Content uploaded by Andrea Radošević
Author content
All content in this area was uploaded by Andrea Radošević on Apr 12, 2017
Content may be subject to copyright.
633
SLOVO, sv. 60, 633-668, Zagreb 2010. UDK 821.163.42-97.09“15“:003.349.1
PSEUDO-ANSELMOV DIALOGUS BEATAE
MARIAE ET ANSELMI DE PASSIONE DOMINI U
HRVATSKOGLAGOLJSKOM ŽGOMBIĆEVU ZBORNIKU
IZ 16. STOLJEĆA
Andrea RADOŠEVIĆ, Zagreb
Tema je ovoga rada hrvatski prijevod Pseudo-Anselmova latinskoga djela Dialogus beatae
Mariae et Anselmi de Passione Domini koji je sačuvan u glagoljskom Žgombićevu zborniku
iz 16. stoljeća. Riječ je o jedinome hrvatskome prijevodu srednjovjekovnoga latinskoga teksta
koji je bio vrlo raširen u zapadnoeuropskoj književnosti i koji je znatno utjecao na Marijin
plač i druge pasionske tekstove. U djelu koje je oblikovano kao dijalog Marija svojemu
sugovorniku Anselmu prepričava i komentira događaje Isusove muke, smrti i silaska u limb.
Pri tome se najčešće doslovno citiraju odlomci iz evanđeljâ, a opisi događaja koje ne sadrži
biblijski tekst preuzimaju se iz apokrifnih i nekih drugih latinskih tekstova. Hrvatski se
prijevod uspoređuje s trima latinskim i s jednim češkim stihovanim tekstom. Utvrđuje se da
se hrvatski prijevod u velikoj mjeri podudara s latinskim tekstom koji objavljuje Patrologia
latina, te da su pojedina odstupanja od latinskoga teksta Dijaloga (parafrazirani i prošireni
izrazi) ponajprije rezultat prevoditeljeve stilizacije teksta kao i utjecaja Pseudo-Bernardova
teksta Liber de Passione Christi koji karakterizira emotivniji ton Marijina pripovijedanja. Na
kraju se donosi stilska analiza hrvatskoga prijevoda.
Ključne riječi: Žgombićev zbornik, Dialogus beatae Mariae et Anselmi de Passione
Domini, Marijin plač, hrvatska pasionska književnost
1. UVOD
Žgombićev zbornik (Arhiv HAZU, sign. VII 30),1 jedan od neliturgijskih
glagoljskih zbornika2 iz 16. stoljeća, osim apokrifâ, svetačkih legenda, pro-
povijedi, srednjovjekovne enciklopedije Lucidar i drugih tekstova, sadrži i
1 ŠTEFANIĆ 1970: 40-44.
2 Osim u Žgombićevu zborniku (CŽg) brojna književna djela nalazimo u Grškovićevu (Arhiv
HAZU VII 32), Tkonskom (Arhiv HAZU IV a 120), Petrisovu (NSK R 4001), Vinodolskom
zborniku (Arhiv HAZU III a 15) i dr.
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ...
634
SLOVO 60 (2010)
prijevod Pseudo-Anselmova djela Dialogus beatae Mariae et Anselmi de
Passione Domini3 (84v-100; incipit: Sveti An’kselam’ veliko i dlgo vrime).
Žgombićev zbornik pisan je kurzivnom glagoljicom na papiru, hrvatsko-
čakavskim jezikom s elementima crkvenoslavenskoga jezika, s ponekim
talijanizmom i latinizmom. Tekstovi zbornika potječu iz raznih razdoblja,
a u njegov su sastav ušli krajem 16. stoljeća povezivanjem triju rukopisa.
Hrvatski prijevod latinskoga Pseudo-Anselmova djela pripada najstarijoj
C-partiji Zbornika (f. 24-123v) koja je najvjerojatnije pisana između 1520. i
1530. godine. Dijalog u stručnoj literaturi prvi spominje I. Milčetić 1911. u
svojoj Hrvatskoj glagoljskoj bibliografi ji: »Ovo e(st) kako e(st) pital s(ve)ti
Akselam devi Marie od muki Is(u)h(rstov)e, ku e priel za nas«.4 Više poda-
taka o Dijalogu doznajemo od V. Štefanića koji kaže da je riječ o prijevodu
sermona ili pitanja djevici Mariji Sermo beati Anselmi ad virginem Mariam
sv. Anselma od Canterburyja (oko 1033.-1109.). Štefanić je djelo uvrstio u
legendarnu prozu, i to u vizije, te rekao da se u djelu vodi dijalog između
Anselma i Djevice Marije koja Anselmu pripovijeda o Kristovoj muci, te da
je hrvatski prijevod s latinskoga jezika sačuvan u glagoljskome rukopisu iz
početka 16. stoljeća.5
U glagoljaškim se neliturgijskim rukopisima već od kraja 14. i tijekom
15. stoljeća s latinskoga, talijanskoga i češkoga jezika prevode i kompili-
raju popularna djela nabožne, apokrifne, propovjedne, moralizatorsko-di-
daktičke, asketske, teološke i svjetovne književnosti (HERCIGONJA 2004:
75-77). Zbog raširenosti Pseudo-Anselmova Dijaloga u zapadnoeuropskoj
književnosti, koji je već od 14. stoljeća prevođen na mnoge europske jezike,
6
i njegova utjecaja na razvoj pasionskih tekstova, posebice Marijina plača
(Planctus Mariae), od iznimne je vrijednosti što i hrvatska književna baština
3 Anselmus Cantuariensis, PL, t. 159, 271-290.
4 MILČETIĆ 1911: 261.
5 ŠTEFANIĆ 1969: 42; ŠTEFANIĆ 1970: 43.
6 Pseudo-Anselmov Dijalog se u stihovanome, proznome i dramskome obliku, u rukopi-
sima i u tiskanim knjigama, javlja u većini europskih književnosti. Na narodne je jezike
preveden već u 14. stoljeću: na irski od 14. do 17. st. (SKERRET 1966.); češki (Rozmluva
Panny Marie a sv. Anselma o umučení Pánĕ): A. Patera, Svatovítský rukopis, XXXII-
XXXV. Ottův slovník naučný; njemački u 16. st. (St. Anselmi Frage an Maria): O. Schade,
Geistliche Gedichte des XIV. und XV. Jahrhunderts vom Niderrhein; engleski, talijanski
i dr. Postoje i razne verzije teksta na latinskom, npr. Sermo beati Anselmi ad virginem
Mariam iz Svatovitskoga zbornika.
635
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ... SLOVO 60 (2010)
sadrži jedan vrlo dosljedan i gotovo potpun prijevod, nastao u hrvatskoj gla-
goljskoj književnosti. Pasionski tekstovi, među ostalim, čine najveći dio hr-
vatskoga srednjovjekovnoga stihotvorstva, i to u lirici i u drami (KOLUMBIĆ
1994: 140), a najranija hrvatska pasionska pjesma Pêsan ot muki Hristovi
7
iz
Pariške pjesmarice (Code slave 11) datira još s kraja 14. stoljeća.
2. OPISI KRISTOVE MUKE U SREDNJEMU VIJEKU
Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et Anselmi de Passione
Domini jedan je od srednjovjekovnih latinskih pasionskih tekstova, koji
je uz Pseudo-Bernardovo djelo Liber de Passione Christi et doloribus et
planctibus matris eius (Planctus Beatae Mariae),8 Pseudo-Bedin tekst De
Meditatione Passionis Christi per septem diei horas libellus9 i Pseudo-
Bonaventurin tekst Meditationes vitae Christi,10 utjecao na razvoj pasion-
skih crkvenih pjesama, dramskih lauda i prikazanja u europskoj latinskoj i
vernakularnoj književnosti. Kako je zajednička osobina tih djela kroz opise
Muke razviti compassio – supatništvo s Kristovom i Marijinom patnjom,
oni su najviše utjecali na razvoj Marijina plača (Planctus Mariae), žanra
raširena u mnogim europskim književnostima (KOLUMBIĆ 1994: 144).
Riječ je o Marijinim dijaloškim tužbalicama nad sudbinom njezina raspeto-
ga sina (PASIJE 1998: 10). Neki autori, poput N. Kolumbića i N. Batušića,
upravo Dijalog smatraju začetnikom širih obrada Marijine tužbe.11
Kako bi opis Kristove muke, središnje teme kršćanstva još od njegova
najranijega razdoblja,12 obogatili događajima i podatcima koji nisu zapi-
sani u kanonskim evanđeljima, autori pasionskih tekstova u svoje su opi-
se uglavnom uključivali detalje iz Nikodemova evanđelja, a nerijetko i iz
7 ŠTEFANIĆ 1969: 397.
8 Bernardus Claraevallensis, PL, t. 182, 1133-1142. U literaturi se javlja i pod nazivom
Planctus Beatae Mariae, Bernhardstraktat ili Quis dabit. U posljednje vrijeme često se
pri-
pisuje cistercitu Ogleriju da Trinu (†1214.). CARDELLE DE HARTMANN 2007: 712-713.
9 Beda Venerabilis, De meditatione Passionis Christi per septem diei horas libellus, PL, t.
94, 561-568.
10 Bonaventura, Meditationes vitae Christi, Opera omnia, Venecija, 1756, t. 12, 379-526.
11 KOLUMBIĆ 1994: 144; PASIJE 1998: 10.
12 Zapis o Muci, u kojemu se prikazuju početci Isusova djelovanja, preko Kalvarije do nje-
gova polaganja u grob, najvjerojatnije je najranije zapisan evanđeoski tekst, u kojemu se
dobro podudaraju sva četiri evanđelja. BADURINA-STIPČEVIĆ 2001: 41-42.
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ...
636
SLOVO 60 (2010)
djela Historia Scholastica13 Petra Comestora. Nikodemovo evanđelje, kao
jedno od ranih djela u kojemu se podrobno opisuje Isusova muka i spomi-
nje Marijin plač pod križem, bilo je izravan ili neizravan izvor14 mnogih
srednjovjekovnih pasionskih tekstova (BESTUL 1996: 28). Od 13. stoljeća
nadalje, Nikodemovo evanđelje često se nalazi u istim zbornicima s Pseudo-
Bernardovim tekstom Planctus Mariae i Pseudo-Anselmovim Dijalogom,
nerijetko i na susjednim stranicama.15
Z. Izydorczyk govori o povezanosti Nikodemova evanđelja i pasionskih
tekstova, poput Pseudo-Anselmova Dijaloga i Pseudo-Bernardova teksta
Planctus Mariae: »Particularly interesting is the connection of the EN (op. a.
Evangelium Nicodemi) with the tradition of affective meditation of Christ’s
suffering manhood, which fi rst acquired prominence in religious life and lite-
rature in the eleventh century. Devotional practice of refl ection on and com-
passion with Christ and his mother was spread during the later Middle Ages
through such brief but emotionally charged texts as the Planctus Mariae, usu-
ally ascribed to Bernard of Clairvaux but probably by Olgerius of Tridino, and
the Dialogus beatae Mariae et Anselmi de Passione Domini, as well as thro-
ugh the more extensive Meditationes vitae Christi of Pseudo-Bonaventure …
They all betray the presence of the EN in medieval literature«.
16
Značajna uloga koju Djevica Marija ima u događajima Kristove muke
u Pseudo-Anselmovim, Pseudo-Bernardovim, Pseudo-Bedinim i Pseudo-
Bonaventurinim djelima iz 12. i 13. stoljeća, usko je povezana s kultom
Djevice Marije koji tada doseže svoj vrhunac, kao i općenito s pojavom no-
voga odnosa prema ženi (tzv. kult dame), koji će najviše doći do izražaja u
trubadurskoj provansalskoj lirici.
17
U srednjovjekovnim pasionskim teksto-
vima, pogotovo u Marijinu plaču, Marija postaje središnji lik koji nerijetko
ima više uloga: ona je stvaran lik u događajima Muke potvrđen u Ivanovu
13
Petrus Comestor, Historia Scholastica, PL, t. 198, 1053-1722. Djelo je nastalo između
1169. i 1173. godine. Antonio Piolanti, Enciclopedia cattolica, t. 9, 1951, 1431-1432.
14 Odlomci Nikodemova evanđelja europskom su književnošću kružili i u dvjema znamenitim
srednjovjekovnim zbirkama: Legenda aurea (BHL 9035) Jacoba de Voragine i Speculum
historiale Vincenta de Beauvaisa (Vincentius Bellovacensis 1184./94.-1264.).
15 Popis rukopisa vidi u IZYDORCZYK 1997: 91.
16 IZYDORCZYK 1997: 90. Z. Izydorczyk govori da je pogotovo u 14. i 15. stoljeću
Nikodemovo evanđelje bilo uobičajen izvor tekstova o Kristovoj muci.
17 I. Petrović pisala je o porastu Marijina kulta na primjeru Marijinih mirakula, u kojima
Djevica Marija ima središnju ulogu. PETROVIĆ 1972: 123-127; SOLAR 2003: 104.
637
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ... SLOVO 60 (2010)
evanđelju, ali i narator i komentator. U početcima kršćanstva njezina je uloga
u opisu Isusove smrti i muke bila mala: u evanđeljima je Marija, dakako,
prisutna u prikazu Isusova rođenja i djetinjstva, dok o njezinu sudjelovanju
u događajima Kristove Muke
18
postoji samo kratak navod u Iv 19,25-27 u
kojemu, međutim, ne piše ništa o njezinim osjećajima (STICCA 1972: 55-
60). Raniji legendarni i apokrifni tekstovi koji su donosili manjkave detalje iz
Marijina života, nisu opisivali njezinu ulogu u događajima muke (BESTUL
1996: 111-113). S druge strane, u istočnoj kršćanskoj literaturi Marija se u
opisima Isusova raspeća pojavljuje već u kasnoj antici.
19
Kolumbić, kao i drugi proučavatelji hrvatske drame, kada govore o
praizvorima Marijina plača, nigdje ne spominju kako postoji i hrvatski
prijevod Pseudo-Anselmova Dijaloga. N. Kolumbić u studiji o starohr-
vatskoj drami govori da su se hrvatski autori srednjovjekovnih crkvenih
pjesama i drama mogli zagledati u spomenute latinske pasionske Pseudo-
Anselmove, Pseudo-Bernardove i Pseudo-Bonaventurine tekstove te navodi
kako su neka od tih djela bila poznata u hrvatskim krajevima. Pri tome mi-
sli na Badalićev popis sačuvanih inkunabula Anselmovih, Bonaventurinih
i Bedinih latinskih djela te na Štefanićev prikaz o poznavanju sv. Bernarda
i sv. Bonaventure u hrvatskim krajevima.20 U Badalićevim Inkunabulama
u Hrvatskoj pod rednim brojem 63. nalazi se izdanje Opera et tractatus
sv. Anselma od Canterburyja.21 U toj je inkunabuli iz 1491. godine, koja
se čuva u Metropolitanskoj knjižnici u Zagrebu, Pseudo-Anselmov latinski
Dijalog pod naslovom De Passione Domini tiskan s djelima sv. Anselma
od Canterburyja. Hrvatski prijevod Dijaloga iz glagoljskoga Žgombićeva
zbornika i latinska inkunabula potvrđuju da je Dijalog bio poznat i prevo-
đen u hrvatskoj sredini. Zasad se ne može sa sigurnošću reći je li prijevod
Pseudo-Anselmova Dijaloga, koji je sačuvan u zborniku iz 16. stoljeća, u
18 Za razliku od Djevice Marije, o svetoj Mariji Magdaleni postoji više zapisa i to u svim
evanđeljima (odlazak na Isusov grob, Isusovo ukazanje, njezina objava Isusova uskrsnu-
ća).
