

anegdotama iz Pelagijeva dijela zbirke Verba seniorum, dok treći s anegdotom iz

Žića dijeli samo uvodni motiv.

Analiza jezičnih značajka pokazala je kako u egzemplima nalazimo primjere ča-

kavske jake vokalnosti. Pronađeno je nekoliko značajka koje se ponajviše pove-

zuju sa sjevernom čakavštinom (imperfektni nastavak -hi, niječni oblik nete po-

moćnoga glagola htiti, nastavak -u za I jd. ž. r.). Refleks je jata ikavsko-ekavski,

a učestala pojava apostrofa vjerojatno je odraz pisarske tradicije. Potvrđeni su

primjeri starijih (hrvatskocrkvenoslavenskih) gramatičkih oblika, no vrlo često

nalazimo paralelnu uporabu novijih čakavskih oblika. Poznavanje starijih gla-

goljskih tekstova, koje se najjasnije održava u jezičnome izboru, odražava se i

na grafijskoj razini uporabom ligatura karakterističnih za liturgijske knjige (npr.

ligaturom spojen izraz nnbo, odnosno n(a) n(e)bo). Pojava nekoliko leksičkih

crkvenoslavizama stilski je obilježena s obzirom na to da se na paralelnim mje-

stima u drugim prijepisima pojavljuju noviji leksemi (hrabarstvo prema knezov,

311

Andr ea Radošević: Vit ae patrum u egz emplima glagoljs kih knjiga Disipula

otai prema otaino). Pronalazak ranih potvrda nekoliko riječi (vancati, flaščica,

splav), uz već utvrđene primjere ranih kajkavizama koji su upravo u Disipulima

utvrđeni u istraživanju iz 2016. godine, jasan je pokazatelj vrijednosti zbirka

propovijedi kada govorimo o proučavanju hrvatskoga jezika 16. stoljeća.

Literatura:

Ba d u r i n a -St i p č e v i ć , ve S n a . 1992–1993. Hrvatskoglagoljska Legenda o sv. Pavlu Pusti-

njaku. Croatica XXIII–XXIV/37–39. 51–59.

Ba d u r i n a -St i p č e v i ć , ve S n a . 2004. Legenda o sv. Hilarionu Opatu u hrvatskoglagolj-

skim brevijarima. Slovo 52–53. 27–40.

Ba d u r i n a -St i p č e v i ć , ve S n a . 2008. Translacija sv. Pavla Pustinjaka u hrvatskoglagolj-

skom II. novljanskom brevijaru iz 1495. godine. Slovo 58. 285–312.

Ba d u r i n a -St i p č e v i ć , ve S n a . 2011. Legenda o svetom Antunu opatu u hrvatskoglagolj-

skoj književnosti. Az grišni diak Branko pridivkom Fučić. Radovi međunarodnoga

znanstvenog skupa o životu i djelu akademika Branka Fučića (1920. – 1999.). Ur. Galo-

vić, Tomislav. HAZU – Institut za povijest umjetnosti – Katolički bogoslovni fakultet

Sveučilišta u Zagrebu – Staroslavenski institut – Sveučilišna knjižnica Rijeka – Općina

Malinska-Dubašnica. Malinska – Rijeka – Zagreb. 467–474.

Be r t r a n d , pa S c a l . 2006. Shaping authority and identity: Saint Antony and his followers

in early monastic texts. Text and Identities in the Early Middle Ages. Ur. Corradini,

Richard. Denkschriften der Österreichischen Akademie der Wissenschaften, Philoso-

phisch-Historische Klasse, Bd. 344. Forschungen zür Geschichte des Mittelalters, Bd.

12. Verlag der Österreichischen Akademie der Wissenschaften. Wien. 179–189.

Bo d r o ž i ć , iv a n . 2015. O Bogu posvećenom životu u patristici. Prikaz povijesnoga ra-

zvoja i duhovnosti. Diacovensia 23/4. 425–440.

Bo u r e a u , al a i n . 1987. Vitae fratrum, Vitae patrum. L’Ordre dominicain et le modèle

des Pères du désert au XIIIe siècle. Mélanges de l’Ecole française de Rome. Moyen-

Âge. Temps modernes 99/1. 79–100.

Br e m o n d , cl a u d e ; le Go f f , Ja c q u e S ; Sc h m i t t , Je a n -cl a u d e . 1996. L’Exemplum. Typo-

logie des sources du Moyen Âge occidental, fasc. 40. Brepols. Turnhout.

Bu d J a , Ju r i c a . 2018. Napomene o leksemu splav. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i

jezikoslovlje 44/1. 89–111. doi.org/10.31724/rihjj.44.1.3.

