BookPDF Available

Kritičko mišljenje

Authors:
Priručnik kr itičk og mi šl jen ja, sl ušan ja, č ita nj a i p isa nja
kritičko
mišljenje
I v a B u c h b e r g e r
Priručnik kr itičk og mi šl jen ja, sl ušan ja, č ita nj a i p isa nja
I v a B u c h b e r g e r
kritičko
mišljenje
Priručnik kr itičk og mi šl jen ja, sl ušan ja, č ita nj a i p isa nja
I v a B u c h b e r g e r
kritičko
mišljenje
Izdavač:
Udruga za razvoj visokoga školstva Universitas, Sveučilišna avenija 6, HR – 51000 Rijeka
T: ++ 385 51 26 57 13, F: ++ 385 51 26 57 99
universitas@universitas.hr , www.universitas.hr
Za izdavača:
prof. dr. sc. Jasminka Ledić, predsjednica Udruge
Autorica:
Iva Buchberger
Urednici:
dr. sc. Bojana Ćulum, doc.
Marko Turk
Recenzenti:
dr. sc. Vlatka Domović, red. prof.
dr. sc. Majda Trobok, izv. prof.
Lektura:
Božena Bašić Mikulić
Gračko oblikovanje:
Luka Buchberger
Tisak:
Sagita d.o.o., Opatija
Rijeka, listopad 2012.
1. izdanje
Naklada 300 primjeraka
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice Rijeka pod brojem 121218069
ISBN 978-953-56300-1-2
Priručnik je izdan kao jedna od aktivnosti projekta Mislim kritički! Projekt osposobljavanja studenata za kritičko
mišljenje, slušanje, čitanje i pisanje, kojeg provodi Udruga za razvoj visokoga školstva Universitas uz nancijsku pot-
poru Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH. Mišljenja izražena u ovoj Publikaciji su mišljenja autorice i
urednika te nužno ne izražavaju stajalište Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH.
Sadržaj
Riječ autorice 6
1. Kritičko mišljenje 11
1.1. Što je kritičko mišljenje? 11
1.2. Reproduktivno mišljenje nasuprot kritičkom mišljenju 14
1.3. Kritičko mišljenje i lozoja 15
2. Argument 21
2.1. Što je argument? 21
2.2. Argument ili objašnjenje? 35
2.3. Vrste argumenata 39
• Misaoni izazov (1) 41
2.4. Valjanost argumenta 47
• Misaoni izazov (2) 50
2.5. Pravila prirodne dedukcije 57
3. Pogreške u zaključivanju 67
4. Metodološki okvir za analizu i kritiku 73
4.1. Kritičko slušanje i čitanje 75
4.1.1. Metodološki okvir za analizu i kritiku za radove rasprave 75
• Misaoni izazov (3) 80
4.1.2. Metodološki okvir za analizu i kritiku za pregledne radove 86
4.1.3. Metodološki okvir za analizu i kritiku za radove o rezultatima istraživanja 93
4.2. Kritičko pisanje 94
4.2.1. Metodološki okvir za analizu i kritiku za pisanje rada rasprave 96
4.2.2. Metodološki okvir za analizu i kritiku za pisanje osvrta na rad rasprave 158
5. Umjesto zaključka: kritički pristup priručniku 171
Rješenja 174
Literatura 184
Razvoj vještina kritičkog mišljenja sve se češće postavlja kao jedan od ciljeva u području odgoja i
obrazovanja. Nažalost, zalaganje za razvoj kritičkog mišljenja još je uvijek prisutniji u teoriji, nego
u praksi. U kontekstu nesklada teorije i prakse, priručnikom nastojim pružiti potporu razvoju kri-
tičkog mišljenja, kojeg držim iznimno vrijednim.
