ArticlePDF Available

Abstract

ABSTRACT: The complexity of motor behavior is reflected in the fact that the mere realization of movements is just the ultimate manifestation of the complex process of hierarchical and parallel control of the nervous system. Physical therapists are primarily trained to treat deficits and they often start from what the patient can not do. Their actions are often directed toward repair and correction. Moshe Feldenkrais believes that to overcome the sensorimotor problem instead of correcting the deficit should be to create conditions in which a person is successful and consequently, overcoming motor difficulties. Feldenkrais Method is a form of somatic learning in which the brain learns from the body. Moshe Feldenkrais emphasizes the close bond of mental action and movement and through unbreakable bond over one affects the other. This paper presents the certian experiences of working with children from Vukovar, ages 5 to 8 years with multiple congenital sensorimotor impairments and joint efforts to return these people their human nature and dignity. Key words: Feldenkrais, kids,movement
ZNANOST-DUHOVNOST-ODGOVORNOST
Bijakovići - Međugorje, 27. rujna 2014.
Povodom 70 godina života prof. dr. sc. Milenka Brkića i
5. obljetnice rada Fakulteta u Bijakovićima – Međugorju
Zbornik radova
znanstveno-stručni skup
Nakladnik
SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA
Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića - Bijakovići - Međugorje, 2015.
Za nakladnika
prof. ddr. sc. Milenko Kundačina, v.d. rektora
Zbornik radova
Znanstveno-stručni skup ZNANOST-DUHOVNOST-ODGOVORNOST
Bijakovići - Međugorje, 27. rujna 2014.
Uredništvo
Drago Martinović, Marko-Antonio Brkić, Katarina Lasić
Programski odbor skupa
prof. ddr. sc. Milenko Kunadačina, prof. dr. sc. Dragutin Gutić, prof. dr. sc. Ivan Markešić, prof. dr. sc. Ivica
Radovanović, prof. dr. sc. Ivo Lučić, prof. dr. sc. Jasna Bogdanović Čurić, prof. dr. sc. Josip Ivanović, prof. dr.
sc. Marinko Pejić, prof. dr. sc. Milenko Brkić, prof. dr. sc. Mira Oberman-Babić, prof. dr. sc. Miroslav Prstačić,
prof. dr. sc. Rek Šećibović , prof. dr. sc. Sadeta Zečić, prof. dr. sc. Tihomir Luković, prof. dr. sc. Vitomir
Grbavac, doc. dr. sc. Ahmet Šantić, doc. dr. sc. Anton Celin, doc. dr. sc. Antonija Krtalić, doc. dr. sc. Azra
Peterschik, doc. dr. sc. Edita Đapo, doc. dr. sc. Hrvoje Vojković, doc. dr. sc. Ivan Matković, doc. dr. sc. Marija
Bilić, doc. dr. sc. Marijana Šećibović, doc. dr. sc. Patricia Zanketić, doc. dr. sc. Radenko Udovičić, doc. dr. sc.
Simo Bozalo, doc. dr. sc. Stanislav Nakić, doc. dr. sc. Tamara Efendić Spahić, doc. dr. sc. Višnja Bukvić, doc.
dr. sc. Žarko Bilić, doc. Dragana Nuić-Vučković, doc. Vladimir Marković, dr. sc. Často Čuljak.
Organizacijski odbor skupa
doc. dr. sc. Bernadica Milićević, doc. dr. sc. Drago Martinović, doc. dr. sc. Edin Mujkanović, doc. dr. sc.
Marija Jović, mr. sc. Marko Antonio Brkić, Jelena Kuzman Katica, dipl. ing, Katarina Lasić, mag.
Gračko i likovno oblikovanje
Divina Proportion Design studio - Međugorje
Tisak
?????
Broj tiskanih primjeraka
?????
ZNANOST-DUHOVNOST-ODGOVORNOST
Bijakovići-Međugorje, 27. rujna 2014.
SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA
Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića
Uredili
Dr. sc. Drago Martinović
Mr. sc. Marko-Antonio Brkić
Katarina Lasić, mag.
Bijakovići - Međugorje, 2015.
Zbornik radova
znanstveno-stručni skup
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
001:3/5](063)(082)
ZNANSTVENO-stručni skup Znanost, duhovnost,
odgovornost (2014 ; Međugorje)
 Zbornik radova / Znanstveno-stručni skup
Znanost, duhovnost, odgovornost, Bijakovići -
Međugorje, 27. rujna 2014. ; uredili Drago
Martinović, Marko-Antonio Brkić, Katarina Lasić. -
Međugorje : Fakultet društvenih znanosti „dr.
Milenka Brkića“, 2015. - 513 str. : ilustr. ; 24 cm
Bibliograja uz svaki rad.
ISBN 978-9926-412-00-5
1. Martinović, Drago
COBISS.BH-ID 22304518
KAZALO
PREDGOVOR
• PROLOG - Prstačić, Miroslav, PROMIŠLJANJA O EKOLOŠKO
HOLISTIČKOM PRISTUPU U EDUKACIJI, LIJEČENJU I REHABIL-
ITACIJI
• Simović, N. Miodrag i Jovašević, Dragan, RAZVOJ NAUČNE MISLI
O DRUŠTVENOJ REAKCIJI NA KRIMINALITET
• Bogdanović-Čurić Jasna i Čolaković, Radomir, RELACIJE IZMEĐU
RELIGIOZNOSTI I ANKSIOZNOSTI KOD MLADIH
• Mrvica-Mađarac, Sandra i Guzovski, Marina i Ćurić, Ivana, GRAD
VUKOVAR KAO TURISTIČKA DESTINACIJA
• Galić, Jelica, VALORIZACIJA TURISTIČKOG POTENCIJALA
OPĆINE ŠIROKI BRIJEG KAO POLAZNA OSNOVA TURISTIČKOG
RAZVOJA
• Kundačina, Milenko i Ilić, Marina, VISOKO OBRAZOVANJE I
GLOBALIZACIJA
• Šećibović, Marijana, ISTINA I LAŽI O AKADEMSKOJ ZAJEDNICI
BOSNE I HERCEGOVINE
• Babić, Ivana i Šitum, Silvia, ORGANIZACIJSKA ODANOST
ZAPOSLENIKA PRIVATNOG SVEUČILIŠTA - PREDIKTOR RADNE
UČINKOVITOSTI
• Jelica, Stjepan, ISKUSTVA PRIMJENE FELDENKRAIS METODE
U RADU S DJECOM SA KONGENITALNIM SENZOMOTORNIM
TEŠKOĆAMA
• Mujkanović, Edin i Zečić, Sadeta, PRISTUPI U RADU S DJECOM S
POTEŠKOĆAMA U RAZVOJU
• Grbavac, Jacinta i Grbavac, Vitomir i Krtalić, Antonija, POJAVA
DRUŠTVENIH MREŽA KAO NOVOG GLOBALNOG KOMUNIKACI-
JSKOG FENOMENA
• Martinović, Drago, ULOGA LOKALNIH MEDIJA U POVEĆANJU
SUDJELOVANJA GRAĐANA U KREIRANJU JAVNIH POLITIKA
NA LOKALNOJ RAZINI
• Babli, Dajana, MIROTVORNI ODGOJ SIGURNI, JAKI I SLOBODNI
UČENICI
• Nakić, Stanislav, UPRAVLJANJE POTRAŽNJOM KROZ
CJENOVNE STRATEGIJE NA TRŽIŠTU OSIGURANJA
• Zečić, Memnun, ULOGA MENADŽMENTA U TURIZMU I HO-
TELIJERSTVU
11
9
19
39
63
79
113
97
131
149
167
183
223
205
239
253
• Polegubić, Filip, ELEMENTI FRANJEVAČKE DUHOVNOSTI U
FUNKCIJI ODGOJA
• Markešić, Ivan, KAKO UTVRDITI POSTOJANJE NADNARAVNOG?
