Content uploaded by Alen Biskupović
Author content
All content in this area was uploaded by Alen Biskupović on Apr 06, 2016
Content may be subject to copyright.
397
OSJEČKO KAZALIŠTE, KAZALIŠNA KRITIKA
I NOVINE U PRVOM SVJETSKOM RATU
Alen Biskupović
UVOD
Prvi svjetski rat je prvi globalni ratni sukob. Njegov je tijek, i ishod,
dugoročno i presudno utjecao na međunarodne odnose i odnose u poslije-
ratnim državama i društvima. Značaj i utjecaj Prvog svjetskog rata toliko
je velik da se u historiograji desetljeće i pol uoči rata vezuje uz 19. st., a
tek nakon završetka rata počinje teći 20. stoljeće. Prema riječima Ljubomira
Antića, 19. se stoljeće po svome duhu, ozračju, mentalitetu, svakodnevnom
životu... jednostavno prelilo preko 1900-e i nastavilo puzati do 1914., od
kada počinje teći 20. stoljeće ratova, odnosno halucinatorne politike i
čudovišnog ubijanja.1
Upravo iz tog razloga odlučio sam provesti istraživanje kako, u koli-
koj mjeri, i je li uopće sam tijek Prvog svjetskog rata utjecao na promje ne
u ka zalištu, novinama i kazališnoj kritici u Osijeku od 1914. do 1918.
1 Ljubomir Antić, »Prvi svjetski rat i Hrvati«, Časopis Matice Hrvatske, broj
2, Matica Hrvatska, Zagreb, 2004.
398
godine. Istraživanje se pri tome temelji na povijesnim studijama osječkog
kazališta i analizi najtiražnijih dnevnih novina iz danog perioda (Die Drau,
Slavonische Presse i Narodna/Hrvatska obrana) čuvanima na Odjelu
Hemeroteke u Osijeku, te na kazališno-kritičkom djelovanju kritičara u
navedenim novinama. Pri tome ću analizirati sljedeće točke po danim
područjima: promjene u repertoaru i funkcioniranju osječkog narodnog
kazališta, promjene u formi i sadržaju dnevnih novina (rubrike, broj stra-
nica, zastupljenost tema…) te promjene u poziciji, strukturi, funkciji i
elementima vrednovanja osječkih kazališnih kritičara.
POLITIČKI KONTEKST
Prvi svjetski rat bio je vojni sukob između država članica Antante (Uje-
dinjenoga Kraljevstva, Francuske i Ruskoga Carstva), te njihovih saveznika
(Srbije, Crne Gore, Rumunjske, Grčke, Japana, Sjedinjenih Američkih
Država i niza manjih zemalja) s jedne strane, i s druge strane dviju država
članica Trojnoga saveza (Njemačkog Carstva i Austro-Ugarske Monarhi-
je) te njihovih saveznika (Osmanskog Carstva i Bugarske), koji su tvorile
Centralne sile. Glavni uzrok rata bile su nesuglasice oko postojećih impe-
rija (Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska) te širenja nacionalnih teritorija
drugih država. Takva situacija dovodila je do brojnih napetosti u postoje-
ćim savezima, s najproblematičnijom točkom – njemačkim zahtjevima za
novom podjelom kolonija.2
Kako je Austro-Ugarska bila tvorevina višestrukih država sa značaj-
nim nacionalnim manjinama, od kojih je svaka imala svoje teritorijalne
pretenzije, tako konsolidacija Monarhije susjednim zemljama nije bila u
2 http://1914-1918.com.hr/hrvatska-revija-2004-prvi-svjetski-rat/ (15. ožujka
2014.)
399
interesu, već su aktivno podupirale nacionalne težnje naroda unutar Austro-
-Ugarske. U tome su prednjačile Italija i Srbija, što je do izražaja došlo
pri povodu za izbijanje svjetskog sukoba – atentatu na Franju Ferdinanda
u Sarajevu, 28. lipnja 1914.3
Nakon atentata, Austro-Ugarska je Monarhija vladi Kraljevine Srbije
23. srpnja predala deset točaka koje su prihvaćene, osim točke da istragu o
atentatu na srbijanskom tlu vode austro-ugarski istražitelji. Zatim je Austro-
-Ugarska, 28. srpnja, objavila rat Srbiji, a Njemačka 1. kolovoza Rusiji, te
3. kolovoza Francuskoj. Ujedinjeno Kraljevstvo je 4. kolovoza objavilo
rat Njemačkoj, Crna Gora pridružila se 5. kolovoza Srbiji objavom rata
Austro-Ugarskoj Monarhiji, koja je isti dan objavila rat Rusiji. Pet tjedana
nakon sarajevskog zločina sve velike sile (osim Italije i SAD-a) našle su
se u svjetskome ratu.4
Nakon početka Prvog svjetskog rata 1914. godine, članice Antante
shvatile su da Austro-Ugarska ne može više preživjeti u svom dotadašnjem
obliku, te su uvidjele priliku za proširenje svojih teritorija na austrougarske,
pa i hrvatske. Za velik dio Hrvatske bile su posebno zainteresirane Italija
(obećani su joj veliki dijelovi istočne jadranske obale, brojni otoci i zaleđe)
i Srbija (obećan austrougarski teritorij na zapadu i sjeveru). Predstavnici
Hrvatske predložili su osnivanje državne zajednice sa Srbijom i Crnom
Gorom, te je 1915. godine osnovan Jugoslavenski odbor.5 Međutim, srpska
politika igrala je dvostruku igru – s jedne strane je podupirala ideju, a s
druge je Nikola Pašić, predsjednik srbijanske vlade, izjavljivao kako Srbija
ima pravo na izlaz na more u Hrvatskoj. Predstavnici Slovenaca, Hrvata i
Srba, 28. listopada 1918. razvrgavaju sve veze s Austrijom i Ugarskom, a
3 Dinko Čutura, »Veliki rat: vojnopolitička situacija uoči rata«, Časopis
Matice Hrvatske, broj 2, Matica hrvatska, Zagreb, 2004.
4 http://1914-1918.com.hr/hrvatska-revija-2004-prvi-svjetski-rat/ (15. ožujka
2014.)
5 Ivo Goldstein, Povijest – Hrvatska povijest, knjiga 21., Biblioteka Jutarnjeg
lista, Zagreb, 2008., str. 315-317.
400
Sabor priznaje Narodnom vijeću Slovenaca, Hrvata i Srba vrhovnu vlast.
Tako je stvorena Država Slovenaca, Hrvata i Srba koja je obuhvaćala Slo-
veniju, Hrvatsku, BiH i Vojvodinu.6
Mlada država je bila nepriznata u svijetu, suočena s talijanskom okupa-
cijom, te nije imala vlastitu vojsku. Rješenje problema političari su vidjeli u
ujedinjenju sa Srbijom što je i ostvareno 1. prosinca iste godine. Tvorevina
stvorena nasilno, bez dužih promišljanja i s dvojbenim člancima u aktu
o ujedinjenju, bila je kontinuirano podložna različitim interpretacijama
o pravima. Srbi su smatrali da je ujedinjenje zapravo proširenje srpskog
teritorija na temelju zasluga pobjednika u ratu, a Hrvati i Slovenci tvrdili
su da se radi o ujedinjenju više naroda od kojih niti jedan u tome nije imao
posebnih zasluga. Prve naznake nacionalne netrpeljivosti javile su se 5.
prosinca 1918. godine kada su u Zagrebu izbile spontane demonstracije
zbog stanja i socijalnih prilika u novostvorenoj državi, koje će se nastaviti
sve do Drugog svjetskog rata.7
PROMJENE UVJETOVANE RATNIM DOGAĐANJIMA
Novine
Die Drau
Prvi broj Die Drau tiskan je 19. srpnja 1868. godine s podnaslovom
(Organ für Politik und Wirtschaft/Novine za politiku i gospodarstvo). Glav-
ni pokretači lista bili su Ladislav grof Pejačević i Julije pl. Jelačić, pristalice
6 Ibid., str. 321.
7 Ibid., str. 323-328.
401
narodne stranke,8 međutim ubrzo Jakob Frank ostaje jedini vlasnik tiskare
sve do 1876. godine, kada odlazi u Zagreb i tiskaru prodaje Juliusu Pfeifferu
zajedno s novinama Die Drau. Nakon Pfeifferova preuzimanja novina, Die
Drau se žestoko priklanja unionističkoj političkoj orijentaciji,9 što nakon
početka izlaženja Narodne obrane dovodi do oštrih sukoba i polemika u
novinama, koje će trajati sve do pada Austro-Ugarske Monarhije.