Priručnik Kritičko mišljenje: priručnik kritičkog mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja razmatra složen
koncept kritičkog mišljenja te izravno, uz brojne primjere i zadatke, poučava vještinama kritič-
kog mišljenja. Stoga je osnovna namjera priručnika da čitatelje pouči tim vještinama. Priručnikom
nastojim pružiti potporu kolegama i kolegicama u procesu razvoja njihova kritičkog mišljenja, za
njihovu dobrobit, ali i za dobrobit čitave zajednice. Priručnik je posebno namijenjen srednjoškol-
skoj i studentskoj populaciji, no ne isključuje sve one pojedince koji žele razvijati i unaprjeđivati
svoje mišljenje. Upravo iz tog razloga jezik, način izlaganja, korišteni primjeri i razmatrani radovi
nastojali su se prilagoditi širem čitateljstvu. Pritom želim naglasiti da u proces razvoja vještina
kritičkog mišljenja treba uložiti vrijeme, trud i strpljenje. Pozivam vas da sadržaju koji je pred vama
pristupite sa strpljenjem te da sebi i razvoju vlastita kritičkog mišljenja posvetite vrijeme i u to
uložite trud. Kritičko mišljenje je slojevito i izazovno, njime se propituje, njime pojedinci grade
sebe i svoje stavove te ono zahtijeva visoke razine apstraktnog mišljenja. Prema tome, proces ra-
zvoja vještina kritičkog mišljenja nije brz ni lagan. U ovom vremenu ‘instant’ rješenja, površnosti
i izvrnutih vrijednosti, svjesna sam da takva nastojanja riskiraju biti odbačena. Usprkos tome,
vjerujem da postoji nemali broj pojedinaca koji su, svjesni vrijednosti kritičkoga mišljenja, spremni
uložiti vrijeme i trud u njegov razvoj. Dugoročna dobrobit koju kritičko mišljenje pruža u različitim
područjima je neminovna.
Priručnik je podijeljen na pet poglavlja, koji redom razmatraju sljedeće: Prvo poglavlje Kritičko mi-
šljenje nastoji odrediti koncept kritičkog mišljenja, usporediti ga s oprečnim mišljenjem repro-
duktivnim mišljenjem, te konačno utvrditi odnos lozoje i kritičkoga mišljenja. Drugo poglav-
lje Argument razmatra jedan od temeljnih pojmova kritičkog mišljenja – argument, na način da
određuje što argument jest, uspoređuje i navodi razliku između argumenta i sličnog skupa tvrdnji
– objašnjenja, razmatra valjanost kao važnu karakteristiku argumenta te donosi pravila prirodne
dedukcije kao primjer formaliziranog prirodnog zaključivanja. Sljedeće poglavlje Pogreške u zaključi-
6Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
Riječ autorice
vanju donosi pregled najčešćih pogrešaka u zaključivanju uz navođenje primjera s ciljem osvješćiva-
nja pogrešaka u zaključivanju i njihova ispravljanja. Nadalje, poglavlje Metodološki okvir za analizu i
kritiku podijeljeno na kritičko slušanje i čitanje te kritičko pisanje donosi pet metodoloških okvira
za analizu i kritiku – metodološki okvir za analizu i kritiku za radove rasprave (MOZAK 1); meto-
dološki okvir za analizu i kritiku za pregledne radove (MOZAK 2); metodološki okvir za analizu i
kritiku za radove o rezultatima istraživanja (MOZAK 3); metodološki okvir za analizu i kritiku za
pisanje rada rasprave (MOZAK 4); metodološki okvir za analizu i kritiku za pisanje osvrta na rad
rasprave (MOZAK 5) – koji čitatelju služe kao vodiči razvoja kritičkoga mišljenja. Središnja poglav-
lja priručnika Argument, Pogreške u zaključivanju i Metodološki okvir za analizu i kritiku uključuju
brojne primjere i zadatke kojima se nastoji približiti razmatrano, a čija se rješenja nalaze na kraju
priručnika. Konačno, u poglavlju Umjesto zaključka: kritički pristup priručniku upozorava se na kritič-
ki pristup koji valja imati i prema ovome priručniku.
