Conference PaperPDF Available

VLAKOM PREMA JUGU - PON konf.

Authors:

Abstract

Na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine nije rađeno mnogo istraživanja koja se bave propitivanjem komu, odnosno čemu služi visoko obrazovanje te koja bi trebala biti temeljna svrha visokog obrazovanja. Glavni cilj istraživanja bio je ispitati što bi, po mišljenju studenata, trebala biti temeljna svrha i uloga visokog obrazovanja u društvu te primijećuju li razlike između pojedinih pristupa pri određivanju misije i svrhe visokog obrazovanja. Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku studenata nastavničkih studija Sveučilišta u Zagrebu (N=136) i Sveučilišta u Mostaru (N=149). Ukupno je ispitano 284 studenta. Rezultati su pokazali da su studenti skloniji humanističkoj koncepciji visokog obrazovanja. Međutim, kad su u pitanju širi koncepti i pristupi visokog obrazovanja, studenti smatraju da bi visoko obrazovanje trebalo služiti osobnoj izgradnji, gospodarskom rastu, lokalnoj i međunarodnoj zajednici, kao i društvenoj pravdi. Iz rezultata je vidljivo da studenti ili još nisu posve upućeni u postojanje različitih obrazovnih koncepata ili smatraju da bi temeljna svrha sveučilišta trebala biti višestruka i polivalentna, kako bi primjereno odgovorila na brojne izazove i promjene u društvu.
Marija Šaravanja, Sveučilište u Mostaru
prof. dr. sc. Nenad Karajić, Sveučilište u Zagrebu
VLAKOM PREMA JUGU: RAZLIKUJE LI SE POGLED NA SVRHU VISOKOG
OBRAZOVANJA STUDENATA ZAGREBAČKOG I MOSTARSKOG SVEUČILIŠTA?
Sažetak: Na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine nije rađeno mnogo istraživanja koja se
bave propitivanjem komu, odnosno čemu služi visoko obrazovanje te koja bi trebala biti
temeljna svrha visokog obrazovanja. Glavni cilj istraživanja bio je ispitati što bi, po mišljenju
studenata, trebala biti temeljna svrha i uloga visokog obrazovanja u društvu te primijećuju li
razlike između pojedinih pristupa pri određivanju misije i svrhe visokog obrazovanja.
Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku studenata nastavničkih studija Sveučilišta u
Zagrebu (N=136) i Sveučilišta u Mostaru (N=149). Ukupno je ispitano 284 studenta. Rezultati
su pokazali da su studenti skloniji humanističkoj koncepciji visokog obrazovanja. Međutim,
kad su u pitanju širi koncepti i pristupi visokog obrazovanja, studenti smatraju da bi visoko
obrazovanje trebalo služiti osobnoj izgradnji, gospodarskom rastu, lokalnoj i međunarodnoj
zajednici, kao i društvenoj pravdi. Iz rezultata je vidljivo da studenti ili još nisu posve upućeni
u postojanje različitih obrazovnih koncepata ili smatraju da bi temeljna svrha sveučilišta
trebala biti višestruka i polivalentna, kako bi primjereno odgovorila na brojne izazove i
promjene u društvu.
Ključne riječi: neohumanizam,neoliberalizam, svrha obrazovanja, visoko obrazovanje
Marija Šaravanja, University of Mostar
prof. dr. sc. Nenad Karajić, University of Zagreb
BY TRAIN TO THE SOUTH: DO THE OPINIONS ON THE PURPOSE OF HIGHER
EDUCATION DIFFER BETWEEN STUDENTS OF ZAGREB AND MOSTAR
UNIVERSITY?
There is but a few studies in Croatia and Bosnia and Herzegovina which deal with the purpose
of higher education. The aim of the present study is to examine how the students see the main
purpose and role of higher education in society and to find out whether they are able to
recognize different approaches to the statement of the mission and the purpose of higher
education. Study sample consisted of 284 students, 136 from Teacher Training Faculties of the
University of Zagreb and 149 students from Teacher Training Faculties of the University of
Mostar. Results have shown that students are more inclined to humanistic conception of
higher education. However, when examining more general concepts and purposes of higher
education, students think that higher education should enable personal fulfillment, contribute
to economic growth, strengthen local and regional community and support social justice. The
results suggest that students may not be familiarized with different concepts of education.
Furthermore, students believe that higher education should have many purposes and multiple
perspectives in order to respond to numerous challenges in society.
