Content uploaded by Prpić Zvonimir
Author content
All content in this area was uploaded by Prpić Zvonimir on Nov 14, 2016
Content may be subject to copyright.
MOGUĆNOSTI PROIZVODNJE OVČJEG MLIJEKA U REPUBLICI
HRVATSKOJ
Prof. dr. sc. Boro Mioč, Doc. dr. sc. Zvonimir Prpić
Uvod
U Hrvatskoj postoji višestoljetna tradicija mužnje ovaca i prerade ovčjeg mlijeka,
odnosno proizvodnje ovčjeg sira i skute. Možemo slobodno reći da otkako postoje ovce na
našim prostorima, od tada datiraju mužnja i prerada mlijeka. Budući da najveći dio ukupne
hrvatske populacije ovaca čine grla (pasmine) kombiniranih proizvodnih odlika (meso-
mlijeko-vuna), u velikom broju stada ovce se koriste za proizvodnju mesa i mlijeka. Koji će
proizvod biti primaran ovisi o pasmini, stanju na tržištu te tradiciji i mogućnostima
(potrebama) samog gospodarstva. Proizvodnja ovčjeg mlijeka u Republici Hrvatskoj
prvenstveno je organizirana u sustavima osrednjih ulaganja (ekstenzivno i poluintenzivno
ovčarstva) uz vrlo malu zastupljenost gospodarstava s intenzivnom proizvodnjom i visokim
ulaganjima. Pritom se u hranidbi, mužnji i upravljanju reprodukcijom u mnogim stadima
muznih ovaca, nažalost, nedovoljno primjenjuju suvremena znanja i tehnologije.
Unatoč raspoloživom genetskom potencijalu i pozitivnim primjerima iz mediteranskih
zemalja i povoljnoj otkupnoj cijeni mlijeka i danas je interes za proizvodnjom ovčjeg mlijeka
slab te je relativno mali broj stada i ovaca obuhvaćen mužnjom što u konačnici rezultira
manjom dohodovnošću (konkurentnošću) naših uzgajivača u odnosu na one iz Europske Unije
budući da je najčešći proizvod jedno janje po ovci godišnje. Sukladno navedenome znatno je
manja ukupna gospodarska važnost ovaca u ukupnom gospodarstvu Republike Hrvatske.
Stoga je jedna od karakteristika današnjeg ovčarstva na mnogim obiteljskim gospodarstvima
neravnomjeran izvor dohotka tijekom godine kao posljedica reprodukcijske sezonalnosti
ovaca i ne korištenja fiziološkog trajanja laktacije i za mužnju, odnosno proizvodnju mlijeka,
a ne samo za sisanje i hranidbu janjeta.
Međutim, zahvaljujući velikom uzgojnom i savjetodavnom radu te unaprjeđenju
kapaciteta prerade ovčjeg mlijeka na mnogim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima u
mliječnom ovčarstvu je u posljednja dva/tri desetljeća učinjen ogroman iskorak i pozitivan
trend. Iako je proizvodnja mlijeka još uvijek prilično neravnomjerno raspoređena
(regionalnog karaktera), zahvaljujući, između ostaloga, i poduzetim aktivnostima u uzgojnom
i savjetodavnom radu te unaprjeđenju prerade ovčjeg mlijeka na obiteljskim gospodarstvima,
ovce danas muzu ne samo u područjima duge tradicije proizvodnje i prerade ovčjeg mlijeka
(Pag i Istra npr.), nego i u kontinentalnim područjima (Varaždin, Čakovec, Daruvar, Voćin,
Slatina, Virovitica, Grubišno polje, Požega, Udbina, Dalmatinska zagora…).
Stanje i trendovi proizvodnje ovčjeg mlijeka u svijetu
Statistički podatci o broju ovaca i njihovoj proizvodnji, premda službeni, nisu uvijek u
potpunosti pouzdani, jer se često temelje na procjenama, a ne na stvarnom stanju. Ovce danas
uzgajaju na svim kontinentima i u gotovo svim zemljama svijeta. Prema službenim FAO
podacima za 2014. godinu u svijetu se uzgaja ukupno 1,209.908.142 ovaca, od toga najviše u
Aziji (45,3%) i Africi (28,3%), dok se u Europi uzgaja oko 130 milijuna ovaca (10,9%).
