ArticlePDF Available

MOTIVACIJSKA ORIJENTACIJA STUDENATA U ODNOSU NA SPORTSKU GIMNASTIKU

Authors:

Abstract

1. UVOD Sportaš, odnosno svaki čovjek, ima svjesne i nesvjesne razloge zašto se ponaša na određeni način. Ti razlozi se definiraju kao motivi. Motivi su zapravo pobude koje čovjekovo djelovanje usmjeravaju prema nekom određenom cilju, održavaju to djelovanje i pojačavaju njegov intenzitet. Motivacija je ključan dio u razumijevanju obrasca ponašanja, i u procjenjivanju intenziteta i smjera ponašanja, kao i njezin završetak (Schaie i sur., 2001.). Pretpostavka teorije dostignuća u sportu govore da je motivacija funkcija dispozicijskih osobina pojedinca, ali i situacijskih karakteristika sportskoga konteksta. Okolinski faktori predstavljaju sredstva koja pojedinac iskorištava za formiranje motivacijski relevantnih poticaja, a interpersonalni kontekst važan je faktor koji oblikuje sportaševu percepciju (Barić, 2005.). Suvremena istraživanja motivacije u okviru socijalno-kognitivnih teorija tumače uključenost i ustrajnost u sportskoj aktivnosti, količinu i intenzitet bavljenja sportom i sportsku uspješnost kao ciljno usmjerene (Barić i sur., 2006.). U sportu je vrlo važno znati što motivira sportaša za početak bavljenja sportom, ostanak u pojedinom sportu, kao i razloge za prestanak bavljenja tim sportom. Istraživači navode brojne motive kao važne za bavljenje određenim sportom: poboljšanje zdravlja, sklapanje prijateljstva, druženje, učenje vještina, pobjeđivanje na natjecanju itd. Međutim, bitno je spomenuti da svi sportaši ne definiraju sposobnost, odnosno uspješnost na isti način. Prema dosadašnjim istraživanjima (Duda i sur., 1991.) postoje dva osnovna pristupa kineziološkim aktivnostima, odnosno dva tipa ciljne orijentiranosti prema kojima će sportaš prosuđivati vlastitu kompetentnost: 1) Intrinzični pristup, usmjerenost prema zadatku i usavršavanju sportskih vještina (task orijentacija). Takav sportaš koristi samoreferentni kriterij vrednovanja vlastite izvedbe i uspješnosti, koji se temelji na usporedbi s prethodnim postignućem, razinom sposobnosti ili vještine. 2) Ekstrinzični pristup, usmjerenost prema izvedbi i rezultatu (ego orijentacija). Sportaši ovakve ciljne orijentacije vlastitu kompetentnost procjenjuju prema normativnom kriteriju evaluacije tj. u odnosu na druge. Prethodno znanstveno priopćenje
ZNANSTVENI RADOVI IZVAN TEME
242
Zoran Čuljak
Kristijan Marić
Damir Crnjac
MOTIVACIJSKA ORIJENTACIJA STUDENATA
U ODNOSU NA SPORTSKU GIMNASTIKU
1. UVOD
Sportaš, odnosno svaki čovjek, ima svjesne i nesvjesne razloge zašto se ponaša
na određeni način. Ti razlozi se definiraju kao motivi. Motivi su zapravo pobude
koje čovjekovo djelovanje usmjeravaju prema nekom određenom cilju, održavaju to
djelovanje i pojačavaju njegov intenzitet. Motivacija je ključan dio u razumijevanju
obrasca ponašanja, i u procjenjivanju intenziteta i smjera ponašanja, kao i njezin
završetak (Schaie i sur., 2001.). Pretpostavka teorije dostignuća u sportu govore da je
motivacija funkcija dispozicijskih osobina pojedinca, ali i situacijskih karakteristika
sportskoga konteksta. Okolinski faktori predstavljaju sredstva koja pojedinac
iskorištava za formiranje motivacijski relevantnih poticaja, a interpersonalni kontekst
važan je faktor koji oblikuje sportaševu percepciju (Barić, 2005.). Suvremena
istraživanja motivacije u okviru socijalno-kognitivnih teorija tumače uključenost i
ustrajnost u sportskoj aktivnosti, količinu i intenzitet bavljenja sportom i sportsku
uspješnost kao ciljno usmjerene (Barić i sur., 2006.). U sportu je vrlo važno znati što
motivira sportaša za početak bavljenja sportom, ostanak u pojedinom sportu, kao
i razloge za prestanak bavljenja tim sportom. Istraživači navode brojne motive kao
važne za bavljenje određenim sportom: poboljšanje zdravlja, sklapanje prijateljstva,
druženje, učenje vještina, pobjeđivanje na natjecanju itd. Međutim, bitno je spomenuti
da svi sportaši ne definiraju sposobnost, odnosno uspješnost na isti način. Prema
dosadašnjim istraživanjima (Duda i sur., 1991.) postoje dva osnovna pristupa
kineziološkim aktivnostima, odnosno dva tipa ciljne orijentiranosti prema kojima
će sportaš prosuđivati vlastitu kompetentnost:
1) Intri n z i čni pristup, usmjerenost prema zadatku i usavršavanju sportskih vještina
( task orijentacija). Takav sportaš koristi samoreferentni kriterij vrednovanja
vlastite izvedbe i uspješnosti, koji se temelji na usporedbi s prethodnim
postignućem, razinom sposobnosti ili vještine.
