Conference PaperPDF Available

Virtuelno preduzetništvo: Obrazovanje kao podrška preduzetničkoj spremnosti studenata

Authors:
635
Modern forms of entrepreneurship and investment SYNTHESIS 2015
International Scientic Conference of IT and Business-Related Research
Apstrakt:
Ovaj rad prikazuje značaj preduzetničkog obrazovanja na fakultetima
u Srbiji na osnovu rezultata istraživanja o preduzetničkoj spremnosti
studenata. Istraživanje je sprovedeno putem upitnika o stavovima
studenata na osnovu pet dimenzija preduzetničke spremnosti:
preduzetničke namere; sposobnost za preduzetništvo; atraktivnosti
preduzetničkog zanimanja; orijentacija ka učenju; i strast prema radu.
Dimenzije preduzetničke spremnosti u istraživanju su povezane sa
različitim karakteristikama studenata a) fakultetsko obrazovanje
(inženjersko, menadžersko); b) preduzetničko obrazovanje kroz
nastavu na fakultetu i seminare o preduzetništvu; c) preduzetničko
iskustvo u porodici i okruženju; d) različite socio-demografske osobine
studenata. Na osnovu toga, autori rada su definisali devet istraži-
vačkih pitanja koja su analizirana uz pomoć koeficijenta korelacije i
T-testa. Uzorak istraživanja obuhvatio je 113 studenata sa različitih
fakulteta u Srbiji. Najinteresantnije istraživačko pitanje odnosilo se
na poređenje dve grupe studenta (inženjeri, menadžeri) i njihove
preduzetničke spremnosti. Razlika između prethodno navedene dve
grupe studenta je statistički dokazana na osnovu analize navedenog
uzorka i predstavljena je u radu zajedno sa ostalim odgovorima na
pitanja obuhvaćena ovim istraživanjem Dobijeni rezultati istraživanja
ukazuju na neophodnost uvođenja virtuelnog preduzetništva kao
akademskog predmeta na svim fakultetima i univerzitetima, u svrhu
obrazovanja budućih inženjera i menadžera.
Abstract:
This paper highlights the importance of entrepreneurial education at
the faculties in Serbia based on the research results on entrepreneurial
readiness of students. Research was conducted by means of a question-
naire examining students’ opinion and attitudes regarding the five
dimensions of entrepreneurial readiness: entrepreneurial intention;
entrepreneurial skills; attractiveness of entrepreneurial profession;
learning orientation; passion for work. This research connects the
dimensions of entrepreneurial readiness with different characteristics
of students: a) university education (managers, engineers); b) entre-
preneurial education through lectures at the faculty and seminars on
entrepreneurship; c) entrepreneurial experience in the family and
close environment; d) different socio-demographic characteristics of
students. Based on that, the authors defined nine research questions
that are statistically analyzed using the correlation coefficient and T-test.
The sample included 113 students from several faculties in Serbia. The
most interesting question refers to the comparison of two groups of
students (managers and engineers) according to their entrepreneurial
readiness. Based on the analyzed sample of students, the difference be-
tween these two groups is statistically proven and shown in this paper,
together with all other research results. The research results indicate
the importance and necessity of introducing virtual entrepreneurship
as an academic course at different faculties and universities for the
purpose of educating future engineers and managers.
Ključne reči:
virtuelno preduzetništvo, preduzetnička spremnost, preduzetničke
namere.
Key words:
virtual entrepreneurship, entrepreneurial readiness, entrepreneurial
intention.
VIRTUELNO PREDUZETNIŠTVO: OBRAZOVANJE KAO PODRŠKA
PREDUZETNIČKOJ SPREMNOSTI STUDENATA
VIRTUAL ENTREPRENEURSHIP: EDUCATION IN SUPPORT OF ENTREPRENEURIAL
READINESS OF STUDENTS
Zoran Rakićević1, Jasmina Omerbegović Bijelović1, Brankica Ljamić-Ivanović2
1Fakultet organizacionih nauka, Univerzitet u Beogradu, Jove Ilića 154, Beograd, Srbija
2Sinhronia Beograd, Srbija
E-mail: zoran.rakicevic@fon.bg.ac.rs DOI: 10.15308/Synthesis-2015-635-641
1. UVOD
Svaki preduzetnički poduhvat koji se pokreće predstavlja
rezultat određene preduzetničke namere pojedinca ili grupe.
Uspeh pokrenutog biznisa u velikoj meri zavisi od preduzet-
ničkih namera budućeg preduzetnika i njegove spremnosti da
sežrtvuje” za dostizanje poslovnih ciljeva. Virtuelno predu-
zetništvo je način edukacije studenta iz oblasti preduzetništva
i upravljanja MSP koje ima za cilj da pospeši i podrži predu-
zetničke namere studenta. Pod preduzetničkim namerama se
podrazumevaju namere u pokretanju poslovnog poduhvata u
budućnosti. Različiti autori su ispitivali preduzetničke namere
i njihovu vezu sa brojnim drugim faktorima:
De Clercq et al. (2013) su ispitivali efekat orijentacije
ka učenju i strast prema radu na preduzetničke namere
studenata;
Dinis et al. (2013) i Zampetakis et al. (2011) su istraživali
uticaj psiholoških karakteristika (kreativnost i emocion-
alna inteligencija) studenata;
Farashah i Souitaris (2013) su ispitivali uticaj obrazovan-
ja i treninga iz oblasti preduzetništva;
Lee et al. (2011) su pokazali uticaj radnog okruženja i
zadovoljstva poslom na preduzetničke namere;
Nabi et al. (2010) i Zhang et al. (2013) su istraživali uticaj
visokog obrazovanja na preduzetničke namere.
U ovom radu virtuelno preduzetništvo se predstavlja kao
koncept akademskog predmeta čija je uloga da doprinese bo-
ljoj edukaciji studenata u Srbiji. Celokupna ideja za organi-
zovanjem ovakve vrste obrazovanja na nivou svih fakulteta a
naročito onih inženjerskih, je proizašla iz rezultata istraživanja
o preduzetničkim namerama. Nakon uvoda, u drugom delu
opisuje se koncept virtuelnog preduzetništva kao akademskog
predmeta. Treći deo deniše i opisuje pojmove preduzetnička
spremnost i preduzetnička namera, kao i faktore, koji prema
različitim autorima, mogu na njih uticati. Četvrti deo rada pred-
stavlja sprovedeno istraživanje o spremnosti studenata u Srbiji
na preduzetništvo. Peti deo razmatra rezultate istraživanja i daje
odgovore na postavljena istraživačka pitanja. Na kraju, šesti deo
čini rezime i zaključak rada.
636
SYNTHESIS 2015 Modern forms of entrepreneurship and investment
2. VIRTUELNO PREDUZETNIŠTVO
Preduzetništvo se deniše kao proces u kojem pojedinac
sledi poslovnu priliku bez osvrtanja na resurse kojima trenutno
upravlja, i kao „umetnost“ prevođenja ideje u novi poslovni po-
duhvat (Beringer & Ireland, 2010, str. 30). Preduzetnici prepo-
znaju priliku kao nezadovoljenu tržišnu potrebu i prevode je u
uspešan biznis, pokretanjem novog preduzeća da bi zadovoljili
te potrebe. (Hsieh et al., 2007; Moor et al., 2008, str. 6). Prema
Omerbegović-Bijelović (2010, str. 234), preduzetništvo se može
denisati kao „društvena funkcija stvaranja nove vrednosti kroz
kreativnu kombinaciju poslovnih resursa“. Zampetakis (2013)
tvrdi da je preduzetništvo povezano sa stvaranjem nove vredno-
sti i da ima značajan uticaj na ekonomski razvoj i zapošljavanje.
Značaj izučavanja preduzetništva se ogleda u doprinosu koje
preduzetništvo ima u savremenim ekonomijama, jer doprinosi
kreiranju novih radnih mesta i stvaranju nove vrednosti.