Bu t l e r , do m cu t h B e r t . 1898. The Lausiac History of Palladius. A Critical Discussion

together with notes on early Egyptian Monachism. Cambridge University Press. Cam-

bridge.

cr a n e , th o m a S fr e d e r i c k . 1890. The exempla or illustrative stories from the Sermones

312

Rasprave 46/1 (2020.) str. 279–316

vulgares of Jacques de Vitry. Publications of the Folklore Society London. London.

da h m u S , Jo h n . 1986. Late Medieval Preachers and Lay Perfection: the Case of Johannes

Herolt, OP. Medieval perspectives 1. 122–134.

da m J a n o v i ć , St J e p a n . 2008. Jezik hrvatskih glagoljaša. Matica hrvatska. Zagreb.

da m J a n o v i ć , St J e p a n . 2014. Novi filološki prinosi. Matica hrvatska. Zagreb.

de l a r u e , do m i n i c e. 2018. Concepts of Solitude in Jacobus de Voragine’s Leg-

enda aurea. Solitudo: Spaces, Places, and Times of Solitude in Late Medieval and

Early Modern Cultures. Ur. Enenkel, Karl A. E.; Göttler, Christine. Brill. 121–139.

doi.org/10.1163/9789004367432_005.

de l c o r n o , ca r l o . 1991. Le »Vitae Patrum« nella letteratura religiosa medievale (secc.

XIII–XV). Lettere Italiane 43/2. 187–207.

di Sc i a c c a , cl a u d i a . 2014. “Concupita, quaesita, ac petita solutidines secreta”: the

desert ideal in Bedes prose Vita S. Cuthberti and Aelfric’s life of St Cuthbert. Hagio-

graphy in Anglo-Saxon England: Adopting and adapting Saint’s lives into Old English

prose (c. 950–1150). Ur. Lazzari, Loredana; Lendinara, Patrizia; Di Sciacca, Claudia.

Fédération Internationale des Instituts d’Études Médiévales – Textes et Études du Moy-

en Âge. Barcelona – Madrid. 121–181. doi.org/10.1484/M.TEMA-EB.5.107199.

dü r r i G l , ma r i J a -an a . 2010. (De)kompozicija srednjovjekovnih nabožnih tekstova ser-

mones morales u »Ljubljanskom zborniku«. Umjetnost riječi 54/1–2. 1–22.

Ga l i ć , Jo S i p . 2018. Fonološke osobitosti Zbornika u Berčićevoj zbirci br. 5 i Fatevićeva

zbornika duhovnoga štiva. Slovo 68. 99–169. doi.org/10.31745/s.68.5.

Gr e e r , ro w a n a. 1989. The Fear of Freedom: A Study of Miracles in the Roman Impe-

rial Church. Pennsylvania State University Press. Pennsylvania.

ha r m l e S S , wi l l i a m S. J. 2004. Desert Christians: An Introduction to the Literature of

Early Monasticism. Oxford University Press. Oxford. doi.org/10.1093/0195162234.001

.0001.

he r c i G o n J a , ed u a r d . 1974. Kajkavski elementi u jeziku glagoljske književnosti 15. i

16. stoljeća (prilog istraživanju kontinuiteta hrvatskoga književnog jezika). Croatica 5.

169 –245.

he r c i G o n J a , ed u a r d . 1975. Povijest hrvatske književnosti: srednjovjekovna književnost.

Knj. 2. Liber – Mladost. Zagreb.

he r c i G o n J a , ed u a r d . 2004. Na temeljima hrvatske književne kulture. Matica hrvatska.

Zagreb.

he r m a n d , Xa v i e r . 1995. Les Vitae Patrum dans le Promptuarium exemplorum de Jean

Herolt (†1468). Revue d’histoire ecclésiastique 90. 5–48.

he r o l t , Jo h a n n e S . 1603. Sermones Discipuli de tempore et de sanctis cum Promptuario

exemplorum ac miraculis Beatae Mariae Virginis. Apud Petrum Mariam Bertanum.

313

Andr ea Radošević: Vit ae patrum u egz emplima glagoljs kih knjiga Disipula

Vene t i is.

iv š i ć , St J e p a n . 1939. Nekoliko napomena uz starohrvatski tekst „Žića sv. Otaca”. Starine

JAZU 40. 225–251.

Jo t i S c h k y , an d r e w . 2002. The Carmelites and Antiquity: Mendicants and their Pasts in

the Middle Ages. Oxford University Press. Oxford.

ka p e t a n o v i ć , am i r . 2004. Tekstološka obrada i jezična analiza Berčićeva glagoljskoga

fragmenta (I/27) iz XV. stoljeća. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 30.

85–96.

ka p e t a n o v i ć , am i r . 2011. Čakavski hrvatski književni jezik. Povijest hrvatskoga jezika

2. Ur. Bičanić, Ante; Katičić, Radoslav; Lisac, Josip. Croatica. Zagreb. 77–123.

ku z m i ć , Bo r i S . 2002. Jezična obilježja Senjskog korizmenjaka. Rasprave Instituta za

hrvatski jezik i jezikoslovlje 28. 87–101.

le Go f f , Ja c q u e S . 1998. Civilizacija srednjovjekovnog zapada. Golden Marketing. Za-

greb.

lu č i ć , vi d a . 2009. Prijevodni obrasci, konceptualizacija i značenje leksema hrvatske

crkvenoslavenske osnove smêr- u nebiblijskim tekstovima. Slovo 59. 189–230.

ma l i ć , dr a G i c a . 1996. Atribut i apozicija u Žićima svetih otaca. Rasprave Instituta za

hrvatski jezik i jezikoslovlje 22. 65–109.

ma l i ć , dr a G i c a . 1997. Žića svetih otaca. Hrvatska srednjovjekovna proza. Matica hr-

vatska – Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb.

ma l i ć , dr a G i c a . 2002. Na izvorima hrvatskoga jezika. Matica hrvatska. Zagreb.

mo r o , du š a n . 2004. Monaštvo – znak i poticaj jedinstvu crkve. Služba Božja 44/1.