Iskreno se nadam da će priručnik ispuniti svoju zadaću – skrenuti pozornost na važnost kritičkog
mišljenja i pomoći pojedincima u razvoju njihovih vještina kritičkog mišljenja.
Na kraju upućujem zahvalu suradnicima na projektu, predsjednici Udruge Universitas, prof. dr. sc.
Jasminki Ledić, koja je prepoznala važnost kritičkog mišljenja i pružila potporu ideji, urednicima
dr. sc. Bojani Ćulum i Marku Turku, recenzenticama dr. sc. Majdi Trobok i dr. sc. Vlatki Domović
na komentarima, raspravama, sugestijama, primjedbama i podršci. Osobitu zahvalnost upućujem
mojoj obitelji i prijateljima, čiji je doprinos u procesu nastajanja ovoga priručnika bio neprocjenjiv.
U Rijeci, svibanj 2012.
Iva Buchberger
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 7
1.
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 11
Kritičko mišljenje
1.1. Što je kritičko mišljenje?
Kritika dolazi od grčke riječi krino što znači lučiti, birati, suditi. Kritika je analiza, prosuđivanje i
vrednovanje nekoga predmeta1, postupka, djela, itd. (Klaić, 2007). Pritom, analiza, prosuđivanje i
vrednovanje ne moraju nužno imati za posljedicu negativan sud o predmetu u smislu Ovaj predmet
nije ispravan / lijep / pametan (ili Ovaj predmet je neispravan / ružan / glup.) Nerijetko u svakodnevnoj
uporabi riječ kritika ima upravo negativno značenje i odnosi se na isticanje negativnih elemenata
nekog predmeta, što dovodi do neprihvaćanja ili zaziranja od kritike.
Međutim, kritika2 u kontekstu suvremenog odgoja i obrazovanja ima svoju pozitivnu konotaciju.
Koncept nastave koji je njegovala tzv. stara škola3, u kojoj se od učenika zahtijevalo da mehanički
pamte propisani sadržaj bez sustavnog promišljanja o njemu, suvremena škola nastoji preva-
zići. Često se u suvremenom odgoju i obrazovanju susrećemo sa zahtjevima da se kod učenika
razvijaju vještine kritičkog mišljenja. Naime, kritičko mišljenje postaje imperativom suvremenog
svijeta (Pešić, 2003). Najmanje su dva razloga za navedeno: (i) suvremeno demokratsko društvo
pretpostavlja aktivne građane koji promišljaju, preispituju, vrednuju i donose odluke pa će u tom
smislu samo građani s razvijenim vještinama kritičkog mišljenja moći odgovarati zahtjevima su-
vremenog demokratskog svijeta; (ii) odlike su suvremenog svijeta izniman tehnološki napredak,
vrijeme brzih i stalnih promjena, izloženost pojedinca velikoj količini informacija i značajno po-
većanoj razini dostupnosti informacija koje nameću potrebu za aktivnim, promišljenim i preispi-
tujućim, kritičkim pristupom.
Kritičko mišljenje, iako se često vezuje uz potrebe suvremenog svijeta, koncepte suvremenog od-
goja i obrazovanja i slično, ima svoje utemeljenje u početcima razvoja društva. Sokrat (469-399
pr.n.e.) je razvio metodu poučavanja koja uključuje elemente kritičkog mišljenja. Prvi stupanj So-
kratove metode poučavanja - ironija, uključuje dijalog putem kojeg ‘učenik’ biva suočen s vlastitim
neznanjem na način da se pokazuje kako je njegovo dosadašnje znanje nerijetko utemeljeno na
predrasudama i nepreispitanim tvrdnjama. Drugi stupanj - majeutika, uključuje dijalog u kojem
‘učenik’ pomoću ‘učiteljevih’ pitanja sam dolazi do spoznaje.4 Upravo su analiza tvrdnji, pronalaže-
nje opravdanja za tvrdnje, uočavanje nedostataka pojedinih tvrdnji te aktivan odnos učenika prema
spoznaji elementi kritičkog mišljenja koje se razabiru u Sokratovoj metodi poučavanja.