2) Ekst r i n z ični pristup, usmjerenost prema izvedbi i rezultatu (ego orijentacija).
Sportaši ovakve ciljne orijentacije vlastitu kompetentnost procjenjuju prema
normativnom kriteriju evaluacije tj. u odnosu na druge.
Prethodno znanstveno priopćenje
19. LJETNA ŠKOLA KINEZIOLOGA REPUBLIKE HRVATSKE
243
Osobi s dominantnim intrinzičnim pristupom vježbanju važno je kako se osjeća
za vrijeme vježbanja, a onoj sa dominantnim ekstrinzičnim pristupom značajniji je
rezult at, n agrad a, bilo da je rije č o materijalnoj ili nekoj drugoj vanjskoj manifestaciji
uspjeha.
Poseban značaj identifikacije ciljne orijentiranosti ima u estetskim sportovima
gdje je emocionalna ekspresija pokretom često ključ natjecateljske uspješnosti. Tako
Miletić i sur. (2008.) dokazuju značajnu povezanost intrinzične orijentacije i dobrog
plesnog izvođenja kod djevojčica i dječaka. Sportska gimnastika, naravno spada u
one sportove koji sadrže estetski oblikovane i koreografski postavljene acikličke
kretne strukture (Milanović, 1997.). Motiviranost predstavlja onaj skup složenih
karakteristika pojedinca bez kojeg se faktori znanja i faktori sposobnosti za određene
aktivnosti uopće neće ili će se slabo manifestirati (Horga, 2009.). S tog je motrišta
područje motivacije iznimno važno i za uspješnost u nastavi. Posjedovanje određene
količine znanja o motivacijskim obrascima studenata, pruža se mogućnost nastavniku
za precizniji individualni pristup u nastavi, a samim tim i za što bolju realizaciju
postavljenih ciljeva globalnog plana i programa, te postizanje maksimalno moguće
angažiranosti u nastavnom procesu.
Cilj ovoga istraživanja je utvrditi razinu motivacijske orijentacije studenata u
odnosu na sportsku gimnastiku. Poseban cilj je formirati skupine studenata s obzirom
na njihovu orijentacijsku strukturu.
2. METODE RADA
Uzorak ispitanika čini 55 studenata u dobi od 21 do 23 godine. Ispitanici pohađaju
drugu godinu Studija fizičke kulture u Mostaru. Ujedno, nitko od ispitanika nije imao
prethodno iskustvo uvježbavanja elemenata iz sportske gimnastike, niti nekog drugog
značajnijeg kontakta s ovim sportom.
Za procjenu individualnih razlika studenata u motivaciji prema sportskoj
gimnastici, korišten je upitnik ciljne orijentacije Task and Ego Orientation in Sport
Questionnaire – TEOSQ (Duda i sur., 1992.; Barić i sur., 2006.). Test sadrži 13 pitanja
koja čine dvije glavne varijable:
- intrinzična motivacija (unutrašnja): „TASK”,
- ekstrinzična motivacija (vanjska): „EGO”.
Klasifikacija odgovora rangirana je na Likertovoj skali, gdje je 1 – nikako se ne
slažem, a 5 – potpuno se slažem.