Key words: higher education, purpose of education, neoliberalism, neohumanism
1. Uvod
Sveučilišta i druge visokoškolske institucije dugo vremena su smatrane čuvarima i kreatorima
znanja koje je prvenstveno bilo u službi javnog dobra. Na temelju svog prosvjetiteljskog
iskustva svečilišta su bila institucije od javnog interesa te se njihov rad temeljio prije svega na
zaštiti slobode misli (Lynch, 2006).
Glavni cilj obrazovanja bio je samospoznaja, sloboda i potpun razvoj čovjeka. Prevladavao je
humanistički koncept i antički ideal čija je svrha bila formiranje i razvijanje tijela, duha, duše,
talenta i nadarenosti, svega onoga što pojedinca dovodi do potpunog razvoja individualnosti i
omogućuje mu aktivno sudjelovanje u zajednici i kulturi (Liessmann, 2008).
„Nekada je ideal obrazovanja bilo prenošenje i stjecanje znanja i vještina, kao i jačanje
ljudskih potencijala, a danas, kada govorimo o idealima i ciljevima obrazovanja, često
koristimo ekonomske termine ili „tržišnu leksiku“: efikasnost, mobilnost, produktivnost,
konkurentnost, tržište.“ (Jovanović i Kranjec, 2013., 88) Obrazovni ciljevi danas su prije
svega sposobnost za timski rad, fleksibilnost i komunikacijska spremnost (Lissmann, 2008).
U zadnjem desetljeću sveučilišta su se pretvorila u moćne korporativne mreže orijentirane
prema potrošačima, dok su vrijednosti javnog interesa ozbiljno narušene (Lynch, 2006).
Danas se obrazovanje poglavito shvaća kao roba na tržištu te samim time sve manje biva opće
dobro i javna stvar, kako je ono tradicionalno pronošeno i prihvaćeno.
Misija i uloga sveučilišta i visokoobrazovnih institucija mijenjala se kroz povijest. Naime,
oduvijek je postojala potreba da se visoko obrazovanje prilagođava potrebama i zahtjevima
društva, ali i napor za postizanjem ravnoteže između tih zahtjeva i vlastite percepcije o tome
što bi trebala biti temeljna svrha visokog obrazovanja.
J. C. Scott (2006., prema Ćulum i Ledić, 2010.) razvija ideju o šest temeljnih sveučilišnih
misija:
1) Srednjovjekovno sveučilište – misija poučavanja;
2) Rana moderna sveučilišta – misija službe državi;
3) Prva američa sveučilišta – misija demokratizacije;
4) Humboldtovo sveučilište - istraživačka misija;
5) Moderno američko sveučilište – misija službe zajednici;
6) Postmoderno sveučilište – misija internacionalizacije.
Misija internacionalizacije podrazumijeva službu sveučilišta brojnim državnim i
međunarodnim tijelima, političkim i gospodarskim organizacijama te uključuje višestruke
misije nastave, istraživanja i službe državi. Uz to, danas se poglavito ističe postojanje
korporativne misije sveučilišta (Kogan i Hanney, 2000, prema Ćulum i Ledić, 2010), koja se
odnosi na prilagodbu sveučilišta tržišnom konceptu te promicanju poduzetništva kao
doprinosa znanosti u globalnom gospodarskom nadmetanju.
Možemo ukratko zaključiti kako se sve izrazitijom prilagodbom tržišnim mehanizmima
suvremena sveučilišta transformiraju „iz kule bjelokosne u McUniversity“ kako na to
upozoravaju Parker i Jay (Parker i Jay, 1995, prema Ćulum i Ledić, 2010.). Ovo nam zapravo
kazuje kako na mnogim sveučilištima danas prevladava neoliberalni pristup visokom
obrazovanju, prepoznatljiv u pojavnom obliku obrazovanja profesionalaca i orijentaciji na
široko dostupnu i standardiziranu obrazovnu ponudu. Smanjivanjem državnog ulaganja i
financiranja obrazovanja, ti se troškovi prenose na pojedinca, koji na taj način primarno
postaje potrošač odgojno-obrazovnih usluga. Obrazovni cilj neoliberalizma tako postaje
individualizirani, samousmjereni pojedinac koji je prije svega potrošač (Lynch, 2006).
Dakako, iako izlazi iz okvira svrhe ovog rada, mogli bismo se zapitati o psihološkom
djelovanju i posljedicama koje na pojedinca proizvodi apsurd ovakvog pristupa, a čiji učinci
nisu dovoljno istraženi (profesionalni stres, burnout sindrom i mobbing na radnom mjestu).
Kako drugačije opisati i protumačiti zahtjeve koji od sveučilišta „upregnutog u kola tržišnog
natjecanja“ traže da proizvodi profesionalce i „stručnjake specijalizirane za vrlo konkretne
zadatke, iako se profesije i tržište rada mijenjaju strahovitom brzinom“ (Vuletić, 2009.).