JESU LI TZV. “MEĐUGORSKA UKAZANJA” KAZIVANJA (U)TE-
MELJENA NA ISTINI ILI SU “DRUŠTVENO KONSTRUIRANA”?
• Stipanović, Branka i Smoljić, Hrvoje, ZADOVOLJSTVO POSJE-
TITELJA MANIFESTACIJOM SREDNJOVJEKOVNI FESTIVAL U
TROGIRU (03.-05.05.2013.)
• Ristic, Zarko i Ristic, Kristijan, EKONOMSKA VREDNOST LJUD-
SKOG KAPITALA I MENADŽMENT ZANJA
• Talić, Ivka, LJUDSKI KAPITAL KAO POLAZNA OSNOVA U PRO-
JEKTIRANJU STRATEŠKE VIZIJE ORGANIZACIJE
• Bandur, Miodrag, ANALIZA ZAOKUPLJENOSTI POSLOM PRED-
STAVNIKA PRODAJE NEKRETNINA
• Jović, Marija, UNDERSTANDING THE CONCEPT OF INFORMA-
TION LITERACY STUDENTS - FOR EXAMPLE, THE CITY LIBRARY
“DON MIHOVIL PAVLINOVIC” IMOTSKI
• Karamehmedović, Deša, UTJECAJ UNESCO-a NA UNAPRJEDEN-
JE KULTURNOG TURIZMA OČUVANJEM KULTURNE BAŠTINE
• Karin, Domagoj, MOGUĆNOSTI PRIMJENE I OGRANIČENJA
PORTFOLIO MODELA U ORGANIZACIJAMA TRANZICIJSKOG
GOSPODARSTVA
• Matić, Daniela, UČINKOVITOST SUVREMENIH METODA POUČA-
VANJA ENGLESKOG JEZIKA U OSNOVNOJ ŠKOLI
• Babić, Ivana i Dugandžić, Marina, ODGOJNO POŽELJNE VRIJED-
NOSTI MLADIH U PROCESU DRUŠTVENIH PROMJENA
• Zečić, Sadeta i Barišić, Ana-Marija i Rudan, Dragana, CENTAR ZA
ISTRAŽIVANJE I EDUKACIJSKU IZOBRAZBU U ULOZI ZNANOSTI
I ODGOVORNOSTI
• Kordić, Zdravko, USTAVNOST I ZAKONITOST U PROCESIMA
DEMOKRATIZACIJE
• Čekrlija, Saša, MOŽEMO LI BITI SRETNIJE DRUŠTVO
• Stipanović, Branka, MOTIVES OF PARTICIPANTS OF RELIGIOUS
TOURISM IN THE PARISHES OF MEDJUGORJE, SINJ AND BLIZ-
NA GORNJA
• Delić, Zlatan, SOCIOLOGIJA ZNANOSTI I DRUŠTVENA ODGOVO-
RNOST: INTERDISCIPLINARNI FRONETIČKI PRISTUP
269
291
313
325
339
357
373
385
403
423
441
453
467
475
483
497
148 149
Mowday, R. T., Porter, l., Steers, R. (1982): Employee – organiza-
tions linkages: The psychology of commitment, absenteesm, and
turnover. New York: Academic Press., str. 19 – 43. i 250 – 253.
Podsakoff, P.M., MacKenzie, S.B., Paine, J.B., i Bachrach, D.G.
(2000). Organizational citizenship behaviors: A critical review of
the theoretical and empirical literature and suggestions for future
research. Journal of Management, 26, str. 513 – 563.
Reyes, P. (1992): Preliminary models of Teacher Organizational
Commitment: Implications for Restructuring the Workplace. Mad-
ison, WI: Center on Organization and Restructuring of Schools
(ERIC Document No, ED 349 680), str. 3 – 18.
http://www.eurofond.europa.eu/publications/htmlles/ef1120.htm.
(14.5.2014.)
Welbourne, J. et al. (2007): Coping strategies in the workplace: Re-
altionship with attributional style and job satisfaction. Journal of
Vocational Behaviour. 70. str. 312 – 325.
UDK: 616.8-009-085.8-053.2
ISKUSTVA PRIMJENE FELDENKRAIS METODE U RADU
S DJECOM SA KONGENITALNIM SENZOMOTORNIM
TEŠKOĆAMA
Stjepan Jelica, bacc. physioth; mag. rel. publ.; predavač
Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru
Vukovar, Hrvatska
E-adresa: sjelica@vevu.hr
SAŽETAK: Kompleksnost motoričkog ponašanja ogleda se u činjenici da je
sama realizacija pokreta samo krajnja manifestacija složenih procesa hijer-
arhijske i paralelne kontrole živčanog sustava. Fizioterapeuti su trenirani da
tretiraju decite te najčešće polaze od onoga što pacijent ne može a svoje
djelovanje često usmjeravju popravljanju i korekciji.
Moshe Feldenkrais smatra da je za svladavanje senzomotoričkih poteškoća
umjesto korekcije decita potrebno stvarati uvjete u kojoj je osoba uspješ-
na iz čega slijedi prevazilaženje motoričke teškoće. Feldenkrais metoda je
oblik somatskog učenja u kojem mozak uči od tijela. Moshe Feldenkrais
naglašava usku svezu mentalnog čina i pokreta te kroz neraskidivu svezu
preko jednog utječe na drugo.
U radu su prikazana određena iskustva rada sa djecom iz Vukovara, u dobi
od 5 do 8 godina sa multiplim kongenitalnim senzomotornim oštećenjima
te zajednički pokušaji povratka tih osoba svojoj ljudskoj prirodi i dostojan-
stvu.
Ključne riječi: Feldenkrais, djeca, pokret
150 151
1. UVOD
Dohvatiti čašu ili se popeti uz stepenice predstavlja
samo nalnu manifestaciju brojnih procesa (odluke, planiranja,
aktivacije raznih sustava). Bilo bi pogrešno pretpostaviti da ono
što vidimo (kontrakcije mišića i kretnje segmenata kroz prostor)
zapravo isključivo predstavljaju pokret.
Obzirom kako mnogi složeni sustavi hijerarhijske i
paralelne kontrole iniciraju, programiraju, provode te modulira-
ju pokret, biomehanički pristupi koji su bili zastupljeni do po-
jave neurorazvojnih koncepata 40-tih godina prošlog stoljeća
(Bobath, Vojta, Feldenkrais) zasigurno nisu imali potentnost
promjene motoričkog ponašanja jer su bili usmjereni na korek-
ciju biomehaničkih komponenti zanemarujući samo ishodiše
pokreta-mozak.
Ono što najčešće predstavlja problem u rehabilitaciji je
što se na ovakvom biomehaničkom pristupu često temelje kako
upute liječnika specijalista tako i zioterapijski tretmani. Takvi
pristupi svakako ne predstavljaju alat izbora u kompleksnoj re-
habilitaciji osoba s neurološkim smetnjama pokreta.