Rezultati su obrađeni na način da su prvo izračunati osnovni deskriptivni
pokazatelji svih čestica i dvije glavne varijable (aritmetička sredina, standardna
devijacija, te iimalne i maksimalne vrijednosti). Za formiranje skupina studenata u
ZNANSTVENI RADOVI IZVAN TEME
244
odnosu na vrijednosti varijabli za procjenu intrinzične i ekstrinzične orijentiranosti
korištena je taksonomska analiza, opcija „K-means clustering”.
3. REZULTATI I RASPRAVA
Tabl i c a 1. Deskriptivni pokazatelji varijabli za procjenu ekstrinzične i intrinzične
orijentiranosti prema sportskoj gimnastici
AS mini. maks. SD
A 1,84 1,00 5,00 1,05
B 4,78 3,00 5,00 0,53
C 2,60 1,00 5,00 1,03
D 3,20 1,00 5,00 1,10
E 4,73 3,00 5,00 0,56
F 1,82 1,00 4,00 0,96
G 3,82 1,00 5,00 1,00
H 3,58 1,00 5,00 1,07
I 2,49 1,00 5,00 1,14
J 4,44 1,00 5,00 0,83
K 1,89 1,00 5,00 1,17
L 4,49 1,00 5,00 0,81
M 4,13 1,00 5,00 0,94
TASK 4,28 2,14 5,00 0,53
EGO 2,31 1,17 4,67 0,70
LEGENDA: A - Samo ja mogu dobro izvesti zadatak, B - Naučio/la sam nešto novo i želim još vježbati,
C - Mogu zadatak izvesti bolje od mojih prijatelja, D - Drugi vježbaju jednako dobro kao ja, E- Naučio/la
sam nešto zabavno, F - Drugi su dosta griješili, ja nisam, G - Naučio/la sam zadatak uporno vježbajući,
H - Zaista sam se namučio/la, I - Mislim da ću dobiti najveću ocjenu, J - Želio/la bih nastaviti ovako
vježbati, K - Najbolji/a sam, L - Zaista se dobro osjećam dok vježbam, M - Dao/la sam sve od sebe.
Iz Tablice 1. mogu se iščitati deskriptivni pokazatelji za sve pojedine čestice
dviju glavni varijabli. Uočava se d a ispit anici i maju ja ko v isok u int rinzičnu motivaciju
prema sportskoj gimnastici, a dosta nisku ekstrinzičnu motivaciju. Navedeno govori
o orijentiranosti studenata prema zadatku, odnosno učenju i usavršavanju elemenata
sportske g i m nasti ke kroz ulaganje napora. Studenti su v isokom prosječnom ocjenom
iskazali, da se dobro osjećaju dok vježbaju elemente sportske gimnastike, da se
zalažu, da su naučili nešto novo, te da iz tih razloga žele nastaviti vježbati. Njihov
razlog vježbanju nije ocjena, niti dokazivanje da su sposobniji, bolji od kolega, što
ohrabruje. Prema Robertsu i sur., (1998.) vježbač ako ne uspije nadmašiti druge,
19. LJETNA ŠKOLA KINEZIOLOGA REPUBLIKE HRVATSKE
245
javljaju se neprilagođeni obrasci ponašanja npr. izbjegavanje izazova, prestanak
ulaganja napora, odustajanje od zadataka (čime često sami pred sobom opravdavaju
neuspjeh). Vježbači orijentirani na zadatak ne odustaju od aktivnosti ni u slučaju
ponovljenih neuspjeha, već to smatraju smjernicom za vlastito usavršavanje.
Slika 1. Prosječne vrijednosti u varijablama za procjenu ekstrinzične i intrinzične motivacije
grupa studenata dobivenih taksonomskom analizom.
Mnogi autori (npr. Fox i sur.; Moreno i sur.) koristeći taksonomsku analizu dobili
su četiri grupe u odnosu na razinu ekstrinzične i intrinzične motiviranosti. Zbog
toga je i u ovom istraživanju kroz opciju ‘’K-means clustering’’ unaprijed zadano
isti broj grupa.
Rezultati pokazuju da drugu grupu studenata karakterizira visoka razina
intrinzične motivacije i također relativno visoka razina ekstrinzične motivacije.