Prema Saundersu (2010) glavni prioriteti visokoobrazovnih institucija postaju stvaranje
prihoda, efikasnost i natjecanje. Kako bi povećale prihode, sveučilišne institucije su
primorane većim dijelom raditi primjenjena istraživanja čiji je cilj komercijalizacija
istraživačkih proizvoda. Pri donošenju odluka vodi se računa upravo o efikasnosti, stvaranju
prihoda i drugim kapitalističkim ciljevima, dok se različite obvezujuće obrazovne svrhe
stavljaju u drugi plan.
Glavna uloga obrazovanja postaje reprodukcija radne snage, odnosno gospodarski
instrumentalizam (u porastu je uvjerenje kako danas više nego ikad prije visoko obrazovanje
treba služiti potrebama gospodarskog rasta i razvoja). U takvim uvjetima obrazovanje je
podređeno potrebama onih koji njime upravljaju i kontroliraju ga. Njihov cilj je stvoriti
pasivnu i poslušnu radnu snagu, koja neupitno prihvaća autoritet i koja je motivirana vanjskim
nagradama. U školskom okružju to se postiže putem skrivenih nastavnih kurikuluma
(Haralambos, 2002). Pri tome se kod učenika ne razvija kritičko mišljenje i kreativnost nego
je naglasak stavljen na postizanje učinkovitosti, produktivnosti i izvrsnosti (Lynch, 2006).
Na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine nije rađeno mnogo istraživanja koja se bave
propitivanjem komu, odnosno čemu služi visoko obrazovanje te koja bi trebala biti temeljna
svrha visokog obrazovanja. Ovom problematikom bavio se Karajić (2013.) koji je proveo
istraživanje na općoj populaciji o stavovima prema različitim aspektima visokog obrazovanja.
Vrkaš i Ilišin (2015.) su u istraživačkom izvještaju Potrebe, problemi i potencijali mladih u
Hrvatskoj dio rada posvetili obrazovanju, pa tako i ulozi koju obrazovanje ima i treba imati u
društvu. U tu svrhu, s obzirom na razmjerno skromnu empirijsku istraženost ovog područja,
ovim smo prilogom željeli makar djelomice, u formi pilot projekta, rasvijetliti i prikazati
stavove prigodnog uzorka studenata nastavničkih studija dvaju sveučilišta prema pojedinim
aspektima i svrhama visokog obrazovanja. U radu nas je stoga zanimalo koja bi po mišljenju
studenata trebala biti temeljna svrha i uloga visokog obrazovanja u društvu te primijećuju li
razlike između pojedinih pristupa pri određivanju misije i svrhe visokog obrazovanja.
2. Metodologija
Empirijski dio istraživanja obavljen je početkom lipnja 2015. godine metodom ankete. Ova
metoda je korištena za prikupljanje podataka vezanih uz stavove studenata o pojedinim
aspektima visokog obrazovanja. Upitnik je primjenjen na prigodnom uzorku studenata
nastavničkih studija Sveučilišta u Zagrebu (N=136) i Sveučilišta u Mostaru (N=149). Ukupno
je ispitano 284 studenata. Istraživanje je provedeno u vrijeme trajanja nastave, tehnikom
skupnog anketiranja uz jednoznačno zadane upute o ispunjavanju upitnika. Prosječno vrijeme
trajanja ankete iznosilo je 10 minuta.
Upitnik konstruiran za ovo istraživanje sastojao se od tri dijela. Prvi dio upitnika sačinjavao je
instrument od 58 tvrdnji, koje su se odnosile na apriori osmišljen univerzum različitih stavova
prema određenim aspektima visokog obrazovanja (pristup visokom obrazovanju, potreba za
visokim obrazovanjem, diskriminacija, kvaliteta visokog obrazovanja, cjeloživotno
obrazovanje, sadržaji visokog obrazovanja, nove informatičke tehnologije, financiranje
visokog školstva, korupcija, profesorska primanja, obrazovanje kao čimbenik socijalne
promocije te svrha i uloga visokog obrazovanja). Svakoj tvrdnji pridružena je Likertova skala
procjene suglasnosti od pet stupnjeva, gdje je 1 označavalo potpuno neslaganje s tvrdnjom, a
5 potpuno slaganje sa sadržajem te tvrdnje.