Die Drau donosi pretežito vijesti iz politike i gospodarstva, te aktualne
vijesti iz društvenog i kulturnog života. Na početku izlaženja naslovnica
je jednostavna i izjednačena s ostatkom novina. Tekst je strukturiran u tri
stupca i pisan njemačkom goticom, a na kraju novina nalaze se oglasi i
reklame. Die Drau je tijekom izlaženja imala veliki broj različitih rubrika,
a rijetke su bile one koje nisu mijenjale naziv. Nekoliko njih najtrajnijih se
istaknulo kao primjerice Feuilleton rubrika za kulturu i književnost, koja
je izlazila skoro u svakom broju, zatim Politische Rundschau odnosno
Politische Übersicht kao politička rubrika koja je izlazila najduže, pa
Volkswirtschaft vijesti iz ekonomije, Lokalnachrichten i Provinzchronik
za vijesti iz okolice i provincije, Telegramme der Drau koja je donosila
izravne telegrafske vijesti iz Beča i Pešte, Tagesnachrichten u kojoj su
objavljivane različite dnevne vijesti i Theater, Kunst und Literatur koja
je sadržavala kazališnu kritiku, književnu kritiku, najave, promišljanja
8 Josip Bösendorfer, »Povijest tipograje u Osijeku«, knjiga 14., u: Građa za
povijest književnosti hrvatske 14., Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti,
Zagreb, 1939., str. 140.
9 Unionisti su bili zagovornici unije između Ugarske i Hrvatske te pripadnici
stranke Karla Khuena-Héderváryja. Ovakav stav zastupali su u Osijeku dio Hrvata,
Mađara i njemačkog plemstva i neslavenski građani i seljaci. Zahtijevali su jaču
povezanost s Mađarskom i Bečom, a njihove težnje negirale su bilo kakve težnje
pripadnika proslavenske politike u Osijeku. Vidi: Josip Babić, »Kulturbeiträge
in den Esseker Zeitungen Die Drau und Hrvatska Obrana im letzten Kriegsjahr
(1918)«, u: Benachrichtigen und vermitteln. Deutschsprachige Presse und Litera-
tur in Ostmittel- und Südosteuropa im 19. und 20. Jahrhundert, IKGS, München,
2007., str. 44.
402
o kazalištu i općenito vijesti iz kulture. Od 1885. godine, Die Drau ima
nedjeljni prilog Osječki list: pučki organ za narodno-gospodarstvenu poli-
tiku, pouku i zabavu koji je izlazio na hrvatskom jeziku i bio namijenjen
hrvatskim čitateljima.
Prvi broj 1914. godine započeo je uhodanim rubrikama: Feuilleton,
Zur Lage, Der neue Balkan, Tages Chronik, Lokal Nachrichten, Gerichts-
saale, Theater, Kunst und Literatur, Volkswirthschaftliches, Telegramme i
Fremdenliste. Do promjena naslovnice dolazi u obliku manjih formalnih
izmještanja, pa se tako podaci o mjestu i datumu smještaju iz sredine u
zaglavlje novina, a naziv Osijek ne piše se više na njemačkom, već na
hrvatskom jeziku.10
Zbog velikih i brzih promjena uvjetovanih dotokom aktualnih informa-
cija o ratnim zbivanjima, Die Drau ponekad izlazi i u više brojeva dnevno
kao Separat Ausgabe.
Većinu promjena očitava se u sadržaju koji je usko vezan uz ratna
događanja, te manjim stilskim izmjenama u korištenom fontu na naslov-
nici. Početkom listopada izlazi prva naslovnica koja najavljuje da je počeo
svjetski rat. Unatoč ratu i teškoj situaciji, na naslovnicama se još uvijek
može naići na članak koji ironičnim tonom jednostavno privlači. Primjer
je članak Lustige Märchen über Österreiche – Ungarn und Deutschland,
a to su tzv. »smiješne bajke« o Austro-Ugarskoj i Njemačkoj koje pišu en-
gleski i francuski izvjestitelji. Ovaj se članak odnosio na ratne izvještaje.11
Rubrike za vrijeme trajanja Prvog svjetskog rata ostaju iste kao i
u prijašnjim godinama: Zur Lage, Der Weltkrieg, Tages Chronik, Lokal
Nach richten, Telegramme der Drau, Fremdenliste, Verstobene in Osijek
(nije više Essek), Volkswirthschaftliches, Theater, Kunst und Literatur,
Gerichts saale i Aus Nah und Fern.12 Zanimljiva je činjenica da se una-
toč ratu, formalna shema novina nije mnogo promijenila. Nastavlja se
10 Usporedi Die Drau, br. 249., Osijek, 20. X. 1913., str. 1-6.
11 Usporedi Die Drau, br. 42., Osijek, 22. II. 1916., str. 1.
12 Usporedi Die Drau, br. 1., Osijek, 2. I. 1917., str. 1-6.
403
s uobičajenim rubrikama uz dodatak više vijesti o ratu.13 Naslovnice se
mijenjaju kako se rat primiče kraju. Sve je manje izvještaja s fronte i sve
je više vijesti vezanih za lokalnu politiku i obilježavanje važnih događaja.
Kraj Prvog svjetskog rata važan je za Hrvatsku, jer propada Austro-Ugarska
Monarhija, a njezinom propasti nastaje Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
(SHS). Kroz cijeli rat struktura novina se u ovom slučaju malo promijenila.
Zbog ratne situacije, otežanog funkcioniranja, činjenice da hrvatska
svijest dobiva sve više maha, a i veliki dio njemačkih govornika napušta
područje Osijeka, nakon Prvog svjetskog rata, Die Drau gubi veliki broj
čitatelja. Pfeiffer tiskaru prodaje 1918. godine Hrvatskom štamparskom
zavodu u Zagrebu koji je preustrojava u svoju podružnicu,14 a niti prelazak s
njemačke gotice na latinicu 1919. godine ne uspijeva privući nove čitatelje.
Godine 1929. potpuno se prekida izdavanje novina.15
Slavonische Presse
Dragutin Laubner, rođeni Osječanin, najprije je 1882. godine otvorio
malu tiskaru u Kapucinskoj ulici, a već iduće godine preuzima tiskaru Jo-
sipa Mederšickog. U njegovoj tiskari od 1. listopada 1885. godine izdaje
se Slavonische Presse koja izlazi tri puta tjedno. Laubner je za tiskarsko
djelovanje primio mnoga međunarodna priznanja, pa je tiskara nancijski
dobro napredovala. Nakon što ju je proširio i opremio suvremenim tiskar-
skim uređajima, počinje izdavati Slavonische Presse kao dnevnik od 1893.
13 Usporedi Die Drau, br. 226., Osijek, 6. X. 1914., str. 1.
14 Marija Malbaša, »Tiskarstvo«, u: Ive Mažuran [et.al.], Povijest Osijeka 2:
Od turskog do suvremenog Osijeka, Zavod za znanstveni rad Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti Osijek; Školska knjiga, Zagreb, Osijek, 1996., str. 264-265.
15 Josip Babić, »Kulturbeiträge in den Esseker Zeitungen Die Drau und Hr-
vatska Obrana im letzten Kriegsjahr (1918)«, u: Benachrichtigen und vermitteln.
Deutschsprachige Presse und Literatur in Ostmittel-und Südosteuropa im 19. und
20. Jahrhundert, IKGS, München, 2007., str. 60.
404
godine. On sam djeluje kao izdavač i glavni urednik novina,16 a prvi urednik
je bio Viktor Hahn. Od 1889. godine Carl Benda, jedan od prvih osječkih
novinara, djeluje kao urednik sve do 1917. godine kada se Laubner zbog
bolesti povlači i u potpunosti mu predaje novine. Benda 1920. godine
prelazi u Die Drau i novine preuzima Stjepan Frauenheim, koji zbog svog
britkog pisanja stječe mnoge neprijatelje. Jednako kao i Die Drau nakon
Prvog svjetskog rata gubi čitatelje te se od 1. ožujka 1921. godine tiska
na jednom arku i postaje tjednik, a gasi se 16. listopada 1921. godine.17
Slavonische Presse je zanimljiva utoliko što su Benda i Laubner po-
sjedovali senzibilitet za složene osječke, društveno-političke prilike. Iako
su novine pisane na njemačkom jeziku, imale su brojne hrvatske autore,
a mnogi su članci bili okarakterizirani izrazito hrvatskim promišljanjima,
posebno kod kulturnih događaja. To se najbolje očituje u činjenici da su
novine imale dva kazališna kritičara, Carla Bendu koji je pisao isključivo
o njemačkim družinama i Josipu Glembay koja je pisala o gostovanjima
zagrebačkog i novosadskog kazališta, te poslije osječkog Hrvatskog na-
rodnog kazališta. Osim toga, Slavonische Presse je politički bila orijenti-
rana prema austrijskoj strani Austro-Ugarske Monarhije, koju su i Hrvati
preferirali nad ugarskom stranom. Tako se između Slavonische Presse i
Narodne obrane ne nalazi žučnih polemika i napada, kao što je to slučaj
s novinama Die Drau.
Slavonische Presse donosi pretežito vijesti vezane za Osijek i Slavoni-
ju, te su svojim tekstovima o kulturi i društvu doprinijele kulturnom razvoju
u Osijeku. Font teksta je njemačka gotica, a tekst je bio raspoređen u tri
stupca. Tijekom godina rubrike su se često mijenjale, ali kao najtrajnije
mogu se izdvojiti: Politische Übersicht koja je unutar sebe imala rubrike
s političkim vijestima Inland (Unutar zemlje) i Ausland (Izvan zemlje),
16 Marija Malbaša, Povijest tiskarstva u Slavoniji, Hrvatsko bibliotekarsko
društvo, Zagreb, 1978., str. 44-45.
