Conference PaperPDF Available

Javni dug i razvoj

Authors:
6. januara 2019. godine, Univerzitet Donja Gorica, Podgorica, Crna Gora
Prof. dr Milorad Katnić
Božićne rasprave o ekonomiji - Javni dug i razvoj
U vremenu kada javni dugovi dostižu istorijski rekordne nivoe, tema
Javni dug i razvoj je veoma važna i veoma aktuelna. U svom izlaganju ja
ću pokušati da razmotrim tri pitanja:
1. Da li je dug izvor propasti ili prosperiteta?
2. Kakav je odnos između visine javnog duga i razvoja?
3. Da li smo na pragu globalne krize dugova?
1
1. Da li je dug izvor propasti ili prosperiteta?
Otkud ovo pitanje?
Deset godina je prošlo od razbuktavanja jedne od najvećih finansijskih
kriza u istoriji. A svijet nikada nije bio bogatiji. Globalni BDP na kraju
2016. godine iznoso je 76 triliona dolara i veći je za 29 triliona dolara
odnosno 60% od prosjeka globalnog BDP u godinama prije krize (2000-
2009).
Istovremeno, svijet nikada nije bio zaduženiji. Globalni dug dostigao je
rekordni iznos od 164 triliona dolara, odnosno 225% globalnog BDP, na
kraju 2016. godine. Globalni dug je 60% nominalno, odnosno za 12%
BDP veći nego na vrhuncu, prije izbijanja krize.
Rastu globalnog duga značajno je doprinio rast javnog duga, koji čini
37% globalnog duga. Vrijednost medijane javnog duga u odnosu na BDP
je sada 52%, što je značajno veće u odnosu na predkrizni nivo 2008.
godine kada je iznosila 36%. Prosječan nivo globalnog javnog duga na
kraju 2016. iznosio je 83% globalnog BDP, što je najveći iznos nakon II
svjetskog rata.
Najbogatije države, poput SAD, Japana, Francuske i Italije su
najzaduženije. Prosječan javni dug G7 država je na kraju 2016. godine
iznosio 119,7% BDP.
Da li bi uprošćen pogled na ova dva ekonomska pokazatelja značio da
veći dug donosi i veći nivo razvoja. Odgovor nije jednostavan.
Dug sam po sebi nije ni loš ni dobar. Dug omogućava povećanje današnje
potrošnje na račun budućih prihoda. Zato ključno pitanje nije da li se
zaduživati već za koje namjene se zaduživati?
Ako se dugom finansira potrošnja koja iz budućih prihoda ne može biti
vraćena onda je taj dug put u propast.
Ako dug pomaže alokaciju sredstava koja povećava produktivnost i
buduće prihode onda je dug put u napredak.
Npr. ako pozajmimo novac za kupovinu luksuznog automobila da bismo
se okolo vozili, to ne generiše prihode već dodatnu buduću potrošnju. To
je kreacija lažnog bogatstva koje se obično završava propašću -
dužničkom krizom.
2
Nasuprot tome, ako pozajmimo novac za kupovinu traktora kojim ćemo
obrađivati više zemlje i dobiti više žetve pa iz tog prihoda možemo
otplatiti i dug i kamate i još da nam ostane, onda to zaduženje vodi
povećanju blagostanja.
Slično je i u situaciji kada se zadužuje država. Zaduživanje države za
neproduktivnu tekuću potrošnju, a posebno tzv. pork spending, ne
generiše dobrobit za društvo odnosno ekonomiju, već samo dodatni
trošak. Zaduživanje države za ulaganje u infrastrukturu, obrazovanje ili
zdravstvo koje povećava produktivnost ekonomije i donosi rast prihoda u
budućnosti veći od troška tog duga, doprinosi povećanju nacionalnog
bogatstva.
Dakle, kao i u slučaju privatnog zaduživanja i javno zaduživanje stvara
mogućnost za veću potrošnju. Veća potrošnja vodi rastu ekonomije. Da li
će rast usljed veće potrošnje tj. većeg zaduživanja biti kratkoročan ili
dugoročan zavisi od karaktera potrošnje i njenog uticaja na produktivnost.
Ako budući prihodi koje generiše zaduživanje rastu brže od rasta otplate
duga onda takvo zaduživanje ima ekonomski smisao. U suprotnom,
zaduživanje generiše obavezu većih rashoda za dugove, a sporiji rast
prihoda znači da će državi manje novca ostajati u budućnosti. Ovo znači
da će država u budućnosti manje trošiti ili više oporezovati, što vodi
smanjenju ukupne tražnje i kreira smanjenje ekonomske aktivnosti.
3
2. Kakav je odnos između visine javnog duga i razvoja
Pored svrhe potrošnje, karakteristike samog duga, imaju uticaj na
ekonomiju odnosno razvoj. U prvom redu visina javnog duga. Zato je
moje drugo pitanje, kakav je odnos između visine javnog duga i razvoja?