Drugi dio upitnika sačinjavao je instrument kojim se nastojalo propitati stavove studenata o
dva, u osnovi suprotna, shvaćanja uloge i svrhe visokog obrazovanja. Instrumet se sastojao od
7 parova međusobno suprotstavljenih tvrdnji od kojih su se tvrdnje u lijevom stupcu (opis A)
odnosile na humanistički pristup visokom obrazovanju, dok su tvrdnje u desnom stupcu
sadržajno oslikavale neoliberalni pristup (opis B). Ispitanici su trebali na ljestvici od 1 do 5
(gdje je broj 1 izražavao potpuno suglasje s opisom A, a broj 5 potpuno slaganje s opisom B)
označiti slažu li se u većoj mjeri s tvrdnjama navedenim u lijevom ili s onima koje se nalaze u
desnom stupcu. Središnji dio ljestvice (broj 3) označavao je podjednako slaganje s oba
konceptualna opisa.
Treći dio upitnika činili su demografski podatci o sudionicima istraživanja (spol, dob, studij,
godina studiranja, financiranje studija, iskustvo studiranja u inozemstvu, socio-ekonomske
prilike, vjera i političko opredjeljenje).
Obrada podataka sastojala se od univarijatnih statističkih tehnika kojima su analizirane
distribucije frekvencija, postotci, prosječne vrijednosti i standardne devijacije te bivarijatne
tehnike (t-test) kojima se provjeravala značajnost razlika između ispitanika u Zagrebu i
Mostaru.
Imajući u vidu cilj ovog rada odlučili smo prikazati rezultate koji se odnose na kratak opis
sličnosti i razlika studentske populacije Zagreba i Mostara te njihove stavove o ulozi i svrsi
visokog obrazovanja u današnjem društvu.
3. Rezultati istraživanja
Posve očekivano, među našim ispitanicima kao današnjim korisnicima te budućim
„pripraviteljima znanja“ (Liessmann, 2008.) izrazito su prisutne žene (tablica 1), što je
nedvojbeno još jedan u nizu empirijskih priloga o mogućoj ukorijenjenosti „ženske
pedagogije“ i feminizaciji nastavničke struke u našim školama, posebice na nižim
stupnjevima obrazovanja, ali i u ukupnoj profesionalnoj legitimaciji struke (Jukić, 2013).
SPOL MOSTAR ZAGREB UKUPNO
Frekvencije Postotak Frekvencije Postotak Frekvencije Postotak
Ženski 133 89.3% 116 85.9% 249 87.7%
Muški 15 10.1% 19 14.1% 34 12.0%
Ukupno 148 135 283
Tablica 1. Postotak ispitanika u ukupnom uzorku prema spolu
S obzirom na način financiranja studija u tablici br. 2 možemo vidjeti da postoji izrazita
razlika između studenata u Mostaru i Zagrebu. Studenti u Mostaru većinom sami financiraju
studij (njih 94%), dok na Sveučilištu u Zagrebu najvećim dijelom studiraju uz potporu
ministarstva (90,4%).
NAČIN FINANCIRANJA STUDIJA MOSTAR ZAGREB
Frekvencije Postotak Frekvencije Postotak
Javno financiran
studij (uz potporu ministarstva)
9 6% 122 90.4%
Privatno financiran studij 140 94% 12 8.9%
Ukupno 149 134
Tablica 2. Postotak ispitanika na ukupnom uzorku s obzirom na način financiranja studija
Kako je jedan od principa na kojima se treba temeljiti prostor europskog visokog obrazovanja
prema Bolonjskoj deklaraciji mobilnost studenata i nastavnika, zanimalo nas je jesu li naši
ispitanci dosad već studirali u inozemstvu i imaju li takve namjere ubuduće. U tablici br. 3
vidimo da je svega 2.1% studenata imalo priliku studirati u inozemstvu. Njih 52.1% je izjavilo
da nisu i ne namjeravaju studirati u inozemstvu, a 39.4% ispitanika iako dosad nisu, iskazuju
namjeru stjecanja inozemnog iskustva studiranja. Ovi rezultati nam pokazuju da je mobilnost
studenata još uvijek najslabija točka Bolonjskog procesa (Krištof i dr. 2011).
