ChapterPDF Available

Hrvatski prijevodi Čiča Tomine kolibe

Authors:

Abstract

U radu se istražuje hrvatska recepcija romana Uncle Tom's Cabin ; or, Life among the Lowly iz 1852 američke spisateljice Harriet Beecher Stowe. Iako se prvi cjeloviti prijevod pojavio početkom dvadesetoga stoljeća, početci hrvatske recepcije romana padaju iznimno rano, na što je već upozorio Rudolf Filipović napominjući da je Ivan Filipović u Nevenu prevodio iz toga djela. U radu se na temelju iscrpnoga istraživanja povijesnih, književnih i biografskih izvora utvrđuje da je Ivan Filipović znao engleski dovoljno da bi s toga jezika mogao prevoditi, te se iznose razlozi zbog kojih je fragmente navedenoga romana objavljene 1853. prevoditelj potpisao samo inicijalima. Tako se potvrđuje atribucija navedenoga prijevoda iz Ivanu Filipoviću. Analiza izvora upućuje na okolnosti koje su nagnale Ivana Filipovića na odustajanje od daljnjega rada na prijevodu, budući da je u to vrijeme dospio u zatvor zbog objavljivanja domoljubnih stihova. Takva je situacija dovela i do donekle zakašnjele hrvatske recepcije romana o kolibi strica Toma, tj. do zastoja od pola stoljeća. U radu se nadalje popisuju, prikazuju i komentiraju kasniji hrvatski prijevodi i adaptacije romana te se analiziraju prevoditeljski postupci. Zaključuje se da su sve hrvatske inačice djela nastale prema izvorniku na engleskom jeziku.
Druatvo i iezik yia€jezianost i viSekulturalnost
Soeiett ad Longuag.: Multilingualis,n ond Muhieuhuroliry
IZVORNI ZNANSTVENI RAD
HRvATSKI pRIJEvoDr etet romwn KoLTBE
Smiljana Naraniid KovaC i Ivana Milkovid
Utiteljski fakultet u Zagrebu, Sveutiliste u Zagrebl
Sal,etak:
Roman Unde Tom\ Cabin; ot Life among the Lowly iz 1852. bio je popularan medu hrvatskim
iitateljima 20. stoljeca. Objavljeno je viie hrvatskih prijevoda toga djela ameritke spisateljice
Harriet Beechet Stowe. Prui cjeloviti prijevod pojavio se potetkom dvadesetoga stoljeia. Medu-
tim, poieki hflatske recepcije djela ove autorice padaju iznimno rano, L,oo ito je bilo moguie
utvrditi tragom napomene Rudolfo Filipoviia da je lvan Filipovie u Nevenu prevodio iz Ciio
Tbmine kolibe. U radu se iznose rezultati istroiivonja te rane recepcije, te se komentiraju ka-
sniji prij evodi romana.
Kjutne rijeti: Ciio Tomina kolibo, Haffiet Beecher Stowe, Ivan Filipovii, hnatski knjiinvni
pijewdL recepcija ameritke knjiievnosti, Neven
Hrvatska izdanja romana Uncle Tomb Cabin; o1 Life among the Lowly (1852)
ameriike spisateljice Harriet Beecher Stowe nalazimo u hrvatskom knjiievnom prostoru tek
u dvadesetom stoljeiu. Prevodenja toga d.jela i prilagodbe za mlade aitateljstvo prihvatila se
nekolicina auton, te je ono u hrvatsko.i kulturi prisutno tiiekom cijeloga stoljeia. Djelo je da-
kle bilo dobro prihvaieno i popularno mealu hrvatskim aitateljima, osobito medu mladom
populacijom. Crnkovii i Teiak istiCu da se radi o djelu koje ,,ide u red onih romana koji nisu
pisani za djecu, ali djeca su ih rado titala" (2002: str. 64).
Roman ie auto ca izvorno objavljivala 1851. godine, trekom deset mjeseci u tjednim
nastavcima u Casopisu Nationol Ero,koji se zalagao za ukidanje ropswa. Sljedede je godine
cjelovito djelo objavlieno u dva sveska, uz autoriain predgovor, a priaa ie podreljena u tetr-
deset i ietid poglavlja. Dodatno aetrdeset i peto poglavlje ,Concluding remarks" donosi au-
todiin os\.rt na stuarne izvore i poruku djela. Roman je prilukao nezapamienu pozornost
ameriike i wietske iavnosti (Gmy, 2004: str. I 95). Ubrzo su se po.javili prijevodi i izdanja u ra-
znim kulturama. U Nacionalnoj sveutiliSnoj knjiinici u Zagrebu iuvaju se dr.a takva izdanja:
njemaika preradba Hermana Mefnerta iz 1853. i talijanska |ohna Millhousea iz iste godine.
Radi se o prilagodenom izdanju na engleskom s bilje3kama na talijanskom jeziku, za tali.lan-
ske ditatelje koji uie engleski jezik. Valja napomenuti da se iste godine pojavio i srpski prije-
vod Milana Davida Raiiia s njemaikoga jezika, ko.ii je tiskan u Betu (Felbabov, 2003), kao i
dva prijevoda na slovenski - |aneza Boiiia, objavljen u Celovcu i Frana MalavaSiia, ob)avljen
u Ljubljani (Hladni( 1985: str. 58).
Da neposredno nakon pojavljivanja roman niie bio nepoznat ni hrvatskoj publici,
iSaitavamo iz anonimnoga ilanka koji se poaetkom 1853. pojavio u Neyera, pod nasloyom
,,Har et Beecher Stowe, spisateljica glasovitoga romana; Uncle Tom's Cabirf'. ehnak podinje
sljede(om napomenom:
202
S. Naranaic Kovaa i l. Milkovid Hrvatski prijevodi Ciia Tomine kolibe
Ovaj rcman iitali su i kod nas ljudi, koli obiino netitaju romanah; mislimo dakle da
iemo ugoditi obiinshu naiemu, ako priobiimo n6sto iz Uivota znamenite ove spisateliice, ko-
joj se divi cEli izobraieni svdt (Anon., 1853: str. 26).
Autor u zakljudku naiavljuje prevodenje dijelova romana:
Romon ,,Uncle Tom\ Cabin" preveden je mah ne u sve europejske jezike, zato iemo i mi
nikoliko ldpiih komadah u Nevenu priobiiti, kad se kod nas nenoi. naii tovCk, koji bi ga
syego preveo, pa napose izdao (str. 28).
Stogajejasno daje autor napisa ujedno i prevoditelj obeianih fragmenata, koji su se ui-
stinu pojavili vea u sliedeiem broju Nerera. Prevoditeljje nanizao nekoliko odlomaka iz viie
poglavlja izvornoga djela, objedinio ih u jednu cjelinu i dao im zaseban naslov ,,Harris-ova
obiteli. (lz Uncle Tom's Cabin-a.)" (Beecher Stowe, 1853a: str. 38-44).
Hrvatska je kulturna iar.nost dakle brzo reagirala na po)aru romana, koji je u woje wi-
jeme bio ne samo knjiievni, negq moida pdje svega, i politiiki dogadaj. Milan Crnkovit kao
poznatu iinienicu navodi kako.ie Lincoln, koji je "kad se u toku [ameridkog gradanskog] rata
upoznao s Hariet Beecher Stowe, uskliknuo, neito preuveliiavaiuii njene zasluge: ,,Zar je to
ta mala iena koja je izazvala ovaj veliki rat?*' ( 19671 1984: str. 120). Otuda vjerojatn o proizlazi
i zanimanie hrvatske ia\.nosti za ovo dielo i medu onima koii ,,obitno neaitaiu romanah' i koji
su se zainteresirali za njegow poruku. Naime, kao sto kaie Sonia Biianii, owiie ,,roman pro-
tiv zala robovlasni5tva pobudio strastveno zanimanje za taj ideal iak i u onima, koji su do tada
ostajali pasil'ni"; a do njega se moglo do6i iz raznih izvora,.jer je ,,preyeden na yedinu jezika
na wretu, a aim je prvi put objavljen, prodano.je viie od 300 000 primieraka" (1976: str. 316).
U Hrvatskoj se, medutim, uistinu nije na$ao prevoditelj viSe od pola stol.jeda, a oiito
niti izdavai koii bi podupro takav proiekt. Jedan je od moguiih razloga i taj ito su se slobo-
darske ideje koje je djelo $irilq iako usmjerene protiv robovlasni5tva, u nas mogle primije-
niti na hrvatsku situacru. Stoga su namjere moguiih izdavaia ili prevoditelia lako mogle biti
protumatene kao pobuna protivvlasti u wiieme kada se i zbog bezazlenijih objavljenih rijeti
odlazilo na robiju.
