Content uploaded by Marina Štambuk
Author content
All content in this area was uploaded by Marina Štambuk on Oct 26, 2017
Content may be subject to copyright.
https://doi.org/10.5559/di.26.3.04
ŠTO RODITELJI DJECI
GOVORE I NA KOJI NAČIN
PRENOSE PORUKE O
ETNIČKOJ PRIPADNOSTI?
Marina ŠTAMBUK
Hrvatski studiji, Zagreb
UDK: 159.922.74(497.5):323.1
37.014.53(497.5):323.1
316.614-053.2(497.5):323.1
Pregledni rad
Primljeno: 28. 11. 2016.
Važan dio interakcije socijalizacijskih čimbenika djece obilježen je
društvenim značenjem, stavovima i vjerovanjima o važnosti etnič-
ke pripadnosti, osobito u višeetničkim okruženjima. Dosadašnja
istraživanja pretežno su se bavila obiteljskim funkcioniranjem i
roditeljskim postupcima u obiteljima zapadnjačke kulture, većin-
skih grupa u društvu i srednjega socioekonomskog statusa. Bu-
dući da se obitelji iz manjinskih grupa suočavaju sa specifičnim
izazovima zbog svoje različite povijesti, kulturnoga nasljeđa i
statusa u društvu, generalizacija rezultata na te obitelji ograniče-
na je. Nedostaju i istraživanja koja su se bavila obiteljskim proce-
sima vezanim uz prenošenje poruka o grupnoj pripadnosti, i to
osobito na europskom području. U radu je prikazan pregled istra-
živanja koja su se bavila roditeljskim postupcima u smjeru preno-
šenja informacija, vrijednosti, vjerovanja i stavova vezanih uz et-
nički identitet, odnosno etničkim odgojem. Prvo su prikazana
dosadašnja teorijska razmatranja o etničkom odgoju i njegovu
međuodnosu s karakteristikama i iskustvima roditelja i djece te
razvojnim ishodima djece. Zatim smo se osvrnuli na ograničenja
provedenih istraživanja. Naposljetku, razmotrena je važnost istra-
živanja etničkog odgoja za odrastanje djece u višeetničkim za-
jednicama u Hrvatskoj, uz pregled rezultata istraživanja o etnič-
kom odgoju unutar etnički podijeljene zajednice grada Vukovara.
Ključne riječi: etnički odgoj, kulturno specifična socijalizacija, pro-
micanje nepovjerenja, pripremanje na pristranost, egalitarnost
Marina Štambuk, Odjel za psihologiju, Hrvatski studiji
Sveučilišta u Zagrebu, Borongajska cesta 83d,
10 000 Zagreb, Hrvatska.
E-mail: mstambuk@hrstud.hr
385
SADRŽAJ RODITELJSKIH PORUKA O ETNIČKOJ PRIPADNOSTI
Djeca i mladi tijekom odrastanja primaju poruke o značenju
etničke pripadnosti i odnosu s pripadnicima različitih etničkih
grupa iz više izvora: od roditelja, nastavnika, vršnjaka, šire rod-
bine, medija, institucija i drugih (Lesane-Brown, Brown, Cald-
well i Sellers, 2005). Roditeljske poruke o etničkoj pripadnosti
prisutne su u većini manjinskih obitelji (Thornton, Chatters, Tay-
lor i Allen, 1990), ali se pojavljuju i u većinskima (Hamm, 2001).
U anglo-američkoj literaturi izmjenjuju se termini koji ozna-
čuju ove obiteljske procese: rasni odgoj (engl. racial socialization)
najčešće se spominje u istraživanjima s afroameričkom popu-
lacijom, dok se etnički odgoj (engl. ethnic socialization) rabi u is-
traživanjima s drugim etničkim grupama (Brown i Krishnaku-
mar, 2007). Ipak, ova dva termina sadržajno se značajno pre-
klapaju i uglavnom podrazumijevaju roditeljske postupke u
smjeru prenošenja informacija, vrijednosti, vjerovanja i sta-
vova vezanih uz rasni ili etnički identitet (Hughes i sur., 2006).
S obzirom na to da je etnički odgoj širi pojam, i mi ga rabimo
u daljnjem tekstu.
Iako se osjeća manjak jasnoga teorijskog okvira u prouča-
vanju etničkog odgoja, nova istraživanja u velikoj mjeri daju
potvrdu jednom od prvih pristupa etničkom odgoju Boykina
i Tomsa (1985). Autori su predložili model trostrukoga škripca
(engl. the triple quandary) kako bi opisali specifične izazove s
kojim se suočavaju afroamerički roditelji. Ovi roditelji moraju
balansirati promicanje ponosa na svoju rasu, pripremanje dje-
ce na život u društvu u kojem prevladavaju vrijednosti, nor-
me i stavovi većine, uz istodobno poučavanje kako se nositi s
rasizmom i diskriminacijom. Rezultati dosadašnjih istraživa-
nja pokazuju da se ova konceptualizacija može generalizirati
i na druge etničke i rasne grupe u društvu, pa Hughes i su-
radnici (2006) predlažu model koji sadrži četiri međusobno
povezane dimenzije: kulturno specifičnu socijalizaciju, pripre-
manje na pristranost, promicanje nepovjerenja i promicanje
egalitarnosti.
Kulturno specifična socijalizacija predstavlja prenošenje po-
ruka etničkoj pripadnosti, nasljeđu i prošlosti te posredno i/ili
neposredno prenošenje običaja, tradicija, normi i vrijednosti.
Razgovor o važnim povijesnim i kulturnim događajima i oso-
bama, slavljenje etničkih blagdana, tradicionalna prehrana te
učenje i upotreba jezika etničke grupe primjeri su kulturno spe-
cifične socijalizacije. O ovom obliku roditelji iz različitih etnič-
kih grupa najspremnije razgovaraju (Hughes i Chen, 1997;
Hughes i Johnson, 2001; Phinney i Chavira, 1995). Opažanja
domova afroameričkih obitelji u svrhu proučavanja posred-
nog i neverbalnog oblika kulturne socijalizacije pokazala su
kako su u većini domova prisutna obilježja etničkoga nasljeđa
i kulture (Caughy, O'Campo, Randolph i Nickerson, 2002).
386
Pripremanje na pristranost predstavlja roditeljske postup-
ke koji povećavaju svijest o postojanju diskriminacije i pripre-
manje na što uspješnije nošenje s takvim iskustvima. O ovim
temama roditelji uglavnom manje razgovaraju sa svojom dje-
com nego o kulturno specifičnoj socijalizaciji (Hughes i Chen,
1997; Hughes i Johnson, 2001; Phinney i Chavira, 1995). Hughes
i Johnson (2001) napominju kako manju zastupljenost ovak-
vih tema ne treba tumačiti kao znak njihove manje važnosti.
Roditeljima može biti neugodno ili emocionalno zahtjevno raz-
govarati o ovoj temi s djecom jer nisu sigurni kako će to djelo-
vati na njih. Također, čini se da je ovaj aspekt etničkog odgo-
ja pod utjecajem povijesnih iskustava i kulturnih specifičnosti.
Tako je učestaliji kod afroameričkih roditelja u usporedbi s
roditeljima iz drugih etničkih grupa (Biafora, Warheit, Zim-
merman i Gil, 1993a; Hughes, 2003), i to osobito u obiteljima
azijskoga podrijetla, što može proizlaziti iz kulturnih vrijed-
nosti koje naglašavaju skladne odnose i samokontrolu.
Promicanje nepovjerenja odnosi se na roditeljska upozore-
nja i upućivanje na oprez pri kontaktu s pripadnicima drugih
etničkih grupa te naglašavanje socijalnih zapreka zbog etnič-
ke pripadnosti. Roditelji ove poruke mogu prenositi izravno
upozoravajući ili posredno kroz vlastiti oprez u svakodnev-
nom životu. Promicanje nepovjerenja ne mora nužno biti us-
mjereno prema većinskoj grupi, nego se konceptualno i em-
pirijski mogu razlikovati promicanja nepovjerenja prema ve-
ćinskoj i prema drugim manjinskim grupama uz koje se vežu
negativni stereotipi (Hughes i DuMont, 1993; Waters, 1994).
Važno je naglasiti razliku između promicanja nepovjere-
nja i pripremanja na pristranost. Kod oba aspekta spominju
se socijalna nepravda i diskriminacija, ali za razliku od pripre-
manja na pristranost, kod promicanja nepovjerenja roditelji
ne daju savjete djeci kako da se nose s postojećim stanjem u
društvu, nego samo upozoravaju na nepravdu koju bi mogli
doživjeti jer su pripadnici etničke grupe. O ovim aspektima
etničkog odgoja roditelji su još manje skloni govoriti nego o
prethodno navedenima (Hughes i Johnson, 2001; Thornton i
sur., 1990).