35–71.

no v a k o v i ć , da r k o . 1986. Marulićeva Davidijada kao priča. Latina et Graeca 28/1.

5–16.

pe t r o v i ć , iv a n k a . 1972. Bogorodičina čudesa u Ivančićevu zborniku, hrvatskoglagolj-

skom spomeniku 14./15. st. Radovi Staroslavenskog instituta 7. 123–210.

pe t r o v i ć , iv a n k a . 1977. Marijini mirakuli u hrvatskim glagoljskim zbirkama i njihovi

europski izvori. Radovi Staroslavenskog instituta 8. 3–243.

pe t r o v i ć , iv a n k a . 1984. Hagiografsko-legendarna književnost hrvatskog srednjovje-

kovlja i senjski »Marijini mirakuli«. Izvori, žanrovske, tematske i tipološke karakteri-

stike. Slovo 34. 181–201.

pe t r o v i ć , iv a n k a . 1990. Hrvatski srednjovjekovni legendariji. Croatica – Slavica – In-

doeuropaea (posvećeno R. Katičiću u povodu 60. obljetnice života). Wiener Slavisti-

sches Jahrbuch VIII. Verlag der Österreichischen Akademie der Wissenschaften. Wien.

181–192 .

pe t r o v i ć , iv a n k a . 2005. Les »Vitae Patrum« dans la littérature croate du Moyen Âge.

314

Rasprave 46/1 (2020.) str. 279–316

»Scribere sanctorum gesta«. Recueil d’études d’hagiographie médiévale offert à Guy

Philippart. Ur. Renard, Étienne; Trigalet, Michel; Hermand, Xavier; Bertrand, Paul.

Brepols. Turnhout. 283–307.

ph i l i p p a r t , Gu y . 1974. Vitae Patrum Trois travaux récents sur d’anciennes traductions

latines. Analecta Bollandiana 92/3–4. 353–365.

pr e m u d a , vi n k o . 1939. Starohrvatski latinički rukopis »Žića sv. otaca«. Prijevod izabra-

nog štiva iz djela sv. Jeronima »Vitae sanctorum Patrum«. Starine JAZU 40. 111–218.

ra d o š e v i ć , an d r e a . 2016a. Kajkavizmi u hrvatskome prijevodu Disipula Johannesa

Herolta († 1468.). Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 42/1. 246–266.

ra d o š e v i ć , an d r e a . 2016b. Motiv pro(daje) duše vragu u glagoljskim egzempli-

ma. XLII Меѓународна научна конференција на XLVIII меѓународен семинар за

македонски јазик, литература и култура. Ur. Велева, Славица. Универзитет св.

Кирил и Методиј. Скопје. 203–221. [ra d o š e v i ć , an d r e a . 2016b. Motiv pro(daje) duše

vragu u glagoljskim egzemplima. XLII Meǵunarodna naučna konferencija na XLVIII

meǵunaroden seminar za makedonski jazik, literatura i kultura. Ur. Veleva, Slavica.

Univerzitet sv. Kiril i Metodij. Skopje. 203–221.]

ra d o š e v i ć , an d r e a . 2017. Croatian Translation of Biblical Passages in Medieval Per-

formative Texts. Translating Christianity. Studies in Church History 53. Ur. Ditchfield,

Simon; Methuen, Charlotte; Spicer; Andrew. Cambridge University Press. 223–241.

doi.org/10.1017/stc.2016.14.

ra d o š e v i ć , an d r e a . 2019. Egzempli u Divkovićevim Besjedama i glagoljskim Disi-

pulima prema djelu Sermones Discipuli Johannesa Herolta. Colloquia franciscana I.

Zbornik fra Marka Karamatića. Ur. Grmača, Dolores. Kulturno-povijesni institut Bo-

sne Srebrene. Sarajevo. 87–108.

re i n h a r t, Jo h a n n e S . 2014. Sintaksa. Hrvatski crkvenoslavenski jezik. Ur. Mihaljević,

Milan. Hrvatska sveučilišna naklada – Staroslavenski institut. Zagreb. 305–364.

Sa l i S B u r y , Jo y c e e. 2010. When Sex Stopped Being a Social Disease. Sex and the De-

sert Fathers and Mothers. Medieval Sexuality. A Casebook. Ur. Harper, April; Proctor,

Caroline. Routledge. New York. 47–58.

Sh e r i d a n , ma r k . 2015. John of Lycopolis. Christianity and Monasticism in Middle

Egypt. Ur. Gabra, Gawdat; Takla, Hany. The American University in Cairo Press. Ca-

iro. 123–132.

Sk o k , pe t a r . 1971–1974. Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika I–IV.

JAZU. Zagreb.

št e f a n i ć , vJ e k o S l a v . 1960. Glagoljski rukopisi otoka Krka. JAZU. Zagreb.

št e f a n i ć , vJ e k o S l a v . 1969. Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije, I dio. JAZU.

Zagreb.