Koliko je bilo moguie utvrditi, nakon Sto se pojavila u Naveru, a\torica Aia Tomine
/<olile tijekom devetnaestoga stoljeta rijetko se ili gotovo uopie ne spominje u hrvatskom
knjiievnom prostoru. Da nije sasvim zaboravljena wjedodi tek knjiiica Marije fambriiak
Znamenite irne u povijuti i pritama iz 1896. godine, u kojo) je )edno poglavlje posveieno
Harriet Beecher Stowe. Osim te kniiiice, RudolfFilipovii u iscrpnome pregledu hrvatsko-en-
gleskih kn)iievnih veza nakon Nevera ne izdvaja nitijedan drugi sluiaj pojavljivanja njezina
imena ili djela u opseinoj gradi koju je obradio.
I kasnije se djelo te spisateljice uglavnom riietko spominie, preteino u smislu njegove
kulturoloike i povijesne uloge, te mu se takoder zna spotitavati da ,,nema osobitih literarnih
kvaliteta" (Crnkovii, 196711984: str. I 19). Ipak, njegova je popularnost medu iitatelistvom
dvadesetoga stol.ieia neupitna, a kniiga je neko wijeme takoder bila uvr5tena u popis Skolske
lektire. Stoga Crnkovit upuiuie nastavnika kako da djelo protumaai dieci (str. 120). U takvim
okolnostima, u dvadesetom se stolje(u na hrvatskom jeziku pojavilo viSe izdanja prijevoda i
preradbi cjelovitoga djela, ko.ja su u sljedeiem popisu navedena konoloiki, a jedno je izda-
nie iz dvadeset i prvoga stoljeia. Pojedinaine navode iz njih u daljem iemo tel$tu oznaiiti
naznatenim katicama,ruz navodenje godine odredenoga izdanja, tamo gdjeie to potrebno:
HD Ciia Tomina koliba ili crn i biel: Slike iz hivota sjevero amerikanskih robova.
Prema izvorniku spisateljke Beecher-Stowe preradio za hrvatsku mladeZ H. D.
VaraZdin: Tisak i naklada J. B. Stiflera, s.a.
I Kratice su formirane iliprema inicijalima prevoditelja, iliprema naslovudjela.
203
DRUSTVo I JEZIK: VISEJEZIENoST I VISEKULTURALNoST
ASI Ciia Tomina kolibo: Pripovijetka iz iiyota unaca u Sjevernoj Ameici ptije ukinu-
ia robijaltva. Sa4 slikau bojama Dragutina Simuneka. Zagreb: Naklada Knjiiare
Mirka Breyera, s.a,
Ciia Tomina koliba: Pripovijetka iz 4ivota onaco u Sjevernoj Amerki prije uki-
nuia robialtva. Preveo Dr. Artur Schneider. Sa slikama Ljube Babiia. Zagreb:
Naklada KnjiZare Mirka Breyera, s.a.
Kolibo strica Toma. Zagreb: Naklada St. Kugli, s.a.
Ciia Tomina koliba. Prev. Zorislav Dukat. Zagreb: Mladost, osam izdanja od
1957. do 1981.
Ciia Tomina koliba. Prev. Vjera Vlastelica, ilustrator Nikola Mitrovit. Zagreb:
Stvarnost, 1984,
Cita Tomina kolibo.Prev. Zorislav Dukat. Zagreb: Mosta, 1994.
Ciia Tomino koliba- Prev. Zorislav Dukat. Zagreb: Global media d.o.o., 2004.
U nastavku ovoga ilanka razmotrit iemo pitanie autorswa prvoga hryatskoga priievo-
da fragmenata iz Ciia Tomine kolibe i podrobtije opisati kontekst niegoya nastanka. Potom
iemo se oswnuti na navedena cjelovita izdania oyoga diela tijekom dvadesetoga stoljeia.
Prvi prijevod iz romana Uncle Tom's Cabin nahwatski jezik
Navedeni prijevod odlomaka iz romana oaito je omaikom ispuSten iz sadriaja drugoga
goditta Nevera, iako ie biografski ilanak o Harriet Beecher Stowe naveden. No zabiljeieno je
pet drugih priloga koji donose prijevode ukupno trilu clelovitih2 ,,pripovldaka" iste spisate-
ljice, koje su po prvi puta objavliene 1843. go dine rknjizi The Mayfower: ot Sketches of sce-
nes and dtaracters among the descendants ol the Pilgrirn. Si se prijevodi pojavljuju u Neverr
u drugom godiStu, dakle 1853. godine, i to u brojevima koji izlaze nekoliko mjeseci nakon
biografske biljeike i o dlomka iz Ciio Tomine kolibe ,,R$ia, po Stoweovkinoj pripovedki od ).
F." u broju 15 (1853b), ,,Iskenost, po H. B. Stowe od J. F." u br. 17 ( 1853c), ,,Svaki za se a bog
za sve, po Stoweovo.i od f. F" u br. 23, ,,Svaki za se a bog za sve, (dalje)" u br. 24, te,,Syaki za se
a bog za we, (konac)" u br 25 (1853d). Iako su u sadrtaju goditta inicijali prevoditelja ,,|. F.",
uz naslove samih prijwoda nalaze se inicijali ,,I. F." U popisu sadriaja Nevena koji se nalazi
't Bibliografii hrvatskih knjiZnnih tasopisa19 st, Vinko BreSid uz navedene priloge navodi
inicijale I. F. (2006: str.340-342).
Ako pretpostavimo, kao ito ie vierojatno, da je prevoditeli pripov)edaka i prevoditelj
fuagmenata iz Ciia Tomine kolibe,lao i uttor biografske biljeike o spisateljici, ista osoba, sve
upuiuje na Ivana Filipoviia. Osim toga, njemu je autorstvo toga prUevoda u Neyeflu pripi-
sao i Rudolf Filipovii ( 1972: str. 30). Iako dvojbu o toi atribucri mogu pobuditi nesuglasice o
tome ie li Ivan Filipovid znao engleski jezik, ima dovoljno podataka koji podupiru iinjenicu
da se njime dobro sluiio. Naime, Rudolf Filipovii takoder istite daje Ivan Filipovit ,,preveo
Wokefeldskog \upnika s engleskog, te koristio stihove engleskog pjesnika Sir Philipa Sidnela
u svo.jem pjesniikom djelu lztor mojih pjuama kao moto" (str. 30). Stavlja ga k tomu uz bok
Ivanu Kukuljevi6u i drugim hrvatskim piscima za koje wijedi da je ,,ne samo engleska knji-
ie\,'nost u uiem smislu, nego i ona u iirem smislu ulazila (...) u kug knjiievnog Skolovanja
i izgradivanja pojedinih nalih pisaca" (str 62). Da je Ivan FilipoviC znao engleski i prevodio
s niega potwaluje i Milan Crnkovii ko.ji ga takoder, uz Mijata fuesela, navodi kao prevodite-
ljaZupnika vakefldskog iz 1847. godine (1978: str. 174). Osim toga, analiza tasopisa Bosiljat,
2 Iz p.ipovijetke ,,lskrenost" izostavljenje samojedan kraai odlomak, koii donosi autorski komentar ireferira
s€ na4. srpnia, ameriaki blaSdan, Dan neovisnosti.
204
AS2
KST
ZD
ZD
7.t)
S. Naraniia Kovaa i I. Milkovii: Hrvatski prijevodi Cita Tonine kolibe
koji je Filipovii pokenuo i uredivao Sezdesetih godina devetnaestoga stoljeda, pokazuje da
se u znaaainoj mieri oslanjao na izvore na engleskom jeziku kako bi tasopis ispunio raznow-
snim prilozima (Naraniit Kovai i Milkovit, 2009.).
Nadalje, na prvi se pogled iini neobidnim da lvan Filipovit u Neverr nije potpisao svo-
je p loge koii se tiau recepciie Har et Beecher Stowe, tim prre ito je u tom iasopisu pret-
hodno objavio nekoliko knjiievnih priloga ijedan ilanak pod punim imenom i prezimenom.
Razlog povlaienju njegova imena nalazimo u tome ito je njegova piesma ,,Domolodna utie-
ha", koja u Nevenl izlazi 16. rujna 1852., u 38. broiu prvoga godiita, bila zabranjena, a daso-
pis privremeno obustavljen. Kao ito kaie Milivoj Srepel, toie,,piesma nevina, u kojoj pjesnik
pita domorodce, zaSto su duhom klonuli, zar zato, ito su im se razvalili liepi sanci, pa ih nuka,
neka ne otajavaju, jer otaju nijewieme" (1895: str. xxiy). Piesma glasi: ,,NUe wieme sad zdvo-
jenjq / Sto nrj' bilo, to ie biti, / Pravda mora pobiediti, / Ma wi wazi prot njoj stali. // Taj bla-
ieni dan ie doii, / Doi ie, braio, doi ie skoro, / Duh wemena ne ide sporo; / Pazho da nas
ne zateiel - I I Zato \rj' sad doba tugi, / Nit da vrieme man se trati, / Svaki nek se posla lati, /
Koji k obioj svrhi vodi. // Jer iedino tim mrMlom / VjeCni de nas poraz stiai, / A trudom se
dadu diii / Opet s praha razvaline." (cit. prema Srepelu: str. xxiv-xxv). O tome je uredni5wo
Nevera objavilo ow biljelku:
Budui da je poradi jedne pisme na ielu ,,Neyena" bivle, dne 16. t.m. spomenuti list po
c. k. redarstyenom raynoteljstvu obustovljen, smatramo za duZnost naiu - poito bi prije
instavili zabranjenu pCsmu - noi list naknadno rozaiiljati, da gg predbrojnici i titatelji
prckinutjem lista nilta neitetuju (cit. Premo Breiii, 2006: str 331).