17 Marina Vinaj, Povijest osječkih novina 1848-1945., Muzej Slavonije,
Osijek, 1998., str. 22.
405
Tagesneuigkeiten s dnevnim vijestima, Volkswirthschaftliches s vijestima
iz gospodarstva, Spaziergänge i Feuilleton kao rubrike za književnost i
kulturu, Provinz Chronik i Lokal Nachrichten, vijesti iz lokalnih i provin-
cijskih dijelova, te Theater koja je bila jedna od najdugovječnijih rubrika
i izlazila je čak i za vrijeme rata kada se puno drugih rubrika ugasilo.
Početak 1914. godine nije se isticao ni po čemu značajnom u struktu-
ralnim promjenama. Nastaju dvije nove rubrike, Fremdenliste18 i Gesund-
heitspege.19 Atentat na Franju Ferdinanda objavljen je u Extra Ausgabe.20
Nakon atentata uslijedilo je zatezanje odnosa sa Srbijom pa se pojavljuju
naslovi o ratu sa Srbijom, koji ubrzo prerastaju u naslove o europskom ratu,
do konačnog naslova koji najavljuje Prvi svjetski rat – Der Weltkrieg.21
Nakon objave rata nastaju nove rubrike Der Weltkrieg i Verschidene
Kriegsnachrichten, ali nastavljaju se objavljivati i stare rubrike poput
Lokalnachrichten, Tagesneuigkeiten, Feuilleton, Telegramme, Offener
Sprechsaal.22
Iduće godine također ne donose promjenu strukture novina. Iako su
ratne vijesti bile prioritet, bilo je i lokalnih vijesti koje su bile važne, poput
vijesti o dolasku Bana Sterlecza u Osijek.23
Narodna/Hrvatska obrana
Kada je početkom 20. stoljeća i u Osijeku došlo do razvoja ideje na-
cionalne svijesti, male grupe hrvatskih rodoljuba djelovale su usmenom
predajom – agitiranje i zagovaranje nacionalne svijesti ograničavalo se
na sastanke u hrvatskim čitaonicama i zabavama hrvatskih pjevačkih
18 Usporedi Slavonische Presse, br. 1., Osijek, 1. I. 1914., str. 6.
19 Usporedi Slavonische Presse, br. 37., Osijek, 15. II. 1914., str. 5.
20 Usporedi Slavonische Presse, br. 147., Osijek, 29. VI. 1914., str. 1.
21 Usporedi Slavonische Presse, br. 194., Osijek, 7. VIII. 1914., str. 1.
22 Usporedi Slavonische Presse, br. 204., Osijek, 15. VIII. 1914., str. 1-7.
23 Usporedi Slavonische Presse, br. 113., Osijek, 16. V. 1916., str. 1.
406
društava.24 Iz tih sastanaka razvila se potreba za hrvatskim oporbenim
glasilom koje će pronositi glas hrvatskih rodoljuba. Nekolicina pobornika
ideje preporoda, na čelu s Dragutinom Neumannom, odlučila je osnovati
dnevno glasilo koje bi im pomoglo u toj borbi.
Prva hrvatska dionička tiskara utemeljena je 1902. godine, a uteme-
ljitelji su bili: Dragutin Neumann, dr. Ante Pinterović, dr. Ante Bedenić,
Ivan Brnčić, Josip Firinger, dr. Vladimir Kovačević, i Antun Zelenka.25
U tiskari, smještenoj na uglu Žitnog (danas Gajevog) trga i Kolodvorske
(danas Radićeve) ulice, prvi je broj tiskan 16. studenoga 1902. godine.
Usmjerena na osvještavanje hrvatske svijesti, isprva okrenuta Beču,
poslije Zagrebu i Beogradu, a poslije i protiv Beograda, Narodna obrana se
zalagala za bolju poziciju Slavena, posebno Hrvata i Srba.26 Na naslovnoj
stranici broja uredništvo jasno poručuje na čemu će se temeljiti buduća
djelatnost tih novina koje upozoravaju čitatelje na osporavanje zajamčenih
državnih prava Hrvatske, slabost porezne snage naroda, preskupu i neu-
činkovitu javnu upravu, stagnaciju trgovine, obrta i poljodjelstva, te na
sve veću migraciju Hrvata u Ameriku. Kao zaključak uredništvo navodi:
Njoj će biti prva i najsvetija dužnost: u ovom sve više i više zapuštenom,
a po naravi svojoj bogatom kraju, zastupati hrvatsku državnu misao i
s njom skopčane zakonite aspiracije hrvatskog naroda; zahtijevati, da
se državopravni položaj kraljevine Hrvatske poštuje, da se današnje
povrede državopravnog i nancijalnog odnošaja njezinog nasprama
saveznoj kraljevini Ugarskoj pravedno izravnaju, a gospodarstveni,
24 Marina Vinaj, Povijest osječkih novina 1848-1945., Muzej Slavonije,
Osijek, 1998., str. 25.
25 Marina Vinaj, Povijest osječkih novina 1848-1945., Muzej Slavonije,
Osijek, 1998., str. 26.
26 Stanislav Marijanović, »Osječka Narodna obrana«, u: Glas Slavonije, br.
8537., 2. veljače 1973.; br. 8538., 6. veljače 1973.; br. 8539., 7. veljače 1973.; br.
8540., 8. veljače 1973.; br. 8541., 9. veljače 1973.; br. 8543., 12. veljače 1973.;
br. 8544., 13. veljače 1973., str. 11.
407
trgovinski i prometni interesi njezini izvojštenjem nancijalne samo-
svojnosti zaštite; najodlučnije zahtjevati da se ustav kraljevine Hrvat-
ske izgradi, te narodu Hrvatskom što prije zajamče ona elementarna
čovječja prava, bez kojih ne ima javnog života.27
Agitacijom za prava Hrvata i poboljšavanje državnopravnog položaja
te općenitog odnosa prema Kraljevini Hrvatskoj, Narodna obrana ubrzo
stječe veliku popularnost. S druge strane, isti razlozi, dovode je u velike
probleme s vladajućim sustavom. Novine se suočavaju s gotovo svakodnev-
nim zapljenama, cenzurama, policijskim istragama i sudskim presudama,
a urednik Ivan Lorković često je privođen i zatvaran.28
U uredništvu i u krugovima oko Dioničke tiskare česti su sukobi oko
političkih koncepcija pa 1920. godine dolazi i do formalnog rascjepljenja
pristalica federalističke stranke (zajedničara) i Hrvatske pučke stranke.
Zajedničari se povlače iz Hrvatske obrane i na čelu s odvjetnikom Fra-
njom Papratovićem osnivaju Građansku tiskaru u kojoj se počinje tiskati
Hrvatski list.29
Uredništvo preuzimaju Ilija Jakovljević i Ivan Kampuš, pripadnici
Katoličkog pokreta, koji pretvaraju novine u medij za osvjedočene katolike.
To rezultira smanjenjem broja čitatelja i opadanjem naklade. Krajem 1922.
godine novine postaju tjednik, a 25. ožujka 1923. godine i potpuno se gase.
Pokušaj dr. Kamila Firingera da ponovno uspostavi nakladu javlja se
20. veljače 1927. godine kada Hrvatska obrana ponovno počinje izlaziti,
ali kao tjednik, subotom, i na samo četiri stranice. Time ne uspijeva doseći
svoju staru slavu, zainteresirati čitateljstvo i povećati nakladu, koja bi kako
politički tako i nancijski opravdala daljnje tiskanje, te se gasi. Posljednji
27 »Narodna obrana!«, Hrvatska obrana, br. 1., Osijek, 16. XI. 1902., str. 1-2.
28 Marina Vinaj, Povijest osječkih novina 1848-1945., Muzej Slavonije,
Osijek, 1998., str. 26.
29 Marija Malbaša, Povijest tiskarstva u Slavoniji, Hrvatsko bibliotekarsko
društvo, Zagreb, 1978., str. 50.
408
broj sačuvan u osječkoj Hemeroteci je broj 25. od subote 24. lipnja 1933.
godine u kojem se nalazi i šturo priopćenje o gašenju:
Dne 22. o. mj. održana je sjednica konzorcija Hrvatske obrane, na kojoj
je nakon izvještaja glavnog urednika zaključeno, da se zbog zaprijeka,
na koje naš list nailazi, i uslijed kojih nije u stanju da udovolji svrsi,
zbog koje je osnovan, njegovo izlaženje do daljnjeg prekine.30
Uobičajena se struktura sadržaja Narodne obrane sastojala od
sljedećih rubrika: Političke viesti daju kratak pregled političkih zbivanja
u Austro-Ugarskoj i drugim zemljama, Naši dopisi, Iz hrvatskih krajeva,
Osječki glasnik, Narodno gospodarstvo, Širom svieta, te Izvorne telefon-
ske i brzojavne vijesti koje su preko brzojava i telefonskog aparata stizale
iz Budimpešte, Beča, Londona i drugih gradova, Gradske viesti pišu o
događajima u gradu, Politička kronika donosi crtice iz povijesti politike
i političkih gura, Novosti prenose događaje izvan zemlje, Gospodarstvo
je rubrika vezana za poljoprivredu, šumarstvo itd. Rubrika Književnost
i umjetnost pak piše o poznatim književnicima, umjetnicima i ostalim
događajima vezanima za temu, Mali oglasnik je bio prostor za oglase te
Hrvatsko narodno kazalište donosi kazališnu kritiku i ostale vijesti vezane
uz kazalište.