Dakle, na tri navedena kontinenta uzgaja se gotovo 85% ukupne svjetske populacije ovaca.
Mlijeko je vrlo važan proizvod ovaca i njegova proizvodnja u svijetu posljednjih
nekoliko desetljeća u stalnom je porastu. Samo u posljednjem desetljeću ukupna količina
proizvedenoga ovčjeg mlijeka u svijetu povećana je za 26%, od toga najviše u Africi (41%,) a
najmanje u Europi (55%). Navedeno nije toliko posljedica povećanja broja grla obuhvaćenih
mužnjom, koliko je rezultat selekcijskog napretka i tehnoloških promjena. Zahvaljujući
navedenom znatno je povećano razdoblje sekrecije mužnje (duža laktacija), smanjeno je
trajanje razdoblja sisanja i posljedično navedenom znatno povećana prosječna dnevna i
ukupna proizvedena količina mlijeka u laktaciji te cjeloživotna proizvodnja mlijeka. Naime, iz
grafikona 1, kao i podataka prikazanih u tablici 1 razvidno je da ovce muzu u Aziji, Europi i
Africi, dok je količina proizvedenoga ovčjeg mlijeka u Južnoj Americi gotovo zanemariva, a
uopće nije evidentirana u Sjevernoj i središnjoj Americi te u Oceaniji. Međutim, u posljednje
se vrijeme u Australiji i na Novom Zelandu formiraju ovčarske farme za proizvodnju mlijeka
pa zato uvoze najkvalitetnije svjetske pasmine ovaca za proizvodnju mlijeka (avasi,
istočnofrizijska, engleska visokomliječna ovca i dr).
Grafikon 1. Proizvodnja ovčjeg mlijeka u svijetu (FAOSTAT, 2016)
Europa i Azija zajedno proizvode oko tri četvrtine ukupne svjetske količine ovčjeg
mlijeka, premda su prije dvadesetak godina na ova dva kontinenta zajedno proizvodilo više od
80% svjetske proizvodnje ovčjeg mlijeka. Gotovo 15% ukupne svjetske proizvodnje ovčjeg
mlijeka danas se proizvodi u Kini, u Turskoj se proizvodi oko 10%, a u Grčkoj 7%.
Tablica 1. Promjene u proizvodnji ovčjeg mlijeka u svijetu (u tonama; FAOSTAT, 2016)
Kontinent
2000. godina
2013. godina*
% promjene
2013./2000.
Azija
3 533 965
4 823 340
+ 36%
Afrika
1 709 969
2 400 650
+ 41%
Europa
2 880 886
3 021 664
+ 5%
Oceanija
-
-
-
Amerika
35 120
42 095
+ 20%
SVIJET
8 159 940
10 287 749
+ 26,0%
*Posljednji dostupni podaci za 2013. godinu
Proizvodnja ovčjeg mlijeka u Europi i Europskoj uniji
Europu se smatra kolijevkom suvremenog mliječnog ovčarstva jer su tu nastale
najpoznatije svjetske pasmine ovaca za proizvodnju mlijeka koje su rasprostranjene po
cijelom svijetu. Tu je nastala i tehnologija usko namijenjena proizvodnji mlijeka, a i najveći
Azija
44,8%
Afrika
21,1%
Europa
33,1%
Amerika
0,4%
dio znanstvene produkcije iz tog područja nastao je iz glave i ruke europskih znanstvenika.
Ukupno se u Europi (FAO, 2016) godišnje proizvede oko 3 milijarde kg ovčjeg mlijeka ili
oko 30% ukupne svjetske proizvodnje ovčjeg mlijeka. Najveći proizvođači ovčjeg mlijeka u
Europi su Grčka (25,1%), Rumunjska (22,5%), Španjolska (21,4%) i Italija (13,8%).