Nakon toga, odmah u sljedeiem broju, tj. u 39. broju I. godiSta, izlazi Filipovitev ila-
nak ,,O vainosti pudkih 5kolah", a u 43. broju jo5 i njegova pjesma ,,Ljubezne ielje" (Bre$it,
2006: 332-333). Meilutim, kako se zahuktala sudska parnica protiv autora, ali i protiv ured-
nika Nevera Mirka Bogoviia, Filipovi(evo se puno ime u iasopisu nakon toga ioi dugo, sve
do oiujka 1858. godine, ne poiavliuje. Objayliivanie priloga koji su predmet ove rasprave,
uklluiujuii ipripwijetke, pada upravo u razdobljeprije konainoga izricanja presude. Naime,
zadnii prilog, treti nastavak p povijetke "Svaki za se a Bog za sve" objavlien ie u 25. broju
Nevena,kojiizlazi23. lipnja 1853. godine. O sudskom postupku piie RudolfHorvat sljedeie:
Ivan Maiuranii dobije kao driavni odvjetnik nalog, da radi ove nevine pjesmice podi-
gne tuibu proti Filipoviiu kao piscu i proti Bogoviiu kao odgovornom uredniku. Tako dodju
obadva knjiier.nika pred iupanijski sud kao ,,buntovnicii Sav se narod uzradovao, kadje iu-
panijski sud proglasio Bogoviia i Filipoviia nekrivima. Maiuranii morade prizvati na banski
stol, kao drugu instanciju u kaznenim stvarima. No i banski stol rijeii na$e knjiievnike. Na
to se stuar dugo otezala i do5la pred whovno sudiSte u Betu. Na veliku ialost osudi beiki sud
Bogoviia i Filipovi(a ,,poradi bunjenja" na dvije godine teike tamnice. Rodoljubni knjizevni-
ci budu 1. kolovoza 1853. kao prosti zloiinci okovani u teike negve i zaworeni u z$adi, gdje
se danas saslaje hrvatski sabor. (...) Bogovii i Filipovii budu pomilovani istom u veljaii god.
1854., kad se kalj spremao na vjenianje ( 1906: str. 164- 165).
Pomilovanie je dakle uslijedilo nakon Sest mjeseci, ali se ime lvana Filipoviia, pa niti
inicijali I. F., u Neveru ne po.iavljuju ni nadalje, dakle od zatodenja do 1858. godine. Tada ipak,
pet godina kasnre, nalazimo dva priloga potpisana ,,lv Filipovii", koji su medutim usko po-
vezani uz autorov uditeljski rad (usp. Bresii, 2006: 381). Osim toga, u Neyen! se u tom godi-
Btu javlia io$ iedan prilog koji bi se mogao pripisati Ivanu Filipoviiu. Naime, Breiii preuzima
inicUale J. F. iztasopisa za autora ilanka,,Njekoliko rieiijo nasojprozi" objavljenog u 2. broju
VII. godiSta Nevena 1858. godine (str. 378), dok je u Nevenu u sadriaiu godista autor nave-
den inicijalima I. F. Nadalje, Ogrizovii mu pripisuje i sljedeie tekstove obiavliene u Nersru
1858. godine; ,Pravac naie knjiievnosti' (VII, br. 4, 5 i 6), ,,Sto da se jo5 u puikih i glavnih
205
DRUSTVO I JEZIK: VISE]EZIENOST I VISEKULTURALNOST
Skolah uti?" (VII, br. 13) i ,,Kako se nai ienski naraitaj odgojiva'(VU, br. 23) (1980: str. 95).
Pryi od ta td priloga potpisan.ie samo prezimenom Perif, drugi imenom N. Filipovia, a tre-
ii ni.je potpisan (Bre3i6,2006: str. 379,381 i 385). S druge strane, Crnkovi6 navodi
Filipoviieru suradnju s Nevenom, ali ga ne spominje kao prevodi telja dijelova iz Ciia Tomine
,tolibe, niti drugih telGtova Harriet Beecher-Stowe, nego mu pripisuie ,,Listove za na3 kasni
spol" (1978: str. 174). Stoviie, oaito je da Crnkovit uop(e ne zna za navedene pri.jevode, jer
izridito napominje da djelo ,,H. Beecher Stowe (Koliba tie Toma)" u 19. st. u nas ,,nisu pre-
vodili" (isto: str. 50).
Sto se tiie ,,Listova za kasni spol", njih Filipoviiu pripisuie i Ogrizovie (1980: str. 68).
Oni su izlazili u Nevefl! od 6. travnja 1854. do 31. srednia 1856. godine, dakle nakon Sto je
Filipovii izisao iz zatvora. Uyidom u odgovarajuie brojeve Nevera utwdile smo da se autor
priloga koji su pod tim naslovom objavljivani potpisao kao [. F. Peri6. Radi se o rubrici u ko-
joj autor odgovara na pisma koja iasopisu upuiuiu iitateljice.
Da ie to Ivan Filipovii, posredno upuiuje svjedoianstvo Davorina Trstenjaka, koji na-
vodi da u Neveru,,odgod. 1854. priopii Filipovii iz zbirke svojih ,,Lepirica" trinaest pjesama"
(1897: str I00). Navedene su pjesme u Neveflr potpisane imenom ,,F. Perii". Nadalje, zna se
da su ,,Lepirice" Filipoviievo djelo; on ih je kasnije izdao u knjilici Narodna knjiga: Koledar
zo godinu 1859. (str. 3-10). Osim toga, Breiii ,,Listove za kasni spol", pjesme iz ,,kpirica",
kao i joi nekoliko priloga u Nevena u razdoblju od sijeinja 1854. do veljaEe 1856. pripisuie
jednom te istom autoru ito ga u ,,Kazalu autora'navodi kao ,Perii, Ivan F." (2006: str 392),
iako su ti prilozi u iasopisu potpisani ra viie naiina: F. Perii, I. F. Perii, Perii, Ivan Perii (pa-
ssila). Dio navedenih pjesama iz ,,Lepirica" objavl.ien je dokje Filipovia io3 bio u zatvoru, tj.
u broievima 2 i 3 koii izlaze u sijeenju 1854. godine. Stoga je oiito daje Ivan Filipovii upotri-
jebio izmiienjeno ime kako bi i dalje mogao u Nevenu objavljivati bez vetih komplikacra za
sebe i za tasopis. Njime se neko wijeme nastavio sluiiti, ier gaje,,po izlasku iz zatvora policija
(...) stalno nadzirala" (Ogrizovii, 1974: str l7). Kao Sto biljeii Ljuba Loniar:
Kako nam svjedoti arhivska grada, ministar policije Kempen zahtijeva od ngrebaike
policije da podnese pouzdano izvjeice o njegovih (sic) liinim prilikama, politic*on i mo-
rolnom ghsu i svim rjegovim ttezama. Zagrebatka policija javlja da on suraduje i dalje
s uredniitvom ,,Nevena", da piie u nj novele, o i dalje goji neprijateljski star prema vladi,
jer se protivi svemu ito je njematko i opii iskljulivo s ljudima ultraslavenske stranke kojoj
pripadaju svi ovdainji literati (1974: str 30).
Osim toga, Filipovii je nakon izlaska iz zatvora imao velikih poteikoiajer nije mogao
dobiti posao. Stoga seli u Poiegu, gdje ipak dobiva uditeljsko mjestq premda ,,policija istiie
da se namjerno nisu traiili podaci o Filipoviiu od policije, 5to se inaie radi", te da on, rijeii-
ma policijskoga izvijeiia, uiiva podrSku kao jedan od ,,individuum [a] sa separatistiikim na-
cionalnim teinjama, koie ovdie nazivaju patriotizam" (isto).