U prvom broju iz 1914. godine nalaze se sljedeće rubrike: Političke
vijesti, Gradske vijesti, Brzojavi Narodne obrane i Pokladna kronika.
Gradske vijesti su rubrika koja piše o događanjima u Osijeku. Brzojavi
Narodne obrane su dio starije rubrike Telefonske i brzojavne vijesti Na-
rodne obrane. Pokladna kronika je privremena rubrika, koja se pojavljuje
za vrijeme poklada.31 U kasnijim brojevima se pojavljuju i druge rubrike:
30 »Prekid daljnjeg izlaženja Hrvatske obrane«, Hrvatska obrana, br. 25.,
Osijek, 24. VI. 1933., str. 3.
31 Usporedi Narodna obrana, br. 1., Osijek, 1. I. 1914., str. 1-3.
409
Dnevne novosti, Kazalište,32 Iz sudnice,33 Knjige i časopisi,34 Narodno
gospodarstvo35 i Osječka kronika.36
Vijest o atentatu u Sarajevu na nasljednika prijestolja Franju Ferdi-
nanda i njegovu suprugu Soju izašla je u posebnom izdanju.37 Sljedećih
nekoliko brojeva izvještava o atentatu. Početkom rata počinje izlaziti
rubrika Sa ratišta, koja donosi vijesti o bitkama. Narodna obrana mijenja
naziv 9. listopada 1914. u Hrvatsku obranu.38 Promjena naziva nije donijela
promjene u strukturi novina. Za vrijeme rata redovito izlaze iduće rubri-
ke: Sa ratišta, Razne vijesti, Domaće vijesti, Gradske vijesti, Iz sudnice,
Kazalište, Brzojavi Hrvatske obrane.39 Razne vijesti naziv je rubrike koja
piše o ratu, ali i o drugim zbivanjima u inozemstvu. Domaće vijesti govore
o događajima u Slavoniji i Hrvatskoj.
Iako je bilo ratno stanje, zamjetno je da su zabavne rubrike nastavile s
izlaženjem, primjer su Kazalište i Književnost. Osim tih rubrika, pojavljuju
se rubrike Političke vijesti, Dnevne novosti, Domaće vijesti, Gradske vijesti,
Različite vijesti, te Najnovije Brzojavke Hrvatske obrane.40 Nova rubrika
se pojavljuje i sljedeće godine, to su Ratne vijesti. Nije redovita i javljala
je vijesti s ratišta.41 Osim u samim naslovima rubrika, struktura novina se
nije bitno mijenjala zbog ratnih prilika.
32 Usporedi Narodna obrana, br. 2., Osijek, 2. I. 1914., str. 2-3.
33 Usporedi Narodna obrana, br. 18., Osijek, 22. I. 1914., str. 3.
34 Usporedi Narodna obrana, br. 43., Osijek, 21. II. 1914., str. 2.
35 Usporedi Narodna obrana, br. 92., Osijek, 23. IV. 1914., str. 3.
36 Usporedi Narodna obrana, br. 156., Osijek, 11. VII. 1914., str. 3.
37 Usporedi Narodna obrana, br. 143., Osijek, 29. VI. 1914., str. 1.
38 Usporedi Hrvatska obrana, br. 214., Osijek, 10. IX. 1914., str. 1.
39 Usporedi Hrvatska obrana, br. 250., Osijek, 20. X. 1914., str. 1-2.
40 Usporedi Hrvatska obrana, br. 264., Osijek, 18. XI. 1916., str. 1-8.
41 Usporedi Hrvatska obrana, br. 246., Osijek, 27. X. 1917., str. 1.
410
Kazalište
Unatoč dugoj tradiciji i djelovanju njemačkih putujućih družina na po-
dručju Osijeka, o sustavnom i umjetnički promišljenom kazališnom životu,
koji je proistekao iz različitih silnica osječke sredine, može se govoriti tek
poslije osnutka Hrvatskog narodnog kazališta 1907.42
Krajem studenoga u Osijeku počinje prava euforija. Narodna obrana
svakodnevno donosi članke o pripremama hrvatskog kazališnog društva
za dolazak ansambla: priprema se zgrada, najavljuje repertoar, organizira
pretplata, a građani pripremaju svečani doček ansamblu na kolodvoru.
Dolazak osječkog Hrvatskog narodnog kazališta iščekivao se kao najveći
povijesni događaj u gradu Osijeku. Svečano otvaranje 7. prosinca 1907.
godine dočekano je s euforijom. Sva su mjesta rasprodana, a mnogi Osje-
čani stajali su u dvorani pa čak i ispred nje. Bio je to trenutak na koji su
Osječani čekali još od polovice 19. stoljeća – imati svoje, hrvatsko kazalište
u Osijeku. Osječko Hrvatsko narodno kazalište bilo je tada više od kultur-
ne institucije, bilo je simbol prekidanja veze s njemačkom i mađarskom
političkom i kulturnom dominacijom.43
Nakon prvotnih uspjeha i zanosa, kazalište ubrzo upada u probleme.
Nerazjašnjen konikt između Nikole Andrića i Hrvatskoga kazališnog
društva dovodi do velikog razdora u kazalištu te Andrić na kraju odlazi
42 Antonija Bogner-Šaban, »Hrvatsko narodno kazalište«, u: Ive Mažuran [et.
al.], Povijest Osijeka 2: Od turskog do suvremenog Osijeka, Zavod za znanstveni
rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Osijek; Školska knjiga, Zagreb,
Osijek, 1996., str. 247.
43 Detaljno o događajima neposredno prije i nakon 1907. godine piše Dra-
gan Mucić, »Počeci kazališnog djelovanja u Osijeku denitivno riješeno pitanje
ili predmet novih oporbi«, u: Revija 6/1990., Izdavački centar Revija Radničkog
sveučilišta Božidar Maslarić, Osijek, 1990. i Dragan Mucić, »Hrvatsko kazalište u
Osijeku 1907. godine«, u: Revija 5/1967., Matica Hrvatska Osijek, Osijek, 1967.
411
s mjesta intendanta, na kojem ga zamjenjuje Žarko Savić.44 Osijek nije
mogao izdržavati kazališnu družinu cijele sezone i kazalište odlazi na
turneju po Bosni i Slavoniji. Međutim, zahvaljujući političkim prilikama
u Bosni, bosanske novine ne izvještavaju o kazalištu, pa se kazalište bori
s manjkom publike. To iskorištavaju protivnici kazališta u Osijeku oku-
pljeni oko Die Drau, koja kontinuirano napada kazalište igrajući na kartu
nacionalnosti. Optužuju Žarka Savića za poticanje srpstva, pokušavajući
unijeti razdor između složne koalicije Hrvata i Srba. HKD ipak uspijeva
prevladati neprilike, pa i iznaći zajam za kazalište, subvenciju i povećanje
za iduću sezonu, a na mjesto intendanta dolazi Srđan Tucić.
U sezoni 1910./1911. osječko kazalište ponovno zapada u veliku
krizu. Gostovanje u Beogradu propada zbog iznimno negativnih kritika
beogradskih listova, a Vladimir Treščec, intendant zagrebačkog kazališta,
dolazi na ideju o osnivanju Pokrajinskog kazališta u Hrvatskoj (na čelu s
Mihajlom Markovićem) u kojem bi zagrebački glumci išli na gostovanja,
te tako osječkom kazalištu uzeli veliki dio terena za gostovanja i nan-
cijski dohodak. Nakon političkih peripetija i dogovora, HKD se uspijeva
izmiriti s Treščecem i dogovoriti raspuštanje Pokrajinskog kazališta, te
prepuštanje glumaca osječkom kazalištu uz dolazak Mihajla Markovića
za osječkog intendanta.45
Djelovanje kazališta i dalje je opterećeno nancijskim poteškoćama,
problemima s ansamblom i repertoarom, izmjenom intendanata, ali nema
značajnijih prekida u radu. Osječko kazalište manje-više uspješno djeluje
do sezone 1918./1919. kada dolazi do raspada Austro-Ugarske i stvaranja
nove države SHS. Novonastali uvjeti rezultiraju ukidanjem subvencija, a
o bezizlaznosti situacije najbolje govori raspuštanje Hrvatskoga kazališ-
nog društva, koje je dvanaest godina kontinuirano radilo na uzdržavanju
44 Dragan Mucić, Prvih četrdeset godina – Hrvatsko narodno kazalište u
Osijeku 1907. – 1941., Matica hrvatska Ogranak Osijek; Filozofski fakultet u
Osijeku; Graka, Osijek, 2010., str. 96-109.