Tablica 2. Proizvodnja ovčjeg mlijeka u Europskoj uniji (FAOSTAT, 2016)*
Država
Proizvedenog ovčjeg
mlijeka (u tonama)
% EU
Austrija
10 982
0,4
Bugarska
94 361
3,3
Cipar
22 800
0,9
Francuska
259 083
9,3
Grčka
705 000
25,1
Mađarska
1 400
0,04
Hrvatska
9 000
0,3
Italija
383 837
13,8
Malta
1 608
0,04
Češka
2 700
0,1
Poljska
449
0,02
Portugal
69 748
2,5
Rumunjska
632 582
22,5
Slovenija
473
0,02
Slovačka
10 000
0,4
Španjolska
600 568
21,4
Europska Unija (ukupno)
2 804 591
100
*Posljednji dostupni podaci za 2013. godinu.
Države članice Europske unije proizvode oko 2.800.000 kg mlijeka ili oko 93% ukupne
godišnje proizvodnje ovčjeg mlijeka u Europi (3.021.664 tona). Prema tome, najveći europski
proizvođači su ujedno zemlje koje su članice Europske unije (Grčka, Rumunjska i Španjolska)
koje zajedno proizvedu 69% ukupne godišnje proizvodnje ovčjeg mlijeka u EU.
Proizvodnja ovčjeg mlijeka u Hrvatskoj
Temelj ovčarske proizvodnje u Hrvatskoj, općenito, su izvorne pasmine ovaca koje se
uglavnom uzgajaju u sustavima niskih i osrednjih ulaganja. Trenutačno se, od ukupno
600.000 ovaca uzgajanih u Hrvatskoj (HPA, 2016), muze njih oko 10 do 12%, odnosno
između 60.000 i 70.000 ovaca. Navedeni podatak je jasan pokazatelj kako je proizvodnja
mesa (ponajviše janjetine) najvažnija proizvodna namjena ovaca u Hrvatskoj, a da je mlijeko
drugi najvažniji proizvod. Nažalost, proizvodni učinak u proizvodnji mesa po jednoj
rasplodnoj ovci je relativno nizak u većini stada i to primarno kao posljedica male veličine
legla, niskog indeksa janjenja, velikog međujanjidbenog intervala (izrazita reprodukcijska
sezonalnost: jedno janjenje i janje godišnje), sporijeg prirasta, relativno male klaoničke mase,
niskog do srednjeg randmana i dr.
Međutim, na temelju dostupnih nam FAO podataka može se zaključiti kako je mliječno
ovčarstvo u Hrvatskoj, od osamostaljenja i nastanka suvremene države Hrvatske do danas
(2016. godina), relativno poprilično uznapredovalo. Naime, trenutačna ukupna proizvodnja
ovčjeg mlijeka u Hrvatskoj je oko 9 milijuna kg (posljednji dostupni podaci za 2013. godinu),
dok je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća bila oko 4,5 milijuna litara. Iz
navedenog je razvidno da je proizvodnja ovčjeg mlijeka u Republici Hrvatskoj povećana
točno za 50%. Navedeno povećanje ukupne količine proizvedenoga ovčjeg mlijeka primarno
je rezultat povećanja količine proizvedenog mlijeka po grlu, a što je posljedica promjene
tehnološkog pristupa (raniji pripust i janjenje, bolja hranidba, ranije odvajanje janjadi i kraće
razdoblje sisanja), selekcije za mliječnost i uvoza visokomliječnih pasmina (Lacaune i
istočnofrizijska ovca). Svakako, ovo povećanje proizvodnje ovčjeg mlijeka u Hrvatskoj
rezultat je, između ostaloga, unaprjeđenja prerade ovčjeg mlijeka na mnogim obiteljskim
poljoprivrednim gospodarstvima. Naime, iz podataka Hrvatske poljoprivredne agencije
prikazanih u grafikonu 2 razvidno je smanjenje broja isporučitelja ovčjeg mlijeka u 2015.
Tijekom 2015. godine ovčje mlijeko je otkupljivano od 417 proizvođača što je ujedno i
najmanji broj isporučitelja u prikazanom desetogodišnjem razdoblju.