Cilj i smisao naše asistencije kao zioterapeuta je st-
varanje uvjeta u kojem će dijete moći iskušati varijacije, olakša-
ti pretpostavke za varijacije, te da djeca sa senzomotornim
teškoćama kao i ostala djeca, a prema svojim mogućnostima,
dođu do određene radnje. Ovim procesom diferencijacije stvara-
mo “mozak koji uči”.
Feldenkrais metoda kroz svoj fromat funkcionalne in-
tegracije predstavlja sveobuhvatni model rehabilitacije pokretom
te je korištena u radu s djecom s multiplim kongenitalnim senzo-
motoričkim poteškoćama.
2. ANALIZA NORMALNOG POKRETA
Fenomen pokreta je determiniran i obuhvaća senzo-
motorne komponente kao što su: biomehaničke komponente
(poravnanje, težite tijela, opseg pokreta), mišićne komponente
(snaga, hipertroja, hipotroja, hipertonus, hipotonus, eksibil-
nost), ziološke komponente (vrsta vlakana, umor, izdržljivost,
nivo glikogena), komponente neuralne kontrole (asinergije, tim-
ing, koordinacija, bilateralna koordinacija, recipročna inervaci-
ja, ravnoteža, equlibrijske reakcije), te senzorne komponente
(nadzor izvođenja pokreta, korekcije brzine, amplitude, jačine).
ABSTRACT: The complexity of motor behavior is reected in the fact that
the mere realization of movements is just the ultimate manifestation of the
complex process of hierarchical and parallel control of the nervous system.
Physical therapists are primarily trained to treat decits and they often start
from what the patient can not do. Their actions are often directed toward
repair and correction.
Moshe Feldenkrais believes that to overcome the sensorimotor problem in-
stead of correcting the decit should be to create conditions in which a per-
son is successful and consequently, overcoming motor difculties. Felden-
krais Method is a form of somatic learning in which the brain learns from
the body. Moshe Feldenkrais emphasizes the close bond of mental action
and movement and through unbreakable bond over one affects the other.
This paper presents the certian experiences of working with children from
Vukovar, ages 5 to 8 years with multiple congenital sensorimotor impair-
ments and joint efforts to return these people their human nature and dig-
nity.
Key words: Feldenkrais, kids,movement
152 153
sprege, korigira progres i tajming izvođenja te također zaustavlja
pokret u pravom momentu. (Tyldelesey, 2012b, 297).
Svako motoričko iskustvo biva automatski pohran-
jeno u većoj ili manjoj mjeri, neovisno o našoj volji a ovisno i
o važnosti samog iskustva. Ukoliko ste se jednom okliznuli na
mramorne stepenice sigurno je kako ćete svaki slijedeći put priz-
vati to iskustvo kada se nađete ne samo na mramornim stepeni-
cama, nego bilo kakvoj sličnoj površini.
Hod kao kompleksna automatska radnja sastoji se od
dva zasebna procesa-automatskog i kognitivnog. Sama inicija-
cija (želim tamo) spada u kognitivnu komponentu, a naginjanje
trupa naprijed, iskorak i sama reakcija koračanja (proizvodnja
koraka) spadaju u automatsku komponentu. U kognitivnu kom-
ponentu spada i “razračunavanje s okolinom”-preskakanje blata
na trotoaru, zaobilaženje prepreke, mijenjanje smjera, ubrzanje
i slično.
2.1 Engrami ili programi motoričkih radnji
Kompleksne radnje i pokreti poput ustajanja, sjedanja
hodanja, penjanja uz stepenice imaju svoje programe ili engrame
po kojima se odvijaju. Svrha ovih programa je da odmijene koru
mozga i vrhovne centre zadužene za planiranje te da niži centri
preuzmu stereotipnu provedbu samog pokreta iako uvijek pos-
toji sprega viših i nižih centara. Najviši nivo motorne aktivnosti
je sačinjen između kortikalnog motornog područja zajedno sa
bazalnim ganglijama i cerebelumom. (Tyldesley, 1996a, 294).
Viši centri će se uključivati ukoliko niži ne mogu sami
riješiti problem ili ako trebaju obaviti zadaću za koju su zaduženi
(voljna modulacija pokreta) i tada pokret na kraće ili duže vri-
jeme dobija voljnu komponentu. Neuroanatomski gledano, niži
centri poput napr. vestibulocerebeluma imaju izravnu vezu sa
senzornim sustavima poput očiju ili vestibularnog aparata koji
vode i po potrebi reagiraju odnosno moduliraju pokret. Ti su
centri brzi i ne moraju ali niti ne mogu čekati uključenje korteksa
prilikom potrebe za naglom ili redovitom korekcijom ravnoteže,
izazivanjem zaštitne reakcije ili slično. Prilikom nagle promjene
položaja na biciklu oni će sami reagirati i održati ravnotežu.
Ovi obrazci nastali su na pozadini senzornih infor-
macija i feedback-a, normalnog tonusa, reakcija balansa kao i
posturalnih reakcija. Funkcionalna procjena pokreta i kvalitete
obrazaca pokreta temelji se na senzomotornim komponentama
te ih je potrebno individualno procijeniti i vrednovati (Pešec,
2008,11).
Kompleksni pokreti (aktivnosti) kao što je ustajanje, sastoje se
od različitih komponenti koje se realiziraju preko biomehaničkih
struktura. (Jelica, 2011, 309).
Sveukupna manifestacija pokretanja svakako biva
prožeta emotivnim i psihičkim statusom (općenita konstituci-
ja osobnosti, motivacija, želje, strahovi). Senzorna komponenta
pokreta u svakom trenutku šalje informacije, vrši nadzor i kori-
gira te je integralna komponenta pokreta.
Motorički razvoj je opisan kao senzomotorički razvoj.
Svi senzorni sustavi su involvirani vizualni, vestibularni i so-
matosenzorni-propriocepcijski i taktilni. (Bly, 2011).
Sam pokret odvija se u tri osnovne faze (odluka, pro-
gramiranje i provedba) od kojih svaka na specičan način uv-
jetuje drugu. Odluka na pokret (inicijacija) može biti iz dome-
na kognitivne komponente i usko vezana sa mentalnim činom
(želim tamo) ali može biti i rezultat drugih procesa kao što je
osjet žeđi. Neki se pokreti dešavaju bez ove komponente kao
štu su sitne posturalne promjene položaja tijela ili ekstremiteta
u svrhu rasterećenja segmenata.ili održanja ravnoteže. Reek-
sni pokret na nivou malog reeksnog luka također nema svjesnu
komponentu. Iako je za većinu pokreta sama inicijacija u dome-
ni korteksa i pripada svjesnoj komponenti, samo programiranje
predstavlja već realizaciju automatskog programa za provođen-
je određene radnje, koji biva aktiviran nakon prve komponen-
te-planiranja na način da započne programiranje (poravnan-
je-namještanje segmenata tijela u najpovoljniji biomehanički
odnos jednih spram drugih) kako bi se zajamčio ekonomičan
pokret. Na taj način se provode automatske radnje poput (usta-
janja iz sjedećeg u stojeći položaj, okretanje s leđa na bok itd) kao
i automatizirane radnje u koje spadaju naučene vještine (pisan-
je, šivenje, vožnja automobila, skijanje itd). One su u fazi učenja
bile vođene korteksom ali određenim brojem ponavljanja su se
automatizirale te je provedba prepuštena nižim centrima a ko-
retks ponovno postaje slobodan za novo učenje te za funkciju
“razračunavanja s okolinom” koja će biti objašnjena na primje-
ru hoda. Nakon faze programiranja slijedi faza provedbe kroz
motorički zapis (“engram” ili program) koji je stvoren prethod-
nim motiričkim iskustvom. Cijelo vrijeme neuronska senzorna
mreža, sa somatosenzornim sustavima poput vizualnog, optičk-
og, i vestibularnog sustava prikuplja informacije o planiranom i
učinjenom kao i informacije iz okoline te kalibrira i vodi pokret,
a o svemu izvještava u većoj ili manjoj mjeri više centre. Cere-
belum modulira aktivnost motoričkog korteksa preko povratne
154 155
fokusiram na Graceinu paraliziranu desnu ruku, okrenula sam
Graceinu pozornost na zdrave dijelove njezina tijela. (Baniel,
2003, Working with the whole body, para 71).
