U Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje od 2008. godine uspostavlja se središnja terminološka djelatnost u Hrvatskoj. Izgradnja terminološke baze hrvatskoga
nazivlja (Struna), otvorene za javnost početkom 2012. godine, postavila je niz problema i pitanja uvjetovanih sociolingvističkim okolnostima te konkretnim ciljevima
i potrebama kojima bi takav terminološki resurs trebao udovoljiti. Prije svega je riječ
o implicitnoj ulozi baze kao instrumentu terminološkoga planiranja i standardizacije
te o metodološkim reperkusijama te uloge. U radu se analiziraju prednosti i nedostatci
uspostavljene organizacije i prezentacije terminološke građe. Propituju se mogućnosti
i ograničenja nacionalne terminološke baze u odnosu na pitanja koja se problematiziraju suvremenim terminološkim teorijima, poput raslojenosti naziva i njihove varijacije,
frazeološke dimenzije te konceptualnoga ustroja terminoloških zbirki pojedinačno i
terminološke baze kao cjeline. Razrješavanje tih dilema i nužnost kompromisa urodila je s jedne strane jačanjem deskriptivne dimenzije Strune, a s druge pokretanjem
Hrvatskoga terminološkog portala koji objedinjuje dostupne terminološke resurse sa
širokim metodološkim i terminografskim rasponom.