Nastava početnog čitanja i pisanja kontinuirano je aktuelna u naučnim i stručnim krugovima. Teorija napreduje, istraživanja su brojna, a na toj bazi se nastavna praksa poboljšava i usavršava. Tradicionalni koncept ovog nastavnog područja nije bio na zadovoljavajućem nivou uspješnosti. Neinstrumentalni ciljevi, formalizovan pristup sadržajima, numeričko ocjenjivanje, prekratak period za ovladavanje početnim čitanjem i pisanjem kroz pretežno frontalni oblik rada, samo su neki od elemenata koje je trebalo mijenjati ili unapređivati. Nastavni program reformisane škole u Crnoj Gori unio je čitav niz novina, među kojima su centralne: precizno ciljno planiranje, fleksibilan predlog nastavnih sadržaja, opisno ocjenjivanje, insistiranje na individualizovanom i igrovnom pristupu, trogodišnji period za realizaciju ciljeva. Ipak, sačuvane su i mnoge, tradicionalno provjerene i dokazane metodičke komponente. Pokušali smo da u ovom radu ukratko prezentujemo aktuelnu teorijsku osnovu na kojoj je zasnovana nastava početnog čitanja i pisanja, te da damo komparativan osvrt na tradicionalni i reformisani koncept ovog nastavnog područja i, naravno, odredimo kako inovacije mijenjaju ulogu učenika i nastavnika.