Jer za učenje su važni kako faktori okoline, tako i un-
utarnji faktori. Neuspjeh neminovno koči ili zaustavlja proces
učenja. Kod djece to rezultira plačem, rezignacijom i odbijan-
jem suradnje. Smislenije se čini započeti s onim što dijete može
i vidjeti do kuda možemo stići. Ako za trenutak zastanemo, i
odmaknemo se nekoliko koraka od lozoje kako se moramo
prvo uhvatiti u koštac s decitima, nego pristupom stvorimo
okolinu u kojoj je dijete uspješno-investirali smo u fantastičnu
budućnost pozitivnih ishoda. Čovjekov život je kontinuirani
proces, a napredak je potreban u kvaliteti procesa. Što
se jasnije razumiju osnove procesa, to će dostignuća biti
veća. (Feldenkrais, 1987a, 33).
2.3 Feldenkrais metoda
Utemeljitelj metode je dr. Moshe Feldenkrais, izrael-
ski zičar, doktor znanosti, predavač na Sorboni. Imao je crni
pojas u judou, te je suosnivač najstarije judo škole u Francuskoj
koja egzistira i danas. Kada su Nijemci ušli u Pariz 1940. godine
Moshe emigrira u Veliku Britaniju, gdje njegovi radovi na us-
avršavanju sonara rezultiraju s nekoliko patenata.
Obnovivši jednu staru ozljedu koljena na nogometu,
odbio je operaciju u kojoj su mu predviđali naizvjestan ishod,
te je započeo istraživanja u smjeru samorehabilitacije koristeći
znanja iz zike, biomehanike, borilačkih vještina koja će kasnije
evoluirati u Feldenkrais metodu. Godine 1951. vraća se u Izrael,
1954. godine nastanjuje se u tel Avivu te započinje sa razvojem
i podučavanjem svoje metode. Lekcije svoje metode davao je i
tadašnjem premijeru Ben Gurionu kojeg je uspio u poodmakloj
dobi naučiti stoj na glavi u joga položaju.
Prvu grupu od 13 učitelja Feldenkaris metode educi-
rao je od 1969.-1971. godine kako bi mogli Feldenkrais metodu
prezentirati i drugima. Ljetnim tečajevima u San Francisku od
1975.-1978. godine educirao je još 65 učitelja metode. Zadnju
grupu učitelja metode educirao je 1980. godine u Masachusetsu,
a s podučavanjima je prestao 1981. godine. Održao je brojna pre-
davanja o metodi širom svijeta, te prezentacije svoje metode široj
publici kroz tečajeve u formatu ATM (Svjesnost kroz pokret) te
godinama radio FI (Funkcionalnu integraciju) u individualnom
formatu na pacijentima, kako odraslima tako i djeci.
2.2 Rehabilitacija pokretom
Kroz analizu normalnog pokreta vidljivo je kako iza
pokreta stoje složeni procesi suradnje hijerarhijske i paralelne
(senzorne) kontrole te da ukoliko želimo mijenjati motoričko
ponašanje svakako moramo razumjeti i utjecati na pozadinu na
kojoj nastaje obrazac kompleksnog pokreta. Istraživanja post-
uralne kontrole istražuju utjecaj vizualnog, vestibularnog i pro-
prioceptivnog osjeta na ravnotežu u različitim uvjetima. (Lundy,
2013)
Često se rehabilitacijski principi osoba sa senzomo-
toričkim smetnjama temelje na postulatima biomehaničkih
principa koji forsiraju jačanje samih mišića ili položajne korekci-
je. Dijete koje nosi cipele za unaprijeđenje hoda nosit će te cipele
većinu dana.(Sieglinde, 2006, 219).
Usljed nepoznavanja neuroziološke pozadine pokreta
te nerazumijevanja kompleksne problematike rehabilitacije oso-
ba sa smetnjama tonusa, senzorike i pokreta, često se pribjegava
pasivnim vježbama. Takav pristup često bude i kontraproduk-
tivan jer može kroz povećanje miotatskog reeksa na istezanje
samo još više etablirati patološki posturalni obrazac. Učinci na
neuroplastičnost mozga su zanemarivi ili nikakvi. Primjenju-
jući pasivni pokret postoje male šanse za stvaranje novih puteva
sinapsi dendrita (Moshe,1981,141).
Takvi pristupi poput razgibavanja, istezanja, ili ortoza
imaju vrlo ograničenu moć utjecaja na sustave koji iniciraju, vode
i moduliraju pokret i na njih nemaju željene učinke u smislu pov-
ećanja ekasnosti ili ecijentnosti pokreta a u dosta slučajeva
mogu biti i kontraproduktivni. Niti se problem nalazi u mišićima
niti će se u njima naći rješenje. (Baniel, 2012a, 14).
Fizioterapeuti dolaze iz miljea u kojem ih treniraju da
popravljaju decite. Većina zioterapeuta kada vidi spastičnu
ruku ili ukočen zglob, usmjeri svu svoju pažnju na nedostatak
gubeći iz fokusa cjelovitost osobe. Ne mislim ovdje samo na
cjelovitost u tjelesnom smislu. Svaki identitet je zapravo spoj
emocioalne, psihičke komponente, želja, strahova, planova i
iskustava.
Iako je jako primamljivo prihvatiti se prvo decita, to
zapravo nije dobar put. Prevazići teškoću ili ograničenje zapravo
znači–učiti. Ali se ne može, ili se može puno teže ako se krene
od onoga što je teško. Na taj se način najprije stvori frustracija.
Zatvorit će se i zakočiti funkcionalni potencijal. Umjesto da se
156 157
funkcionalnost pokreta. Feldenkrais je edukacijski sustav diza-
jniran kroz korištenje pokreta i percepcije u cilju poboljšanja
funkcije (Ulrich, 2001). Metodu pored pacijenata sa problemima
lokomotornog sustava koriste zapravo svi proli ljudi od spor-
taša, glazbenika, plesača, glumaca, pa sve do ljudi koji žele po-
boljšati svoju kvalitetu svakodnevnog pokretanja. Potentnost
Feldenkrais metode se ogleda u tome što je metodu moguće
kombinirati sa drugim terapijskim pristupima i metodama. Ter-
apeuti raznih prola kombiniraju Feldenkrais metodu sa drugim
vidovima rehabilitacije (logopedski tretmani, joga) te su kod
određenog broja zastupljeni i stavovi da se metoda niti ne može
odvojiti od ostalih modaliteta te da u radu inkorporiraju procese
percepcije, svjesnosti o pokretu, vizualnog te da su se nakon
edukacije o Feldenkrais metodi njihove vještine kao ziotera-
peuta iznimno povećale (Buchannan, 2014).