45 Ibid., str. 169-174.
412
i opstanku osječkog kazališta. Zadnja odluka HKD-a bila je da gradska
općina preuzme kazalište, uvede besplatnu električnu rasvjetu i preuzme
brigu za gradski orkestar.46 Kako gradska općina nije imala niti volje,
niti nancija učiniti to, kratkotrajno rješenje nalaze u privatnom zakupu
kazališta Steve Kovjanića. Međutim, niti on ne može izdržati nancijsku
zahtjevnost te kazalište iznenada prelazi u državne ruke.
Nova sezona u državnim rukama obilježena je novom velikom krizom.
U Osijek na mjesto dramaturga dolazi Mirko Dečak koji pokreće oštre
sukobe u kazalištu. Optužen da je pisao pohvalne kritike o predstavama
HNK, favorizirao određene glumce te to anonimno objavljivao u Hrvat-
skom listu, ulazi u sukob s ansamblom što rezultira ostavkama velikog
broja osječkih najkvalitetnijih glumaca. Sukob se nastavlja kroz idućih
deset godina. Težeći položaju intendanta, Dečak je razočaran dolaskom
Andrije Milčinovića na tu poziciju pa počinje velika hajka na kazalište u
Hrvatskom listu što se dodatno pojačava kada Dečak 1922. godine dolazi
za glavnog urednika.47 Sukobi, novo smanjenje subvencije i djelovanje
Dečaka u Hrvatskom listu dovode do ponovnih velikih problema i odlaska
Milčinovića s pozicije intendanta. Situacija je toliko teška da su glumci
prisiljeni osnivati manje grupe i igrati po raznim prostorima u Osijeku
kako bi preživjeli.48
Pod intendanturom Pavela Golie počinju najteži dani osječkog kaza-
lišta. Ponovno dolazi do smanjenja subvencije, podizanja zajmova i teške
borbe za nancijski i umjetnički opstanak što rezultira novim napuštanjem
glumaca i ostankom HNK Osijek bez uprave. Novim intendantom imeno-
van je Petar Konjović koji je uspio smanjiti dugove kazališta raspuštajući
46 Ibid., str. 203-212.
47 Ibid., str. 212-219.
48 Tomislav Tanhofer osniva Intimni teatar, a Josip Plemenčić Varijete kaza-
lište. Vidi: Dragan Mucić, Prvih četrdeset godina – Hrvatsko narodno kazalište
u Osijeku 1907. – 1941., Matica hrvatska, Ogranak Osijek; Filozofski fakultet u
Osijeku; Graka, Osijek, 2010., str. 220.
413
operetni ansambl49 te omogućiti kakvo-takvo normalno funkcioniranje, ali
to je bila samo privremena mjera koja nije mogla spasiti kazalište. Rješe-
nje za opstanak nalazi se u osnivanju kazališta za sjeverne oblasti koje se
sastoji od osječkog i novosadskog kazališta.50
U razdoblju od 4. prosinca 1913. godine do 1. listopada 1914. godine,
osječko narodno kazalište uz predstave u matičnom gradu (84 izvedene
predstave) gostuje i u različitim gradovima širom zemlje. U siječnju 1914.
u Požegi s dvije izvedbe, u ožujku i travnju 1914. u Dubrovniku sa 25
izvedbi, u travnju i svibnju u Splitu sa 19 izvedbi, u svibnju u Šibeniku sa
12 izvedbi, u svibnju i lipnju u Mostaru s deset izvedbi, u lipnju u Tuzli s
osam izvedbi te u Brodu na Savi s jednom izvedbom. S početkom Prvog
svjetskog rata, daljnja gostovanja su onemogućena pa osječko kazalište igra
isključivo u matičnom gradu od 1. listopada 1914. godine do 14. svibnja
1916. godine izvodeći 274 izvedbe. Kako se situacija prema kraju Prvog
svjetskog rata počinje stabilizirati, osječko kazalište od lipnja 1917. godine
ponovno počinje gostovati, ali puno slabijim intenzitetom. Do kraja Prvog
svjetskog rata osječko kazalište gostuje u Zagrebu, u srpnju 1917. godine, i
49 Spoznaja da je osječko kazalište pretvoreno u putujuću družinu teško pada
Osječanima, a ukidanje Opere i Operete još teže. Posao kazališta tada preuzimaju
kazališni dobrovoljci, redom izrasli iz Hrvatskoga pjevačkog i glazbenog društva
Kuhač, koje je u razdoblju od 1928. do 1936. godine ostvarilo niz uspješnih ope-
retnih izvedbi. Svojim kontinuiranim djelovanjem očuvali su glazbenu tradiciju u
Osijeku, pa je Osijek postao jedno od hrvatskih operetnih središta. Vidi: Antonija
Bogner-Šaban, Kazališni Osijek, AGM, Zagreb, 1997., str. 91. Ista je autorica
opširno o tridesetim godinama pisala i u studiji »Osječke kazališne tridesete«, u:
Krležini dani u Osijeku 1993. – Krleža i naše doba, Zavod za povijest hrvatske
književnosti, kazališta i glazbe HAZU; Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku;
Pedagoški fakultet Osijek, Osijek – Zagreb, 1995.
50 Dragan Mucić, Prvih četrdeset godina – Hrvatsko narodno kazalište u
Osijeku 1907. – 1941., Matica hrvatska Ogranak Osijek; Filozofski fakultet u
Osijeku; Graka, Osijek, 2010., str. 239.
414
daje 7 izvedbi, u Vukovaru u travnju i svibnju 1918. godine sa 7 izvedbi, te
u Sarajevu u lipnju i srpnju 1918. godine gostuje samo opera sa 33 izvedbe.
Smanjen intenzitet gostovanja nastavlja se tijekom idućih godina
(1919. – 1928.) te osječko kazalište gostuje sporadično u Sarajevu, Su-
botici, Vukovaru, Đakovu, Zagrebu, Beogradu i Varaždinu, sve do odluke
Ministarstva prosvete u Beogradu, 27. ožujka 1928., kada je iz imena
izbačen pridjev hrvatski, ostavljajući u nazivu samo Narodno kazalište.
Tog datuma osječko kazalište dobiva funkciju pokrajinskog i prisiljeno je
opsluživati Vojvodinu i Srijem te Split kao Narodno kazalište za Primor-
sku banovinu, čime je Drama osječkog kazališta pretvorena u putujuću
družinu. Potucanja po zemlji nastavljaju se od 1928., s ponekom pauzom
(sezonu 1929./1930. »zimuje« Drama u Osijeku), do listopada 1933., kada
Drama ponovno otvara sezonu u Osijeku s Vojnovićevom Dubrovačkom
trilogijom. Pravi povratak u matični grad slijedi tek 28. siječnja 1934., kada
Ministarstvo prosvete ukida Narodno kazalište kao pokrajinsko kazalište
Savske i Primorske banovine.51
Niti žanrovska struktura repertoara ne iskazuje značajnije promjene
uvjetovane Prvim svjetskim ratom. U žanrovskoj strukturi i dalje su naj-
zastupljenije komedije, lakrdije, šale i vesele igre, a zatim slijede drame i
tragedije. Također nema većih odstupanja niti u zastupljenosti dramatičara,
pa se kao i prijašnjih godina pojavljuju i domaći i inozemni: Shakespeare,
Nušić, Molnár, Tucić, Hauptmann, Schönherr, Molière, Pecija Petrović,
Begović, G. B. Shaw…
51 O krizi osječkog kazališta detaljno su pisali: Antonija Bogner-Šaban, Ka-
zališni Osijek, AGM, Zagreb, 1997., str. 36-118. i Dragan Mucić, Prvih četrdeset
godina – Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku 1907. – 1941., Matica hrvatska
Ogranak Osijek i Filozofski fakultet u Osijeku, Osijek, 2010., str. 237-261.
415
Kazališna kritika
Kako bi kazališna kritika zaživjela kao punopravna reeksija kazališ-
ne izvedbe, potrebno je ispuniti dva uvjeta: profesionalizirati kazalište i
uspostaviti dnevni, specijalizirani tisak koji će je redovno objavljivati. Te
dvije stvari dogodile su se u Osijeku na početku 20. stoljeća52 te je samo
bilo pitanje trenutka kada će se u osječkim dnevnim novinama pojaviti
»prava« kazališna kritika:
Kazališna kritika je članak recentno objavljen nakon premijere u dnev-
nim ili tjednim medijima javne komunikacije koji prosuđuje kazališnu
predstavu. Varira u opsegu od dvije do četiri kartice teksta, a sastoji
se od elemenata: informacije o predstavi, opis predstave, vrednovanje
predstave, obrazloženje vrednovanja.53
Važno je napomenuti da je određeni oblik izvještavanja o kazalištu
postojao i u ovim najranijim časopisnim izdanjima. Međutim, kako te
novine nisu bile serijska publikacija, nisu imale širok krug čitatelja te nije
postojalo profesionalno kazalište u Osijeku, taj oblik članaka, iako jedna-
ko vrijedan u dokumentarističkom smislu, nije posjedovao obilježja niti
odgovarao deniciji kazališne kritike. Ti članci ponajbolje se uklapaju u
deniciju najava, prikaza i osvrta.54 Postoje poneke iznimke koje su sadr-
žavale i kritički sud prema kazališnoj izvedbi, pa čak i prema dramskom
djelu, međutim one su rijetke i sporadične, te se ne mogu sagledati kao
samosvojni žanr kazališne kritike s općeprihvaćenim zakonitostima forme,
52 Slavonische Presse izlazi svakodnevno od 1894. godine, međutim, profe-
sionalno kazalište je oformljeno tek 1907. godine.