315

Andr ea Radošević: Vit ae patrum u egz emplima glagoljs kih knjiga Disipula

št r k a l J de S p o t , k r i S t i n a . 2005. Dosad neobjavljena hrvatska verzija Legende o svetom

Eustahiju. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 31. 355–383.

št r k a l J de S p o t , kr i S t i n a . 2010. Jezične i književnopovijesne značajke starohrvatskih

pjesama u Picićevoj pjesmarici iz 1471. Colloquia Maruliana 19. 31–53.

ta t a r i n , mi l o v a n . 2003. Bludnica i svetica: starohrvatska legenda o Mariji Egipćanki.

Naklada Ljevak. Zagreb.

va n do o m -ha r d e r , pi e t e r n e l l a . 1995. Contemporary Coptic Nuns. University of South

Carolina Press. Columbia.

vi n c e , Ja S n a . 2014. Imenice. Hrvatski crkvenoslavenski jezik. Ur. Mihaljević, Milan.

Hrvatska sveučilišna naklada – Staroslavenski institut. Zagreb. 91–132.

we l t e r , Je a n -th i é B a u t . 1973. L’Exemplum dans la littérature religieuse et didactique

du Moyen Âge. Pretisak prvoga izdanja iz 1927. godine. Slatkine reprints. Geneve.

wi n f r i e d , ru d o l f . 2014. The selection and compilation of the Verba seniorum in Wor-

chester, Cathedral Library, f. 48. Hagiography in Anglo-Saxon England: Adopting and

adapting Saint’s lives into Old English prose (c. 950 – 1150). Ur. Lazzari, Loredana;

Lendinara, Patrizia; Di Sciacca, Claudia. Fédération Internationale des Instituts

d’Études Médiévales – Textes et Études du Moyen Âge. Barcelona – Madrid. 183–227.

doi.org/10.1484/M.TEM A-EB.4.01017.

za r a d i J a ki š , an t o n i J a . 2008. Egzempli u senjskom Korizmenjaku. Senjski zbornik 35.

55–90.

za r a d i J a ki š , an t o n i J a . 2012. Nezahvalni sin ili Čovjek s krastačom na licu. Narodna

umjetnost 49/2. 115–138.

zl a t a r , an d r e a . 2001. Transformacije hagiografske matrice u Marulićevu djelu De

institutione bene beateque vivendi per exempla sanctorum. Colloquia Maruliana 10.

77–85.

zl a t a r , an d r e a . 2002. Transformacija biblijskoga predloška u Marulićevoj Juditi. Col-

loquia Maruliana 11. 47–55.

Popis rječnika i izvora:

ARj = Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika I–XXIII. 1880.–1976. JAZU. Zagreb.

A = Disipul A, sredina 16. st., Arhiv Krčke biskupije.

B = Disipul B, 1558., Arhiv HAZU, sign. VIII 126.

C = Disipul C, 1541., Arhiv HAZU, sign. IV a 95.

D = Disipul D, 1600., Arhiv HAZU, sign. III b 13 (Kuk. 5).

HL = De Vitis partum liber octavus, sive Historia Lausiaca, auctore Palladio, Hele-

nopoleos episcopo, interprete Gentiano Herveto, Parisiis 1849, PL 73, col. 1091–121.

316

Rasprave 46/1 (2020.) str. 279–316

HM = Historia monachorum seu Liber de Vitis partum, auctore Rufino Aquileiensi

presbytero. PL 21. Ur. J.-P. Migne, Parisiis 1849, col. 387–465.

Pasch. = De vitis patrum liber septimus, sive Verba seniorum, auctore graeco incer-

to, interprete Paschasio S. R. E. diacono. PL 73. Ur. J.-P. Migne, Parisiis, 1849, col.

1025–1062.

Pel. = De vitis patrum liber quintus, sive Verba seniorum, auctore graeco incerto, inter-

prete Pelagio S. R. E. diacono. PL 73. Ur. J.-P. Migne, Parisiis, 1849, col. 851–992.

Ruf. = De vitis partum liber tertius, sive Verba seniorum, auctore probabili Ruffino

Aquileiensi presbytero. PL 73. Ur. J.-P. Migne, Parisiis, 1849, col. 739–852.

Vitae Patrum in the Exemplas of the Glagolitic Sermon Collection Disipuli

from the 16th Century

Abstract

In this paper the author analyses texts from the Vitae Patrum that appear in the form

of exemplum in the four Glagolitic manuscripts from the 16th century that are known

as Disipuli. The first part of the paper focuses on the analysis of the Dominican’s use

of the monastic anecdotes, especially regarding the Latin sermon collection Sermones

Discipuli according to which Croatian translation was created. The relationship towards

monastic themes in four Glagolitic manuscripts is further compared. In the previous

medievistic studies (Hermand 1995) only the sources of the exempla from Herolt’s

Promptuarium Exemplorum were identified. The sources of several Latin exempla from

two Herolt’s cycles (sermones de tempore, sermones de sanctis) are here determined

for the first time. The research has shown that four exempla were compiled from Verba

seniorum and one exemplum is borrowed from the anecdote of John Lycopolis that is

written in Historia Lausiaca and Historia monachorum.