Virtuelno preduzetništvo predstavlja posebno organizovan
oblik učenja i edukacije studenata iz oblasti preduzetništva i
upravljanja malim i srednjim preduzećima (MSP). Kroz inte-
raktivni rad sa nastavnikom i mentorom, studenti uče i upo-
znaju se sa brojnim procesima koji imaju zadatak da simuliraju
realne procese i situacije u kojim se preduzetnik nalazi kada
započinje i kada upravlja svojim preduzećem. Virtuelno pre-
duzetništvo ima i za cilj da osposobi studente za njihov budući
izbor u pogledu zanimanja „preduzetnik“. U zajedničkom radu
studenta i mentora nastavnika, zajednički se virtuelno i „u uči-
onici“ pokreće i upravlja poslovnim poduhvatom. Pored prak-
tičnog dela upravljanja malim biznisom, studenti slušaju i teo-
rijsku nastavu iz tematskih oblasti preduzetništva i upravljanja
MSP: kreiranje i analiza poslovne ideje; preduzetnički resursi;
istraživanje tržišta za poslovnu ideju; sastavljanje i analiza bi-
znis plana i njegovih delova (opis preduzetničke ideje, tržište
i marketinški deo, procesno-resursni deo, organizaciono-me-
nadžerski deo, ekonomsko-nansijski deo, operativni deo); ko-
raci u pokretanju virtuelnog poslovnog poduhvata (aktivnosti u
osnivanju malog preduzeća kroz upoznavanje sa neophodnom
dokumentacijom i administracijom); izbor tehnološkog proce-
sa za proizvod/uslugu; izbor dobavljača sirovina; prikupljanje
neophodnih resursa za pokretanje poslovnog poduhvata; inte-
lektualna svojina u cilju zaštite preduzetnikove poslovne ideje;
društveni ciljevi u poslovanju malim biznisom i društveno od-
govorno poslovanje; upravljanje malim biznisom. Na ovaj način
studenti interaktivno, kroz timski rad uče o fenomenu predu-
zetništva i prolaze obuku iz različitih oblasti koje su povezane sa
osnivanjem i vođenjem preduzetničkog poduhvata.
3. PREDUZETNIČKA SPREMNOST
Jedna od najčešćih dilema u vezi sa preduzetnicima je: Da li
se preduzetnici rađaju ili vremenom postaju? Ovo pitanje se bazi-
ra na mitu da su neki ljudi prirodno predodređeni da budu pre-
duzetnici. Dva glavna faktora koja mogu uticati na pokretanje
uspešnog poslovnog poduhvata su: preduzetnička prilika i sklo-
nost pojedinca ka preduzetništvu. Preduzetnička prilika je po-
voljan skup okolnosti koji stvara potrebu za novim proizvodom,
uslugom ili biznisom (Beringer & Ireland, 2010, p 66). Souitaris
et al. (2007) veruju da inspiracija za preduzetništvo dolazi od
emotivne hemije između pojedinca i konkretne prilike (Zampe-
takis et al., 2013). Težnja ili tendencija osobe ka preduzetništvu
se deniše kao preduzetnička spremnost ili preduzetnička na-
mera (De Clercq et al., 2013). Preduzetnička namera se odnosi
na nameru pokretanja preduzeća ili biznisa u budućnosti. U pre-
duzetničkom smislu, ompson (2009, p. 676) deniše nameru
kao samo-potvrdu uverenja osobe da namerava da pokrene novi
poslovni poduhvat ili svesno planira da to učini u nekom budu-
ćem trenutku. Ajzen (1991) navodi generičku deniciju namere
kao „spremnost osobe da izvrši zadato ponašanje“. To znači da
se preduzetnička namera i spremnost za preduzetništvo mogu
smatrati i sinonimima u određenom smislu.
Različite veze između: 1) ličnih karakteristika pojedinca i
faktora okruženja, i 2) preduzetničkih namera pojedinca, istra-
žena su kod različitih autora u literaturi:
Preduzetničko okruženje: Ljudi čiji su roditelji preduzet-
nici, vrlo je verovatno da i sami postanu preduzetnici
(Solesvik et al., 2013). Takođe, ista mogućnost je i sa
onima koji imaju poznanika preduzetnika (Beringer &
Ireland, 2010, p. 40).
Visoko obrazovanje: Prema Nabi et al. (2010), visoko
obrazovanje smanjuje verovatnoću za preduzetništvom.
Što je pojedinac obrazovaniji i više specijalizovan za
određenu profesiju, to postaje privlačniji drugim pre-
duzećima i kompanijama. Preduzetnike čine ljudi koji su
okrenuti više ka biznisu a manje ka obrazovanju. Suprot-
no tome, Zhang et al. (2013) smatraju da je veza između
obrazovanja i preduzetništva pozitivna.
Preduzetničko obrazovanje: Ovaj tip obrazovanja u de-
tinjstvu i adolescenciji je potvrđen kao važan za kasni-
je preduzetničke namere (Dinis et al., 2013). Farashah
(2013) i Solesvik et al. (2013) su pokazali da postoji po-
zitivna veza između preduzetničkog obrazovanja i pre-
duzetničkih namera. Farashah (2013) razlikuje tri tipa
preduzetničkog obrazovanja: 1) Učenje da se razume
preduzetništvo kao akademska disciplina, 2) Učenje da
se deluje na preduzetnički način što je karakteristično
za interno preduzetništvo i 3) Učenje da bi se postao
preduzetnik.
Psihološki faktori: privlače najveću istraživačku pažnju.
Glavne psihološke karakteristike koje su povezane sa
preduzetničkom namerom, prema Dinis et al. (2013)
su: sklonost ka riziku; samopouzdanje, i želja za do-
kazivanjem. Zampetakis et al. (2013) su pokazali vezu
između emocionalne inteligencije studenata i njihovih
preduzetničkih namera. U drugom radu, autori su uspo-
stavili vezu između individualne kreativnosti studenata i
njihovih preduzetničkih namera.
Pol: Žene imaju manju želju da započnu sopstveni biznis
nego muškarci (Lee et al., 2011; Zhang et al., 2013).
Ekonomsko okruženje: Preduzetničke namere mogu ta-
kođe zavisiti od eksternih faktora, kao sto su postojanje
neželjenog ekonomskog okruženja i nedostatak redov-
nih mogućnosti za zapošljavanje (De Clercq et al., 2013).
Radno okruženje sa nepovoljnom inovacionom klimom
i/ili nedostatkom tehničkih podsticaja izvrsnosti, utiče
na preduzetničke namere, kroz nisko zadovoljstvo po-
slom (Lee et al., 2011).
Orijentacija ka učenju i strast prema radu nisu jedino
bitni za formiranje preduzetničkih namera pojedinca,
već ove dve osobine podržavaju prevođenje svake predu-
zetničke želje i mogućnosti za pokretanjem sopstvenog
biznisa u preduzetničke namere (De Clercq et al., 2013).
Preduzetnička spremnost je širi koncept od preduzetničkih
namera i deniše se kao lična kompetentnost pojedinca i njegov
potencijal za preduzetništvo. Sastoji se od sledećih pet karakte-
ristika tj. dimenzija (De Clercq et al., 2013):
1) Preduzetnička namera (engl. entrepreneurial intention),
namera pojedinca da pokrene novi poslovni poduhvat u
budućnosti.
DOI: 10.15308/Synthesis-2015-635-641
637
Modern forms of entrepreneurship and investment SYNTHESIS 2015
2) Doživljena sposobnost za preduzetništvo (engl. perceived
ability), potencijal sa kojim pojedinac smatra da je spo-
soban da postane uspešan preduzetnik.
3) Atraktivnost preduzetničkog zanimanja (engl. perceived
attractiveness), sklonost pojedinca ka preduzetničkom
zanimanju.
4) Orijentacija ka učenju (engl. learning orientation), spre-
mnost pojedinca da kontinuirano unapređuje i širi svoja
znanja.
5) Strast prema radu (engl. passion for work), stepen moti-
vacije i stepen zadovoljstva poslom.
Svaka od dimenzija preduzetničke spremnosti obuhvatila je
niz pitanja o stavovima studenata koja su predstavljena zajedno
sa odgovorima u Tabeli 2.