3. ISKUSTVA PRIMJENE FELDENKRAIS METODE U
RADU S DJECOM
Iako Feldenkrais metoda po mom osobnom mišljenju
i iskustvu ima velike komparativne prednosti u odnosu na neke
druge pristupe, izdvajati jednu metodologiju i najavljivati je kao
čudotvornu u radu s osobama s neurološkim smetnjama, jako
je pogrešno. Osim što tako roditelji ili skrbnici pacijenata troše
velike količine novca na isprobavanje “čudotvornih” metoda,
gubi se fokus te se daje prednost metodi umjesto analitičkom
razmišljanju o problemu, temeljem kojeg bi se izabrali adekvatni
pristupi i slijedom toga metode.
Fizioterapeuti, radeći jedan posao koji je ciklički, lako
upadaju u situaciju ponavljanja samog sebe. Često se desi i da
primjena određenog pristupa ili metode da svoj doprinos te da
vremenom njezin učinak ne polučuje više iste efekte. Vjerojatno
se to događa iz dva osnovna razloga. Jedan je adapatacija paci-
jenta na određeni input a drugi je pojava aplikativnog platoa
u primjeni vještine kod samog zioterapeuta. Tada je uputno
razmisliti o kombinaciji metoda, promjeni sustava ideja u radu,
ili uvođenju drugih strategija.
3.1 Što su postignuća?
Svjedoci smo sveopće manije mjerenja, evidentiranja,
rangiranja. Sve više segmenata života pretvara se u jednu olimpi-
jadu rezultata, brojki, uspoređivanja. Od rezultata što ih donose
PISA testovi još je potresniji zanos s kojim se molimo rangiranji-
ma. Stoga se gotovo neurotično ksiranje na rangliste svih vrsta
Napisao je knjige Body and Mature Behavior, Aware-
ness rough Movement, e Case of Nora: Body Awareness as
Healing erapy, e Elusive Obvious, e Master Moves, e
Potent Self, Embodied Wisdom, sedam knjiga o Judo-u te brojne
članke i radove na stručnim skupovima.
Umro je 1984. godine a danas postoji više od 2000
Feldenkrais praktičara, koji nakon četvorogodišnjeg obrazovanja
podučavaju metodu te je izravno i koriste.
Feldenkrais metoda se prakticira u dva formata ATM
(Awareness rough Movement-svjesnost kroz pokret) i FI (Func-
tional integration-funkcionalna integracija). Metoda počiva na
principu da je svaki neurološki sustav kao i sama osoba različit.
U ATM formatu voditelj struktuira lekcije prema određenoj te-
matici (rotacije, eksija, ekstenzija, koordinacija, ravnoteža i
slično) te kroz usmene upute daje smjernice a izvođači osobno
slijede upute, sami formirajući amplitudu, puteve-trajektorije
pokreta. Na taj način, kroz vlastitu percepciju tijela i prosto-
ra, pokušavaju sustav dovesti u stanje optimizacije pokreta tj.
promijeniti upravo neuroziološke parametre na kojima nastaju
engrami pokreta. Rezultati su poboljšanje koordinacije i eci-
jentnosti izvođenja. U istraživanjima (Batson 2012) provedenim
na pojedincima nakon moždanog udara rezultati sugeriraju da je
napredak u funkcionalnoj mobilnosti moguć kod pojedinaca sa
moždanim udarom koristeći grupni format Feldenkrais metode.
U istraživanju provedenom na 78 pacijenata, sa nespecičnim
muskuloskeletalnim problemima od kojih su činile 64 žene i 14
muškaraca, podijeljenih u tri grupe, rezultati sugeriraju značaj-
no poboljšanjeu smanjenju apatije, bola i poboljšanja samoper-
cepcije (Britt, 2001).
Metoda je namijenjena svima, bez obzira na tjelesnu
spremu i zdravstveno stanje, te skoro da i nema kontraindikacija
za primjenu metode.
Drugi fromat je FI (funkcionalna integracija) i pred-
stavlja individualan rad sa pacijentom. U ovom formatu voditelj
rukama istražuje mogućnosti i prepreke u pokretanju pacijen-
ta, vodi, kreira rješenja za pojedine segmente na tijelu a sve se
odvija polagano, tako da iako se ponekad čini da je pacijent
biomehanički pasivan, njegov neurološki sustav prima ove
informacije i integrira ih u novo motoričko ponašanje.
Takv pristup zapravo predstavlja input koji ima po-
tencijal mijenajti sam kalup-engram pokreta te stoga i poboljšati
158 159
• “Koristi obje ruke za dosta stvari”
• “Pokazuje rukom prema televizoru kada želi crtani”
• “Počeo je govoriti njam njam kada je gladan”
• “Počeo je pokazivati interes za stvari oko sebe i propinje se
na stol kako bi nešto dohvatio.
• “Prije nije mogao samostalno držati glavu kada bismo ga
pokušavali staviti u sjedalicu na biciklu, sada to čini dosta
uspješno.”
• “Prije bi gubio ravnotežu u sjedećem položaju, sad se može
sam korigirati.”
• “Dok ga držim u krilu, glavu drži puno duže i to bez moje
pomoći”
• “Čini mi se kako puno bolje diše jer je prije jako često kašljao
i imao puno sekreta u plućima.”
• “Počeo se rotirati na podu.”...
• “Sav je nekako životniji i živahniji”
• “Može samostalno prehodati cijelu dužinu sobe”
• “Oslobodila se straha od pada u nevjerojatnoj mjeri”
Gore opisani primjeri su samo manji broj povratnih
informacija i predstavljaju samo neke konkretne ekstrahirane
slike novousvojenog motoričkog ponašanja. Zapravo, najčešće
se dešava više stvari kod pojedinog djeteta, a pojedine uspješne
sekvence polagano postaju sveukupno uspješnije motoričko
ponašanje. Nešto od toga biva usvojeno, nešto djeca koriste
jedno vrijeme pa opet odbace, a nešto pređe u trajno motoričko
ponašanje. Naravno, usvojeno motoričko ponašanje izravno po-
kazuje da je došlo i do poboljšanja na senzornom preceptivnom
i emotivnom planu kao pozadini motoričkog funkcioniranja. Po-
dignuti nogu kada majka oblači cipele ne predstavlja puko savi-
janje koljena nego smisleno motoričko funkcioniranje u kontek-
stu okoline.
Kako raste stupanj onoga što mogu samostalno učin-
iti, raste i njihovo emotivno zadovoljstvo, što roditelji također
primijete i o čemu izvijeste.
može interpretirati kao osveta modernog medijskog društva
egalitarnim načelima demokracije (Liessmann, 2008, 67).
Međutim vrlo je teško izmjeriti neke suptilne pojavno-
sti ljudske prirode, pogotovu u rehabilitaciji osoba s neurološkim
smetnjama pokreta, precepcije i senzorike. Na žalost, u ovom
kompleksnom području sa heterogenom populacijom teško je
nabaviti pouzdane znanstvene dokaze za intervencije koje čin-
imo (Lewitt, 2004,11).
Cilj ovog rada nije prezentacija brojki i dokaza, nego
osobni doživljaj prolaska nekih neutabanih staza. Vrlo je teško
izmjeriti oduševljenje jedne majke kada sam je pitao što ima no-
voga kod dječaka s kojim radim:” Jučer me prvi put zagrlio svo-
jim rukama!”