Ni u pogledu ovog pitanja ni ekonomska teorija ni empirija ne daju
jednoznačan odgovor. Ne postoji prag nakon koga iznos duga postaje
štetan po razvoj. Ne postoje ni pragovi na osnovu kojih možemo sa
sigurnošću reći da li je neka država nisko ili visoko zadužena.
Na nivou generalnih zaključaka, neka uticajna istraživanja, poput
Krugman-ovog iz 1988. godine, objašnjavaju da veći nivo javnog duga
ugrožava ekonomski rast kroz: povećanje nesugurnosti zbog budućeg
većeg oporezivanja, crowding out privatnih investicija i smanjenja
otpornosti države na ekonomske šokove. Najčešće se citira dokument
autora Carmen Reinharta i Kenet Rogofa iz 2010, koji tvrde da kada javni
dug pređe 90% BDP ekonomski rast usporava naredne dvije decenije, a
da kumulativni troškovi tog usporavanja mogu biti ogromni.1
Ekonometrijsko istraživanje koje je objavio MMF 2010 godine2 analizira
uticaj visokog javnog duga na dugoročni ekonomski rast, bazirano na
podacima razvijenih i brzorastućih ekonomija kroz skoro četiri decenije
(1970-2007), sugeriše da u prosjeku povećanje inicijalnog odnosa
dug/BDP za 10 pp vodi smanjenju godišnje stope rasta BDP pc za 0,2%.
Ovaj efekat je snažniji u brzorastućim ekonomijama nego u bogatim (gdje
je smanjenje u prosjeku 0,15%), i snažniji je u situacijama kada je
inicijalni nivo javnog duga veći3.4
Na drugoj strani, pojedina novija istraživanja sugerišu da ne postoji veza
između javnog duga i ekonomskog rasta. Na primjer istraživanje Tejvana
Petingera iz decembra 2017. godine5. Na ovom stanovištu su i kenzijanci
koji zagovaraju da u recesiji kada padne privatna potrošnja državno
1 The average high-debt episodes since 1800 last 23 years and are associated with a growth rate more than one percentage point
below the rate typical for periods of lower debt levels. That is, after a quarter-century of high debt, income can be 25% lower
than it would have been at normal growth rates. - Reinhart and Rogoff (Reinhart, C. M., and K. S. Rogoff. 2010. “Growth in a
Time of Debt.” The American Economic Review 100: 573–578.)
2 Public Debt and Growth, Working Paper No. 10/174
https://www.imf.org/en/Publications/WP/Issues/2016/12/31/Public-Debt-and-Growth-24080
Jaejoon Woo ; Manmohan S. Kumar, July 1, 2010
3 Uzroci usporavanja rasta su: veće dugoročne kamate, veće buduće distorzivno oporezivanje, veća inflacija, veća nestabilnosti
i makroekonomska volativnost.
4 Visok dug čini države ranjivim na iznenadne promjene na finansijskim tržištima.
Visok dug takođe limitira mogućnost državama da reaguju i pomognu ekonomiju u situacijama pada ekonomske aktivnosti,
finansijske i ekonomske krize. Istorijsko iskustvo ukazuje da, usljed limitiranih kapaciteta da visokozadužene države reaguju u
vrijeme krize, dubina i dužina recesije je veća.
5 Pogledati: Impact of National Debt on Economic Growth, Tejvan Pettinger December 8, 2017 economics
4
pozajmljivanje može biti efikasan fiskalni stimulans koji povećava stope
ekonomskog rasta u kratkom i srednjem roku.
Tako dolazimo do mišljenja da je državno zaduživanje za potrebe
povećanja tražnje i ekonomske aktivnosti u recesiji poželjno, a da tokom
perioda rasta država treba da stvara fiskalne rezerve.
Problem je što bogate države, posljednjih pola vijeka, u lošim ali dobrim
vremenima povećavaju svoju potrošnju i svoje dugove.
Tako dolazimo do trećeg pitanja.
5
3. Da li smo na pragu globalne krize dugova?
Bez obzira na akumulirano znanje i iskustvo, tehnološki napredak i rast
ukupnog bogatstva, krize su se dešavale i ponavljale. Izvjesno je i da će
se nova kriza desiti iako niko sa sigurnošću ne zna kada. Ipak, sve je više
ekonomista koji upozoravaju da smo na pragu nove krize i da upravo
visoki dugovi mogu biti njen dominantan uzrok.
Nakon tek nešto više od 10 godina od velike finansijske krize ponovo
testiramo Minskovu hipotezu. Shodno hipotezi američkog ekonomiste
Filipa Minska, godine stabilnosti hrane povećanje finansijske
nestabilnosti. U uslovima ekonomskog rasta koji se ponavlja više godina,
ljudi se opuste, počnu da više troše, da više investiraju, da preuzimaju
više rizika, da se više zadužuju. U takvim okolnostima dolazi do rasta
vrijednosti imovine, svi se osjećaju bogatijim, banke lakše odobravaju
kredite što vodi daljem ubrzanju rasta i sve zajedno donosi spiralu
pozitivnih očekivanja i takozvane balone na tržištima. Optimisti se nadaju
da “ovaj put može biti drugačiji”, da su visoki dugovi nova ekonomska
normalnost. A kada se kriza desi, mnogi se čude, kako to da smo
zaboravili istorijske lekcije, uključujući i nedavne.