53 Vidi: Sanja Nikčević, Kazališna kritika ili neizbježni suputnik, Leykam
International; Umjetnička akademija Osijek, Zagreb – Osijek, 2012., str. 190.
54 Najava je tekst u kojem je zastupljen element informacije o predstavi.
Prikaz je tekst u kojem su zastupljeni elementi informacije o predstavi i opis
predstave. Ibid., str. 190-191.
416
sadržaja i kontinuiranog objavljivanja, kao što je to slučaj s kazališnom
kritikom koja se pojavljuje na početku 20. stoljeća.
Prvi pokušaji pisanja o kazalištu u hrvatskim dnevnim novinama jav-
ljaju se već 1903. godine, ubrzo nakon početka tiskanja Narodne obrane
16. studenoga 1902. godine. Ti članci obično su kratki, izvještajnog i na-
javljivačkog karaktera, te su nepotpisani i nemaju kontinuitet izlaženja, a
temelje se na povremenim gostovanjima zagrebačkog i srpskog kazališta
te gostovanjima raznih njemačkih i mađarskih putujućih družina upitnih
umjetničkih i izvedbenih kvaliteta. Taj trend traje sve do 1907. godine55
kada se uspostavom osječkog kazališta pojavljuju i prve potpisane kritike
Andre Morića (-voj. -ko.), Ivana Švrljuge (-a.), a od 1909. godine i Draga-
na Melkusa (-us., D. M., Dragan M., Dragan M-s., -s., prof. Melkus…).56
Nakon uspostave osječkog kazališta 1907. godine, kazališna kritika
se rapidno usustavljuje u zakonitosti žanra, što ne čudi jer je Osijek zbog
specičnih društveno-političkih i demografskih prilika uvijek hvatao
korak sa Zagrebom i ostalim zemljama Austro-Ugarske Monarhije. To je
imalo nužne dugoročne i dvojake posljedice na osvještavanje hrvatskog
nacionalnog identiteta i razvoj hrvatske kulture. S jedne strane gušio se
svaki pokušaj osvještavanja hrvatstva, a s druge je takva represivna politika
dovodila do jačanja nacionalnog jedinstva i stvaranja hrvatskog identiteta.
Na drugom polju, tuđinska kultura zasipala je osječku scenu djelima slabe
55 Iznimka koja se pojavljuje u ovom periodu od 1902. do 1907. godine jest
Josipa Glembay koja djeluje u Slavonische Presse od 1905. do 1913. godine.
Njezini članci odgovaraju deniciji kazališne kritike, međutim, kako Narodno
kazalište u Osijeku još nije oformljeno, sporadični su i vezani su uz gostovanja
zagrebačkog i srpskog kazališta te obilježeni pedagoško-didaktičkim stremljenji-
ma, pripremama osječke publike za ono što će uslijediti 1907. godine.
56 Boris Senker (ur.), Bibliograja rasprava i članaka – Kazalište u Hrvatskoj
i Bosni i Hercegovini 1826 – 1945., knjiga 1. i 2., Leksikografski zavod Miroslav
Krleža, Zagreb, 2004.
417
umjetničke vrijednosti i dominantno njemačkim, ponekad i mađarskim
jezikom, a istovremeno je navikavala publiku na kazalište.
Funkcija i pozicija u novinama
Dokaz o važnosti osječkih kritičara i njihovih funkcija za publiku,
izvođače, kazalište i društvo uopće, pa tako i u Prvom svjetskom ratu,
njihova je pozicija u novinama. Kazališna kritika redovno je zastupljena
sukladno kazališnim događanjima. Pri tome je jasno odvojena od ostatka
stranice masnom otisnutom linijom i naznačena masno otisnutim slovima,
te velikim naslovom koji se ističe i privlači pozornost. Sam tekst kritike
zauzima i do polovice stranice novina, a ponekad i cijelu stranicu ukazujući
na armativan stav uredništva prema kazalištu i kritičarima, te važnost
kulturnih prilika u Osijeku.
Ponajbolji primjer toga je pisanje kritičara za vrijeme Prvog svjetskog
rata, kada 4. kolovoza 1914. godine uredništvo objavljuje kako je zbog
tehničkih poteškoća vezanih uz ratno stanje prisiljeno smanjiti opseg no-
vina sa četiri stranice na dvije:
Otimali smo se dokle god smo mogli, nijesmo stegli opseg lista kad
su ga već sve druge novine u Hrvatskoj stegle, makar da smo morali
svakojake muke mučiti, gdje nam nijesu novine dolazile, a i brzojavni
i telefonski je promet stegnut, uz to nam i više slagara ode u vojsku.
Ali više ne možemo ni mi; danas nam opet odlaze dva slagara, a uz
to još valja štedjeti papir, što ga imamo u zalihi, jer u današnjim
transportnim prilikama nije sigurno, kada ćemo zalihu moći popuniti.
Stoga razloga nalazimo se prinuždeni i mi od ponedjeljka izdavati list
u stegnutu obimu, dok ne nastupe povoljnije prilike.57
57 »Reduciran list«, Narodna obrana, br. 175., Osijek 1. VIII. 1914., str. 3.
418
U takvoj situaciji kazališna kritika i dalje zauzima četvrtinu stranice,58
izlazeći kontinuirano uz najave repertoara i sezone, te stojeći uz bok s
političkim vijestima i izvještavanjem o ratnim zbivanjima.
Armativan stav i važnost kazališnih kritičara u društvu, novine su
također potvrđivale u situacijama kada bi se njihovi kritičari našli izloženi
otvorenim napadima kao u slučaju predstave Boccaccio i ispada glumca
Vukovića:
… jučer je prigodom predstave Boccacio komičar G. Vuković upotri-
jebio priliku da u jednom ekstemporu navali na našeg izvjestitelja,
jer je ovaj konštatovao da g. Vuković nije Ciganskog primaša u istoi-
menoj Kalmanovoj operi, onako prikazao kako to ta uloga zahtijeva
i predložio, da se poda g. Bukšeku, koji ju je zaista i kao pjevač a i
glumac vrsno izveo… Na način g. Vukovića mogao bi svaki glumac
izraziti spram kritičara pojedinih listova, već prema raspoloženju svoje
negodovanje na otvorenoj pozornici i time dakako onemogućiti svaku
kritiku. Mi takve nepodopštine ne smijemo dopuštati i javna kritika
mora biti sigurna od takvih direktiva s pozornice.59
Uredništvo Narodne obrane pri tome se i zaprijetilo kazališnoj upravi
da će obustaviti daljnja izvještavanja o kazalištu sve dok novine i kritičar
ne dobiju određenu satisfakciju:
Mi zato izjavljujemo da nećemo o radu našeg kazališta donositi od
sjutra ni jednu jedinu riječ tako dugo, dok kazališna uprava našem
listu i našem referentu ne dadne doličnu satisfakciju.60
Osječke novine u takvim situacijama nisu stajale same, već kako
uredništvo Narodne obrane donosi u istom članku, i ostale novine su se
priklonile odluci uredništva:
58 Dimenzije lista: 32 cm širina i 47 cm visina.
59 »Naše kazalište i mi«, Narodna obrana, br. 274., Osijek 1. XII. 1913., str. 3.
60 Ibid., str. 3.
419
Oba ovdašnja njemačka lista Die Drau i Slavonische Presse, izjavili
su se u tome s nama solidarni!61
U sljedećem broju Narodne obrane izlazi članak o munjevitoj reakciji
uprave Hrvatskoga narodnog kazališta u Osijeku koju su potpisali upravitelj
gospodin Marković, Radoslav Bačić i M. Kaiser:
Uprava ovog kazališta i sama osuđuje ovakav nedoličan postupak
– pojedinih njenih članova te će se svim sredstvima pobrinuti da se
ubuduće slični ispadi zapriječe. Koristimo se i ovom zgodom da to
slavno uredništvo uvjerimo o svome najodanijem veleštovanju.62
Osim javne isprike, uprava je u uredništvo poslala osobno dramaturga
Budimirovića koji se ispričao i obavijestio kako je protiv Vukovića pokre-
nut disciplinski postupak.63
Drugi, još ozbiljniji slučaj prijetnje zičkim napadom zabilježen je
1918. godine povodom kritike Josipa Canića o izvedbi Roberta Primožića
i Paje Banca u predstavi Rigoletto. Tom prilikom dvojac je u hotelu Royal
javno napao kritičara Canića prijeteći se zičkim obračunom. Ubrzo nakon
toga, Canić podiže sudsku tužbu protiv dvojca, a Narodna obrana u četiri
broja64 donosi izvještaje o razvoju situacije i promišljanja o slobodi tiska.