Kod promicanja egalitarnosti, za razliku od navedenih as-
pekata etničkog odgoja koji su usmjereni na etničke, rasne i
kulturne različitosti, naglasak je stavljen na sličnosti osoba ra-
zličita etničkoga, rasnoga i kulturnoga podrijetla. U prvom re-
du riječ je o tzv. pristupu slijepom na boje (engl. color blind). Od-
nosno, o porukama kojima roditelji pokušavaju smanjiti do-
življaj važnosti pripadanja određenoj etničkoj grupi i razviti
kod djece egalitarne vrijednosti i stavove, kojima je u osnovi
jednak tretman za sve, bez obzira na etničku ili rasnu pripad-
nost.
387
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 26 (2017), BR. 3,
STR. 385-404
ŠTAMBUK, M.:
ŠTO RODITELJI DJECI...
Jedan dio roditelja aktivno promiče egalitarnost u svojim
obiteljima naglašavajući vrijednost, marljivost i upornost te nji-
hovu veću važnost za uspjeh u životu od same etničke pri-
padnosti (Hamm, 2001; Hughes i DuMont, 1993). Slične cilje-
ve neki roditelji pokušavaju postići i pasivnijim pristupom,
odnosno potpuno izbjegavajući teme vezane uz etničku pri-
padnost (Thorton i sur., 1990).
ODREDNICE ETNIČKOG ODGOJA
Karakteristike djece: dob
Poruke koje roditelji šalju odgojem nisu statične, nego se mi-
jenjaju tijekom razvoja djece. Kulturno specifična socijalizaci-
ja i promicanje egalitarnosti relativno su stabilne (Hughes i
Johnson, 2001), a postupan razvoj složenosti poruka u smjeru
pripremanja na pristranost i promicanja nepovjerenja mogu
se interpretirati unutar teorija razvoja etničkih predrasuda.
Pripremanje na pristranost i promicanje nepovjerenja zahti-
jevaju višu razinu kognitivne obradbe u odnosu na kulturno
specifičnu socijalizaciju. Stoga možemo pretpostaviti kako ro-
ditelji postupno izlažu djecu složenijim porukama o kontek-
stu u kojem odrastaju, reagirajući na promjene u njihovu kog-
nitivnom kapacitetu. Prema sociokognitivnom pristupu (Ab-
oud, 1988), očekivana je najveća zastupljenost etničkih pre-
drasuda do sedme godine, a nakon toga postupno smanjenje
pojavnosti predrasuda kao efekt kognitivnoga razvoja. Ipak,
mnoga istraživanja pokazuju kako predrasude ostaju na istoj
razini i nakon sedme godine života ili čak postaju učestalije
(za pregled vidi Nesdale, 2004). Ovakvi nalazi upućuju na ne-
dostatke sociokognitivne teorije razvoja predrasuda te na važ-
nost da se uzmu u obzir socijalni kontekst i motivacija. Raz-
vojna teorija socijalnog identiteta (Nesdale, 2004) , uzimajući
u obzir navedeno, pruža primjereniji okvir za interpretaciju
dobnih razlika u etničkom odgoju.
Prema ovoj teoriji, djeca u dobi od dvije do tri godine
prvo prolaze kroz fazu nediferenciranosti, kada im rasni i etnič-
ki znakovi nemaju nikakvo značenje. Etnički odgoj djece u o-
voj dobi nije izravno istraživan, ali iz rezultata istraživanja s
nešto starijom djecom možemo zaključiti da su djeca u najmla-
đoj dobi uglavnom posredno izložena etničkim sadržajima
kroz izgled doma te igračke i priče koje imaju etnički speci-
fičan sadržaj (Caughy i sur., 2002; Suizzo, Robinson i Pahlke,
2008).
Druga je faza faza etničke svjesnosti, kada djeca jasno razli-
kuju osobe prema boji kože i polako uče nazive za osobe koje
pripadaju različitim grupama te počinju prepoznavati sebe
kao pripadnika etničke grupe. U dobi od četiri godine ulaze u
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 26 (2017), BR. 3,
STR. 385-404
ŠTAMBUK, M.:
ŠTO RODITELJI DJECI...
388
fazu etničkih preferencija, za koju je karakteristična snažna pre-
ferencija vlastite grupe: pozitivno poistovjećivanje i doživljaj
vlastite grupe, ali ne i negativno doživljavanje pripadnika
drugih grupa. Postoji nešto više istraživanja s roditeljima i
djecom u dobi od tri do šest godina, iako su i ona malobrojna.
U ovoj dobi još je prisutna uglavnom samo kulturno specifič-
na socijalizacija te, iako roditelji smatraju važnim poruke ve-
zane uz diskriminaciju, takve poruke ne smatraju primjere-
nima za djecu ove dobi (Suizzo i sur., 2008).
Negativno doživljavanje drugih pojavljuje se u dobi od 6
ili 7 godina, kada djeca ulaze u fazu nastanka etničkih predrasu-
da. Od kasnoga djetinjstva prema adolescenciji djeca počinju
više istraživati svoj identitet, a u adolescenciji etnički identitet
postaje salijentan dio socijalnog identiteta i adolescentima po-
staje vrlo važno istražiti što za njih znači ta grupna pripad-
nost (Phinney, 1990). Doživljavaju i više iskustava u kojima
etnički identitet ima važnu ulogu (Phinney i Chavira, 1995) te
se pojačava njihova percepcija diskriminacije i stresa (Fisher,
Wallace i Fenton, 2000). Dob ulaska u faze etničkih preferen-
cija i nastanka etničkih predrasuda te propitkivanje identite-
ta koje dolazi s adolescencijom preklapaju se s rezultatima
koji pokazuju da od četvrte godine roditelji svoju djecu sve češ-
će pripremaju na pristranost, a od devete i na promicanje ne-
povjerenja (Hughes i Chen, 1997). I druga istraživanja u koji-
ma su sudjelovali roditelji i/ili djeca različita raspona dobi ko-
je uključuje kasno djetinjstvo i adolescenciju pokazuju da se
postupno povećava učestalost ovih aspekata etničkog odgoja
(Hughes, 2003; Johnston, Swim, Saltsman, Deater-Deckard i
Petrill, 2007; Lalonde, Jones i Stroink, 2008; McHale i sur., 2006;
Stevenson i Arrington, 2009). Naposljetku, s odrastanjem se
proširuje i raznolikost izvora iz kojih dolaze poruke o etničkoj
pripadnosti, pa djeca i mladi ovakve poruke počinju primati i
od drugih članova obitelji, odraslih osoba i vršnjaka (Lesane-
-Brown i sur., 2005).
Karakteristike djece: spol
Kada je riječ o etničkom odgoju općenito, djevojčice uglav-
nom primaju više poruka nego dječaci (Priest i sur., 2014). No
kada uzmemo u obzir različite aspekte etničkog odgoja, rezul-
tati istraživanja nešto su složeniji.
Djevojčice i dječaci doživljavaju različita iskustva vezana
uz rasu i etničku pripadnost. Tako se dječaci doživljavaju kao
veća prijetnja i češće su izloženi diskriminaciji (Stevenson, Herre-
ro-Taylor, Cameron i Davis, 2002), što može potaknuti rodite-
lje na prilagođavanje poruka ovisno o djetetovu spolu. U od-
goju djevojčica veći se naglasak stavlja na razvijanje rasnoga
ponosa i promicanje egalitarnosti, dok se kod dječaka više na-
389
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 26 (2017), BR. 3,
STR. 385-404
ŠTAMBUK, M.:
ŠTO RODITELJI DJECI...
glašava pripremanje na pristranost, osobito kada je riječ o kon-
taktu s policijskim osobljem (Berkel i sur., 2009; Bowman i
Howard, 1985). Iako u nekim istraživanjima s afroameričkom
populacijom nisu pronađene razlike (Caughy i sur., 2002; Hughes
i Chen, 1997), opisani obrazac razlika s obzirom na djetetov
spol najizraženiji je u ovoj populaciji, dok su rezultati za dru-
ge etničke grupe u manjoj mjeri konzistentni i češće poka-
zuju nepostojanje razlika (npr. vidi Phinney i Chavira, 1995;
Huynh i Fuligni, 2008).