Napomenimo takoder da Cinjenica da se prijevodi djela H. Beecher Stowe poslije
Filipoviaeva zatoienia viSe ni u kojem obliku u Nevexa ne poiayliuju takoder posredno po-
dupire atribuciju objavljenih priloga upravo njemu. Naime, razumljivo je da se on na neko
wijeme suzdriao od obiavliiyania tekstoya koii su mu mogli priiiniti neugodnosti nakon ito
ie u zatvoru zavrtio zbog navedene pjesme. Da se radilo o drugom prevoditelju, ni.ie vjeroiat-
no da bi djelo ove wjetski popularne spisateljice tako naglo i potpuno nestalo iz obzora inte-
resa iasopisa, a i inaee, iz obzon interesa hrvatske kulturne javnosti.
Na temelju iznesenih iinjenica mole se zakl.jutiti da se navedeni prijevod u Neveru ui-
stinu moie pripisati Ivanu Filipoviiu. Stoga iemo navode iz toga prijevoda iz 1853. u daljem
telGtu oznaaiti kraticom IF.
206
DRUSTVO I JEZIK: VISEIEZIENOST I VTSEKULTURALNOST
Slitno se u sljedeiem prim)eru dogada s rij eii mulatto: ,,Shehad been married to a bri-
ght and talented young mulatto man, who was a slave on a neighboring estate, and bore the
iame of George Aarrisi' (HBS: str. I 1- l2): ,,felisava je odrasla pod zaititom woje gospodarice,
te se je udala i ndkoga mladoga i umnoga mulatta imenom Gjuru Harris-a, koii ie na susdd-
nom imanju kao rob slu2io'(lF: str. 38).
Nadalje, iako je na mjestima PrijeYod slobodan, lto znaii da se javljaju segmenti u koji-
ma ima parafraziranja i preskakanji dogatlaia koji nisu relevantni za odabranu epizodu i oda-
brane likove, gotovo se sYe reaenice mogu todno locirati u izvorniku. Primjerice, u viernome
prijevodu ovoga odlomka:
My master! and who made him my master? That's vlhat I think of - $')hat right has he to
rne? I'm a man as much as he is; l'm o better man than he is; I know more about businas
than he does; Ih a better manager than he is; I can read better thafl he can; I can brite a
better hand; and l\e leorned it itl nyse$ and no thank to him - I've learned it in spite of
him; and now whot right has he to rnake a fuay-horse oJ me? - to take me Jrom things that
I can do, and do better than he can, and put me to Y/ork that any horse can do? He triu
to do it; he says he'll bing me down and humblc ma and he puts me to just the hardest,
meanest, and dirtiest worlg on purpose (HBS: str jj).
Prijevod glasi:
Moj gospoda Pa tko ga je napravio nojim gospodarom? O tom ja vei dugo mklim' Ima
li onTaLvo pravo meni Posidovati? I4 safi toviLe kao i on; dapate ja sam bolji avlk nego
on; ja se bilje razumlm u svoj Posoo nego on; ja sam bolji gospodar nego on; ja ldpie,pi-
lem nego oi, - A to sam sve sviiom mukom nauiio, pa mu nemorafi za.to zahralan biti'
jer wi we to uzpirkos svin zaprikom i Ptoti niegovojvolji, auiio. - IGkvo on dakle ima
pravo tovariti ni me posao kao na magarm knkvoga? - Tko mu je dop.ustio da mi uzme
'pomo u koji se botje razumlm nego on' pa da me metne no d,llo, koj.e bi mogJo svaka 2i-
vinie obavljan? On hoce da me ponizi, pa me zato sili na te*o, girdo i gotovo sramotfio
dila (lF: str 40).
Moie se dodati da ie Fitipovii katkada promiienio i tematski naglasak iz izvornika'
Primjerice, odito u duhu ondainjih Polititkih zbivanja i pokuia)a podizanja-nacionalne sYi-
jesti, prevoditelj ie nastoiao istaknuti riieii koje bi upravo na to upomrile. Tirko je redenka iz
i-ornik" ,,Itt . i... "ountry, sir; the man's mire, and I do what I please with him - that's it!"
(HBS: stl 14) u ko.ioj je u izvorniku istaknuta rred'mind (moj), prevedena s naglaskom na
riiedi 'slobodnoj': ,Mi Zivimo u s I o b o d n o i zen ii, gosPodine; a ovaiie iovdk moj, mogu
dakle s niim raditi Sto me je yolja - pa lta 6ete!" (lF: str. 39).
Cieloviti hrvatski priievodi i i zdania eitu Tomine kolibe
Prva polovica 20. stolieda
Na hrvatskom se jezilu Uncle Tom! Cabinu obliku knjige prvi puta pojavljuje kao CrCa
Tomina koliba ili crn i biel: Slike iz Zitota sjevero ametiknnskih robova, a i azi ttl'IaraLdrnu u
naHacli J. B. Stiflera. Radi se o preradbi za mladu iitatelisku publiku. Djelo je stoga podije-
lieno u dyanaest, umiesto u originalnih tetrdeset i ietiri (tj. detrdesa pet) poglavlja i zapre-
ma 104. stranice. Nema ni predgovor4 niti bilje$ke o autoru, nego odmah potinje ,,Prvo po-
glavje". Navedeno je da je prevoditeli H. D. Postoii suglasnost oko toga da se radi o Higinu
bragoiidu. Osim toga, prema Berislavu Majhutu, Postoie indiciie da ie ovo izdanie moglo izi-
ii oko 1910. godine (osobna korespondencija).
208
S. Naranaia Kovaa i I. MilkoviA Hrvatski prijevodi,itaToninekolibe
Izdavad navodi da je djelo preradeno ,,prema izvorniku spisatel.ike Beecher-Stowe", iz
tega se mole zakljuditi da je izdanje pripremlieno neposredno iz engleskoga jezika. Izvorni je
telst dakle preraden i skraien, diielovi su parafrazirani ili slobodno prepridani, katkad je ne-
Ito i pridodano, ali je glavni smisao ipak vjerno prenesen. To se mor.e dobro vidjeti iz sliede-
iega primiera prijevoda i dopune ranije navedenoga izvornoga odlomka:
Moj gospodar? Tko ga je utinio mojim gospo(hrom, tko mu je dao vlast nad menom? Ne
mislim i ne osjeiam li ja svejedno kao i on, ne tete li mojim Zilima kv isto tako bistra kao
i njegovim? Niesam li ja isto tako tovjek kno i on a niesam li ja sve som po sebi naulio, lto
o pomoei i poduki tolikih bnode zahvoliti? Koje dakk pravo moiz on imati, da mene uti-
ni Zivoti jom, koja i ade nositi breme njegovih hiri i mulica. Posao, lto mi ga naprtivole,
moZi isto tako dobro obavljoti svaki konj, svaki tegleci vol. On ne je dostavljao i mu6o na
svaki moguii naiin, ito sam netudnije radio, to mi je vile toga naPrth,ao. Niesam mogao
vite izdrZati - pobjegoh. Pa ako je taj silnik toliko puti bez wroka govorio, da u prsima
imadem djot ola, mda bi mogoo imati pravo! Ofl ga je u mene satjerao i taj djavao Poka-
zat ie se mobda do skora mtinom, koji mu neie biti ugodan! (HD: stt 13-14).
Iz prijevoda se sljedeiega dijaloga takoder moie uotiti kako Drago5id s iedne strane,
u prvome di.jelu di,ialoga, vjemo slijedi izvornik, a s druge strane, u drugome dijelu dijaloga,
dodaje tekst ne bi li iitatelju poiasnio situaciju. Fragment iz izvomika glasi:
,J/'/hat\ little misy\ name?" said Tom, at last, *hen he thought matters were ripe to push
suclt an inquiry.
.Evangeline St. Clare," said the little one, ,,thoug! papa and everybody else coll me Eva.
Now, whati your nome?"
,,My name k Tom; the little chilbn used to call me Unclc Tom, way ba* thar in Kentuck"
,,Then I mean to call you Uncle Tom, becaux, you s*, I like you," mid Eva. ,,5o, Uncle
Tom, where are you going?"
,I don't knou Miss Eva."
"Don't know?" said Eva.
,,No,I am going to be sold to somebody. I don't know who."
,,My papa can buy you," said Eva, quicHy; ,,and if he buys you you will have good tima.
I mean to ask him, this very day."
,,Thank you, my linle lady," said Tom (HB& str 152).
Prijevod glasi:
,,Kako li se zove malo gospodjicn?" upitao je jednom Toma.
,Jo se mvem Evangjelina Chre", odgovoi ona odlutno. ,,Ali slobodno me je takodjet ^,a-
ti Eva. A koko se mvei ti?"
"Ime mi je Toma ili kako me mala djeiica tamo gore u Kentuc*y-u takodjer mtu, tika
Tomo".
.No a i ja sam diete pa iu te takodjer zvati tika-Tomo, jer ja te tisto ndo imam! Komo
wda putujel tika Tomo?"
,,Kamo? Ah, toga doista ne znam, gospodjice Evd'.
Tu se Evo naih u iudu. ,,Ti togo ne znal? Tata pak vaxla znada kamo ide!"