1 Ovdje riječ predmet stoji za onaj entitet na koji je usmjeren neki proces (u ovom slučaju proces analize, prosuđivanja i vredno-
vanja). Dakle, ne samo na 'materijalne predmete'. Analiziramo, prosuđujemo, vrednujemo osobu, stvar ili događaj – to su, dakle,
predmeti. Uporaba riječi predmet u daljnjem je tekstu istovjetna.
2 Termini kritika i kritičko mišljenje koristit će se kao sinonimi.
3 'Stara škola' u pedagogiji označava pristup odgoju i obrazovanju kojeg obilježava didaktički materijalizam, formalizam, pa-
sivnost učenika, mehaničko pamćenje i reproduktivno iznošenje sadržaja, a najpoznatijim predstavnikom smatra se njemački
lozof i pedagog Johann Friedrich Herbart (1776-1841). Staroj školi suprotstavlja se tzv. 'nova škola', koju obilježava novi pri-
stup odgojno-obrazovnom procesu u kojem se, osim materijalnog zadatka nastave, nastoje razviti i funkcionalni i odgojni te se
učenika smatra aktivnim subjektom nastave koji promišlja, vrednuje i iznosi vlastite stavove. Neki od predstavnika nove škole
su John Dewey, Georg Kershensteiner, Edouard Claparede, Anton Makarenko i Wolfgang Brezinka.
4 Vidi više u: Zorić, V. (2008). Sokratova dijaloška metoda. Život i škola, 20, 56, 27-40.
12 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
Ocem modernog kritičkog mišljenja smatra se John Dewey (1859-1952), koji kritičko mišljenje
naziva reeksivnim mišljenjem i denira ga u svojoj knjizi Kako mislimo (How we think, 1910) kao
aktivan, ustrajan i temeljit proces razmatranja vjerovanja uz razmatranje onih postavki koje po-
dupiru to vjerovanje.5 Drugim riječima, denira ga kao proces traženja i primjerenog ispitivanja
osnova ili dokaza za određeno vjerovanje.6 Ono što je Dewey nazvao reeksivnim mišljenjem danas
nazivamo kritičkim mišljenjem. Reeksivnom mišljenju Dewey suprotstavlja tzv. obično mišljenje,
koje podrazumijeva proces prihvaćanja vjerovanja s malo ili gotovo niti jednim dokazom.7 Od naji-
staknutijih suvremenih autora čije je područje interesa kritičko mišljenje valja istaći Roberta Enni-
sa i Matthewa Lipmana. Robert Ennis, suvremeni američki lozof, jedan je od prvih teoretičara
koji je razradio koncept kritičkog mišljenja. Prema njemu, kritičko mišljenje je vještina racionalnog
prosuđivanja u što vjerovati ili što učiniti koja uključuje vrijednosti intelektualnog poštenja i otvo-
renosti, autonomije i samokritičnosti, vjernosti istini i osjetljivosti na kontekst. Prema Ennisu,
kritičko mišljenje uključuje vještine razlikovanja činjenica i vrijednosti, razlikovanja eksplicitnih i
implicitnih pretpostavki, razlikovanja argumentiranih i neargumentiranih tvrdnji, prepoznavanje
grešaka u zaključivanju i određivanja snage argumenata.8 Matthew Lipman (1922-2010) jedan je
od najpoznatijih suvremenih teoretičara kritičkog mišljenja kao odgojno-obrazovnog koncepta. Ra-
zvio je jedan specičan odgojno-obrazovni koncept usko povezan s kritičkim mišljenjem – lozoju
za djecu.9 Područje odgoja i obrazovanja predstavlja iznimno plodno tlo za oprimjerenje kritike.
Upravo u tom kontekstu kritiku valja promatrati i kao odgojno-obrazovni koncept čiji elementi
poput kritičkog slušanja, čitanja i pisanja – čine važan dio pozitivnog razvoja odgoja i obrazovanja
koji odgovara potrebama pojedinca i društva.