Grafikon 2. Broj isporučitelja ovčjeg mlijeka u RH u razdoblju od 2006. do 2015. godine
(HPA, 2016)
Uz smanjenje broja isporučitelja ovčjeg mlijeka, tijekom posljednjih nekoliko godina
zamjetna je stagnacija količine isporučenog ovčjeg mlijeka u Hrvatskoj (grafikon 3) što
upućuje na činjenicu da je, nažalost, mliječno ovčarstvo u Hrvatskoj nedovoljno razvijano kao
zamjena za „izgubljene“ proizvođače kravljeg mlijeka. Međutim, nikako ne smijemo
zaključiti da proizvodnja ovčjeg mlijeka u Hrvatskoj stagnira jer je sve veći udio obiteljskih
gospodarstava koji otvaraju male pogone za preradu te prerađuju ne samo mlijeko iz vlastite
proizvodnje nego i ono iz susjednih farmi. Svakako, jedan od razloga tomu jest nepostojanje
zanimanja velikih mljekara (otkupljivača) unatoč činjenici da potražnja za ovčjim mlijekom i
mliječnim proizvodima uvelike nadmašuje trenutačnu domaću proizvodnju pa je stoga i cijena
ovih proizvoda na tržištu zadovoljavajuća. Tako se mnogi proizvođači ovčjeg mlijeka nalaze
u situaciji da u blizini farme nemaju dostupne mljekare, odnosno nemaju kome plasirati
mlijeko.
390
400
410
420
430
440
450
460
470
2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015.
447
465 462 461
442
459 454
439 441
417
Grafikon 3. Isporučene količine ovčjeg mlijeka u Hrvatskoj u razdoblju od 2006. do 2015.
godine (u 000 kg)
Ipak, smanjenje broja isporučitelja ovčjeg mlijeka u 2015. godini, prikazano u grafikonu
2, nije u potpunosti razmjerno količini ukupno isporučenog ovčjeg mlijeka (grafikon 3).
Naime, ukupna količina isporučenog ovčjeg mlijeka u 2015. godini (nešto manje od 3
milijuna kg godišnje), bila je otprilike na razini prethodnih godina unatoč znatnom smanjenju
broja isporučitelja. Navedeno se može objasniti i činjenicom da se udio isporučitelja mlijeka u
Hrvatskoj s isporučenom količinom ovčjeg mlijeka većom od 10.000 kg godišnje u
posljednjih desetak godina konstantno povećava (grafikon 4). Primjerice, 2006. godine udio
isporučitelja s više od 10.000 kg mlijeka godišnje bio je 10,18%, a 2015. godine 17,23%, što
znači da je u posljednjih desetak godina gotovo udvostručen.
Grafikon 4. Udio isporučitelja ovčjeg mlijeka u Hrvatskoj u razdoblju od 2006. do 2015.
godine s isporučenom količinom mlijeka većom od 10.000 kg (HPA, 2016)
2278
2645 2746 2742 2781 2786 2930 2723
3024 2821
0
500
1000
1500
2000
2500
3000
3500
2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015.
10,18%
11,47%
12,45%
12,04%
14,45%
14,88%
17,04%
14,45%
18,31%
17,23%
0
2
4
6
8
10
12
14
16
18
20
2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015.
Usporedno sa smanjenjem broja isporučitelja ovčjeg mlijeka, tijekom posljednjih
nekoliko godina zamjetno je smanjenje broja obavljenih analiza uzoraka ovčjeg mlijeka (iz
kontrole mliječnosti) u Središnjem laboratoriju za kontrolu kvalitete mlijeka (grafikon 5).
Navedeno nije nužno odraz smanjenja broja isporučitelja ovčjeg mlijeka, već se može
pojasniti smanjenjem broja uzgajivača ovaca upisanih u upisnike uzgojno valjanih ovaca, koji
je osobito izražen u uzgajivača ovaca namijenjenih proizvodnji mlijeka (paška, istarska i
istočnofrizijska ovca) u posljednjih 5 godina. Prema podacima Hrvatske poljoprivredne
agencije (HPA, 2016), tijekom 2010. godine kontrolom mliječnosti bilo je obuhvaćeno
ukupno 4.967 ovaca, dok je 2015. godine bilo obuhvaćeno 3.462 ovaca, što jest smanjenje za
oko 30% i što nažalost nije dobro.