19 CARDELLE DE HARTMAN 2007: 202-203. Opis razgovora Marije i Isusa u kojima se
govori o Marijinoj boli i Kristovoj patnji postoje već u himnima i sermonima iz 6. stoljeća,
koji su pripisani Efremu Sirskom (oko 306.–373.) i Romanu Melodu (kraj 5. st. – sredina
6. st.).
20 KOLUMBIĆ 1994: 144.
21 Riječ je o izdanju: Anselmus Cantuariensis, Opera et tractatus, Norimbergae, Caspar
Hochfeder, 27 III 1491. H*1134, GW 2032, Zagreb M. R 1129. Prema BADALIĆ 1952: 50.
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ...
638
SLOVO 60 (2010)
hrvatskoj sredini utjecao na razvoj Marijina plača.22 Gospin plač u hrvat-
skoj se književnosti pojavljuje 1471. godine,23 tj. čak dvadeset godina prije
tiskanja nama jedine sačuvane inkunabule koja sadržava Pseudo-Anselmov
Dijalog. Postoji jedino mogućnost da je tekst u Žgombićevu zborniku (dalje
CŽg) prijepis nepoznatoga starijega prijevoda Dijaloga.
3. PROBLEM AUTORSTVA DJELA DIALOGUS BEATAE MARIAE ET
ANSELMI DE PASSIONE DOMINI
Autorstvo i vrijeme nastanka djela Dialogus beatae Mariae et Anselmi
de Passione Domini24 do danas nisu razriješeni (NEFF 1986: 105). U knji-
ževnopovijesnim studijama Dijalog se najčešće spominje kao Pseudo-
Anselmov tekst ili se pripisuje sv. Anselmu od Canterburyja,25 dok se u enci-
klopedijama te studijama o sv. Anselmu,26 tekst najčešće ne spominje među
22 Među pasionskim tekstovima u hrvatskoj su književnosti sačuvani brojni Gospini plače-
vi i Muke: Gospin plač iz Picićeve ili Rapske pjesmarice, Klimantovićev plač, muka iz
Tkonskoga zbornika iz prve četvrtine 16. stoljeća, Muka Spasitelja našega iz 1556. (HAZU
IV a 47) i dr. MILČETIĆ 1911: 95-100; ŠTEFANIĆ 1970: 29-35.
23 BATUŠIĆ 1978: 7; ŠTRKALJ-DESPOT 2009: 125.
24
Pseudo-Anselmov Dijalog poznat je pod još nekoliko naslova: Planctus Mariae et Anselmi de
Passione Domini; Planctus sancti Anselmi; Lamentatio sancti Anselmi de Passione Domini;
Colloquium cum Beata Virgine de Passione Christi; Passio Christi secundum Anselmum,
Interrogatio sancti Anselmi. Danas se u literaturi najčešće koristi naslov Dijalog koji je češći
u tiskanim izdanjima, dok je naslov Planctus bio uobičajen u rukopisima. U naslovu često
nailazimo na izraz de passione, a samo povremeno na izraze liber, lamentatio, visio, revela-
tio, interrogatio, questiones. Dijalog je tiskan s djelima sv. Anselma od Canterburyja, s djeli-
ma drugih autora te kao samostalno djelo. U velikom repertitoriju Lateinische Dialoge 1200-
1400 Cardelle de Hartmann donosi popis knjižnica i rukopisa u kojima se čuva Dijalog, te
ističe u kojim se inkunabulama Dijalog tiskao s tekstovima sv. Anselma od Canterburyja
(Opuscula beati Anselmi archiepiscopi Cantuarensis oridinis Sancti Benedicti, Basel, 1497,
GW 2033). CARDELLE DE HARTMANN 2007: 369-377.
25 FUENTES 1981: 10-20, 16-23; SEEGETS 1964; SCHADE 1854; BESTUL 1996; DE
ROS 1949: 270-283.
26 G. R. EVANS. 2000. Anselm of Canterbury. Encyclopedia of the Middle Ages, vol. I,
Cambridge (UK): James Clarke & Co. Ltd., 68-69; L. HÖDL. 1999. A. v. Canterbury.
Lexikon des Mittelalters, Bd. 1, 680-687; C. VAGAGGINI. 1948. Anselmo d’Aosta.
Enciclopedia cattolica Città del Vaticano, vol. 1, Firenza: G. C. Sansoni, 1406-1415; B.
CALATI. 1962. Anselmo di Aosta. BSS, t. 2, col. 1-21. Ove studije ne navode Dijalog kao
Anselmov tekst. Claudio Leonardi u svojoj velikoj studiji o sv. Anselmu od Canterburyja
(Profezia e mistica in Anselmo di Canterbury) ne spominje Dijalog među njegovim djeli-
ma. LEONARDI 2004.
639
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ... SLOVO 60 (2010)
Anselmovim djelima, ili se njegovo autorstvo isključuje.27 Tekst je dugo bio
isključivan iz Anselmovih djela, a Patrologia Latina objavljuje ga samo kao
appendix spuriorum, tj. kao dodatak djelima sv. Anselma. Pojedini istraži-
vači Marijina plača, kao S. Sticca, Dijalog smatraju izvornim Anselmovim
djelom.28 Sv. Anselmo od Canterburyja bio je vrhunski teolog zreloga sred-
njovjekovlja, vrlo popularan pisac i plodan autor tekstova o Djevici Mariji,
kao i autor koji je svoje tekstove često oblikovao kao dijaloge između uče-
nika i učitelja.29 U mnogim se tekstovima književnopovijesne, teološke i
fi lozofske literature navodi da je sv. Anselmo ponajprije svojim traktatima
(Cur deus homo, Mater restitutionis omnium)30 i molitvama (Orationes sive
meditationes)31 znatno utjecao na razvoj pasionskih tekstova i dijaloga.
Upravo je zbog toga moguće da su mu nakon smrti pripisivana djela drugih
pisaca, kao što je, vjerojatno, i djelo Dialogus beatae Mariae et Anselmi de
Passione Domini.
T. Bestul, jedan od proučavatelja pasionskih tekstova, upozorava na tri
latinska djela koja se često pogrešno pripisuju sv. Anselmu od Canterburyja
(1033.-1109.), sv. Bernardu od Clairvauxa (1090.-1153.), i sv. Bonaventuri
(1221.-1274.): »The three Latin treatises are known by various medieval
titles, confusingly and mistakenly attributed to Bernard, Anselm, Augustine,
or Bonaventure. The treatises are the Planctus Beatae Mariae, the Dialogus
beatae Mariae et Anselmi de Passione Domini and the Meditatio de Passione
Christi per septem diei horas.«32
Vrijeme nastanka Dijaloga pokušalo se odrediti prema pojedinim mo-
tivima. Dijalog je usko povezan s Pseudo-Bernardovim tekstom Liber de
Passione Christi (Planctus Beatae Mariae).33 A. Neff, oslanjajući se na sta-
27
BAINVEL, J. 1923. Anselme de Cantorbéry. Dictionnaire de théologie catholique conte-
nant l’exposé des doctrines de la théologie catholique leurs preuves et leur histoire, tom. 1,
deuxième partie. Pariz: Librairie Letouzey et Ané, 1327-1360. J. Bainvel izričito piše kako
Dijalog nije djelo sv. Anselma od Canterburyja.
28 STICCA 1972: 43-60.
29 KUŠAR 1996: 271.
30 Riječ je o djelima koja govore o Kristovoj ljudskoj patnji i otkupljenju te o Mariji kao
izvoru spasenja. STICCA 1972: 44; BESTUL 1996: 36.
31 U molitvi XX. sv. Anselmo poziva na suosjećanje s Kristom i njegovom majkom
Marijom.
32 BESTUL 1996: 50-51.
33 BARRÉ, H. 1952. Le »Planctus Mariae« attribué à Saint Bernard. Revue d’ascétique et de
mystique 28: 243-266. Prema NEFF 1986: 105.
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ...
640
SLOVO 60 (2010)
jališta R. Ligtenberga, govori da se u Dijalogu spominje motiv krune od tr-
nja (Hanc coronam habet rex Franciae) u vlasništvu francuskog kralja Luja
IX., koji je oko 1240. godine počeo graditi kapelu koja je bila namijenjena
kruni od trnja.34 Prema tom bi podatku tekst nastao najranije u 13. stoljeću.
T. Bestul smatra da su najstariji rukopisi napisani u njemačkoj pokrajini
Porajnje (Rheinland), i to na kraju 13. ili na početku 14. stoljeća, te da mno-
gi rukopisi datiraju najranije iz 14. stoljeća. Veza između Dijaloga i Pseudo-
Bonaventurinih Meditacija, smatra A. Neff, vidljiva je u Marijinu opisu
pripremanja za križ, kada Marija ističe da o tome ne postoji zapis u evan-
đelju.35 E. Roy misli da su poglavlja o »Patnji« iz Pseudo-Bonaventurinih
Meditacija preuzeta iz Pseudo-Anselmova Dijaloga, a F. Gillet36 kako je
Dijalog bio jedan od glavnih izvora Pseudo-Bonaventurinih Meditacija. E.
Mâle37 pak smatra da su Meditacije starije djelo i da su bile jedan od izvo-
ra Pseudo-Anselmova Dijaloga. Motiv zaogrtanja gologa Krista Marijinim
velom mogao bi govoriti o kasnijem nastanku teksta i povezanosti s franje-
vačkim opisima takvih scena.38
4. DIALOGUS BEATAE MARIAE ET ANSELMI DE PASSIONE DOMINI
Pseudo-Anselmov Dijalog prozni je dijalog koji sadrži elemente vizije.
Sastavljen je od prologa i 16 poglavlja. Dijalog počinje prologom u kojemu
se predstavlja Anselmova vizija: nakon brojnih ustrajnih molitava, Anselmu
se javlja Djevica Marija koja mu radi njegove velike pobožnosti, odlučuje
detaljno ispripovijedati događaje Kristove muke, smrti i silaska u limb, ali
i vlastite osjećaje. Sudionici dijaloga, Marija i Anselmo, imaju posve odre-
đenu ulogu. Anselmo upravlja razgovorom na način da Djevici Mariji s du-
34 NEFF 1986: 106.
35
Pozivajući se na R. Ligtenberga, A. Neff spominje još dva teksta sa sličnim opisom: Pseudo-
Bedino djelo De meditatione Passionis Christi per septem diei horas i djelo Arbor vitae
crucifi xae Jesu kojemu je autor Ubertino da Casale (oko 1259.-1330.). NEFF 1986: 106.
36 GILLET, F. 1912. Histoire Artistique des ordres Mendiants, Paris. Prema LIGTENBERG
1926: 231.
37 MÂLE, E. 1908 en 1922. L’Art religieux à la fi n du Moyen Age en France, Paris. Prema
LIGTENBERG 1926: 231.
38 Motiv skidanja odjeće i zaogrtanja sv. Franje Asiškoga javlja se u nekoliko tekstova: u
Pseudo-Bonaventurinim Meditacijama, potom u djelu Arbor vitae crucifi xae Jesu kojemu
je autor Ubertino da Casale te u Pseudo-Bedinim De meditatione Passionis Christi per
septem diei horas. NEFF 1986: 107.
641
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ... SLOVO 60 (2010)
bokim suosjećajem postavlja pitanja39 koja se ne odnose samo na Kristovu
patnju, nego i na Marijino ponašanje i proživljavanje sinove muke: molitve,
plač, uzdisanja i nadanja (plakaše li se tada ti o moê gospoe 87r; esi li tada
imela neko ufanie moê gospoe? 89r; moê draga gospoe povei mi b(ê)še li
tada ûre dosvršena žalostь tvoê 97r). Potaknuta takvim Anselmovim ispiti-
vanjem, Marija u svoje relativno objektivno prepričavanje Muke unosi tu-
žaljke i plač nad pogubljenim sinom: niedan’ poslušati ne more prez’ prolitiê
slz’… veĉe plakati ne mogu 85r; a ê stahi plna žalostne bolezni … povzbuena
bêh žalostiû od srca 88v; i tada počeh’ vapiti i oimekati da za vsema slzi va
mne poman’kali behu 97v; i počeh’ si tužeĉi k nemu priklanati da vsi počeše
plakati 99v; želeniem’ želeh’ kako mati 89r; ufahi kako mati 91r. Marijini
opisi nisu uvijek potvrđeni starozavjetnim proročanstvima i navodima iz
evanđeljâ, nego se temelje i na njezinu prisustvovanju događajima Isusove
pasije.40 Njezino nazočenje signaliziraju Anselmovi upiti u kojima je nerijet-
ko sama subjekt: esi li tada ti bila sa sinom’ tvoim’ i sa učeniki o moê gospoe
85v; kade si tada bila gospoe 87r; ča si tada ti činila 89r). Marija tako postaje
Kristov supatnik (BOYNTON 2004: 336), što je bitna promjena jer je do
tada Marija bila pasivna i podređena. Anselmo želi doznati kakovo e bilo
mučenie sina nee (84v), ali i koliko je ona nazočila tim događajima te kako
je proživljavala muke kojima je bio izvrgnut njezin sin. Kao autoritativan
narator koji objašnjava značenje pasije, Marija na važnost pojedinih detalja
Muke upozorava imperativima kojima Anselma, ujedno i sve čitatelje/sluša-
telje potiče na empatiju: sliši nine an’ksel’me ko e(st) veliko tužno 87r; sliši
nine an’kselme kako ti hoĉu reĉi veliko e tužno 94v; Razumei tu an’kselme
ko e(st) veliko i tužno 98v.
Dobar dio Marijina opisa muke, to jest trećina ukupnoga teksta Dijaloga,
oslanja se na kompilacije citata iz svih četiriju evanđelja (Iv 18/19, Lk 22/23,
Mk 14/15, Mt 26/27), koji se prekidaju raznim komentarima i objašnjenji-
ma. Najmanje je citata iz Markova evanđelja, a najviše iz Lukina u kojem
je istak nuta Isusova patnja kao nedužna čovjeka.41 Događaji iz biblijskih
poglavlja »Judina izdaja« i »Pashalna večera« ukratko se parafraziraju, a
39 BESTUL 1996: 126-127.
40 BESTUL 1996: 52-53.
41 HUNDERSMARCK 1989: 150. Šesto poglavlje Dijaloga gotovo se u potpunosti sastoji
od citata iz Evanđelja po Luki.
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ...