Razlike u etničkom odgoju s obzirom na djetetov spol
pojavljuju se i ovisno o njihovim drugim karakteristikama i o-
kruženju u kojem žive. S obzirom na to da se ove razlike obič-
no ne pojavljuju kod djece predškolske dobi (npr. Brown, Tan-
ner-Smith, Lesane-Brown i Ezell, 2007; Caughy i sur., 2002),
moguće je da se razvijaju tek u kasnom djetinjstvu i adoles-
cenciji. S odrastanjem djeca postaju izložena različitim isku-
stvima, što vjerojatno pridonosi i pojavljivanju spolnih razlika.
Sadržaj iskustava jednim dijelom ovisi i o karakteristikama
područja na kojem dijete odrasta. Etnički odgoj učestaliji je
ako obitelji žive u etnički heterogenom susjedstvu u odnosu
na susjedstva u kojima dominira ona etnička grupa kojoj o-
bitelj pripada (Thornton i sur., 1990). Kada uzmemo u obzir i
djetetov spol, na primjeru istraživanja s afroameričkim obite-
ljima pokazalo se kako u rasno homogenim susjedstvima ro-
ditelji češće rabe kulturno specifičnu socijalizaciju (rasni po-
nos) u odnosu sa svojim kćerkama, dok u heterogenima sino-
ve češće pripremaju na pristranost i potiču kod njih rasni ponos
(Stevenson, McNeil, Herrero-Taylor i Davis, 2005).
Karakteristike roditelja
Kada je riječ o roditeljima, njihove poruke o etničkoj pripad-
nosti oblikovane su u prvom redu socioekonomskim i imigra-
cijskim statusom koji odražavaju socijalni status obitelji. Ove
karakteristike roditelja povezane su s učestalošću i sadržajem
etničkog odgoja jer oblikuju njihov doživljaj osobnog iden-
titeta i poglede na svijet (npr. etnički identitet, interpretaciju do-
življene diskriminacije) te određuju okruženje u kojem žive i
aktivnosti u kojima sudjeluju roditelji i djeca (Hughes i sur.,
2006).
Pokazatelji socioekonomskoga statusa kao što su stupanj obra-
zovanja i visina prihoda povezani su s raznim aspektima et-
ničkog odgoja. Kulturno specifična socijalizacija obično je uče-
stalija kod roditelja s višim stupnjem obrazovanja i prihoda
(Hughes i Chen, 1997; McHale i sur., 2006; Thornton i sur.,
1990). Obitelji s nižim prihodima obično imaju manje kultur-
no specifičnih predmeta u svojim domovima, no to u većoj
mjeri odražava kupovnu moć roditelja nego važnost koju za
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 26 (2017), BR. 3,
STR. 385-404
ŠTAMBUK, M.:
ŠTO RODITELJI DJECI...
390
njih ima ovakav oblik kulturno specifične socijalizacije (Caug-
hy i sur., 2002). Roditelji srednjega socioekonomskog statusa
skloniji su usredotočiti se na poruke o pripremanju na pristra-
nost i promicanju nepovjerenja, a manje su skloni prenositi
poruke vezane uz promicanje egalitarnosti, dok roditelji niže-
ga i višega socioekonomskog statusa pokazuju obrnut trend
zastupljenosti ovih oblika etničkog odgoja (Thornton, 1997
prema Hughes i sur., 2006).
Kod roditelja s kraćim imigracijskim statusom češća je kultur-
no specifična socijalizacija i pripremanje na pristranost (Knight,
Bernal, Garza, Cota i Ocampo, 1993; Umaña-Taylor i Fine,
2004). Hughes i suradnici (2006) zaključuju kako ove promje-
ne u odgoju mogu biti rezultat procesa asimilacije. Na počet-
ku se kulturno specifična socijalizacija odvija spontano: čla-
novi obitelji koriste se svojim materinskim jezikom i povezu-
ju se s drugim osobama iste etničke pripadnosti te istodobno
pripremaju djecu na pristranost, svjesni svojega društvenoga
statusa. S vremenom imigranti preuzimaju običaje i vrijed-
nosti većine, pa roditeljske postupke usklađuju s većinskima, dok
oni vezani uz etničku pripadnost postupno gube na važnosti.
Etnički identitet roditelja, odnosno snažnija identifikacija s
etničkom grupom, povezana je s većom zastupljenosti kultur-
no specifične socijalizacije i pripremanja na pristranost, i to
osobito kod roditelja starije djece (od 10 do 17 godina) u us-
poredbi s roditeljima mlađe djece (od 6 do 9 godina; Hughes,
2003). U istom istraživanju pronađene su razlike s obzirom na
etničku pripadnost kod povezanosti snage etničkog identite-
ta roditelja i kulturno specifične socijalizacije bez obzira na
dob djece. Kod afroameričkih roditelja ova povezanost nije
bila značajna, dok je kod roditelja latinskoameričkoga podri-
jetla bila značajna. U istraživanjima povezanosti etničkog i-
dentiteta roditelja i etničkog odgoja primijenjene su uglav-
nom jednodimenzionalne mjere etničkog identiteta, što ote-
žava interpretaciju nalaza. Rijetka istraživanja u kojima su uzete
u obzir dimenzije etničkog identiteta nude potpuniju sliku
ove povezanosti. Naime, etničkom odgoju skloniji su oni ro-
ditelji koji imaju pozitivniji doživljaj vlastite grupe (privatni
doživljaj visokoga statusa grupe) i smatraju da je iskustvo nji-
hove grupe jedinstveno (visoka nacionalistička ideologija; Tho-
mas, Speight i Witherspoon, 2010). Lalonde i suradnici (2008)
uz dimenzije identiteta uzeli su u obzir i razne oblike etničkog
odgoja. Prema njihovim rezultatima, doživljaj statusa grupe
nema značajnu ulogu, dok ideologije dosljedno predviđaju ob-
like etničkog odgoja. Kulturno specifičnoj socijalizaciji skloni-
ji su roditelji koji smatraju da je iskustvo njihove rasne grupe
jedinstveno (visoka nacionalistička ideologija) i da postoje zna-
čajne razlike između rasa (niska humanistička ideologija). Pri-
premanju na pristranost skloniji su oni koji smatraju da su ra-
zličite rasne grupe slične (visoka humanistička ideologija) i
391
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 26 (2017), BR. 3,
STR. 385-404
ŠTAMBUK, M.:
ŠTO RODITELJI DJECI...
doživljavaju sličan nepravedan tretman u društvu (visoka
ideologija potlačenosti manjina). U ovom istraživanju obuh-
vaćeni su samo pozitivni aspekti etničkog odgoja, pa autori
pretpostavljaju da bi visoka centralnost i doživljaj niskog sta-
tusa imali važnu ulogu u predviđanju oblika etničkog odgoja
koji naglašavaju negativne aspekte pripadanja određenoj gru-
pi i promicanje nepovjerenja prema drugima.
Naposljetku, čini se kako odnos spola roditelja i etničkog
odgoja oslikava uobičajene rodne razlike u roditeljstvu. Re-
zultati Thorton i suradnika (1990) dobiveni na reprezentativ-
nom uzorku afroameričkih roditelja pokazuju kako su majke
češće uključene u etnički odgoj nego očevi. No rezultati istra-
živanja McHale i suradnika (2006), provedenog na svim člano-
vima obitelji, pokazuju kako učestalost etničkog odgoja vari-
ra ovisno o spolu djeteta i roditelja. Naime, dok se kod majki
etnički odgoj ne razlikuje s obzirom na djetetov spol, očevi su
skloniji češće prenositi poruke o etničkoj pripadnosti sinovi-
ma nego kćerima. Ovaj rezultat pokazuje kako ponašanje
majki i očeva ima sličan obrazac kada je riječ o etničkom od-
goju, kao i kada je riječ o drugim aspektima odgoja za koje se
općenito pokazalo da očevi u većoj mjeri različito postupaju
prema djeci s obzirom na njihov spol, dok su majke manje
sklone takvim razlikama (McHale, Crouter i Whiteman, 2003).
Iskustva diskriminacije roditelja i djece
Do sada prezentirani rezultati o povezanosti karakteristika
roditelja i djece s etničkim odgojem velikim dijelom reflekti-
raju odnos ovih roditeljskih postupaka s iskustvima roditelja
i djece. Dječja dob i spol predstavljaju razvojni kontekst koji
oblikuje očekivanja roditelja o iskustvima koje bi njihova dje-
ca mogla doživjeti. Na temelju tih očekivanja roditelji prila-
gođavaju svoje poruke i ponašanja. Na sličan su način i rodi-
telji različitih sociodemografskih karakteristika te socioeko-
nomskoga i imigracijskoga statusa izloženi različitim iskustvi-
ma koja oblikuju njihove stavove i poruke koje prenose djeci,
a najvažnijima su se pokazala iskustva diskriminacije.
Kulturno specifična socijalizacija i promicanje egalitarnosti
predstavljaju proaktivne oblike etničkog odgoja, odnosno od-
vijaju se neovisno o iskustvima djece i roditelja (Hughes i John-
son, 2001). Pripremanje na pristranost i promicanje nepo-
vjerenja u većoj su mjeri reaktivni. Osobna iskustva roditelja
s diskriminacijom povezana su s češćim pripremanjem djece
na pristranost (Crouter, Baril, Davis i McHale, 2008; Hughes i
Chen, 1997). Na sličan način djeluje i doživljaj roditelja da su
njihova djeca žrtve diskriminacije ili da postoji ta mogućnost
(Lalonde i sur., 2008). Opisano ponašanje roditelja osobito je
naglašeno kada djecu diskriminiraju odrasli u usporedbi s dis-
kriminacijom vršnjaka (Hughes i Johnson, 2001). Kada rodi-
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 26 (2017), BR. 3,
STR. 385-404
ŠTAMBUK, M.:
ŠTO RODITELJI DJECI...
392
telji smatraju da njihova djeca doživljavaju nepravedan tret-
man od vršnjaka, skloniji su promicanju nepovjerenja nego
pripremanju na pristranost (Hughes i Chen, 1997). Veći na-
glasak na promicanju nepovjerenja u istom je istraživanju pro-
nađen i kod roditelja koji doživljavaju diskriminaciju na insti-
tucionalnoj razini.
POVEZANOST ETNIČKOG ODGOJA I RAZVOJNIH ISHODA DJECE
Različiti aspekti etničkog odgoja povezani su s nizom razvoj-
nih ishoda djece. Ipak, u nekim istraživanjima nije pronađe-
na značajna povezanost s razvojnim ishodima djece (Phinney
i Chavira, 1995), a neki autori upozoravaju i na negativne po-
sljedice (Hughes i sur., 2006). Stoga, kako bi što jasnije sagledali
odnos etničkog odgoja i razvojnih ishoda, rezultate istraživa-
nja prikazat ćemo zasebno za osnovne aspekte etničkog odgoja.
Kulturno specifična socijalizacija dosljedno se pokazala kao
zaštitni faktor u razvoju djece. Učenje o podrijetlu i prenošenje
grupnoga ponosa povezano je sa zrelijim i pozitivnijim etnič-
kim identitetom djece (Quintana i Vera, 1999; Umaña-Taylor i
Fine, 2004), višim samopoštovanjem (Constantine i Blackmon,
2002), motivacijom tijekom školovanja (Huynh i Fuligni, 2008)
te s općenito manje problema u ponašanju, s internaliziranim
i eksternaliziranim poteškoćama (Caughy i sur., 2002).
Povezanost s pozitivnim razvojnim ishodima očekivana
je i za promicanje egalitarnosti, no rezultati malobrojnih istraži-
vanja pokazuju naizgled kontradiktorne rezultate. Constan-
tine i Blackmon (2002) pronašle su negativnu povezanost iz-
među promicanja egalitarnosti i samopouzdanja mladih. Auto-
rice pretpostavljaju kako naglasak na promicanju egalitarnosti
može stvoriti očekivanja pravednoga tretmana i mišljenje ka-
ko je društvo mnogo pravednije nego što stvarno jest te osta-
viti djecu i mlade nepripremljenima da se nose s nepraved-
nim tretmanom i diskriminacijom koja u njihovoj okolini zaista
postoji.
Kao zaštitni mehanizam u nošenju s tim negativnim isku-
stvima pokazalo se pripremanje na pristranost. Iako je poveza-
nost s pozitivnim razvojnim ishodima manje dosljedna u us-
poredbi s kulturno specifičnom socijalizacijom (npr. Hughes,
Witherspoon, Rivas-Drake i West-Bey, 2009), pokazalo se da
može pomoći u zaštiti od negativnih posljedica diskriminacije
(Riina i McHale, 2012). Pozitivno je povezano i s proaktivnim
strategijama nošenja s diskriminacijom, kao što su traženje
potpore i primjena direktnih strategija rješavanja problema,
dok je negativno povezano s neučinkovitim strategijama, kao
što su verbalni sukobi (Phinney i Chavira, 1995; Scott, 2004).
Promicanje nepovjerenja usmjerava djecu na očekivanje dis-
kriminacije i nepravednoga tretmana te razvijanje nepovjere-
nja prema pripadnicima vanjskih grupa (Biafora, Taylor, War-
393
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 26 (2017), BR. 3,
STR. 385-404
ŠTAMBUK, M.:
ŠTO RODITELJI DJECI...
heit, Zimmerman i Vega, 1993b), što se pokazalo značajnim
prediktorom devijantnoga ponašanja (Biafora i sur., 1993a). Po-
vezano je i s nižim razinama socijalne kompetencije, odnosno
s tjeskobom, nelagodom i izbjegavanjem socijalnih interakcija
te negativnim doživljajem osobnih socijalnih vještina i kvali-
tete međuljudskih odnosa (Tran i Lee, 2010).
Iako primjena dimenzija modela Hughes i suradnika
(2006) omogućuje integraciju donekle kontradiktornih rezul-
tata, postoji zamjetan nedostatak teorijskih modela koji bi za-
dovoljavajuće opisali međuodnos aspekata etničkog odgoja i
razvojnih ishoda djece. Široku sliku razvoja manjinske djece
daje integrativni model García Coll i suradnika (1996). Prema
ovom modelu, društveni status djeteta (određen npr. rasom,
spolom, imigrantskim statusom ili etničkom pripadnošću)
posredno djeluje na njegov razvoj izloženošću predrasudama
i diskriminacijom koji rezultiraju društvenom segregacijom i
ograničenim pristupom kvalitetnim ustanovama i uslugama
(npr. vrtićima, školama, mjestu življenja ili sustavu zdravstve-
ne zaštite). Nadalje, ovi aspekti okoline imaju ulogu u određi-
vanju djetetovih bioloških karakteristika, dinamike obitelji i
kulturno specifičnih adaptivnih strategija koje su u međusob-
noj interakciji i prema ovom modelu imaju izravan utjecaj na
razvojne ishode djece. Iako je ovaj model informativan, ne-
dostaje jasniji opis mehanizama koji bi objasnili odnos etnič-
kog odgoja i razvoja djece. Hughes i suradnice (2009) smatra-
ju kako je glavni posredni mehanizam sustav pojma o sebi, u-
nutar kojega središnju ulogu za odnos etničkog odgoja i isho-
da razvoja djece imaju samopoštovanje i etnički identitet. O-
vaj model potvrđen je u više istraživanja za različite ishode i
aspekte etničkog odgoja (za pregled pogledati Rodriguez,
Umaña-Taylor, Smith i Johnson, 2009). Važno je naglasiti i ka-
ko rezultati Hughes i suradnica (2009) pokazuju jednako do-
bro pristajanje modela za većinsku i manjinsku djecu kada je
riječ o zaštitnom djelovanju kulturno specifične socijalizacije,
dok je pripremanje na pristranost više povezano s blažim ob-
licima devijantnoga ponašanja kod većinske grupe u odnosu
na manjinsku. Ovi rezultati potvrđuju da je etnički odgoj u
višeetničkim zajednicama važno istraživati i u manjinskim i u
većinskim grupama. Na primjeru Hrvatske, to je posebno važ-
no za zajednice koje se oporavljaju od rata, gdje je etnička pri-
padnost važan element koji oblikuje dinamiku društvenih od-
nosa.
OGRANIČENJA I SMJERNICE ZA BUDUĆA ISTRAŽIVANJA
Jedan dio nedostataka odnosi se na pretežnu primjenu mjera
samoprocjene i rijetko uključivanje više od jednoga procje-
njivača. U većini istraživanja informacije su prikupljane iz jed-
nog izvora, pa čak i kada su sudjelovali svi članovi obitelji
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 26 (2017), BR. 3,
STR. 385-404
ŠTAMBUK, M.:
ŠTO RODITELJI DJECI...
394
(npr. Hughes i Johnson, 2001). S obzirom na to da djeca mogu
roditeljske poruke pogrešno interpretirati, slučajno propusti-
ti ili aktivno ignorirati, a roditelji svjesno ili nesvjesno pristra-
no izvještavati o svojem ponašanju, važno je prikupiti infor-
macije od svih članova obitelji. U jednom od rijetkih istraži-
vanja koja uključuju procjene roditelja i djece Marshall je
(1995) primijetio kako mnoga djeca čiji roditelji izvještavaju o
nizu ponašanja u okviru etničkog odgoja tvrde kako ih rodi-
telji ništa nisu naučili o rasnoj ili etničkoj pripadnosti. U istom
istraživanju utvrđeno je kako djeca izvještavaju o više poru-
ka o pripremanju na pristranost te manje poruka o kulturno
specifičnoj socijalizaciji i egalitarnosti u usporedbi s učestalo-
sti o kojoj roditelji izvještavaju.
Drugi dio nedostataka odnosi se na karakteristike uzor-
ka. U velikom broju istraživanja sudionici su bili članovi obi-
telji višega ekonomskog statusa od prosječnih za promatrane
manjinske grupe. S obzirom na to da etnički odgoj značajno
korelira sa socioekonomskim statusom roditelja, postoji snaž-
na potreba za istraživanjima na većim i reprezentativnijim
uzorcima. Isto tako većina istraživanja provedena je na uzor-
cima afroameričkih obitelji u Sjedinjenim Američkim Država-
ma, uz manji broj istraživanja provedenih s drugim manjin-
skim obiteljima, dok sustavnog istraživanja izvan američkoga
područja nema. U Europi su posredno istraživani aspekti ro-
diteljstva povezani s etničkom pripadnosti kao što su dječja
identifikaciji s etničkom grupom s obzirom na jezik koji se
govori u obitelji (Reizábal, Valencia i Barrett, 2004) ili istraži-
vanja o povezanosti međugrupnih stavova i ponašanja djece
i roditelja (npr. Ajduković i Čorkalo Biruški, 2008; Castelli,
Zogmaister i Tomelleri, 2009). Povijesna iskustva, specifične
kulturne vrijednosti etničkih grupa i njihov status značajni su
faktori u oblikovanju etničkog odgoja (Phinney i Chavira, 1995),
stoga je važno istražiti ove aspekte roditeljstva u manjinskim,
ali i u većinskim, grupama, kao i u zajednicama koje bilježe
sukobe etničkih grupa.
Naposljetku, rijetka su istraživanja (npr. Caughy i sur.,
2002) u kojima su uz etnički odgoj uzeti u obzir i drugi aspek-
ti roditeljstva, poput stilova roditeljstva ili podrške u obitelji.
Ovakva istraživanja nužna su kako bi se utvrdilo proizlazi li
važnost etničkog odgoja za razvoj djece iz specifičnih poruka
o etničkim temama ili iz drugih karakteristika odnosa rodite-
lja i djece koje etnički odgoj može obuhvaćati. Budući da se
radi o novijem području istraživanja, postoji i potreba za lon-
gitudinalnim istraživanjima koja bi omogućila zaključivanje o
uzročno-posljedičnim odnosima i pružila sveobuhvatan
uvid.
395
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 26 (2017), BR. 3,
STR. 385-404
ŠTAMBUK, M.:
ŠTO RODITELJI DJECI...
ETNIČKI ODGOJ U VIŠEETNIČKIM ZAJEDNICAMA
NAKON SUKOBA: PRIMJER VUKOVARA
Prije Domovinskoga rata Vukovar je bio ekonomski bogata i
dobro integrirana višeetnička zajednica te je izvor ponosa za
sugrađane bio suživot čak 29 etničkih grupa (Ajduković i Čor-
kalo Biruški, 2008). Ratno razaranje na području Vukovara
bilo je osobito intenzivno i usmjereno na eliminiranje simbo-
la kulture i povijesti bilo koje etničke grupe, osim vlastite, či-
me se nastojala spriječiti perspektiva ravnopravne višeet-
ničke budućnosti (Čorkalo Biruški i Ajduković, 2009). Nakon
rata nacionalna se struktura stanovništva promijenila: u Vu-
kovaru se ukupan broj stanovnika smanjio za trećinu, udio
Hrvata se povećao (sa 47% na 57%), dok je udio srpskoga sta-
novništva ostao približno jednak (sa 32% na 35%; Popis sta-
novništva, 1991, 2011).
Prijeratna, ratna i poslijeratna događanja temeljito i du-
gotrajno su narušila društvene odnose unutar ove zajednice,
pa se danas etnička pripadnost (Hrvat / Srbin) doživljava kao
izrazito važna razlika među pojedincima i velika zapreka su-
radnji i obnavljanju odnosa (Čorkalo Biruški i Ajduković, 2009).
U ovakvu kontekstu osobit je izazov uspješnom roditeljstvu
interpretacija međugrupnih odnosa Hrvata i Srba, odnosno,
sukoba iz prošlosti i onih koji trenutačno postoje u zajednici
te diskriminacije na etničkoj osnovi.
Djeca i mladi rođeni u poslijeratnom Vukovaru nikada
nisu imali iskustvo života u funkcionalnoj višeetničkoj zajed-
nici. Naprotiv, zajednicu u kojoj oni odrastaju karakterizira
naglašavanje etničke pripadnosti kao (jedine) relevantne infor-
macije o drugoj osobi, snažna socijalna norma o nepoželjno-
sti međuetničkih kontakata te manjak modela od kojih bi mogli
učiti o međuetničkoj suradnji. Podijeljenosti socijalnoga svije-
ta djece i mladih dodatno pridonosi i školovanje u različitim
razrednim odjelima, suprotnim smjenama ili prostorno odi-
jeljenim okolinama, gdje se salijentnost etničkog identiteta ne
može izbjeći. Djeca i mladi susreću se kao mi ioni te izgrađu-
ju svoj socijalni identitet prije svega na temelju etničke pri-
padnosti (Čorkalo Biruški i Ajduković, 2012). Prema teoriji
socijalnog identiteta (Tajfel i Turner, 1986), ljudi više vrednuju
grupe kojima pripadaju i to pripadanje rabe kao izvor samo-
poštovanja. Dakle, učestale socijalne usporedbe u podijelje-
noj zajednici kao što je Vukovar pojačavaju važnost etničkog
identiteta i smanjuju vjerojatnost međuljudskih kontakata, a
samim time i predrasuda, što se očituje u rezultatima istraži-
vanja.
U usporedbi s roditeljima i učiteljima, djeca i mladi po-
kazuju veću sklonost podjelama i diskriminaciji te veću pris-
tranost i negativnije stavove o pripadnicima druge etničke
396
grupe (Ajduković i Čorkalo Biruški, 2008). Imaju i malo pri-
jatelja te manje učestale i bliske kontakte s pripadnicima vanj-
ske grupe (Čorkalo Biruški i Ajduković, 2007; Reidy i sur.,
2015). Istraživanja provedena u tri vremenske točke u ras-
ponu od 10 godina (od 2001. do 2011. godine) pokazuju kako
ti kontakti postaju brojniji i bliskiji, ali općenito govoreći oni
ne prelaze razinu poznanstava (Čorkalo Biruški i Ajduković,
2012).
Važnost etničkog odgoja za psihosocijalni razvoj djece
prvi se put u Hrvatskoj počeo istraživati u sklopu projekta
"Djeca i međuetnički odnosi u zajednici" (2011). Istraživanje je
provedeno u svim vukovarskim školama gdje se nastavni
program odvija na hrvatskom i srpskom jeziku, odnosno u tri
osnovne škole (od ukupno sedam) i u svim srednjim školama.
U njima je kao potencijalnim sudionicima pristupljeno svim
učenicima koji pohađaju 8. razred osnovne škole i 2. razred
srednje škole te njihovim roditeljima. Odaziv na sudjelova-
nje u istraživanju bio je relativno visok (87,7% kod mladih i
71,7% kod roditelja) te je u konačnici u istraživanju sudjelo-
valo 125 učenika 8. razreda osnovne škole, 433 učenika 2. ra-
zreda srednje škole i 732 roditelja. Razvijena je mjera etničkog
odgoja (Štambuk i Čorkalo Biruški, 2011; sadržaj instrumenta
dostupan u Štambuk, 2015), a čestice su konstruirane kako bi
obuhvaćale različite dimenzije u skladu s modelom Hughes i
suradnika (2006). Unatoč različitom sadržaju čestica, eksplo-
ratorna faktorska analiza pokazala je postojanje jednog domi-
nantnog faktora na uzorcima djece, majki i očeva. Jednodi-
menzionalnu strukturu potvrdili su i rezultati konfirmatorne
faktorske analize (Štambuk, 2015). Dakle, ukupni rezultat na
toj skali odražavao je općenito naglašavanje važnosti etničke
pripadnosti unutar obitelji.
Slično kao i u dosadašnjim istraživanjima, povezanost iz-
vještaja djece i njihovih roditelja bila je umjerena, dok su izvje-
štaji majki i očeva bili visoko povezani (Štambuk, 2015). Re-
zultati t-testa pokazali su kako nema statistički značajne raz-
like u učestalosti etničkog odgoja s obzirom na etničku pri-
padnost djece i njihovih roditelja, odnosno da su teme veza-
ne uz etničku pripadnost podjednako zastupljene u hrvat-
skim i u srpskim obiteljima. Uzimajući u obzir kako je etnička
pripadnost izrazito važna za sve pojedince u Vukovaru, jed-
naka zastupljenost bila je i očekivana te potvrđuje važnost is-
traživanja etničkog odgoja i u većinskim grupama u društvu.
Kao dio obiteljske dinamike, etnički odgoj pokazao se pove-
zanim s nekim aspektima obiteljske povijesti i okoline u kojoj
mladi odrastaju (Štambuk, 2015). Dok u srpskim obiteljima
ove povezanosti nisu značajne, u hrvatskim obiteljima prona-
đene su značajne, slabe do umjerene pozitivne povezanosti
etničkog odgoja s traumatskim događajima koje je obitelj do-
živjela tijekom rata, obiteljskom klimom i nadzorom.
397
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 26 (2017), BR. 3,
STR. 385-404
ŠTAMBUK, M.:
ŠTO RODITELJI DJECI...
Rezultati modeliranja strukturalnim jednadžbama upu-
ćuju na važnost etničkog odgoja za razvoj mladih, a osobito
za njihove međugrupne odnose te na medijacijsku ulogu sa-
moefikasnosti i etničkog identiteta (Štambuk i Čorkalo Biru-
ški, 2016). Kada je riječ o razvojnim ishodima, mjerene su in-
ternalizirane poteškoće uz pomoć pokazatelja emocionalnih
poteškoća i problema u odnosima s vršnjacima te eksternalizi-
rane poteškoće uz pomoć pokazatelja problema u ponašanju
i hiperaktivnosti (Upitnik snaga i poteškoća; Goodman, 1997
prema Štambuk, 2015).
Kod ovih je razvojnih ishoda efekt etničkog odgoja slab,
ali statistički značajan, a smjer povezanosti upućuje na njego-
vu kompleksnu ulogu. Mladi u čijim se obiteljima više nagla-
šava važnost etničke pripadnosti imaju izraženiji osjećaj samo-
efikasnosti, odnosno za sebe smatraju da se mogu bolje nosi-
ti s problemima i prilagodljiviji su nakon stresnih događaja,
što je povezano s manje izraženim poteškoćama. Intenzivniji
etnički odgoj povezan je i sa snažnijim etničkim identitetom,
koji je dalje povezan s manje internaliziranih poteškoća. Na
temelju ovih rezultata dalo bi se zaključiti kako etnički odgoj
ima zaštitnu ulogu u razvoju mladih. No rezultati pokazuju i
to da je etnički odgoj izravno povezan s više internaliziranih
poteškoća. Osim toga, povezanošću sa snažnijim etničkim
identitetom, etnički je odgoj povezan i s više eksternaliziranih
poteškoća. Dakle, etnički odgoj u isti mah može biti i faktor
rizika u dječjem razvoju.
Budući da su za razvoj i prilagodbu mladih te u konačni-
ci i za izgradnju stabilne budućnosti višeetničke zajednice
važni međuetnički stavovi i odnosi, značajno je da rezultati
pokazuju snažniji efekt etničkog odgoja na međuetničke odno-
se. Mladi čiji roditelji u obitelji više naglašavaju važnost etnič-
ke pripadnosti imaju snažnije izražen etnički identitet, koji na-
dalje predviđa manju sklonost suprotstavljanju vršnjacima u
situacijama međuetničkih napetosti i konflikata te pokazuju
veću sklonost diskriminiranju vršnjaka druge etničke grupe.
Kada je riječ o međuetničkim odnosima, važno je navesti
i kako je etnički odgoj uz osjećaj nesigurnosti u zajednici
medijator odnosa između doživljaja viktimiziranosti vlastite
grupe i pokazatelja međugrupnih odnosa kako ih danas do-
življavaju djeca i mladi (Štambuk i sur., 2016). Naime, mladi –
iako osobno nisu doživjeli ratnu viktimizaciju – na temelju
izloženosti informacijama iz okoline (medija, vršnjaka, važnih
osoba u zajednici i sl.) rekonstruiraju doživljaj viktimiziranosti
vlastite grupe, što ih može potaknuti na razgovor s roditelji-
ma o etnički relevantnim temama. U navedenom istraživa-
nju, izraženiji doživljaj da je njihova grupa bila veća žrtva u
ratu pokazao se povezanim s učestalijim naglašavanjem važ-
nosti etničke pripadnosti u obitelji, što je nadalje povezano s
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 26 (2017), BR. 3,
STR. 385-404
ŠTAMBUK, M.:
ŠTO RODITELJI DJECI...
398
većom nesigurnosti u zajednici i, konačno s izraženijim do-
življajem diskriminiranosti vlastite grupe i sklonosti diskrimi-
niranju vanjske grupe.
ZAKLJUČAK
Rezultati dosadašnjih istraživanja, međunarodnih i onih pro-
vedenih u Hrvatskoj, pokazuju značajnu ulogu etničkog odgo-
ja za razvoj djece, a osobito za njihove međugrupne odnose,
te upućuju na važnost nastavka i proširenja istraživanja na
području Hrvatske.
Nalazi istraživanja o etničkom odgoju mogu usmjeriti
razvoj intervencija čija je svrha pomoći djeci i mladima u raz-
vijanju pozitivnoga osobnog identiteta te stabilnih i nenasil-
nih odnosa s vršnjacima bez obzira na njihovo etničko, religij-
sko, rasno i kulturno podrijetlo. U svrhu uspješnog razvoja i
socijalnopsihološke prilagodbe, važno je da djeca, pripadnici
manjina, izgrade pozitivan etnički identitet, ali i pozitivne
stavove prema pripadnicima većine i drugih grupa. Na sličan
način, za djecu, pripadnike većine, važno je razumjeti dru-
štveni položaj i odgovornost vlastite grupe te prihvatiti važ-
nost podržavanja i učenja o manjinama u zajednici. Kao što je
već rečeno, u kontekstu etnički podijeljene zajednice, važnost
etničke pripadnosti kao komponente identiteta često je pre-
naglašena, stoga treba djeci pružiti razne mogućnosti među-
grupnih kontakata i prilike da uspostave svoj socijalni iden-
titet i na temelju drugih obilježja, a ne samo etničke pripad-
nosti. U tim procesima roditelji često djeluju kao filtar onih
poruka koje djeca i mladi dobivaju iz šire okoline (Reidy i sur.,
2015), stoga je važno raditi na programima koji će poticati ro-
ditelje da svojoj djeci prenose prihvaćanje etničke raznoliko-
sti i poticanje međuetničke suradnje.
Dugoročno, to može pridonijeti oporavku i razvoju zajed-
nica koje se nose s interpretacijom i integracijom međugrup-
nih sukoba iz prošlosti. Također, s obzirom na učestalost mi-
gracija i sve veću složenost etničkoga sastava zajednica, takve
intervencije mogu pripremiti djecu i mlade za konstruktivni
suživot unutar heterogenih zajednica.
LITERATURA
Aboud, F. E. (1988). Children and prejudice. Oxford: Basil Blackwell.
Ajduković, D. i Čorkalo Biruški, D. (2008). Caught between the eth-
nic sides: Children growing up in a divided post-war community. In-
ternational Journal of Behavioral Development, 32(4), 337–347. https://doi.
org/10.1177/0165025408090975
Berkel, C., Murry, V. M., Hurt, T. R., Chen, Y. F., Brody, G. H., Simons,
R. L., Cutrona, C. i Gibbons, F. X. (2009). It takes a village: Protecting
rural African American youth in the context of racism. Journal of
Youth and Adolescence, 38(2), 175–188. https://doi.org/10.1007/s10964-
008-9346-z
399
Biafora, F. A., Warheit, G. J., Zimmerman, R. S. i Gil, A. G. (1993a).
Racial mistrust and deviant behaviors among ethnically diverse
Black adolescent boys. Journal of Applied Social Psychology, 23(11),
891–910. https://doi.org/10.1111/j.1559-1816.1993.tb01012.x
Biafora, F., Taylor, D., Warheit, G., Zimmerman, R. i Vega, W. (1993b).
Cultural mistrust and racial awareness among ethnically diverse
Black adolescent boys. Journal of Black Psychology, 19(3), 266–281.
https://doi.org/10.1177/00957984930193003
Bowman, P. J. i Howard, C. (1985). Race-related socialization, moti-
vation, and academic achievement: A study of Black youths in three
generation families. Journal of the American Academy of Child Psychiat-
ry, 24(2), 134–141. https://doi.org/10.1016/S0002-7138(09)60438-6
Boykin, A. W. i Toms, F. D. (1985). Black child socialization: A con-
ceptual framework. U H. P. McAdoo i J. L. McAdoo (Ur.), Black chil-
dren: Social, educational, and parental environments (str. 33–51). New-
bury Park, CA: Sage.
Brown, T. L. i Krishnakumar, A. (2007). Development and validation
of the adolescent racial and Ethnic Socialization Scale (ARESS) in Afri-
can American families. Journal of Youth and Adolescence, 36(8), 1072–1085.
https://doi.org/10.1007/s10964-007-9197-z
Brown, T. N., Tanner-Smith, E. E., Lesane-Brown, C. L. i Ezell, M. E.
(2007). Child, parent, and situational correlates of familial ethnic/race
socialization. Journal of Marriage and Family, 69(1), 14–25. https://doi.
org/10.1111/j.1741-3737.2006.00339.x-i1
Castelli, L., Zogmaister, C. i Tomelleri, S. (2009). The transmission of
racial attitudes within the family. Developmental Psychology, 45(2),
586–591. https://doi.org/10.1037/a0014619
Caughy, M. O., O'Campo, P. J., Randolph, S. M. i Nickerson, K.
(2002). The influence of racial socialization practices on the cognitive
and behavioral competence of African American preschoolers. Child
Development, 73(5), 1611–1625. https://doi.org/10.1111/1467-8624.00493
Constantine, M. G. i Blackmon, S. K. M. (2002). Black adolescents'
racial socialization experiences: Their relations to home, school, and
peer self-esteem. Journal of Black Studies, 32(3), 322–335. https://doi.
org/10.1177/002193470203200303
Crouter, A. C., Baril, M. E., Davis, K. D. i McHale, S. M. (2008). Pro-
cesses linking social class and racial socialization in African Ame-
rican dual-earner families. Journal of Marriage and Family, 70(5),
1311–1325. https://doi.org/10.1111/j.1741-3737.2008.00568.x
Čorkalo Biruški, D. i Ajduković, D. (2007). Separate schools – a divid-
ed community: The role of the school in post-war social reconstruc-
tion. Review of Psychology, 14(2), 93–108.
Čorkalo Biruški, D. i Ajduković, D. (2009). Od dekonstrukcije do
rekonstrukcije traumatizirane zajednice: primjer Vukovara. Revija za
socijalnu politiku, 16(1), 1–24. https://doi.org/10.3935/rsp.v16i1.774
Čorkalo Biruški, D. i Ajduković, D. (2012). Škola kao prostor socijalne
integracije djece i mladih u Vukovaru. Zagreb: Zaklada Friedrich Ebert.
Fisher, C. B., Wallace, S. A. i Fenton, R. E. (2000). Discrimination dis-
tress during adolescence. Journal of Youth and Adolescence, 29(6), 679–695.
https://doi.org/10.1023/A:1026455906512
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 26 (2017), BR. 3,
STR. 385-404
ŠTAMBUK, M.:
ŠTO RODITELJI DJECI...
400
García Coll, C. T., Lamberty, G., Jenkins, R., McAdoo, H. P., Crnic, K.,
Wasik, B. H. i Vázquez García, H. (1996). An integrative model for
the study of developmental competencies in minority children. Child
Development, 67(5), 1891–1914. https://doi.org/10.2307/1131600
Hamm, J. V. (2001). Barriers and bridges to positive cross-ethnic rela-
tions: African American and White parent socialization beliefs and
practices. Youth and Society, 33(1), 62–98. https://doi.org/10.1177/00441
18X01033001003
Hughes, D. (2003). Correlates of African American and Latino par-
ents' messages to children about ethnicity and race: A comparative
study of racial socialization. American Journal of Community Psycholo-
gy, 31(1–2), 15–33. https://doi.org/10.1023/A:1023066418688
Hughes, D. i Chen, L. (1997). When and what parents tell children
about race: An Examination of race-related socialization among Afri-
can American families. Applied Developmental Science, 1(4), 200–214.
https://doi.org/10.1207/s1532480xads0104_4
Hughes, D. i DuMont, K. (1993). Using focus groups to facilitate cul-
turally anchored research. American Journal of Community Psychology,
21(6), 775–806. https://doi.org/10.1007/BF00942247
Hughes, D. i Johnson, D. (2001). Correlates in children's experiences
of parents' racial socialization behaviors. Journal of Marriage and Family,
63(4), 981–995. https://doi.org/10.1111/j.1741-3737.2001.00981.x
Hughes, D., Rodriguez, J., Smith, E. P., Johnson, D. J., Stevenson, H.
C. i Spicer, P. (2006). Parents' ethnic-racial socialization practices: A
review of research and directions for future study. Developmental
Psychology, 42(5), 747–770. https://doi.org/10.1037/0012-1649.42.5.747
Hughes, D., Witherspoon, D. P., Rivas-Drake, D. i West-Bey, N. D. (2009).
Received ethnic-racial socialization messages and youths' academic
and behavioral outcomes: Examining the mediating role of ethnic
identity and self-esteem. Cultural Diversity & Ethnic Minority Psy-
chology, 15(2), 112–124. https://doi.org/10.1037/a0015509
Huynh, V. W. i Fuligni, A. J. (2008). Ethnic socialization and the aca-
demic adjustment of adolescents from Mexican, Chinese, and Euro-
pean backgrounds. Developmental Psychology, 44(4), 1202–1208. https://doi.
org/10.1037/0012-1649.44.4.1202
Johnston, K. E., Swim, J. K., Saltsman, B. M., Deater-Deckard, K. i Pet-
rill, S. A. (2007). Mothers' racial, ethnic, and cultural socialization of
transracially adopted Asian children. Family Relations, 56(4), 390–402.
https://doi.org/10.1111/j.1741-3729.2007.00468.x
Knight, G. P., Bernal, M. E., Garza, C. A., Cota, M. K. i Ocampo, K. A.
(1993). Family socialization and the ethnic identity of Mexican-Ame-
rican children. Journal of Cross-Cultural Psychology, 24(1), 99–114.
https://doi.org/10.1177/0022022193241007
Lalonde, R. N., Jones, J. M. i Stroink, M. L. (2008). Racial identity,
racial attitudes, and race socialization among Black Canadian par-
ents. Canadian Journal of Behavioural Science, 40(3), 129–139. https://doi.
org/10.1037/0008-400X.40.3.129
Lesane-Brown, C. L., Brown, T. N., Caldwell, C. H. i Sellers, R. M.
(2005). The comprehensive race socialization inventory. Journal of
Black Studies, 36(2), 163–190. https://doi.org/10.1177/0021934704273457
401
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 26 (2017), BR. 3,
STR. 385-404
ŠTAMBUK, M.:
ŠTO RODITELJI DJECI...
Marshall, S. (1995). Ethnic socialization of African American chil-
dren: Implications for parenting, identity development, and acade-
mic achievement. Journal of Youth and Adolescence, 24(4), 377–396.
https://doi.org/10.1007/BF01537187
McHale, S. M., Crouter, A. C., Kim, J. Y., Burton, L. M., Davis, K. D.,
Dotterer, A. M. i Swanson, D. P. (2006). Mothers' and fathers' racial
socialization in African American families: Implications for youth. Child
Development, 77(5), 1387–1402. https://doi.org/10.1111/j.1467-8624.2006.