,,Ne zavisi to o meni inate bih dalto i ja znao, komo iu! Ia sam tamo onoga tovjeko" - orl
pokaza na Haleyja - ,pak imam biti prodan".
"Prodan?" opetovo Evica ui:asnuta. "Ali koko to, do te mogu prodoti?"
209
DRUSTVO I JEZIK: VISEJEZIENOST I VISEKULTURALNOST
,,Oh, to je tememo pitanje!" odgovori turobno Toma. ,,Zar ne vidite, draga gospodjice, da
sqm crne puti? Io sam samo jadon rob i budem li sada prodan, neie to biti Prvi a ni zo'
dnji put!"
,,Aj, onda valja da bude! tatin': upade diete. Tata moj je bogat i ti iei ga vei zavoljeti. la
iu ga odmah za to umoliti!" I ono odleti (HD: stt. 66-67).
|asno je da Evi u izvorniku niie potrebno podrobno obja3njavati zaito Tom ne zna
kamo putuie, te kako to da ga ljudi jedan drugome mogu prodati, a da hrvatskom mladom
aitateljstvu sve to moie biti nepoznato. Stoga Dragoii6 nudi pojainjenja, koja su moida ipak
suviina, umjesto da titateliima ostavi da sami donesu zakljuike.
Napomenimo da su u tektu preteino zadriana originalna imena na engleskom jeziku:
Wilson, Legree, Harry, Shelby, Kentucky, NewOrleans, Ohio, idruga, a tek su neka prilagode'
na hrvatskom jeziku, kao na primjer Toma, Kloe, felisava, Gjorgje. Takav prevoditeljev izbor
takoder potvrduie da se viercjatno sluiio engleskim izvornikom.
Sljedeia su dva hrvatska izdar\a Uncle Tomi Cabin iziila u Nakladi Knjiiare Mirka
Breyera u Zagrebu. Njihovie tekst identitan, pa tako i naslov: Cila Tomino koliba: Ptipovijetka
iz Zivoto crnaca u Sjevernoj Americi prije ukinuia robiqitva. U drugome je izdanju nave-
den prevoditelj, Dr. Artur Schneider, koji je dakle prevoditelj i prvoga izdanja. Prvo izdanje
Berislav Majhut datira 1914., a drugo 1920. godine (2005: str. 430), a tako upuiuju i rukom
unesena godista u primiercima koji se iuvaju u Nacionalnoj sveutili5noj knjiinici u Zagrebu.
Ta se dva izdanja, medutim, razlikuju po ilustraciiama. Ono iz 19t4. sadrZi 4 slike u
boji Dragutina Simuneka, 6to se i istiae na naslovnoj stranici, a za izdanje iz 1920. slike je na-
ainio Liubo Babii. Simunek mulatkinju Elizu prikazuje tamnoputom, a u Ljube Babiia onaje
sasvim svjetloputa, kao bijelkinja. Oba su izdanja tiskana u Tiskari i litografiji C. Albrechta.
Medusobno se takoder razlikuju po slogu, te stari.ie zaPrema 203, a novue 197 stranica.
Tekst ukljuiu.le predgovor koji nosi naslov,,Abraham Lincoln i Harriet Beecher-Stowe".
Slijedi prijevod samoga romana podijeljen u dvadeset i pet poglavlja. Izvorna su imena liko-
va napisana prema engleskom ieziku: Wilson, George, Eliza, Haley, Shelby. |avlja se ime od
milja Lizzi, a nalazimo i na oslovljavanje karakteristitno za englesko govorno podrudje,'Mr
Shelbyi 'Mrs. Shelbyl No prezime Harris pogre5no se pi5e kao ,,Harrys':
I Schneider, poput Dragoii6a, slobodno preraduje izvorni tekst. Indikativna je reaeni-
ca: ,,Bila je ona od onih mjeianaca, koji se nazivaju kvarteroni ili kvadroni, a na njoj ne bi-
jaie ni.jednog znaka, koji bi odavao, da potjeae od crnaca" (str. 16). Upravo.ie na tom mie'
stu Filipovia u prvom pruevodu upotrijebio engleskt rijet quadroor. Osim toga, ovo miesto
upuiuje na moguinost da je Schneider moida pred sobom imao i engleski i njematki tekst,
teie upotriiebio i tudicu prema njemaikom jeziku, ,,kvarterorf' prema ,,eine Quaterone", kao
ito se javlja u spomenutoj njemaikoj preradbi ( I853e: str 26), di i tudicu prema engleskome
originalu, ,,kvadrorf', prema quadroon. Nadalje, ovo mjesto pokazuje da je i Schneider znao
intervenirati u smisao dodatcima. Naime, u izvorniku ne nalazimo da Eliza ni po temu nije
nalikovala crncima, naprotiv
S druge strane, vidi se daje Schneider iz izvornika vjerno ivjeito prevodio pojedine di-
jelove, kao Sto je to u primjeru prijevoda vei navedenoga odlomka:
,,Moj gospodar!" poviie George. ,,Tko ga je nd to ovlastio? Koje Pruvo on uoPie irko na
me? la sam iovjek koo i on, i to testitiji iovjek; razumijem se u posao bolje nego on; iitam
i piiem bolje nego on, a sve san to son nauiio, ne dugujem njemu nikakovu hvalu - da,
nauiio sam s1)e to uzo sve zapreke, ito su mi stovljane na put. Htio bih znati, kojim me
pravom on uiinio svojim robom! On me tjero od posla, u koji se bolje razumijem nego
210
jtli"jrl!{9ra.l L !!ilkovii: H rvatski prijevodi CiAl'Ibnit kolibe
svi ostali, i goni me, da obavljam poslove, ko.ie moie da obaijo svaki konj!" (ASI: str. 20
i A.S2: str. l9).
O tome.vieduii i prijevod rlietiecega r.rzgor,rra:
"But, Mr. Horris," rcmonstrated the ua,Mfocturer, "isn't this rdther swlden?"
"lthot il it s? iet't the mdn nine?"
"l{e would be willing, sir, to i creose the rate of compensdtion."
"No object al all, sit. I don't need to hire ony ()f my hands ttut, unlcss I'ye a mitld to" (HBS:
stt.28).
Prijevod glasir
,,Ali Mr. Harrys," retc tvorniior, ,,jt li to vaia zbilia?"
,,Moia potpuni zbiljLl," odtroti Harry' ,,Niie li tai tov.iek noida bio m o i ?"
,,Mi bismo drage volje po|isili otitetu," reie Mr. Wilson.
,,Do logd ni nije stdlo, sirc," nostar)i f,tr. Harrys.,,Nije mi nu,no, da bilo kogod svolih lju
di dajetn u nojont" (AS1: str 17 i AS2: str 16).
Za usporedbu, ova epizoda u prijevodu i preradbi Hermana Nleynerta glasr:
,,Aber, Herr Haris, so ouJ einnnl h,ollte Sie das thun?" iiuJJerte ltetrofen der
Fabrikbesit ze r.
,,\feJlhalb nicht? Gehitt nicht .1cr Sclava m i n und kann ich nicht nit ihn machu was
ich will?"
,,lch bin gern bereit, drc Arbeitslohn zu trhdlen, so.fern Ihnen das hisherige nicht geuiigcn
solhe." bemcrktc Herr llilson.
,,Neh, nein, nichts da! Ich wtmiethe iibefioupt keincn meiner Sclavcn, aulcr wcnn es
tuit so getillt" (Blce.herl Stowe, 1853e: stt. 29).
Lako je uoiiti da se hrvatski prevoditelj dobro snaiao s engleskim izvornikonr, teje iak
prenio rijci iiri dok jc u njemaikom prijevodu taj detali izostavljen. Stoga je velika vjcrojat
nost da su i dva Bre,yerova izdanja Ciic ?barirre ,to/i&e prevedena i prilagodena prema engle
skom izvorniku.
Kolibd strica lorrra koja izlazi u Nakladi St. Kugli u Zagrebu joi je jedna knjiga koja ne
nosi godinu izdanja. Ne navodi se niprevoditeli, niti priredivaa, ito je Steta, jerje naslov djela
upra\.o u ovome izdilnju najbliii duhu hrvatskoga jezika. Istina, ne navodi se niti autorica ro-
mana, Harriet Bcecher Storve. Radi se o izrazito skraaenoj verziji koja je iziila u obliku slikor
nice od salno deset nepaginiranih stranica, od kojih je iest zauzeto slikami. K krmu, jedna
jc slika na naslovnici, a jedna na poleclini stralnjih korica.'lbkst poiinfe na poledini naslov-
ne stra,rice, takoder zapravo nir koricamr. Pet je ilustracra u boii, a tri su crno-bijele. Pri dnu
svake ilustracije (osim na naslovnici)nalazi se kratak opis slike.