Grafikon 5. Broj obavljenih analiza uzoraka ovčjeg mlijeka iz kontrole mliječnosti po
godinama
Unatoč kontinuiranom povećanju udjela isporučitelja s više od 10.000 kg isporučenog
ovčjeg mlijeka godišnje i dalje većina isporučitelja ovčjeg mlijeka (82,7%) se nalazi u
količinskom razredu s godišnjom isporukom mlijeka do 10.000 kg, a isporučuju 43,08% od
ukupno isporučenog mlijeka na tržište (grafikoni 6 i 7). Dakle, gotovo 50% proizvođača
(isporučitelja) otkupljivačima isporučuje manje od 10.000 kg ovčjeg, a što opet nije siguran
pokazatelj da toliko i proizvodi jer je poznata činjenica da mnogobrojni uzgajivači jedan dio
mlijeka prerađuju na vlastitom gospodarstvu, a dio prodaju.
12363
16834 18607
23904 23425
19298
22855
20908
18636
18097
0
5000
10000
15000
20000
25000
30000
2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015.
Grafikon 6. Udio proizvođača ovčjeg mlijeka u Hrvatskoj po količinskim razredima u 2015.
godini (HPA, 2016)
Grafikon 7. Distribucija ukupno isporučenih količina ovčjeg mlijeka u Hrvatskoj u 2015.
godini (HPA, 2016)
Ovčje mlijeko je tijekom 2015. otkupljivalo 8 mljekara i 7 registriranih obiteljskih
sirana, pri čemu je od ukupno 417 isporučitelja, njih čak 83% mlijeko isporučivalo u svega tri
mljekare (grafikon 8). O neravnomjerno raspoređenom otkupu, odnosno preradi ovčjeg
mlijeka u Hrvatskoj svjedoči i podatak da su dvije mljekare otkupile gotovo dvije trećine
(61%) ukupno isporučene količine ovčjeg mlijeka (grafikon 9).
82,7%
12,14% 1,4%
< 10000 kg/god.
10000-20000 kg/god.
≥ 20000 kg/god.
43,08%
24,69%
1,4%
< 10.000 kg/god.
10.000-20.000 kg/god.
≥ 20.000 kg/god.
Grafikon 8. Udio isporučitelja ovčjeg mlijeka u 2015. godini po mljekarama (HPA, 2016)
Grafikon 9. Isporučene količine ovčjeg mlijeka (u %) u 2015. godini po mljekarama (HPA,
2016)
Na temelju dostupnih podataka o broju isporučitelja, kao i o isporučenim količinama
ovčjeg mlijeka po županijama (grafikoni 9 i 10) nameće se zaključak kako je proizvodnja
ovčjeg mlijeka u Republici Hrvatskoj izrazito neravnomjerno (regionalno) zastupljena.
Proizvodnja, odnosno isporuka ovčjeg mlijeka dominira na otocima i u priobalnom području
budući da više od polovine (54%) isporučitelja ovčjeg mlijeka je s područja jedne županije
VINDIJA d.d.
21%
SIRANA
GLIGORA d.o.o.
26%
VESNA
LOBORIKA
1%
PAŠKA SIRANA
d.d.
36%
AGROLAGUNA
d.d.
4%
MIH SIRANA
6%
PUĐA d.o.o.
4%
Ostali
2%
VINDIJA d.d.
36%
SIRANA
GLIGORA d.d.
12%
PAŠKA SIRANA
d.d.
25%
AGROLAGUNA
d.d.
9%
MIH SIRANA
4%
PUĐA d.o.o.
4%
Ostali
10%
(Zadarska županija), koja u otkupu sudjeluje s 31% ukupno isporučene količine ovčjeg
mlijeka u Hrvatskoj. Pritom valja naglasiti da većinu isporučitelja ovčjeg mlijeka iz Zadarske
županije čine proizvođači s otoka Paga pa je i glavnina isporučene količine ovčjeg mlijeka iz
Zadarske županije mlijeko proizvedeno na otoku Pagu. Uz Zadarsku, najviše isporučitelja
ovčjeg mlijeka je iz Ličko-senjske županije (13%) koja, također, administrativno obuhvaća
dio otoka Paga.