4. ISTRAŽIVANJE
Istraživanje o spremnosti studenata na preduzetništvo je
sprovedeno u periodu od decembra 2013. do novembra 2014.
godine među 113 studenata državnih i privatnih fakulteta u Sr-
biji. Studenti su odgovarali na dve grupe pitanja iz ankete. Prva
grupa pitanja se odnosila na socio-demografske i ostale karak-
teristike ispitanika: pol, godine starosti, fakultet, godina studija
na fakultetu, prosečna ocena na studijama, mesto življenja, da li
studenti imaju preduzetnika u porodici, da li su pohađali nasta-
vu ili seminare iz preduzetništva. Tabela 1 predstavlja frekven-
cije odgovora ispitanika.
Drugi deo upitnika odnosio se na pet grupa pitanja o pre-
duzetničkoj spremnosti, denisanih kroz pet dimenzija: predu-
zetničke namere, sposobnost za preduzetništvo, atraktivnost
preduzetničkog zanimanja, orijentacija ka učenju i strast prema
radu. Ova pitanja bila su denisana kao iskazi sa odgovorima na
Likert skali od 1 – „potpuno se ne slažem“ do 5 – „potpuno se
slažem“ (Tabela 2). Pitanja su bila izmešana u anketnom upit-
niku da bi se izbegla pristrasnost studenta u davanju odgovora.
Na osnovu karakteristika anketiranih studenata i njihovih
stavova o spremnosti na preduzetništvo, u radu su denisana
sledeća istraživačka pitanja (P1-P9):
P1: Da li godine starosti studenta predodređuju njihovu pre-
duzetnička spremnost?
P2: Da li postoji veza između prosečne ocene na studijama i
njihove preduzetničke spremnosti?
P3: Da li pol studenta predodređuje njihovu preduzetničku
spremnost?
P4: Da li se studenti iz Beograda razlikuju od studenta iz dru-
gih gradova Srbije u pogledu preduzetničke spremnosti?
P5: Da li studenti na završnim godinama studija imaju veću
preduzetničku spremnost nego studenti na nižim godina-
ma studija?
P6: Da li se studenti inženjerstva i menadžmenta razlikuju u
pogledu preduzetničke spremnosti?
P7: Da li studenti koji imaju preduzetnika u porodici imaju
veći nivo preduzetničke spremnosti nego studenti koji
ne-
maju preduzetnike u porodici?
Kategorijalne varijable Broj* Procenat[%]
Pol Muškarci 46 40,7%
Žene 67 59,3%
Fakultet
Fakultet organizacionih nauka 74 65,5%
Mašinski fakultet 8 7,1%
Ekonomski fakultet 3 2,7%
Elektrotehnički fakultet 3 2,7%
Tehnološko-metalurški fakultet 3 2,7%
Arhitektonski fakultet 2 1,8%
Fakultet dramskih umetnosti 2 1,8%
Fakultet za poslovne studije, Megatrend univerzitet 5 4,4%
Računarski fakultet, Univerzitet Union 2 1,8%
Poslovni fakultet, Singidunum Univerzitet 2 1,8%
Ostali fakulteti 9 8,1%
Obrazovanje
Menadžment 43 38,1%
Umetnost i humanističke nauke 3 2,7%
Inženjerstvo 67 59,3%
Godina studija
Prva 2 1,8%
Druga 18 15,9%
Tre ća 33 29,2%
Četvrta 47 41,6%
Master studije 13 11,5%
Mesto življenja Beograd 68 60,2%
Ostali gradovi 45 39,8%
Preduzetnik u porodici Da 36 31,9%
Ne 77 68,1%
Preduzetničko obrazovanje Da 20 18,2%
Ne 90 81,8%
Seminari iz preduzetništva Da 52 46%
Ne 61 54%
Tabela 1. Kategorijalne varijable i njihove frekvencije
DOI: 10.15308/Synthesis-2015-635-641
638
SYNTHESIS 2015 Modern forms of entrepreneurship and investment
P8: Da li studenti koji su pohađali nastavu na fakultetu iz
preduzetništva imaju veći nivo preduzetničke spremno-
sti i izraženije preduzetničke namere?
P9: Da li studenti koji su pokazali stvarnu zainteresovanost
za preduzetništvo (pohađanjem seminara iz preduzet-
ništva) imaju veći nivo preduzetničke spremnosti i viši
nivo preduzetničkih namera?
Za pronalaženje odgovora na prethodno denisana istra-
živačka pitanja, korišćene su tehnike statističkog zaključivanja
(koecijent korelacije, T-test). Rezultati istraživanja i odgovori
na denisan istraživačka pitanja (P1-P9), predstavljeni su u na-
rednom poglavlju.
5. REZULTATI I DISKUSIJA
Podaci iz ispitivanja su statistički analizirani uz pomoć sta-
tističkog sovera za obradu podataka (PASW Statistics - SPSS
18). Deskriptivna statistika varijabli, iz drugog dela upitnika,
koja meri pet dimenzija spremnosti studenata na preduzet-
ništvo prikazana je u Tabeli 2. Srednja vrednost promenljive
„Spremnost na preduzetništvo“ u celom uzorku iznosi, 3,73 (na
skali od 1-5). U okviru toga, srednje vrednosti za pet dimenzija
su sledeće: Preduzetničke namere (3,23); Sposobnost za predu-
zetništvo (3,34); Atraktivnost preduzetničkog zanimanja (3,80);
Orijentacija ka učenju (4,41); Strast prema radu (3,90). Ukupna
vrednost za promenljivu spremnost na preduzetništvo (3.73) je
izračunata kao prosek vrednosti prethodno navedenih pet di-
menzija, sa jednakom težinom i značajnošću. Razmatranje ra-
zličitih koecijenata značajnosti za pet dimenzija preduzetničke
spremnosti može se istražiti u nekom budućem radu.
Naredne analize (Tabele 3-5) daju odgovore na istraživačka
pitanja (P1-P9).
P1: Da li godine starosti studenta predodređuju njihovu pre-
duzetničku spremnost?
Posmatrajući vrednosti Personovog koecijenta korelaci-
je iz Tabele 3, koje nisu bile statistički značajne (p<0.05) i čija
vrednost je bliska nuli, nije moguće dokazati postojanje relacije
po kojoj godine starosti studenta predodređuju spremnost na
preduzetništvo. Takođe, godine starosti studenta nisu u vezi ni
sa ostalih 5 dimenzija preduzetničke spremnosti (preduzetničke
namere, sposobnost za preduzetništvo, atraktivnosti preduzet-
ništva, orijentacija ka učenju, strast prema radu).
P2: Da li postoji veza između prosečne ocene na studijama
studenata i njihove spremnosti na preduzetništvo?
Na osnovu rezultata navedenih u Tabeli 3, nije dobijena sta-
tistički značajna korelacija između prosečne ocene na studijama
i spremnosti studenata na preduzetništvo. Vrlo je interesantno
da prosečna ocena na studijama, prema uzorku ispitivanja, ima
koecijent korelaciji blizak nuli sa varijablom koja meri orijen-
taciju ka učenju.
P3: Da li pol studenata predodređuje njihovu preduzetničku
spremnost?
Na osnovu rezultata ispitivanja koji su dati u Tabeli 3 i do-
bijeni statističkim poređenjem dve grupe studenata sa T-te-
stom, ne postoji statistički značajna razlika u pogledu njihove
spremnosti na preduzetništvo. Jedina ispoljena razlika (Δ 0.61,
p<0.05) bila je u dimenziji koja meri preduzetničke namere stu-
denata u odnosu na studentkinje (studenti su pokazali izraženije
preduzetničke namere od studentkinja).
P4: Da li se studenti iz Beograda razlikuju od studenta iz
drugih gradova Srbije u pogledu nivoa spremnosti na
preduzetništvo?