In the second part of the paper, the linguistic and stylistic characteristics of the exempla

are described. The aim of the research is to expand the knowledge about the reception of

the Vitae Patrum in the Croatian medieval literature but also about the corpus of Croatian

late medieval short narratives. Namely, one part of the Croatian medieval corpus of

Vitae Patrum could be substantially completed by exploring sermon collections because

they usually contain at least several monastic anecdotes. At the end of the paper, the

transliteration of all five exempla is published for the first time.

Ključne riječi: Vitae patrum, egzempl, Sermones Disipuli, starohrvatski (čakavski) jezik, 16.

stoljeće, glagoljski rukopis

Keywords: Vitae Patrum, exemplum, Sermones Discipuli, Old Croatian (Chakavian) language,

16th century, glagolitic manuscript

Tri pojma za jedan: eksempl, pelda i prilikaThree Terms for One: Eksempl, Pelda and Prililka: Pokušaj značenjskoga i vrsnoga nijansiranja u prijevodu latinskoga leksema exemplumAn Attempt at Semantic and Genre Nuancing in the Translation of the Latin Term Exemplum

Article

Full-text available

Jan 2021

U radu se analizira odnos prema višeznačnosti latinskoga leksema exemplum. Problematika žanrovskog pitanja exemplum-a i njegove uporabe još i danas predstavlja izazov raznim istraživačima. Riječ je o pojmu kojim su se u srednjemu vijeku najčešće označavali kratki narativni oblici (egzempl u užem značenju) i retoričke figure. Autori srednjovjekovnih tekstova, uključujući i Johannesa Herolta kao autora zbirke propovijedi prema kojoj su nastali glagoljski Disipuli, njime su označavali ona mjesta u tekstu koja su bila obuhvaćena egzemplifikacijom. U glagoljskim Disipulima na mjestu lat. exemplum-a pojavljuju se leksemi iz triju idioma: eksempl, pelda, prilika. Istraživanje podznačenjskih valera navedenih triju bliskoznačnica pokazalo je postojanje određene dosljednosti u njihovoj uporabi. Exemplum se prevodi kao pelda kada se odnosi na paradigmatski primjer, znatno rjeđe na retoričku figuru. Prilika se pojavljuje na mjestima na kojima je exemplum označavao retoričku figuru, biblijsku parabolu, samo katkad paradigmatski primjer. Srednjovjekovni exemplum kao kratki narativni oblik prevodi se isključivo atinizmom eksempl. U radu se istražuje pokušaj razlikovnoga terminološkoga obilježavanja latinskoga pojma u glagoljskom rukopisu s ciljem utvrđivanja načela na temelju kojih se provodio izbor triju bliskoznačnica.

Kajkavizmi u hrvatskome prijevodu Disipula Johannesa Herolta († 1468.)

Article

Full-text available

Jun 2016

Andrea Radošević

Kajkavska riječ u glagoljsku je književnost ušla već krajem 14., odnosno početkom 15. stoljeća (Vinodolski zbornik, Petrisov zbornik, Kolunićev zbornik i drugi rukopisi). U skupinu glagoljskih tekstova koji sadržavaju kajkavizme ulaze i četiri prijepisa hrvatskoga prijevoda popularne latinske zbirke propovijedi Sermones Discipuli de tempore et de sanctis njemačkoga dominikanca Johannesa Herolta († 1468.). Riječ je o glagoljskim Disipulima (A, B, C, D i fragmentu Disipula) iz 16. st. u kojima je čakavski tekst prožet kajkavizmima. Usporedba četiriju Disipula pokazala je kako je unošenje kajkavizama stilski obilježeno (izbjegavanje ponavljanja riječi, stvaranje kontaktnih sinonima i etimoloških figura), ali i motivirano željom da se unosom kajkavskih leksema poveća prihvaćenost teksta na širemu prostoru. Takvim su postupcima oba glagoljska pisara na više mjesta nastojala nadići svoju primarnu pisarsku djelatnost. Pojedini kajkavizmi još su jednom potvrdili kako je prijevod nastao u blizini kajkavskoga područja. Na primjeru Disipula proširene su spoznaje o udjelu kajkavskih elemenata u glagoljskim rukopisima iz 16. st.

Tekstološka obrada i jezična analiza Berčićeva glagoljskoga fragmenta (I/27) iz XV. stoljeća

Article

Full-text available

Jan 2005

Amir Kapetanović

The paper analyses the most important paleographic, orthographic and linguistic characteristics of a glagolitic fragment I/27 from Berčić’s collection in Sankt Petersburg. The author publishes the first reading of that text (transcription and transliteration). That fragment (1 sheet), written in Croatian language, was a part of an unknown medieval codex from the 15th century. It contains a very interesting discussion between Pilate and the Jews, Pilate’s opinion about non-guilt of Jesus Christ and his humiliation by the Jews.

Croatian Translation of Biblical Passages in Medieval Performative Texts

Article

Jun 2017

Andrea Radošević

This article will examine the Croatian translations of the biblical parts of medieval Latin performative texts (sermons, dialogues) which were translated in the fifteenth and sixteenth centuries and written in Glagolitic script. The Croatian translators were acquainted with the parts of Scripture which were read during the liturgy. Their knowledge of the Bible was evident in the addition of archaisms typical for Glagolitic liturgical books written in Croatian Church Slavonic. Often the quotations from Scripture were adjusted to the narrator's (or preacher's) voice in different ways, by changing the grammar of the Latin text as well as by shortening or expanding the quotations. Research has shown that one of the main goals of the translators in changing biblical quotations was to improve the performative characteristics of translation, so that the translated text could be orally performed.