642
SLOVO 60 (2010)
nema navoda iz biblijskih poglavlja »Zavjera protiv Isusa« i »Pomazanje
u Betaniji«. Događaji koji u evanđeoskim tekstovima nisu dovoljno opi-
sani (Marijini majčinski osjećaji, slikovito i detaljno prikazivanje Kristove
muke) nastoje se dodatno prikazati starozavjetnim citatima (Ps, Jr i Iz), apo-
krifnim detaljima o prekrasnom Josipu, Pilatu i Kristovu silasku nad limb
(Nikodemovo evanđelje, Apokrif o prekrasnom Josipu), te motivima iz dru-
gih tekstova, primjerice djela Historia Scholastica Petra Comestora (veli-
čina Isusova križa i groba).42 Pojedini detalji Isusove muke, poput motiva
pljuvanja po Isusu,43 prvi se put tako pojačano opisuju upravo u Dijalogu.
Opisi muke kojih nema u Bibliji opisuju Isusove osjećaje tijekom molitve,
Magdalenine i Marijine osjećaje (3. poglavlje), Marijinu majčinsku bol za
pogubljenim sinom (7. poglavlje), Isusovu zahvalnost Mariji na dobro-
ti i ustrajnosti (9. poglavlje), Isusovo razapinjanje na križ (10. poglavlje),
Kristov silazak u limb (15. poglavlje), tužaljke i vapaje Isusovih sljedbe-
nika: Marije, Magdalene, Petra, Jakova i Ivana (16. poglavlje). Njihov je
plač za Isusom kojega spuštaju u grob gradacijski oblikovan tako da svaka
sljedeća osoba bolnije žaluje.
Dialogus, PL, t. 159 Dijalog, CŽg, 98v-99v
Joannes evangelista cecidit super pectus Jesu,
plorans et dicens
ivan’ e(van)ĵ(e)l(i)stь takoe pade na nega
prsi plače se i govore
Petrus amarissime fl ere coepit petarь poče gorko plakati da se ga b(ê)še
odvrgalь
Maria Magdalena plus omnibus fl ere coepit mariê magdalena veĉe vseh’ poče se
plakati
Jacobus cum multis lacrymis hoc dicebat êkovь govoraše s velikimi slzami
Et adeo miserabiliter egi quod omnes fl everunt Počeh’ si tužeĉi k nemu priklanati da vsi
počeše plakati
Starozavjetni i apokrifni motivi zaokružuju Dijalog. Povezivanje no-
vozavjetnih događaja sa starozavjetnim i apokrifnim motivima očituje se
već u prvom opisu: Judina izdaja i prodaja Isusa za 30 srebrnjaka povezu-
je se s Apokrifom o prekrasnom Josipu koga su braća prodala u ropstvo.
Oslobođenje Josipa iz Arimateje koje se spominje na samom kraju Dijaloga,
alegorija je Isusova uskrsnuća od mrtvih nakon tri dana od polaganja u grob.
42 BESTUL 1996: 31.
43 WARNING; BROWN 1979: 280.
643
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ... SLOVO 60 (2010)
Umetanjem starozavjetnih citata potvrđuju se ranija proročanstava: Ps 21,18
koji se javlja kao ispunjenje proročanstva Pasije,44 čitao se u liturgiji Velikoga
tjedna te je zauzimao važno mjesto u većini pasionskih tekstova kasnoga
srednjega vijeka; navodima iz Iz 1,6 isticale su se Isusove rane, dok se citati-
ma iz psalama opisivalo Isusovo pribijanje na križ. Na apokrifne se tekstove
najviše oslanjaju 9. i 15. poglavlje (Kristov silazak u limb) Dijaloga koji ne
sadrže biblijske citate, dok se u 10. poglavlju Dijaloga, koje iscrpno govori
o Isusovu pribijanju na križ, čak izričito navodi da taj sadržaj nije zapisan u
evanđeljima (Kako ti hoĉu reĉi veliko e tužno i niedan’ e(van)ĵ(e) l(i)stь ne
piše 94v). U posljednjem opisu, koji se odnosi na razdoblje poslije Isusove
smrti, nailazimo na motive iz apokrifa poznatoga pod nazivom Kako bi pri-
neseno lice Isuhrstvo v Rim i kako pogibe Ana i Kajapa i Pilat, za koji J.
Hamm smatra da je dio Nikodemova evanđelja.45 S tim nas apokrifom pove-
zuje isticanje povijesnoga konteksta: u 16. se poglavlju Dijaloga spominje
da je rimski car Tit Flavije Vespazijan, zbog židovske pobune, 70. godine
poslije Krista razorio Jeruzalem (I tada po četrdesetihь leteh’ pridosta rim-
ska kneza titь i · ves’pasiên’ i raz’sipasta er(u)s(oli)mь 100).
5. HRVATSKI PRIJEVOD PSEUDO-ANSELMOVA DIJALOGA
Hrvatski prijevod Dijaloga uspoređivala sam s trima latinskim teksto-
vima: tekstom Dialogus beatae Mariae et Anselmi de Passione Domini46
koji objavljuje Patrologia Latina, djelom poznatim pod nazivom Sermo be-
ati Anselmi ad Beatam Virginem Mariam47 i tekstom De Passione Domini
iz 1491. godine, te sa češkom stihovanom verzijom Marijina plača iz
Svatovítskoga zbornika »Tuto sy poczyna Anzelmus, gyesto tazal matky
bozye, kterak buoh vmuczen«.48 U tekstu Sermo beati Anselmi ad Beatam
Virginem Mariam nema pojedinih opisa koji postoje u latinskoj i hrvatskoj
verziji Dijaloga (iz 3. poglavlja Dijaloga neki su retci izbačeni, 7. poglav-
lje je kraće, posve nedostaje 15. poglavlje Dijaloga u kojem se govori o
Kristovu silasku nad limb, a 16. je poglavlje okrnjeno). Stoga smatram da
44 BESTUL 1996: 27-28; MARROW 1977: 170.
45 HAMM 1987: 20-21.
46 Anselmus Cantuariensis, PL, t. 159, 271-290.
47 Svatovítský rukopis 1886: 358-369.
48 Svatovítský rukopis 1886: 159-191.
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ...
644
SLOVO 60 (2010)
hrvatski tekst nije prijevod Serma. Tekst De Passione Domini iz latinske
inkunabule koja se čuva u Zagrebu sličan je tekstu Sermo beati Anselmi: ne-
dostaje 15. poglavlje, a 16. je poglavlje također okrnjeno. Jedino je u ovome
citatu hrvatski prijevod sličniji latinskim tekstovima Sermo beati Anselmi i
De Passione Domini, iako je naš prijevod emotivniji.
Dialogus, PL, t. 159 Sermo beati Anselmi, 26bDijalog, CŽg, 98r-98v
Honesta mulier, ma-
ter ipsius juvenis,
mori tur prae dolore
Pulcherrimam dominam perde-
mus, matrem iuuenis, qui occi-
sus est, que tantum dolorem
ostendit, quod ei non conqua-
timur
prelipu gospoû hoĉemo zgubiti
materь toga ûnaka ki e ub’en’
ka toliku bolezan’ ukazue da i
mi e toliko žaluemo i nega kako
da bi vsih’ nasь sin’ bilь
Na pojedinim se mjestima, mada rijetko, hrvatski prijevod podudara sa
češkim stihovanim tekstom: u 1. poglavlju pojavljuje se glagol prositi (češ.
prosyesse 46a i hrv. prose 84v) kojeg nema u latinskim izdanjima; na ne-
kim mjestima u hrvatskom i češkom tekstu slijedi dulje objašnjenje (lat.
ismaelitici, češ. z yzmahelyczske su byly 46b, hrv. ti su pinezi bili izmailitski
85r). Kako je ipak riječ o prijevodu djela, pojedina dulja objašnjenja mogu
se pripisati i prevoditeljskoj stilizaciji teksta. Nekoliko talijanizama (veras,
kamara, ponestrami) upućuje na to da je prevoditelju bila dostupna i neka
nama nepoznata talijanska verzija Dijaloga.
Usporedbom sam zaključila da je hrvatski prijevod najsličniji latinskom
tekstu Dijaloga izdanom u Patrologia latina, uz najčešća odstupanja u sti-
lizaciji teksta: parafraziranju, proširenju i dodavanju pojedinih dijelova.
Hrvatskome tekstu samo nedostaje dio završetka Dijaloga: latinski tekst
završava citatom iz Ps 115,12-13, a hrvatski prijevod rečenicom tako oni
ĵ (= 30) židovь za edan’ srebrnikь prodaêhu. Završna rečenica navod je iz
apokrifa Kako bi prineseno lice Isuhrstvo v Rim koji se u Žgombićevu zbor-
niku (f. 75-79), nalazi kao samostalan tekst, i to samo desetak listova ispred
prijevoda Dijaloga (f. 84v-100).
645
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ... SLOVO 60 (2010)
Dialogus, PL, t. 159 Kako bi prineseno lice
Isuhrstvo v Rim, CŽg, 79r
Dijalog, CŽg, 100
Hierusalem destruentes, et
Joseph vivum in muro in-
venerunt. Et sicut Judaei
Christum pro triginta dena-
riis emerunt, ita triginta
Judaeos pro uno denario
vendiderunt.
A vojska Jerusolim skon-
čavša tere gdo bi koli
hotil bil kupiti oneh Židov
prodavahu ih za jedan
pinez 30, kako oni bihu
Gospodina kupili.49
i raz’sipasta er(u)s(oli)mь i
osipa živa naidoše v zidu · I
kako za ·ĵ· (= 30) srebrniki
bo g(ospodin)a kupili bêhu
židove tako oni ·ĵ· (= 30)
židovь za edan’ srebrnikь
prodaêhu
49
Dijelovi teksta koji su dodani na početku hrvatskoga teksta, a koje nisam
našla u latinskom i češkom tekstu, upućuju da je naš prevoditelj ili pred so-
bom imao neki drugi latinski izvor ili je sam proširivao hrvatski tekst.
Dialogus, PL, t. 159 Dijalog, CŽg
Sanctus Anselmus longo tem-
pore cum jejunis, lacrymis
et orationibus gloriosam
Virginem exoravit ut ei
revelaret qualiter ejus fi lius
passus est. Tandem beata Virgo
ei apparuit, et dixit
Sveti an’kselam’ veliko i dlgo vrime sa slzami i s
molitvami i postom’ služaše b(la)ženoi devi‹vi› marii
i milostivo û prose da bi mu povidala kakovo e bilo
mučenie sina nee · i tada mu se êvi b(la)ž(e)na dêva
mariê i reče nemu ·Akselme skozi tvoû vernu službu i
za tolike tvoe milostivo prošenie priš’la sam’ povidati
tebê mučenie moga dragoga sina · ter mu reče s(ve)ta
mariê 85r-84v
... contritionem, confessionem,
vel satisfactionem…
… skrušeniem’ i ispovediû i učineniem’ zadovole za
svoi greh’.
skrušeniem’ to se hoĉe reĉi od’ srca greha svoga žalovati
i žalovav’ da ga ispove i da za n’ b(og)u zadovoli učini i
č(lovê)ku komu e pregrešilь 98r
Za razliku od kasnijih Marijinih plačeva, u kojima svjedoci Isusove muke
dobivaju vlastite uloge, u Dijalogu se njihovi glasovi uključuju u Marijine
riječi oponašanjem upravnoga govora (i reče iûda narodom’ 86v; pristupi k
nim’ moi sin’ i reče · koga iĉete 86v; I reče mariê magdal(e)na o i(su)se slatki
… O slatki i(su)se ne otvrgu te se nigdarь 88v), ili se njihovi iskazi samo pre-
pričavaju (tada pilatь pita ako e ûre umrlь 98v). Razlike između hrvatskoga i
latinskoga teksta Dijaloga postoje u didaskalijama, tj. u proznim oznakama
o tome tko govori.50 U Dijalogu je slijed uloga naznačen samo inicijalima ili
imenima (A i M, ili Anselmus i Maria), dok u hrvatskom prijevodu pretežu
49 Kako bi prineseno lice Isuhrstovo v Rim i kako pogibe Ana i Kajapa i Pilat. ŠTEFANIĆ
1969: 158.
50 ŠTRKALJ-DESPOT 2009: 131.
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ...
646
SLOVO 60 (2010)
sintagme Ankselam’ reče i Mariê reče, koje su nekoliko puta proširene: kada
to sliša bl(a)ž(e)na mariê reče 89r, tada marie reče 91r, odgovori b(la)ž(e)na
mariê i reče 96r. Mjestimično proširenje didaskalija, izmjena redoslijeda ri-
ječi unutar biblijskih citata čime se bolje oponaša upravni govor, dodavanje
riječi radi stvaranja dubljeg compassia, upućuje da je hrvatski prevoditelj
htio pojačati dramski diskurs koji u Dijalogu supostoji s dominantnim pri-
povjednim diskursom.
Zajedničko obilježje većine stilizacijskih postupaka glagoljskoga teksta
unošenje je veće emotivnosti u odnosu na latinski tekst Dijaloga. Pseudo-
Anselmov Dijalog, za razliku od drugih pasionskih tekstova koje karak-
terizira Marijino emotivnije pripovijedanje (primjerice Pseudo-Bernardovo
djelo Liber de Passione Domini u kojem se Marija prvi put opisuje kao žena
puna majčinske boli za pogubljenim sinom),51 karakterizira Marijino pre-
težito racionalno pripovijedanje i relativno suzdržana osjećajnost. Dodani
izrazi, posebice emotivno obojeni uzvici, u kojima Anselmo suosjeća s
Marijinom žalosti i boli, hrvatski prijevod čine suptilnijim od latinskoga
teksta Dijaloga. Pod utjecajem Pseudo-Bernardova djela u nekim se verzi-
jama Dijaloga Marijina bol intenzivnije refl ektira na sugovornika koji na-
stoji proživjeti njezinu patnju. S obzirom na to da se u hrvatskom prijevodu
ocrtava dublji compassio: Anselmo nastoji postići veću prisnost s Majkom
Božjom te pokazati bliskost majke i sina u opisu Isusove patnje, možemo
ustvrditi da je i jedna takva verzija Dijaloga bila predloškom hrvatskoga
prijevoda toga djela.
Tekst je oblikovan prema srednjovjekovnim proznim stilskim postupci-
ma s brojnim ponavljanjima, kraćenjima, izmjenama starijih i novijih mor-
foloških oblika i dr. Parafraziranje izraza pojavljuje se već u prvoj rečeni-
ci: longo tempore zamijenjeno je ekspresivnijim veliko i dlgo vrime 84v.