Ovo istraživačko pitanje postavili smo da bi smo utvrdili
da li Beograd, kao glavni grad Srbije i ujedno njen najrazvijeni
deo, daje više preduzetničkih mogućnosti i stvara više želje za
Vari jab le Srednja
vrednost
Standardna
devijacija
Spremnost na preduzetništvo: 3,73 0,632
Preduzetnička namera (Likert skala 1-5): 3,23 1,099
Verovatno ću uskoro pokrenuti sopstveni biznis 3,32 1,054
Pripremam se da otpočnem sopstveni biznis 3,14 1,238
Sposobnost za preduzetništvo (Likert skala 1-5): 3,34 0,917
Potpuno mi je izvodljivo da otpočnem i samostalni posao. 3,03 1,022
Osećam se sigurnim da ću moći da otpočnem sopstveni posao ukoliko to budem želeo. 3,65 1,024
Atraktivnost preduzetničkog zanimanja (Likert skala 1-5): 3,80 1,114
Imam jaku želju da otpočnem svoj biznis. 3,80 1,189
Imam jaku potrebu za samo-zapošljavanjem. Moja želja je da imam sopstvenu rmu. 3,81 1,151
Orijentacija ka učenju (Likert skala 1-5): 4,41 0,476
Često čitam (članke, knjige, pregledam internet) da bih pojačao sopstvene sposobnosti. 4,42 0,729
Često tražim prilike da razvijem nove veštine i znanja. 4,50 0,709
Za mene je razvoj sopstvenih sposobnosti dovoljno važan razlog da preuzmem neki rizik 4,25 0,829
Uživam u izazovnim zadacima koji mi omogućavaju usvajanje novih veština. 4,41 0,650
Volim da sam uključen/na u poslove koji zahtevaju visok nivo sposobnosti i talenta. 4,42 0,624
Sviđaju mi se izazovni zadaci iz kojih mogu mnogo da naučim 4,50 0,614
Strast prema radu (Likert skala 1-5): 3,90 0,546
Veliki deo mog životnog zadovoljstva potiče od rada. Volim da radim. 4,15 0,759
Dosta postižem zato što sam istrajan u radu. 4,19 0,739
Ponekad poželim da radim više nego što trenutno radim. 3,86 1,068
Radujem se povratku obavezama kada sam daleko od njih. 3,41 1,023
Tabela 2. Deskriptivna statistika varijabli koje mere preduzetničku spremnost
DOI: 10.15308/Synthesis-2015-635-641
639
Modern forms of entrepreneurship and investment SYNTHESIS 2015
pokretanjem sopstvenog biznisa. Sa druge strane može se posta-
viti i suprotna pretpostavka, da li pojedini slabo razvijeni delovi
Srbije više stimulišu ljude na preduzetničku aktivnost i samoza-
pošljavanje kao jedini način opstanka i ekonomske egzistencije.
U tom smislu posmatrane su dve grupe: studenti iz Beograda,
i studenti koji su iz drugih delova i gradova Srbije. U analizi je
korišćen statistički t-test a rezultati su predstavljeni u Tabeli 4.
U rezultatima se ne primećuje statistički značajna razlika u spre-
mnosti na preduzetništvo između dve grupe studenata. Takođe,
razlika ne postoji ni prema pojedinačnih pet dimenzija spre-
mnosti na preduzetništvo (preduzetnička namera, sposobnost
za preduzetništvo, atraktivnosti preduzetništva, orijentacija ka
učenju, strast prema radu).
P5: Da li studenti na završnim godinama studija imaju veću
spremnost na preduzetništvo nego studenti na nižim go-
dinama studija?
Ovo istraživačko pitanje treba da ispita pretpostavku da li
studenti završnih godina studija (IV godina ili master), koji su
položili veći deo ispita na studijama i sami tim razmišljaju o
svom budućem zaposlenju, imaju veći nivo spremnosti na pre-
duzetništvo od studenata koji su na nižim godinama studija
i koji su pre orijentisani ka učenju i polaganju ispita. U tom
smislu studenti su bili podeljeni u dve grupe (Tabela 4). Prvu
grupu su činili studenti na četvrtoj godini i na master studijama,
a drugu grupu, studenti na nižim godinama studija (I, II, III).
Ove dve grupe su upoređene prema spremnosti na preduzet-
ništvo, a u okviru toga i pojedinačno prema svih pet dimenzija
(preduzetnička namera, sposobnost za preduzetništvo, atraktiv-
nosti preduzetništva, orijentacija ka učenju, strast prema radu).
Posmatrajući ukupni rezultat na skali spremnosti na preduzet-
ništvo, nije dobijena statistički značajna razlika između ove dve
grupe studenata, pa se ne može pokazati da su studenti završnih
godina studija spremniji na preduzetništvo. Međutim, intere-
santan rezultat, u ovoj analizi, je da studenti završnih godina
imaju manji stepen sposobnosti za preduzetništvo (p<0.05) i
niži nivo atraktivnosti preduzetništva (p<0.01) u odnosu na stu-
dente koji nisu blizu kraja svojih studija.
P6: Da li se studenti inženjerstva i menadžmenta razlikuju
u pogledu spremnosti na preduzetništvo?
Uzorak istraživanja je obuhvatio dve velike grupe studenata
(Tabela 1):
Studente fakulteta za menadžment (Fakultet organiza-
cionih nauka – studijski program menadžment i organi-
zacija; Fakultet za ekonomiju, Fakultet za biznis, itd.) i;
Studente inženjerskih fakulteta (Fakultet organizacion-
ih nauka – studijski program za informacione sisteme i
tehnologije, Mašinski fakultet, Elektrotehnički fakultet,
Tehnološko-metalurški fakultet, Računarski fakultet).
Ove dve grupe studenata upoređene su u pogledu njihove
spremnosti na preduzetništvo i pojedinačno kroz pet dimenzi-
ja. Rezultati međusobnog poređenja putem T-testa (Tabela 4),
pokazali su statistički značajnu razliku između studenata me-
nadžmenta i studenata inženjerstva u pogledu spremnosti na
preduzetništvo. Preciznije, studenti sa fakulteta za menadžment
pokazuju veću spremnost na preduzetništvo od studenata sa in-
ženjerskih fakulteta, a razlika između srednjih vrednosti spre-
mnosti na preduzetništvo je iznosila Δ0,45 (p<0.01). Ukoliko
dve grupe studenata uporedimo prema ostalih pet dimenzija,
statistički značajne razlike u korist studenata menadžmenta su
sledeće: preduzetničke namere (Δ0,58; p<0.01); sposobnost za
preduzetništvo (Δ0.43; p<0.05); atraktivnost preduzetništva
(Δ0.71; p<0.01); orijentacija ka učenju (Δ0.21; p<0.05); strast
prema radu (Δ0.23; p<0.05). Najveća razlika među ovim grupe
je u dimenzijama atraktivnost preduzetništva i preduzetničke
namere, dok je najmanja razlika u pogledu orijentacije ka uče-
nju i strasti za radom. Na osnovu ovog rezultata može se reći da
studenti menadžmenta imaju veću spremnost na preduzetniš-
tvo od studenata inženjerstva i da se ta razlika najviše odnosi na
preduzetničke namere i atraktivnost preduzetničkog zanimanja.
P7: Da li studenti koji imaju preduzetnika u porodici imaju
veći nivo spremnosti na preduzetništvo nego studenti
koji nemaju preduzetnike u porodici?