Kao i u prvom slučaju, uredništvo je ponovno stalo na stranu kritičara i
zaprijetilo obustavom daljnjeg izvještavanja o kazalištu:
… pritužili smo se na taj događaj upravnom odboru ovdašnjeg Hr-
vatskog kazališnog društva i zatražili zadovoljštinu uz primjedbu da
ćemo obustaviti svako izvješćivanje o kazalištu i iznašanje recenzija
61 Ibid., str. 3.
62 »Kazalište«, Narodna obrana, br. 275., Osijek, 2. XII. 1913., str. 3.
63 Ibid., str. 3.
64 Od br. 207., 13 . IX. 1918., do br. 215., 23. IX. 1918.
420
sve dotle, dok naš kazališni recenzent kao i naš list za tu uvredu ne
dobije doličnu zadovoljštinu.65
Kazališna uprava reagira promptno i donosi odluku o najstrožem ukoru
uz prijetnju najstrožeg postupka protiv dvojca, a istovremeno sud presu-
đuje spor u korist kritičara Canića i donosi odluku o kažnjavanju dvojca s
deset dana zatvora, što se pretvara u globu od 200 kruna te solidarni trošak
tužitelju u iznosu od 100 kruna.66 Ubrzo nakon razrješavanja situacije, Na-
rodna obrana nastavlja s redovnim izvještavanjem o osječkom kazalištu.
Struktura kazališne kritike
Neposredno pred rat i u vrijeme ratnih zbivanja kazališna kritika do-
življava kontinuirano usustavljivanje u žanru, ponajprije kroz djelovanje
Dragana Melkusa,67 kritičara Narodne obrane od 1909. do 1917. godine,
te je oblikovana u sljedeću formu, koja je načelno zadržana i u vrijeme
Prvog svjetskog rata pa sve do 1945. godine:
1. Uvodni dio u kojem su predstavljeni dramatičar i djelo (biograja,
kontekstualizacija, književna analiza)
2. Sadržaj izvedbe
3. Vrednovanje kazališne izvedbe (glumci, režija, dramaturgija, kosti-
mograja, scenograja, svjetlo)
4. Stav kritičara prema kazalištu i publici (promišljanja o podobno-
sti repertoara, funkcioniranje uprave, nužnost pedagoške funkcije
kazališta, posjećenost izvedbe, ponašanje publike u kazalištu…).
65 »Sloboda recenzije«, Narodna obrana, br. 215., Osijek, 23. IX. 1918., str. 3.
66 »Iz sudnice«, Narodna obrana, br. 210., Osijek, 17. IX. 1918., str. 3.
67 O djelovanju Dragana Melkusa pisao sam detaljno u priopćenju »Kazališ-
na kritika Dragana Melkusa u Narodnoj/Hrvatskoj obrani od 1909. do 1917.«, u:
Zbornik Krležinih dana u Osijeku 2011. – Naši i strani povjesničari hrvatske drame
i kazališta, teatrolozi i kritičari – drugi dio, Zavod za povijest hrvatske književ-
nosti, kazališta i glazbe HAZU; Odsjek za povijest hrvatskog kazališta; Hrvatsko
narodno kazalište u Osijeku; Filozofski fakultet Osijek, Zagreb – Osijek, 2012.
421
Dramatičari
Načelna struktura, koja je prevladala prilikom bavljenja dramatičarima
i djelima, bila je sljedeća: donosili su biograju dramatičara, recepciju
djela u Hrvatskoj i inozemstvu, poetiku dramatičara prožetu konvencijama
epohe s kontekstualizacijom dramatičara i djela u prostor i vrijeme, sadržaj
te dramaturške poglede na karaktere, motivacije i odnose likova, te se nije
mijenjala tijekom Prvog svjetskog rata. Kod svih se osječkih kritičara
(u većem ili manjem obujmu) pronalazi element prepričavanja sadržaja
kao sastavni element predstavljanja djela. Iako se element prepričavanja
sadržaja često tumači kao nepotreban dio kazališne kritike,68 zapravo je
nužni element kritike. Ako je evaluacija jedini sadržaj kritike, kritika je
neuspješna, jer čista evaluacija ne pridonosi razumijevanju djela, ne donosi
temeljnu priču na kojoj je nastala izvedba i koju kritičar evaluira. Kritici
su nužni prepričavanje sadržaja i deskripcija, jer ako čitatelj nije vidio
predstavu prije čitanja kritike, mora se pouzdati samo u kritičarev sud.
Redatelji
Analiza režijskih postupaka najslabija je točka osječke kazališne
kritike što je i razumljivo budući da je u navedenom razdoblju hrvatska
kazališna režija tek u povojima i o počecima njezina umjetničkog proli-
ranja i modernizacije govori se tek s dolaskom redatelja Ive Raića, Branka
Gavelle i Tita Strozzija te se nije mijenjala tijekom Prvog svjetskog rata.
Režija kakvu prakticiraju redatelji gostujućih družina, a poslije i redatelji
u osječkom kazalištu, odnosi se tek na elementarno zanatsko uređivanje
odnosa na pozornici, a pomnije bavljenje režijom pojavljuje se tek s Fra-
njom Bartolom Babićem, koji počinje pisati sredinom tridesetih godina, što
se poklapa s modernizacijom režijskih postupaka Raića, Gavelle i Strozzija.
68 Batušić ga u zagrebačkoj kritici naziva bolešću. Vidi: Nikola Batušić,
Hrvatska kazališna kritika, MH, Zagreb, 1971., str. 80.
422
Glumci
Najveći dio kritike posvećen je glumačkim ostvarenjima te je to načelo
zadržano prije, za vrijeme i poslije Prvog svjetskog rata. Elementi kojima
su osječki kritičari pridavali najviše pozornosti kod glumaca jesu govor
i glas, poimajući ih kao osnovne materijale glumčeva stvaranja, osnovna
sredstva glumačkog izraza to jest temeljne oblike komunikacije između
glumca i publike. Glumci su bili ti koji su napokon pronosili hrvatsku riječ
sa scene, oni su neizostavni element na kojem se temelji izvedba, a i zički
su izloženi publici. Svi osječki kritičari iznimno su skloni glumcima, pa
iako često negativno progovaraju o njihovim glumačkim kreacijama, sam
ton vrednovanja uvijek je obilježen određenom dozom naklonosti. Razlog
ovakve emotivne veze između kritičara i ansambla može se pronaći u na-
vedenoj činjenici da su glumci bili ti koji su direktno prenosili hrvatsku
riječ sa scene, oni su djelovali kao alat razvoja hrvatske nacionalne svijesti.
Stav kritičara prema kazalištu
Djelovanje osječkih kritičara na polju stava prema kazališnoj upravi
poklapa se u nekoliko točaka koje se provlače od 1907. pa sve do 1945.
godine, a nisu se mijenjale niti tijekom Prvog svjetskog rata. Prva i najveća
zamjerka jest izvođenje bezvrijednih lakrdija kojima su družine »trovale«
osječku publiku godinama, a koje osječko hrvatsko kazalište ponovno
postavlja kako bi namaknulo financijska sredstva ili pokrilo »rupe«
između ozbiljnijih premijera. Drugi prigovor koji se kontinuirano provlači
kroz kritiku odnosi se na odabir hrvatskih autora kao temelja repertoara
i povećanje broja istih kako bi se osječka publika pridobila i zagrijala za
hrvatsku scensku umjetnost. Treća zamjerka odnosi se na obranu ugleda,
očuvanje morala i edukativne uloge kazališta, pri čemu osječki kritičari
nisu propuštali upozoriti na moralnu upitnost izvedbe, istodobno uvijek
apelirajući na kontinuiranu odgojnu misiju kazališta.
423
ZAKLJUČAK
Prvi svjetski rat u Osijeku na području novina, kazališta i kritike nije
donio izravnih strukturalnih pomaka jer Osijek nije niti bio direktno izložen
ratnim razaranjima. Promjene koje su se dogodile u kazalištu i u novinama,
uvjetovane su logičnim nuspojavama poput nestašice materijala, novačenja
novinara i tehničkog osoblja, otežane opskrbe, nancijskih problema i
slično, pa kazalište tijekom rata sve više smanjuje broj gostovanja da bi na
kraju u potpunosti prestalo gostovati od 1. listopada 1914. godine do 14.
svibnja 1916., igrajući isključivo u matičnoj kući. Isto tako ne mijenja se ni
repertoar s obzirom na žanrove i zastupljenost dramatičara. U žanrovskoj
strukturi i dalje su najzastupljenije komedije, lakrdije, šale i vesele igre,
drame i tragedije, a također nema većih odstupanja niti u zastupljenosti
dramatičara: Shakespeare, Nušić, Molnár, Tucić, Hauptmann, Schönherr,
Molière, Pecija Petrović, Begović, G. B. Shaw…
Promjene u novinama ponajviše se očituju uvođenjem novih rubrika,
te ukidanjem starih, što je bilo uvjetovano nedostatkom materijala za
tiskanje. Na dan 4. kolovoza 1914. godine opseg stranica u Narodnoj ob-
rani smanjuje se sa četiri standardne na dvije, što također ne iznenađuje.
