Cilj ovog istraživačkog nastojanja bila je afirmiranje osjetljivosti ideje i prakse vakufa prema preveniranju pojave diskriminacije osoba treće životne dobi. U radu je urađena terminološka analiza ageizma – diskriminacije starijih, predstavljene su teorije starenja i koncept aktivnog starenja, te su predstavljeni neki pokazatelji socijalne sigurnosti starijih osoba u Bosni i Hercegovini.
Od istraživačkih metoda u istraživanju su korišteni metod teorijske analize i deskriptivno-analitički survey metod, a od tehnika anketiranje i skaliranje. Istraživanje je provedeno na području Travnika na uzorku od 100 ispitanika starijih osoba preko 65 godina života.
Rezultati istraživanja su pokazali da je dobna diskriminacija prisutna je u bosanskohercegovačkom društvu; starije osobe osjećaju diskriminaciju u svim sferama života, naručito u uslugama vezanim za zdravstvene institucije i ponašanju medicinskog osoblja u zdravstvenim ustanovama; starije osobe ne participiraju u društvenom-političkom životu lokalnih zajednica i ne mogu predlagati i učestvovati u donošenju zakona o starijim osobama; siromaštvo je duboko ukorijenjeno dugogodišnjim malim penzijama i to utječe na nemogućnost aktivnog i zdravog starenja; kod starijih osoba osjećaj frustracija potječe posebno od osjećaja nemoći da sami sebi pomognu i od nepovjerenja u institucije sistema.
Religijske institucije, poput institucije vakufa koja je dio vjerske prakse i islamske tradicije Bošnjaka, mogu sadržavati odgovore koji nemaju samo historijski značaj.
Ključne riječi: ageizam, teorije starenja, koncept aktivnog starenja, prevencija diskriminacije