Varijable:
Koecijent korelacije Srednja vrednost (T-test)
Godine Prosek ocena Pol studenata
Muški N = 46 Ženski N = 67
(S) Spremnost na preduzetništvo - 0.007 - 0.120 3,86 3,64
(1) Preduzetničke namere 0.053 - 0.110 3,59* 2,98*
(2) Sposobnost za preduzetništvo - 0.057 - 0.202* 3,53 3,21
(3) Atraktivnost preduzetništva - 0.094 - 0.168 4,01 3,66
(4) Orijentacija ka učenju 0.078 0.067 4,42 4,41
(5) Strast prema radu 0.037 0.036 3,83 3,95
Statistička značajnost **p<0.01; *p<0.05
Tabela 3. Preduzetnička spremnost i godine starosti, prosečna ocena i pol studenata
Varijable i njihove
srednje vrednosti
Mesto Godina studija Vrsta obrazovanja
Beograd
N = 68
Ostali gradovi
N = 45
IV i Master
N = 60
I,II,III
N = 53
Menadžersko
N = 43
Inženjersko
N = 67
(S) Spremnost na preduzetništvo 3.77 3.67 3,63 3,85 3,98** 3,53**
(1) Preduzetničke namere 3.37 3.01 3,13 3,35 3,56** 2,98**
(2) Sposobnost za preduzetništvo 3.43 3.20 3,18* 3,53* 3,58* 3,15*
(3) Atraktivnost preduzetništva 3.85 3.72 3,54** 4,10** 4,21** 3,50**
(4) Orijentacija ka učenju 4.38 4.46 4,40 4,43 4,53* 4,32*
(5) Strast prema radu 3.88 3.93 3,90 3,89 4,02* 3,79*
Statistička značajnost: * p<0,05 (T - test); ** p<0,01 (T - test)
Tabela 4. Spremnosti na preduzetništvo i mesto, godina studija, vrsta obrazovanja studenata
DOI: 10.15308/Synthesis-2015-635-641
640
SYNTHESIS 2015 Modern forms of entrepreneurship and investment
Ovo istraživačko pitanje postavljano je u skladu sa shvatanji-
ma da na preduzetništvo pored ličnih karakteristika pojedinca,
mogu uticati i njegovo okruženje tj. pozitivni primeri preduzet-
ničke prakse iz okruženja (npr. porodice). U istraživanju stu-
dente smo pitali da li imaju preduzetnika u porodici. Na osnovu
jednostavnog odgovora (Da/Ne), studenti su bili podeljeni u dve
grupe i one su analizirane (kroz T-test) prema spremnosti na
preduzetništvo i ostalih pet dimenzija. Rezultati predstavljeni
u Tabeli 5, pokazuju da ne postoji statistički značajna razlika
u spremnosti na preduzetništvo (Δ0,22; p>0.05). Poređenjem
ovih grupa prema svih pet dimenzija: preduzetničke namere,
sposobnost za preduzetništvo, atraktivnost preduzetništva, ori-
jentacija ka učenju i strast prema radu, dala je samo statistički
značajnu razliku (Δ0.48; p<0.01) prema sposobnosti za predu-
zetništvo. Na osnovu ovog rezultata može se jedino dokazati da
preduzetničko okruženje studenta utiče na njegovu sposobnost
za preduzetništvo.
P8: Da li studenti koji su pohađali nastavu na fakultetu iz
preduzetništva imaju veći nivo preduzetničke spremno-
sti i izraženije preduzetničke namere?
Na osnovu pitanja iz upitnika o pohađanju nastave iz predu-
zetništva, studenti su prema njihovim jednostavnim odgovori-
ma (Da/Ne) razvrstani u dve grupe i analizirani (putem T-testa)
po spremnosti na preduzetništvo. Poređenjem dve grupe (Tabe-
la 5) nije pokazana statistički značajna razlika (Δ0,09; p>0.05).
Posmatranjem svih pet dimenzija, postoji izraženija razlika iz-
među dve grupe studenata u preduzetničkim namerama (Δ0,40)
i atraktivnosti preduzetničkog zanimanja (Δ0,29) ali ove dve
razlike nisu bile statistički značajne (p>0.05) što je verovatno
posledica nejednakosti grupa studenta (N=20 vs. N=90) koje
su upoređene. Razlika može nagovestiti efekat obrazovanja iz
oblasti preduzetništva na preduzetničke namere i atraktivnosti
preduzetničkog zanimanja, koji se mora ponovo proveriti na
uravnoteženim grupama.
P9: Da li studenti koji su pokazali stvarnu zainteresovanost
za preduzetništvo (pohađanjem seminara iz preduzet-
ništva) imaju veći nivo preduzetničke spremnosti i viši
nivo preduzetničkih namera?
Pored prethodne analize o formalnoj edukaciji kroz nastavu
iz preduzetništva, ispitivan je i uticaj neformalnog obrazovanja
(seminari, treninzi) iz preduzetništva na preduzetničku spre-
mnost studenata i njihove preduzetničke namere. Razlog tome
je što studenti kroz pohađanje seminara i treninga pokazuju
njihovu stvarnu zainteresovanost i želju za sticanjem dodatnih
znanja i informacija za oblast preduzetništva, što ne mora biti
slučaj sa formalnom nastavom koja je najčešće obaveza. Takođe,
edukativni sadržaj seminara je najčešće orijentisan na praktična
znanja. Studenti iz uzorka su međusobno razvrstani u dve gru-
pe, u zavisnosti od toga da li su pohađali seminare iz preduzet-
ništva ili ne. Rezultati su predstavljeni u tabeli 5. Pokazano je
da studenti koji su pohađali seminare iz preduzetništva imaju
veći nivo spremnosti na preduzetništvo (razlika između sred-
njih vrednosti je iznosila Δ0.62; p<0.01). Razlike između dve
grupe studenata poređenjem kroz pet dimenzija bile su tako-
đe statistički značajne: preduzetničke namere (Δ1,02; p<0,01),
sposobnost za preduzetništvo (Δ0,65; p<0,01), atraktivnost
preduzetništva (Δ0,91; p<0,01), orijentacija ka učenju (Δ0,33;
p<0,01) i strast prema radu (Δ0,22; p<0,05). Ovi rezultati po-
kazuju da studenti koji su ispoljili stvarnu zainteresovanost za
preduzetništvo, pohađanjem seminara, imaju veću spremnost
na preduzetništvo. Shodno tome zaključuje se da neformalno
obrazovanje iz preduzetništva može povećati sklonost ka pre-
duzetništvu.
Na kraju, dobijeni rezultati istraživanja: 1) statistički značaj-
ni uticaj vrste obrazovanja (inženjersko i menadžersko) na pre-
duzetničku spremnost; 2) statistički značajan uticaj neformal-
nog obrazovanja u vidu seminara i treninga iz preduzetništva na
preduzetničku spremnost; sugerišu na neophodnost uvođenja
akademskog predmeta iz preduzetništva na fakultetima, poseb-
no onim inženjerskim.
6. REZIME
U ovom radu autori su kroz istraživanje preduzetničke
spremnosti studenata u Srbiji, ukazali na neophodnost orga-
nizovanja akademskog predmeta „virtuelno preduzetništvo“ na
fakultetima. U istraživanju analizirane su različite grupe stude-
nata sa idejom da se proveri veza između pojedinih karakteri-
stika studenata i njihove spremnosti na preduzetništvo, koja je
merena kroz pet dimenzija: preduzetničke namere, sposobnost
za preduzetništvo, atraktivnost preduzetničkog zanimanja, ori-
jentacija ka učenju, i strast za radom. Ispitivane karakteristi-
ke studenata bile su: pol, godine života, godina studija, mesto
prebivališta, prosečna ocena na studijama, prol obrazovanja
(menadžersko i inženjersko), preduzetničko okruženje studenta
(preduzetnik u porodici), obrazovanje iz preduzetništva (nasta-
va na studijama, pohađanje seminara). Sve prethodno navede-
ne karakteristike predstavljale su varijable koje su analizirane
u istraživačkim pitanjima (P1-P9) putem statističkih metoda
(koecijent korelacije, T-test). Najinteresantniji rezultat analize
je pokazao da studenti menadžmenta imaju veću preduzetnič-
ku spremnost i izraženije preduzetničke namere za pokretanje
sopstvenog poslovnog poduhvata u odnosu na studente inže-
njerstva. Ovaj rezultat može poslužiti kao dokaz opravdanosti
promovisanja preduzetništva među studentima tehničkih i
inženjerskih fakulteta koje će imati za cilj da poduče kreativ-
ne i inovativne studente kako da pokrenu sopstveni poslovni
poduhvat koji je zasnovan na njihovim inženjerskim idejama.
Navedene aktivnosti u edukaciji inženjera i budućih preduzet-
nika mogu imati snažan uticaj na ekonomski razvoj države, kroz
promociju preduzetničke ekonomije.
Varijable i njihove srednje vrednosti
Preduzetnik u porodici Nastava iz preduzetništva Seminar iz preduzetništva
Da
N = 36
Ne
N = 77
Da
N = 20
Ne
N = 90
Da
N = 52
Ne
N = 21
(S) Spremnost na preduzetništvo 3,88 3,66 3,80 3,71 4,07** 3,45**
(1) Preduzetničke namere 3,50 3,10 3,55 3,15 3,78** 2,76**
(2) Sposobnost za preduzetništvo 3,67** 3,19** 3,32 3,35 3,69** 3,04**
(3) Atraktivnost preduzetništva 4,00 3,71 4,03 3,74 4,29** 3,38**
(4) Orijentacija ka učenju 4,43 4,40 4,47 4,39 4,59** 4,26**
(5) Strast prema radu 3,87 3,92 3,84 3,93 4,02* 3,80*
Statistička značajnost: ** p<0,01; * p<0,05;
Tabela 5. Spremnost na preduzetništvo i preduzetništvo u porodici, nastava i seminari
DOI: 10.15308/Synthesis-2015-635-641
641
Modern forms of entrepreneurship and investment SYNTHESIS 2015
LITERATURA
Ajzen, I. (1991). e theory of planned behaviour. Organizational
behaviour and human decision processes, 50(2), 179-211.