ISKUSTVO
STUDIRANJA
U
INOZEMSTVU
MOSTAR ZAGREB UKUPNO
Frekvencije Postotak Frekvencije Postotak Frekvencije Postotak
Nisam i ne
namjeravam
81 54.4% 67 49.6% 148 52.1%
Nisam, ali
namjeravam
61 40.9% 51 37.8% 112 39.4%
Jesam 4 2.7% 2 1.5% 6 2.1%
Ukupno 146 135 266
Tablica 3. Postotak ispitanika koji su imali priliku studirati u inozemstvu
Na pitanje imaju li namjeru napustiti državu (BiH ili Hrvatsku) u potrazi za poslom većina
ispitanika je odgovorila da razmišlja o tome (njih 51.4%), a čak 23.6% njih to smatra posve
sigurnim ishodom za sebe. Nešto veći broj ispitanika koji razmišlja o odlasku iz države činili
su studenti iz Mostara (55.7%) u odnosu na studente iz Zagreba (46.7%). Također, veći
postotak studenata iz Mostara izrazio je jasne namjere za odlaskom iz BiH (32.9%), dok je
postotak studenata iz Zagreba koji namjeravaju napustiti Hrvatsku puno manji (13.3%).
Prikazani rezultati posve jasno upućuju da je dugotrajna recesija u dvije države ostavila
zamjetni trag na obrazovne planove i namjere ispitanika te da se događaju određene promjene
u ovdašnjim tvornicama znanja“ za koje bi trebalo iskazati veću osjetljivost i dodatni
istraživački interes i napor u analizi fenomena „odljeva mozgova“ (Golub, 1988).
ŽELJA ZA
ODLASKOM
IZ DRŽAVE
MOSTAR ZAGREB UKUPNO
Frekvencije Postotak Frekvencije Postotak Frekvencije Postotak
Ne namjeravam
otići
13 8.7% 43 31.9% 56 19.7%
Razmišljao/la
sam o tome, ali
još nisam
siguran/na
83 55.7% 63 46.7% 146 51.4%
Gotovo je
sigurno da ću
otići
49 32.9% 18 13.3% 67 23.6%
Ukupno 145 124 269
Tablica 4. Želja za odlaskom iz države iskazana u postotcima na ukupnom uzorku.
Što se tiče socioekonomskih prilika u tablici 5. vidimo da ih je većina ispitanika procijenila
prosječnima (72.9%). Jedina razlika koja je uočena kod ispitanika je ta što u Mostaru imamo
studente koji iskazuju da žive na rubu siromaštva, dok studenti na Sveučilištu u Zagrebu žive
u puno boljim uvjetima, pa je bilo i onih koji su procijenili da su imućni. Ovaj nalaz, iako
djelomice upućuje na ozbiljno narušene materijalne prilike u dijela studenata, ipak više govori
u prilog tomu da se studentska populacija selektira iz socijalno prosječnih ili bolje stojećih i
obrazovanijih obitelji (prosječan ili iznad prosječan položaj iskazuje gotovo 90% ispitanih),
odnosno da se može povesti rasprava o nejednakostima društvenih šansi pri ulasku u
obrazovni sustav, poglavito sustav visokog obrazovanja. Fenomen socijalnog podrijetla i
obrazovnih nejednakosti te pristran odnos prema pravu na obrazovanje već je višestruko
potvrđen nizom empirijskih istraživanja provođenih u Hrvatskoj posljednjih godina
(Miličević, Dolenec, 2009., Burušić, Babarović, Marković, 2010., Institut za razvoj
obrazovanja, 2011).
MATERIJALN
E PRILIKE I
ŽIVOTNI
STANDARD
MOSTAR ZAGREB UKUPNO
Frekvencije Postotak Frekvencije Postotak Frekvencije Postotak
Na rubu
siromaštva 2 1.3 - - 2 .7
Ispodprosječan 9 6.0 5 3.7 14 4.9
Prosječan 115 77.2 92 68.1 207 72.9
Iznadprosječan 20 13.4 26 19.3 46 16.2
Imućan - - 1 .7 1 .4
Ukupno 146 124 270
Tablica 5. Materijalne prilike i životni standard ispitanika
U tablici br. 6 vidimo da se većina ispitanika izjasnila da su vjernici (74.6%). Tu je uočljiva
razlika između ispitanika iz Zagreba i Mostara. Dok su se ispitanici iz Mostara većinom
odredili kao vjernici (91.9%), u Zagrebu je taj postotak puno manji (55.6%). Za vjerovati je
da je ovakav rezultat prouzročen stupnjem urbaniteta te aktualnim politikama i njihovim
atribuiranjem vjere, no, objašnjenje je više indikativnog nego empirijskog karaktera.
BISTE LI ZA
SEBE REKLI
DA STE
VJERNIK?