Kod prve i četvrte grupe uočava se dominacija unutrašnje motiviranosti. Četvrtu
grupu karakterizira i jako niska vanjska motiviranost prema sportskoj gimnastici,
dok je ona kod prve grupe nešto viša. Studenti koji spadaju u treću grupu imaju,
može se reći prosječne vrijednosti obje motivacije. Dok se unutrašnja motivacija
kod ove grupe nalazi na gornjoj razini prosjeka, a vanjska na donjoj granici. U
ovom istraživanju se nije formirala niti jedna grupa koju karakterizira dominantna
ekstrinzična motiviranost.
ZNANSTVENI RADOVI IZVAN TEME
246
Prema dosadašnjim istraživanjima, dobiveni rezultati, odnosno motiviranost
studenata prema sportskoj gimnastici i formirane skupine studenata s obzirom na
njihovu orijentacijsku strukturu, može se reći da su pozitivni. Prema Dudi i sur.
(1991.) ekstrinzično orijentirane pojedince karakterizira zabrinutost prema razini
kompetitivnosti, smanjenje kvalitete izvedbe i uloženog napora nakon neuspjeha,
biranje zadataka koji su ili lagani ili preteški, a na sport gledaju kao na priliku da
poboljšaju svoj društveni status. Nadalje, utvrđuju neke karakteristike kod osoba
koje su intrinzično orijentirane: nastavljaju sa aktivnošću nakon neuspjeha, postižu
optimalnu izvedbu na natjecanju, maksimalno se trude, biraju srednje teške zadatke,
te im je sport aktivnost koja ih uči da daju najbolje od sebe, da surađuju i poštuju
pravila.
Sve navedeno ide u prilog tipu uzorka koji je korišten u ovom istraživanju,
odnosno budućim trenerima, nastavnicima ili profesorima. Oni svoj rad provode
bez namjere da se dobije neka vanjska nagrada. Uče i vježbaju zato što im se takve
aktivnosti sviđaju, što se dobro osjećaju, i to prije svega jer su usmjereni na vlastiti
napredak i smatraju ga posljedicom uloženog truda. Ovakvo zadovoljstvo je siguran
temelj za kvalitetno usvajanje motoričkih znanja iz sportske gimnastike, kojeg
studenti kasnije moraju prenositi drugima.
4. ZAKLJUČAK
Na osnovi dobivenih rezultata zaključuje se, da studenti Studija fizičke kulture
imaju visoku razinu intrinzične motivacije i nisku razinu ekstrinzične motivacije
prema sportskoj gimnastici. S obzirom na rezultate, može se reći da studenti uživaju
u zadacima koje dobivaju na nastavi sportske gimnastike. Ove aktivnosti su za njih
nove i imaju visok motiv da nauče zadane elemente kroz trud i zalaganje. Ovakva
orijentacija smatra se pozitivnom i ona čini dobar temelj za uspješno usvajanje znanja,
kojeg studenti moraju kvalitetno pohraniti. S obzirom na orijentacijsku strukturu od
formirane četiri grupe studenata, čak tri ( prva, druga i četvrta) imaju visoku razinu
orijentacije prema zadatku i usavršavanju gimnastičkih elemenata. Studenti koji
spadaju u drugu grupu pored iznimno visoke orijentacije prema zadatku, usmjereni
su i prema izvedbi i rezultatu, odnosno ocijeni. Prva grupa studenata ima dosta manju
vanjsku orijentaciju. Četvrtoj grupi studenata, učenje elemenata sportske gimnastike ili
napre dovanje su dovoljn i da se osjećaju sposobnim i uspješnim. Njihovo zadovoljstvo
nije demonstracija vlastite superiornosti, odnosno dokazivanje da su bolji od ostalih.
U budućem radu više pažnje se treba predati studentima koji spadaju u treću grupu.
Njihova motivacija je na niskoj razini, te se treba pronaći razlog takvom stanju i
način njihove bolje angažiranosti. Prvi razlog bi mogao biti, da njihova razina znanja
i sposobnosti onemogućavaju kvalitetno izvođenje zadataka, pa ih to demotivira.
Za njih su elementi preteški, pa se javlja i anksioznost. Možda su nekima od njih
19. LJETNA ŠKOLA KINEZIOLOGA REPUBLIKE HRVATSKE
247
ovakve aktivnosti prelagane, gdje izostaje kvalitetan izazov, pa se javlja dosada. U
ovom slučaju nastavniku se pruža mogućnost za individualno djelovanje, odnosno
upućivanje svakog pojedinog studenta na što kvalitetnije i uspješnije svladavanje
zadataka.