Barringer, B. R., & Ireland, R. D. (2010). Entrepreneurship: Suc-
cessfully launching new ventures. New Yersey: Pearson Edu-
cation. ISBN: 978-0-13-8155808-8
Briggs, S. R., & Cheek, J. M. (1986). e role of factor analysis in
the development and evaluation of personality scales. Jour-
nal of personality, 54(1), 106-148.
De Clercq, D., Honig, B., & Martin, B. (2013). e roles of learn-
ing orientation and passion for work in the formation of
entrepreneurial intention. International Small Business
Journal, 31(6), 652-676.
DeVellis, R. F. (2011). Scale development: eory and applications.
London: SAGE.
Dinis, A., Paço, A. F., Ferreira, J., Raposo, M., & Rodrigues, R. G.
(2013). Psychological characteristics and entrepreneurial
intentions among secondary students. Education + Train-
ing, 55(8/9), 763-780.
Farashah, A. D. (2013). e process of impact of entrepreneur-
ship education and training on entrepreneurship percep-
tion and intention: Study of educational system of Iran.
Education + Training, 55 (8/9), 868-885.
Hsieh, C., Nickerson, J. A., & Zenger, T. R. (2007). Opportunity
discovery, problem solving and a theory of the entrepre-
neurial rm. Journal of Management Studies, 44(7), 1255-
1277.
Lee, L., Wong, P., Foo, M., & Leung, A. (2011). Entrepreneurial
intentions: the inuence of organizational and individual
factors. Journal of Business Venturing, 26(1), 124-136.
Nabi, G., Holden, R., & Walmsley, A. (2010). Entrepreneurial
intentions among students: towards a re-focused research
agenda. Journal of Small Business and Enterprise Develop-
ment, 17(4), 537-551.
Moore, C. W., & Longenecker, J. G. (2008). Managing small busi-
ness: An entrepreneurial emphasis. Australia: South-West-
ern/Cengage Learning.
Omerbegović-Bijelović, J. (2010). Osnove operacionog menad-
žmenta. Beograd: Fakultet organizacionih nauka.
Solesvik, M., Westhead, P., Matlay, H., & Parsyak, V. N. (2013).
Entrepreneurial assets and mindsets: benet from univer-
sity entrepreneurship education investment. Education +
Training, 55(8/9), 748-762. DOI: 10.1108/ET-06-2013-0075
Souitaris, V., Zerbinati, S., & Al-Laham, A. (2007). Do entrepre-
neurship programmes raise entrepreneurial intention of
science and engineering students? e eect of learning,
inspiration and resources. Journal of Business Venturing,
22(4), 566-591.
Tang, L., & Koveos, P. E. (2004). Venture entrepreneurship, in-
novation entrepreneurship, and economic growth. Journal
of Developmental Entrepreneurship, 9(2), 161-171.
ompson, E. R. (2009). Individual entrepreneurial intent: Con-
struct clarication and development of an internation-
ally reliable metric. Entrepreneurship eory and Practice,
33(3), 669-694.
Zampetakis, L. A., Gotsi, M., Andriopoulos, C., & Moustakis, V.
(2011). Creativity and entrepreneurial intention in young
people Empirical insights from business school students.
e International Journal of Entrepreneurship and Innova-
tion, 12(3), 189-199.
Zampetakis, L. A., Kafetsios, K., & Moustakis, V. (2013). e role
of students’ anticipated emotions in enterpreneurial inten-
tions, IX Symposium of business and academics – SPIN
2013, 5-6 November, Belgrade, Serbia, 179-188.
Zhang, Y., Duijsters, G., & Cloodt, M. (2013).e role of entre-
preneurship education as a predictor of university students’
entrepreneurial intention. International Entrepreneurship
and Management Journal. DOI: 10.1007/s11365-012-
0246-z.
DOI: 10.15308/Synthesis-2015-635-641
... However, entrepreneurship education is not sufficiently represented at faculties of teacher education in Serbia. Some faculties of teacher education tentatively offer different forms of entrepreneurship education as the content of individual courses, or as elective courses, whereas most faculties do not offer entrepreneurship education in any form (Rakićević, Omerbegović-Bjelović, Ljamić-Ivanović, 2015;Zlatić & Stamatović, 2018). Formally speaking, some faculties of teacher education provide Master's degree programs where entrepreneurial content is incorporated within individual courses (master's programs: Leadership in Education, Educational Policy, etc.). ...
... However, results also show that the supply of systems of non-formal education is poor. The study by Rakićević et al. (2015) shows that students who expressed a genuine interest in entrepreneurship by attending seminars and other types of nonformal education are better prepared for entrepreneurship. One conclusion of this study is that non-formal education about entrepreneurship can increase one's propensity toward entrepreneurship (Rakićević, Omerbegović-Bjelović and Ljamić-Ivanović, 2015). ...
... The study by Rakićević et al. (2015) shows that students who expressed a genuine interest in entrepreneurship by attending seminars and other types of nonformal education are better prepared for entrepreneurship. One conclusion of this study is that non-formal education about entrepreneurship can increase one's propensity toward entrepreneurship (Rakićević, Omerbegović-Bjelović and Ljamić-Ivanović, 2015). Entrepreneurship education and future profession. ...
Article
Full-text available
Modern education needs include teachers who possess entrepreneurial competences. The subject of our study is entrepreneurship education in the field of teaching. We conducted semi-structured interviews with senior students of the Faculty of Education in Uzice (N=70). Entrepreneurship education can be realised using formal, non-formal and informal methods in higher education. The fundamentals of entrepreneurship are already represented in the existing curriculum, which cannot be deemed sufficient for systematised knowledge of entrepreneurship. Therefore, faculties of teacher education must be open to new models of activity and content organisation aimed at the development and encouragement of entrepreneurial competences among future teachers.
... While Duval-Couetil talk about the idea of joint programs of engineering and science, Ljamić-Ivanović, in their research on student behavior, believe that students who studied management have greater entrepreneurial courage and intentions towards entrepreneurial activities than engineering students. They also believe that the representation of entrepreneurship is more necessary in the educational system of technical and engineering faculties, where high-potential students oriented towards innovation and creative thinking are educated, which is the basis for creating a successful entrepreneur on the pillar of own ideas (Ljamić-Ivanović, 2015). ...
Conference Paper
Full-text available
This research paper deals with the analysis of students' attitudes regarding the impact of basic academic studies on the initiation of entrepreneurial activity. In order to determine the attitude of students, research was conducted by surveying and interviewing students using the method of random samples. The following were analyzed: the representation of entrepreneurship as a scientific discipline within the study programs, support in the form of incubation centers, the tendency of dual education, the presence of an entrepreneurial spirit, institutional support measures, the attitude towards female entrepreneurship, the support of mentors and available resources for the development of entrepreneurial competences. The results indicate different attitudes and impressions of students on this topic. It was studied whether there are significant differences in attitudes among the groups of respondents that were formed according to various characteristics in relation to the overall result of the survey. A certain number of students believe that the knowledge and skills acquired through basic academic education are sufficient to start entrepreneurial activity, while the other part of the respondents believe that it is insufficient for entrepreneurial motivation and seek education through practice and an example of a real economy. The studied attitude of the students is positive, but it was observed that there is still a lot of room in the creation of study programs that should be aligned with the digital era, but also with the needs of the "zoomer" generation and their clear desire to invest their future in starting entrepreneurial activities.