Grafikon 9. Broj isporučitelja ovčjeg mlijeka po županijama u 2015. godini (HPA, 2016)
U kontinentalnom dijelu Hrvatske najveći broj isporučitelja je s područja Bjelovarsko-
bilogorske županije (11%), koja u otkupu sudjeluje s čak 22% ukupno isporučene količine
ovčjeg mlijeka (grafikoni 9 i 10). Proizvodnja ovčjeg mlijeka u Bjelovarsko-bilogorskoj
županiji temelji se prvenstveno na travničkoj pramenci i istočnofrizijskoj ovci (slično vrijedi i
za Virovitičko-podravsku županiju). Uglavnom je riječ je o velikim stadima muznih ovaca,
osobito travničke pramenke (često i do 1000 ovaca) što objašnjava relativno visok udio (22%)
mlijeka iz ove županije u ukupnoj količini isporučenog ovčjeg mlijeka.
Splitsko-
dalmatinska
1%
Zadarska
54%
Virovitičko-
podravska
6%
Požeško-
slavonska
4%
Bjelovarsko-
bilogorska
11%
Istarska
6%
Ličko-senjska
13%
Ostali
5%
Grafikon 10. Isporučene količine ovčjeg mlijeka po županijama u 2015. godini (HPA, 2016)
Ograničavajući čimbenici proizvodnje i prerade ovčjeg mlijeka
U ovčarstvu su, često više nego u drugim granama stočarstva, naglašeni dugogodišnji
problemi u smislu imovinsko-pravnih odnosa u raspolaganju poljoprivrednim zemljištem, kao
i konstantan sukob vezan za prava korištenja pašnih površina u vlasništvu Hrvatskih šuma i
dr. Uz to, naravno, važnu prepreku razvoju ovčarstva, ali i nekih drugih grana stočarstva,
predstavlja usitnjenost pašnjaka i travnjačkih površina.
Osim toga, poseban problem predstavljaju predatori sa zemlje (vukovi, čagljevi, divlje
svinje, podivljali psi, medvjedi, zmije i dr.) i iz zraka (orao, jastreb) koji nanose velike štete
uzgajivačima u područjima gdje se ovce tradicionalno (uglavnom ekstenzivno) uzgajaju.
Također, posljednjih godina osobito je izražen problem unosa različitih bolesti, kao i zonoza
(Q groznica i dr.) u Hrvatsku sa područja Bosne i Hercegovine kao posljedica divljeg
(nekontroliranog) uvoza ovaca i nedovoljno razvijenog sustava veterinarske i sanitarne
kontrole na državnoj granici sa BiH.
Hrvatski ovčari, unatoč povoljnoj cijeni ovčjeg mlijeka, teško se odlučuju za proizvodnju
mlijeka, najčešće zbog toga što je ova proizvodnja znatno zahtjevnija, traži više ulaganja,
truda i znanja te visok udio manualnog rada. S time je, dakako, povezan i nedostatak
obrazovane i kvalitetne radne snage koji je u ovčarstvo znatno više naglašen nego u drugim
Zagrebačka
2%
Splitsko-
dalmatinska
1%
Zadarska
31%
Virovitičko-
podravska
13%
Požeško-slavonska
4%
Bjelovarsko-
bilogorska
22%
Istarska
12%
Ličko-senjska
9%
Karlovačka
3%
Ostali
3%
stočarskim granama. Sa time je nerijetko povezana, osobito je u našem društvu, izražena
neatraktivnost i nepopularnost ovčarskog zanimanja, osobito kod mladih ljudi unatoč
relativno povoljnim ekonomskim uvjetima (primjerice, relativno visoka cijena ovčjeg mlijeka
na domaćem tržištu).