Kritičko mišljenje je složen koncept koji se ne vezuje samo za područje odgoja i obrazovanja, već
zahvaća i puno šire područje (Pešić, 2003). Kritički mislimo i u profesionalnom djelovanju, u sva-
kodnevnoj komunikaciji s drugima i svakodnevnom rješavanju problema i donošenju odluka. Nada-
lje, postoje profesionalni kritičari koji su razvili područja tzv. glazbene, likovne, književne i lmske
kritike. Budući da zahvaća različita područja i poprima različite oblike, ne postoji jednoznačno odre-
đenje kritičkog mišljenja. Međutim, za potrebe ovoga priručnika ponudit će se denicija kritičkog
mišljenja uz napomenu i priznanje da koncept kritičkog mišljenja potrebuje detaljniju pojmovnu
analizu koja premašuje svrhu ovoga rada.
Prije deniranja kritičkog mišljenja valja istaknuti i sugerirati sljedeće. Prvo, pristupite kritici oslo-
bođeni njezine negativne konotacije kojom je obojena u svakodnevnici jer kritika nije samo isti-
canje negativnih elemenata nekog predmeta, već naprosto promišljeno vrednovanje koje može biti
pozitivno ili negativno. Drugo, pristupite kritici svjesni njene mnogostruke važnosti u različitim
područjima čovjekova života. Kritika kao proces i rezultat analize, prosuđivanja i vrednovanja do-
prinosi razvoju autonomnog, samosvjesnog i cjelovitog pojedinca budući da procesi analize, prosu-
đivanja i vrednovanja postavljaju zahtjev i otvaraju mogućnost za reeksivnost i vlastitost koje su
5 Vidi više u: Ficher, A. (2001). Critical inking. Cambridge: Cambridge University Press.
6 Vidi više u: Miliša , Z., Ćurko, B. (2010). Odgoj za kritičko mišljenje i medijska manipulacija. Medianali - znanstveni časopis za
medije, novinarstvo, masovno komuniciranje, odnose s javnostima i kulturu društva, 4, 7, 57-72.
7 Ibid.
8 Vidi više u: Bošnjak, Z. (2009). Primjena konstruktivističkog poučavanja i kritičkog mišljenja u srednjoškolskoj nastavi socio-
logije: pilot istraživanje. Revija za sociolog iju. 40, 257-277.
9 Vidi više u: Pritchard, M. (2009). Philosophy for Children. Preuzeto 1. svibnja 2011. s e Stanford Encyclopedia of Philosophy
http://plato.stanford.edu/archives/sum2009/entries/children/
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 13
temeljne odrednice čovjeka. Nadalje, kritika predstavlja iznimnu važnost za suvremeno demokrat-
sko društvo, kao što je ranije istaknuto. Konačno, kritika doprinosi razvoju učenja i poučavanja,
koji kao rezultat donose dugotrajnije, dublje, uporabnije, a samim time i vrjednije, znanje.
Denicija kritičkog mišljenja:
Kritičko mišljenje je složeni proces i rezultat (i) analize i vrednovanja tvrdnji10, (ii) pronalaženja
opravdanja za tvrdnje, (iii) usporedbe s drugim i/ili suprotnim tvrdnjama i generiranje prigovo-
ra tvrdnjama te konačno (iv) zauzimanja stava.
Uz navođenje denicije kritičkog mišljenja važno je odrediti koje intelektualne sposobnosti uklju-
čuje te koje intelektualne vrijednosti njeguje i razvija.