... However, domestic literature is still lacking in adequate research results and potential proposals in the direction of the best methodological solutions for teachers as professionals that should contribute to the development of entrepreneurial students' competencies, while equally strengthening personal entrepreneurial competencies. Although the education policy and national education frameworks in Serbia are becoming more open to meet the needs of the economy and labour market (The Law on the Foundations of the Education System in the Republic of Serbia, 2019), the development of the skills such as entrepreneurship is still at the individual level, rather than systematic (Rakićević et al., 2015;Stamatović & Zlatić, 2021;Zlatić & Stamatović, 2018). The skills such as communication, teamwork, production skills, creativity and sustainable thinking have been imposed as crucial among the competencies that should be built in the school environment for acquiring an entrepreneurship mindset (Aydogdu et al., 2020). ...
Article
Full-text available
Development of entrepreneurial capacities, entrepreneurial mindset and entrepreneurial culture among students is one of the goals of modern education. In Serbia, there is an idea and vision of entrepreneurial education in the chemistry domain, which is also regulated by the curriculum. Despite these facts, a curriculum that supports entrepreneurship and a large scope for chemistry entrepreneurship, primary schools still lack in activities that could develop competencies related to entrepreneurship in students. Within this research, a series of activities were designed with the aim to enhance students' entrepreneurial competencies. Proposed activities were based on inquiry-based learning (IBL) and project-based learning (PBL) as their characteristics support entrepreneurial education. The conducted study involved 18 high-achieving students in the chemistry domain. Data obtained from pre- and post-questionnaires confirm the assumptions of present researchers that the proposed activities could improve some students' entrepreneurial skills. The results from the second questionnaire, which examined the impact of conducted activities on the students’ entrepreneurial skills and abilities, reveal that when an approach like this is used as the teaching method, some entrepreneurial peculiarities within students can be increased. Keywords: high-achieving students, primary school, entrepreneurial education
... Many European countries have shown interest in entrepreneurship education based on the idea that it strengthens entrepreneurial culture and creates a more proactive workforce (Carić and Smieško 2011). Some authors emphasise the need for studying entrepreneurship which has an important role in modern economies and generates the creation of new jobs and new values (Rakićević, Omerbegović Bjelović, and Ljamić-Ivanović 2015). Entrepreneurship is recognised as a basic skill in the process of permanent education. ...
... Analizom značaja preduzetničkog obrazovanja na fakultetima u Srbiji na osnovu preduzetničke spremnosti studenata istraživana je veza između pojedinih karakteristika studenata i njihove spremnosti na preduzetništvo, koje je mereno u pet dimenzija: preduzetničke namere, sposobnost za preduzetništvo, atraktivnost preduzetničkog zanimanja, orijentacija ka učenju i strast za radom. Rezultati su pokazali da studenti menadžmenta imaju veću spremnost i izraženije preduzetničke namere u odnosu na studente inženjerstva (Rakićević, Omerbegović, & Ljamić Ivanović, 2015). Nešto ranije istraživanje preduzetničkog potencijala studenata Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu pokazalo je da je stav studenata prema promenama pozitivan, ali je skoro polovina ispitanika navela da izbegava neizvesne situacije. ...
Article
Entrepreneurship is a source of economic dynamics, innovation, creation of new products and services, and the adoption of a proactive attitude towards job search instead of passively waiting for employment. The rationale behind this paper is to determine the relationship between entrepreneurship education and the creation of a new generation of entrepreneurs. The aim is to provide an answer to the question of whether entrepreneurial education in the formal education system is a factor that can shape the entrepreneurial behavior of young adults, who belong to the so-called new generation. To answer this question, we conducted a questionnaire study among the student population. The results showed that there are statistically significant differences between groups of students who had an entrepreneurial education at some point in their formal education in terms of their entrepreneurial behavior: the intention to start their own business and displaying resourcefulness, i.e. the implementation of entrepreneurial activities. The respondents who had an entrepreneurial education as part of their formal education display an intention to start their own business to a greater extent than those who did not have an entrepreneurial education and more often engage in entrepreneurial activities.
... godine, nešto više od devet posto svih radnih mesta u svetu biti u sektoru turizma, odnosno da će jedan od 10,9% poslova biti u ovoj delatnosti (ILO, 2014), sa aspekta preduzetništva mladih, od izuzetnog je značaja utvrđivanje faktora koji utiču na stavove srednjoškolaca i studenata u pogledu izbora budućeg zanimanja, što predstavlja centralnu temu ovog istraživanja. (Đorđević, Ćoćkalo, Bogetić, & Ivin, 2012;Rakićević, Omerbegović-Bjelović, & Ljamić-Ivanović, 2015;Subotić, 2017;Jovin, Papić-Blagojević, Jošanov-Vrgović, & Jovičić-Vuković, 2018). Iako su istraživanja pokazala da pokretanje sopstvenog posla predstavlja jedno od rešenja za poslovno angažovanje mladih, udeo onih koji zaista i pokrenu svoj biznis je veoma mali (Bobić, 2017). ...
Article
Full-text available
As a kind of hallmark of social progress, youth entrepreneurship is represented as a field of study at all levels of formal education in the EU countries. While this trend is insufficiently present in Serbia, it is of great importance to identify the factors that influence the attitudes of high school students and university students in the choice of future profession. Although young people, generally, have positive perceptions on entrepreneurship, a small number of them start their own businesses. As the greatest obstacle in the realization of entrepreneurial ideas, they recognize the unfavourable social environment, i.e. above all, the financial requirements in the initial stages of doing business, high tax levies, legislation, as well as the lack of institutional support. Research results presented in this paper indicate the possible reasons for such respondents' attitudes, as well as the fact that young people have most trust in their families and friends, and least trust in state institutions and banks.
... U fokusu rada su studenti, koji kao populacija predstavljaju važnu bazu budućih preduzetnika. Dosadašnja istraživanja o preduzetničkom potencijalu i aktivnostima na populaciji studenata u Republici Srbiji vršena su na uzorku studenata univerziteta i visokih škola, različitih usmerenja Jošanov-Vrgović, 2017, Subotić, 2017LIBEK, 2015;Ljamić-Ivanović, 2015;Đorđević, Ćoćkalo, Bogetić i Ivin, 2012). Prema saznanjima autora rada, do sada u Republici Srbiji nije bilo istraživanja koja su se bavila studentima turizma i ugostiteljstva kao posebnom populacijom. ...
Article
Full-text available
The paper will explore the perception of students about the concept of entrepreneurship, their willingness to become entrepreneurs and factors that can influence on that. The aim of the research is to analyse and identify the entrepreneurial potential of students of tourism and hospitality study programmes on a sample of 104 students of applied studies. On the basis of the obtained results, it will be concluded how students perceive their own business start-up capacities, the level of external support, and possible restrictions on the launch of entrepreneurial ventures. The results of the research indicate the key problems and difficulties for young entrepreneurs. Insufficient knowledge needed to start their own business venture, insufficient information on existing entrepreneurship support programs, middle level of support that young people receive in higher education are the basic problems that young entrepreneurs face during and after their education. Based on the identified difficulties, it is necessary to provide improvements in terms of institutional support to the development of entrepreneurship, the improvement of the education system, or the development of entrepreneurial potential at all levels and in all forms of education. Also, a higher level of support by educational institutions, but also providing better information on market opportunities and programs of financial and other forms of support are key factors for the development of entrepreneurial potentials of young people.
... U radu [15] je prikazan znacaj preduzetnickog obrazovanja na fakultetima u Srbiji iia osnovu rezultata istrazivanja o preduzetnickoj spremnosli studenata. Istrazivanje je provedeno puteni upitnika 0 stavovima studenata na osnovu pet dimenzija preduzetnicke spremnosti: preduzetnicke namjere; sposobnost za preduzetnistvo; atraktivnosti preduzetnickog zanimanja; orijentacija ka ucenju; i strast prema radu. ...