Ono što zaključci rada sugeriraju je da djeca često
okarakterizirana kao spastična, to zapravo nisu. Ne ulazeći u
raspravu o deniciji spastičnosti, hipertonusa ili asociranih
reakcija, iskustvo ukazuje na to da zapravo loša funkcionalna
organizacija daje sliku spastičnosti te da strukturalne promjene
na mišićima, ligamentima, zglobovima i mekom tkivu nisu nas-
tupile u onoj mjeri da skroz onemoguće funkcionalni napredak.
Funkcionalna restrikcija se može uspješno tretirati zahvaljujući
adaptivnoj sposobnosti funkcionalne reorganizacije središnjeg
živčanog sustava (Jelica, 2009, 71).
Ovo su neki primjeri feedback-a roditelja djece s koji-
ma sam radio:
• “ Čini mi se da sada više žvače hranu te ne podriguje nakoh
obroka toliko.
• “ Počeo je okretati glavu i pratiti automobile na cesti što prije
nije činio”
• “ Sad kada se kupa dohvati čamac koji je udaljen ispred njega
u kadici a počeo je i pljuskati rukama po vodi.”
• “Sada podigne nogu kada mu oblačim cipele za van.”
• “Čini mi se fokusiraniji, počeo je gledati prolaznike iz kolica
kao i auta koja prolaze”
• “Noge sada savije u kolicima, ljepše sjedi i više ne klizi iz njih”
• “Sam drži ašicu iz koje pije.”
160 161
U radu polazim od iskustva da djeca radije prihvaćaju
sitne nepodobštine u ponašanju (čupanje papira, pljuskanje po
vodi, lupanje poklopcima i slično). Tako im osiguram nešto od
toga ukoliko je potrebno dok rukama istražujem mogućnosti i
prepreke u njihovom pokretanju. Nekada to nije niti potrebno,
jer je format funkcionalne integracije toliko nenametljiv, da dje-
ca često nisu niti svjesna da se s njima nešto radi, odnosno da su
dio procesa. Ponekad, ukoliko je dijete uznemireno, funkcional-
nu integraciju je moguće činiti i dok majka drži dijete u naručju.
Međutim, obično već nakon nekoliko susreta, kod većine djece,
moguće je raditi bez prisustva roditelja jer je ovaj format zapravo
često samo logičan nastavak njihovog trenutnog funkcioniranja
ili unaprijeđenje već postojećih funkcija. Obzirom da se polazi
od onoga što dijete može, razina frustracije je daleko niža od
metodologija klasičnog vježbanja, što god to značilo. Ako želiš
biti prijatelj mojoj kćerki prvo što trebaš napraviti je zaboraviti
da ima oštećenje funkcije udova (Kleinn, 2001, How to be my
daughter friend, para 5).
Pokušavajući stvoriti uvjete za položaj ili pokret, ne
forsiram samo izvođenje radnje.
Mozgu na taj način šaljemo “motoričku bubicu” te se
sama radnja zapravo pojavi u trenucima svakodnevnog života,
bez prisustva zioterapeuta, kada mozak kroz doživljene vari-
jacije kroz FI format zapravo sam ekstrahira određene dijelove
i od njih načini novu aktivnost. Optimum iskustva u svakom
zadatku je onaj koji je perfektno balansiran kako ne bi bio niti
pretežak niti prelagan (Csikszentmihalyi, 2002).
To nipošto ne mora biti i često nije ono što smo mi
pretpostavljali. Međutim, to predstavlja i suštinu ovog pristupa.
Pokret je zapravo ishod a ne cilj tretmana.
Pojavit će se napredak u djelovanju i kretanju tek na-
kon promjena u mozgu i živčanom sustavu. To poboljšanje tje-
lesne akcije odražava promjenu u središnjoj kontroli, koja je
ekskluzivni organ. Promjena u središnjoj kontroli je promjena
živčanog sustava.. (Feldenkrais,1987b, 36).
3.3. Sklopka za učenje
Kad bi zdravo dijete pokušali učiti hodati na način da
mu mi pomičemo noge, vjerojatno bi samo pogoršali stvar. Način
na koji bi mi forsirali radnju ne bi bio onaj na koji će je dijete u
konačnici usvojiti. S druge strane, forsiranje same radnje uopće
nije način kako dijete do nje dolazi.
3.2 Koliko, kada, kako?
Vremenom sam došao do nekog odnosa rada i odmora
u radu s djecom. Susrećemo se dva puta tjedno, po sat vremena.
Naravno, dio vremena odlazi na neformalni pristup, promatran-
je pokretanja, ponašanja, i razmišljanja kako upravo trenutno
ponašanje i fokus na određenu radnju od strane djeteta zapravo
uklopiti u funkcionalnu integraciju. Na taj način upliv ziotera-
peuta minimalno remeti trenutnu preokupaciju djeteta i samo je
logičan nastavak onoga što dijete već čini. Kako proces napredu-
je, zioterapeut može dodati, izbaciti ili promijeniti funkcional-
ni cilj (Umphred et all, 2013,13).
Pokušavam izabrati vrijeme kada je dijete raspoloženo
za kontakte. Naravno kako to nije uvijek moguće, ali roditelji u
tome igraju ključnu ulogu. Oni poznaju djetetov ritam spavanja,
hranjenja, raspoloženja te u suradnji s njima biramo najpovol-
jnije vrijeme za susret. Nekad iskoristimo upravo dnevne aktiv-
nosti poput hranjenja kako bismo to pretvorili u funkcionalnu
integraciju.
U formatu funkcionalne integracije Feldenkrais
metode, velika pozornost se posvećuje funkcionalnoj organi-
zaciji kralježnice. Mnoge smetnje tonusa nogu i ruku zapravo su
slika smetnje a uzrok se nalazi na nefunkcionalnosti trupa. Isti
funkcionalni problem srećemo i kod odraslih iz kojeg proizilaze
mnogi problemi lokomotornog sustava. Kako dostižemo odras-
lu dob sloboda pokreta našeg tijela biva značajno smanjena,
zbog toga što većina naših dnevnih aktivnosti uključuje domi-
nantno savijanje kralježnice u jednom smjeru-prema naprijed
(Zemach,1990,47).
S poboljšanjem organizacije trupa i glave i funkciona-
lnost ekstremiteta se povećava te ruke i noge postaju funkcio-
nalnije. Iako je evolucija oslobodila ruke od lokomotorne zadaće
hoda, njihova funkcionalnost značajno doprinosi mogućnosti
hoda.
Kako sugerira i (Blouin 2010) rezultati čini se smislen-
im da je motorički korteks dio neuronske mreže koja doprinosi
modulaciji aktiviteta ruku tijekom hoda.
Obzirom kako djeca polaze i druge vidove rehabilitaci-
je, potrebno je naći najbolji odnos rada i odmora. I djeca kao i
sportaši, mogu biti pretrenirani. Vrijedi ista analogija. U radu se
stvaraju inputi na neuroziološki sustav a u odmoru bi sustav
trebao reagirati adaptacijom na inpute u većoj ili manjoj mjeri.
Neurološka rehabilitacija svakako nije stvar kvantitete.