Na tcmelju kriterija koje je za datiranje Kuglijevih izdanja razradio Berisliv Mdhut,
moZe se zakljutiti da je slikovnica objavl)ena u razdoblju od 1916. do 1922. godine (usp.
2006: str. 196). Ista slikovnica nalazi se iu knjizi 1z &alii,og pr.ti,r.4 (s.a.), takoder u izdanju
St. Kuglija, gdje je uvezana s drugim sliinim svescima. Kolibd stticn ?brrrr prva je u rrizu, a
izgleda jednako kao i samostalna slikovnica, osim ito je izostavljena slika sa strainjih kori
ca. Za njonr slijede Roltirzon Kruzoe, Crt,enkapico, Scherezoda (sa zasebnim priiama,,Prita
o Ali Hodii"," Sindbad ponrorac", ,iarobni konj" i ,,Priaa o trim kraljevim sinovinra"), te lvo
i MLtrica.Tt se kniiiica na temel.iu sponrenutih kriterija mole takoder snrjestiti u razdoblje
izmedu 1916. i 1922.
2l l
DRUSTVO t JEZIK: VISEJEZTENOST I VISEKULTURALNOST
Saleto prepridana radnia uokvirena ie povijesnim dogadajima, tj. pddom o ukidaniu
ropstva u ,,Saveznim Driavama Sjeverne Amerike". Pripovjedai najprije katko opisuje kako
su zakoni ,dozvoljavali amerikanskim pos.jednicima da drie, koliko hote robova. Robovi bili
su na.jvefim dijelom crnci, koje su iz Afrike dovalali u Ameriku, pa ih na trgovima prodavali
kao sh?ri," te kakay.je bio njihov iivot. Potom prelazi na saietu radnju izvornoga djela, ko;u
najavljuje kao stvarne dogadaje, a ne kao fikcionalnu pridu: ,Ovdje iemo Vam, djecq u kat-
ko izpriiati nevolje.jedne crna&e obitelji. Iz ove p povtesti rarabrat iete svu okrutnost toga
robstva. Posjednik Shelby u Kentucky (sic), u Saveznim Driavama Sjeverne Amerike, bijaie
dobar dovjek pa je sa svojim robovima iovjedno postupao." Nastavlja se prida o Tomu i nje-
govoj obitelji, Elizinom bijegu sa sinom, o tome kako je Tom spasio dievojdicu Ew od utapa-
nja, o Tomovoj dobroti i bolesti. Kraj ie u odnosu na izvornik bitno izmiienien, Tom "je pro-
iivio zadnje dane u kugu svoje obitelji", a plemeniti je Shelby, mladi gospodar, ,,svim svojim
robovima poklonio slobodu'. Pripovijest zaw5ava katkim odlomkom o tome kako se poket
za,,ukinuie robstva silno (...) raz5irio u Saveznim drZavama", o gradanskom ratu, o tome
kako je ropstvo konadno bilo dokinutq te kako ,,plemeniti predsjednik Lincoln, gorljivi zago-
vornik slobode crnaca, bie godine 1865 umorcn, ali ovo zloainstvo nije moglo ustaviti kwlju
izvojSteno oslobodjenje crnaca" (KST).
Dok su u prethodnim izdaniima na nasloynici obiino ilustracije koie prikazuju Elizin
bijeg, za ow je slikovnicu izabrana slika koja prikazuje majku i dijete crnce, upla6ene i zagr-
ljene. Naslovnica stoga istide ropstyo ameridkih crnaca kao glavnu temu u ovome izdanju, a
prita o Tomi posluZila je tek kao primjer. Ipa( i ovdje jedna ilustraci.ja prikazuje Elizu u bi-
jegu, dok sa sinom Harryjem u naruiju ,,oCajno trii preko ledenih santa rijeke Ohid' (KST).
Zanimljivo.je da su na toi ilustracri i Eliza i Harry likom prikazani kao bijelci, ali ie ilustrator
potamnio niihoyu put, vieroiatno nastoieii prikazati mulate.
U tel$tu se preterno javliaiu izvorna imena i toponimi, kao Sto su Haris, Tom, Eliz:,
Haley, Harry, George, Shelby, Legree, Mississipi, Ohio, Cassy; ali isto tako i pohrvaiena, p -
mjerice Kloja, Emelina.
Usprkos tome 3to se fabula romana samo sareto prepriiava, nalazimo i primjer odlom-
ka ko.ji je preveden iz izvornika, iako je donekle skraien i prilagoden. Radi se o vei navede-
nome razgovoru u kojem se Tom i Eva upoznaju:
,,Koko se zovete, mala miss?"
"Eva St. Clare", odvrati malo. ,,A kako se ti zoyei?"
,,Moje ime je Tom, a djem u Kentuckyu ztalo su me stric Tom".
,,1 ja iu te zvati sttic Tom, jer ti mi x svidjai': - rele Eva. ,,A kamo putujel?"
,,Ne znam, miss Evo".
,,Ne znai?" - ponot i dijete.
,,Ne, mene Zele nekome prodati, ali kome, to ne znaml'.
"Moj otac mogao bi te kupiti!" rekne 2ivahno Eva; ,,ako te kupi, ne ie ti biti zlo; ja iu ga
joi danas mohti".
,,Hvola lijepa mola miss", reie Tom. (KST)
Potraiimo li isti odlomak u prethodnim prijevodima, uoiavam o da je u Nettenu zbog
vei navedenih razloga izostavljen, a Dragoiiieva vezra, kao Sto ie vei spomenuto, pro$irena
je pojainjenjima. Schneiderov prijwod najbliii je izvorniku:
.Kako se zoye mala Miss?" upita je o jednog dafia.
,,btangelina St. Chre'i odtrati dijete, ,,ali me zovu Eva. A futko se ti zoyei?"
2t2
S. Namnaid Kolat i I. Milkovii: Hrvatski prijevodi Cii, To,rire toliDe
"Zotem se Tom", reie crnac, ,djeca u Kentuckyu nazivahu me iita Tomom",
,,Onda iu te i jako tako zvati, jer ti mi se svidja!: ftte Evo. ,Kamo putuje!, tila Tom?.
,,Ne znom," odvrati on,
,,Kaka da to ne zna!?" pitqie djevojiica.
,Ne znam, Miss Eya"" rele Tom, 4rodat ie me nekome - kome, ne znam ni sam,"
"Znal lto, iiio Tom," odvrati mala, ,,moj tata te moie kupiti, kod nas ie ti biti dobro."
,,Lijepa vom hvala, mala Miss", odgovori joj Tom. (AS1: str. 105; AS2: str.t\2)
Moie se dakle zakliuiiti da priredivadu slikovnice niti.jedan od prethodnih prijevoda
koii su u to wijeme bili dostupni na hrvatskom jeziku nije posluiio kao predloiak, nego je,
aini se, tai odlomak preuzet iz izvornika i nanovo preveden.
Osim navedenih prijevoda i preradbi romata Ilncle Tom\ Cabin, iini se da se u pr-
voj polovici dvadesetoga stolieda poiavilo joi jedno Kuglijevo izdanje, ali pod naslovom Ciia
Tomina koliba, o kojemu se na temelju sekundarnih izvora, tj. popisa Kuglijevih izdanja,a
moie zakliuiiti da je iziilo izmedu, 1922. i 1924. godine. Informaciju o tome dugujemo
Berislaru Majhutu. Naralost, tom izdaniu za sada nije bilo moguie uii u trag.
Prikaz prijevoda prve polovice dvadesetoga stoljeCa pokazu.je da se ni jedan nije osla-
njao na Filipoviiev pri;'evod, koji je oiito ostao zapostaylien, a iini se i zaboravljen. priredivadi
se nisu posluiili niti iivotopisom Hariet Beecher Stowe iz Neyen a. Naprotiu svaki od ana-
liziranih prijevoda nastaje samostalno, te se ne oslanjaju na prethodna izdanja. Iako je u to
wijeme na raspolaganju bio velik broj izdanja romana i njegovih preradbi i p jeyoda na ra-
diiitim.jezicima, dini se da su se wi hrvatski priredivadi i prevoditelji sluiili nekim od izvora
na engleskom jeziku.
Druga polovica 20. stoljeda i nakon toga
U drugoj_polovici 20. stoljeia roman je iznova preveo Zorislav Dukat. Tai ie pqevod
pod naslovom Ciia To mina koliba tt izdaaikom nizu ,,Biblioteka ]elerf zagreba&e Mladosti
doiivio osam izdanja, i to 1957., 1963.,1967.,1971.,1973.,1975.,1978. i lg8l. godine. Isti se
prijevod pojavljuje 1994. godine u nizu,,Pisci za mlade" izdavaia Mosta iz Zagreba. Nakon
toga, izdanje istoga pryevoda izislo je 2004. godine u nizu ,,Lekira: popularni klasici" izda-
vada Globus media d.o.o., takoder iz Zagreba. Izdavaii ne interveniraju u tekst, ali se roman
pojavljuje u izmijenjenom vizualnom ruhu. Osim toga, ima razlika i u izdanjima Mladosti;
plo )e izdarie iz 1957. obogaieno ilustracijama Dalibora Parada, dok kasnija izdanja nema-
iu ilustracUa.
Dukatov se prijevod sastoii od detrdeset i tetid poglavlja. Radi se o vjernom prijevodu
iz izvornika, samo je izostavlien autoriain uvod i zawino dodatno poglavlje, koje je u skladu
s onodobnim prilikama trebalo potaknuti pryenstveno amedike iitatelje na promislianie o
ropsnu i slobodi i zainteresirati ih za abolicionistiake ideie. Za prim)er i radi usporedbe na-
vodimo odlomak koji smo citinle i iz ranrih prijevoda:
. Moj gospodar! A tko ga je uihio moiim gospodarom? Evo, o tome ja razmi-
Sljam - kakvo pravo ima on na mene? fa sam tovjek, kao i on. I to bolji tovjek nego
5to je on. Radim bolje od njega i razumijem se u posao bolje od njegi. eit;m bolje
4 Primierice u ,,Popisu knjiga liiepe kniirevnosti" koji je objalljen D Knji,evnon rjesniku 22 (l92ii stt. 49-50).
Izvori kazuiu_da to izdanje nosi nakladniaki broj 1462, dok slikovnica koiu smo opisali nosi nakladnitki broj
495, a zhnnaknjiLlca lz bakinot pretinca nakladnitkibrcj 490.
2t3
DRUSTVO I IEZIK: VISEJEZICNOST I VISEKUUIURALNOST
nego on, pilem bolie nego on, a sve sam nauaio protiv njegove volje. A sada, kakvo
pravo on ima da od mene napravi tegleiu marvu? Da me otkida od posla koji znam
raditi, i to raditi bolje od njega, i da mi da posao Sto ga moic i marie obaviti? On se
trudi da to uaini, kaie da ie me poniziti, pa mi namjerice daie najteZi, najniii i naipr-
ljavi.ji posao! (npr. ZD, 1957 : str. 21-22; ZD, 1981: str. 20).
Kao zanimljivost napomenimo da se u svim izdanjima Mladosti u predzadnjoj reienici
citiranoga odlomka pojavliuje stara riiea marlds. Tek ie u nainoyijim izdaniima drugih izda-
vaia zamijenjena rijetiu 'marva' (ZD 1994: str.20;2D,2004: str. 20).
U ovom se razdoblju izdvaja joi jedna publikacija. Radi se o stripu pod naslovom
Cita Totnina kokba koji u nizu .Klasici u stripu" izlazi 1984. godine u izdanju zagrebaC-
ke Swarnosti. Prijevod i prilagodbu tekta potpisuie Vjera Mastelica, a ilustraci)e Nikola
Mitrovi(. Svezak obuhvaca 47 stranica, a na zadnjoj je stranici katka bilje5ka o H. Beecher-
Stowe. Strip prenosi poznatu i ponoyno bitno saietu priau o robu Tomu. Ilustracije po prvi
puta Elizu prikazuju kao mulatkinju koja po svemu vile nalikuje crncima nego bijelcima, a i
niezin ie sin Harry prikazan kao crnac.
Zbog izbora medi.ja, razumljivo je da su dijelovi priie izostavljeni. Ostala je, kao glav-
na okosnic4 prita o stricu Tomu i niegovom ,ivotu u rcpstvu. Zadrian je Elizin bijeg ali u
izmijenjenom obliku. Ona, naime, preko riieke ne bjeii preko leda kao u izvorniku, nego na
splavi. Tu su promjenu autori yieroiatno uveli da bi nadomiestili izostdenu epizodu u ko-
joi Tom spaiava Evu iz vode, jer u stripu Eliza spaSava Harryia skokom u ledenu vodu kada
on padne sa splavi,
Zakljuiak
AmeriCki se roman H. Beecher Stowe Uncle Tomi Cabin na hrvatskom jeziku poia-
vio ukupno osamnaest puta. Novim argumentima potwdile smo daje di.jelove romana prvi
preveo Ivan Filipoyid, te ih objavio u iasopisu Never ).853. godine. Filipoyi6ev ie Prijevod
ostao usamlien vise od pedeset godina. fedan ie od razloga takve situaciie Sto se u onodob-
noj Hrvatskoj populariziranie toga djela moglo protumaiiti kao kainjivi tin, o iemu wjedoti
sudbina prvoga prevoditelja, koji je zbog objavljivanja vlastima nepo(udne pjesme zavrSio u
zatvoru. Te su okolnosti u.jedno prekinule njegovo bavljenie djelima H. Beecher Stowe.
Ponovno pojavljivanje romana u hrvatskom pri.jevodu oko 1910. godine oznadilo je
poietak njegove stalne prisutnosti i popularnosti medu hrvaskim titateljima dvadesetoga
stoljeia. Prevodili su ga i prireilivali Higin Dragoiit i Artur Schneider, anonimni ga je prire-
divad uka&o prepridao za slikovnicu, a Vjera \4astelica skatila za strip. Po.iedina je izdanja
ilustriralo vile hrvatskih ilustntora i likovnih umjetnika. Roman )e u izvornom obliku prvi
vjerno preveo Zorislav Dukat 1957. godine, a taije prijevod aktualan do danas.
Sve su hrvatske inadice nastale prema izvomiku na engleskom jeziku, Sto govori o ne'
posrednim dodirima hrvatske kulture i kniiievnosti s ameriakom. Mogu6e.ie da se priia o
kolibi strica Toma titala u nas i na drugim europskim jezicima, te da je njezina recepcija do
odredene mjere bila njima posredovana, ali je jasno da su prevoditelji i prireilivaii hrvatskih
izdanja uvijek davali prednost izvorniku.
5 ravljase u znaaenju ,,marvinte, jedinka odmarhe. Govori se i zakoi6" (nisCnikIAZU,sv.6,l904ll,tstt.487).
M^tha * ,nalozi u iekoliko slavenskijeh jezika, oko i ,1ije praslavenska rijet (.. .) Bez sunrie je tuda ijet, i vala
.lo je iz stviem. m rh^, kobila. - U nalemu se jeziku nohodi od xvl vijeka; sod je u itokavoca obilnije matva"l
znaaenja su ,, merx, t/& espap, roba" i ,,pec'Js, .lornaie Zivotiie, stoka" (s|l.472).
2'14
S. Naranait Kovaa i I. Milkovit: Hrvatski prijevodi Cita Tonihe kolibe
Literatura
1, [Anonimno]. (1853); Harriet Beecher Stowe, spisateljica glasovitoga romana: Uncle Tom's
Cabin. Nevez, Vol. II, br. 2, str. 26-28.
2. Beecher Stowe, H. (1843\; Ihe Moyfoflet: ot, Sketches of scefies altd .horocters a ohg the des-
cefi.lafils of the pilgrims. New York Harper & Brothers.
3. Beecher Stowe, H. (1a52\; Uncle Ton\ cabin; or, Lfe among the Lop,),. Boston: John P. Iewett
& Company.
4. [Beecher Stowe, H.] (t853a); Harris-ow obitelj. (lz Uncle Tom's Cabina,e). Neven, Vol. II, br.
3, str. 38-.14.
5. B[€echer] Stowe, H. (1853b); RuZa. (po pripovddci I. H. B. Stowe-ovoj od L F.). Ne,er, Vol. II,
br. 15, str.225-229.
6. Bleecher] Stowe, H. (1853c); Iskrenost. (Po H. B. Stowe od L F.). Nev?r, Vol. II, br. 17,stt.259-
262.
7. B[eecher] Stowe, H. (1853d); Svaki za se a Bog za sve. (Po H. B. Stowe-ovoj od [. F.). Never,
Vol. II, br.23, str. 353- 357bt.24, stt.370-37 4; br. 25, str.39t 395.
8. Bleecher] Stowe, H . (1853e): Onkel Tom's H tte oder Negetleben in den Sclayenstaaten (prcy, i
prer. H. Mq,nert). Pesta, Bet i Leipzig: Hartleben's Verlage.
9. Beecher Stowe, H. (1853f\; Uncle Tom's cobin. With itolian notes bt lohk Millhouse (prey l,
Millhouse). Milano: Molini i MarShieri.
10. Bidania, S. (t976); Ameriaka knjizevnost. Prva polovina 19. stoljeaa. Poyijest svjetske knjiieno-
sfi, sv.6 (ur. B. Kogoj-Kapetania i l. Vidan), str.302,318. Zagreb: Mladost
I l. Breiit, V. (2006); Bibliografia htvatskih kkjiievkih iasopisa 19. stoljela, kaj.I, sv.l. Zagreb:
Filozofski fakultet Sveuailiita u Zagrebu.
12. Brezak-Stamaa, D. (2007); O pouaavaniu i odgoiu dievojaka u prvoj polovici XIX. stolieta.
Preuzeto 20.listopada 2009. iz Matica hrvatska: I(oro: http://www.matica.hr/kolo/kolo2007_
3.nsf/AllwebDocs/O-poucavanju_i odgoju_djevojaka_u_prvoj_polovici_Xtx. stoljeca
13. Crnkovia, M, (1978); Hrvatska djeija knjiici)nost do ktuja XlX. stoljeld. Zagreb: Skolska kniiga.
t4. Crnkovia, M. i D. Teiak(2002); Poyijest hryatske djeije knjiieynosti od poietoka do 1955. godi-
fie. Zagrebt Znanje.
15. Felbabov, V. D. (2003); Recepcija aiaa Tomine kolibe u nas. Filoioiki pregled,Yol.30,br. t,
str. 79-102. Preuzeto 20.listopada 2009. iz http://scindeks. nb.rs/article.aspx?artid=001 5 -
r8070301079F
16. Filipovit,l. (1859);Lepirice. Natodna knjiga koledar za godinu 1859. (ur.l. Filipovia), str.3-10.
Na Rieci: Erkole Rezza.
17. Filipovii, R. (1972); Englesko-hnatske kniiZevne yeze. Zagt.bi Mladost.
18. Gray, R. (2004); A history of Anetican literar,rra Molden, etc.: Blackwell Publishing.
19. Hladnik, M. (1985); Slovene popular novels about emigration in the nineteenth century.
Sloyene Studies,yol.V II, br. l-2, str. 57,62.
20.
2t.
22.
23.
25.
26.
Horvat, R. (1906); Nai, otije doba hruotske povjerli. ZaSreb: Matica hrvatska.
lz bakinog Netinca.ls.a.); Zagreb: Naklada St. Kugli.
fagii, S. (2008); "[er kad iene budu iene prave..." Uloga i poloiaj iena u obrazovnoj politici
Banske Hrvatske na prUelazu u XX. stoljete. Potijest u nostati,Yol.Vl, br. I l(1), str. 77- 100.
Jambriiak, M, (1896); Znanenite Zene u povijesti i priioma (sv.IIl), Zagreb: Lav. Hartman.
KnjiZetni vjesnik (1925); fi. 22.
LonCar, L. (1974); Ivan Filipovia - borac za napredne idqe.lvan Filipovii utitelj uiitelja (v,
M. Ogrizovia, D. Pazman i V. Puievski), str. 27-3I. Zagreb: Pedagoiko-knjiievni zbor.
Majhut, B. (2006); Datiranje Kuglijevih izdanja . Otrnii\alanjo: zbo ik u iast 80. rodendaha
akademika Miroslava Si.sla (ur. V. Breiia), str, l8l-lg7. Zal.xebt Filozofski fakultet,
215
DRUSTVO I IEZIK: VISEIEZICNOST MSEKULTURALNOST
27. Maihut, B. (2005); Pustolov, sircle i djetjo druiba: hruatski djeiji roman do 1945. Tageb:, Twod
za znanost o knjiievnosti Filozofskog fakulteta Sveuailista u Zagrebu.
28, Naraneia Kovaa, S. i I. Milkovif (2009); Englesko-hrvatske kniiievne i kulturne veze u prvom
hrvatskom aasopicu za djecu, n adei i puk (njiZcwa sfiotra,lt sku,
29, Ogrizovia, M. (1974); Ivan Filipovia.Iva,r Filipo'tit - utiteljutitelja (ur. M. Ogrizovia, D.
Pazman i V. Purevski), str. 15-25. Zagreb: PedaSosko-kniitcvni zbor.
30. Ogrizovii, M. (1980); Likoi istaknutih Pedowo I: lran FiliPovit, Marija i Skender Fabkorii.
Tageb Zavod za pedagogiiu Filozofskog fakulteta Sveuaili5ta u Z{grebu.
31. Rjetnik IAZU, Sv. 6 ( 1904/ l0); Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umietttosti,
32. Srepel, M. (1895); O rivotu i radu Mirka Bogovita. M. BoSovid, Pjesnilko djela, w.lll,stt.ii-
lvi. Zagreb: NaHada "Matice hrvatske".
33. Trsteniak, D. ( 1897), Zieot i tod lvono Filipoeita. Zag]reb.
2t6
SOCIETY AND LANGUAGE: MULTILINGUALISM AND MULTICULTURALITY
CROATIAN TRANSLATIONS OF UNCI,E TOM'S CABIN
Summary
Uncle Tom\ Cabin; or, LiJe arnong the Lowly by Hadet Beecher Stowe was popuhr among
Croctian reodership throughout the 2N century. Several Croatian translations (and
odaptotions) oJ the noyel etteryed, the first ones eorly it that century. Howeter, the beginnings
of the reception of this Americaa author in Croatia date efin earlier. Following the note
by Rudolf Filipovit that lvan Filipoyil ffandated Jrom Uncb Tomls CaUl in the Croatian
magazircNeyen in the flid-nineteenth cefitury, the paper i yestigates the circumstanca of this
mrll instance ofthe novel reception, and conrtfins the atfiibutiot. lt ako cornmetts o Jurther
apPearances of the novel in the Croatian hnguage and clairns that all the transl,itions atd
adaptations signal a direct reJercrce to the otfual tert in Edish os thei origifl.
Key wonls: Unde Tomis Cabin, Haniet Beecher \towe, ban Filipovi( Croation literary
tronsl4tiofls, the rcception oJ Attericafl literuture bt Croatia, Neyen
217
ResearchGate has not been able to resolve any citations for this publication.
Hrvatski prijevodi Cita Tonihe kolibe Literatura 1
  • S Naranait Kovaa I
  • I Milkovit
S. Naranait Kovaa i I. Milkovit: Hrvatski prijevodi Cita Tonihe kolibe Literatura 1, [Anonimno]. (1853);
Ihe Moyfoflet: ot, Sketches of scefies altd .horocters a ohg the descefi.lafils of the pilgrims
  • H Beecher Stowe
Beecher Stowe, H. (1843\; Ihe Moyfoflet: ot, Sketches of scefies altd.horocters a ohg the descefi.lafils of the pilgrims. New York Harper & Brothers.
Uncle Ton\ cabin; or, Lfe among the Lop
  • H Beecher Stowe
Beecher Stowe, H. (1a52\; Uncle Ton\ cabin; or, Lfe among the Lop,),. Boston: John P. Iewett & Company.
t853a); Harris-ow obitelj. (lz Uncle Tom's Cabina,e
  • H Beecher Stowe
[Beecher Stowe, H.] (t853a); Harris-ow obitelj. (lz Uncle Tom's Cabina,e). Neven, Vol. II, br. 3, str. 38-.14.
(1853b); RuZa. (po pripovddci I. H. B. Stowe-ovoj od L F.). Ne,er
  • B Stowe
B[€echer] Stowe, H. (1853b); RuZa. (po pripovddci I. H. B. Stowe-ovoj od L F.). Ne,er, Vol. II, br. 15, str.225-229.
Uncle Tom's cobin. With itolian notes bt lohk Millhouse (prey l, Millhouse). Milano: Molini i MarShieri
  • H Beecher Stowe
Beecher Stowe, H. (1853f\; Uncle Tom's cobin. With itolian notes bt lohk Millhouse (prey l, Millhouse). Milano: Molini i MarShieri.
Prva polovina 19. stoljeaa. Poyijest svjetske knjiienosfi, sv.6 (ur. B. Kogoj-Kapetania i l. Vidan), str.302,318. Zagreb: Mladost I l
  • Ameriaka Knjizevnost
Ameriaka knjizevnost. Prva polovina 19. stoljeaa. Poyijest svjetske knjiienosfi, sv.6 (ur. B. Kogoj-Kapetania i l. Vidan), str.302,318. Zagreb: Mladost I l. Breiit, V. (2006);
Bibliografia htvatskih kkjiievkih iasopisa 19. stoljela, kaj.I, sv
  • I L Breiit
I l. Breiit, V. (2006); Bibliografia htvatskih kkjiievkih iasopisa 19. stoljela, kaj.I, sv.l. Zagreb: Filozofski fakultet Sveuailiita u Zagrebu.
O pouaavaniu i odgoiu dievojaka u prvoj polovici XIX. stolieta. Preuzeto 20
  • D Brezak-Stamaa
Brezak-Stamaa, D. (2007); O pouaavaniu i odgoiu dievojaka u prvoj polovici XIX. stolieta. Preuzeto 20.listopada 2009. iz Matica hrvatska: I(oro: http://www.matica.hr/kolo/kolo2007_ 3.nsf/AllwebDocs/O-poucavanju_i odgoju_djevojaka_u_prvoj_polovici_Xtx. stoljeca