Article
Full-text available
Purpose – The purpose of this paper is to test a model of entrepreneurial intentions among secondary students based on their psychological characteristics. Furthermore, this seeks to determine whether teenage students (14-15 years old) possess entrepreneurial characteristics and whether these characteristics correspond to entrepreneurial intentions. Design/methodology/approach – A sample of secondary students was chosen ranging from 14 to 15 years old. Data were collected through a questionnaire and analysed by univarite statistics and structural equations modelling (PLS) to measure the relationship between the psychological characteristics and entrepreneurial intentions. Findings – The results demonstrate there is a relationship between (some) psychological characteristics and entrepreneurial intentions. The propensity to risk negatively influences entrepreneurial intentions, meanwhile self-confidence and the need for achievement positively influence the construct. The relationship between tolerance and ambiguity, locus of control and innovativeness with entrepreneurial intentions reported no statistical significance. Research limitations/implications – The results reinforce the idea that psychological characteristics (trait approach) influence entrepreneurial intentions. However, the model needs further development through the incorporation of behavioural characteristics. This would allow for the understanding of whether behaviour and trait theories oppose or complement each other. Originality/value – The paper provides important evidence for improving entrepreneurship education for young students. First, it is important to incite and develop some psychological characteristics in order to promote entrepreneurial intentions. Second, entrepreneurship curricula should jointly develop both entrepreneurial characteristics and the awareness among students about the viability of an entrepreneurial career. This may be achieved not only by presenting entrepreneurs as role models, promoting an entrepreneurial culture but also by developing entrepreneurial skills that improve self-confidence.
Article
Full-text available
In order to extend understanding of the drivers that underlie entrepreneurial intention formation, this article investigates the hitherto underexplored roles of people’s learning orientation and passion for work. It considers how these personal characteristics may moderate the instrumentality of their perceived ability to become a successful entrepreneur, and perceptions of the attractiveness of becoming an entrepreneur. Using a survey of 946 university students, it finds that learning orientation and passion for work invigorate the role of these feasibility and desirability considerations in enhancing entrepreneurial intention. A follow-up analysis reveals that the moderating effects of learning orientation and passion for work on the perceived attractiveness–entrepreneurial intention relationship are stronger to the extent that people value the intrinsic goal of autonomy in their future career more, but these moderating effects are immune to the importance of the extrinsic goal of earning financial rewards. Several implications for research and practice emerge.
Article
Full-text available
Purpose – Universities provide entrepreneurship-specific education (ESE) to equip students with the entrepreneurial alertness and risk-taking assets required to pursue entrepreneurial careers. Building upon insights from a dynamic view of human capital, the paper explores the linkage between ESE investment, alertness, and risk-taking asset accumulation, and the outcome relating to the intention “to become an entrepreneur” (henceforth termed an “entrepreneurial mindset”). Design/methodology/approach – Survey information from 189 students from three universities in the Ukraine was hand collected. Hierarchical multiple ordinary least squares regression analysis and slope analysis were used to test presented hypotheses. Findings – ESE students reported higher intensity of entrepreneurial mindset. Further, ESE students who accumulated the connection entrepreneurial alertness asset reported higher intensity of entrepreneurial mindset. ESE students were more oriented to higher entrepreneurial mindset when they had accumulated more connection entrepreneurial alertness asset. ESE students who accumulated the risk-taking propensity asset reported lower intensity of entrepreneurial mindset. ESE students were more oriented to higher entrepreneurial mindset when they perceived less risk. Originality/value – The paper makes a novel contribution by considering whether ESE promotes different elements of entrepreneurial alertness and risk-taking assets. Building upon insights from a broader conceptualization of the entrepreneurial alertness asset (Tang et al., 2012), the paper conceptualized for the first time the linkage between three elements of entrepreneurial alertness and student entrepreneurial mindset. Further, the paper conceptualized linkage between two elements of risk-taking relating to risk-taking perception asset and risk-taking propensity asset, and higher intensity of entrepreneurial mindset. Assets relating to entrepreneurial alertness and risk-taking perception need to be honed in transition economy contexts associated with political structures that did not promote individual risk-taking.
Article
Full-text available
Special issue: Methodological developments in personality research. Examines the usefulness of factor analysis (FA) in developing and evaluating personality scales that measure limited domain constructs. The approach advocated follows from the assumptions that a scale ought to measure a single construct, that FA ought to be applied routinely to new personality scales, and that the factors of a scale are important if they are differentially related to other measures. A detailed study of the Self-Monitoring Scale illustrates how FA can help determine what a scale measures. A 2nd example uses the self-esteem literature to illustrate how FA can clarify the proliferation of scales within a single content domain. Confirmatory techniques are also introduced as a means for testing specific hypotheses.
Article
Purpose – Conventional wisdom as well as many studies confirm that entrepreneurship education increases entrepreneurial intention but there is a lack of research on some aspects including conceptual and theoretical development, mechanism of the effect of education and study of regional variations. The paper studies the process of impact of entrepreneurship education and training (EET) on attitudes toward entrepreneurship, perception of social norms, self-efficacy and entrepreneurial intention. Design/methodology/approach – Empirical data from 601 individuals from Iran is utilized to evaluate the model. The data are reported by Global Entrepreneurship Monitor (GEM). Binary logistics regression is used to evaluate the effects of variables. Findings – Results show that completion of one entrepreneurship course increases the likelihood of having entrepreneurial intention by 1.3 times. Wald criteria demonstrate that fear of failure, desirability of entrepreneurial career, entrepreneurs’ status in society, self-efficacy and education and training are significant predictors of entrepreneurial intention. Perceived opportunity is not a strong but a moderate predictor. Research limitations/implications – Because of the country-level focus of research, the paper's results may lack generalizability. The paper makes no rigid claim of causality. The causality is likely to be bi-directional. Practical implications – The findings have wider implications for a theory of entrepreneurial intention and also for the practice of teaching entrepreneurship. Higher efficiency of informal training than formal training, failing entrepreneurship education to provide necessary knowledge and skills for nascent entrepreneurs, and not considering the effect of macro socioeconomic conditions call for an immediate pedagogical redesign of EET in Iran. Originality/value – The paper summarizes learning processes and teaching models of entrepreneurship education, matches them with educational theories and makes argument on the mechanism of the effects of education. Then, utilizing empirical data, the paper shows the effectiveness of entrepreneurship training and education initiatives in Iran and propose areas for improvement in the national level based on the summarized educational theories and teaching models.
Article
This article makes a distinction between two types of entrepreneurship activities --Venture Entrepreneurship (VE), which deals with new venture creation, and Innovation Entrepreneurship (IE), which involves innovations within existing enterprises.VE is found to be positiviely related to GDP growth rate.IE is negatively related to economic growth rate in high-income countries, while the findings for middle- and low-income countries are mixed.The study contributes to a relatively sparse body of literature by exploring the nature of the relationship between entrepreneurship and economic performance. (Publication abstract)
Article
Purpose This paper aims to address the need for a re‐focused research agenda in relation to graduate entrepreneurship. An important theme for some years has been the effort to monitor attitudes and intentions of students towards starting up their own businesses. It is timely, however, to raise some questions about both the impact of this research and likewise the general approach it has taken in understanding the phenomenon of graduate entrepreneurship. Design/methodology/approach The paper draws on a large data set (over 8,000 students) from one UK region. Specifically, it presents data from the 2007/2008 Entrepreneurial Intentions (EI) survey within the Yorkshire and Humberside region and reflects back over previous iterations of this research. Findings The paper identifies three key outcomes. First, it establishes that across all years of the survey a substantial minority of students consistently hold relatively strong start‐up intentions. Second, the paper highlights that, despite considerable efforts to increase the numbers moving to start‐up, little impact is discernible. Third, the paper suggests that, although the EI survey is useful as a stock‐taking exercise, it fails to address critical questions around the impact of higher education on entrepreneurship and the transition from entrepreneurial intent to the act of venture creation. Originality/value The paper provides an important positioning perspective on the relationship between higher education and graduate entrepreneurship. While highlighting the importance of the EI research, the paper establishes the need for a re‐focused research agenda; one that is conceptually robust and with a focus on the student journey from higher education to graduate entrepreneur.
Article
Using Ajzen’s theory of planned behavior and Shapero’s entrepreneurial event model as well as entrepreneurial cognition theory, we attempt to identify the relationship between entrepreneurship education, prior entrepreneurial exposure, perceived desirability and feasibility, and entrepreneurial intentions (EI) for university students. The data were collected from a survey of ten universities; we received 494 effective responses. We used probit estimation to show that perceived desirability significantly impacts EI whereas there is no significant impact from perceived feasibility. There is a significant negative impact from exposure (which is surprising) and a significant positive impact from entrepreneurship education. Males and people from technological universities and/or backgrounds have higher EI than females and people from other universities and backgrounds. There are also significant positive interactive effects by gender, university type, and study major on the relationship between entrepreneurship education and EI.