Sažetak: Cilj rada je predstaviti rezultate istraživanja o efektima djelovanja izražavanja zahvalnosti na psihološko blagostanje djece i mladih. Zahvalnost predstavlja osobinu ili dispoziciju ličnosti koja se manifestira u sklonosti prepoznavanja pozitivnih akcija drugih i reagiranju emocijom zahvalnosti, a također i socijalnu emociju koja se javlja u trenutku kada osoba postane svjesna doživljenog pozitivnog i neočekivanog događaja, dok subjektivno psihološko blagostanje predstavlja mentalno stanje koje se odnosi na pozitivnu ili negativnu evaluaciju vlastitog života, kao i na prijatne ili neprijatne afektivne reakcije izazvane evaluacijom vlastitih životnih iskustava. Dosadašnji naučnici najviše su se bavili ispitivanjem efekata izražavanja zahvalnosti na psihološko blagostanje ljudi. Kada su u pitanju djeca i mladi, dokazali su da izražavanje zahvalnosti djeluje pozitivno i na psihološko blagostanje djece i mladih, tj. da razvija ugodno mentalno stanje koje se na kognitivnom planu manifestira kroz izražavanje općeg zadovoljstva životom, zatim kroz optimističnost i ispunjenost nadom uz očekivanje pozitivnih ishoda u životu te zadovoljstvo školom, na emocionalnom planu kroz doživljavanje prijatnih osjećanja, a na socijalnom planu kroz spremnost na opraštanje, pomaganje drugima i integraciju. Naučnici su dokazali da se može i uvježbavati izražavanje zahvalnosti kod djece i mladih putem tehnika zahvalnosti, i na taj način ciljano intervenirati u pravcu poboljšanja njihovog psihološkog blagostanja. Ključne riječi: zahvalnost, psihološko blagostanje, djeca, mladi, tehnike zahvalnosti Uvod Iako je zahvalnost unutar religija poput judaizma, kršćanstva i islama stoljećima bila predstavljena kao vrlo cijenjena vrlina (McCullough i sar., 2001), psiholozi su je počeli znan-stveno proučavati unutar pozitivne psihologije tek u posljednja dva de-setljeća. Definirali su je kao osobinu ili dispoziciju ličnosti koja se manifestira u sklonosti prepoznavanja pozitivnih akcija drugih i reagovanju emocijom zahvalnosti (McCullough, Emmons i Tsang, 2002), ali i kao socijalnu emociju koja se javlja u trenutku kada osoba postane svjesna doživljenog pozitivnog i neočekivanog događa-ja. (Watkins, 2004) Proučavali su i kako se razvija doživljaj i izražavanje zahvalnosti tokom dobi, međutim, u najvećoj mjeri proučavali su efekte djelovanja izražavanja zahvalnosti na psihološko blagostanje ljudi, tj. zanimalo ih je da li i kako izražava-nje zahvalnosti utječe na procjenu zadovoljstva ljudi vlastitim životom u cjelini ili u pojedinim aspektima, kao i na emocionalne reakcije na vlastite životne događaje. Utvrdili su da izražavanje zahvalnosti doprinosi unapređenju mentalnog i fizičkog zdravlja te poboljšanju socijalnih odnosa ljudi (Emmons i McCullough, 2004; Fredrickson, 2001; Wood i sar., 2009), zatim da doprinosi sprečavanju razvoja nepoželjnih i negativnih ko-gnicija, afekata, sjećanja i određenih psihičkih problema. (Watkins, 2014; Seligman i sar., 2006; Woodward, Moua, i Watkins, 1998; Seligman, Rashid i Parks, 2006) Realizirali su brojna istraživanja, i to ne samo na UDK 159.922.7