Mogućnosti unaprjeđenja proizvodnje i prerade ovčjeg mlijeka
Mogućnosti i potrebu korištenja raspoloživih potencijala za proizvodnju i preradu
ovčjeg mlijeka u Hrvatskoj treba prvenstveno promatrati sa šireg aspekta budući da je
samodostatnost Europske Unije u količinama ovčjih proizvoda (mlijeko, meso, sir…) tek
malo viša od 50% i s obzirom na veličinu tržišta Europske unije može se pretpostaviti da je
plasman možebitnih viškova domaće proizvodnje navedenih proizvoda gotovo zajamčen. U
prilog budućeg razvoja mliječnog ovčarstva ide i činjenica da je ovčarstvo upravo
najzastupljenije u područjima s razvijenim turizmom (priobalje i otoci) što olakšava plasman
ovčjeg mlijeka i mliječnih prerađevina. Naime, u pet priobalnih županija uzgaja se više od
polovine ukupnog broja ovaca evidentiranih u Hrvatskoj (HPA, 2016).
Dobrom i učinkovitom organizacijom, odnosno poslovnim udruživanjem više malih
srodnih proizvođača u udruge, kao i preradom ovčjeg mlijeka u tradicijske autohtone
proizvode dodane vrijednosti (s ekološkim bonusom i/ili oznakama izvornosti i zemljopisnog
podrijetla), moguće je osigurati trajnu sigurnost i zadovoljavajući profit u proizvodnji. U
prilog tome idu i suvremene potrošačke preferencije koje sve više prepoznaju vrijednost hrane
proizvedene na tradicijski način povezujući je s aspektima izvornosti i zemljopisnog podrijetla
proizvoda što također ide u prilog potražnji za ovčjim proizvodima. Pritom treba imati na umu
da najveći dio populacije ovaca u Hrvatskoj čine upravo izvorne pasmine.
S obzirom na povoljne agro-ekološke uvjete za uzgoj ovaca, u Hrvatskoj postoji
ogroman neiskorišten potencijal za razvitak mliječnog ovčarstva. Na prostranim površinama
paše i brsta uglavnom je razvijeno ekstenzivno ovčarstvo čiji je jedini proizvod mlado janje
pri čemu je, dakle, profitabilnost ovčarske proizvodnje u ovakvim uvjetima, podređena
minimalnim ulaganjima i podložna varijabilnosti cijena, često upitna.
U područjima s povoljnim uvjetima za proizvodnju velikih količina kvalitetne stočne
hrane treba poticati i razvijati velike proizvodne sustave s (polu)intenzivnom proizvodnjom
radi kontinuirane opskrbe ovčjim mlijekom i mliječnim proizvodima. Ujedno je potrebno
povećati učinkovitost proizvodnje ovčjeg mlijeka (i mesa) u manjim proizvodnim sustavima
(što više održivih malih obiteljskih gospodarstava) u tradicionalno uzgojnim brdsko-
planinskim krajevima i (sub)mediteranskom području Hrvatske. S time povezano, a u mjeri
kad je to moguće potrebno je razvijati mljekarske (preradbene) kapacitete osobito u ruralnim
sredinama tradicionalne proizvodnje i turističke potrošnje.