162 163
ZAKLJUČAK
Usavršavanjem medicine kroz razvoj znanosti te kroz
emirijska iskustva kliničara sve više se povećava stopa preživl-
javanja djece sa kongenitalnim senzomotoričkim oštećenjima,
koja još ne tako davno u prošlosti ne bi preživjela, možda ne zbog
senzomotoričkih decita nego zbog komplikacija na drugim or-
ganskim sustavima. S druge strane razvoj digitalnog društva,
označio je proces globalizacije i u ovom području. Škola gubi pri-
mat u edukaciji a roditelji se kroz internet međusobno upozna-
ju, umrežavaju, razmjenjuju iskustva, te organizirajući se kroz
udruge istražuju pristupe i metode koje im prije deceniju ili dvije
nisu bile pristupačne. Zbog ovakvih okolnosti, dolazi do sve veće
potrebe za kvaliciranim zioterapeutima iz područja neurora-
zvojne zioterapije, te se i oni sami u okviru svoje cjeloživotne
edukacije istražuju nove metodologije. Feldenkrais metoda
se nameće i kao didaktički pristup-koncept ali i kao kreativno
rješenje za probleme pokretanja a pored spomenutog, njena
prednost se ogleda i u činjenici da nema kontraindikacija te je
komplementarna sa svim ostalim neurorazvojnim ili rehabil-
itacijskim pristupima. Nekoliko problema karakterizira rehabil-
itaciju osoba sa senzomotoričkim problemima. Jedan od njih je
svakako vremenski kontinuum samog rehabilitacijskog procesa,
koji zapravo nikada ne završava, što mnogim zioterapeutima
ne predstavlja atraktivno područje stručnog djelovanja. Puno
truda treba biti uloženo za dobivanje malih i često neizvjesnih
rezultata. Drugi pak navode kako jednostavno ne mogu gledati
dječiju patnju, mada ova tematika otvara jedno široko područje
poimanja patnje te preispitivanja vlastitih pozicija i relativnosti
što je uspjeh ili sreća u životu. Međutim, to su svakako izbori
na koje svatko ima pravo. Treći problem je svakako nancijske
prirode jer primjena specičnih znanja i metoda zapravo stoji
roditelje znatno više nego državni zioterapeutski tretman. U
konačnici, u nekim se slučajevima sam proces svede na zadovol-
jenje forme kroz vjerovanje kako će isključivo zioterapeuti
riješiti nečije stanje. Zbog ovih i drugih okolnosti, nekad cijeli
proces krene linijom manjeg otpora pa se rehabilitacija zasniva
na biomehaničkim pristupima koji svakako ne predstavljaju alat
prvog izbora u ovom području. Od njih ne treba zazirati, svakako
da određeni postupci i pomagala imaju svoje mjesto, ali kao edu-
kacijsko-rehabilitacijski proces, nisu adekvatno rješenje.
Rezultati ovog rada su zapravo u formi iskustva i
deskriptivne su prirode, bez kvanticiranja istih i upotrebljavan-
ja kliničkih testova za njihovo dobijanje.
Kako bi bili istinski od pomoći djetetu sa posebnim po-
trebama, moramo ustuknuti od pokušavanja da natjeramo dijete
da učini ono što ne može. (Baniel, 2012b, 19).
Dijete nema viziju kompletne radnje niti njenog nal-
nog ishoda. Ono kako dijete uči je zapravo izvođenje mnoštva
varijacija, pokušaja, prije negoli iz tih pokušaja ekstrahira ono
najbolje i najoptimalnije za njega. Na kraju se iz pojedinih eleme-
nata rodi kompleksni pokret.
U ovom se segmentu djeca sa smetnjama u pokretu
uopće ne razlikuju od djece bez teškoća. Učiti pokretu, tako da se
dijete prisiljava izvoditi samu radnju, ne predstavlja dobar put.
Zaključno, ovo se uklapa i u tezu, da je način na koji uče zdrava i
djeca s smetnjama pokreta zapravo isti.
Razlika između zdrave djece i djece s poteškoćama
zapravo nije u modelu učenja, nego u upražnjavanju tog mod-
ela. Kako se zdravo dijete nalazi u situaciji da isprobava mnošt-
vo izbora u pokretu, ono će metodom pokušaja i pogreške doći
do, za sebe zadovoljavajućeg, izvođenja kompleksne radnje. Ono
što bolesnom djetetu predstavlja problem je nemogućnost da
si samo priušti iskustvo različitih varijacija. Nemogućnost var-
ijabilnog motoričkog ponašanja te korištenje istih, često neus-
pješnih kalupa, ne dovodi do diferencijacije “uspješnog” i “neus-
pješnog” iz čega ne proizilazi “učenje”.
Pored intencije, i sam način provođenja pokreta je
zapravo specičan za svaku individu, i ovisi od mnoštva razloga,
genotipskih kao i fenotipskih. (Gjelsvik, 2007).
Forsiranjem same radnje se zapravo preskaču procesi
rađanja pokreta te mozak ne poznaje pojedine segmente koji
čine radnju. Samo forsiranje provedbe nikada nije povezano s
djetetovom intencijom i time se ne stvaraju uvjeti da dijete pon-
ovo u smislenom kontekstu do nje dođe. Zdrava djeca u procesu
motoričkog učenja sama čine varijacije dok djeca sa smetnjama
trebaju nas da im priuštimo varijacije. Do pokreta ipak moraju
doći samostalno.
Sva djeca uče svoje iskustvo, ona nužno ne uče ono što
smo mi namjeravali da ona uče.(Baniel, 2012c ,25).
Pokret koji tako nastane iz osobnog identiteta ima šan-
su preživjeti, te ponovno biti korišten u smislenom kontekstu.
164 165
Buchannan, Ulrich, Nelsen, N., Nicole, Geletta, Simon (2014),
United States guild certied Feldenkrais teachers: a survey of
characteristics and practice patterns, u: Complement Altern Med.,
14: 217.
Csikszentmihalyi, Mihaly, (2002) The classic work on how to
achieve happines, London, Rider&Company.
Feldenkrais, Moshe,(1981) The elusive obvious,Capitola (Canada),
Meta publications.
Feldenkrais, Moshe,(1997) Awareness Through Movement, Middle-
sex, Penguin Book.
Gjelsvik, Bente, (2007) Form und funktion, Stuttgart, Georg Thieme
Verlag KG.
Jelica, Stjepan, (2011) Optimizing the function of uspstanding ac-
tivities in adult patients with acquired lesions of the central nervous
system by using Bobath concept approach-a case report, u:Colle-
guim Antroplogicum, Vol 35, Supplement 1, str.309-311.
Jelica, Stjepan, Šeper, Vesna (2009) Feldenkrais metoda i funk-
cionalna restrikcija-praktičan alat za kreativna rješenja u pokretu,
Zbornik radova, prvi kongres studija zioterapije Zdravstvenog
veleučilišt au Zagrebu s međunarodnim sudjelovanjem, Zadar.
Kleinn, D., Stanley, (2001) You will dream new dreams, New York,
Kensington books.
Lewitt, Sophie,(2004) Tretament of cerebral palsy and motor de-
lay, Oxford, Blackwell Publishing.
Liessmann, P., Konrad (2008) Teorija neobrazovanosti-zablude
društva znanja, Zagreb, Naklada Jesenski i Turk.
Lundy-Ekman, Laurie, (2013) Neuroscience: Fundamentals for re-
habilitation, St. Louis, Elsevier.
Pešec, M., Schuster, S., (2008) Osvrt na metode zioterapijske
procjene u neonatalnoj zioterapiji, Zbornik radova, Konferencija
Hrvatskog zbora zioterapeuta, Donja Stubica.
Sieglinde, Martin,(2006) Teaching motor skills to children with ce-
rebral palsy, Bethesda (USA), Woodbine house.