Vitae Patrum Trois travaux récents sur d'anciennes traductions latines

Article

Nov 1974

Guy Philippart

Vitae fratrum, Vitae patrum. L'Ordre dominicain et le modèle des Pères du désert au XIIIe siècle

Article

Jan 1987

Alain Boureau

Alain Boureau, Vitae fratrum, Vitae patrum. L'ordre dominicain et le modèle des Pères du désert au XIIIe siècle, p. 79-100. Les dominicains du XIIIe siècle se sont identifiés aux Pères du désert; certes, les Vitae patrum et les Verba seniorum tenaient déjà une place importante dans la culture religieuse occidentale (milieux monastiques dès le VIe siècle, groupes du nouvel érémitisme à partir du XIe siècle, prédicateurs et théologiens du Moyen Âge central); mais l'ordre dominicain en usa comme d'un modèle; c'est ce que montre l'analyse de deux textes des années 1260, la Légende dorée de Jacques de Voragine et la Vie des frères de Gérard de Frachet. Le modèle, ici, sert à l'élaboration d'une biographie communautaire des prêcheurs, qui traite l'ordre en sujet collectif d'une action sainte, et privilégie la parole prédicatrice. Ce modèle a aussi un sens institutionnel : il justifie le contournement ou le (v. au verso) dépassement des modèles existants (règle de saint Augustin, modèle apostolique) au profit d'un fonctionnement souple et consensuel. Par là, l'ordre se distingue et se sacralise : dans l'Église, mais séparé de toute autre institution ecclésiale, il affirme sa participation directe à la gestion du salut universel.

EGZEMPLI U SENJSKOM KORIZMENJAKU IZ 1508.

Article

Jan 2008

Antonija Zaradija Kiš

The preserved exempla in glagolitic literature represent an exceptional and little known fragment of the whole, very rich medieval European exempla literary tradition (J. Th. WELTER, 1927). The exempla in the Senjski korizmenjak (Lent Book) belong to the translation of Quaresimale in volgare, of the Franciscan brother Roberto Caraccioli (1425-1495) from Lecce. The Senj exempla reflect Caraccili’s directions of unifying of oral and written literal expression with the Croatian language and glagolitic alphabet dedicated to laics and priests in a popular, interesting and memorable way which supported popular sanctity as well as everyday ethic and communicative relationship between preacher and believers. Of 19 exempla in the Korizmenjak which we transliterated according to systemised norms and we especially concentrated on the 13th which is known in every western European collection of exempla under the title of Ungrateful Son. Our thoughts we concentrated on appearance of the frog and its role and symbolism which it brings to this story.

Translacija sv. Pavla Pustinjaka u hrvatskoglagoljskom II. Novljanskom brevijaru iz 1495. godine

Article

Jan 2008

Vesna Stipčević

St. Jerome’s Vita sancti Pauli primi eremitae belongs to the most popular hagiographic texts in the Christian antiquity and middle ages. The legend about the first Christian hermit was especially honored by Paulines, the European monastic order present in Croatia from the 13th century. This popular legend of the medieval Christian literatures can be also found in the medieval Croatian literature. The biography of the first Christian hermit was translated from Greek and Latin into Croatian Church Slavonic and may be found in five Croatian Glagolitic sources: The Academy Glagolitic Fragment 32b from the 15th century, Žgombić’s Miscellany from the 16th century, The Second Novi Breviary from 1495, Baromić’s Breviary from 1493 and Brozić’s Breviary from 1561. The Glagolitic Pauline Second Novi Breviary is the only one which has the text of the Transfer of the Relics of St. Paul the Hermit, the Croatian Church Slavonic translation from the Latin text Translatio in Ungariam saec. XIV (BHL 6598). According to the Croatian Church Slavonic text the body of the Saint was at first transferred in the middle of the 12th century from Egypt to Constantinople from where the Saint’s head was transferred to Rome and the body, after defeat of Constantinople in 1240, was transferred to St. Julian’s church in Venice. Finally the Hungarian king Louis I demanded that the relics of St. Paul be transferred to Hungary where The Order of Saint Paul the First Hermit was founded. Therefore St. Paul’s relics were transferred in 1381 from Venice to Budapest first to the king’s chapel and later to the Pauline church in St. Laurence monastery. According to the Latin and Croatian texts Bishop Pavao of Zagreb was among the notables of the kingdom who accompanied the relics. It is Bishop Pavao Horvat who was the head of the Croatian- Hungarian peace delegation in 1381, together with Valentine, the Bishop of Pecs, at the peace negotiations with Venetians in Turin. Beside the Latin transliteration there are also linquistic analises and facimiles of the The Second Novi Breviary.