MOSTAR ZAGREB UKUPNO
Frekvencije Postotak Frekvencije Postotak Frekvencije Postotak
Nisam 4 2.7 33 24.4 37 13.0
Jesam 137 91.9 75 55.6 212 74.6
Nisam siguran/a 5 3.4 15 11.1 20 7.0
Ukupno 146 123 269 94.7
Tablica 6. Postotak ispitanika koji se osjećaju vjernicima i onih koji to nisu
U tablici 7. su prikazani postotci odgovora na pojedinim česticama skale koja mjeri slažu li se
ispitanici više s humanističkom svrhom i ulogom visokog obrazovanja ili s druge strane
neoliberalnom svrhom i ulogom visokog obrazovanja. Opis A je sadržavao čestice koje se
odnose na humanističku svrhu viskog obrazovanja, a Opis B se odnosio na neoliberalnu
svrhu. Iz rezultata vidimo da su studenti usmjereniji prema humanističkoj koncepciji viskog
obrazovanja. Tako se ispitanici većinom slažu da vrijednost viskog obrazovanja nije samo u
materijalnoj koristi koju može proizvesti (60.2%), da se uslugama visokog obrazovnja ne
može trgovati kao svim drugim proizvodima (55,3%), da vlade i političari ne bi trebali
određivati ciljeve sveučilištima (66,6%) te da u konačnici suvremeno sveučilište treba biti
usmjereno prema humanističkim vrijednostima i liberalnom obrazovanju (49,6%). Međutim,
u pojedinim tvrdnjama vidljivo je da studenti ipak više preferiraju neoliberalnu koncepciju
visokog obrazovanja. Većina ispitanika se slaže da bi sveučilišta i nastavnici trebali biti na
usluzi studentima, korisnicima njihovih usluga (56.7%) i da sustav visokog obrazovanja treba
prilagoditi potrebama gospodarstva (60.9%). Za pretpostaviti je kako je ovakav izbor rezultat
realističnog sagledavanja položaja mladih na tržištu rada, odnosno problema vezanih uz
njihovu sve težu zapošljivost uprkos stjecanju akademskih kvalifikacija. Stopa nezaposlenosti
mladih uvijek je bila značajno viša od stope nezaposlenosti odraslih, ali relativna pozicija
mladih ljudi još se više pogoršala tijekom recesije (Obadić, 2011, Babić, Matković, Šošić,
2006., Bejaković, 2006.).
Što se tiče razlike između ispitanika u Mostaru i Zagrebu t-test nije pokazao da postoji
značajna razlika (t=0,311; df=282), odnosno da među mladima dvaju sveučilišta prevladavaju
slični pogledi na obrazovne svrhe i njihove tvorbe.
Opis A
Slaganje
s opisom
A (1+2)
Slaganje
s oba
opisa (3)
Slaganje
s opisom
B (4+5) Opis B M S
D
Vrijednost visokog
obrazovanja nije
sadržana samo u
materijalnoj koristi koju
može proizvesti.
60,2 20,1 19,7
Vrijednost visokog
obrazovanja ogleda se
prvenstveno u
materijalnoj koristi
koju može proizvesti.
1,9
1
,
93
Uslugama visokog
obrazovanja se ne može
trgovati kao svim drugim
proizvodima.
55,3 18,7 26,1
Uslugama visokog
obrazovanja se može
trgovati kao svim
drugim proizvodima.
2,0
8
,
99
Sveučilišta i njihovu
vrijednost ne bi trebalo
izražavati mjerenjem i
kvantificiranjem.
35,9 31,3 32,8
Sveučilišta i njihova
vrijednost ponajprije
se dokazuju mjerenjem
i kvantitativnim
pokazateljima.
2,3
7
,
91
Sveučilišni nastavnici,
kao ni sveučilišta, nisu
uslužne agencije i ne
služe potrebama i
željama studenata
korisnika njihovih
usluga.
19,7 23,6 56,7
Sveučilišni nastavnici i
sveučilišta moraju biti
na usluzi potrebama i
željama studenata
korisnika njihovih
usluga.
3,0
4
,
94
Vlade i političari ne bi
trebali svojim politikama
i dokumentima
utvrđivati ciljeve
sveučilištima.
66,6 16,9 16,5
Vlade i političari
trebaju svojim
politikama i
dokumentima
utvrđivati ciljeve
sveučilištima.
1,7
4
,
89
Visoko obrazovne
sustave ne treba
usklađivati s potrebama
gospodarstva.
10,9 28,2 60,9
Visoko obrazovne
sustave treba uskladiti
i prilagoditi potrebama
gospodarstva.
3,1
7
,
84
Suvremeno sveučilište
treba biti utemeljeno na
humanističkim
vrijednostima i
liberalnom obrazovanju
(osobne slobode i
intelektualna poduka
49,6 33,5 16,9
Suvremeno sveučilište
treba biti utemeljeno na
tržišnim vrijednostima i
poduzetničkom
obrazovanju (znanja i
vještine potrebne za
1,94 ,99
slobodne osobe). stjecanje zarade).