Tyldesley, Barbara, Grieve, I., June, (1996), Muscles, nerves and
movement-kinesiology in daily living, UK, Blackwell Science.
Umphred, A., Darcy, Lazaro T., Rolando, Roller R., Margaret, Bur-
ton, U., Gordon, (2013) Neurological rehabilitation, Missouri, El-
sevier.
Zemach-Bersin, David, Zemach-Bersin Kaethe, Reese, Mark (1990)
Relaxercise, San Francisco, harper Collins Publishers.
Smatram kako rad može u prvom redu informirati
roditelje ili stručnjake, a smjernice evidentirane u radu mogu
poslužiti kao osnova daljnjih istraživanja.
Zahvaljujem se roditeljima i djeci, članovima udruge
“Vukovarski leptirići” jer bez zajedničkih predivnih iskustava niti
ovaj rad ne bi bio napisan. Njihovom razvoju i napretku svaka-
ko iznimno pomažu i timski rad u udruzi kroz rad defektologa,
logopeda, primjene brain jim-a, neurofeedback-a te lasera za
kvantno integriranje primitivnih reeksa (QRI). Udruge zapravo
preuzimaju na sebe odgovornost za ono što država treba pružiti
ovoj djeci kroz zakonsku legislativu Dekleracije o pravima osoba
s invaliditetom, koju je Vlada, čini se, samo dekleratvno donijela
2005. godine, ali se na tom planu čini još uvijek malo ili ništa.
Koristeći Feldenkrais metodu kao i četrnaestogodišn-
je iskustvo u radu, sintezom znanja i iskustava te fokusiranjem
svega u jednu točku kako bi se za pacijenta pronašlo najbolje
rješenje u datom trenutku, moguće je postići značajna pobol-
jšanja funkcionalnog statusa djece.
Literatura
Baniel, Anat, (2003) Working with the whole body, u: Cerebral Pal-
sy Magazine.
Baniel, Anat, (2012) Kids beyond limits, New York, Penguin Book
Ltd.
Batson, Glenna (2005) Effects of Feldenkrais awareness
through movement on balance in adults with chronic neuro-
logical decits following stroke: A preliminary study, u: Jour-
nal of Evidence-Based Complementary & Alternative Medi-
cine,Vol.10, No.3, str. 203-210.
Blouin, Jean-Sebastien, Fitzpatrick C. Richard, (2010) Swing those
arms: automatic movement controlled by the cerebral cortex, u: J
Physiol. 588 (Pt 7), str. 1029–1030.
Bly, Lois, (2011) Components of typical and atipical motor devel-
opment, NDT Association, California.
Britt Malmgren-Olson, Eva, Armelius, Bengt-Ake, Armelius,
Kerstin, (2001), A comparative outcome study of body awareness
therapy, Feldenkrais, and conventional physiotherapy for patients
with nonspecic musculoskeletal disorders: changes in psycholog-
ical symptoms, pain, and self-image, u Physiotherapy theory and
practice,Vol. 17, No. 2 , str. 77-95.
Buchanan, Ulrich (2001) The Feldenkrais method: a dynam-
ic approach to changing motor behavior, u: Res Q Exerc.
Sport,72(4):315-23.
ResearchGate has not been able to resolve any citations for this publication.
Article
Full-text available
Background Feldenkrais Method® teachers help students improve function and quality of life through verbally and manually guided lessons. The reasons people seek Feldenkrais® lessons are poorly understood. Similarly, little is known about practice characteristics and patterns. To address these knowledge gaps, we conducted an extensive survey of United States Guild Certified Feldenkrais Teachers®. Methods We invited all Feldenkrais Teachers to participate in this survey delivered in web-based or print formats. We obtained overall and question-specific response rates, descriptive statistics, chi-square tests of response bias, and performed qualitative thematic review of comments. Results Overall response rate was 30.5% (392/1287). Ninety percent of responders had college degrees in diverse fields; 12.5% had credentials outside health care, 36.9% held conventional health care licenses, and 23.1% had complementary and alternative medicine credentials. Mean age was 55.7 years; most teachers were women (83%). California (n = 100) and New York (n = 34) had the most teachers. Forty-five percent of teachers earned ≤ 20% of their gross income from their practices, while 26% earned > 80%. Most saw < 10 students/week for individual lessons and < 10 students/week for group lessons. Students were mostly women (71.1%) and 45–64 years old. The primary reason students sought Feldenkrais lessons was pain. A quarter of students self-referred, a fifth were referred by conventional health care providers, and two-thirds paid for services directly. Themes from comments included: beliefs that Feldenkrais training had important personal and professional benefits for teachers; recognition of the challenges of operating small businesses and succinctly describing the Feldenkrais Method; the variety of practice approaches; and a deep commitment to the Feldenkrais Method. Conclusions Most Feldenkrais Teachers were well educated, often held additional credentials, were located in the West, were women, were older than 50 years, and had part-time practices. Most students were women, were adults, came from various referral sources, and paid directly for services. Teachers and students utilized the Feldenkrais Method in diverse settings and applications. These findings may foster practice development by Feldenkrais Teachers, improve communication between health care consumers and providers and assist decision-making, and stimulate more research concerning the Feldenkrais Method.
Article
Full-text available
The Feldenkrais Method is a complementary approach to motor learning that purports to induce change in chronic motor behaviors. This preliminary study describes the effects of a Feldenkrais program on balance and quality of life in individuals with chronic neurological deficits following stroke. Two male (48 and 53 years old) and 2 female participants (61 and 62 years old), 1 to 2.5 years poststroke, participated as a group in a 6-week Feldenkrais program. Pretest and posttest evaluations of the Berg Balance Scale (BBS), the Dynamic Gait Index (DGI), and the Stroke Impact Scale (SIS) were administered. Data were analyzed using aWilcoxon signed-rank test. DGI and BBS scores improved an average of 55.2% (p=.033) and 11% (p=.034), respectively. SIS percentage recovery improved 35%. Findings suggest that gains in functional mobility are possible for individuals with chronic stroke using Feldenkrais movement therapy in a group setting.
Article
This tutorial describes the Feldenkrais Method and points to parallels with a dynamic systems theory (DST) approach to motor behavior Feldenkrais is an educational system designed to use movement and perception to foster individualized improvement in function. Moshe Feldenkrais, its originator, believed his method enhanced people's ability to discover flexible and adaptable behavior and that behaviors are self-organized. Similarly, DST explains that a human-environment system is continually adapting to changing conditions and assembling behaviors accordingly. Despite little research, Feldenkrais is being used with people of widely ranging ages and abilities in varied settings. We propose that DSTprovides an integrated foundation for research on the Feldenkrais Method, suggest research questions, and encourage researchers to test the fundamental tenets of Feldenkrais.
Osvrt na metode fizioterapijske procjene u neonatalnoj fizioterapiji, Zbornik radova, Konferencija Hrvatskog zbora fizioterapeuta
  • M Pešec
  • S Schuster
• Pešec, M., Schuster, S., (2008) Osvrt na metode fizioterapijske procjene u neonatalnoj fizioterapiji, Zbornik radova, Konferencija Hrvatskog zbora fizioterapeuta, Donja Stubica.
  • A Umphred
  • Lazaro T Darcy
  • Rolando
  • R Roller
  • Margaret
  • U Burton
  • Gordon
• Umphred, A., Darcy, Lazaro T., Rolando, Roller R., Margaret, Burton, U., Gordon, (2013) Neurological rehabilitation, Missouri, Elsevier.