Na kraju iz navedenoga, može se zaključiti da nastava sportske gimnastike
pruža stalan izazov sposobnostima i drugim mogućnostima pojedinca, te su njezine
aktivnosti prilagođene mogućnostima studenata.
5. LITERATURA
1. Bar ić, R. (2005.). Motivacijska klima u sportskoj ekipi: situacijske i dispozicijske
determinante. Društvena istraživanja, 14 (78 79) : 783 805.
2. Barić, R.; S. Horga (2006.). Psychometric properties of the Croatian version
of Task and Ego orientation in Sport questionnaire. Kinesiology 38 (2) : 135
142
3. Duda, J. L.; J. G. Nicholls (1992.). Dimensions of achievement motivation in
schoolwork and Sport. Jurnal of Educational Psychology, 84 : 290 299.
4. Duda, J., L.; L. K. Olson; T.J. Templin (1991.). The relationship of Task and Ego
Orientation to Sportsmanship Attitudes and Perceived Legitimacy of Injurious
Acts. Research Quarterly for Exercise and Sport, 62 (1) : 79 87.
5. Fox, K.; M. Goudas; S. Biddle; J. Duda, N. Armstrong (1994.). Children task
and ego goal profiles in sport. British Journal of Educational Psychology, 64
: 253 261.
6. Horga, S. (2009.). Psihologija sporta. Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta
u Zagrebu.
7. Mila no v ić, D. (1997.). Priručnik za sportske trenere. Zagreb: Fakultet za fizičku
kulturu.
8. Miletić, Đ.; A. Miletić; B. Maleš (2008.). Do Task and/or Ego orientation
influence beter on dance performance. In Milanović D., F. Prot (Ed.)
Proceedings Book 5 International scientific conference on Kinesiology (p.
623 627). Zagreb.
9. Moreno, J. A.; E. M. Cervello; D. Gonzales (2008.). Relations among goal
orientations, motivational climate and f low in adolescent athletes. The Spanish
journal of psychology 11 (1) : 181 191.
10. Roberts, G.C.; D.C. Treasure; G. Balague (1998.). Achievement goals in sport:
the development and validation of the perception of success questionnaire.
Journal of Sports Sciences, 16, 337 347.
11. Schaie, K.W.; S. L. Willis (2001.). Psihologija odrasle dobi i starenje. Naklada
slap, Jastrebarsko.
ResearchGate has not been able to resolve any citations for this publication.
Article
Full-text available
The purpose of this study was to examine the selected psychometric properties of the Croatian version of Task and Ego Orientation in Sport Questionnaire in order to extend the construct validation of this sport motivation instrument. The present study utilized a quasi-confirmatory factor analytic approach to evaluate the theoretical two-factor structure of the original TEOSQ scores and to examine the assumption of structure invariance across two different sports. 388 young male Croatian athletes from 17 football and 17 handball teams participated in this study. The results show that the Croatian version of TEOSQ confirmed the origi-nal two-factor solution (task, ego). Cronbach'a alpha coefficients for both dimensions indicated adequate re-liability. The results are discussed with regard to accurate assessment of motivational constructs and a need for a valid and reliable instrument that can be used within the national sport-specific environment.
Article
Full-text available
Both sport and academic work play large roles in school life, yet there is little comparative evidence on the nature or generality of achievement motivation across these domains. In this study, beliefs about the causes of success in school and sport of 207 high school students were found to be related in a logical fashion to their personal goals. The ego-involved goal of superiority was associated with the belief that success requires high ability, whereas task orientation (the goal of gaining knowledge) was associated with beliefs that success requires interest, effort, and collaboration with peers. These goal-belief dimensions, or theories about success, cut across sport and schoolwork. However, little cross-domain generality was found for perceptions of ability and intrinsic satisfaction. Intrinsic satisfaction in sport primarily related to perceived ability in that setting. Task orientation, not perceived ability, was the major predictor of satisfaction in schoolwork. Both sport and schoolwork loom large in the lives of U.S. adolescents. Yet, in studies of achievement motivation, these domains are normally examined separately. We explored the possibility that the pattern of associations among measures of achievement-related individual differences would differ for sport and school and that some dimensions might be general, cutting across sport and school, whereas others might not. To frame these questions, we first review past work concerning dimensions of achievement motivation in the classroom. Sec-ond, we consider differences in these dimensions and their interrelationships that might occur in the domain of sport. Third, we address the issue of the generality of individual differences across sport and the classroom. Theories of Success in the Classroom
Article
Full-text available
The achievement theory in sports assumes that motivation is a function of dispositional characteristics of individuals and characteristics of sports environment. Environmental factors are means used by individuals to create inner, relevant motivational drives, whereas the interpersonal context of sporting activities is an important factor which influences perception of athletes. Their interaction determines motivational climate which is compounded from a sequence of factors like goals of individual athletes, evaluations and awards for their striving, and requirements regarding interpersonal relations with the rest of the participants in the sports context. There are two basic paradigms of motivational climate: Mastery and Performance. It is assumed that dispositional (goal orientation) and environmental (coach's leadership behaviour) factors influence motivational climate patterns. The aim of the study was to determine correlations of athletes' goal orientation and coaches' leadership behaviour with the aspects of perceived motivational climate in two sports and to investigate to which extent it is possible to predict dimensions of motivational climate from the assessments of athletes' individual goal orientation and the assessments of coach's leadership behaviour. A sample of young Croatian basketball and football players participated in the study. Hierarchical regression analysis indicates that the situational factors are more important for prediction of the mastery-oriented motivational climate than the dispositional factors, whereas quite the opposite is valid for prediction of the performance-oriented motivational climate.