Tablica 7. Postotci odgovora na pojedinim česticama Skale svrhe i uloge visokog obrazovanja
U tablici 8 prikazano je u kojoj mjeri se studenti slažu s tvrdnjama o tome što bi trebala biti
temeljna svrha sveučilišta. Navedene su tvrdnje čiji sadržaj opisuje pojedinu svrhu i ulogu
sveučilišta (komunitaristički pristup, kritički pristup, neoliberalni pristup, humanistički pristup
i pluralistički pristup). Rezultati prikazuju da su ispitanici koristeći ljestvicu od pet stupnjeva
iskazali izrazito slaganje sa svim tvrdnjama koje opisuju različite koncepte visokog
obrazovanja. Ove rezultate možemo usporediti s istraživanjem koje je proveo Karajić (2013.),
a koje je pokazalo slične rezultate na općoj populaciji. Iz ovoga možemo zaključiti da studenti
ili dovoljno ne razlikuju pojedine ideje i koncepte visokog obrazovanja ili smatraju da bi
temeljna svrha sveučilišta trebala biti višestruka i polivalentna, tj. da bi trebala obuhvaćati sve
ove različite pristupe i koncepte kako bi se bolje nosila s aktualnim društvenim promjenama i
preusmjeravala izazove koji se odnose na visoko obrazovanje u svijetu brzih promjena.
Tvrdnje (čestice)
Stupanj
neslaganja
(1+2)
Neodlučni
(3)
Stupanj
slaganja
(4+5)
M S
D
Sveučilišta bi morala mnogo više doprinositi
rješavanju problema u lokalnim zajednicama. 5,3 26,8 67,3 3,8
8
,
92
Sveučilišta bi morala mnogo više staviti
naglasak na obrazovanje društveno odgovornih
i aktivnih građana.
3,9 33,8 61,9 3,7
9
,
86
Sveučilišta bi morala mnogo više služiti
potrebama gospodarskog sektora. 2,9 21,1 76,1 4,0
1
,
82
Sveučilišta bi morala mnogo više promicati
obrazovanje za osobne potrebe i razvoj
osobnosti.
4,6 22,2 72,5 3,9
8
,
85
Sveučilišta bi morala povesti mnogo više
računa o internacionalnoj i multikulturalnoj
dimenziji obrazovanja, umrežavanju te službi
svijetu.
4,3 19,4 76,4 4,0
6
,
89
Tablica 8. Postotci odgovora sudionika na čestice koje se odnose na pojedine pristupe i koncepte viskog
obrazovanja.
4. Zaključak
Pilot istraživanjem željeli smo ispitati stavove studenata nastavničkih studija u Mostaru i
Zagrebu o pojedinim aspektima visokog obrazovanja. U radu smo prikazali rezultate koji se
odnose na socijalni kontekst studentskog života te njihova promišljanja o šire zacrtanim
svrhama visokog obrazovanja. Temeljem takvog pristupa propitane se teme i nalaze može
sažeti na sljedeći način:
Na nastavničkim studijima oba sveučilišta, posljedično i u struci, izrazito je prisutna
ženska populacija (87%);
Studenti u Zagrebu značajno se više školuju uz potporu ministarstva (90%), dok
studenti u Mostaru sami plaćaju studij (94%);
Mobilnost studenata nastavničkih studija na oba sveučilišta izrazito je niska (2%);
Polovica ispitanih razmišlja o odlasku iz države u potrazi za poslom, dok gotovo
četvrtina iskazuje sigurne namjere u tom smjeru (značajno više studenti mostarskog
sveučilišta u odnosu na zagrebačko);
Iako su materijalne prilike dijela studenata narušene, daleko je najveći broj onih koji
se opisuju prosječnim (73%) ili iznadprosječnim obiteljskim položajem (16%);
Iako većina studenata sebe opisuje vjernicima, zamjetna je razlika između studenata u
Mostaru (92%) od onih u Zagrebu (55%).
Kad je u pitanju pridavanje svrhe neohumanističkoj ili neoliberalnoj obrazovnoj tvorbi,
vidimo da su studenti usmjereniji prema humanističkoj koncepciji visokog obrazovanja.
Međutim, kad je u pitanju pridavanje svrhovitosti šire zacrtanim konceptima i pristupima
visokom obrazovanju, očito je da smatraju da bi ono trebalo podjednako služiti izgradnji
osobe, gospodarskom rastu, lokalnoj i međunarodnoj zajednici, kao i društvenoj pravdi. To
nas je navelo na zaključak da studenti ili još nisu posve upućeni u postojanje različitih
obrazovnih koncepata ili smatraju da bi temeljna svrha sveučilišta trebala biti višestruka i
polivalentna, kako bi primjereno odgovorila na brojne izazove i promjene u društvu. S druge
strane, ovakvi rezultati mogu biti i rezultat nedovoljno diskriminatornog mjernog instrumenta.