Ponavljanje izraza u funkciji je stvaranja etimoloških fi gura: kruniti ga kru-
nu ku se c(êsa)ri krune 91r (ista corona Romani coronatur imperatores); že-
leniem’ želeh’ 89r (desiderio sperabam), i paralelizama: kade se psi metahu
i kade sê mrcine derahu 94v (ubi canes et alia morticina projiciebantur); V
d(u)se s(ve)te živeli i ki v d(u)se s(ve)te živeli b(u)dutь do kon’ca s(ve)ta 97r
(qui de spiritu sancto victuri sunt usque in fi nem saeculi); I kada pridoše na
mesto kade ga hotehu propeti i propeše ga i ina dva razboinika ednoga o
51 KOLUMBIĆ 1994: 147.
647
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ... SLOVO 60 (2010)
desnuû nega a drugoga o šuû nega propeše š’ nim’ 94v (At postquam vene-
runt in locum Calvariae, ibi eum crucifi xierunt, et latrones cum eo, unum
a dextris, et alium a sinistris). U odgovorima se često ponavlja glagol iz
pitanja, što nije slučaj u lat. tekstu Dijaloga: kamo tada bê pelan’ Pelan’ bê
k sudcu pilatu 89v (Quo tunc ductus fuit? Ad judicem Pilatum). Radi čuvanja
uobičajena redoslijeda riječi u glagoljskim tekstovima, prevoditelj katkad
mijenja latinski redoslijed: sa slzami i s molitvami i postom’ 84v52 prema lat.
cum jejuniis, lacrymis et orationibus. Red riječi katkad se namjerno mijenja
u ponavljanjima: bê pelan’ iz vrta osapaĉim’ dolom’ … i onem’ dolom’ bê
pelan’ 87v.
U nakani da stvori ekspresivniju emocionalnu obojenost teksta prevo-
ditelj je nerijetko dodavao ili zamjenjivao uzvike. Latinski uzvik heu za-
mjenjuju uzvici o i oime,53 koji se često nalaze i tamo gdje ih u latinskom
teksta nema: O an’kselme skoze to zlo osuenie 93r (Hac prolata sententia);
oime tre ča potom bê moe gospoe? (Dic mihi quid factum fuit post haec); O
an’ksel’me množastvo lûdi tečaše 93v (Tota turba concurrebat). Velik po-
stotak dodanih dijelova u hrvatskom Dijalogu odnosi se na sintagme koje
sadržavaju imenice u vokativima. Najčešća je sintagma povei mi moê gos-
poe koja dolazi na mjesto uzvika o u latinskom tekstu Dijaloga (povei mi
moê gospoe ča ufaše? 91r prema lat. O dulcissima, quid tunc sperabas?) te
kojom se proširuju Anselmovi upiti Mariji (kako ga propinahu povei mi moê
gospoe 94v prema lat. Quomodo fecerunt ei?). Nešto su rjeđe dodane ove
sintagme: mati moê draga 94v; o moi g(ospo)dine 99r, kao i poneke usklične
rečenice: Govoreĉe oime koliko se to zlo učini … A neke se plakahu nada
mnu govoreĉe oime ta lipa gospoê od’ žalosti ima umreti 93v.
Riječi iz latinskoga teksta katkad se radi pojačavanja Marijine majčin-
ske patnje zamjenjuju metaforičkim oblicima: sin moi isus/sin moi nije
samo prijevod izraza fi lius mihi nego i zamjena za izraze Christus ili Iesus.
Primjerice, pri opisu Marijine boli uoči Isusove smrti na križu latinski se
izraz Jesus mortuus fuit in cruce zamjenjuje sa sin’ moi umre na križê 88v,
a at illi injecerunt manus in Jesum s pohitiše rukami na moga sina is(us)a
52 Izraz »post i molitva« javlja se kao lajt-motiv u tekstu Ot pokaêniê grihov (126v-129v) u
glagoljskom Grškovićevu zborniku.
53 Oime je jedan od uzvika jadikovanja. KOVAČEVIĆ 2008: 97. U talijanskim dijaloškim
pasionskim pjesmama često se pojavljuje uzvik oime. KOLUMBIĆ 1964: 293.
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ...
648
SLOVO 60 (2010)
86v. Umjesto sintagme sanguis ejus hrvatski se prevoditelj odlučio za emo-
tivno obojen izraz krviû sina moga dragoga 99v. Treći je primjer svojevrsni
lajt-motiv Dijaloga: meč’ boleznivi proide srce i dušu moû, inače navod iz
Šimunova proroštva (Lk 2,35). U latinskim se tekstovima većinom pojav-
ljuje izraz gladius Simeonis, osim na kraju 2. poglavlja gdje se jedini put
spominje doloris gladius. U hrvatskome se prijevodu gladius Simeonis baš
prema tom prvom obliku često pojavljuje kao meč’ boleznivi (meč’ boleznivi
ki reče Semion’ 87v, 93r, 95r, 96r, 97v). Supatništvo s Marijinom i Kristovom
boli u hrvatskom se prijevodu dodatno ističe ponavljanjem glagola povida-
ti koji zamjenjuje nekoliko latinskih glagola: revelo, explico, dico. Prema
najčešće korištenom uzviku oime, napravljen je glagol oimekati koji zamje-
njuje glagole vapiti i ridati. Parafraziranjem se nerijetko povećava ekspre-
sivnost glagola vapiti, ridati, plakati: veliko tužno počeh’ vapiti govoreĉi
99v (lacrymas rogavi); klecaûĉi vapiti i plakati 99v (fl everunt); plačuĉi bi se
i vapiûĉi i govoreĉi 88r (plorans et clamans); oimekaûĉi i plačuĉi i visokim’
glasom’ vapiûĉi i govoreĉi 89r (dicens lacrymando). Uporabom izraza »ima-
ti + infi nitiv«54 oponaša se živ govorni element: imeše izbaviti (87r), imeli
pomilovati (89v), osuen’ imeše biti (90v), a izrazom »zamjenice on/ona +
imenica« najavljuje i ističe imenica koja slijedi:55 on pinezь 85r, ono mesto
93r, on’ križь 93r.
U Dijalogu je nekoliko kajkavizama (pokaš’tigav’ 91v, špotati 88r),56
latinizama (naturalski 91r, lilia 87r, almen’ti 97r, lim’b 98r) i talijanizama
(skužat’ 88v, kamara 92v, spuža 96v, oime 88v, verasь 96r,). U većini primjera
riječ je o ekavskoj (vernu 84v, telo 94v, devičaski 86r, celuû 86v, bežaše 87r,
deleh’ 87v, razdeliše 95v, svetь 90r, vredan’ 89v, sagreših’ 90v, želeh’ 89r, belu
91r, mesta 99r), a rjeđe ikavskoj refl eksiji jata (vrime 99r, pinez’ 85r). Na
mjestima gdje se nekada nalazio poluglas bilježi se apostrof, a manje štapić.
Apostrof se uvijek nalazi u sredini riječi te je na kraju riječi češći od štapića.
Rotacizam je dosljedno proveden (nere 86r, tere 93v, ûre 96v, nigdore 95r,
niš’tarь 90v). Oblik imena Baraba (Va ra v a, 91v) najvjerojatnije je ostatak
vitacizma, jer je to jedini takav primjer u cijelome tekstu. Nema skupine žd:
54 HERCIGONJA 1983: 417.
55 HERCIGONJA 1983: 415.
56 Za ove kajkavizme ne možemo točno utvrditi jesu li isključivo kajkavizmi, te ih se obično
smatra i čakavizmima i kajkavizmima. DAMJANOVIĆ 2008: 236-238.
649
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ... SLOVO 60 (2010)
roen’ 86r, osuenie 90v, vei 99v, a đerv se pojavljuje samo nekoliko puta: ĵisti
85v, anĵ(e)lь 86r i e(van)ĵ(e)list’ 87r.57
Pojedini arhaizmi i stariji morfološki oblici pojavljuju se ponajprije u
funkciji stilizacije teksta (i to nešto češće u biblijskim citatima), svojevrsno-
ga pokazatelja višega stila kojima se u glagoljskim neliturgijskim zbornicima
nastojala razbiti jednoličnost naracije te iskazati povezanost s liturgijskom tra-
dicijom.58 Najčešći je postupak izmjena vokaliziranih i nevokaliziranih oblika,
primjerice kod prijedloga: v/v’/va; od/od’ i ot/ot’ (od učeniê nega i ot učenikь
nega 87v);59 s/sa/š.; duljega i kontrahiranoga oblika infi nitiva: pobolšati ni sra-
movat’ 85v; starijih i novijih oblika kod priloških oznaka:60 tagda (tagd) se u
Dijalogu pojavljuje samo 6 puta, a noviji oblik tada čak 59 puta. Katkad se uz
redovito novije prezentske nastavke drugoga lica jednine -š/š’/šь, pojavljuje
stariji nastavak -ši, i to u biblijskim citatima (odgovaraeši 87v, otvržeši 88r).
Izmjenjuje se nekoliko oblika dativa osobne zamjenice prvog lica, dok je u
jednom od tih oblika zabilježena izrazita vokalizacija: 10 puta mne, nekoliko
puta vokalizirano mane 92v, manê 96v. U genitivu i dativu prvog lica jednine
posvojne zamjenice izmjenjuju se kontrahirani i nekontrahirani oblici: tvoego
85r, tvoga 96r, moemu 97v, momu 93r. Sinonimski parovi mogu se pojaviti u
istom citatu koji se dva put ponavlja: sliši deĉi i vii (95r), sliši h’ĉi i vii (96r)
prema Audi fi lia, et vide (Ps 44, 11), kao što su i pojedine riječi zapisane u sta-
rijem i novijem obliku: lat. corona61 prevedena je kao venac’: vitezi Pilatovi
splet’še trnov’ venac’ (92r) i kao kruna: I položi Irud’ krunu na glavu nega
(91r).
6. ZAKLJUČAK
Hrvatski prijevod Pseudo-Anselmova latinskoga djela Dialogus bea-
tae Mariae et Anselmi de Passione Domini jedini je poznati prijevod toga
57 DAMJANOVIĆ 2008: 57.
58 HERCIGONJA 1983: 402; DAMJANOVIĆ 2008: 117. Prema E. Hercigonja, Jezik gla-
goljaške neliturgijske književnosti 15. stoljeća i Petrisov zbornik, doktorski rad, Zagreb,
1970.
59 HERCIGONJA 1983: 400; DAMJANOVIĆ 2008: 67.
60 DAMJANOVIĆ 2008: 67. Prilog tada najčešće se javlja u tri inačice: tьgda, togda i tagda.
U ovome su tekstu vokalizirana inačica tagda, jedan oblik tagd i noviji oblik tada.
61 Anica Nazor govori da se riječ vijenac puno češće javlja u istočnim tekstovima, a kruna ili
koruna u zapadnim. NAZOR 1963: 68-86.
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ...
650
SLOVO 60 (2010)
djela u hrvatskoj književnosti, nastao u okviru glagoljske baštine. Pseudo-
Anselmov Dijalog u mnogim se europskim književnostima javljao u razli-
čitim oblicima (prozni tekstovi, dijaloške poeme, lirsko-narativne pjesme,
dramatizirani žanrovi), a s Pseudo-Bernardovim tekstom Liber de Passione
Domini (Planctus Mariae) i Pseudo-Bonaventurinim Meditacijama najvi-
še je utjecao na razvoj Marijina plača i pasionskih dijaloških poema u za-
padnoeuropskoj književnosti. Usporedbom glagoljskoga teksta s latinskim
tekstom koji je objavila Patrologia latina (PL) te s dvije latinske i jednom
češkom verzijom djela, zaključila sam da je hrvatski prijevod najvjerojatnije
nastao prema nekom latinskom predlošku. Izuzmemo li pojedine parafrazi-
rane izraze, koji su najvjerojatnije plod stilizacije glagoljskoga prevoditelja,
s velikom vjerojatnošću možemo utvrditi da je predložak kojim se služio
glagoljaš bila vrlo vjerna i potpuna verzija Dijaloga. Hrvatski se prijevod
od Dijaloga razlikuje u onim dijelovima teksta u kojima se umekšava suz-
držano Marijino pripovijedanje o Isusovoj muci, što je jedno od obilježja
latinskoga teksta Dijaloga. Naime, u drugim pasionskim tekstovima, od
Pseudo-Bernardova djela Liber de Passione Domini nadalje, Marijina je bol
za sinom Isusom veća. Glagoljaški je prevoditelj stilski oblikovao tekst po-
navljanjem, dodavanjem uzvika, izmjenom dvojnih leksičkih i morfoloških
oblika. Latinski tekst Dijaloga većinom karakterizira pripovjedni diskurs:
Marija u dugim narativnim opisima govori o Isusovoj muci, smrti, silasku u
limb i polaganju u grob. U namjeri da vjerno prenese događaje Muke Marija
često poseže za biblijskim citatima te u svoj govor unosi riječi ostalih osoba
koje su prisustvovale Kristovoj pasiji. Proširenje didaskalija, koje su ipak
vrlo skromne, kao i promjena redoslijeda riječi, govori o nakani hrvatskoga
prevoditelja da pojača dramski diskurs teksta. Hrvatski prijevod obimnijim
unošenjem uzvika koji potiču empatiju, ublažavanjem Marijina pripovije-
danja koje pod utjecajem Anselmovih istančanijih upita postaje emotivnije,
Marijinim poticanjem Anselma na compassio, pokazuje korak prema dra-
matizaciji proznog dijaloga. Latinska inkunabula iz 1491. godine u kojoj se
nalazi latinski tekst Dijaloga i hrvatskoglagoljski prijevod Dijaloga govore
da je to djelo bilo ne samo poznato, nego i prevođeno u hrvatskoj sredini.
Jedini prijevod Dijaloga sačuvan je u Žgombićevu zborniku iz 16. stoljeća,
što ne odbacuje mogućnost da je tekst mogao nastati i prije i to kao prije-
pis nama nepoznatoga starijega prijevoda Dijaloga. Iako se zasad ne može
reći koliko je Pseudo-Anselmov tekst utjecao na razvoj Marijina plača u
651
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ... SLOVO 60 (2010)
hrvatskoj književnosti, koji se prvi put javlja 1471. godine u Picićevoj ili
Rapskoj pjesmarici, bitno je što je u jednom hrvatskom zborniku sačuvan
gotovo potpun i dosljedan hrvatski prijevod toga vrlo popularnoga latinsko-
ga djela.
7. TEKST
Tekst sam pripremila prema fotokopijama izvornika koje se čuvaju u
knjižnici Staroslavenskoga instituta (Žgombićev zbornik, F51). Za slovo
j uzeto je ĵ, za û, za q ĉ, za ê, za znak poluglasa ь i za apostrof ’.
Kraćene riječi razriješene su u okruglim zagradama, a pisarske pogreške
u šiljastim zagradama ‹ ›. Velika slova i interpunkcijski znakovi ostavljeni
su kao u glagoljskom tekstu. Početak folija naveden je unutar teksta pode-
bljanim slovima. Podjelu teksta na poglavlja radila sam prema latinskom
tekstu Dijaloga (Patrologia latina, t. 159, 271-290). Poglavlja su označena
rimskim brojkama.