U postojećim (kao i budućim) stadima (farmama) ovaca, osobito hrvatskih izvornih
pasmina (creska ovca, krčka ovca, dalmatinska pramenka, lička pramenka i dr.) poželjno je
primjenjivati tehnologiju dvojnog (kombiniranog) korištenja ovaca za proizvodnju
mesa/mlijeka, odnosno mlijeka/mesa. Međutim, pritom je potrebno naglasiti i pozitivne
pomake u primjeni suvremenih tehnologija u proizvodnji ovčjeg mlijeka. Naime, u sve više
stada ovaca mliječnog, kao i kombiniranog proizvodnog tipa zamijećeno je skraćivanje
razdoblja sisanja janjadi, a što se izravno odražava na količinu proizvedenog (prodanog-
otkupljenog i/ili prerađenog) mlijeka. Naime, prema podacima Hrvatske poljoprivredne
agencije za 2015. godinu prosječno trajanje razdoblja sisanja janjadi uzgojno valjane
populacije istočnofrizijskih ovaca u Hrvatskoj (obuhvaćene kontrolom mliječnosti) bilo je 37
dana, dok je prije samo nekoliko godina (2010.) iznosilo 55 dana (HPA, 2011). Slično tome, u
populaciji istarske ovce obuhvaćene kontrolom mliječnosti prošle je godine janjad u prosjeku
sisala 42 dana (HPA, 2016), a, primjerice, 2010. godine 58 dana (HPA, 2011). Još prije samo
nekoliko godina znanstvena i stručna javnost kao velik problem u mliječnom ovčarstvu
naglašavala je činjenicu da se u velikom broju stada ovaca u Hrvatskoj u kojima je mlijeko
primarni proizvodni cilj (ili bi barem trebao biti) još uvijek iz različitih razloga primjenjuje
relativno kasno odvajanje mladunčadi (Mioč i sur., 2010; Mioč i sur., 2011; Mioč i Prpić,
2014). U suvremenim sustavima uzgoja mliječnih ovaca nastoji se produžiti trajanje razdoblje
mužnje (više ili manje) ranim odvajanjem mladunčadi od majki (ovaca) nakon partusa, uz
naravno, hranjenje pomlatka mliječnom zamjenom do odbića, odnosno klanja.
S druge pak strane, ne možemo biti zadovoljni iskorištenošću proizvodnog (genetskog)
potencijala pasmina ovaca koje se u Hrvatskoj koriste za proizvodnju mlijeka. Primjerice,
prema godišnjem izvješću HPA za prošlu godinu, prosječna laktacijska proizvodnja mlijeka
istočnofrizijskih ovaca obuhvaćenih kontrolom mliječnosti bila je 308 kg mlijeka (HPA,
2016), dok je, primjerice, još prije više od trideset godina Schwintzer (1981) za istu pasminu
u Njemačkoj utvrdio prosječnu proizvodnju mlijeka od 540 do 650 kg. Osim toga, prije
nekoliko godina prosječna proizvodnja uzgojno valjane populacije istočnofrizijskih ovaca bila
je na razini proizvodnje istarske ovce, dakle oko 200 kg mlijeka u laktaciji. Uzevši u obzir
lošiju sposobnost prilagodbe istočnofrizijske ovce, svakako da ovi proizvodni rezultati
upućuju na nužnost prilagođavanja cjelokupne tehnologije proizvodnom cilju – mlijeku.
Također, potrebno je poticati uzgajivače na organiziranu nabavu rasplodnog materijala
(osobito rasplodnih ovnova) putem javnih aukcijskih prodaja i ostalih stočarskih sajmova (uz
suradnju Hrvatske poljoprivredne agencije i lokalne uprave) u svrhu povećanja genetskih
predispozicija stada za proizvodnju ovčjeg mlijeka.
Literatura
1. FAOSTAT (2016): http://faostat3.fao.org/home/E (Pristupljeno: 03.10.2016.).
2. HPA (2011): Godišnje izvješće za 2010. godinu. Hrvatska poljoprivredna agencija,
Križevci.
3. HPA (2016): Godišnje izvješće za 2015. godinu. Hrvatska poljoprivredna agencija,
Križevci.
4. Mioč, B., Vnučec, I., Prpić, Z., Pavić, V. (2010): Mliječna zamjena u hranidbi janjadi i
jaradi. 12. Savjetovanje uzgajivača ovaca i koza u Republici Hrvatskoj. Zbornik
predavanja, 35-46.
5. Mioč, B., Prpić, Z., Vnučec, I., Sušić, V., Pavić, V. (2011): Kritične faze u uzgoju
ovaca i janjadi. 13. Savjetovanje uzgajivača ovaca i koza u Republici Hrvatskoj.
Zbornik radova, 31-46.
6. Mioč, B., Prpić, Z. (2014): Važnost ranog odvajanja mladunčadi u proizvodnji ovčjeg
i kozjeg mlijeka. Zbornik predavanja, 16. Savjetovanje uzgajivača ovaca i koza u
Republici Hrvatskoj, Zbornik predavanja, 39-48.
7. Schwintzer, I. (1981): Das Milchschaf. Verlag Eugen, Stuttgart, Germany.