Article
Full-text available
Nicholls's theory of achievement motivation (1989) assumes one's goal orientation in an achievement activity is consistent with one's views concerning what is acceptable behavior in that setting. The purpose of this study was to determine the relationship of a task and ego goal orientation (i.e., the tendency to focus on personal mastery or beating others, respectively) to sportsmanship attitudes and perceptions of the legitimacy of aggressive acts by testing this assumption in the context of interscholastic sport. Fifty-six male and 67 female high school basketball players completed a three-part questionnaire assessing (a) individual differences in goal orientation, (b) approval of "unsportsmanlike play/cheating," "strategic play," and "sportsmanship behaviors," and (c) subjective ratings of the legitimacy of intentionally injurious behaviors. All measures were basketball-specific. Results indicated a low task orientation and high ego orientation corresponded to an endorsement of unsportsmanlike play/cheating. Ego orientation positively related to the rating of aggressive acts as more legitimate. Gender differences in goal orientation, sportsmanship attitudes, and legitimacy ratings were observed.
Article
The purpose of this study was to examine the combined effects of task and ego goal orientations on children's sport motivation. Participants were 115 boys and 116 girls (mean age = 11.12 yrs). Unlike previous research, where the correlates of the two orientations have been examined separately, this study examined the motivational consequences of different task and ego combinations. Four groups were created based on mean splits on the task and ego scales of the Task and Ego Orientation in Sport Questionnaire. These were low task/low ego, low task/high ego, high task/low ego, and high task/high ego. The hi/hi group emerged as the most motivated and the lo/lo group least motivated in measures of sport enjoyment and perceived sport competence. The lo/lo group, made up primarily of girls, appear to be at high risk for non-participation in sport. Children dominated by a task orientation were more motivated than those dominated by an ego orientation. A similar pattern emerged whether children were in the lower or upper third of the perceived sport competence distribution. A high task orientation appears to provide the vital element for sport motivation. The addition of ego involvement to task involvement may enhance sport enjoyment and does not appear to be motivationally detrimental. Task and ego profile analysis seems to offer important insight into the achievement motivation of children of this age.
Article
Recent research into motivation and achievement behaviour in sport has focused on achievement goal theory. This theory states that two goal orientations manifest themselves in achievement contexts and impact on the motivation process. These two goals have been defined as 'task' and 'ego' goal orientations. This paper traces the development of the Perception of Success Questionnaire as a measure of achievement goals developed specifically for the sport context. The early development of the questionnaire is documented, in which the scale was shortened from the initial 29 to the current 12 question format. We demonstrate that task and ego goals are orthogonal, internal reliabilities for the orientations are high, with strong construct and concurrent validity. We conclude by reporting results from two recent confirmatory factor analyses that were conducted on the Children's and Adult versions of the questionnaire; these results show the Perception of Success Questionnaire to be a reliable and valid instrument to measure achievement goal orientations in sport.
Psihologija sporta. Zagreb: Kineziološki fakultet
  • S Horga
Horga, S. (2009.). Psihologija sporta. Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Priručnik za sportske trenere. Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu
  • D Milanović
Milanović, D. (1997.). Priručnik za sportske trenere. Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu.