BookPDF Available

Kamen na prapovijesni način: glačane kamene alatke iz fundusa Muzeja Međimurja Čakovec

Authors:
KAMEN na prapovijesni način Glačane kamene alatke iz fundusa Muzeja Međimurja Čakovec
1
2
3
4
5
SADRŽAJ
Uvod
Prirodno-geografska obilježja područja
Međimurja
Slika naseljenosti Međimurja tijekom neolitika,
eneolitika i ranoga brončanog doba
Glačane kamene alatke iz fundusa Muzeja
Međimurja Čakovec
Zaključak
Katalog
Literatura
Table
10
7
13
24
32
35
43
49
6
7
Život ljudi tijekom prapovijesnoga razdoblja poznat nam je isključivo na temelju njihove
materijalne ostavštine, koja odražava njihove duhovne nazore, tehničke mogućnosti, bo-
gatstvo i prosperitet, mentalitet i otvorenost prema drugim suvremenim zajednicama te
prilagodljivost novom. Prapovijesne ljudske izrađevine kroz svoje tehnološke, tipološke i
stilske raznolikosti omogućuju arheolozima da identificiraju pojedine srodne ljudske zajed-
nice – na uglavnom jedinstvenom području – ujedinjene istom ili sličnom materijalnom i
duhovnom kulturom. Razvoj tehnologije, kulture i umjetnosti takvih srodnih ljudskih skupi-
na istražuje se u okviru tzv. arheoloških kulturnih grupa.1
Uz kulturu i umjetnost, najvažniji utjecaj na razvoj ljudi imala je prapovijesna tehnologi-
ja kojom je čovjek utjecao na okoliš te olakšavao opstanak i pripomagao povećanju po-
pulacije. Jedna je od najstarijih prapovijesnih tehnologija proizvodnja glačanih kamenih
alatki čiji početak primjene započinje od razdoblja neolitika, odnosno sjedilačkoga načina
života. Očituje se u proizvodnji kamenih sjekira, dlijeta, klinova i batova, a potaknuta je
povećanom sječom šuma, radi povećanja obradivih površina tla. Proces proizvodnje i način
upotrebe glačanih kamenih alatki važni su za stjecanje znanja o ranim tehnologijama te za
razumijevanje socijalne i gospodarske organizacije ranih poljodjelskih zajednica.
Kraj primjene glačanih kamenih izrađevina teško je odrediti jer se mogu pronaći i u kasno-
brončanodobnim, pa i željeznodobnim kontekstima.2 Međutim, možemo pretpostaviti da
tijekom ranoga brončanog doba postupno povećanje proizvodnje metalnog oruđa i oružja
sve više zamjenjuje korištenje kamenih rukotvorina izrađenih tehnologijom glačanja. Ipak,
da tradicija izrade glačanih kamenih alatki tijekom metalnih doba ne zamire, potvrđuju
metalne alatke koje oblikom imitiraju one izrađene u kamenu. Njihova je tradicija očuva-
na i danas, ali u obliku narodnoga vjerovanja seljaka iz okolice Varaždina koji tzv. kamenoj
streli pripisuju nadnaravnu moć u zaštiti od udara groma, u liječenju stoke, zaštiti od bole-
sti, nesreće i uroka, pa su tako često kamene sjekire stavljane na tavane i u pragove kuća.
Interpretiranje kamene alatke kao gromom izbačene strijele čudotvorne moći duboko je
ukorijenjeno u narodnom vjerovanju, pa možemo konstatirati kako arheološka izrađevina
i danas živi kao dio duhovne kulture.3 Sa spomenutim pak se vjerovanjem može povezati i
zanimljiv nalaz kamene sjekire iz Ludbrega, otkrivene u intaktnom sloju rimskoga bedema
datiranoga u 3. i početak 4. st.4
1 Majnarić-Pandžić, N. (1998.): Brončano i željezno doba, u: Mirić, M. (ed.), Prapovijest, Zagreb, 161.
2 Težak-Gregl, T. (2007.): Glačana kamena oruđa, u: Minichreiter, K., Galovo – Slavonski Brod: 10 godina arheoloških istraživanja,
Zagreb, 160.
3 Šimek, M. (2010.): „Kamena strela“ u srednjovjekovnoj utvrdi?, u: Zbornik soboškega muzeja, 15, Murska Sobota, 140–142.
4 Balen-Letunić, D. (1981.): Kameno oružje i oruđe s područja Hrvatskog zagorja zbirka Pečornik, u: Godišnjak Gradskog muzeja
Varaždin, 6, Varaždin, 5.
8
Glačane kamene alatke koje su tema ovog kataloga izložbe pripadaju najstarijim ljudskim
izrađevinama iz fundusa Muzeja Međimurja Čakovec. Zbirka prapovijesne građe Muzeja
sadrži ukupno 51 primjerak glačanih kamenih alatki prikupljenih s područja Međimurja.
Prema obliku nabave radi se uglavnom o poklonima koji su u fundus dospjeli tijekom prvih
desetak godina od osnutka Muzeja. Glavnina alatki su slučajni površinski nalazi bez strati-
grafskoga konteksta i podataka o mjestu nalaza. Takvi predmeti su teže kulturno i kronološ-
ki opredjeljivi i ne omogućavaju zadovoljavajuću suvremenu interpretaciju.
Kako se radi o relativno brojnim primjercima neobjavljenih glačanih kamenih alatki koje
predstavljaju najstarije tragove ljudske prisutnosti na području Međimurja, ovim smo ih ka-
talogom izložbe analizirali i kataloški obradili. Uz poglavlje o prirodnim obilježjima prostora
koja su uvjetovala naseljenost kroz prošlost, katalog donosi i kratki pregled prapovijesnih
kultura čije su populacije naseljavale područje Međimurja od neolitika do ranoga bronča-
nog doba, što je ujedno i razdoblje tijekom kojega su korištene glačane kamene alatke.
Stručna je obrada kamene građe obuhvaćala: analizu sirovinskoga materijala i njegovoga
porijekla te određivanje osnovnih tipova alatki i tehnologiju njihove izrade. Na temelju sa-
znanja dobivenih stručnom obradom, pretpostavljene su vrste aktivnosti i ekonomija pro-
stora te mogući pravci kretanja i komunikacija s udaljenim prapovijesnim zajednicama.5
5 Srdačno zahvaljujem dr. sc. Jacqueline Balen iz Arheološkog muzeja u Zagrebu na korisnim savjetima i literaturi.
9
10
Važan čimbenik prilikom odabira prostora za naseljavanje kroz gotovo sva povijesna razdoblja bila
su prirodno-geografska obilježja nekoga kraja. Kako bi osigurali što bolje uvjete za život, ljudi su
tijekom prapovijesti najčešće naseljavali povoljne položaje plodnih nizina, osunčanih padina bre-
žuljaka, obale riječnih tokova. Bogatstvo i raznolikost prirodnih vrijednosti područja Međimurja
pružalo je upravo takve idealne uvjete za život. Osim prirodnih blagodati od velike je važnosti bio
i položaj prostora, prirodna komunikacija te povezanost s drugim regijama. Tako je Međimurje,
omeđeno rijekama Murom i Dravom koje su od prapovijesti sastavni dio razgranate riječne mreže
komunikacija, bilo smješteno uz važne prirodne putove koji su povezivali Zapad i Istok. Međimur-
jem su prolazili i putovi koji su na najlakši način povezivali srednjopodunavski prostor s Jadran-
skim morem. Izrazita prohodnost teritorija očituje se i u činjenici da je Međimurjem, pretpostavlja
se, prolazio dio važne prapovijesne komunikacije, tzv. Jantarski put,6 koji je spajao baltičko pod-
ručje bogato jantarom s Mediteranom.
Međimurje je smješteno na zapadnom perifernom dijelu Panonske nizine te je dio središnje Hr-
vatske. Prema reljefnim obilježjima dijeli se na gornje Međimurje ili međimurske gorice i donje
Međimurje ili nizinu rijeke Drave i rijeke Mure.7
U gornjem zapadnom Međimurju nalaze se međimurske gorice, valoviti brežuljkasti teren s visin-
skim razlikama od nekoliko desetaka metara. Kose brežuljaka spuštaju se blagim nagibima prema
ravnici, odnosno prema istoku i jugoistoku, pa potoci najčešće teku na te strane. Međimurske go-
rice prema sastavu čine tercijarni sedimenti lapora, pješčenjaka, gline, šljunka i pijeska.8
Brežuljkasti kraj prema istoku postupno prelazi u kontaktnu zonu između gornjeg i donjeg Međi-
murja, tzv. pleistocensku ravan. To je blago valovita zaravan (između 180 i 210 m. n. v.) koju čine
pleistocenski sedimenti nastali klizanjem niz padine, a mjestimično ima i šljunkovito-pješčanoga
materijala. Ravan je slična mikroregionalnoj cjelini donjega Međimurja te se smatra njezinim sa-
stavnim dijelom. Pleistocenski sedimenti pružaju se od zapada prema istoku kao nešto povišena
terasa i završavaju tzv. dravskom stepenicom na liniji Macinec - Šenkovec - Pribislavec - Belica -
Domašinec, koja je oko 5 do 10 metara viša od dravsko-murske nizine. To je zapravo nekadašnja
lijeva obala rijeke Drave. U vrijeme kada je Drava tekla podno ove stepenice, sastajala se s Murom
istočno od sela Domašinec. To područje istočnoga dijela međimurske nizine nastalo je akumula-
cijom obiju rijeka.9
6 Gračanin, H. (2010.): Rimske prometnice i komunikacije u kasnoantičkoj Južnoj Panoniji, u: Scrinia Slavonica: godišnjak podružnice za
povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, 10, Slavonski Brod, 40.
7 Bognar, A. (2001.): Geomorfološka regionalizacija Hrvatske, u: Acta Geographica Croatica, 34, Zagreb, 23.
8 Kurtek, P. (1974.): Varaždinska Podravina i Međimurje, u: Cvitanović, A. (ed.), Geografija SR Hrvatske, Središnja Hrvatska, knjiga 2,
Zagreb, 89-92.
9 Isto.
11
Podno dravske stepenice nalazi se područje dravsko-murske nizine koja je naplavna riječna tvo-
revina. Vodni tokovi vrlo su važan prirodni element posebno zbog oblikovanja reljefa. Kako je u
nedavnoj prošlosti klima bila mnogo hladnija, led je prekrivao visoke dijelove Alpa. Pomicanja
ledenih pokrova i tokova prema nižim krajevima razarala su stjenovitu podlogu, ostavljajući velike
količine nanosa na granici otapanja. Voda koja je nastala otapanjem ispirala je trošan materijal i
nosila prema nižim dijelovima mnoštvo šljunka, pijeska i mulja. U vrijeme tih hladnih razdoblja i
specifičnih procesa nanijele su Mura i Drava naslage šljunka koje prate njihova korita. Zbog slabe
otpornosti neogenskih i pleistocenskih naslaga riječna korita su se često mijenjala, a približno sa-
dašnji pravac dobila su tek u holocenu. Mura se, suprotno od Drave, manje grana u rukavce i više
meandrira. Svoj je tok urezala strmo podno međimurskih gorica do Podturna, a dalje teče usred
nizine sve do ušća. Prava međimurska rječica je Trnava koja je nastala od četiriju manjih potoka.
Teče međimurskom ravnicom, grana se na više mjesta te se ulijeva u rijeku Muru.10
U brežuljkastom gornjem Međimurju (osim najviših predjela), kao i dijelom na pleistocenskoj
ravni, najveće površine zauzimaju podzolirana tla. To su glinasto-ilovasta i pjeskovito-ilovasta tla,
isprana padalinama. Na reljefno najvišim položajima gornjega Međimurja prevladavaju mineral-
no-karbonatna tla, nastala površinskom erozijom lapora te su nešto veće plodnosti. U donjem
Međimurju, uglavnom u porječju Trnave, razvila su se najneplodnija starija aluvijalno-močvarna
tla koja se znatnim dijelom koriste kao prirodne livade i pašnjaci. Južno od njih, prema dravskom
toku prostiru se aluvijalno-močvarna karbonatna tla koja se smatraju najplodnijim tlima te su naj-
većim dijelom obrađena. Po postanku su vrlo mlada, a nastala su pomicanjem korita Drave sa
sjevera prema sadašnjem koritu na jugu, prekrivši taj cijeli pojas najprije šljuncima i pijescima,
a zatim iznad njih uglavnom ilovastim i pjeskovito-ilovastim nanosima.11 Na spomenutim tlima
primarnu vegetaciju su činile šume hrasta, brijesta, jasena i graba, dok je današnji vegetacijski
pokrov drugačiji, što je rezultat dugogodišnjega utjecaja čovjeka. Kako bi prilagodio okoliš svojim
potrebama za dobivanjem obradivih površina, čovjek je postupnim krčenjem šuma, regulacijom
rijeka i isušivanjem močvarnih područja izmijenio krajolik Međimurja. Tako je Međimurje danas
šumom relativno siromašan kraj.12
10 Roglić, J. (1974.): Obilježja prirodne osnove, u: Cvitanović, A. (ed.), Geografija SR Hrvatske, Središnja Hrvatska, knjiga 1, Zagreb, 55.
11 Kovačević, P.; Kurtagić, M.; Mihalić, V.; Hranilović, J. (1956.): Tla Međimurja i njihovo iskorištavanje u poljoprivredi, Zagreb, 9–10.
12 Laci, S. (1962.): Donje Međimurje, u: Geografski glasnik, 24, Zagreb, 85.
12
13
Tragovi naseljavanja područja Međimurja tijekom najduljega arheološkog razdoblja paleo-
litika13 nisu pronađeni, međutim obitavanje čovjeka na prostoru međimurskoga međuriječ-
ja možemo pretpostaviti već i tijekom toga najstarijeg razdoblja čovjekove prošlosti. Posto-
janje značajnih paleolitičkih nalazišta susjednoga Hrvatskog zagorja kao što su Punikve14,
Krapina, Vindija i Veternica potvrđuju naše sumnje.
Nakon razdoblja paleolitika, od oko 10 000. godina pr. Kr. započinje razdoblje mezolitika ili
srednjega kamenog doba koje u kontinentalnoj Hrvatskoj traje do oko 6000. godine pr. Kr.
Početak holocena15 karakterizira globalno zatopljenje, klima postaje slična današnjoj te do-
lazi do naglih širenja šuma. Raste razina mora, a naselja se premještaju na više nadmorske
visine. Ranoholocenske lovačko-sakupljačke zajednice s visokom razinom mobilnosti bile
su prisiljene mijenjati ustaljeni način života i oslanjati se na lokalne resurse.16 Zbog nedo-
statka ciljanih istraživanja zasad se pretpostavlja da mezolitičkom razdoblju na području
središnje Hrvatske pripada samo nalazište Travni vrh na Samoborskome gorju.17
Velike promjene biljnoga i životinjskoga svijeta potaknule su promjene i prilagodbu čo-
vjekovoga načina života: izumiru životinje poput mamuta koje su činile temelj prehrane,
a nekadašnja prostranstva zamjenjuju šume. Krčenjem šuma dobiva se plodno tlo, a spa-
ljivanjem se povećava njegova plodnost. Počinju se stvarati trajnija naselja. Najpogodniji
prostor za naseljavanje bili su rubovi šuma jer je takav okoliš bio najbogatiji „neovisnim”
izvorima hrane.
Iako mezolitskih nalaza u Međimurju nema – što je posljedica nedostatka arheoloških istra-
živanja – prisutnost ljudi i tragovi ljudskih aktivnosti u spomenutom periodu utvrđeni su
oko dvadesetak kilometara sjeverno, u okolici sela Szentgyörgyvölgy u Zalskoj županiji.
Analize sljedova peluda u uzorcima tla prikupljenih s poplavnih i močvarnih obala potoka
Szentgyörgy blizu nalazišta Pityerdomb utvrdile su postojanje namjernih rušenja i intenziv-
nih spaljivanja šuma radiokarbonski datiranih u vrijeme 8. tisućljeća pr. Kr.18
13 Paleolitik ili starije kameno doba započinje prije više od 2,6 milijuna godina pojavom prvih ljudskih izrađevina i traje do kraja
posljednjega ledenog doba oko 10 000. g. pr. Kr. Karavanić, I. et al. (2015.): Pojmovnik kamenoga doba, Zagreb, 133.
14 Nalazište na otvorenom nedaleko Ivanca. Jedno od najstarijih paleolitičkih nalazišta u Hrvatskoj s nalazima ašelejenske kulture.
Datira se u vremensko razdoblje donjega paleolitika, točnije vremenski okvir od 500 000 do 200 000 godina prije sadašnjosti. Kara-
vanić, I.; Balen, J. (2003.): Osvit tehnologije, Zagreb, 29.
15 Mlađa epoha kvartara koja je počela prije 11 700 godina i traje do danas. Karavanić, I. et al. (2015.): nav. dj.: 77.
16 Komšo, D. (2008.): Mezolitik u Hrvatskoj, u: Opuscula archaeologica, 30, Zagreb, 56.
17 Isto: 76–77.
18 Bánffy, E.; Juhász, I.; Sümegi, P. (2007.): A prelude to the Neolithic in the Balaton region: new results to an old problem, u: Spata-
ro, M.; Biagi, P. (eds.), A short Walk through the Balkans: the First Farmers of the Carpathian Basin and Adjacent Regions, Società per la
Preistoria e Protostoria della Regione Friuli-Venezia Giulia, Quaderno 12, Trieste, 225.
14
Do važne prekretnice u prošlosti ljudskoga razvoja dolazi tijekom razdoblja neolitika ili mla-
đega kamenog doba kad od oko 6000. godine pr. Kr. lovačko-sakupljačke postupno zamje-
njuju poljoprivredne zajednice. Osnovna su obilježja neolitika: gospodarstvo zasnovano na
poljodjelstvu i stočarstvu, sjedilački način života u trajnim naseljima ruralnoga tipa i porast
populacije, razvoj obrta i gomilanje materijalnih dobara te razmjena i trgovina. Radiokar-
bonskim datumima dokazano je da se proces neolitizacije utemeljen na interakcijama lokal-
nih lovaca-sakupljača i pridošlih poljoprivrednika širio od jugoistoka prema sjeverozapadu
u tzv. valovima napretka kroz tri tisuće godina. Materijalnu kulturu karakterizira proizvod-
nja raznovrsne keramičke robe te izrada i korištenje glačanih kamenih alatki.
Usprkos nedostatku arheoloških nalaza sa stratigrafskim kontekstom, možemo pretpostavi-
ti da je područje međimurskoga međuriječja bilo naseljeno tijekom neolitika s obzirom na
to da su njegova prirodna obilježja pružala idealne uvjete za neolitički način života. Spo-
menutu pretpostavku potvrđuju i rezultati arheoloških istraživanja neolitičkih nalazišta u
neposrednoj blizini Međimurja.
Prva pojava zemljoradničkih sjedilačkih populacija na centralnobalkanskom i južnopanon-
skom području zastupljena je starčevačkom kulturom19 koja je prema postojećim radiokar-
bonskim datumima obuhvaćala razdoblje između 6200. i 5400. godine pr. Kr. Najvažnija
vrsta nalaza starčevačke kulture je keramika koja se ističe svojom ornamentikom i dekora-
tivnim oslikavanjem. Nositelji stračevačke kulture svoja su naselja osnivali na položajima
dostupnima prirodnim resursima, uz riječne tokove i na povišenim terasama. Naselja su
uglavnom bila kratkotrajno i periodički naseljena, a činili su ih jednostavni nadzemni objek-
ti ili objekti ukopani u zemlju, tzv. jamski objekti.20
Tijekom svoje mlađe, odnosno kasne faze, između 5660. i 5300. godine pr. Kr.,21 dolinom se
Drave proširila na područje Podravine i Transdanubije. Kako su nalazišta kasne faze starče-
vačke kulture otkrivena u neposrednoj blizini Međimurja, točnije na jugozapadnom dijelu
mađarske županije Zala (kao npr. Becsehely I – Bükkaljai – dűlő22 i Sormás – Török – földek23),
pretpostavljamo kako je spomenuta kulturna pojava egzistirala i na području Međimurja.24
Oko sredine 6. tisućljeća pr. Kr. razvila se prva neolitička kultura srednje i zapadne Europe
nazvana kultura linearnotrakaste keramike prema karakteristično ukrašenom keramičkom
posuđu. Bila je rasprostranjena od istočne Francuske do zapadne Ukrajine, a obuhvaćala je
vremensko razdoblje između 5500. i 4900. godine pr. Kr.25 Riječ je o kompleksu neolitičkih
kultura koje su vezale dvije zajedničke osobine: karakterističan urezani ukrasni motiv spira-
le na keramičkom posuđu i glačana kamena sjekira kalupastoga tipa. Naselja kulture linear-
notrakaste keramike najčešće su smještana na plodnim tlima u blizini voda te su uglavnom
bila okružena šumovitim predjelima. Činile su ih karakteristične nadzemne dugačke kuće
(duljine od 6 do 40 m, a širine 5 do 8 m) međusobno udaljene oko desetak metara. Osno-
vu gospodarstva činile su kulture pšenice i leće, mahunarki i konoplje te uzgoj goveda,
ovaca, koza i svinja, dok nalazi kostiju divljih životinja svjedoče o još uvijek prakticiranom
19 Prva poljoprivredna zajednica na području današnje Srbije, Vojvodine, Bosne, sjeverne Hrvatske, zapadne Mađarske, Transilva-
nije i Oltenije. Dio je širega balkansko-anadolskog kompleksa kultura rane slikane keramike. Karavanić, I. et al. (2015.): nav. dj.: 168.
20 Šošić-Klindžić, R.; Hršak, T. (2014.): Starčevačka kultura, u: Balen, J.; Hršak, T.; Šošić Klindžić, R. (eds.), Darovi zemlje: neolitik između
Save, Drave i Dunava, Zagreb, 15–27.
21 Balen, J.; Gerometta, K. (2011.): Nalazi žrtvenika i figuralne plastike starčevačke kulture s lokaliteta Tomašanci-Palača, u: Dizdar,
M. (ed.), Panonski prapovijesni osviti, Zagreb, 84.
22 Bánffy, E.; Oross, K. (2010.): The earliest and earlier phase of the LBK in Transdanubia, u: Gronenborn, D.; Petrasch, J. (eds.), Die
Neolithisierung Mitteleuropas, RGZM – Tagungen, Band 4, Mainz, 262.
23 Barna, P. J. (2005.): Sormás-Török-földek településtörténeti áttekintése. A középső neolitikum, u: Zalai Múzeum, 14, Zalae-
gerszeg, 26–28.
24 Oross, K.; Bánffy, E. (2009.): Three successive waves of Neolithisation: LBK development in Transdanubia, u: Documenta Praehi-
storica, 36, Ljubljana, Fig. 1.
25 Karavanić, I. et al. (2015.): nav. dj.: 104.
15
lovu. Plodno tlo dobivalo se krčenjem i spaljivanjem radi povećanja plodnosti. Pokojnici su
uglavnom pokapani u blizini naselja, a prema načinu pokopa prevladavaju kosturni ukopi u
zgrčenom položaju.26
Novija istraživanja na području zapadne Transdanubije rezultirala su pronalaskom mnogobroj-
nih nalazišta kulture linearnotrakaste keramike, od kojih je najznačajnije Szentgyörgyvölgy
– Pityerdomb otkriveno nedaleko od već spomenutoga sela Szentgyörgyvölgy. Važnost na-
lazišta ogleda se u tri značajke: kamenom oruđu s vidljivom kasnomezolitičkom tradicijom,
postojanjem karakterističnih dugih kuća kulture linearnotrakaste keramike i keramičkim in-
ventarom čiji su oblici i dekoracija posuda slični kasnostarčevačkim tipovima. Prema radio-
karbonskim datumima nalazište je datirano u razdoblje između 5480. i 5360. godine pr. Kr. i
pripisano najstarijoj fazi, odnosno fazi nastanka linearnotrakaste keramike.27
Kako su okolna kasnostarčevačka nalazišta područja zapadne i jugozapadne Transdanubi-
je datirana u isto vremensko razdoblje,28 a na nalazištu Szentgyörgyvölgy – Pityerdomb je
utvrđena istovremenost triju kulturnih pojava, zaključeno je kako je tijekom 6. tisućljeća pr.
Kr. područje zapadne Transdanubije predstavljalo kontaktnu zonu starosjedilačkih mezoli-
tičkih populacija i neolitičkih populacija koje su se širile iz smjera juga i jugoistoka. Smatra
se kako je zajedničkom prilagodbom i interakcijom dviju zajednica u Transdanubiji nastala
kultura linearnotrakaste keramike.29
Najstariju fazu linearnotrakaste keramike u Transdanubiji zamijenjuje rana tzv. Bicske-Bíňa
faza30 utvrđena na nalazištu Becsehely II – Homokos31 te kasna, tzv. Keszthely faza32 s nalazi-
štima Muraszemenye – Aligvári – mező, Petrivente – Újkúti – dűlő i Sormás – Török – földek.33
Blizina nalazišta Szentgyörgyvölgy – Pityerdomb sugerira na pretpostavku da je i područje
današnjega Međimurja bilo dio kontaktne zone mezolitičkih i starčevačkih populacija, kao
i na postojanje zajednica najstarije faze linearnotrakaste keramike. Neposredna pak blizina
mađarskih nalazišta rane i kasne faze potvrđuju pretpostavku E. Bánnfy kako je područje
rasprostiranja linearnotrakaste keramike obuhvaćalo južno i sjeveroistočno Međimurje.34
Na dvadesetak nalazišta središnje Hrvatske, od kojih su Međimurju najbliža ona u selima Bu-
dinšćina i Malo Korenovo,35 ustanovljeno je postojanje nalaza korenovske kulture, odnosno
najjužnije kulturne pojave kompleksa linearnotrakaste keramike. Kako su nalazi spomenute
kulture otkriveni i na nekoliko nalazišta južne Transdanubije,36 zajedno s nalazima kasne
Keszthely faze, pretpostavljeno je da su dvije kulturne pojave istovremene. Iako nalazi
korenovske kulture na području Međimurja zasad nisu otkriveni, čemu je vjerojatno uzrok
26 Težak-Gregl, T. (2014.): Kultura linearnotrakaste keramike, u: Balen, J.; Hršak, T.; Šošić Klindžić, R. (eds.), Darovi zemlje: neolitik
između Save, Drave i Dunava, Zagreb, 30–35.
27 Bánffy, E.; Oross, K. (2010.): nav. dj.: 255–268.
28 Npr. kasnostarčevačko nalazište Becsehely I – Bükkaljai – dűlő, koje je prema radiokarbonskim datumima datirano u vrijeme oko
5500. godine pr. Kr. Bánffy, E.; Oross, K. (2010.): nav. dj.: 262.
29 Bánffy, E. (2008.): The boundary in Western Transdanubia: variations of migration and adaptation, u: Bailey, D.; Whittle, A.;
Hofmann, D. (eds.), Living well together? Materiality in the Neolithic of South-East and Central Europe, Oxford, 158–160.
30 Datirana od 5450/5300. do 5250. godine pr. Kr. Oross, K.; Bánffy, E. (2009.): nav. dj.: Tab. 1.
31 Bánffy, E.; Oross, K. (2009.): Entwicklung und Dynamik der Linearbandkeramik in Transdanubien, u: Zeeb-Lanz, A. (ed.), Krisen-
Kulturwandel-Kontinuitäten: Zum Ende der Bandkeramik in Mitteleuropa, Internationale Archäologie – Arbeitsgemeinschaft, Sympo-
sium, Tagung, Kongress, Band 10, Rahden, Abb. 2.
32 Datirana od 5300./5250. do 5000./4900. godine pr. Kr. Oross, K.; Bánffy, E. (2009.): nav. dj.: Tab. 1.
33 Bánffy, E.; Oross, K. (2009.): nav. dj.: Abb. 3.
34 Isto: Abb 2., Abb. 3.
35 Težak-Gregl, T. (1993.): Kultura linearnotrakaste keramike u središnjoj Hrvatskoj, Zagreb, 12,14.
36 Petrivente – Újkúti – dűlő i Becsehely I – Bükkaljai – dűlő (vidi kod: Tokai, Z. M. (2006.): Adatok a Malo Korenovo kerámia
délnyugat-dunántúli megjelenéséhez, u: Zalai múzeum, 15, Zalaegerszeg, 18.) te Sormás – Török – földek i Sormás – Mántai – dűlő
(vidi kod: Barna, P. J. (2012.): Újabb adatok a Délnyugat-Dunántúl középső neolitikuma időrendjéhez (New data on the chronology
of the Middle Neolithic period of south-western Transdanubia), u: Előadás az Őskoros Kutatók IV. Összejövetelén, MOMOSZ V, Debre-
cen, 7–8.)
16
nedovoljna istraženost, zbog smještaja i blizine korenovskih nalazišta pretpostavljamo po-
stojanje spomenute kulturne pojave i na području Međimurja.
Na području zapadnog Srijema i Slavonije, na temeljima starčevačke kulture, tijekom raz-
doblja srednjega i mlađega neolitika, razvila se sopotska kultura. Njenim širenjem na zapad
tijekom mlađega neolitika dolazi do sopotizacije korenovske kulture na području središnje
Hrvatske, što rezultira nastajanjem regionalne varijante sopotske kulture nazvane brezov-
ljanski tip sopotske kulture.37 Postojanje brezovljanskih nalaza potvrđeno je i na brojnim
nalazištima jugozapadne Transdanubije,38 gdje se sopotski element smatra dijelom proto-
lenđelskoga horizonta što znači da je sudjelovao u stvaranju lenđelske kulture.39 Nekoli-
ko nalazišta kasnoneolitičkoga lenđelskog karaktera otkriveno je i na susjednom području
sjeveroistočne Slovenije.40 Prema novijim radiokarbonskim datumima smatra se kako su
klasične faze sopotske kulture (IB–III) na području središnje Hrvatske trajale od 5000. do
4500./4400. godine pr. Kr.41 Nedovoljna arheološka istraženost područja Međimurja uvjeto-
vala je nedostatak brezovljanskih nalaza, međutim s obzirom na brojnost potvrđenih nalazi-
šta u neposrednoj blizini, pretpostavljamo kako je i međimursko međuriječje bilo naseljeno
u spomenutom vremenskom razdoblju.
Klasična neolitička zemljoradnička populacija sopotske kulture naseljavala je krajolike pri-
kladne za bavljenje poljoprivredom i uzgojem stoke, a važna je bila i blizina izvora sirovina
poput gline, kamena za izradu oruđa i kvalitetnoga drva. Naselja su često dugotrajna te
poprimaju oblik gradina često utvrđenih opkopom, zemljanim bedemom i palisadom ili
postojećim riječnim tokovima. Osnovni oblik sopotskih nastambi su nadzemne kuće, dok
brezovljanske populacije koriste i jamske objekte. Inventar sopotskih kuća su osim karakte-
rističnih oblika keramičkih posuda, često činili i žrvnjevi, utezi za tkalački stan, antropomor-
fna i zoomorfna plastika, kamena i koštana oruđa. Način pokapanja sopotskih populacija
nedovoljno je poznat, s obzirom na to da su ukopi izrazito rijetki. Na području Hrvatske
otkriveno je zasad tek nekoliko ukopa pokojnika u zgrčenom položaju.42
Kraj brezovljanskoga tipa sopotske kulture na području središnje Hrvatske obilježava zavr-
šetak neolitika i početak eneolitika ili bakrenoga doba. Migracijom indoeuropskih popula-
cija na europsko tlo te njihovim utjecajem na starosjedilačke populacije dolazi do pojave
kulturnih inovacija koje mijenjaju način života prapovijesnoga čovjeka. Uz veću upotrebu
metala (bakra i zlata) promjene u gospodarstvu obilježavaju prevlast stočarstva nad poljo-
djelstvom, intenzivniju razmjenu i trgovinu te akumuliranje materijalnih bogatstava. Pro-
mjena pak se društvene strukture ogleda u prelasku s rodovske na plemensku organizaciju,
uz nastajanje ratničkoga i obrtničkoga sloja, iako i dalje uglavnom prevladavaju zajednice
poljodjelaca i stočara.43
37 Nalazišta spomenutoga prostora središnje Hrvatske su: Gornji Brezovljani i Krč kod Beketinca na križevačkom području, Drljano-
vac na bjelovarskom, Jasenaš – Veliki cimer, Pepelana i Špišić Bukovica na virovitičkom području te Staro Čiče u Turopolju. Okroša
Rožić, L. (2013/2014.): Brezovljani, u: Opuscula archaeologica, 37/38, Zagreb, 397–403.
38 Najznačajnija nalazišta jugozapadnog dijela županije Zala su: Petrivente – Újkúti – dűlő, Becsehely I – Bükkaljai – dűlő, Sormás
– Török – földek i Sormás – Mántai – dűlő, vidi kod: Barna, P. J. (2007): A New Site of the Lengyel Culture in Sormás – Török – földek
(County Zala South – Western Transdanubia), u: Kozłovski, J.; Raczky, P. (eds.), The Lengyel, Polgar and related cultures in the Middle /
Late Neolithic in Central Europe, Kraków, 366–367.
39 Horváth, L. A.; H. Simon, K. (2003.): Das Neolithikum und die Kupferzeit in Südwesttransdanubien, Inventaria Praehistorica Hvn-
gariae, Budapest, 49.
40 Tomaž, A. (2014.): Porječje Save u 5. tisućljeću pr. Kr. na prostoru današnje Slovenije, u: Balen, J.; Hršak, T.; Šošić Klindžić, R. (eds.),
Darovi zemlje: neolitik između Save, Drave i Dunava, Zagreb, 102.
41 Balen, J. (2016.): The Development of Eneolithic Cultures Between the Sava and Drava Rivers, u: Davison, D.; Gaffney, V.; Miracle,
P.; Sofaer, J. (eds.), Croatia at the Crossroads: A consideration of archaeological and historical connectivity, Oxford, 61.
42 Balen, J.; Čataj, L. (2014.): Sopotska kultura, u: Balen, J.; Hršak, T.; Šošić Klindžić, R. (eds.), Darovi zemlje: neolitik između Save, Drave
i Dunava, Zagreb, 60–73.
43 Težak-Gregl, T. (1998.): Neolitik i eneolitik, u: Mirić, M. (ed.), Prapovijest, Zagreb, 111–114.
17
Kako u Međimurju nisu otkriveni nalazi iz razdoblja ranoga eneolitika, u rekonstruiranju
arheološke slike naseljavanja toga perioda pomažu nam rezultati istraživanja susjednih na-
lazišta sjeveroistočne Slovenije i jugozapadne Mađarske na kojima su otkriveni nalazi kasne
lenđelske kulture. Tijekom 5. tisućljeća pr. Kr. lenđelski se kulturni kompleks kao skup srod-
nih kultura kasnoga neolitika i ranoga eneolitika rasprostirao na području srednje Europe.
Prepoznatljiv je u prvome redu po oslikanom keramičkom posuđu i osebujnoj figuralnoj
plastici, ali i trapezoidnim kućama te složenim sustavima palisada i jaraka. Naselja su smje-
štana na plodna područja povišenih terasa uz vodotoke, ali povećao se i broj naselja smje-
štenih na povišenim položajima. Osnovu gospodarstva činilo je poljodjelstvo i stočarstvo,
a povećan je lov na divlje životinje te sakupljanje brojnih divljih vrsta biljaka. Groblja len-
đelskih populacija smještana su u ili uz naselja, a činili su ih uglavnom pojedinačni ukopi
u zgrčenom položaju na bok. Uz pokojnike je često pokopan niz grobnih priloga, čiji broj i
vrijednost ukazuju na društveno raslojavanje.44
Brojna ranoeneolitička nalazišta pripisana kasnoj lenđelskoj kulturi (faza Lengyel III)45 ot-
krivena su u neposrednoj blizini Međimurja u sjeveroistočnoj Sloveniji (Šafarsko, Bukov-
nica, Popava I, Pri Muri),46 ali i na brojnim nalazištima mađarske županije Zala kao što su:
Nagykanizsa – Inkey kápolna,47 Dobri48 i Zalaszentbalázs.49 U isto vrijeme na dijelu središ-
nje Hrvatske i zapadnoj Slavoniji trajala je eneolitička faza sopotske kulture tzv. tip Seče50
čiji su nalazi ustanovljeni i na nalazištu Čanjevo nedaleko Varaždina.51 Prema radiokarbon-
skim datumima novijih istraživanja ustanovljeno je vremensko trajanje faze Sopot IV od
4500./4400. do 4300. godine pr. Kr., što je ujedno i datacija kasne lenđelske faze na području
sjeverozapadne Hrvatske.52
Mirnim putem na podlozi tradicija kasno neolitičke sopotske i lenđelske kulture formirala se
tijekom razdoblja srednjega eneolitika lasinjska kultura. Osim u Hrvatskoj bila je rasprostra-
njena i u dijelu Bosne, u Vojvodini, Sloveniji, Austriji i Mađarskoj. Nosioci lasinjske kulture pri
odabiru lokacija za naseljavanje prednost su davali prirodnim uzvišenjima u blizini vodoto-
ka. Prema obliku nastambi prevladavali su jamski objekti, dok su novija arheološka istraži-
vanja potvrdila i postojanje brojnih pravokutnih nadzemnih kuća.53 Keramičku produkciju
karakterizira specifična ornamentika – nizovi uboda i kratkih zareza koji tvore različite mo-
tive te jezičasta i čepasta plastična izbočenja. Gospodarsku osnovu lasinjskih populacija
činila je zemljoradnja i stočarstvo, pri čemu je stočarstvu pripadao veći udio, što je jasan
znak nomadskoga načina života i eneolitizacije. Prema novijim radiokarbonskim datumima
44 Bickle, P. (2014.): Lenđelska kultura, u: Balen, J.; Hršak, T.; Šošić Klindžić, R. (eds.), Darovi zemlje: neolitik između Save, Drave i Du-
nava, Zagreb, 75–87.
45 Velušček, A. (2006.): Resnikov prekop – sondiranje, arheološke najdbe, kulturna opredelitev in časovna uvrstitev, u: Velušček, A.
(ed.), Resnikov prekop, najstarejša koliščarska naselbina na Ljubljanskem barju, Opera Instituti Archaeologici Sloveniae, 10, Ljubljana,
32–35.
46 Šavel, I. (2014.): Bakrena doba v Pomurju, u: Tecco Hvala, S. (ed.), Studia Praehistorica in Honorem Janez Dular, Opera Instituti
Archaeologici Sloveniae, 30, Ljubljana, 21.
47 Kalicz, N. (2003.): Újkőkorvégi és rézkori megtelepedés maradványai a nagykanizsai Inkey-kápolna mellett, u: Zalai Múzeum, 12,
Zalaegerszeg, 7–47.
48 Horváth, L. A.; H. Simon, K. (2004.): Kupferzeitliche Siedlungen auf dem Fundort Dobri – Alsó-mezõ, u: Zalai Múzeum, 13, Zalae-
gerszeg, 55–118.
49 Bondár, M. (1995.): The settlement of the Lengyel Culture at Zalaszentbalázs, u: Antaeus, 22, Budapest, 51–70.
50 Balen, J.; Čataj, L. (2014.): nav. dj.: 61.
51 Brnić, Ž. (2008.): Prapovijesni keramički nalazi s utvrde Čanjevo, u: Bekić, L. (ed.), Utvrda Čanjevo: Istraživanja 2003.-2007., Visoko,
75. Najznačajnija nalazišta područja središnje Hrvatske su Seče kod Koprivnice i Pepelane kod Virovitice, vidi kod: Marković, Z.
(2012.): Novija razmatranja o nekim aspektima sopotske kulture u sjevernoj Hrvatskoj, u: Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu,
29, Zagreb, 60–64.
52 Balen, J. (2016.): nav. dj.: 61–62.
53 Minichreiter, K.; Zorković, M. (2011.): Architecture of Lasinja culture settlements in the light of new investigations in northern
Croatia, u: Documenta Praehistorica, 38, Ljubljana, 333-343.
18
prostora Slavonije – koji se ujedno poklapaju s datumima dobivenima na širem prostoru lasinjske
kulture – spomenutu kulturnu pojavu možemo datirati u razdoblje od 4350. do 3950. godine pr. Kr.54
Lasinjska kultura je najstarija arheološka kulturna pojava koja je na području Međimurja
potvrđena postojanjem nekoliko nalazišta. Na nalazištima Stara Ves kod sela Strahoninec
(sl. 1)55 i Dragoslavec kod Črečana (sl. 2)56 otkriveni su ostatci otpadnih jama i jamskih obje-
kata te keramički materijal s tipičnim i karakterističnim oblicima i ukrasima lasinjske kulture.
Lasinjski karakter pretpostavlja se i za nalazište Murščak kod Domašinca, gdje je temeljem
stratigrafije i keramičkih nalaza pretpostavljeno postojanje naselja.57 Pronalazak pak slučaj-
nih lasinjskih nalaza na sjevernom dijelu sela Mačkovec sugerira na postojanje istovreme-
noga nalazišta u neposrednoj blizini.58
Nalazi međimurskih nalazišta analogni su lasinjskim nalazima prostora središnje Hrvatske, sjeve-
roistočne Slovenije i jugozapadne Transdanubije. Tako najbliže sličnosti s područja Hrvatske na-
lazimo na nalazištima Gromače 2 kod Varaždinskih Toplica,59 Blizna60 i Brezje61 kod Varaždina te
Čanjevo kod Novoga Marofa.62 Najbliži primjeri sličnih nalazišta područja sjeveroistočne Slovenije
između ostalih su: Šafarsko, Bukovnica, Popava I, Renkovci – Zagonce, Turnišče i Pri Muri.63 Najbliža
pak su mađarska nalazišta lasinjske kulture ona s područja županije Zala kao: Nagykanizsa – Inkey
kápolna,64 Dobri,65 Rigyác – Alsó – mező i Eszteregnye – Ojtó – dűlő.66
54 Balen, J.; Drnić, I. (2014.): Arheološka istraživanja na lokalitetu Barbarsko – Novi prilog poznavanju srednjeg eneolitika na pro-
storu sjeverne Hrvatske, u: Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3. s., 47, Zagreb, 48.
55 Bekić, L. (2006.): Zaštitna arheologija u okolici Varaždina: Arheološka istraživanja na autocesti Zagreb – Goričan i njezinim prilaznim
cestama, Zagreb, 203–252.; Marciuš, B. (2006.): Izvještaj o provedenim arheološkim istraživanjima nalazišta Stara Ves, Muzej Međimur-
ja Čakovec, Čakovec.
56 Čataj, L. (2015.): Izvještaj o probnim arheološkim istraživanjima nalazišta Nedelišće – Črečan, Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb.
57 Krmpotić, M. (2015-2016.): Izvješće o provedenim arheološkim istraživanjima na nalazištu Hodošan – Murščak, Hrvatski restaura-
torski zavod, Zagreb.
58 Vrijednu keramičku građu lasinjske kulture pronašao je mještanin sela, slučajno prilikom iskopa u dvorištu, i poklonio ju Muzeju
Međimurja Čakovec. U neposrednoj blizini lokacije pronalaska slučajnih nalaza vršena su pokusna arheološka iskopavanja, među-
tim nisu rezultirala pronalaskom nalaza lasinjskoga karaktera.
59 Bekić, L. (2006.): nav. dj.: 21–29.
60 Isto: 91-179.
61 Čataj, L. (2016.): Lasinja, Retz-Gajary and Boleraz? Radiocarbon dates and the sequence of Copper Age cultures in central Croa-
tia, u: Kovárník, J. (ed.), Centenary of Jaroslav Palliardi s Neolithic and Aeneolithic relative chronology (1914-2014), Usti nad Orlici, fig. 2.
62 Brnić, Ž. (2008.): nav. dj.: 75–76.
63 Šavel, I. (2014.): nav. dj.: 21–23.
64 Kalicz, N. (2003.): nav. dj.: 7–47.
65 Horváth, L. A.; H. Simon, K. (2004.): nav. dj.: 55–118.
66 Tokai, Z. M. (2007.): A Balaton-Lasinja kultúra lelőhelyei Eszteregnye és Rigyác határában, u: Zalai Múzeum, 16, Zalaegerszeg,
7–24.
Slika 1. Pogled na nalazište Stara Ves tijekom zaštitnih
arheoloških istraživanja, 2004. godine (snimio: S. Novak;
Dokumentacija Muzeja Međimurja Čakovec).
Slika 2. Pogled na položaj nalazišta Dragoslavec kod sela
Črečan (snimio: B. Hamer; LM Komunikacije).
19
Nakon lasinjske kulture na prostoru je sjeverne Hrvatske postojala Retz-Gajary kultura, međutim
kako je na nekoliko nalazišta ustanovljena istovremena pojava obiju kultura, pretpostavljeno je
postojanje vremenskoga razdoblja preklapanja i paralelnoga trajanja dviju kulturnih pojava. Ra-
sprostirala se na području kontinentalne Slovenije, sjeverne Hrvatske, Moravske, Mađarske, jugo-
zapadne Slovačke, srednje Češke, gornje Šleske i rumunjskoga Erdelja, a uglavnom se smatra da
je nastala iz lenđelske podloge. Populacije Retz-Gajary kulture naseljavale su uglavnom brdovite i
brežuljkaste krajeve, ali i nizinske predjele. Uz nadzemne pravokutne nastambe, gradili su i jamske
i polujamske objekte. Iako se donedavno smatralo kako su nosioci kulture bile stočarske popula-
cije koje su živjele nomadskim načinom života, novijim arheološkim istraživanjima potvrđeno je
i postojanje nizinskih sjedilačkih naselja. Materijalnu kulturu karakterizira keramika ukrašavana
brazdastim urezivanjem, rovašenjem i duborezom te lijepljenjem plastičnih aplikacija. Pogrebni
običaji Retz-Gajary kulture manje su poznati. Poznato je tek nekoliko kosturnih zgrčenih ukopa,
dok uglavnom prevladavaju paljevinski ukopi.67 Iako s područja Hrvatske postoji relativno mali
broj radiokarbonskih datuma, poklapaju se s onima s područja Transdanubije i Slovenije, a obu-
hvaćaju razdoblje od 3850. do 3600./3500. godine pr. Kr.68
Nalazi Retz-Gajary kulture na području Međimurja zasad nisu otkriveni, međutim relativno su broj-
na nalazišta spomenute kulturne pojave otkrivena u neposrednoj blizini međimurskoga međuri-
ječja. Na području središnje Hrvatske najbliža su nalazišta Čanjevo kod Novoga Marofa,69 Bateli-
je i Korija blizu Virovitice70 te Barbarsko nedaleko Vrbovca71. Od slovenskih nalazišta spomenimo
ona iz sjeveroistočne Slovenije, kao što su: Šafarsko, Pod Kotom – jug kod Kroga, Nova tabla kod
Murske Sobote, Turnišče, Bukovnica i Gornje njive kod Dolge Vasi,72 dok su s područja Mađarske
najbliža ona sa središnjega i južnoga dijela županije Zala: Eszteregnye,73 Dobri,74 Becsvölgye – Ba-
rabásszeg i Gutorfölde – Magyarós.75
Nakon kulture Retz-Gajary na lokalnoj tradiciji sa djelomičnim istočnim (pontsko-stepskim)
i jugoistočnim (maloazijsko-anatolskim) utjecajima nastala je badenska kultura, a postojao
je i kratki vremenski period paralelnog trajanja ovih dviju kultura.76 Rasprostirala se na pa-
nonsko-podunavskom prostoru s naseljima smještenima tradicionalno na povišenim riječ-
nim terasama ili brežuljkastim uzvišenjima uz vodotoke. Populacije badenske kulture, uz
nadzemne, gradile su uglavnom jamske i polujamske objekte. Gospodarsku osnovu unat
izraženijoj stočarskoj komponenti još uvijek je, uglavnom, činila zemljoradnja. Metalurgija
je donekle razvijena, no nema većega značenja o čemu svjedoče brojni primjerci glačanih
kamenih alatki. Materijalnu kulturu karakterizira specifična keramička proizvodnja, odnosno
izrada posuđa s crnom poliranom površinom visokoga metalnog sjaja.77 U okvirima baden-
ske kulture uobičajeno je pokapanje pokojnika izvan naselja na posebnim grobljima, među-
tim utvrđeno je i postojanje ukopa unutar naselja u pojedinačnim, a katkad i u višestrukim
grobovima. Kao način pokopa u ranoj se fazi kulture koriste isključivo paljevinski ukopi dok
tijekom kasnijih faza prevladavaju kosturni ukopi u zgrčenom položaju.78 Na temelju radi-
67 Čataj, L. (2009.): Retz-Gajary kultura, u: Čataj, L. (ed.), Josipovac Punitovački – Veliko Polje I: eneolitičko, brončanodobno i srednjo-
vjekovno naselje, Zagreb, 24–52.
68 Balen, J.; Drnić, I. (2014.): nav. dj.: 55.
69 Brnić, Ž. (2008.): nav. dj.: 76.
70 Balen, J.; Drnić, I. (2014.): nav. dj.: 55.
71 Isto: 39–76.
72 Šavel, I. (2014.): nav. dj.: 24-27.
73 Straub, P. (2006.): Eszteregnye–Bozók-földje: Eine Siedlung aus dem Endeder mitttleren Kupferzeit, u: Zalai Múzeum, 15, Zalae-
gerszeg, 79–92.
74 Horváth, L. A.; H. Simon, K. (2004.): nav. dj.: 55–118.
75 Horváth, L. A.; H. Simon, K. (2004.): nav. dj.: 125.
76 Balen, J.; Drnić, I. (2014.): nav. dj.: 56.
77 Težak-Gregl, T. (1998.): nav. dj.: 122–126.
78 Čataj, L. (2009.): Badenska kultura, u: Čataj, L. (ed.), Josipovac Punitovački – Veliko Polje I: eneolitičko, brončanodobno i srednjovje-
kovno naselje, Zagreb, 109–110.
20
okarbonskih datuma središnje i jugoistočne Europe badenska je kultura podijeljena na tri
faze: ranu Boleráz (između 3630. i 3360. godine pr. Kr.), klasičnu Baden fazu (između 3360. i
2995. godine pr. Kr.) i kasnu fazu (do oko 2800. godine pr. Kr.).79
Dosad je na području Međimurja ustanovljeno postojanje dvaju nalazišta faze Boleráz. Prvo
je nalazište Gornji Pustakovec (sl. 3), gdje su 2004. godine prilikom izgradnje južne obi-
laznice grada Čakovca otkriveni ostatci polujamskoga objekta s ostatcima ukopa stupova
te ukop bunara. Spomenuti su nepokretni nalazi interpretirani kao ostatci prapovijesnoga
naselja.80 Otkriveno je i mnoštvo keramičkoga materijala koji je uglavnom pripadao karakte-
rističnim lasinjskim oblicima, međutim dio je keramičke građe bio sličan nalazima badenske
kulture.81 Pripadnost ranoj Boleráz fazi badenske kulture potvrdili su i radiokarbonski da-
tumi koji su nalazište Gornji Pustakovec datirali u vremensko razdoblje 36. i 35. stoljeća pr.
Kr.82. Tijekom 2013. godine prilikom pokusnih arheoloških iskopavanja nalazišta Gradišće II
kod sela Turčišće otkriveno je višeslojno nalazište naseobinskoga karaktera. Između ostalih
nalaza otkrivene su i tri jame s keramičkom građom karakterističnom za fazu Boleráz ba-
denske kulture, a uz pomoć radiokarbonskih datuma nalazište je datirano u period između
3519. i 3320. godine pr. Kr.83
Najbliža nalazišta faze Boleráz badenske kulture slična međimurskima s područja Hrvatske
su: Batelije i Korija kod Virovitice84 te Barbarsko nedaleko Vrbovca85. Od najbližih boleraskih
nalazišta na području sjeveroistočne Slovenije spomenimo: Ivankovce kod Lendave,86 Pod
79 Rajković, D.; Balen, J. (2016.): Sarvaš – neolitičko i eneolitičko naselje II, Osijek, 59–60.
80 Bekić, L. (2006.): nav. dj.: 181–201.
81 Balen, J. (2008.): Apsolutni datumi sa zaštitnih istraživanja na prostoru Slavonije kao prilog poznavanju kronologije srednjeg
eneolitika, u: Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3. s., 41, Zagreb, 21–22.
82 Bekić, L. (2006.): nav. dj.: 189.
83 Čataj, L. (2016.): nav. dj.: fig. 4.
84 Balen, J. (2008.): nav. dj.: 20–22.
85 Balen, J.; Drnić, I. (2014.): nav. dj.: 39–58.
86 Tušek, I.; Kavur, B. (2011.): Ivankovci (Ivankoc) pri Lendavi, Zbirka Arheologija na avtocestah Slovenije 15, Ljubljana, 19.
Slika 3. Jamski objekti otkriveni 2004. godine tijekom zaštitnih arheoloških
istraživanja nalazišta Gornji Pustakovec (snimio: S. Novak; Dokumentacija Muzeja
Međimurja Čakovec).
21
kotom – jug kod Kroga te Popavu II kod Murske Sobote.87 Na području mađarske županije
Zala, uz nalazišta rane Boleráz faze, otkrivena su i ona kasne klasične faze Baden, kao na pri-
mjer Nagykanizsa – Inkey kápolna88 i Nagykanizsa – Billa.89 Iako nalazi klasične Baden faze
na području Međimurja nisu otkriveni, blizina mađarskih nalaza sugerira na pretpostavku
o postojanju spomenute mlađe faze badenske kulture i na prostoru međimurskoga među-
riječja.
Kraj eneolitika obilježava trajanje vučedolske kulture koja je prvobitno bila smještena na
matičnom istočnoslavonskom i srijemskom prostoru. Potaknuta potrebom za novim rudišti-
ma bakra, tijekom svojih kasnijih faza, kultura se širi na veliki prostor središnje i jugoistočne
Europe, a na perifernim dijelovima nastaje niz regionalnih varijanti sa specifičnim obiljež-
jima. Naselja su uglavnom bila smještena na uzdignutim riječnim terasama ili uzvisinama
uz rijeke, a neka su bila i utvrđena palisadama i vodenim opkopima. Prema obliku nastambi
prevladavaju nadzemne četvrtaste kuće s jednom ili dvije prostorije i ognjištem. Grobovi su
vučedolske kulture smještani unutar naselja, a utvrđeno je postojanje pojedinačnih i gru-
pnih ukopa. Materijalnu kulturu karakterizira izvanredan sklad i dotjeranost oblika i ukra-
sa keramičke građe. Bogatstvo vučedolske kulture zasniva se na razvijenome stočarskom i
lovačkom gospodarstvu koje je svojom visokom akumulativnošću omogućilo vučedolskoj
populaciji ovladavanje metalurškom djelatnošću. Bakar je tako sve više zamjenjivao kost i
kamen za izradu oruđa i oružja.90 Temeljem radiokarbonskih datuma određena je datacija
vučedolske kulture, a obuhvaćala je razdoblje od 2900. do 2500./2400. godine pr. Kr.91
Na području Međimurja vučedolski nalazi nisu otkriveni, a i na okolnim ih je područjima do-
sad otkriveno relativno malo. Najbliži su oni ustanovljeni na nalazištima Čanjevo kod Novo-
ga Marofa92 i Kračine kod Murske Sobote93 pripisani kasnoj fazi vučedolske kulture. Važnost
nalazišta Kračine je i u činjenici što dokazuje rasprostranjenost vučedolskoga utjecaja na
sjever do današnje istočne Slovenije, a ujedno i potvrđuje prisutnost spomenute kulturne
pojave na području međimurskoga međuriječja.
Vučedolskom kulturom završava eneolitik, a od druge polovice 3. tisućljeća pr. Kr. započinje
brončano doba.94 Novo razdoblje treba promatrati kao prirodan slijed te daljnji razvitak i
nastavak procesa iz bakrenoga doba. Gospodarstvo je i dalje počivalo na tradicionalnim
granama, ali je metalurgija uzrokovala nezaustavljive promjene u sferi proizvodnje i druš-
tvenoga raslojavanja – koje je između ostaloga bilo uvjetovano promjenama u mogućno-
stima ostvarivanja bogatstva. Tehnologija masovne proizvodnje uvjetovala je uključivanje
brončanodobnih populacija u široku komunikacijsku i trgovačku mrežu. Brončano doba
obilježava i kulturni razvoj te formiranje širih etničkih skupina.95
Rano brončano doba u sjevernoj Hrvatskoj obilježeno je trajanjem kulture Somogyvár –
Vinkovci. Razvila se na podlozi kasne vučedolske kulture uz sudjelovanje novih kulturnih i
populacijskih utjecaja iz istočnih i jugoistočnih prostora. S matičnoga područja istočne Sla-
vonije i Srijema proširila se plodnim istočnoalpskim i podunavskim područjem, s naseljima
smještenima na plodnim i strateški važnim položajima uz tokove velikih rijeka. Keramički
materijal karakterizira osiromašena i strogo geometrijska ornamentika vučedolske tradicije
87 Šavel, I. (2014.): nav. dj.: 25.
88 Kalicz, N. (2003.): nav. dj.: 7–47.
89 Barna, P. J. (2003): Késő rézkori település Nagykanizsa – Billa lelőhelyen, u: Zalai Múzeum, 12, Zalaegerszeg, 97–142.
90 Težak-Gregl, T. (1998.): nav. dj.: 131–150.
91 Forenbaher, S. (1993.): Radiocarbon dates and absolute chronology of the central European Early Bronze Age, u: Antiquity, 67,
London, 218–220, 235–256.
92 Brnić, Ž. (2008.): nav. dj.: 76–78.
93 Tušek, I.; Kavur, B. (2012.): Kračine pri Dragotincih, Zbirka Arheologija na avtocestah Slovenije 29, Ljubljana, 19.
94 Uvidjevši postupno da nečisti bakar ima bolju tvrdoću, majstori su počeli u njemu zadržavati veće količine drugih metala, a
kasnije i svjesno dodavati kositar. Ta je spoznaja dovela do promišljenoga stvaranja nove sirovine, bronce – legure bakra i kositra.
95 Majnarić-Pandžić, N. (1998.): nav. dj.: 167–176.
22
te prepoznatljivi oblici – bočice, vrčevi i zdjele.96 Prema radiokarbonskim datumima hrvat-
skih, slovenskih i mađarskih nalazišta kultura Somogyvár-Vinkovci se datira u period od 26.
do 23. stoljeća pr. Kr.97
Iako arheološki nalazi kulture Somogyvár – Vinkovci na području Međimurja zasad nisu ot-
kriveni, njezina su nalazišta otkrivena u neposrednoj blizini međimurskoga međuriječja.
Na južnom dijelu mađarske županije Zala to su nalazišta Börzönce98 i Nagykanizsa – Inkey
kápolna,99 dok su najbliži nalazi sa slovenskoga Prekmurja oni s nalazišta Za Raščico kod
Kroga,100 Bratonci, Ptuj – Prešernova ulica 6 i Pod Grunti – Pince.101 Od najbližih pak nalazi-
šta središnje Hrvatske spomenimo nalazište Rudina 1 kod Koprivnice s otkrivenim naseljem
Somogyvár – Vinkovci kulture.102
96 Isto: 167–172.
97 Črešnar, M.; Teržan, B. (2014.): Uvod v radiokarbonsko datiranje bronaste in železne dobe na Slovenskem, u: Teržan, B.; Črešnar,
M. (eds.), Absolutno datiranje bronaste in železne dobe na Slovenskem, Katalogi in monografije, 40, Ljubljana, 666.
98 Bondár, M. (1994): Eine frühbronzezeitliche Siedlung in Börzönce, Komitat Zala (Vorbericht), u: Zalai Múzeum, 5, 9–19.
99 Bondár, M. (2003.): Kora bronzkori telep Nagykanizsa-Inkey kápolnán, u: Zalai Múzeum, 12, Zalaegerszeg, 49–77.
100 Šavel, I.; Sankovič, S. (2010.): Za Raščico pri Krogu I/II, Zbirka Arheologija na avtocestah Slovenije 13, Ljubljana, 41.
101 Guštin, M.; Zorko, M. (2013.): Bronastodobne in druge površinske najdbe iz Bratoncev v Prekmurju, u: Arheološki vestnik, 64,
Ljubljana, 27–63.
102 Marković, Z. (2015): Rudina kod Koprivničke Rijeke i neka pitanja vinkovačke kulture, u: Podravski zbornik, 41, Koprivnica,
97–119.
23
24
Analiza kamene sirovine
Kamen je uz drvo i kost tijekom većega dijela ljudske povijesti bio glavni materijal za proizvodnju,
uglavnom oruđa i oružja. Zahvaljujući svojim fizičkim svojstvima bio je najizdržljiviji i najtrajniji, pa
je i očuvan kao siguran pokazatelj ljudske aktivnosti kroz prošlost. Već od najranijih prapovijesnih
razdoblja za većinu ljudskih zajednica koje su proizvodile i upotrebljavale kameno oruđe možemo
reći da su imale dobro praktično znanje o vrstama kamena, kakvoći i svojstvima te o izvorištima
kamene sirovine. Prapovijesni je čovjek birao kamen prema njegovoj pogodnosti za obradu i do-
stupnosti, pa se za izradu kamenih alatki vrlo često, ako ne i prvenstveno, koristio oblutcima, a ne
materijalom s primarnoga ležišta. Dovoljno je bilo prepoznati pogodan oblutak uz vodotok koji na
svojem putu erodira velike količine stijena.103 Oblutci često imaju karakteristične površinske trago-
ve kemijskoga trošenja kakvih na kamenu u primarnim ležištima nema, a upravo se takvi tragovi
mogu uočiti na velikom broju artefakata te nesumnjivo dokazuju da je za njihovu izradu korišten
oblutak pronađen u nanosima rijeka i potoka.104
Analiza sirovinskoga materijala glačanih kamenih alatki važna je jer pomaže u otkrivanju izvora ili
područja odakle su dobivane sirovine. Proučavanje eksploatacije određenih vrsta stijena od velike
je važnosti i za stjecanje znanja o ranim tehnologijama te razumijevanje socijalne i gospodarske
organizacije ranih poljodjelskih zajednica. Usporedbom sirovinske strukture artefakata s eksplo-
atacijskim izvorima korištenih sirovina može se rekonstruirati kretanje robe, ali i organizacija rada
koja je uključivala opskrbu zajednice sirovinom, mogućim kontaktima među naseljima i kultura-
ma, a time i teritorijalnost jedne skupine ljudi.105
Dosadašnje analize sirovinskoga materijala su potvrdile da je jednostavni pojam kamen obuhva-
ćao mnogo sirovina, stijena i minerala: od kremena i opsidijana do grubozrnatih granita i kvarcita.
Temeljem toga možemo zaključiti da nema vrste kamena koju čovjek tijekom prapovijesti nije
koristio. Upoznajući svojstva različitih vrsta stijena (kakvoću, tvrdoću, otpornost i lomljivost) na-
stojao je birati one koje su bile najprikladnije za određene predmete i vještine kojima je ovladao.
Tako su se kao sirovina za izradu glačanih kamenih alatki koristile čvrste i tvrde magmatske i me-
tamorfne stijene, dok su se mekše sedimentne stijene, kao što je pješčenjak, rabile kao brusovi za
glačanje i poliranje.
Na osnovi brojnih analiza ustanovljeno je da su vodeće sirovine za izradu glačanih artefakata u
europskom neolitiku i eneolitiku bile zeleni škriljevac, amfibolit i bazalt, a u nešto manjoj mjeri
103 Karavanić, I.; Balen, J. (2003.): nav. dj.: 16.
104 Težak-Gregl, T. (1993.): nav. dj.: 27.
105 Antonović, D. (2003.): Neolitska industrija glačanog kamena u Srbiji, Beograd, 15.
25
žadeit, eklogit i serpentinit. Većina pak je glačanih alatki pronađenih na hrvatskim nalazištima
izrađena od dijabaza, serpentinita, amfibolita, bazalta, tufa,106 gabra, kvarca, kvarcita i rožnjaka.107
Prema geografskim i geološkim značajkama, moguća su izvorišta sirovinskoga materijala u Hr-
vatskoj uglavnom formacije koje se pojavljuju kao izdignute erodirane jezgre megastruktura iz-
građenih od kristalinskih stijena okruženih pokrovom tercijarnih i kvartarnih naslaga Panonskoga
bazena. Istovremeno izvorište dijela sirovinskoga materijala mogu biti i naplavine riječnih tokova
koje su nosile velike količine oblutaka nastalih trošenjem magmatskih i metamorfnih stijena. Alat-
ke izrađene od rijetkih materijala – opsidijana ili žadeita – porijeklom su iz Italije, a najvjerojatnije
su luksuzni predmeti pristigli na područje Hrvatske trgovačkim ili migracijskim putovima.108
Prema obavljenoj petrografskoj analizi109 ustanovljeno je da je kao sirovinski materijal za izradu
glačanih kamenih alatki iz fundusa Muzeja Međimurja Čakovec u najvećoj mjeri upotrebljavan ser-
pentinit.110 Od ostalih materijala zastupljeni su andezit sa četiri primjerka i peridotit sa tri primjer-
ka, dok su kvarcit, siltit, žadeit, muljnjak, zeleni škriljevac, bazalt i dijabaz zastupljeni sa po jednim
primjerkom (sl. 4). Sve navedene sirovine prema načinu postanka pripadaju uglavnom dvjema
osnovnim skupinama: magmatskim i metamorfnim stijenama, pa možemo zaključiti kako je za
izradu alatki korištenih za sječenje i udaranje upotrebljavano kamenje tvrđih stijena, dok su samo
dvije alatke izrađene od mekših sedimentnih stijena (siltita i muljnjaka).
Primarna ležišta gotovo svih spomenutih stijena mogu se naći u dinaridskoj zoni,111 slavonskim
planinama112 te gorskim nizovima i pobrđu Hrvatskog zagorja,113 a ulomci magmatskih i meta-
106 Težak-Gregl T. (2001.): Glačane kamene rukotvorine neolitičkog i eneolitičkog razdoblja u Hrvatskoj, u: Opuscula archaeologica,
25, Zagreb, 8–16.
107 Paunović, M. (2002.): Origin of the neolithic raw materials in Croatia, u: Opuscula archaeologica, 26, Zagreb, 11.
108 Paunović, M. (2002.): nav. dj.: 11.
109 Analizu je obavio Ivan Razum, kustos i voditelj Zbirke sedimentnih stijena Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu te mu
se ovom prilikom najsrdačnije zahvaljujem na pomoći.
110 Serpentinit je kao osnovni sirovinski materijal ustanovljen i prilikom obrade zbirke Pečornik (dio Pretpovijesne zbirke, Arhe-
ološkog muzeja u Zagrebu) koju čine glačane kamene alatke prikupljene uglavnom sa prostora Hrvatskog zagorja, te nekoliko iz
Međimurja, vidi kod: Balen-Letunić, D. (1981.): nav. dj.: 11-15
111 Paunović, M. (2002.): nav. dj.: 11.
112 Balen, J. (2002.): Kamene alatke s nalazišta Samatovci iz fundusa arheološkog muzeja u Zagrebu, u: Opuscula archaeologica,
26, Zagreb, 23.
113 Šimek, M.; Kurtanjek, D.; Paunović, M. (2002.): Eneolitičke glačane kamene alatke iz špilje Vindije (SZ Hrvatska), u: Opuscula
archaeologica, 26, Zagreb, 44.
Slika 4. Učestalost vrsta sirovinskoga materijala glačanih kamenih
alatki iz Zbirke prapovijesne građe Muzeja Međimurja Čakovec.
26
morfnih stijena alpske provenijencije ujedno se mogu naći i kao oblutci u aluvijalnim naplavinama
rijeke Drave.
Izuzetak je rijedak primjerak dlijeta (kat. br. 30) izrađenog od žadeita, iznimno tvrdoga i rijetkoga
materijala čija se nalazišta nalaze u sjevernoj Italiji, točnije u Ligurskim Apeninima i Kotijskim Alpa-
ma.114 Kako je ovaj rijedak materijal tijekom neolitika i eneolitika iz spomenutoga područja distri-
buiran po velikom dijelu Europe,115 dlijeto od žadeita iz Zbirke prapovijesne građe potvrđuje kako
je i područje današnjega Međimurja bilo uključeno u razmjenu i trgovinu s udaljenim područjima.
Dlijeto od žadeita iz fundusa našega Muzeja i sličan primjerak otkriven na nalazištu Gradišće kod
turopoljskoga sela Staro Čiče predstavljaju jedine izrađevine od žadeita dosad otkrivene na po-
dručju kontinentalne Hrvatske.116
Točno pitanje izvorišta sirovinskoga materijala glačanih kamenih alatki iz fundusa Muzeja Međi-
murja Čakovec ostaje i dalje otvoreno. Kako bi se odredilo točno mjesto na kojem se vadio sirovin-
ski materijal potrebno je proučiti geološku osnovu jednoga šireg područja, uz pridavanje jednake
pažnje geološkoj osnovi kao i tokovima rijeka. Dakle, potrebna su interdisciplinarna istraživanja
koja sagledavaju petrološko-mineraloške značajke stijena, ali i geološku i stratigrafsku strukturu
terena.117
Tehnologija izrade glačanih kamenih alatki
Proizvodnja savršeno izrađene glačane kamene alatke relativno je zahtjevna, a predmeti od glača-
noga kamena predstavljaju najsavršeniji oblik njegove obrade. Izrada zahtijeva prilično vremena i
rada te primjenu više tehnika, a rezultat je dugotrajniji alat koji se može popravljati nakon otuplji-
vanja ili oštećenja.
Proizvodni proces započeo je udaranjem, odbijanjem i lomljenjem kako bi se sirovinski materijal
razlomio i alatka dobila osnovni oblik. Slijedilo je retuširanje ili kvarcanje manjih odbojaka na rad-
nom rubu ili površini buduće alatke s ciljem dorađivanja alatke. Završnu obradu činilo je glačanje
i brušenje, a izvodilo se pomoću trenja većega intenziteta uz prisutnost tekuće vode na različitim
ručnim i statičkim glačalicama i brusovima od pješčenjaka ili nekih drugih abrazivnih stijena. Za
ukrašavanje pojedinih ukrasnih ili kultnih primjeraka koristilo se i urezivanje.118
Otvor za dršku izrađivao se jednostranim bušenjem uz pomoć složene naprave sastavljene od
statičnoga postolja i rotirajuće bušilice koja je vjerojatno bila od cjevaste kosti. Bušilica je uz stalno
dodavanje kremenoga pijeska bušila u obliku žlijebljenoga prstena u sredini kojega je ostao ka-
meni čep. Kada je otvor probušen, kameni čep je ispao. Dijelovi naprava za bušenje na nalazištima
nisu otkriveni, ali su pronađeni mali kameni čepovi i alatke s nedovršenim otvorom.119
Analiza tehnologije izrade glačanih kamenih alatki je važna jer pridonosi utvrđivanju svakodnev-
nih aktivnosti na nalazištu, sagledavanju društvenih odnosa i načinu života populacija te njihovo-
ga odnosa prema okolišu.120
114 Zupančić, N. et al. (2012.): Porijeklo ranobrončanodobnih sjekira od zelenog kamena iz Monkodonje, u: Histria archaeologica,
43, Pula, 14–15.
115 Zupančić, N. et al. (2012.): nav. dj.: 14.
116 Težak-Gregl, T. (2001.): 13.
117 Isto.
118 Antonović, D. (2003.): nav. dj.: 51–52.
119 Isto.
120 Biró, K. (1994.): The role of the lithic finds in the Neolithic archaeology of the Alföld region, u: Jósa András Múzeum Évkönyve,
36, Nyíregyháza, 159–161.
27
Za bolje razumijevanje razine znanja i vještina prapovijesnih populacija provode se i eksperimen-
talna utvrđivanja procesa proizvodnje glačanih kamenih alatki. Eksperimentalni pristup teži ka
tome da istraživanje bude provedeno u uvjetima što sličnijima stvarnim uvjetima nastanka prapo-
vijesnih izrađevina što podrazumijeva uporabu istih sirovina, tehnika i metoda za koje se vjeruje
da su ih upotrebljavale i prapovijesne zajednice.
Kako bi utvrdio koliko je vremena potrebno da se u kamenu izbuši otvor za dršku, jedan je od ta-
kvih eksperimenata proveo 1973. godine S. Vuković, tadašnji kustos Prethistorijskoga odjela Grad-
skoga muzeja u Varaždinu. Izradio je bušilicu koja se sastojala od kamenoga postolja, kamenoga
zamašnjaka i drvene bazgove cijevi uz dodatak kremenoga pijeska i vode. Za razliku od nekih
arheologa koji su smatrali da proces izrade otvora traje od šest mjeseci do jedne godine, eksperi-
mentom S. Vukovića je dokazano da se cilindrični otvor u sjekiri od kamena serpentinita debljine
4,5 cm i promjera 1,7 cm može izbušiti za 21 sat, što ovisi o konstrukciji bušilice, tvrdoći kamena i
finoći kremenoga pijeska.121
Funkcionalna i tipološka analiza glačanih kamenih alatki
Funkcionalna i tipološka analiza glačanih kamenih izrađevina predstavlja analizu finalnih proizvo-
da, tj. alatki, kao i odbačenih, nedovršenih i neuspjelih primjeraka. Tipologija omogućuje definira-
nje, prepoznavanje i klasificiranje alatki na temelju njihovoga oblika, dok se na temelju tipoloških
osobina predmeti mogu svrstati u određene kulturne sljedove i može im se odrediti relativna sta-
rost.122 Tipološka se analiza upotpunjuje funkcionalnom analizom kojom se mikroskopski i makro-
skopski utvrđuju tragovi uporabe što omogućuje preciznije razvrstavanje pojedinih artefakata s
obzirom na funkciju, a ujedno i daje uvid u određene vrste ljudske aktivnosti prisutne na određe-
nom području.123
Temeljem dosada provedenih funkcionalnih analiza alatki sa sječivom ustanovljeno je postoja-
nje tragova upotrebe nastalih uglavnom prilikom obrade drveta. Dakle, pretpostavlja se kako su
uglavnom upotrebljavane pri drvodjeljskim poslovima kao sjekire124 za sječenje stabala i granja,
kao tesle125 ili bradve126 za cijepanje i dubljenje debla te guljenje kore, ali i prilikom finih tesarskih i
drvodjeljskih poslova. Od ostalih namjena glačanih alatki pretpostavljenih na temelju funkcional-
nih analiza spomenimo: izradu alatki od kamena, kosti i rogovlja, mljevenje zrnja i obradu kože.
Rijetko su korištene u zemljoradnji (samo otupljene sjekire i bradve),127 dok su u tu svrhu ipak bili
prikladniji rogovi i drvo, što potvrđuju nalazi motika i sjekira od rožine te drvenih plugova.128 Neke
od alatki korištene su i kao zavjetni predmeti ili kao oznake časti. Tada su uglavnom ili vrlo malih ili
pak ekstremno velikih dimenzija. Takve alatke ujedno mogu biti ukrašene, ali i izrađene od drago-
cjenih vrsta kamena ili pak od kamena čija svojstva nisu kompatibilna s praktičnom namjenom.129
Tipološki predmete od glačanoga kamena prema D. Antonović možemo podijeliti u dvije osnovne
skupine: one koje su svoj oblik dobile glačanjem i brušenjem te one koje su korištene u procesu
121 Vuković, S. (1973.): Eksperimenat u prethistorijskoj arheologiji, u: Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, 22, broj 2, Zagreb,
22–25.
122 Karavanić, I.; Balen, J. (2003.): nav. dj.: 20.
123 Isto: 48.
124 Oruđe koje se od baze širi prema oštrici, a radna oštrica i profil su simetrični (http://struna.ihjj.hr/naziv/sjekira/30571/#naziv
(stranica posjećena: 19. travnja 2017.)).
125 Lomljeno ili glačano oruđe sa sječivom usporednim s osi simetrije upotrebljavano pri sječi i obradbi drva (http://struna.ihjj.hr/
naziv/tesla/30569/#naziv (stranica posjećena: 19. travnja 2017.)).
126 Kameno oruđe slično sjekiri, ali asimetrična profila (http://struna.ihjj.hr/naziv/bradva/32056/#naziv (stranica posjećena: 19.
travnja 2017.)).
127 Antonović, D. (2003.): nav. dj.: 51–52.
128 Karavanić, I.; Balen, J. (2003.): nav. dj.: 51.
129 Težak-Gregl, T. (2007.): 160.
28
izrade glačanih kamenih izrađevina i drugih predmeta od čvrstih materijala. U prvu grupu spadaju
alatke sa sječivom, perforirane alatke, alatke koje su imale funkciju udaranja te ukrasni, kultni i razni
uporabni predmeti.130 U drugu pak grupu spadaju alatke s abrazivnim svojstvima koje su zbog svoje
masivnosti i neatraktivnosti rijetko obrađivane u arheološkoj literaturi, a to su žrvnjevi,131 rastirači132
i brusevi.133 Osnovni tipovi alatki koje su oblik dobile glačanjem i brušenjem su: sjekire, dlijeta,134
klinovi,135 čekići,136 batovi i pijuci.137
Kod proučavanja tipova glačanih kamenih alatki iz fundusa Muzeja Međimurja Čakovec korištena
je tipologija razrađena u djelu Neolitska industrija glačanog kamena u Srbiji, autorice D. Antonović.
Radi se o djelu u kojem su iscrpno tipološki i mineraloško-petrografski obrađeni glačani kameni
predmeti, dok se u funkcionalnom određenju autorica oslanjala na jedno od najvažnijih djela ove
tematike, Prehistoric technology, autora S. A. Semenova. Kod proučavanja tipova perforiranoga gla-
čanog kamenog oruđa korištena je ona razrađena u radu Tipologija perforiranog kamenog oruđa iz
Srbije, autorica D. Antonović i A. Đorđević.138
Od ukupno 51 kamene glačane alatke koje se čuvaju u Zbirci prapovijesne građe, kataloški je
obrađeno njih 43, a čine ih sljedeći osnovni tipovi: sjekire, klinovi, dlijeta i batovi.
Najzastupljeniji tip glačane kamene alatke je sjekira simetričnoga profila sa sječivom u ravnini
simetrije. Sječivo je manje ili više lučno, ukošeno i tek u rijetkim slučajevima ravno. Prema širini
distalnoga i proksimalnoga kraja, postojanju otvora za nasad drške, kao i obliku uzdužnoga i po-
prečnoga presjeka dijeli se na više tipova. Sjekire su u Zbirci prapovijesne građe zastupljene s 27
primjeraka (kataloški brojevi 1–27). Najbrojniji su tipovi perforirane sjekire-čekići listolikoga oblika
sa zaobljenim tjemenom i cilindričnim otvorom za nasad drške u proksimalnom dijelu (kat. br.
4–13)139 te perforirane sjekire-čekići s jasno izdiferenciranim tjemenom, lučno savijenim bočnim
stranama i cilindričnim otvorom za nasad drške u središnjem dijelu (kat. br. 17–25).140 Tri primjerka
pripadaju tipovima perforiranih sjekira-čekića trokutastoga oblika s ravnim bočnim stranama i
cilindričnim otvorom za nasad drške u proksimalnom dijelu (kat. br. 14–16).141 Oblikom se izdvaja
primjerak perforirane sjekire-čekića srcolikoga oblika (kat. br. 26)142 koja predstavlja alatku nastalu
od distalnoga dijela slomljene sjekire, na što ukazuje dio stare perforacije vidljiv na tjemenu. Za-
nimljiv je i primjerak peterokutne sjekire-čekića (kat. br. 27) koja nema cilindrični otvor za nasad
drške, a nisu uočeni ni tragovi upotrebe, pa pretpostavljamo da se radi o nedovršenoj alatki. Tip
sjekira bez cilindričnoga otvora za nasad drške zastupljen je sa samo tri primjerka. Dva predstavlja-
ju sjekire sa širim distalnim i užim proksimalnim krajem, lučno zaobljenim sječivom u ravnini sime-
130 Antonović, D. (2003.): nav. dj.: 53.
131 Oruđe za usitnjivanje žitarica koje se sastoji od kamena s ravnom površinom na koju su se stavljale žitarice i rastirača kojim su
se usitnjivale (http://struna.ihjj.hr/naziv/zrvanj/30572/#naziv (stranica posjećena: 19. travnja 2017.)).
132 Oruđe okrugla ili gotovo četvrtasta oblika koje se upotrebljavalo kao gornji, pokretni dio žrvnja (http://struna.ihjj.hr/naziv/
rastirac/30570/#naziv (stranica posjećena: 19. travnja 2017.)).
133 Antonović, D. (2008.): Abrazivno oruđe u neolitu Srbije, u: Glasnik srpskog arheološkog društva, 24, Beograd, 339–340.
134 Oruđe koje se postavlja između udarne plohe jezgre i čekića kod neizravnoga udarca (http://struna.ihjj.hr/naziv/
dlijeto/31883/#naziv (stranica posjećena: 19. travnja 2017.)).
135 Izduljeno oruđe čije se bočne stranice sužavaju prema tankoj oštrici (http://struna.ihjj.hr/naziv/klin/32055/#naziv (stranica
posjećena: 19. travnja 2017.)).
136 Oruđe kojim se pri lomljenju kamena udara po komadu sirovine, jezgrinoj udarnoj plohi ili po rubu oruđa (http://struna.ihjj.hr/
naziv/cekic/28983/#naziv (stranica posjećena: 19. travnja 2017.)).
137 Antonović, D. (2003.): nav. dj.: 53.
138 Kod obrade glačanih kamenih alatki iz fundusa MMČ-a korišteni su rezultati analiza glačanih kamenih alatki sa nalazišta Če-
pin-Ovčara i Crkvišće-Bukovlje, vidi kod: Rajković, D. (2011.): “Kamene glačane alatke s nalazišta Čepin-Ovčara/Tursko groblje”, u:
Osječki zbornik, 30, Osijek, 13–57.; Barbir, A. (2017.): “Litička analiza eneolitičkih kamenih izrađevina s lokaliteta Crkvišće-Bukovlje”,
u: Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3. s., 50, Zagreb, u tisku.
139 Prema D. Antonović tip 2, vidi kod: Antonović, D.; Đorđević, A. (2011.): Tipologija perforiranog kamenog oruđa iz Srbije – nalazi
iz Praistorijske zbirke Narodnog muzeja u Beogradu, u: Zbornik Narodnog muzeja u Beogradu, 20/1, Beograd, 51–52.
140 Prema D. Antonović tip 5. Antonović, D.; Đorđević, A. (2011.): nav. dj.: 54–55.
141 Prema D. Antonović tip 1. Antonović, D.; Đorđević, A. (2011.): nav. dj.: 50–51.
142 Prema D. Antonović tip 3. Antonović, D.; Đorđević, A. (2011.): nav. dj.: 52.
29
trije i ovalnim poprečnim presjekom (kat. br. 1–2),143 dok se treći razlikuje po širem proksimalnom
i užem distalnom kraju (kat. br. 3).144
Svi su navedeni tipovi sjekira u prosjeku od 8 do 15 cm dužine, a izuzetak čini nekoliko primjeraka
masivnih sjekira (kat. br. 1, 3, 7 i 15) od kojih je najveća dugačka čak 22 cm. Zanimljiv je i ulomak
perforirane sjekire-čekića s tragovima urezivanja u obliku slova K (kat. br. 10). Makroskopskom
analizom tragova upotrebe na većini su primjeraka ustanovljena oštećenja i sječiva i tjemena, pa
pretpostavljamo da su uglavnom korištene pri drvodjeljskim radovima.
Prema brojnosti nakon sjekira najviše su zastupljeni tipovi perforiranih klinova. Prevladavaju klino-
vi trapezoidnoga oblika s blago lučno zaobljenim sječivom i cilindričnim otvorom za nasad drške u
središnjem ili proksimalnom dijelu (kat. br. 33, 35, 36 i 38)145 te perforirani klinovi listolikoga oblika
sa zaobljenim tjemenom te cilindričnim otvorom za nasad drške uglavnom u proksimalnom dijelu
(kat. br. 34, 37 i 39). Zanimljiv je ulomak perforiranoga klina čiji je poprečni presjek trokutastoga
oblika (kat. br. 40). Svi su navedeni primjerci manjih dimenzija, u prosjeku od 8 do 10 cm dužine.
Makroskopskom analizom tragova upotrebe ustanovljena su oštećenja i sječiva i tjemena alatke,
pa pretpostavljamo da su korišteni pri drvodjeljskim radovima za kalanje i dubljenje.146
Zbirka prapovijesne građe sadrži i pet primjeraka dlijeta (kat. br. 28–32). To su oruđa sa sječivom,
podjednako slična sjekirama i klinovima. Manjih su dimenzija, a dužina sječiva im nikad ne prelazi
2,5 cm. Svih pet primjeraka dlijeta iz Zbirke prapovijesne građe pripada tipu dlijeta-sjekira sa širim
distalnim i užim proksimalnim krajem te lučno zaobljenim sječivom smještenim u ravnini simetri-
je.147 Dva se primjerka razlikuju prema obliku jer imaju uži i zašiljeni proksimalni kraj (kat. br. 29 i
30). Prosječna dimenzija triju primjeraka dlijeta-sjekira (kat. br. 28–30) iznosi 9 cm. Na dvama su
(kat. br. 28 i 29) ustanovljeni tragovi upotrebe u obliku oštećenja na sječivu i tjemenu što sugerira
na njihovu upotrebu kao tesarskoga oruđa za obradu drveta. Izuzetak je dlijeto od žadeita (kat.
br. 30) koje se ističe po kvalitetnoj i fino glačanoj cjelokupnoj površini alatke, a važnost predmeta
ogleda se i u vrsti sirovinskoga materijala. Vjerojatno se kao izniman predmet prenosilo s gene-
racije na generaciju te nije imalo praktičnu već simboličku svrhu (označavanje moći i statusa). To
potvrđuje i nepostojanje tragova upotrebe na spomenutoj alatki.
Prema izrazito malim dimenzijama izdvaja se dlijeto-sjekira (kat. br. 31) dužine 4,5 cm te još manje
(kat. br. 32) dužine svega 2,4 cm. Makroskopskom analizom ovih minijaturnih dlijeta ustanovljeno
je postojanje tragova upotrebe na sječivu. Pravu namjenu ovih alatki zasad ne možemo sa sigur-
nošću utvrditi, no postoji mogućnost da nisu korištena u praktične svrhe.
Posljednji tip kamene glačane alatke zastupljen u Zbirci prapovijesne građe s tri primjerka je bat
(kat. br. 41–43). To je alatka s paralelnim i tupim krajevima te zaobljenim bočnim stranicama. Slu-
žio je za razbijanje tvrdih materijala i nabijanje.
Dva primjerka iz Zbirke prapovijesne građe pripadaju tipu perforiranih batova ovalnoga oblika,
sa zaobljenim krajevima i bočnim stranama te cilindričnim otvorom za nasad drške na središnjem
dijelu (kat. br. 41 i 42).148 Oba primjerka su prosječno duga 9,5 cm. Zanimljiv je bat pod kataloškim
brojem 41 koji predstavlja nedovršenu alatku, što potvrđuje postojanje dijela nedovršenoga cilin-
dričnog otvora za dršku u središnjem dijelu alatke te nedostatak tragova upotrebe. Treći primjerak
bata (kat. br. 43) pripada tipu bez cilindričnoga otvora za nasad drške koju zamjenjuje iskucava-
143 Prema D. Antonović tip I/1 c. Antonović, D. (2003.): nav. dj.: 53–54.
144 Prema D. Antonović tip I/5 e. Antonović, D. (2003.): nav. dj.: 53–54.
145 Prema D. Antonović tip 1. Antonović, D.; Đorđević, A. (2011.): nav. dj.: 48–49.
146 Za brojne primjerke perforiranih klinova pronađenih na području susjednoga Prekmurja, arheologinja M. Lubšina-Tušek sma-
tra da su korišteni prilikom zemljoradnje kao motike. Lubšina-Tušek, M. (1993.): Kamnito orodje v severovzhodni Sloveniji, u: Lamut,
B. (ed.), Ptujski arheološki zbornik ob 100-letnici muzeja in muzejskega društva, Ptuj, 49.
147 Prema D. Antonović tip V/4 b. Antonović, D. (2003.): nav. dj.: 55–56.
148 Sličan tipu VII/1 prema D. Antonović. Antonović, D. (2003.): nav. dj.: 57–58.
30
njem izveden žlijeb po središnjem dijelu alatke. Bat je ovalnoga oblika s ravnim i paralelnim kraje-
vima na kojima su vidljivi tragovi upotrebe.
Pregledom svih glačanih kamenih alatki iz fundusa Muzeja Međimurja Čakovec možemo zaklju-
čiti kako najzastupljenijim tipovima pripadaju sjekire (27), slijede klinovi (8) i dlijeta (5), dok su
najmanje zastupljeni batovi (3) (sl. 5). Prema okolnostima nalaza gotovo su svi primjerci bez stra-
tigrafskoga konteksta,149 odnosno slučajni nalazi što onemogućava njihovu dataciju. Problem kod
datiranja glačanih kamenih alatki je i taj što je tehnologija njihove izrade kroz nekoliko tisućljeća
bila uniformna ili jednolična (jer oblici alatki određeni svojom funkcijom nisu dozvoljavali previše
slobode pri njihovom oblikovanju), pa kao arheološki izvor nisu kronološki relevantne.
Tako većinu oblika glačanih alatki iz Zbirke prapovijesne građe možemo poistovjetiti s tipovima
zastupljenima u svim kasnoneolitičkim i eneolitičkim kulturama srednjoeuropskoga i podunav-
skoga prostora. Kao najstarije tipove možemo izdvojiti sjekire bez cilindričnoga otvora za nasad
drške sa širim distalnim i užim proksimalnim krajem čija je pojava evidentirana na sopotskim na-
lazištima tijekom IB i II faze150 te dlijeta jednakoga oblika koja se na nalazištima sopotske kulture
pojavljuju od treće faze, a česta su u kulturama lenđelskoga kompleksa.151 Od vremena kasnoga
neolitika datira većina perforiranih glačanih kamenih alatki, a korištene su tijekom cijeloga eneo-
litika i ranoga brončanog doba.152
149 Osim dva primjerka otkrivena tijekom arheoloških istraživanja nalazišta Gornji Pustakovec. Bekić, L. (2006.): nav. dj.: 181–201.
150 Lubšina-Tušek, M. (1993.): 45.
151 Isto: 46.
152 Isto: 46–50.
Slika 5. Učestalost tipova glačanih kamenih alatki iz Zbirke prapovijesne
građe Muzeja Međimurja Čakovec.
31
32
Glačane kamene alatke iz Zbirke prapovijesne građe najstarija su arheološka građa iz fundusa Mu-
zeja Međimurja Čakovec. Prema uvjetima pronalaska većina ih pripada slučajnim nalazima, pa su
zbog nepostojanja stratigrafskoga konteksta teško kulturno i kronološki opredjeljivi. Problem kod
datacije predstavlja i uniformnost ili jednoličnost oblika glačanih kamenih alatki tijekom nekoliko
tisućljeća njihovoga korištenja, pa se stoga datiraju u dugi period od kasnoga neolitika do rano-
ga brončanog doba. Kako dosad zbog slabe istraženosti na području Međimurja nisu otkrivena
nalazišta iz razdoblja neolitika, a iz razdoblja bakrenoga doba je arheološki istraživano samo pet
nalazišta, glačane kamene alatke iz Zbirke prapovijesne građe važni su pokazatelji relativno guste
naseljenosti našega međuriječja tijekom kasnoga neolitika, bakrenoga i ranoga brončanog doba.
Analizom poznatih lokacija nekih od slučajnih nalaza, možemo zaključiti da je čovjek tijekom neo-
litika i eneolitika za naseljavanje najviše koristio najplodnije predjele dravsko-murske nizine, nešto
manje područje tzv. pleistocenske ravni, a u znatno manjoj mjeri brežuljkaste međimurske gorice
(sl. 6). Kako nakon završetka posljednjega ledenog doba i početkom holocena klima postaje slična
današnjoj te dolazi do naglih širenja šuma, čovjek tijekom mezolitika i neolitika zbog dobivanja
plodnoga tla namjerno mijenja vegetaciju. Ne iznenađuje stoga što među tipovima glačanih ka-
menih alatki s područja Međimurja prevladava sjekira. Pretpostavljamo da su korištene sa svrhom
mijenjanja primarnoga vegetacijskog pokrova koji su činile šume hrasta, brijesta, jasena i graba te
za prilagođavanje okoliša svojim potrebama za dobivanje obradivih površina.
Slika 6. Mjesta nalaza glačanih kamenih alatki iz Zbirke prapovijesne
građe Muzeja Međimurja Čakovec prema reljefnim obilježjima.
33
Sekundarna upotreba vidljiva na nekim primjercima govori o činjenici da je kamen prapovijesnom
čovjeku bio važna i vrijedna sirovina koju je, pretpostavljamo, prikupljao iz naplavina riječnih toko-
va u svojoj neposrednoj blizini. Prema vrsti sirovinskoga materijala izdvaja se dlijeto izrađeno od
minerala žadeita koje predstavlja luksuzan predmet i dokazuje uključenost prostora Međimurja u
prapovijesna trgovačka i migracijska kretanja.
Pojava nedovršenih alatki pretpostavlja postojanje radionica za izradu glačanih kamenih izrađe-
vina koje su se vjerojatno nalazile u sklopu naselja. Takvo postojanje svojevrsne podjele na proi-
zvodne grane omogućava uvid u društvenu strukturu neolitičkih i eneolitičkih zajednica te pret-
postavlja postojanje pojedinaca koji su poznavali sirovine, ovladali vještinom izrade i određeno
vrijeme odvajali za proizvodnju glačanih kamenih alatki.
Prema tipologiji i tehnologiji izrade glačane kamene alatke iz Zbirke prapovijesne građe pred-
stavljaju uobičajenu pojavu u srednjoeuropskom neolitiku i eneolitiku. Građa pokazuje sličnosti
sa susjednim nalazištima, a formom i kvalitetom izrade ne odskače od neolitičkih i eneolitičkih
nalazišta širega prostora. Na sličnosti sa širim prostorom ukazuju i vrste i učestalost sirovinskoga
materijala. Stoga je vidljivo da je na području Međimurja postojala razvijena, ali i uniformirana
proizvodnja glačanoga kamena.
34
35
1. Sjekira
MMČ-17005 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 1: 1.
Arheološko nalazište Dragoslavec.
Terenski pregled, površinski nalaz, sakupljač J. Vi-
dović.
Sirovinski materijal: andezit.
Dimenzije: duž. 19,4 cm, šir. 6,4 cm, deb. 5,2 cm.
Opis: sjekira sa širim distalnim i užim proksimal-
nim krajem. Sječivo je lučno zaobljeno i nalazi se
u ravnini simetrije. Poprečni presjek je ovalnoga
oblika. Tragovi upotrebe vidljivi na sječivu i tje-
menu.
2. Sjekira
MMČ-17006 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 1: 2.
Nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz, poklon.
Sirovinski materijal: serpentinit.
Dimenzije: duž. 12,5 cm, šir. 5,8 cm, deb. 3,9 cm.
Opis: sjekira sa širim distalnim i užim proksimal-
nim krajem. Sječivo je lučno zaobljeno i smješte-
no u ravnini simetrije. Poprečni presjek je oval-
noga oblika. Tragovi upotrebe vidljivi na sječivu i
tjemenu.
3. Sjekira
MMČ-17022 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 1: 3.
Čakovec, nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz, poklon (1959.), sakupljač S. Var-
ga.
Sirovinski materijal: dijabaz.
Dimenzije: duž. 17 cm, šir. 5,5 cm, deb. 4,9 cm.
Opis: sjekira s distalnim krajem užim od proksi-
malnoga. Sječivo je lučno zaobljeno, a nalazi se
u ravnini simetrije. Poprečni presjek je ovalan.
Tragovi upotrebe vidljivi su na sječivu i tjeme-
nu.
4. Perforirana sjekira-čekić
MMČ-17004 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 1: 4.
Arheološko nalazište Turkovi vinogradi.
Terenski pregled, površinski nalaz, sakupljač S.
Leiner.
Sirovinski materijal: serpentinit.
Dimenzije: duž. 7,5 cm, šir. 2,8 cm, deb. 3,2 cm.
Opis: perforirana sjekira-čekić listolikoga oblika
s blago lučno zaobljenim sječivom. Proksimalni
kraj s tjemenom je zaobljen. U uzdužnom pre-
sjeku distalni je dio širi od proksimalnoga. Cilin-
drični otvor za dršku nalazi se u proksimalnom
dijelu. Poprečni presjek predstavlja prijelaz
između četverokuta i ovala. Tragovi upotrebe
vidljivi na sječivu i na tjemenom dijelu.
5. Perforirana sjekira-čekić
MMČ-17011 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 1: 5.
Otok, nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz, poklon (1963.), sakupljač S. Gra-
bant.
Sirovinski materijal: serpentinit.
Dimenzije: duž. 11,7 cm, šir. 4,4 cm, deb. 4,5 cm.
Opis: perforirana sjekira-čekić listolikoga oblika
s lučno zaobljenim sječivom. Proksimalni kraj s
tjemenom je zaobljen. Cilindrični otvor za dršku
nalazi se u proksimalnom dijelu. U uzdužnom
presjeku distalni je dio širi od proksimalnoga.
Poprečni presjek predstavlja prijelaz između
četverokuta i ovala. Tragovi upotrebe nisu vid-
ljivi.
6. Perforirana sjekira-čekić
MMČ-17018 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 2: 6.
Nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz, poklon.
Sirovinski materijal: peridotit.
Dimenzije: duž. 14,7 cm, šir. 5,9 cm, deb. 5,2 cm.
Opis: perforirana sjekira-čekić listolikoga oblika
s lučno zaobljenim sječivom. Proksimalni kraj s
tjemenom je zaobljen. Cilindrični otvor za dršku
nalazi se u proksimalnom dijelu. U uzdužnom
presjeku distalni je kraj uži od proksimalnoga.
Poprečni presjek je ovalni. Tragovi upotrebe
vidljivi su na sječivu i tjemenu.
7. Perforirana sjekira-čekić
MMČ-17024 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 2: 7.
Nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz, poklon.
Sirovinski materijal: serpentinit.
36
Dimenzije: duž. 19,8 cm, šir. 7,6 cm, deb. 8,2 cm.
Opis: perforirana sjekira-čekić listolikoga oblika
s lučno zaobljenim sječivom. Proksimalni kraj s
tjemenom je zaobljen. Cilindrični otvor za dršku
nalazi se u proksimalnom dijelu. U uzdužnom
presjeku distalni je dio jednake širine kao i prok-
simalni. Poprečni presjek predstavlja prijelaz
između četverokuta i ovala. Tragovi upotrebe
vidljivi su na sječivu i tjemenu.
8. Perforirana sjekira-čekić
MMČ-17030 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 2: 8.
Nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz.
Sirovinski materijal: serpentinit.
Dimenzije: duž. 6,8 cm, šir. 3,6 cm, deb. 4,4 cm.
Opis: perforirana sjekira-čekić listolikoga oblika
s blago lučno zaobljenim sječivom. Proksimal-
ni kraj s tjemenom je zaobljen. Cilindrični otvor
za dršku nalazi se u proksimalnom dijelu. U uz-
dužnom presjeku distalni je dio neznatno širi
od proksimalnoga. Poprečni presjek predstav-
lja prijelaz između četverokuta i ovala. Tragovi
upotrebe vidljivi su na sječivu i tjemenu.
9. Ulomak perforirane sjekire-čekića
MMČ-17031 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 2: 9.
Nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz.
Sirovinski materijal: serpentinit.
Dimenzije: duž. 6 cm, šir. 5,6 cm, deb. 5,6 cm.
Opis: ulomak perforirane sjekire-čekića, najvje-
rojatnije listolikoga oblika. Dio cilindričnoga
otvora za dršku nalazi se u proksimalnom dije-
lu. Poprečni presjek predstavlja prijelaz između
četverokuta i ovala. Tragovi upotrebe vidljivi su
na tjemenu.
10. Ulomak perforirane sjekire-čekića
MMČ-17035 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 3: 10.
Nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz.
Sirovinski materijal: bazalt ?.
Dimenzije: duž. 6,2 cm, šir. 5,5 cm, deb. 5,9 cm.
Opis: ulomak proksimalnoga dijela perforirane
sjekire-čekića, najvjerojatnije listolikoga obli-
ka. Proksimalni kraj s tjemenom je jako ošte-
ćen, međutim vjerojatno je bio zaobljen. Dio
cilindričnoga otvora za dršku nalazi se u prok-
simalnom dijelu. Poprečni presjek predstavlja
prijelaz između četverokuta i ovala. Na jednoj
od bočnih strana nalaze se tragovi urezivanja
u obliku slova K. Tragovi upotrebe vidljivi su na
tjemenu.
11. Perforirana sjekira-čekić
MMČ-27396 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 3: 11.
Arheološko nalazište Čret.
Terenski pregled, površinski nalaz (2016.), saku-
pljač M. Matijaško.
Sirovinski materijal: serpentinit.
Dimenzije: duž. 11,2 cm, šir. 6,2 cm, deb. 5,8 cm.
Opis: perforirana sjekira-čekić listolikoga obli-
ka s lučno zaobljenim sječivom. Proksimalni
kraj s tjemenom je zaobljen. Cilindrični otvor za
dršku nalazi se u proksimalnom dijelu, ali vrlo
blizu središnjem dijelu. U uzdužnom presjeku
proksimalni je dio širi od distalnoga. Poprečni
presjek predstavlja prijelaz između četverokuta
i ovala. Tragovi upotrebe vidljivi na sječivu i tje-
menu.
12. Ulomak perforirane sjekire-čekića
MMČ-17037 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 3: 12.
Nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz.
Sirovinski materijal: serpentinit.
Dimenzije: duž. 8,6 cm, šir. 3,4 cm, deb. 4,4 cm.
Opis: ulomak distalnoga s djelomičnim proksi-
malnim dijelom perforirane sjekire-čekića. Sje-
čivo je lučno zaobljeno i u ravnini simetrije. Dio
cilindričnoga otvora za dršku nalazi se u proksi-
malnom dijelu. Poprečni presjek predstavlja pri-
jelaz između četverokuta i ovala. Tragovi upotre-
be vidljivi na sječivu.
13. Perforirana sjekira-čekić
MMČ-17014 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 3: 13.
Nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz, poklon (1954.).
37
Sirovinski materijal: peridotit.
Dimenzije: duž. 7,8 cm, šir. 6,4 cm, deb. 5,7 cm.
Opis: ulomak proksimalnoga dijela perforirane
sjekire-čekića, najvjerojatnije listolikoga obli-
ka. Dio cilindričnoga otvora za dršku nalazi se
u proksimalnom dijelu. Poprečni presjek pred-
stavlja prijelaz između četverokuta i ovala. Tra-
govi upotrebe vidljivi su na tjemenu.
14. Perforirana sjekira-čekić
MMČ-17023 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 3: 14.
Arheološko nalazište Dolić.
Slučajni nalaz, otkup (1978.), sakupljač M. Šalari.
Sirovinski materijal: serpentinit.
Dimenzije: duž. 14,5 cm, šir. 6,6 cm, deb. 4,8 cm.
Opis: perforirana sjekira-čekić trokutastoga
oblika s ravnim bočnim stranama. Sječivo je
usko i lučno zaobljeno. Cilindrična perforacija
nalazi se u tjemenom dijelu. U uzdužnom pre-
sjeku distalni je kraj uži od proksimalnoga kraja.
Poprečni presjek predstavlja prijelaz između če-
tverokuta i ovala. Tragovi upotrebe vidljivi su na
tjemenu.
15. Perforirana sjekira-čekić
MMČ-17025 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 4: 15.
Nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz, poklon.
Sirovinski materijal: serpentinit ?.
Dimenzije: duž. 22 cm, šir. 8,4 cm, deb. 6 cm.
Opis: perforirana sjekira-čekić trokutastoga
oblika s lučno zaobljenim sječivom i ukošenim
proksimalnim krajem. Cilindrična perforacija
nalazi se u tjemenom dijelu. U uzdužnom pre-
sjeku distalni je kraj uži od proksimalnoga kra-
ja. Poprečni presjek je ovalni. Tragovi upotrebe
vidljivi su na sječivu.
16. Perforirana sjekira-čekić
MMČ-17026 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 4: 16.
Nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz.
Sirovinski materijal: peridotit.
Dimenzije: duž. 12,1 cm, šir. 5,6 cm, deb. 6,8 cm.
Opis: perforirana sjekira-čekić trokutastoga
oblika s vrlo oštećenim sječivom. U uzdužnom
presjeku distalni je kraj sa sječivom jednake ši-
rine kao i proksimalni kraj. Cilindrični otvor za
dršku smješten je u proksimalnom dijelu. Po-
prečni presjek predstavlja prijelaz između če-
tverokuta i ovala. Tragovi upotrebe vidljivi su na
sječivu i tjemenu.
17. Perforirana sjekira-čekić
MMČ-17002 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 4: 17.
Sveta Marija, nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz, poklon (1958.), sakupljač I. Zor-
man.
Sirovinski materijal: serpentinit.
Dimenzije: duž. 9,4 cm, šir. 3,5 cm, deb. 3,9 cm.
Opis: perforirana sjekira-čekić s jasno izdiferen-
ciranim tjemenom i lučno savijenim bočnim
stranama. Sječivo je lučno zaobljeno. Cilindrič-
ni otvor za dršku nalazi se u tjemenom dijelu. U
uzdužnom presjeku distalni kraj je uži od prok-
simalnoga kraja. Poprečni presjek predstavlja
prijelaz između četverokuta i ovala. Tragovi
upotrebe vidljivi su na tjemenu.
18. Perforirana sjekira-čekić
MMČ-17009 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 4: 18.
Arheološko nalazište Bratjanci.
Slučajni nalaz, poklon (1964.).
Sirovinski materijal: serpentinit.
Dimenzije: duž. 8,2 cm, šir. 3,7 cm, deb. 3,9 cm.
Opis: perforirana sjekira-čekić s jasno izdiferen-
ciranim tjemenom i lučno savijenim bočnim
stranama. Sječivo je blago lučno zaobljeno, go-
tovo ravno. U uzdužnom presjeku distalni kraj
je uži od proksimalnoga. Cilindrični otvor za
dršku nalazi se na tjemenom dijelu. Poprečni
presjek predstavlja prijelaz između četverokuta
i ovala. Tragovi upotrebe vidljivi su na sječivu i
tjemenu.
19. Perforirana sjekira-čekić
MMČ-17012 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 5: 19.
Domašinec, nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz, poklon (1962.), sakupljač A. Pe-
ras.
38
Sirovinski materijal: serpentinit.
Dimenzije: duž. 11,2 cm, šir. 5,9 cm, deb. 5,6 cm.
Opis: perforirana sjekira-čekić s jasno izdiferen-
ciranim tjemenom i lučno savijenim bočnim
stranama. Sječivo je blago lučno zaobljeno i dje-
lomično ukošeno. U uzdužnom presjeku prok-
simalni kraj je neznatno širi od distalnoga. Ci-
lindrični otvor za dršku nalazi se na središnjem
dijelu. Poprečni presjek predstavlja prijelaz izme-
đu četverokuta i ovala. Tragovi upotrebe vidljivi
su na sječivu i tjemenu.
20. Perforirana sjekira-čekić
MMČ-17019 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 4: 20.
Nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz, poklon.
Sirovinski materijal: serpentinit.
Dimenzije: duž. 8,9 cm, šir. 3,8 cm, deb. 4,5 cm.
Opis: perforirana sjekira-čekić s jasno izdiferen-
ciranim tjemenom i lučno savijenim bočnim
stranama. Sječivo je blago lučno zaobljeno. Ci-
lindrični otvor za dršku nalazi se na središnjem
dijelu. U uzdužnom presjeku distalni kraj je
jednake širine kao i proksimalni kraj. Poprečni
presjek predstavlja prijelaz između četverokuta
i ovala. Tragovi upotrebe vidljivi su na sječivu i
tjemenu.
21. Perforirana sjekira-čekić
MMČ-17033 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 5: 21.
Nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz.
Sirovinski materijal: serpentinit.
Dimenzije: duž. 10,5 cm, šir. 5,2 cm, deb. 4,2 cm.
Opis: perforirana sjekira-čekić s jasno izdiferen-
ciranim tjemenom i lučno savijenim bočnim
stranama. Sječivo je blago lučno zaobljeno. Ci-
lindrični otvor za dršku nalazi se na središnjem
dijelu. U uzdužnom presjeku distalni kraj je
jednake širine kao i proksimalni kraj. Poprečni
presjek predstavlja prijelaz između četverokuta
i ovala. Tragovi upotrebe vidljivi su na sječivu i
tjemenu.
22. Perforirana sjekira-čekić
MMČ-17034 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 5: 22.
Sveti Urban, nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz.
Sirovinski materijal: andezit.
Dimenzije: duž. 14,9 cm, šir. 6,8 cm, deb. 4,6 cm.
Opis: perforirana sjekira-čekić sa zaobljenim tje-
menom i lučno savijenim bočnim stranama. Sje-
čivo je usko i lučno zaobljeno. Cilindrični otvor za
dršku nalazi se na središnjem dijelu. U uzdužnom
presjeku proksimalni kraj je neznatno uži od dis-
talnoga. Poprečni presjek je ovalni. Tragovi upo-
trebe nisu vidljivi.
23. Perforirana sjekira-čekić
MMČ-17038 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 6: 23.
Nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz.
Sirovinski materijal: serpentinit.
Dimenzije: duž. 14 cm, šir. 6,5 cm, deb. 5,3 cm.
Opis: perforirana sjekira-čekić s jasno izdiferen-
ciranim tjemenom i lučno savijenim bočnim
stranama. Sječivo je lučno zaobljeno. Cilindrični
otvor za dršku nalazi se na središnjem dijelu. U
uzdužnom presjeku distalni kraj je neznatno širi
od proksimalnoga. Poprečni presjek predstav-
lja prijelaz između četverokuta i ovala. Tragovi
upotrebe vidljivi su na sječivu i tjemenu.
24. Ulomak perforirane sjekire-čekića
MMČ-17036 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 5: 24.
Nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz.
Sirovinski materijal: andezit.
Dimenzije: duž. 6,6 cm, šir. 5,4 cm, deb. 4,6 cm.
Opis: ulomak proksimalnoga dijela perforirane
sjekire-čekića. Proksimalni kraj je jako oštećen,
međutim vjerojatno je imao jasno izdiferencira-
no tjeme. Dio cilindričnoga otvora za dršku na-
lazi se u proksimalnom dijelu. Poprečni presjek
predstavlja prijelaz između četverokuta i ova-
la.
39
25. Ulomak perforirane sjekire-čekića
MMČ-17028 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 5: 25.
Nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz.
Sirovinski materijal: serpentinit.
Dimenzije: duž. 7,3 cm, šir. 4 cm, deb. 5,2 cm.
Opis: ulomak distalnoga dijela perforirane sje-
kire-čekića sa sječivom u ravnini simetrije. Dio
cilindričnoga otvora za dršku nalazi se u središ-
njem dijelu. Poprečni presjek predstavlja prije-
laz između četverokuta i ovala. Tragovi upotre-
be vidljivi na sječivu.
26. Perforirana sjekira-čekić
MMČ-27395 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 6: 26.
Gornji Kraljevec, nepoznato arheološko nalazi-
šte.
Slučajni nalaz, poklon.
Sirovinski materijal: serpentinit.
Dimenzije: duž. 8,9 cm, šir. 5,2 cm, deb. 5,6 cm.
Opis: perforirana sjekira-čekić srcolikoga oblika
s lučno zaobljenim i ukošenim sječivom. U uz-
dužnom presjeku distalni kraj je uži od proksi-
malnoga. Poprečni presjek predstavlja prijelaz
između četverokuta i ovala. Cilindrični otvor za
dršku nalazi se u proksimalnom dijelu. Tragovi
upotrebe su vidljivi na sječivu i tjemenu. Nasta-
la je od distalnoga dijela prelomljenog primjer-
ka na što ukazuje dio stare perforacije vidljiv na
tjemenu.
27. Sjekira-čekić
MMČ-17010 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 6: 27.
Knezovec, nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz, poklon (1969.), sakupljač M. Vin-
ković.
Sirovinski materijal: serpentinit ?.
Dimenzije: duž. 12,6 cm, šir. 5,5 cm, deb. 3,4 cm.
Opis: peterokutna sjekira-čekić bez otvora za
nasad drške. Tjeme je ravno oblikovano, kao i
bočne strane koje se spajaju na proksimalnom
dijelu. Sječivo je usko i lučno zaobljeno. U uz-
dužnom presjeku distalni kraj je neznatno uži
od proksimalnoga. Poprečni presjek predstav-
lja prijelaz između četverokuta i ovala. Tragovi
upotrebe nisu vidljivi.
28. Dlijeto-sjekira
MMČ-13699 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 6: 28.
Vučkovec, nepoznato arheološko nalazište.
Terenski pregled, površinski nalaz, sakupljač A.
Schulteisz.
Sirovinski materijal: serpentinit.
Dimenzije: duž. 7,4 cm, šir. 5,6 cm, deb. 1,9 cm.
Opis: dlijeto-sjekira sa širim distalnim i užim
proksimalnim krajem. Sječivo je u ravnini si-
metrije i lučno je zaobljeno. Poprečni presjek
predstavlja prijelaz između četverokuta i ovala.
Tragovi upotrebe vidljivi su na sječivu i tjeme-
nu.
29. Dlijeto-sjekira
MMČ-17020 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 6: 29.
Nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz.
Sirovinski materijal: zeleni škriljevac.
Dimenzije: duž. 9,8 cm, šir. 4,6 cm, deb. 1,2 cm.
Opis: dlijeto-sjekira sa širim distalnim i užim po-
malo zašiljenim proksimalnim krajem. Sječivo je
u ravnini simetrije i blago lučno zaobljeno. Po-
prečni presjek je ovalan. Tragovi upotrebe vid-
ljivi su na sječivu i tjemenu.
30. Dlijeto-sjekira
MMČ-17021 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 6: 30.
Nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz.
Sirovinski materijal: žadeit.
Dimenzije: duž. 10,1 cm, šir. 5 cm, deb. 1,4 cm.
Opis: dlijeto-sjekira sa širim distalnim i užim za-
šiljenim proksimalnim krajem. Sječivo je u rav-
nini simetrije i blago ukošeno. Poprečni presjek
je konusnoga oblika. Tragovi upotrebe nisu vid-
ljivi.
31. Dlijeto-sjekira
MMČ-17043 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 6: 31.
Arheološko nalazište Gornji Pustakovec, istraži-
vanja 2004., PN 1, u blizini jame 2.
Sirovinski materijal: andezit.
Dimenzije: duž. 4,5 cm, šir. 3,4 cm, deb. 1,5 cm.
40
Opis: dlijeto-sjekira sa širim distalnim i užim
proksimalnim krajem. Sječivo je u ravnini si-
metrije te lučno zaobljeno. Poprečni presjek je
ovalni. Vidljivi tragovi upotrebe na sječivu.
32. Dlijeto-sjekira
MMČ-17047 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 6: 32.
Arheološko nalazište Gornji Pustakovec, istraži-
vanja 2004., PN 4, jama 3.
Sirovinski materijal: muljnjak.
Dimenzije: duž. 2,4 cm, šir. 2,3 cm, deb. 0,8 cm.
Opis: dlijeto-sjekira sa širim distalnim i užim
proksimalnim krajem. Sječivo je u ravnini si-
metrije te blago lučno zaobljeno. Poprečni pre-
sjek je ovalni. Vidljivi tragovi upotrebe na sječi-
vu.
33. Perforirani klin
MMČ-13700 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 7: 33.
Mačkovec, nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz, poklon (1954.).
Sirovinski materijal: serpentinit ?.
Dimenzije: duž. 8,8 cm, šir. 6,4 cm, deb. 2,3 cm.
Opis: perforirani klin trapezoidnoga oblika s
blago lučno zaobljenim sječivom smještenim
u ravnini simetrije. Distalni kraj je neznatno širi
od proksimalnoga. Poprečni presjek je ovalan.
Cilindrični otvor za dršku je u proksimalnom di-
jelu. Tragovi upotrebe vidljivi na sječivu i tjeme-
nu.
34. Perforirani klin
MMČ-17001 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 7: 34.
Nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz, poklon (1954.).
Sirovinski materijal: siltit.
Dimenzije: duž. 10,8 cm, šir. 5,2 cm, deb. 2 cm.
Opis: perforirani klin listolikoga oblika. Proksi-
malni kraj s tjemenom je zaobljen. Cilindrični
otvor za dršku nalazi se u proksimalnom dijelu
dok je na središnjem dijelu vidljiv trag djelomič-
no izbušenoga cilindričnog otvora za nasad drš-
ke. Poprečni presjek predstavlja prijelaz između
četverokuta i ovala. Tragovi upotrebe vidljivi na
proksimalnom i distalnom dijelu.
35. Perforirani klin
MMČ-17003 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 7: 35.
Nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz, poklon.
Sirovinski materijal: serpentinit.
Dimenzije: duž. 5,8 cm, šir. 3,8 cm, deb. 1,4 cm.
Opis: perforirani klin trapezoidnoga oblika. Ci-
lindrični otvor za dršku nalazi se u središnjem
dijelu. Poprečni presjek predstavlja prijelaz iz-
među četverokuta i ovala. Tragovi upotrebe
nisu vidljivi.
36. Perforirani klin
MMČ-17007 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 7: 36.
Nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz, poklon (1954.).
Sirovinski materijal: metamorfna stijena.
Dimenzije: duž. 8,1 cm, šir. 4,7 cm, deb. 2,9 cm.
Opis: perforirani kameni klin trapezoidnoga
oblika s ravnim sječivom smještenim u ravnini
simetrije. Distalni dio je neznatno širi od prok-
simalnoga dijela. Poprečni presjek predstavlja
prijelaz između četverokuta i ovala. Cilindrični
otvor za dršku nalazi se u distalnom dijelu, ali
vrlo blizu središnjem dijelu. Tragovi upotrebe
vidljivi na sječivu i tjemenu. Proksimalni je dio
oštećen s djelomično vidljivim tragom starijega
cilindričnog otvora za dršku.
37. Ulomak perforiranoga klina
MMČ-17008 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 7: 37.
Čakovec, nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz, poklon (1958.), sakupljač F. Koz-
mec.
Sirovinski materijal: magmatska stijena.
Dimenzije: duž. 5,4 cm, šir. 5,2 cm, deb. 2,8 cm.
Opis: ulomak proksimalnoga dijela perforirano-
ga klina s zaobljenim tjemenom. Dio nedovrše-
noga cilindričnog otvora za dršku nalazi se na
proksimalnom dijelu. Poprečni presjek je oval-
noga oblika. Tragovi upotrebe vidljivi na proksi-
malnom kraju.
41
38. Perforirani klin
MMČ-17015 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 7: 38.
Arheološko nalazište Ksajpa.
Slučajni nalaz, poklon (1966.), sakupljač F. Gan-
zer.
Sirovinski materijal: serpentinit.
Dimenzije: duž. 12,5 cm, šir. 5,4 cm, deb. 2,4 cm.
Opis: perforirani klin s lučno zaobljenim sječi-
vom smještenim u ravnini simetrije. Distalni kraj
je širi od proksimalnoga koji je oštećen i najvje-
rojatnije je bio lučno zaobljen. Poprečni presjek
je ovalni. Cilindrični otvor za dršku nalazi se u
proksimalnom dijelu. Tragovi upotrebe vidljivi
na sječivu i proksimalnom kraju.
39. Ulomak perforiranoga klina
MMČ-17027 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 7: 39.
Nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz.
Sirovinski materijal: serpentinit ?.
Dimenzije: duž. 8,8 cm, šir. 4,2 cm, deb. 3,2 cm.
Opis: ulomak distalnoga i djelomično proksimal-
noga dijela perforiranoga klina. Poprečni presjek
je ovalni. Cilindrični otvor za dršku nalazi se u
proksimalnom dijelu. Tragovi upotrebe vidljivi
na sječivu.
40. Ulomak perforiranoga klina
MMČ-17029 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 7: 40.
Nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz.
Sirovinski materijal: serpentinit ?.
Dimenzije: duž. 6,2 cm, šir. 4,6 cm, deb. 3,2 cm.
Opis: ulomak distalnoga dijela perforiranoga
klina. Dio cilindričnoga otvora za dršku nalazi
se u središnjem dijelu. Poprečni presjek je tro-
kutastoga oblika. Tragovi upotrebe vidljivi na
sječivu.
41. Perforirani bat
MMČ-17013 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 8: 41.
Nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz.
Sirovinski materijal: magmatska stijena.
Dimenzije: duž. 9 cm, šir. 7,1 cm, deb. 4,7 cm.
Opis: perforirani bat ovalnoga oblika sa zaoblje-
nim krajevima. Poprečni presjek je polukružni, a
dio nedovršenoga cilindričnog otvora za dršku je
smješten u središnjem dijelu. Tragovi upotrebe
nisu vidljivi.
42. Perforirani bat
MMČ-17016 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 8: 42.
Nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz, poklon (1972.).
Sirovinski materijal: magmatska stijena.
Dimenzije: duž. 10,2 cm, šir. 6,5 cm, deb. 4,8 cm.
Opis: perforirani bat ovalnoga oblika sa zao-
bljenim krajevima. Poprečni presjek je ovalni, a
cilindrični otvor za dršku je smješten u središ-
njem dijelu. Tragovi upotrebe vidljivi na oba
kraja.
43. Bat
MMČ-17017 / Zbirka prapovijesne građe
Tabla 8: 43.
Nepoznato arheološko nalazište.
Slučajni nalaz, poklon (1972.).
Sirovinski materijal: kvarcit.
Dimenzije: duž. 16 cm, šir. 10,7 cm, deb. 7,7 cm.
Opis: bat ovalnoga oblika s ravnim i paralelnim
krajevima. Na sredini se nalazi žlijeb. Tragovi
upotrebe vidljivi na oba kraja.
42
43
Antonović, D. (2003.): Neolitska industrija glačanog kamena u Srbiji, Beograd.
Antonović, D. (2008.): Abrazivno oruđe u neolitu Srbije, u: Glasnik srpskog arheološkog
društva, 24, Beograd, 339–350.
Antonović, D.; Đorđević, A. (2011.): Tipologija perforiranog kamenog oruđa iz Srbije – na-
lazi iz Praistorijske zbirke Narodnog muzeja u Beogradu, u: Zbornik Narodnog muzeja u
Beogradu, 20/1, Beograd, 47–69.
Balen, J. (2008.): Apsolutni datumi sa zaštitnih istraživanja na prostoru Slavonije kao pri-
log poznavanju kronologije srednjeg eneolitika, u: Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu,
3. s., 41, Zagreb, 17–35.
Balen, J. (2016.): The Development of Eneolithic Cultures Between the Sava and Drava
Rivers, u: Davison, D.; Gaffney, V.; Miracle, P.; Sofaer, J. (eds.), Croatia at the Crossroads: A
consideration of archaeological and historical connectivity, Oxford, 59–73.
Balen, J.; Čataj, L. (2014.): Sopotska kultura, u: Balen, J.; Hršak, T.; Šošić Klindžić, R. (eds.),
Darovi zemlje: neolitik između Save, Drave i Dunava, Zagreb, 60–73.
Balen, J.; Drnić, I. (2014.): Arheološka istraživanja na lokalitetu Barbarsko – Novi prilog po-
znavanju srednjeg eneolitika na prostoru sjeverne Hrvatske, u: Vjesnik Arheološkog muzeja
u Zagrebu, 3. s., 47, Zagreb, 39–76.
Balen, J.; Gerometta, K. (2011.): Nalazi žrtvenika i figuralne plastike starčevačke kultu-
re s lokaliteta Tomašanci-Palača, u: Dizdar, M. (ed.), Panonski prapovijesni osviti, Zagreb,
83–103.
Balen, J. (2002.): Kamene alatke s nalazišta Samatovci iz fundusa arheološkog muzeja u
Zagrebu, u: Opuscula archaeologica, 26, Zagreb, 19–37.
Balen-Letunić, D. (1981.): Kameno oružje i oruđe s područja Hrvatskog zagorja zbirka Pe-
čornik, u: Godišnjak Gradskog muzeja Varaždin, 6, Varaždin, 5–16.
Bánffy, E. (2008.): The boundary in Western Transdanubia: variations of migration and
adaptation, u: Bailey, D.; Whittle, A.; Hofmann, D. (eds.), Living well together? Materiality in
the Neolithic of South-East and Central Europe, Oxford, 151–163.
Bánffy, E.; Juhász, I.; Sümegi, P. (2007.): A prelude to the Neolithic in the Balaton region:
new results to an old problem, u: Spataro, M.; Biagi, P. (eds.), A short Walk through the Bal-
kans: the First Farmers of the Carpathian Basin and Adjacent Regions, Società per la Preisto-
ria e Protostoria della Regione Friuli-Venezia Giulia, Quaderno 12, Trieste, 223–237.
Bánffy, E.; Oross, K. (2009.): Entwicklung und Dynamik der Linearbandkeramik in Transda-
nubien, u: Zeeb-Lanz, A. (ed.), Krisen-Kulturwandel-Kontinuitäten: Zum Ende der Bandkera-
mik in Mitteleuropa, Internationale Archäologie – Arbeitsgemeinschaft, Symposium, Ta-
gung, Kongress, Band 10, Rahden, 219–240.
Bánffy, E.; Oross, K. (2010.): The earliest and earlier phase of the LBK in Transdanubia, u:
Gronenborn, D.; Petrasch, J. (eds.), Die Neolithisierung Mitteleuropas, RGZM – Tagungen,
Band 4, Mainz, 255–272.
Barna, P. J. (2003): Késő rézkori település Nagykanizsa-Billa lelőhelyen, u: Zalai Múzeum,
12, Zalaegerszeg, 97–142.
Barna, P. J. (2005.): Sormás-Török-földek településtörténeti áttekintése. A középső neoliti-
kum, u: Zalai Múzeum, 14, Zalaegerszeg, 17–36.
44
Barna, P. J. (2007): A New Site of the Lengyel Culture in Sormás-Török-földek (County Zala
South-Western Transdanubia), u: Kozłovski, J.; Raczky, P. (eds.), The Lengyel, Polgar and re-
lated cultures in the Middle / Late Neolithic in Central Europe, Kraków, 365–380.
Barna, P. J. (2012.): Újabb adatok a Délnyugat-Dunántúl középső neolitikuma időrendjéhez
(New data on the chronology of the Middle Neolithic period of south-western Transdanu-
bia), u: Előadás az Őskoros Kutatók IV. Összejövetelén, MOMOSZ V, Debrecen, 1–20.
Bekić, L. (2006.): Zaštitna arheologija u okolici Varaždina: Arheološka istraživanja na autoce-
sti Zagreb – Goričan i njezinim prilaznim cestama, Zagreb.
Bickle, P. (2014.): Lenđelska kultura, u: Balen, J.; Hršak, T.; Šošić Klindžić, R. (eds.), Darovi
zemlje: neolitik između Save, Drave i Dunava, Zagreb, 75–87.
Biró, K. (1994.): The role of the lithic finds in the Neolithic archaeology of the Alföld regi-
on, u: Jósa András Múzeum Évkönyve, 36, Nyíregyháza, 159–165.
Bognar, A. (2001.): Geomorfološka regionalizacija Hrvatske, u: Acta Geographica Croatica,
34, Zagreb, 7–29.
Bondár, M. (1994): Eine frühbronzezeitliche Siedlung in Börzönce, Komitat Zala (Vorbe-
richt), u: Zalai Múzeum, 5, 9–19.
Bondár, M. (1995.): The settlement of the Lengyel Culture at Zalaszentbalázs, u: Antaeus,
22, Budapest, 51–71.
Bondár, M. (2003.): Kora bronzkori telep Nagykanizsa-Inkey kápolnán, u: Zalai Múzeum, 12,
Zalaegerszeg, 49–77.
Brnić, Ž. (2008.): Prapovijesni keramički nalazi s utvrde Čanjevo, u: Bekić, L. (ed.), Utvrda
Čanjevo: Israživanja 2003. – 2007., Visoko, 71–95.
Čataj, L. (2009.): Badenska kultura, u: Čataj, L. (ed.), Josipovac Punitovački – Veliko Polje I:
eneolitičko, brončanodobno i srednjovjekovno naselje, Zagreb, 106–139.
Čataj, L. (2009.): Retz-Gajary kultura, u: Čataj, L. (ed.), Josipovac Punitovački – Veliko Polje I:
eneolitičko, brončanodobno i srednjovjekovno naselje, Zagreb, 24–103.
Čataj, L. (2015.): Izvještaj o probnim arheološkim istraživanjima nalazišta Nedelišće – Črečan,
Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb.
Čataj, L. (2016.): Lasinja, Retz-Gajary and Boleraz? Radiocarbon dates and the sequence of
Copper Age cultures in central Croatia, u: Kovárník, J. (ed.), Centenary of Jaroslav Palliardi
s Neolithic and Aeneolithic relative chronology (1914-2014), Usti nad Orlici, 181–192.
Črešnar, M.; Teržan, B. (2014.): Uvod v radiokarbonsko datiranje bronaste in železne dobe
na Slovenskem, u: Teržan, B.; Črešnar, M. (eds.), Absolutno datiranje bronaste in železne
dobe na Slovenskem, Katalogi in monografije, 40, Ljubljana, 661-702.
Forenbaher, S. (1993.): Radiocarbon dates and absolute chronology of the central Europe-
an Early Bronze Age, u: Antiquity, 67, London, 218–220, 235–256.
Gračanin, H. (2010.): Rimske prometnice i komunikacije u kasnoantičkoj Južnoj Panoniji,
u: Scrinia Slavonica: godišnjak podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog
instituta za povijest, 10, Slavonski Brod, 9–69.
Guštin, M.; Zorko, M. (2013.): Bronastodobne in druge površinske najdbe iz Bratoncev v
45
Prekmurju, u: Arheološki vestnik, 64, Ljubljana, 27–63.
Horváth, L. A.; H. Simon, K. (2003.): Das Neolithikum und die Kupferzeit in Südwesttrans-
danubien, Inventaria Praehistorica Hvngariae, Budapest.
Horváth, L. A.; H. Simon, K. (2004.): Kupferzeitliche Siedlungen auf dem Fundort Dobri –
Alsó-mezõ, u: Zalai Múzeum, 13, Zalaegerszeg, 55–118.
Kalicz, N. (2003.): Újkőkorvégi és rézkori megtelepedés maradványai a nagykanizsai In-
key-kápolna mellett, u: Zalai Múzeum, 12, Zalaegerszeg, 7–47.
Karavanić, I.; Balen, J. (2003.): Osvit tehnologije, Zagreb.
Karavanić, I.; Vukosavjević, N.; Šošić Klindžić, R.; Težak-Gregl, T.; Halamić, J.; Bošnjak Botica,
T.; Nahod, B. (2015.): Pojmovnik kamenoga doba, Zagreb.
Komšo, D. (2008.): Mezolitik u Hrvatskoj, u: Opuscula archaeologica, 30, Zagreb, 55–91.
Kovačević, P.; Kurtagić, M.; Mihalić, V.; Hranilović, J. (1956.): Tla Međimurja i njihovo iskoriš-
tavanje u poljoprivredi, Zagreb.
Krmpotić, M. (2015–2016.): Izvješće o provedenim arheološkim istraživanjima na nalazištu
Hodošan-Murščak, Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb.
Kurtek, P. (1974.): Varaždinska Podravina i Međimurje, u: Cvitanović, A. (ed.), Geografija SR
Hrvatske, Središnja Hrvatska, knjiga 2, Zagreb, 88-123.
Laci, S. (1962.): Donje Međimurje, u: Geografski glasnik, 24, Zagreb, 83–101.
Lubšina-Tušek, M. (1993.): Kamnito orodje v severovzhodni Sloveniji, u: Lamut, B. (ed.),
Ptujski arheološki zbornik ob 100-letnici muzeja in muzejskega društva, Ptuj, 31–158.
Majnarić-Pandžić, N. (1998.): Brončano i željezno doba, u: Mirić, M. (ed.), Prapovijest, Za-
greb, 161–369.
Marciuš, B. (2006.): Izvještaj o provedenim arheološkim istraživanjima nalazišta Stara Ves,
Muzej Međimurja Čakovec, Čakovec.
Marković, Z. (2012.): Novija razmatranja o nekim aspektima sopotske kulture u sjevernoj
Hrvatskoj, u: Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 29, Zagreb, 57–69.
Marković, Z. (2015): Rudina kod Koprivničke Rijeke i neka pitanja vinkovačke kulture, u:
Podravski zbornik, 41, Koprivnica, 97–122.
Minichreiter, K.; Zorković, M. (2011.): Architecture of Lasinja culture settlements in the
light of new investigations in northern Croatia, u: Documenta Praehistorica, 38, Ljubljana,
333-343.
Okroša Rožić, L. (2013/2014.): Brezovljani, u: Opuscula archaeologica, 37/38, Zagreb, 397–
405.
Oross, K.; Bánffy, E. (2009.): Three successive waves of Neolithisation: LBK development in
Transdanubia, u: Documenta Praehistorica, 36, Ljubljana, 175–189.
Paunović, M. (2002.): Origin of the neolithic raw materials in Croatia, u: Opuscula archae-
ologica, 26, Zagreb, 7–11.
Rajković, D.; Balen, J. (2016.): Sarvaš – neolitičko i eneolitičko naselje II, Osijek.
46
Roglić, J. (1974.): Obilježja prirodne osnove, u: Cvitanović, A. (ed.), Geografija SR Hrvatske,
Središnja Hrvatska, knjiga 1, Zagreb, 44–92.
Straub, P. (2006.): Eszteregnye-Bozók földje: Eine Siedlung aus dem Endeder mitttleren
Kupferzeit, u: Zalai Múzeum, 15, Zalaegerszeg, 79–92.
Struna – Hrvatsko strukovno nazivlje, http://struna.ihjj.hr/ (stranica posjećena 19. travnja
2017.).
Šavel, I. (2014.): Bakrena doba v Pomurju, u: Tecco Hvala, S. (ed.), Studia Praehistorica in
Honorem Janez Dular, Opera Instituti Archaeologici Sloveniae, 30, Ljubljana, 19–37.
Šavel, I.; Sankovič, S. (2010.): Za Raščico pri Krogu I/II, Zbirka Arheologija na avtocestah
Slovenije 13, Ljubljana.
Šimek, M. (2010.): „Kamena strela“ u srednjovjekovnoj utvrdi?, u: Zbornik soboškega muze-
ja, 15, Murska Sobota, 135–149.
Šimek, M.; Kurtanjek, D.; Paunović, M. (2002.): Eneolitičke glačane kamene alatke iz špilje
Vindije (SZ Hrvatska), u: Opuscula archaeologica, 26, Zagreb, 44.
Šošić-Klindžić, R.; Hršak, T. (2014.): Starčevačka kultura, u: Balen, J.; Hršak, T.; Šošić Klin-
džić, R. (eds.), Darovi zemlje: neolitik između Save, Drave i Dunava, Zagreb, 15–28.
Težak-Gregl, T. (1993.): Kultura linearnotrakaste keramike u središnjoj Hrvatskoj, Zagreb.
Težak-Gregl, T. (1998.): Neolitik i eneolitik, u: Mirić, M. (ed.), Prapovijest, Zagreb, 59–157.
Težak-Gregl T. (2001.): Glačane kamene rukotvorine neolitičkog i eneolitičkog razdoblja u
Hrvatskoj, u: Opuscula archaeologica, 25, Zagreb, 7–25.
Težak-Gregl, T. (2007.): Glačana kamena oruđa, u: Minichreiter, K., Galovo – Slavonski Brod:
10 godina arheoloških istraživanja, Zagreb, 160–174.
Težak-Gregl, T. (2014.): Kultura linearnotrakaste keramike, u: Balen, J.; Hršak, T.; Šošić Klin-
džić, R. (eds.), Darovi zemlje: neolitik između Save, Drave i Dunava, Zagreb, 30–39.
Tokai, Z. M. (2006.): Adatok a Malo Korenovo kerámia délnyugat-dunántúli megje-
lenéséhez, u: Zalai múzeum, 15, Zalaegerszeg, 9–23.
Tokai, Z. M. (2007.): A Balaton-Lasinja kultúra lelőhelyei Eszteregnye és Rigyác határában,
u: Zalai Múzeum, 16, Zalaegerszeg, 7–24.
Tomaž, A. (2014.): Porječje Save u 5. tisućljeću pr. Kr. na prostoru današnje Slovenije, u:
Balen, J.; Hršak, T.; Šošić Klindžić, R. (eds.), Darovi zemlje: neolitik između Save, Drave i Du-
nava, Zagreb, 93–103.
Tušek, I.; Kavur, B. (2011.): Ivankovci (Ivankoc) pri Lendavi, Zbirka Arheologija na avtocestah
Slovenije 15, Ljubljana.
Tušek, I.; Kavur, B. (2012.): Kračine pri Dragotincih, Zbirka Arheologija na avtocestah Slove-
nije 29, Ljubljana.
Velušček, A. (2006.): Resnikov prekop – sondiranje, arheološke najdbe, kulturna opredeli-
tev in časovna uvrstitev, u: Velušček, A. (ed.), Resnikov prekop, najstarejša koliščarska nase-
lbina na Ljubljanskem barju, Opera Instituti Archaeologici Sloveniae, 10, Ljubljana, 19–53.
47
Vuković, S. (1973.): Eksperimenat u prethistorijskoj arheologiji, u: Vijesti muzealaca i kon-
zervatora Hrvatske, 22, broj 2, Zagreb, 22–26.
Zupančić, N.; Skobe, S.; Miler, M.; Mihovilić, K.; Hänsel, B.; Teržan, B. (2012.): Porijeklo rano-
brončanodobnih sjekira od zelenog kamena iz Monkodonje, u: Histria archaeologica, 43,
Pula, 5–17.
48
49
50
51
52
53
54
55
56
Article
Glačano kameno oruđe vrlo je važna vrsta pokretnoga arheološkog materijala s prapovijesnih lokaliteta. U fundusu Arheološkoga muzeja u Zagrebu čuva se oko 220 neobjavljenih predmeta te vrste s područja sjeverozapadne Hrvatske. U ovome radu ti će predmeti biti tipološki, kronološki i prostorno analizirani, s ciljem proširenja spoznaja o razdobljima neolitika i eneolitika na spomenutome području. Iako su nalazi u muzej stizali odvojeno i bez podataka o kontekstu pronalaska, i to početkom 20. stoljeća, njegova brojnost i tipološka raznolikost svjedoče o intenzivnom naseljavanju toga prostora u spomenutim razdobljima. Nalazi potječu sa 71 lokacije, a podijeljeni su u osam tipoloških cjelina koje su zatim kronološki određene. Prema tipološkim obilježjima i usporedbama s drugim, dobro datiranim nalazima, dio analiziranih nalaza pripisan je neolitičkima starčevačkoj, linearnotrakastoj i sopotskoj kulturi ili bakrenodobnima lasinjskoj, retzgajarskoj i vučedolskoj kulturi, s napomenom da prema nekim obilježjima dio nalaza može biti datiran u brončano te rano željezno doba. Osim tipološke analize glačanih kamenih izrađevina, cilj ovog rada jest i utvrđivanje arheološke topografije proučavanoga prostora te izrada plana za buduće terenske preglede i arheološka istraživanja.
Article
It is more than forty years now since the first radiocarbon dates began the reconciliation of conventional and absolute chronologies for later prehistory. This pioneering radiocarbon chronology for the Bronze Age sequence in Central Europe brings that process nearer to a close, by filling the last major gap in the radiocarcbon chronology of the European continent.