Ono što na neki način objedinjuje rezultate u ovom dijelu rada u debati i promišljanju uloge
obrazovanja i što na koncu treba naglasiti jest sadržajna sličnost, odnosno razmjerna bliskost
dviju ispitanih studentskih populacija po pitanju sagledavanja svrhe obrazovanja danas.
Provedeni statistički testovi nisu pokazali da postoji značajna razlika, odnosno da među
mladima dvaju sveučilišta prevladavaju slični pogledi na obrazovne svrhe i njihove tvorbe.
Literatura
1. Babić, Z., Matković, T. i Šošić, V. (2006) Strukturne promjene visokog obrazovanja i
ishodi na tržištu rada, Privredna kretanja i ekonomska politika, 16 (108), str. 26-65.
2. Bejaković, P. (2006) Dugotrajna nezaposlenost: odrednica socijalne isključenosti, u:
UNDP Hrvatska (2006): Siromaštvo, nezaposlenost i socijalna isključenost, Zagreb:
UNDP Hrvatska.
3. Burušić, J., Babarović, T., Marković, N. (2010.) Koliko daleko padaju jabuke od
stabla? Odnos obrazovnih postignuća djece i obrazovne razine njihovih roditelja,
Društvena istraživanja, Zagreb, God. 19, br. 4-5, str. 709-730.
4. Ćulum, B., Ledić, J. (2010.) Civilna misija sveučilišta element u tragovima,
Filozofski fakultet u Rijeci, Rijeka.
5. Haralambos, M., Holborn, M. (2002.) Sociologija teme i perspektive, Golden
marketing, Zagreb.
6. Golub, B. (1988.) Odliv mozgova: socijalni profil istraživača-migranata, Institut za
društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
7. Jovanović, Kranjec, M. (2013.) Ekonomizacija visokog obrazovanja u Republici
Srbiji, Ekonomski horizonti, Vol. 15, No. 1 (str. 87-96)
8. Jukić, R. (2013) „Ženska pedagogija“ i feminizacija nastavničke struke kao čimbenici
skrivenog kurikula, Školski vjesnik 62(4), str. 541-558.
9. Karajić, N. (2013.) Hrvatski sustav visokog obrazovanja između humanizacije i
marketizacije znanja, u zborniku Hrvatski identitet u promjeni? Relacijski identiteti 2,
ur. Cifrić, I., Trako Poljak T., Klasnić, K., str. 177-202.
10. Krištof, M., Pisk, K., Radeka, I. (2011.) Istraživanje o primjeni bolonjskog procesa na
hrvatskim sveučilištima,
11. Liessmann, K.P. (2008.) Teorija neobrazovanosti. Zablude društva znanja, Naklada
Jesenski i Turk, Zagreb.
12. Lynch, K. (2006.) Neo-liberalism and Marketisation: the implications for higher
education, European Educational Research Journal, Vol.5, No.1.
13. Miličević, F., Dolenec, D. (2009.) Razvoj socijalne dimenzije u obrazovanju: izvještaj
za Hrvatsku, Friedrich Ebert Stiftung, IDIZ Centar za istraživanje i razvoj
obrazovanja, Zagreb.
14. Obadić, A., (2011.) Utjecaj financijske krize na globalno tržište rada, EFZG - Serija
članaka u nastajanju, str. 1-16, Ekonomski fakultet Zagreb.
15. Saunders, D.B. (2010.) Neoliberal Ideology and Public Higher Education in the
United States, Journal for Critical Education Policy Studies, Vol.8, No.6,
Massachusetts, USA.
16. Socijalna i ekonomska slika studentskog života u Hrvatskoj: nacionalno izvješće
istraživanja EUROSTUDENT za Hrvatsku (2011.) Institut za razvoj obrazovanja,
Zagreb.
17. Vrkaš, V., Ilišin, V. (2015.) Potrebe, problemi i potencijali mladih u Hrvatskoj,
istraživački izvještaj,
18. Vuletić, N. (2009.) Bolonjska reforma i javno sveučilište: mene, tekel, fares? Kolumna
Javne politike visokog obrazovanja, Institut za razvoj obrazovanja, Zagreb.
ResearchGate has not been able to resolve any citations for this publication.
ResearchGate has not been able to resolve any references for this publication.