Dialogus beatae Mariae et Anselmi de Passione Domini, CŽg, 84v-100
84v Ovo e(st) kako e(st) pitalь s(ve)ti akselam’ devi marie od muki is(u)-
h(rstov)i ku e prielь za nasь
Sveti an’kselam’ veliko i dlgo vrime sa slzami i s molitvami i postom’
služaše b(la)ženoi devi‹vi› marii i milostivo û prose da bi mu povidala ka-
kovo e bilo mučenie sina nee · i tada mu se êvi b(la)ž(e)na d(ê)va mariê i
reče nemu ·Akselme skozi tvoû vernu službu i za tolike tvoe milostivo 85r
prošenie priš’la sam’ povidati tebê mučenie moga dragoga sina · ter mu reče
s(ve)ta mariê · O an’sel’me toliko i takovo e(st) bilo mučenie dragoga moga
sina da niedan’ poslušati ne more prez’ prolitiê slz’ da skoze to da sam’ toli-
ko proslavlena veĉe plakati ne mogu i mučenie sina moga · po redu ti hoĉu
povidati · tada b(la)ž(e)ni an’kselam’ poče od bl(a)ž(e)nie devi marie pitati
a b(la)ž(e)na deva mariê po red mu poča praviti ·
I.
I naiprvo pita b(la)ž(e)ni An’kselam’ i reče · O moê gospoe povei mi ka-
kovo e naiprvo bilo mučenie sina tvoego · odgovori b(la)ž(e)na deva mariê i
reče mu kada sin’ moi sa učeniki svoimi od’ večerê vsta tada iûda skariotski
ka knezem’ ereiskim’ ide i sina moga proda za ·ĵ· (=30) srebrnikь b(og)a i
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ...
652
SLOVO 60 (2010)
meš’tra svoga · Ankselam’ reče kakovi su bili oni pinezi o moê gospoe · I
reče mariê · ti su pinezi bili iz’mailit’ski za ke e bilь i pravad’ni osip’ od’
bratie v eûpat’ prodan’ prvo sega ·u· (= 400) letь · I otočaskim’ ostavleniem’
bili su doš’li ti pinezi ka onem’ židovom’ ki su sina moga kupili · I vsaki
on pinez’ biše dobit’ 85v ožuru desetnu A iûda biše toliko lakom’ na sre-
bro da kada pinezi vide tudie proda sina moga a meš’tra svoga · A sin moi
mnogokrat’ ga spameĉevaše govore · o iûdo ti me hoĉeš’ prodati a on se ne
hote tim’ pobolšati ni sramovat’ Ankselam’ reče · esi li tada ti bila sa sinom’
tvoim’ i sa učeniki o moê gospoe · mariê reče nisam’ · da vei to anakse’lme
da kada sin’ moi večeralь beše sa učeniki svoimi i nogi nim’ umil’ beše i telo
svoe i krv’ svoû nim’ ĵisti i piti dalь bêše i sladko nim’ prodikovalь b(ê) še · A
iûda k arhierêom’ šalь bêše · a sin’ moi z gore maslin’ske sa učeniki · svoimi
pride v’ er(u)s(oli)m’ vrati ka su poli kupel’ silomesku kade biše vrt’ v ki
vnide sa učeniki · I ostavi tu učeniki speĉe i ide na goru maslin’sku koliko
bi kameč’cem’ z ruki vrgalь od’ učenik’ · I pokleknuv’ na kolena pomoli se
ka ocu govoreĉ’ · usliši me g(ospod)i êko blaga e(st) milostь tvoê po množa-
stvu milosti tvoee prizri na me · ne otvrati lica tvoego od’ otroka tvoego zač’
skrbim’ skoro usliši me · van’mi d(u)ši moei i 86r iz’bavi û vrag’ moih’ radi
izbavi me g(ospo)di b(ož)e moi i izmi me · Anselam’ reče zač’ se molaše o
moê gospoe · mariê reče skoze troû stvarь · Prvo da e prekrasno shranen’
bilь naime da e sin’ devičaski i od’ plemene c(êsa)rskoga roen’ zač’ plemeni-
ti veĉe bolezan’ čuû kada poraženi bivaû nere opĉi lûdi · drugo ta re v tuliku
tugu vpade da ga po vsem’ tele krvav’ pot’ pobi skoze to da vse mučenie
svoe pree vedeše · to e(st) kako imeše biti poplûvan’ i biči tepen’ i psovan’ i
sramoĉen’ i kako ima biti čavli prigvožen’ i na križi rastegnut’ · vêdêše bo da
kako da bi tatь bil’ tako umoren’ imêše biti i vse pree vêdêše (ê)k(o) B(og)ь
i č(lovê)kь · treto e(st) da vêdeše da ga židove ne hotehu pomilovati · I kada
se pomoli ka ocu govoreĉ’ · O(t)če moi, ako more biti mimo nesi čašu siû
ot mene vistinu ne b(u)di moê vola na tvoê o(t)če · tada mu se anĵ(e)lь êvi s
nebesь ukreplaûĉi ga i govore · tvrdostanan’ b(u)di g(ospo)dine sada hoĉeš’
rod č(lovêč)ski izbaviti
II.
Potom’ se sin’ moi vrati ka učenikom’ i naide nih’ speĉih’ · tada nim’ reče
toliko 86v edan’ časь ne mogoste pobdeti sa mnoû i oĉe reče · Se približue
se ta ki me predae · i se iûda približi se s mnogim’ narodom’ · I reče iûda
653
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ... SLOVO 60 (2010)
narodom’ dva sta si podobna, êkovь i ta isti i(su)sь · zato daû vam’ zlamenie
koga · ê · celuû ta e(st) · i êmite ga · I kada pride iûda s narodi pristupi k nim’
moi sin’ i reče · Koga iĉete · I odgovoriše vsi i(su)sa nazaranina · tada im’
reče moi sin’ i(su)sь ê sam’ ta i(su)sь A oni padoše nic’ na z(e)mlû · I kada
vaspet’ vstaše · tada im’ paki reče moi sin’ i(su)sь koga iĉete · A oni srdito
odgovoriše govoreĉe · I(su)sa nazaranina · I paki im’ reče moi sin’ i(su)sь
ê sam’ ta i(su)sь Ako mene iĉete nekaite učenikь v miru poite da se pismo
vzbude ko govori o mne ne pogublû od nih’ niednogo · I pristupiv’ iûda i
celova ga · I reče sin’ moi · O iûdo, celovom’ li sina č(lovêč)skoga predaeš’
· A tada oni pohitiše rukami na moga sina i(su)sa i eše ga · A petarь izvlekь
nožь udari raba arhiereova komu biše ime meleh’ i ureza emu uho desnoe
· I tada on’de učini mirakulь sin’ moi i(su)sь vzlûbleni tere isceli uho rabu
arhiereovu · I 87r reče petru · Petre vloži nožь v nožnicu vsaki ki nožem’
udira od’ noža pogiba · Ali mniš’ da ne mogu uprositi oca moga ako bim’
hotelь da bi mi veĉe nere ·bï· (= 12) liliu · anĵlь priklonilь · I tude vsi uče-
nici ostaval’še ga i bežaše · An’kselam’ reče · Povei mi moê gospoe esi li
tada bila š’ nim’ ti · mariê reče nisam’ An’kselam’ reče zač’ gospoe · mariê
reče noĉ’ biše i ne bêše dobro da bi neka mlada bila vane našasta Ankselam’
reče kade si tada bila gospoe · mariê reče · bila sam’ tada v domu sestri moe
materê ivana e(van)ĵ(e)lista Ankselamь reče · ko si tada vêdela ali gdo ti e
povêdelь ča se e zgaêlo sinu tvoemu, povei mi, moê gospoe · Mariê reče sliši
nine an’ksel’me ko e(st) veliko · tužno · Pridoše begavice učenici sa slzami
tekuĉe ka mne vapiûĉe i govoreĉe · O gospoe vzlûbleni sin’ tvoi g(ospo)din’
i meštar’ naš’ êtь e(st) i ne vêmo kamo ga pelaû ûre e i svezan’ i ne vemo
ako e ûre uben’ ali ča e od nega učineno · Ankselam’ reče plakaše li se tada
ti o moê gospoe · mariê reče · Isto e(st) da vêdehi da rod’ č(lovêč)ski imeše
izbaviti · 87v da skozê onu mil(o)stь ku ima mati boleznivi meč’ od koga
prav(a)dni semion’ prorekalь b(ê)še proide d(u)šu moû ·
III.
Ankselam’ reče · kamo tada bê pelan · mariê reče bê pelan’ iz vrta
osapaĉim’ dolom’ v ki ima priti v dan’ sudni suditi živim’ i mrtvim’ i vzdati
hoĉe vsakomu po deleh’ nega · I onem’ dolom’ bê pelan’ vrati ka se zovu
zlata vrata · v polaču pisac’ i arhierei i parisei ka e pri templi g(ospo)dni · I
pita ga an’na od učeniê nega i ot učenikь nega · A tada on’ odgovori i reče ê
sam’ odkrveno svetu govorilь ê sam’ vsagda učilь v san’miĉi i v crekvê kade
se vsi iûdei shode i otai niš’tarь nisam’ govorilь · ča me pitaš’ pitai onih’ ki
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ...
654
SLOVO 60 (2010)
su slišali ča sam’ govorilь oni vêde ča sam’ rekalь · tada tu pristupivь edan
od slugь i udri ga po licu nemilostivo i osupnevь reče · tako li odgovaraeši
arhireû · A sin moi kako agnac’ krotakь odgovori mu i reče · Ako sam’ zlo
rekalь svedoči o zle ako li sam’ dobro rekalь da zač me tada bieš’ · tada mu
zavezaše oči nega presvetle ·k· (= 40) da bi tai bilь ko ne biva niednomu prvo
nere b(u)de osuen’ 88
r
i špotahu mu se vsu onu noĉ’ slastiû plûûĉi na nega
presvele lice i biêhu ga po licu i govorahu · Pror(e)ci nam’ h(rst)e gdo te uda-
ri · A ivan’ b(u)d(u)ĉi vnutre v dvore zač’ znan b(ê)še arhiereû i vpela ivan’
petra · I videv’ši petra edina rabina i reče emu · ti si učenikь toga č(lovê)ka
· A petarь priseže da ga ne zna ni ga e nigdarь videlь · I tudie p‹et›eh’ vspe
· I pozre sin’ moi na petra premilostivo i vspomenu se petarь na onu rič’ ku
mu b(ê)še rekalь sin’ moi isusь · Prvo nere peteh’ zapoe trikrat’ otvr’žeši
se mene · I šad’ van’ petarь i plaka se gorko · Akselam’ reče o moê gospoe
kade si ti tada bila kada se to zgaêše · mariê reče · tude kako se ča učinaše
učenici mi povedahu · I kada mi to povêdaše vstrepetaše va mne vse kosti
moe · I vstav’ši tekoh’ tamo s mariû magdalenu i slišah’ veliku hrup’nu v
domu an’ne · i hoteh’ vnutarь vlesti i ne pustiše me · da stahi vani plačuĉi se i
vapiûĉi i govoreĉi · Oimê slatki sinu moi · svetlost’ očiû moeû · kto dast’ mne
glave moei vodu čistu i očima moima istočnikь slzni da plaču dan’ 88
v
ub’eni
sina moga A mariê magdalena ob’haêše sudu i tudu iz’gledaûĉi gledaše po-
nestrami · ka slišav’ši otvrženie petrovo smete se vsa utroba ee za ostavlenie
edinoga sina moga da sega knez’ ap(usto)lski petarь odvrgalь bêše · I reče
mariê magdal(e)na · O i(su)se slatki kakov’ si konac’ hoĉ’ priêti ali ča si hoĉe
od’ tebe biti kada te se ne znaûĉ’ čini ta ki e knez’ vseh’ ap(usto)lь tvoih’ · o
slatki i(su)se ne otvrgu te se nigdarь · A ê stahi plna žalostne bolezni slišeĉi
vse š’pote i prete ke sinu moemu činahu petra otmetaûĉa se · i vse ča vsu noĉ’
b(ê)še on’de · I kada sega petarь tretič’ odvrgalь bêše · i sin’ moi pozrel’ ga
b(ê)še · Izleze petarь van’ i naide naû stoeĉeû · vane i povzbuena bêh žalostiû
od srca i rekoh’ · petre ča se čini od sina moga petre gde e i(su)sь ki vapiûĉ’
i êvkaûĉ’ s plačem’ mi odgovori reki · Oime moê gospoe prez’ milosti ga
muče i biû i ubiêû do smrti · I tekь petarь skri se za strah’ v kamenu ki se
dê galikan’t’ · i ne ukaza se dokle sin’ moi umre na križê · An’kselam’ reče ·
Povei mi 89
r
moê gospoe ča si tada ti činila kada to sliša · bl(a)ž(e)na mariê
reče meč’ ki proreče semion’ proide d(u)šu moû ·
655
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ... SLOVO 60 (2010)
IV.
An’kselam’ reče oime tre ča potom bê moê gospoe · Mariê reče Potom’
kada bê za ûtra ispelaše ga iz dvora an’ne i pelaše ga ka kaêpe arhiereû · I
on’de ga videh’ zač’ ga ne bihi videla pokle biše bilь êtь · I pritekši kako
iz uze puĉena · i potamnelo videh’ ono želetelno lice sina moga · slinami
židov’skimi poskruneno i vlasi · raz’skubeni · I oimekaûĉi i plačuĉi i viso-
kim’ glasom’ vapiûĉi i govoreĉi: · Oime slatki sinu moi koliko te nevolna
sada viû ka sam te mnogo krat’ radovala vesela te gledaûĉi · Oime sinu moi
dragi svetlost’ očiû moeû · i hotehi ga ob’eti i ne bih’ dopuĉena da židove
me rivahu sêmo i tamo · i nemilostivo bêh’ otagnana · bl(a)ž(e)ni an’kselam’
reče · esi li tada imela neko ufanie moê gospoe · mariê reče · pače želeniem’
želeh’ kako mati · vedeh’ bo da toliko bêše razuman’ i ugodan’ i umeĉ’ i
ufahi da se hoĉê skužat’ ako bi bilь na sud’ pripelan’ · A tada on’ staše kako
agnac’ krotakь i nepakostan’ 89v i ne otvaraše ust’ svoih’ · I b(ê)še tako dra-
go manan’ da ufahi da bi mi ga imeli pomilovati · I malo vrime pobiv’ši i
postav’ši od židov’ poplûvan’ bê da kako gubav’ bê videti · I naidoše mnoga
lažna svedočastva suprotiv’ nemu govoreĉe · da bêše v zakone prêvratnikь
i v lûdeh’ razvratnikь tada dva lažna svedoka pristupista govoreĉi · ta reče
razvaliti crikav’ b(o)žiû · i po trih’ dneh’ paki sazdati û · A kaêpa reče · Reci
nam’ ako si ti h(rst)ь · A i(su)s mu od’govori i reče · Ako bih’ vam’ rekal’
ne veruete mi ni mi pustite reĉi · Am(e)n’ govoru vam’ od’ sele uzrite s(i)na
č(lovêč)skago sedeĉa o desnuû sili b(o)žie i prihodeĉa na oblaceh’ nebeskih
· tada arhierei kaêpa razdre sviti svoe i reče ča veĉe potrebuemo svedočastva
na nega · slišite psost’ od nega ča se vam’ mni · A tada vsi vzvapiše govoreĉe
· vredan’ e(st) semrti · I za toliko veliko osuenie · meč’ ki reče semion’ pro-
ide srce i d(u)šu moû
V.
Ankselam reče kamo tada bê pelan’ povêi mi o moê gospoe · mariê reče
Pelan’ bê · k sudcu pilatu Ankselam’ reče · esi li tada 90r ufala on’di nêč’
povei mi moê gospoe · mariê reče mnogo ufahi kada narodi prihaêhu k nemu
kim’ mnogo krat’ slatko prodikovalь bêše i kih’ nemoĉ’nie iscelilь bêše i
kih’ v pustine pitêlь bêše i v teh’ ufahi da ga iz rukь židov’skih’ izbaviti
imehu A tada vsi ednako vapiêhu pred’ pilatom’ propni pro’pni ga i prigo-
varahu mu govoreĉe · ta se e rekalь sin’ b(o)žii i ta e rekalь ne dati dohodka
c(êsa) ru v rim’ · tagd(a) ga pita pilat’ od’ c(êsa)rstva nega govoreĉ’ · esi li ti
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ...
656
SLOVO 60 (2010)
c(êsa)rь iûdeiski · A tada mu odgovori sin’ moi i(su)sь O sebe li to govoriš’
ali su ti druzi rekli o mne · tada mu odgovori pilat’ · Židovin’li sam’ ê rod’
tvoi arhierei predaše te mne ča si učinilь zla Odgovori mu i(su)sь i rêče
c(êsa)rstvo moe ni od’ sego sveta · ako li bi c(êsa)rstvo moe bilo od’ sego
sveta slugi moe rvali bi se protivu tebê da bim’ ne predan’ bil bim’ iûdeom’
· a nine c(êsa)rstvo moe nest’ od sego sveta · I reče pilat’ A tada si c(êsa)rь
· Odgovori i(su)sь ti reče i ê esam’ na to roen’ i na to sam’ prišal na si svetь
da svedokuû o istine · i vsaki ki e(st) ot istini ta moga glasa posluša · I reče
pilat’ ča e(st) istina tada pitan’ ne hote reĉi niš’tarь sin’ moi i(su)sь · zač’ ako
bi mu rekalь · 90v bilь istinu tude bi ga bilь pustilь pilatь tada iûda vidiv’ da
osuen’ imeše biti i(su)sь razkaêv’ se i vrati· ·ĵ· (= 30) srebrnikov’ knezem’
ereiskim’ i starešinam’ govoreĉ’ · sagreših’ b(og)u sagreših’ predavь krvь
nepovinnu i pravu A tada oni rekoše · ča e(st) nam mari ti uzrišь · I povrgь
iûda te srebrniki v crkve i ide tê išadь konopcem’ se obêsi · A pilat’ sazvavь
arhierei i n(a)rodi i reče imь · ni edne krivine ne nahaêm’ v tom’ č(lovê)cê
od toga ča vi na n’ govorite · A oni kreple govorahu prevratilь e(st) lûdi uče
po vsei iûdei počan’ši ot galilei do sele ·
VI.
A tada pilat’ slišavь galileû i kako i(su)s e(st) galileênin’ posla ga ka
irudu zač’ bêše sam’ irudь prišalь v’ er(u)s(oli)mь v one dni · A irud videv’
i(su)sa veliko bê veselь beše bo ga veliko vrime želelь videti · zato zač’ b(ê)-
še slišalь mnoga čudesa ot nega i nadeêše se Irud’ neko zlamene od nega
videti i da bi e bilь učinilь pred’ nim’ I pitaše ga Irudь ot mnogih’ reči to
e(st) ako bi on’ bilь on’ dêtiĉ’ koga nega otac’ irud’ hoteše ubiti i skoze nega
mladen’ce poklalь beše · i takoe ga pitaše ako bi bilь on’ ki slep’ca prosvetilь
b(ê)šê i ki lazara vskresil’ b(ê)še 91r i ki otroka sina vdovice na vrateh’ grada
ki se de nain’ vskresilь b(ê)še I prošaše ga Irud’ da bi neko zlamenie pred’
nim’ učinilь obetue mu mnoga i da ga hoĉe izeti iz rukь židov’skih’ · A sin’
moi i(su)sь nemu niš’tarь ne odgovori · I položi irud’ krunu na glavu nega i
obeĉa mu ako bi bil’ zlamenie učinilь pred nim’ da ga hoĉe učiniti pričestni-
ka svomu c(êsa)rstvu i po sebe namestnika i kruniti ga krunu ku se c(êsa)ri
krune · A sin’ moi i(su)sь mu ne od’govori niš’tare · I stoêhu knezi ereiski i
knižnici priležno na nega kleveĉuĉe An’kselam’ reče Povei mi moê gospoe
ča ufaše tada marie reče ufahi kako mati o an’ksel’me videhi bo iruda da e
naturalski c(êsa)rь i skoze to ufahi da kralû viš’nemu to e(st) sinu moemu
657
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ... SLOVO 60 (2010)
hoteše semrtь prostiti · A tada ga on’ ostavi i sa slugami svoimi poš’pota mu
se i oblek’ ga v belu svitu posla ga vaspet’ k pilatu · I besta si priêtela irud’ i
pilat’ zač’ nepriêtela bêhota bila prvo toga meû sobu · I videše pilat’ da toliko
lûto i toliko mo’ĉno osupneli bêhu nad nim’ · I kada ga poslь b(ê) še pilat’
ka irudu poslalь b(ê)šê š’ nim’ mnogo lûdi ki bi ga varovali da bi ga na puti
židove 91v ne ubili · I kada vaspet’ pripelaše k pilatu prizva pilat’ vse iûdee
i reče imь · Pripelaste mi toga č(lovê)ka govoreĉe da e razvratnikь v lûdeh’
i ê ga pred vami pitam’ i niedne krivine ne nahaêm’ v nem’ v tom’ v čem’ vi
klevĉete na nega · Oĉe ni irud’ poslal’ ga e vaspet’ ka mne i viû da v ničemre
ni vredan’ semrti hoĉu ga pokaš’tigav’ pustit’ · zakon’ bo imeše pilat’ pustiti
im’ ednoga uznika v dan’ prazdnika koga bi oni prosili a oni prošahu varave
ki skoze uboistvo i svadu i raz’boi vavržen’ bê v tamnicu · I paki tretič reče
im’ pilat ča e zla učinilь ta č(lovê)k niedne krivine semrtne ne nahaem’ v
nem’ pokaš’tigav’ ga puĉu · A tada oni nastoêhu velikimi glasi da bi propet’
i vapiêhu prop’ni prop’ni ga I sedeĉu pilatu na sudiĉi posla k nemu žena
ego govoreĉi · niš’tarь ne udi pravadniku tomu mnogo sam se mučila zlim’
noĉasь va sne za volû nega ·
VII.
Pilat uboê se nih’ rasreniê hote nim’ zadovole učiniti · êmь i(su)sa sina
moga biči ga bi k stlpu privezav’ · tako da od’ plesnu nog’ do vrha glavi
ne be na nem’ cela mesta · A ta stlp’ bêše 92r debelei od’ sina moga dobro
dva pedna da ruka ruke doseĉi ne moraše Da vazam’še remene ruke mu
nadotezahu · Ankselam’ reče ufaše li ča on’di moê gospoe povei mi · mariê
reče O an’ksel’me ufahi kako mati skoze ovu rič’ ku ti hoĉu reĉi · stahi za-
tiskši obraz’ svoi zač’ za veliko teš’ko i za tugu ku imeh’ ne morah’ gledati
· onoliko nemilostivo b’enie ko činahu k stlpu privezav’še sina moga · tako
da po vseh’ udeh’ imenitih’ v sebe vsaku bolezan’ imehi · znaûĉi teš’koĉu
ku imeše on’de sin’ moi vzlûbleni · I ê sama čuêhi i znahi nega bolezan’ i
teš’koĉu i niedan’ od nega strane ne toliko · I zato mneh’ da ga hoĉe onako
mučiv’še kako nag’ bêše lûto b’en’ pustiti i mnehi da im’ oĉe zadovole biti
i mnehi da ga hote oblekši v nega poš’tene sviti pustiti · Da oime v malê
vrimene vse nega telo krviû poliêno bê kako da bi v prečrlênu svitu oblečen’
bilь i na vseh’ ki stahu okolo strah’ napade i od’ lepoti vasь promenen’ bê ·
tako da vsem’ bêše videti kako da bi gubav’ · A vitezi pilatovi splet’še trnov’
venac’ položiše na glavu nega i odeše ga 92v črvlenu svitu i prihaêhu k nemu
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ...
658
SLOVO 60 (2010)
i govorahu mu · zdrav’ c(êsa)ru iûdeiski i biêhu ga po licu · I ta venac’ ima
· kralь franač’ki i ta venac’ ne biše od pravoga trniê da od’ sparoge morske
ka poli more raste ka ima oš’trie trnie nere pravo trnie i bolezniveiše · I ta
venac’ sulicami nabiêhu na glavu momu sinu tako tesno da krv’ po vsem’
nega lice ploviše · I tako napravlena ispela ga pilatь van’ i reče ovo e c(êsa) rь
v(a)šь · A oni vap’êhu govoreĉe · Vazmi ga vazmi ga i propni ga · A pilatь
imь reče Vazmite ga vi sami i prop’nite ga · A oni vsi vzvapiše govoreĉe
mi zakon’ imamo i po zakonu našem’ dlžan’ estь umreti · zato zač’ se e sin’
b(o) ži rekalь · A kada · pilat’ usliša tu rêčь veliko uboê se i vlez’ ka i(su)su v
kamaru i reče mu od kuda si ti · A i(su)s mu ne odgovori · tada mu reče pilat’
mane li neĉeš’ odgovoriti ne vesi li da ê oblastь imam’ raspeti te i oblast’
imam’ pustiti te Odgovori sin’ moi i(su)sь Ne bi imelь nad manu oblasti
niedne ako bi ti ne dano s više · I skozi to ki me e tebe predalь veĉi greh’
imat’ I od toga vrimene iskaše pilat’ podob’stva kako bi ga pustilь · A židove
vapiêhu govoreĉe 93r ako toga zlotvorca pustiš’ tako nisi veran’ c(êsa)ru ·
I videv’ pilat’ da niš’tarь ne pruêše nerь vekša hrup’na mei nimi bivaše ·
Vazam’ pilat’ vode i umi ruce svoi pred’ lûdi govoreĉi nisam’ ê pričestnikь
krvi toga pravadnika · I odgovoriše vsi i rekoše · Krvь ego budi na nasь i na
čedeh’ naših’ · I nastoêhu veliki glasi da bi propet’ bilь · i premagahu glasi
nih’ · I pilat’ posudi proš’ne nih’ i odpusti nim’ onoga ki bêše za ubistvo
vavržen’ v tamnicu koga prošahu ·
VIII.
I skoze veliko nastoênie lûdi pilat’ takovo pitanie učini suprotiv’ sinu
momu govore · I(su)sa nazaranina osuûû od’ života i prisuûû nepočtenu
semrtiû na križe umreti · Ankselam’ reče ča si tada činila moê gospoe kada
to sliša · mariê reče · O an’kselme skoze to zlo osuenie meč’ boleznivi pro-
ide srce i d(u)šu moû An’kselam’ reče oime tere ča bê potom’ moê slat-
ka gospoe · mariê reče · êmše sina moga · edinoga kako piše s(ve)ti ivan’
e(van) ĵ(e)list’ · I spelaše ga van’ i položiše križь na nega · i poidoše š’ nim’
na ono mesto ko se de kalvariê da ga propnu on’de · A on’ križь b(ê)še dali
od sina 93v moga edinoga koliko bi odmerilь ·dï· (= 15) · nogь · I toliko biše
utruen’ b’eniem’ sin’ moi dragi da ga nositi ne moraše · I kako luka piše
govoreĉ’ · êše simuna kurineiskago ki gredeše sa sela i položiše mu križь na
rame ponesti za sinom’ moim’ · to učiniše ne skozi milost’ na skozi neêkost’
nega ino činiti ne morahu zač’ ga moi sin’ nositi ne moraše · An’kselam’
659
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ... SLOVO 60 (2010)
reče gredehu li oni lûdi za nim’ gda ga ispelaše moê gospoe · mariê Reče ·
O an’ksel’me množastvo lûdi tečaše kako da bi tata pelali na obešene kako
piše luka e(van)ĵ(e)listь Nasledovahu ga narodi mnozi muži i žen’ · i ženi
se moĉ’no plakahu i oimekahu govoreĉe Oime koliko se to zlo učini da ta
lêpi ûnakь prez’ niedne krivine tako zlo umira · A neke se plakahu nada mnu
govoreĉe Oime ta lipa gospoê od’ žalosti ima umreti gredihu takoe i deca za
nim’ blato i kamenie meĉuĉe na nega · I obrativ’ se sin’ moi i(su)sь k ženam’
tere im’ reče · O kĉere er(u)s(oli)m’skie ne plačite se mene da plačite se sebe
i dece vaše ki blato i kamenie meĉu na me ne znaûĉe ča čine · zač’ hote priti
dni 94r v ke rečete b(la)ž(e)ne neplodne i b(la)ž(e)na čreva ka ne rodiše i
sasci ki ne doiše tagda govoriti načnutь goramь gori padite na nasь i hlmi
pokrite nasь · zač’ kada v sirove dreve rekuĉ’ v detin’stve to čine a v suse ča
b(u)detь to e va ineh’ s(ve)tih’ moih’ ča b(u)det’
IX.
Pelahu i ina dva zlotvorca š’ nimь da e propnut’ i to učiniše za vekšu sra-
motu sinu moemu · I kada pelahu sina moga imenitoga s dvima raz’bonikoma
zvan’ vratь grada i potirahu se lûdi i padahu se za nim’ tekuĉe i greduĉe · I
hotehi poiti videti ga i ne morah’ skozi veliko množastvo lûdi ki se stekahu
na poš’potanie sina · moga · I tada s mariû magdalenu odelisve se ednim’
putem’ po ednoi place ka e · poli edan’ mostь i onde tečahove žalost’ i želû
v sebe imeûĉi kako bi svemu mogle v sretenie priti · I kada pridosve pred
most’ on’de naû srete sin’ moi vzlûbleni · O an’kselme vasь preobražen’
bêše i vsa nega lepota promenila se beše pln’ teš’koĉe b(ê)še i velike bolezni
· I želno se ka mne priklanaše kako da bi rekalь hvalu 94v ti vzdaû mati moê
izbranna za mnoge dobrote ke si mi učinila i za velikь trud’ kem’ si hranila
telo moe b(u)d(u)ĉi va v(e)l(i)ki ubožastve · I sada videĉi telo moe v rasipa-
ne i meû oponašani i špotom’ račila si sa mnu poiti i nisi me se sramovala
kako koli sam’ videti vsem’ potlačen’ ti me nisi ostavila mati moê draga ·
X.
I kada pridoše na mesto kade ga hotehu propeti i propeše ga i ina dva
razboinika ednoga o desnuû nega a drugoga o šuû nega propeše š’ nim’ ·
ankselam’ reče kako ga propinahu povei mi moê gospoe · mariê reče: · sliši
nine An’kselme kako ti hoĉu reĉi veliko e tužno i niedan’ e(van)ĵ(e)l(i)stь ne
piše · kada pridoše na ono mesto mrsko kalvarie kade se psi metahu i kade
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ...
660
SLOVO 60 (2010)
sê mrcine derahu svlekoše i(su)sa sina moga edinoga iza vseh’ svit’ nega a
ê bêhi kako prez’ pameti · i snam’ši pokriv z glavi moe i zakrih’ bedri nega
· I potom’ položiše križь na zemlû tere ga na n’ raz’prostreše i naiprvo mu
ednu ruku pribiêhu tupim’ čavlom’ i debelim’ i tada krv’ ne moraše teĉi tako
se rana čavlom’ naplnevaše Potom’ vazam’še konopi pritezahu mu drugu 95
r
ruku zač’ ne mogaše doseĉi do ruke i takai drugi čavalь zabiše va nu drugu
ruku · Potom’ nogi takoe konopi pritegnuše i čavlom’ pribiše tako da vsi udi
i kosti nega ukazovahu bolezan’ · I tu se isplni rič’ ka se govori v ps(a)lme
Prigvozdiše rucê i nozê moi i sačtoše vse kosti moe · I tada se takoe isplni
pr(o)r(o)č(a)stvo davidovo ko o h(rst)e govori v ps(a)lme · sliši deĉi i vii
kako da bi rekalь sin’ moi vzlûbleni sliši vzlûblena mati moê grom’ zalih’ i
vii kako rucê moi i noze moi prigvozdiše · zač’ nigdorь ne muči se sa mnu
toliko koliko ti edina mati moê iz’brana sliši i vii i požalui me · I to slišeĉi
i videĉi meč’ boleznivi ki reče semion’ proide srce i dušu moû · I potom’ ga
dvigošê s velikim’ trudom’ i bê toliko visoko obêšen’ da nigderь ‹ni grudь› i
nog’ dotaknuti ne morahi · I kada ga dvigoše tada skoze otežanie tela vse
nega
rane razdreše se i otvoriše se I tada prvo krv’ iz rukь i z nog’ poplu · A ê bihi
oblečena v ednu belu svitu kako nose ženi va onoi strane ka pokriva od glave
po vsem’ telu ta re e kako platno · i bê ona svita 95v vsa krviû pokrop’lena ·
XI.
b(la)ž(e)ni an’kselam’ reče tere ča bê potom’ povei mi moê gospoe ·
mariê reče Pokle propeše sina · moga razdeliše meû sobu nega svite meĉuĉe
žreb’ ob ne · zač’ b(ê)še svita neš’vena da biše vsa satkana · tada se isplni
pismo ko se pr(o)r(o)č(a)stvom’ govori · Razdeliše sebe rizi moe i o suknu
moû motaše ‹metaše› žreb’ · I sedeĉe strežahu ga · I napisa pilat’ vrh’ glave
nega slovesi grčkimi i židov’skimi i latin’skimi · I(su)sь nazaranin c(êsa)rь
iûdeiski · I rekoše židove ne piši c(êsa)rь iûdeiski · zač’ on’ sam’ reče ê sam’
c(êsa)rь iûdeiski · tada odgovori pilat’ ko pisah’ pisah’ I mimohodeĉe pso-
vahu ga i kimahu glavami svoimi i govorahu · Vah’ to e(st) reĉi ava to e(st)
ta moĉ’ni ki razvalivь crikavь b(o)žiû i za tri dni vaspet’ sazidaet û spasi se
sam’ ako si sin’ boži i snidi nine s križa · takoe i knezi ereiski š’potahu mu
se s pis’ci i sa starešinami govoreĉe · Druzih’ e(st) spasalь a sebe li ne more
spas(i)ti · Ako si c(êsa)rь iz(drai)l(e)vь slezi nine s križa i veruemo ti ufai na
b(og)a da izbavit’ ga ako hoĉet’ reče bo kako sin’ b(o)ži e’sam’
661
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ... SLOVO 60 (2010)
XII.
b(la)ž(e)ni ankselam’ reče moê gospoe tere ča bê k tomu š’potu 96r
Odgovori b(la)ž(e)na mariê i reče Pomoli se za nih’ sin’ moi vzlûbleni go-
vore Ot’če moi odpusti imь zač’ ne vide ča čine · I stoêhu lûdi čekaûĉe
semrti nega i š’potahu mu se · tada se zbistь mane matere on’ verasь ki de
sliši h’ĉi i vii i prikloni uho tvoe · I pr(o)č(a)ê sliši psuûĉih’ mene sina tvoga
i vii bolezan’ moû · Veš’ bo da si me počela d(u)hom’ s(ve)timь i da si me
devoû rodila i da si me na rukah’ nosila · A ovi ki ne veruû va me a ti verui da
sin’ b(o) ži esam’ i ti me požalui · O an’kselme tada vaspetь mečь boleznivi
proide d(u) šu moû · I sliša to razboinikь ki o šuû stranu moga sina viseše i
š’potaše mu se govore · Ako si ti h(rst)ь spasi sebe i naû · I odgovori mu dru-
gi ki na desnu stran’ viseše karaûĉ’ ga reče Ne boiš’ li se b(og)a ki si v tom’e
osuene pravo mi po naû dele priemleva a ta niš’tare ni zla · učinilь I reče
ka i(su) su Pomeni me g(ospod)i kada prideši v c(êsa)rstvo tvoe · I reče mu
i(su)sь Am(e)n’ govorim’ te danasь b(u)deši sa mnoû v rai b(o)ži Ankselam’
reče · ča si činila tada moê draga gospoe b(la)ž(e)na mariê reče stahi pri
križe plna žalosti · zač’ vesel’ê nositi ne mogahi I sa 96v mnu stahota sestre
moi mariê magdalena I kada me vide i ivana učenika svoga koga lûblaše
Reče ka mne ženo ovo e sin’ tvoi · O koliko pretužno proĉenie to bê manê o
an’kselme · I paki reče ka učeniku to e mati tvoê beše bo dne g(o)dina šesta ·
I tma bê po vsoi zemli do godini devetoe · I pri devetoi g(o)dini vzvapi i(su)-
sь glasom’ veliem’ govore · Eloi eloi lemesa vahtani · to se de b(ož)e b(ož) e
moi zač’ si me ostavilь A neki govorahu neka pride iliê speti ga · I potom’
vide i(su)sь da se ûre svršiše vsa · I reče · žeên’ samь I ob’ tom’ plače govori
b(la)ž(e)ni brn(a)rdь ča si g(ospod)i žeên’ vistinu ti žedaše našega spaseniê
· O g(ospod)i v tolice muce b(u)d(u)ĉi žedaše spaseniê lûdi · I biše sasud’
postavlen’ pln’ octa · I tekь edin i naplni spužu octa i nataknuv’ û na trst’
davaše mu piti · da bi brže umrlь · I kada priê ocat’ · I reče svršeno e(st) ·
XIII.
I potom’ reče Oče moi v ruce tvoi predaû d(u)hь moi V tom’ preporučen’i
s prikazovaniem’ krvi svoee preporučaše h(rst)ь b(og)u ocu materь svoû ·
slatku ku priêtno bê to e(st) prečisto 97r priêtie d(u)ha s(veto)ga · I sa vsemi
onimi ki su o d(u)se s(ve)te i v d(u)se s(ve)te živeli i ki v d(u)se s(ve)te živeli
b(u)dutь do kon’ca s(ve)ta · I potom’ prekloniv’ glavu pusti d(u)h’ I tagda
se crkvena opona raspade na dvoe i zemla potrese se kamenie raz’pade se
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ...
662
SLOVO 60 (2010)
· I naiveĉe on’ kamen’ na kom’ križь g(ospo)dan’ staše raspade se toliko
koliko bi mogalь ruku do pleĉu vložit’ i grobi se otvoriše i sln’ce pomrknu i
mnoga telesa s(ve)tih’ usap’ših’ vstaše i izašad’še iz grob’ po vskrešeni nega
pridoše v s(ve)ti gradь er(u)s(oli)mь i êviše se mnogim’ A satnikь i oni ki š’
nim’ bêhu strguĉe i(su)sa videv’še potresь i to ča bivaše veliko se uboêše · I
ta isti satnikь proslavi b(og)a govoreĉ’ Vistinu sin’ b(o)ži b(ê)še ta č(lovê)kь
se kako vsi almen’ti h(rst)a žalovahu, ner sami iûdei nebozi b(ê)še žestoki · I
vsi ki on’de bêhu gledaûĉe toga i videhu to ča bivaše vraĉahu biûĉe se v prsi
svoe · I stahu vsi nega znan’ci od dalečь ženi ke bêhu za nim’ šle od galilee
XIV.
to videĉe · b(la)ž(e)ni an’kselam’ reče · moê draga gospoe povei mi b(ê)še li
tada ûre dosvršena žalostь tvoê · b(la)ž(e)na mariê 97
v
reče Ne oĉe an’kselme
začь ne oĉe se ne bêše plno proročastvo semionovo isplnilo · to e(st) reče tvoû
d(u)šu proidetь meč’ bolez’nivi sliši an’kselme ko e(st) vrhu vsega pretužno
· Iûdei ere paraskaviê b(ê)še da ne ostanutь telesa · ih’ na križe v sobotu beše
bo veliki prazdnikь v onu sobotu · prosiše pilata da bi im’ prostilь da bi prebil
nih’ goleni da bi brže umrli i da bi e s križi speli · I pridoše vitezi i ednomu
prebiše goleni i drugomu ki b(ê)še ras’pet’ š’ nim’ I ka i(su)su sinu moemu
kada pridoše i videše ga ûre mrtva ne prebiše mu goleni · da edan’ od’ vitezi
kop’e‹m› mu rebra probode i tude izide krvь i voda · I kada to videh’ da toliku
neveru i sramotu ûre mrtvu činahu kako ono prez’ pameti bêh’ i tada vistinu
isplni se proročastvo semionovo ko de tvoû d(u)šu proidetь mečь boleznivi
· I tada počeh’ vapiti i oimekati da za vsema slzi va mne poman’kali behu ·
zač’ se vsu noĉ’ plakala bêhi mimošastnuû i on’ vasь dan’ i govorahi · Oime
slatki sinu moi kade e(st) sada moe vesel’e ko sam’ imela v tebe Oime sinu
moi dragi gdo mi da da ê 98
r
umru za te sinu moi i(su)se · temi i k tem’ pripo-
doblenimi reč’mi slatkoga sina moga edinoga smrtь plakah’ ·
XV.
tagda vesel’e veliko bê v lim’bê kada d(u)ša h(rsto)va pride va n’ · I
on’de d(u)še pravadnih’ izbavi lim’bь skruši i pakal’ zapre tako da ne b(u)-
de mogalь niedan’ krstênin’ onamo priti vlaĉim’ svoim’ delom’ i zalim’ za-
služeniem’ · I niedan’ oneh’ ki su vnutre pred’ sudnimь dnemь van’ priti
ne b(u) de mogalь trimi klučanicami ga e zaprlь kih’ niedni pred’ h(rsto)vu
muku nisu mogli imeti · to e(st) zaprl ga e skrušeniem’ i ispovediû i učineni-
em’ zadovole za svoi greh’ · skrušeniem’ to se hoĉe reĉi od’ srca greha svoga
663
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ... SLOVO 60 (2010)
žalovati i žalovav’ da ga ispove i da za n’ b(og)u zadovoli učini i č(lovê)ku
komu e pregrešilь ·
XVI.
b(la)ž(e)ni ankselam’ reče ča bê potom’ moê gospoe · b(la)ž(e)na mariê
reče · potom’ prosi pilata osip’ ki b(ê)še ot’ aramatie grada da mu da sneti
telo is(uso)vo da shranit e · meû inemi reč’mi govore G(ospo)dine pilate
ako namь skoro ne dašь tela negova sneti prelipu gospoû hoĉemo zgubiti
materь toga ûnaka ki e ub’en’ ka toliku 98v bolezan’ ukazue da i mi e toliko
žaluemo i nega kako da bi vsih’ nasь sin’ bilь tada pilatь pita ako e ûre umrlь
tere izvedevь da e ûre umrlь čudi se tere odpravi sa s(a)tnikom’ vseh’ oneh’
ki bêhu on’de i zapovede dati telo is(uso)vo osipu · I reče b(la)ž(e)na mariê
· Razumei tu an’kselme, ko e(st) veliko i tužno kada osip’ snimaše telo is(u-
s) ovo stahi pod križemь gore gledaûĉi i streguĉi kada bi mu ruke odbili da
bim’ si e taknula i celovala kako i učinih’ · I kada ga sneše s križa i položiše
ga na z(e)mlû dobro tri sežani od križa · a ê vazam’ši glavu nega k nadromь
moimь počeh’ se gorko plakati · Oime sinu moi dragi kakovo vesel’e ê sada
imamь kada te pred’ sobu mrtva vidim’ tada pritekь ivan’ e(van)ĵ(e)l(i)stь
takoe pade na nega prsi plače se i govore · Oime oime od teh’ prsi včera
napaêh se sladkosti · a danasь tugi i žalosti · Tagda petarь pride i poče gorko
plakati da se ga b(ê)še odvrgalь tagda mariê magdalena veĉe vseh’ poče se
plakati nad g(ospo)dinom’ svoim’ govoreĉi 99r Oime moi g(ospodi)ne gdo
mi hoĉe sada grehi odpustiti o moi g(ospo)dine gdo mi hoĉe sada od simuna
iz’govoriti · od’ sestri moe marti ispričati · Pride takoe êkovь ki bratь sina
moga narečenь bêše · I govoraše s velikimi slzami · Oime moi g(ospo)dine
i meš’tre včeran’ni dan’ mi ta predragi obraz’ tvoi b(ê)še podoban’ a sada
mi se vidi nepodoban’ · tvoe ruke i nogi čavli prib’ene telo tvoe od vsudu
raneno e(st) od plesnu nog’ do vrha glavi ne viû · na tebe cela mesta moi
g(ospo) dine a moe telo viû da e od vsudu celo · I priseže êkovь ne piti ni ĵesti
dokle bi se k nemu ne pripodobilь druzi učenici vsi pritekahu plačuĉe se nad
nim’ · tada sin’ moi vzlûbleni za utešenie moe proslavi se pred svoimi tako
da se niedna rana ili sab’enie na nega tele ne ukaza razve petь ran’ ke hoĉe
hraniti do sudnega dne · I od’ toga vrimene zdravь bê kako da bi nikoli ne-
mučen’ Od koga · ê · i vsi učenici veliko utešenie imesmo · I kada ga hotehu
pogresti za veliku želû krepko nega telo držahi i 99v pogresti ga ne puĉahi
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ...
664
SLOVO 60 (2010)
govoreĉi ivanu moi dragi ivane neka mi ga mrtva lûbiti koga nisam’ mogla
živa imeti ni mi ga se · dadehu dotaknuti Da ako e potrebno da mu to učinišь
prošu te da me š’ nimь pogrebešь · A on’ mi odgovori vei moê draga gospoe
da inako ni moglo biti · tako rodь č(lovêč)ski imel’ e(st) biti izbavlen’ · I
tagda s teš’ka pustih’ da ga pogreboše i kada ga · v grob’ položiše hotehi za
nim’ poiti padoh’ na grob’ i počeh’ si tužeĉi k nemu priklanati da vsi počeše
plakati I kada me otiše ivan’ v gradь popelati od’ groba sina moga dragoga
veliko tužno počeh’ vapiti govoreĉi · O moi ivane dragi ne čini mi tolike
nevole da me od’deliš od sl(a)dkoga sina moga · Zač’ tu hoĉu čekati dokle
umru · I paki vsi počeše klecaûĉi vapiti i plakati · I tada me ivan’ i kako
silu vpela v gradь · a lûdi me vidiv’še oblečenu v svitu krvavu kako bihi
stala pod’ križem’ i vsa bihi okroplena krviû sina moga dragoga · edinako
vapiê 100r vzdišuĉe i hlicaûĉe i govorahu · O kolika se e nepravda učinila
v’ er(u)s(oli)me toi p(ri)lipoi gospoi i ne sinu · I tako me žalovahu A židove
za nenavistь ča biše pogrebalь sina moga osip’ · Židove ga vzidaše · v zidь
a nega žena v mesto osipa i nega sinu pokaza · I tada po četrdesetihь leteh’
pridosta rimska kneza titь i · ves’pasiên’ i raz’sipasta er(u)s(oli)mь i osipa
živa naidoše v zidu · I kako za ·ĵ· (= 30) srebrniki bo g(ospodin)a kupili bêhu
židove tako oni ·ĵ· (= 30) židovь za edan’ srebrnikь prodaêhu
IZVORI
PL – Patrologiae cursus completus, accurante J. P. MIGNE. Series Latina, t. 94,
159, 182, 198, Parisiis, 1844-1864.
CŽg – Žgombićev zbornik, 16. st., Arhiv HAZU VII 30 (fotokopije u knjižnici
Staroslavenskoga instituta, sign. F 51).
Svatovítský rukopis. 1886. Památky staré literatury české, číslo IX. Řada I., oddíl 2.
A. Patera (ur.). Prag: Nákladem Matice české.
LITERATURA
BADALIĆ, J. 1952. Inkunabule u Narodnoj Republici Hrvatskoj. Djela JAZU, knj.
45. Zagreb: JAZU.
BADURINA-STIPČEVIĆ, V. 2001. Tekstološke odrednice hrvatskoglagoljske
Muke Kristove. J. Čikeš (ur.). Muka kao nepresušno nadahnuće kulture:
zbornik radova međunarodnog znanstvenog simpozija, Zadar-Preko, 30. 3
– 2. 4. 2000. Zagreb: Udruga Pasionska baština, 41-51.
BATUŠIĆ, N. 1978. Povijest hrvatskoga kazališta. Zagreb: Školska knjiga.
665
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ... SLOVO 60 (2010)
BESTUL, T. H. 1996. Texts of the Passion: Latin Devotional Literature and
Medieval Society. Philadelphia: University of Pennsylvania Press.
BIBLIOTHECA SANCTORUM 1961–2000. I-IX. Roma: Instituto Giovanni XXIII
della Pontifi cia Università lateranense.
BOYNTON, S. 2004. From the lament of Rachel to the Lament of Mary: a transfor-
mation in the history of drama and spirituality. N. H. Petersen, C. Cluever, N.
Bell (ur.). Signs of change: transformation of Christian traditions and their
representation in the arts, 1000-2000. Studies in Comparative Literature 43.
Amsterdam-New York: Rodopi B. V., 319-341.
BRATULIĆ, J. 1972. Apokrif o prekrasnom Josipu u hrvatskoj književnosti. Radovi
Staroslavenskoga instituta 7: 31-122.
CARDELLE DE HARTMANN, C. 2007. Lateinische Dialoge 1200-1400:
Literaturhistorische Studie und Repertorium. Mittellateinische Studien und
Texte, vol. 37. Leiden-Boston: Brill.
CLIVAZ, C. 2005. The Angel and the Sweat Like: »Drops of Blood«. Harvard
Theological Review 98: 419-440.
DAMJANOVIĆ, S. 2003. Staroslavenski jezik. Zagreb: Hrvatska sveučilišna
naklada.
DAMJANOVIĆ, S. 2008. Jezik hrvatskih glagoljaša. Zagreb: Matica hrvatska.
DE ROS, F. 1949. Le planctus Mariae du pseudo-Anselme à Suso et à Louis de
Grenade. Revue d’Ascétique et de Mystique 25: 270-283.
DICTIONNAIRE DE THÉOLOGIE CATHOLIQUE: CONTENANT L’EXPOSÉ
DES DOCTRINES DE LA THÉOLOGIE CATHOLIQUE LEURS
PREUVES ET LEUR HISTOIRE. 1923. A. Vacant, E. Mangenot, E. Amann
(ed.). Pariz: Librairie Letouzey et Ané.
DÜRRIGL, M.-A. 2008. Abrahamova vizija između »kazivanja« i »prikazivanja«.
Slovo 58: 45-61.
ENCICLOPEDIA CATTOLICA Città del Vaticano. 1949-1954. Firenca: G. C.
Sansoni.
FUENTES, A. F. 1981. A study of the role of the Virgin Mary in the thirteenth- and
fourteenth century english Crucifi xion Lyrics (Part I i II). Atlantis II, 2: 10-
20; III, 1: 16-23.
HAMM, J. 1987. Acta Pilati i Cvitje. Hrvatska proza Marulićeva vremena. Stari
pisci hrvatski, knj. 40. Zagreb: HAZU.
HERCIGONJA, E. 1975. Srednjovjekovna književnost: povijest hrvatske književno-
sti: knj. 2. Zagreb: Sveučilišna naklada Liber i Mladost.
HERCIGONJA, E. 1978. Metodološke pretpostavke jezikoslovne analize hrvatsko-
glagoljskih zbornika 14.-16. stoljeća. Filologija 8: 147-152.
HERCIGONJA, E. 1983. Nad iskonom hrvatske knjige. Zagreb: Sveučilišna nakla-
da Liber.
HERCIGONJA, E. 2004. Na temeljima hrvatske književne kulture. Zagreb: Matica
hrvatska.
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ...
666
SLOVO 60 (2010)
HERCIGONJA, E. 2006. Tropismena i trojezična kultura hrvatskoga srednjovje-
kovlja. Zagreb: Matica hrvatska.
HRVATSKO SREDNJOVJEKOVNO PJESNIŠTVO: PJESME, PLAČEVI I
PRIKAZANJA NA STAROHRVATSKOM JEZIKU. 2010. Tekstove kritički
priredili i osvrte na tekstove sastavili A. Kapetanović, D. Malić, K. Štrkalj-
Despot. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
HUNDERSMARCK, L. F. 1989. Preaching the Passion: Late Medieval »Lives of
Christ« as Sermon Vehicles. T. L. Amos, E. A. Green, B. M. Kienzle (ed.).
De ore domini: Preacher and Word in the Middle Ages. Studies in Medieval
Culture, 27. Kalamazoo, Michigan: Medieval Institute Publications, 147-
167.
IZYDORCZYK, Z. 1997. The Evangelium Nicodemi in the Latin Middle Ages. Z.
Izydorczyk (ed.). The Medieval Gospel of Nicodemus: texts, intertexts, and
contexts in Western Europe. Medieval and Renaissance texts and studies,
158. Tempe, Arizona, 43-101.
MIGNE, J.-P. 1844-1864. Patrologiae Cursus Completus. Series Latina. Paris.
KOLUMBIĆ, N. 1964. Postanak i razvoj hrvatske srednjovjekovne pasionske
poezije i drame. Zadar: Filozofski fakultet.
KOLUMBIĆ, N. 1994. Po običaju začinjavac. Split: Književni krug.
KOVAČEVIĆ, A. 2008. Uzvici u hrvatskoglagoljskim tekstovima. Slovo 58: 87-
135.
KUŠAR, S. 1996. Srednjovjekovna fi lozofi ja. Zagreb: Školska knjiga.
LEONARDI, C. 2004. Medioevo latino: La cultura dell’Europa cristiana. Firenze:
SISMEL.
LEONARDI, C. 2008. Letteratura latina medievale (secoli VI-XV). Un manuale a
cura di Claudio Leonardi. Firenze: SISMEL.
LEXIKON DES MITTELALTERS I-IX. 1999. Stuttgart: Verlag J. B. Metzler.
LIGTENBERG, R. 1926-1927. Rondom de Meditationes vitae Christi van den
Pseudo-Bonaventura. Studia Catholica 3: 230-251, 334-359.
MÂLE, É. 1922. L’art religieux de la fi n du moyen age en France étude sur
l’iconographie du moyen age et sur ses sources d’inspiration. Paris: Libraire
Armand Colin.
MARROW, J. 1977. Circumdederunt me canes multi: Christ’s Tormentors in
Nothern European Art of the Late Middle Age and Early Reinaissance. Art
Bulletin LIX, 2: 67-181.
MILČETIĆ, I. 1911. Hrvatska glagolska bibliografi ja. I dio. Opisi rukopisa. Starine
33. Zagreb: JAZU.
NAZOR, A. 1963. Jezični kriteriji pri određivanju donje granice crkvenoslavenskog
jezika u hrvatskoglagoljskim tekstovima. Slovo 13: 68-86.
NAZOR, A. 2000. The Glagolitic Script of Croatia. Catalogue of the Exhibition.
Bibliography. Glagolitic Today. S. Lipovčan (ur.). Discovering the glagolitic
script of Croatia: exhibition in Trinity College Library, Dublin, November
667
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ... SLOVO 60 (2010)
20, 2000 – February 20, 2001. Zagreb: Erasmus naklada, 17-105, 124-125.
NEFF, A. 1986. The »Dialogus Beatae Mariae et Anselmi de Passione Domini«.
Miscelanea Francescana LXXXVI, 1: 105-108.
OTTŮV SLOVNÍK NAUČNÝ. 1889. Druhý díl. Alqueire-Ažušak. Prag: J. Otto.
PASIJE. 1998. Priredili N. Batušić i A. Kapetanović. Zagreb: Erasmus naklada.
PETROVIĆ, I. 1972. Bogorodičina čudesa u Ivančićevu zborniku, hrvatskoglagolj-
skom spomeniku 14./15.st. Radovi Staroslavenskoga instituta 7: 123-210.
PETROVIĆ, I. 1984. Hagiografsko-legendarna književnost hrvatskog srednjovje-
kovlja i senjski »Marijini mirakuli« – izvori, žanrovske, tematske i tipološke
karakteristike. Slovo 34: 181-201.
PETROVIĆ, I. 2006. L’hagiographie, latine te vernaculaire de l’espace croate, des
origines à 1350. G. Philippart (ed.). Hagiographies. Histoire internationale
de la littérature hagiographique, latine et vernaculaire, en Occident des ori-
gines à 1550, vol. IV. Corpus Christianorum. Turnhout: Brepols, 183-272.
RJEČNIK. 2004. Mali staroslavensko-hrvatski rječnik. Sastavili S. Damjanović,
I. Jurčević, T. Kuštović, B. Kuzmić, M. Lukić, M. Žagar. Zagreb: Matica
hrvatska.
SCHADE, O. 1854. Geistliche Gedichte des XIV. und XV. Jahrunderts vom
Niderrhein. Hannover: Rümpler.
SEEGETS, P. 1964. Passionstheologie und Passionsfrömigkeit im ausgehenden
Mittelalter. Tübingen: Mohr Siebeck.
SKERRETT, R. A. Q. 1966. Fiarfaidhi san Anselmus. Celtica 7: 163-187.
SOLAR, M. 2003. Povijest svjetske književnosti. Zagreb: Golden marketing.
STAROČESKÝ SLOVNÍK. 1968. B. Havránek (ed.). Prag: Nakladatelství česko-
slovenské akademie vêd.
STICCA, S. 1970. The Latin Passion play: its origins and development. Albany:
State University of New York.
STICCA, S. 1972. The Medieval Drama. Albany: State University of New York at
Binghamton.
ŠKUNCA, B. 1981. Štovanje Isusove muke na otoku Hvaru. Split: Crkva u svijetu.
ŠTEFANIĆ, V. i sur. 1969. Hrvatska književnost srednjega vijeka. Pet stoljeća
hrvatske književnosti, I. Zagreb: Zora i Matica hrvatska.
ŠTEFANIĆ, V. 1970. Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije. II. Zagreb:
JAZU.
ŠTRKALJ-DESPOT, K. 2009. Gospin plač iz Osorsko-hvarske pjesmarice.
Čakavska rič XXXVII, 1-2: 123-146.
VAUCHEZ, A. 1978. La spiritualita dell’ occidente medioevale secoli VIII – XII.
Milano: Vita e Pensiero.
WARNING, R.; M. BROWN. 1979. On the Alterity of Medieval Religious Drama.
New Literary History X, 2: 265-292.
A. RADOŠEVIĆ, Pseudo-Anselmov Dialogus beatae Mariae et ...
668
SLOVO 60 (2010)
Summary
PSEUDO-ANSELM’S DIALOGUS BEATAE MARIAE ET ANSELMI DE
PASSIONE DOMINI IN CROATIAN GLAGOLITIC ŽGOMBIĆ MISCELLANY
FROM THE 16TH CENTURY
Croatian translation of Pseudo-Anselm’s Dialogus beatae Mariae et Anselmi
de Passione Domini is preserved in the Glagolitic Žgombić Miscellany from
the 16th century. It is the only Croatian translation of the medieval text that
was very popular in the western European literature. It had a great infl u-
ence on Planctus Mariae an other passion texts. Dialogus is written in the
form of a dialogue: Mary explains the incidents of Christ’s passion, death
of Christ and his descension to Limb. She is the authoritative narrator who
mainly quotes parts from the Gospels. Events and details that are not conta-
ined in the Bible, Mary takes from apocrypha and other Latin text. Croatian
translation is compared with three Latin and one Czech text. It is conclu-
ded that Croatian translation best corresponds to the Latin text published in
Patrologia Latina. Some deviations from the Latin text of Dialogus (para-
phrases, added parts) are the result of the translator’s wording as well as the
infl uence of Pseudo-Bernard’s Liber de Passione Christi that is characteri-
zed by a more emotional modus of Mary’s telling. The style analysis of the
Croatian translation is presented at the end.
Key words: Žgombić Miscellany, Dialogus beatae Mariae et Anselmi de
Passione Domini, Planctus Mariae
Prikazani rezultati proizišli su iz znanstvenoga projekta »Hrvatska i europ-
ska književnost srednjega vijeka«, provođenoga uz potporu Ministarstva
znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske
Izvorni znanstveni članak Primljen: 15. VI. 2010.
Autor: Andrea Radošević Prihvaćen 17. IX. 2010.
Staroslavenski institut
Demetrova 11
HR-10000 Zagreb