Legenda o sv. Hilarionu Opatu u hrvatskoglagoljskim brevijarima

Article

Jan 2004

Vesna Stipčević

The Life of Hilarion Abbot in the Croatian Glagolitic breviaries In the Croatian Glagolitic breviaries which for the month of October contain Proprium Sanctorum for the feast of St. Hilarion Abbot (October 21st) there is an office in his honour. In this office the readings from St. Jerome's Vita s. Hilarions abbatis are read, which contain the description of Hilarion's youth and education, his departure to desert and his monastic life. The Croatian Glagolitic texts preserve some interesting lexical and translational details. Hilarion's legend in brevaries, as well as the legend on St. Paul the Hermit, confirm the existence of the Croatian Glagolitic translations of the Latin Vitae Patrum.

Hagiografsko-legendarna književnost hrvatskog srednjovjekovlja i senjski "Marijini mirakuli" - izvori, žanrovske, tematske i tipološke karakteristike

Article

Jan 1984

Ivanka Petrović

La littérature hagiographique et légendaire du moyen âge croate et les "Miracles de Notre-Dame" de Senj - origines, caractéristiques du genre, thématiques et typologiques. La littérature hagiographique et légendaire, oeuvre extraordinaire de la spiritualité et de la créativité médéivales, a borné et rempli, dans un grand dyapason des siècles, le moyen âge littéraire croate: depuis l'âge cyrillo-méthodien, dont datent les archétypes slaves de certains textes hagiographiques croates postérieurs, jusqu'au 17ème siècle. Les textes hagiographiques et légendaires croates ont été créés en majeure partie dans la littérature écrite en alphabet glagolitique, et pour une moindre, mais très importante partie dans la littérature écrite en alphabet latin. Ils se trouvent dans les codex et les bréviaires glagolitiques, dans les oeuvres des prêches, les recueils des miracles de Notre-Dame, et forment également des ouevres représentant autant d'ensembles légendaires thématiques uniques. Les textes hagiographiques slaves ont été sans doute nés parmi les premiers textes slaves destinés à la mission cyrillo-méthodienne, d'abord comme traductions provenant des sources gréco-byzantines et ensuite comme textes slaves originaux, dont quelques-uns ont été créés encore sur le sol morave. Parmi eux, celui qui mérite la plus grande attention est la Vie de Constanin-Cyrille, texte hagiographique original slave, mais également source historique, conservé en fragments aussi dans toute une séquence des bréviaires croates glagolitiques apparus entre le 14ème et le 16ème siècle. Donc, la littérature croate a apporté de l'époque vieille-slave, et ensuite de l'époque slavonne des littératures slaves, ses plus vieilles passions et légendes hagiographiques, aujourd'hui conservées seulement en fragments dans les codex croates glagolitiques les plus anciens connus, de la fin du 12ème jusq'au 14ème siècle, et dans les transcriptions, en général conservées plus intégralement, du 15ème et du 16ème. Les fragments conservés sont les transcriptions des modèles beaucoup plus vieux, et les archétypes slaves des légends ont été traduits, au plus tard jusqu'à la fin de l'11ème siècle, à partir des sources de la littérature grecque patristique et de la littérature byzantine hagiographique. Parmi ces plus anciennes confirmations de la littérature croate hagiographique et légendaire se trouvent la Passion de St. Eustache, la Passion de St. Jacques le Perse, dénommé aussi l'Intercis, les Quarante Martyrs de Sébastée, et la légende apocryphe de Ste. Thècle d'Iconium. Bien que fragmentaires, ces petits groupes de textes hagiographiques et apocryphes, semblables au recueils des Četi-Minei des littératures slaves cyrilliques, en tant qu'ensembles thématiques particuliers, peuvent être considérés sans aucun doute comme les plus anciens légendiers et passionnaires croates connus à ce jour, et peuvent être comparés, par leur âge et leurs thèmes, aux légendiers latins et les plus anciens légendiers français et anglo-normands de l'Europe occidentale. Bien que le répertoire archaîque croate des textes hagiographiques et légendaires, reçu et compilé de la source commune, de la littérature vieille-slave (slavonne) et byzantine, continue de vivre à travers tout le moyen âge croate, la littérature hagiographique et légendaire croate très tôt à se rapprocher et s'intégrer dans les cours du moyen âge littéraire de l'Europe occidentale, comme résulte de l'Evangile de Nicodème (conservé dans les Fragments de Pazin du début du 14ème siècle), oeuvre traduite à partir du modèle latin. C'est ce qui deviendra, dès la deuxième moitié du 14ème siècle, le mode fondamental de son développement et de sa vie. L'auteur analyse ensuite la stratification temporelle et de contenu de la composition du légendier-martyrologe liturgique dans le sanctoral des bréviaires croates glagolitiques. Une moindre partie, plus archaîque, des textes de ce corpus, extraordinairement important, de la prose croate hagiographique et légendaire, est toujours enraciné, par ses sources, dans la tradition vieille-slave (slavonne), tandis que la plupart des légendes ont été créés d'après les sources latines de l'Europe occidentale. Les codex glagolitiques des 14ème, 15ème, 16ème siècles et même du 17ème siècle, ainsi que d'autres divers écrits littéraires non-liturgiques, sont les trésors des textes hagiographiques et légendaires et des miracles de Notre-Dame, avec lesquels une nouvelle couche de sources entre dans la littérature