Međutim, iznenađuje činjenica kako se i u takvim uvjetima kazališna kritika
redovito objavljuje, zadržavajući uhodanu strukturu i pojedine elemente
unutar kazališne kritike (evaluacija dramatičara, redatelja, glumaca, stav
prema kazalištu…), te zadržava i svoju poziciju u novinama, ukazujući na
armativan stav uredništva prema kazalištu i prema kritičarima, te važnost
kulturnih prilika u Osijeku čak i u vrijeme Prvog svjetskog rata.
424
LITERATURA
Knjige
Nikola Batušić, Hrvatska kazališna kritika, MH, Zagreb, 1971.
Josip Bösendorfer, »Povijest tipograje u Osijeku«, knjiga 14., u: Građa za povijest
književnosti hrvatske 14., Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti,
Zagreb, 1939.
Ivo Goldstein, Povijest – Hrvatska povijest, knjiga 21., Biblioteka Jutarnjeg lista,
Zagreb, 2008.
Marija Malbaša, Povijest tiskarstva u Slavoniji, Hrvatsko bibliotekarsko društvo,
Zagreb, 1978.
Dragan Mucić, Prvih četrdeset godina – Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku
1907. – 1941., Matica hrvatska Ogranak Osijek; Filozofski fakultet u Osijeku;
Graka, Osijek, 2010.
Sanja Nikčević, Kazališna kritika ili neizbježni suputnik, Leykam International;
Umjetnička akademija Osijek, Zagreb – Osijek, 2012.
Boris Senker (ur.), Bibliograja rasprava i članaka – Kazalište u Hrvatskoj i Bosni
i Hercegovini 1826 – 1945., knjiga 1. i 2., Leksikografski zavod Miroslav
Krleža, Zagreb, 2004.
Antonija Bogner-Šaban, »Hrvatsko narodno kazalište«, u: Ive Mažuran [et.al.],
Povijest Osijeka 2: Od turskog do suvremenog Osijeka, Zavod za znanstveni
rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Osijek; Školska knjiga, Zagreb,
Osijek, 1996.
Antonija Bogner-Šaban, Kazališni Osijek, AGM, Zagreb, 1997.
Marina Vinaj, Povijest osječkih novina 1848-1945., Muzej Slavonije, Osijek, 1998.
Radovi u zbornicima i časopisima
Ljubomir Antić, »Prvi svjetski rat i hrvati«, u: Časopis Matice Hrvatske, broj 2.,
Matica hrvatska, Zagreb, 2004.
Josip Babić, »Kulturbeiträge in den Esseker Zeitungen Die Drau und Hrvatska
Obrana im letzten Kriegsjahr (1918)«, u: Benachrichtigen und vermitteln.
425
Deutschsprachige Presse und Literatur in Ostmittel – und Südosteuropa im
19. und 20. Jahrhundert, IKGS, München, 2007.
Alen Biskupović, »Kazališna kritika Dragana Melkusa u Narodnoj/Hrvatskoj ob-
rani od 1909. do 1917.«, u: Zbornik Krležinih dana u Osijeku 2011. – Naši i
strani povjesničari hrvatske drame i kazališta, teatrolozi i kritičari – drugi dio,
Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU; Odsjek za
povijest hrvatskog kazališta; Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku; Filozofski
fakultet Osijek, Zagreb – Osijek, 2012.
Dinko Čutura, »Veliki rat: vojnopolitička situacija uoči rata«, u: Časopis Matice
hrvatske, broj 2., Matica hrvatska, Zagreb, 2004.
Marija Malbaša, »Tiskarstvo«, u: Ive Mažuran [et.al.], Povijest Osijeka 2: Od
turskog do suvremenog Osijeka, Zavod za znanstveni rad Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti Osijek; Školska knjiga, Zagreb, Osijek, 1996.
Dragan Mucić, »Hrvatsko kazalište u Osijeku 1907. godine«, u: Revija 5/1967.,
Matica hrvatska Osijek, Osijek, 1967.
Dragan Mucić, »Počeci kazališnog djelovanja u Osijeku denitivno riješeno pi-
tanje ili predmet novih oporbi«, u: Revija 6/1990., Izdavački centar Revija
Radničkog sveučilišta Božidar Maslarić, Osijek, 1990.
Antonija Bogner-Šaban, »Osječke kazališne tridesete«, u: Krležini dani u Osijeku
1993. – Krleža i naše doba, Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta
i glazbe HAZU; Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku; Pedagoški fakultet
Osijek, Osijek – Zagreb, 1995.
Novinski članci
»Narodna obrana!«, Hrvatska obrana, br. 1., Osijek, 16. XI. 1902., str. 1-2.
Die Drau, br. 249., Osijek, 20. X. 1913., str. 1-6.
»Naše kazalište i mi«, Narodna obrana, br. 274., Osijek, 1. XII. 1913., str. 3.
»Kazalište«, Narodna obrana, br. 275., Osijek, 2. XII. 1913., str. 3.
Slavonische Presse, br. 1., Osijek, 1. I. 1914., str. 6.
Narodna obrana, br. 1., Osijek, 1. I. 1914., str. 1-3.
Narodna obrana, br. 2., Osijek, 2. I. 1914., str. 2-3.
Narodna obrana, br. 18., Osijek, 22. I. 1914., str. 3.
Slavonische Presse, br. 37., Osijek, 15. II. 1914., str. 5.
426
Narodna obrana, br. 43., Osijek, 21. II. 1914., str. 2.
Narodna obrana, br. 92., Osijek, 23. IV. 1914., str. 3.
Slavonische Presse, br. 147., Osijek, 29. VI. 1914., str. 1.
Narodna obrana, br. 143., Osijek, 29. VI. 1914., str. 1.
Narodna obrana, br. 156., Osijek, 11. VII. 1914., str. 3.
»Reduciran list«, Narodna obrana, br. 175., Osijek, 1. VIII. 1914., str. 3.
Slavonische Presse, br. 194., Osijek, 7. VIII. 1914., str. 1.
Slavonische Presse, br. 204., Osijek, 15. VIII. 1914., str. 1-7.
Hrvatska obrana, br. 214., Osijek, 10. IX. 1914., str. 1.
Die Drau, br. 226., Osijek, 6. X. 1914., str. 1.
Hrvatska obrana, br. 250., Osijek, 20. X. 1914., str. 1-2.
Die Drau, br. 42., Osijek, 22. II. 1916., str. 1.
Slavonische Presse, br. 113., Osijek, 16. V. 1916., str. 1.
Hrvatska obrana, br. 264., Osijek, 18. XI. 1916., str. 1-8.
Die Drau, br. 1., Osijek, 2. I. 1917., str. 1-6.
Hrvatska obrana, br. 246., Osijek, 27. X. 1917., str. 1.
»Iz sudnice«, Narodna obrana, br. 210., Osijek, 17. IX. 1918., str. 3.
»Sloboda recenzije«, Narodna obrana, br. 215., Osijek, 23. IX. 1918., str. 3.
»Prekid daljnjeg izlaženja Hrvatske obrane«, Hrvatska obrana, br. 25., Osijek,
24. VI. 1933., str. 3.
Stanislav Marijanović, »Osječka ‘Narodna obrana’«, u: Glas Slavonije, br. 8537.,
2. veljače 1973.; br. 8538., 6. veljače 1973.; br. 8539., 7. veljače 1973.; br.
8540., 8. veljače 1973.; br. 8541., 9. veljače 1973.; br. 8543., 12. veljače
1973.; br. 8544., 13. veljače 1973., str. 11.
Web-stranice
http://1914-1918.com.hr/hrvatska-revija-2004-prvi-svjetski-rat/ (15. ožujka 2014.)
http://1914-1918.com.hr/hrvatska-revija-2004-prvi-svjetski-rat/ (15. ožujka 2014.)
427
OSIJEK’S THEATER, THEATER CRITIQUE AND NEWS PAPERS
IN THE WORLD WAR I
A b s t r a c t
This works aims to, through the analysis, synthesis and interpretation of
the theater repertoire, news papers and articles from 1914 and 1918, present the
degree to which World War I effected change in the listed areas. We’ll be explo-
ring the changes in both form and content of newspapers issues in the aforemen-
tioned period (titles, page numbers, representation of topics...), the functioning
of the theater (number of plays at home, guest appearances, repertoire, genres),
and changes in dramatic theater critique (their place in the newspapers, breadth,
form...). The conclusions presented following this research, aside from the listed
contextual inuence on the relevant elds, will shed light on the importance of
Osijek’s theater and theater critics from World War I.