Nakon finansijske krize ekonomski globalni rast je godinama relativno
stabilan. Zajedno sa jeftinim novcem dugogodišnji ekonomski rast je na
mnogim tržištima donio rast vrijednosti imovine na istorijske
maksimume. Tokom 2018. godine smo bili svjedoci sloma tržišta kripto
valuta i krajem godine značajne korekcije vrijednosti akcija, na
razvijenim tržiptima, posebno u SAD.
Da li je već izražen bubble i na tržištima nekretnina? Da li postoji
prijetnja inflacije? Da li nam slijedi deleveraging? Da li smo na pragu
nove krize?6
Ako se kriza dogodi u skoroj budućnosti, kontekst u kojoj će se donosioci
odluka sa njom suočiti je zabrinjavajuće drugačiji. Globalni dugovi su na
istorijskom maksimumu, kamatne stope su gotovo na istorijskom
minimum7, iscrpljeni su fiskalni prostori u većini velikih ekonomija, a ne
postoji koordinacija i saradnja donosioca odluka u najmoćnijim
državama.
6 U posljednjem izvještaju MMF, o stanju globalne ekonomije (World Economic Outlook released overnight) je naglašeno da su
niske kamatne stope i rekordno visoki dugovi u razvijenim državama potencijalni okidači za narednu krizu. Sa promjenom
kamatnih stopa mnoge visokozadužene države biće u riziku. U nedostatku fiskalnog prostora za reakciju naredna kriza može biti
veoma opasna.
7 Jedno je jasno, ako se kriza uskoro dogodi, prostor za državnu intervenciju je sužen. Na primjer, u prethodnim recesijama
FED je smanjivao kamatne stope za preko 500 bazičnih poena, a danas je taj prostor u SAD dvostruko manji, a u euro zoni i
Japanu gotovo da ne postoji.
6
Istovremeno, svjedoci smo nesinhronizovanih monetarnih politika.
Federalne rezerve su od decembra 2015. godine devet puta podigle
referentnu kamatnu stopu. ECB nije nijednom. U Japanu referentne
kamatne stope su još uvijek negativne. U Kini monetarna politika ide u
smjeru labavljenja kako bi se umanjile posljedice trgovinskog rata sa
SAD. Ovo divergentno kretanje kamatnih stopa u SAD i drugim ključnim
centralnim bankama vodi jačanju dolara što otežava državama otplatu
duga u dolarima. Svi smo svjedoci problema sa kojima se suočavaju
tržišta Argentine, Turske, Pakistana i drugih država koji imaju visoku
izloženost prema dolarskim dugovima.
Nova, radikalnija forma monetarne i fiskalne intervencije je preostala
opcija koja stoji na rapolaganju donosiocima odluka u slučaju krize. U
krajnjem, mjera koja do sada nije testirana je transfer novca direktno
pojedincima. Pitanje je da li su ove mjere politički prihvatljive. A
posebno pitanje je što bi bile posljedice ovih mjera. Kritičari
kvantitativnog popuštanja ukazuju da ove mjere šalju pogrešne podsticaje
tržištu i naduvavaju balone na tržištima svih oblika imovine, nakon čega
može uslijediti globalni kolaps.
7
Što želim da zaključim?
1. Krize su se dešavale i ponavljale. Krize će se ponovo dešavati.
2. Malo znamo i malo ćemo ikada znati da bismo mogli predvidjeti
kada će se tačno kriza desiti. Ali je sigurno da joj se približavamo.
3. Kredit može izgledati kao dobar saveznik, ali dug je uvijek teret i
opasan neprijatelj.
4. Dugovi su kroz istoriju često bili uzroci kriza i propasti.
5. Istorijsko iskustvo nas uči da će u budućoj krizi bolje proći države
koje su spremne, koje su finansijski sigurnije. A više su sigurne one
koje su manje dužne.
6. Visok javni dug je manji problem za razvijene države koje ga mogu
monetizovati. Visok javni dug je poseban problem za države
izložene eksternim šokovima sa neinvesticonim kreditnim
rejtingom.
7. Vrijeme ekonomskog rasta je vrijeme za jačanje fiskalne snage i
finansijske sigurnosti. Osnaživanje u dobrim vremenima čini nas
otpornijim i u vremenima krize.
Ako smo naučili osnovne lekcije iz prethodnih dužničkih kriza, nadam se
da ćemo narednu dočekati zdraviji i snažniji.
8
ResearchGate has not been able to resolve any citations for this publication.
ResearchGate has not been able to resolve any references for this publication.