légendaire croate: de nouveaux thèmes et contenus, ou de nouvelles rédactions des textes des légendes déjà connues, provenant des littératures européennes nationales, en premier lieu de la littérature légendaire italienne. Une place importante dans le légendier des codex est également occupée par les textes créés comme résultat des relations littéraires croato-tchèques, pendant la période d'Emaus. Les Croates n'ont pas conservé de codex entiers des textes hagiographiques et légendaires: ni de légendiers contenant un choix autonome de thèmes et de contenus, ni ceux classés d'après le cours de l'année écclesiastique. Mais, il est très probable que de tels légendiers ont existé chez nous aussi, à en juger par certains écrits continus et par des groupes de textes hagiographiques et légendaires (apochryphes également) dans certains codex, compilés évidemment d'après les modèles de contenu unique, c'est-à-dire d'après des légendiers et des passionnaires soit étrangers, soit croates, datant d'une période plus ancienne. Cette étude considère particulièrement le sort de l'oeuvre Vitae Patrum dans la littérature croate médiévale. Cette oeuvre, dans sa forme latine et, parait-il, dans les adaptations italiennes aussi, a été richement féconde en ce qui concerne la prose littéraire croate, hagiographique et légendaire. Dans sa composition la plus étroite, mais la plus large aussi, cette oeuvre s'est conservée dans les textes isolés, dans les groupes entiers de textes, ou dans les cycles thématiques (Verba seniorum, par exemple), dans les textes glagolitiques et surtout dans les textes rédigés en alphabet latin. La littérature croate en alphabet latin dispose également des Diaologues de saint Grégoire le Grand, de 1513, ainsi que d'une séquence d'autres textes hagiographiques et légendaires en alphabet latin, remontant au 16ème et au 17ème siècles qui, créés sur la base des modèles plus anciens, probablement glagolitiques, mais également retraduits, en premier lieu à partir des sources italiennes, ont prolongé la vie à ce genre littéraire bien au-delà du moyen âge. L'auteur analyse également la diversité du genre de la littérature croate hagiographique et légendaire du moyen âge, ainsi que ses contacts avec les autres genres littéraires croates de la même période. La littérature hagiographique croate e emprunté beaucoup de catégories et de formes à l'hagiographique orientale et européenne: passion des martyrs, vie de saints, panégyriques, miracles de saints, inventions, translations de reliques. L'auteur suit les formes de leur développement sur le sol croate, énumère et souligne les thèmes et les textes les plus importants, les groupes thématiques ou cycles des textes légendaires du légendier oriental et occidental, que la littérature croate hagiographique et légendaire a réalisés dans le moyen âge. Sont étudiés également les textes croates glagolitiques des miracles de Notre-Dame, notamment le recueil des miracles de Notre-Dame imprimé à Senj (1508) qui, grâce à sa strucutre thématique et du contenu, et à la poétique de son genre, représente le texte le plus important des légendes de Notre-Dame dans la littérature croate, un des plus authentiques recueils européens des miracles de Notre-Dame en génèral et, probablement, le plus important légendier du moyen âge croate. La fin de cette étude traite de certaines sources provenant de l'Europe occidentale et des textes de la littérature croate hagiographique et légendaire du moyen âge, avant tout des sources latines (Legenda aurea et autres textes), des sources françaises et italiennes (littérature franco-italienne ou franco-vénitienne, littérature francisciane italienne du 14ème siècle, littérature dominicaine de Domenio Cavalca, et autres). La littérature croate hagiographico-légendaire fait partie des premiers monuments de notre culture littéraire. C'est elle qui a le plu prolongé le crépuscule et transmis l'esprit du moyen âge croate au-delà de ses frontières littéraires et stylistiques, en réalisant les oeuvres d'une véritable inspiration, dotées de valeurs esthétiques authentiques. Enracinée d'abord dans la communauté littéraire slave, et alimentée ensuite par des sujets et textes toujours plus riches, diversifiés et spécifiques de littératures de l'Europe occidentale, elle a accepté, entrelacé et enrichi par sa contribution, comme aucune autre littérature slave, la tradition littéraire et culturelle, orientale et occidentale, de lla littérature légendaire. de plus, la littérature légendaire croate, présente dans toutes les formes et dans toutes les fonctions que le moyen âge européen réserve à ce genre, a traversé les siècles en édifiant son propore système national et reconnaissable des caractéristiques du genre, thématiques et typologiques, et a occupé une place importante dans la culture littéraire du moyen âge européen.

Marijini mirakuli u hrvatskim glagoljskim zbirkama i njihovi evropski izvori

Article

Ivanka Petrović

Vitae Patrum u egzemplima glagoljskih knjiga Disipula iz 16. stoljeća

Abstract

Recommended publications

La compleja personalidad del padre Mier : algunos aspectos poco conocidos / J.P. García Alvarez ; pr...

Andreae Naugerii Patricii Veneti Historia Veneta italico sermone scripta ab origine Urbis usque ad A...

Thucydidis Atheniensis historiae de bello Peloponnesiaco, libro octo, e graeco sermone in latinam li...

Indiarvm Orientalivm Occidentalivmqve Descriptio. Pet. Maffei Historiae Harum Verissimae, Dedicata