00942.x
McHale, S. M., Crouter, A. C. i Whiteman, S. D. (2003). The family
contexts of gender development in childhood and adolescence. Social
Development, 12(1), 125–148. https://doi.org/10.1111/1467-9507.00225
Nesdale, D. (2004). Social identity processes and children's ethnic
prejudice. U M. Bennett i F. Sani (Ur.), The development of social self
(str. 219–245). New York: Psychology Press. https://doi.org/10.4324/97
80203391099_chapter_8
Phinney, J. S. (1990). Ethnic identity in adolescents and adults: Re-
view of research. Psychological Bulletin, 108(3), 499–514. https://doi.
org/10.1037/0033-2909.108.3.499
Phinney, J. S. i Chavira, V. (1995). Parental ethnic socialization and
adolescent coping with problems related to ethnicity. Journal of Research
on Adolescence, 5(1), 31–53. https://doi.org/10.1207/s15327795jra0501_2
Priest, N., Walton, J., White, F., Kowal, E., Baker, A. i Paradies, Y. (2014).
Understanding the complexities of ethnic-racial socialization pro-
cesses for both minority and majority groups: A 30-year systematic
review. International Journal of Intercultural Relations, 43, 139–155.
https://doi.org/10.1016/j.ijintrel.2014.08.003
Quintana, S. M. i Vera, E. M. (1999). Mexican American children's
ethnic identity, understanding of ethnic prejudice, and parental eth-
nic socialization. Hispanic Journal of Behavioral Sciences, 21(4), 387–404.
https://doi.org/10.1177/0739986399214001
Popis stanovništva (1991). Zagreb: Državni zavod za statistiku.
Popis stanovništva (2011). Zagreb: Državni zavod za statistiku.
Reidy, C. M., Taylor, L. K., Merrilees, C. E., Ajduković, D., Čorkalo
Biruški, D. i Cummings, E. M. (2015). The political socialization of
youth in a post-conflict community. International Journal of Intercultural
Relations, 45, 11–23. https://doi.org/10.1016/j.ijintrel.2014.12.005
Reizábal, L., Valencia, J. i Barrett, M. (2004). National identifications
and attitudes to national ingroups and outgroups amongst children
living in the Basque country. Infant and Child Development, 13(1),
1–20. https://doi.org/10.1002/icd.328
Riina, E. M. i McHale, S. M. (2012). Adolescents' experiences of dis-
crimination and parent–adolescent relationship quality. The moder-
ating roles of sociocultural processes. Journal of Family Issues, 33(7),
851–873. https://doi.org/10.1177/0192513X11423897
Rodriguez, J., Umaña-Taylor, A., Smith, E. P. i Johnson, D. J. (2009).
Cultural processes in parenting and youth outcomes: Examining a
model of racial-ethnic socialization and identity in diverse popula-
tions. Cultural Diversity and Ethnic Minority Psychology, 15(2), 106–111.
https://doi.org/10.1037/a0015510
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 26 (2017), BR. 3,
STR. 385-404
ŠTAMBUK, M.:
ŠTO RODITELJI DJECI...
402
Scott, L. D. (2004). Correlates of coping with perceived discriminato-
ry experiences among African American adolescents. Journal of Ado-
lescence, 27(2), 123–137. https://doi.org/10.1016/j.adolescence.2003.11.005
Stevenson, H. C. i Arrington, E. G. (2009). Racial/ethnic socialization
mediates perceived racism and the racial identity of African
American adolescents. Cultural Diversity and Ethnic Minority Psycho-
logy, 15(2), 125–136. https://doi.org/10.1037/a0015500
Stevenson, H. C., Herrero-Taylor, T., Cameron, R. i Davis, G. Y. (2002).
"Mitigating instigation": Cultural phenomenological influences of
anger and fighting among "big-boned" and "baby-faced" African
American youth. Journal of Youth and Adolescence, 31(6), 473–485.
https://doi.org/10.1023/A:1020267221683
Stevenson, H. C., McNeil, J. D., Herrero-Taylor, T. i Davis, G. Y. (2005).
Influence of perceived neighborhood diversity and racism experi-
ence on the racial socialization of Black youth. Journal of Black
Psychology, 31(3), 273–290. https://doi.org/10.1177/0095798405278453
Suizzo, M., Robinson, C. i Pahlke, E. (2008). African American moth-
ers' socialization beliefs and goals with young children: Themes of
history, education, and collective independence. Journal of Family
Issues, 29(3), 287–316. https://doi.org/10.1177/0192513X07308368
Štambuk, M. (2015). Provjera ekološkoga modela odnosa međuetničkih
napetosti i dječjega ponašanja u poslijeratnoj zajednici. (Neobjavljena dok-
torska disertacija). Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u
Zagrebu, Zagreb. Dostupno na http://bib.irb.hr/datoteka/768776.M_
Stambuk_-_disertacija.pdf
Štambuk, M. i Čorkalo Biruški, D. (2011). Djeca i međuetnički odnosi u
zajednici. Neobjavljena projektna dokumentacija. Zagreb: Filozofski
fakultet.
Štambuk, M. i Čorkalo Biruški, D. (2016). Etnički odgoj u podijeljenoj
zajednici nakon sukoba. Domovinski rat – mogućnosti znanstvenog
pristupa, Zagreb, 10.–11. listopada 2016.
Štambuk, M., Taylor, L., Löw, A., Čorkalo Biruški, D., Merrilees, C. E.,
Ajduković, D. i Cummings, E. M. (2016). Perceived group victimization
and discrimination among youth in a post-conflict community: The mediat-
ing role of ethnic upbringing practices and interethnic insecurity. The Good
Society: Prospects for Reason, Communication, and Well-being (The
39th Annual Scientific Meeting ISPP), Varšava, 13.–16. srpnja 2016.
Tajfel, H. i Turner, J. C. (1986). The social identity theory of inter-
group behaviour. U S. Worchel i W. G. Austin (Ur.), Psychology of inter-
group relations (str. 7–24). Chicago: Nelson-Hall Publishers.
Thornton, M. C., Chatters, L. M., Taylor, R. J. i Allen, W. R. (1990). Socio-
-demographic and environmental correlates of racial socialization by
Black parents. Child Development, 61(2), 401–409. https://doi.org/10.
1111/j.1467-8624.1990.tb02786.x
Thomas, A. J., Speight, S. L. i Witherspoon, K. M. (2010). Racial
socialization, racial identity, and race-related stress of African Ame-
rican parents. The Family Journal: Counseling and Therapy for Couples
and Families, 18(4), 407–412. https://doi.org/10.1177/1066480710372913
Tran, A. G. T. T. i Lee, R. M. (2010). Perceived ethnic–racial socializa-
tion, ethnic identity, and social competence among Asian American
403
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 26 (2017), BR. 3,
STR. 385-404
ŠTAMBUK, M.:
ŠTO RODITELJI DJECI...
late adolescents. Cultural Diversity and Ethnic Minority Psychology,
16(2), 169–178. https://doi.org/10.1037/a0016400
Umaña-Taylor, A. J. i Fine, M. A. (2004). Examining ethnic identity
among Mexican-origin adolescents living in the United States. His-
panic Journal of Behavioral Sciences, 26(1), 36–59. https://doi.org/10.
1177/0739986303262143
Waters, M. C. (1994). Ethnic and racial identities of second-genera-
tion Black immigrants in New York City. International Migration Re-
view, 28(4), 795–820. https://doi.org/10.2307/2547158
What Parents Say and in
Which Way They Convey Messages
about Ethnicity to Children?
Marina ŠTAMBUK
Croatian Studies, Zagreb
Children’s developmental outcomes are the result of their unique
characteristics and different environments they develop in, as well
as their interaction. An important part of this interaction is
marked by social meaning, attitudes and beliefs about the
importance of ethnicity, especially in a multiethnic environment.
Previous studies were dominantly focused on family functioning
and parenting processes in western families, majority groups and
middle socioeconomic status. Minority families face specific
challenges due to their different history, cultural heritage and
status in society, thus generalization of the existing results to these
families is limited. Also, there is a lack of research on family
processes that include transmission of messages about group
membership, especially in the European area. In this paper we
review research about ethnic socialization, i.e. parenting in the
direction of conveying information, values, beliefs and attitudes
related to ethnicity. First, we present the theoretical framework of
ethnic socialization and its relationship with parents’ and
children’s characteristics and experiences as well as children’s
developmental outcomes. Second, we consider limitations of the
existing research. Finally, we discuss the importance of the ethnic
socialization research in Croatian multiethnic communities along
with an overview of the research on ethnic socialization in the
ethnically divided city of Vukovar.
Keywords: ethnic socialization, cultural socialization,
preparation for bias, promotion of mistrust, egalitarianism
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 26 (2017), BR. 3,
STR. 385-404
ŠTAMBUK, M.:
ŠTO RODITELJI DJECI...
404
Međunarodna licenca / International License:
Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0.