Kritičko mišljenje uključuje sljedeće intelektualne sposobnosti:
Sposobnost analize pojmova, informacija i gledišta
Sposobnost razlikovanja relevantnih i irelevantnih informacija unutar zadanog konteksta
Sposobnost interpretacije informacija
Sposobnost povezivanja prethodnog znanja i novih informacija te različitih informacija iz
različitih područja
Sposobnost sinteze informacija
Sposobnost organizacije sadržaja u smislenu cjelinu
Sposobnost razlikovanja opravdanih i neopravdanih tvrdnji
Sposobnost sagledavanja predmeta rasprava iz različitih gledišta
Sposobnost vrednovanja informacija i gledišta
Sposobnost formiranja stavova i zastupanja ideja
Sposobnost opravdanja stavova, gledišta
Sposobnost preuzimanja aktivne uloge u procesu učenja
Sposobnost zamišljanja mogućih situacija
Sposobnost nadgledanja i procjenjivanja vlastitog razumijevanja informacija
Sposobnost usmjeravanja vlastita mišljenja k ispravnosti11
Kritičko mišljenje njeguje i razvija sljedeće intelektualne vrijednosti:12
Jasnoću
Relevantnost
10 U priručniku se termini tvrdnja, teza, sud i propozicija koriste kao sinonimi.
11 Sposobnost nadgledanja i procjenjivanja vlastitog razumijevanja informacija i sposobnost usmjeravanja vlastita mišljenja k
ispravnosti spadaju u tzv. metakognitivne sposobnosti.
12 Neke od navedenih vrijednosti kritičkog mišljenja ističu i Scriven i Paul kao predstavnici Nacionalnog vijeća za izvrsnost kritič-
kog mišljenja (National Council for Excellence in Critical inking) u sklopu Zaklade za kritičko mišljenje (Foundation for Critical
inking) preuzeto 28. travnja 2011. s http://www.criticalthinking.org/page.cfm?PageID=766&CategoryID=51. Vidi više o Nacio-
nalnom vijeću za izvrsnost kritičkog mišljenja i Zakladi za kritičko mišljenje na http://www.criticalthinking.org. Isto tako, Gensler
(2010) u navođenju karakteristika koje treba imati dobar argument navodi neke od gore spomenutih elemenata.
14 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
Dubinu
Preciznost
Konzistentnost13
Koherentnost14
Logičnost
Objektivnost
U razmatranju koncepta kritičkog mišljenja valja uočiti njegove tri dimenzije: (i) učenje isprav-
nog rasuđivanja; (ii) aktivno usvajanje sadržaja; (iii) reeksivni pristup životu. Prve dvije di-
menzije objašnjene su u prijašnjim razmatranjima. Pod dimenzijom reeksivnog pristupa životu
podrazumijeva se to da pojedinac razvijenih vještina kritičkog mišljenja obrazac analiziranja,
propitivanja i vrednovanja koristi i u svakodnevnom životu. Drugim riječima, razvoj vještina
kritičkog mišljenja omogućava to da će pojedinac koji posjeduje navedene vještine istu strukturu
rezoniranja koristiti i u svakodnevnom životu jer će razvojem tih vještina naprosto naučiti tako
misliti. U skladu s navedenim, izvjesno je da će pojedinac razvijenih vještina kritičkog mišljenja
živjeti reeksivni život.
Poučavanje vještinama kritičkog mišljenja najekasnije je i najprirodnije posredno kroz poučavanje
određenog sadržaja u procesu obrazovanja. Poželjno je da poučavanje kritičkog mišljenja bude pri-
sutno kroz cjelokupno obrazovanje. Prema tome, ono ne bi trebalo biti isključivo sadržajno zasebno
područje. Međutim, u fazi nedovoljne razvijenosti i prisutnosti kritičkog mišljenja od iznimne je
važnosti učiti kritičkom mišljenju izravno, aktivno i glasno.
1.2. Reproduktivno mišljenje nasuprot kritičkom mišljenju
Oprečna vrsta mišljenja kritičkom mišljenju je reproduktivno mišljenje. Reproduktivno mišljenje
je proces i rezultat bazičnog usvajanja i razumijevanja informacija koji se iscrpljuje u ponavljanju
onoga što se misli ili onoga što netko misli. Reproduktivno mišljenje nerijetko izbjegava pojedin-
čevu vlastitost i reeksivnost. Primjerice, čitajući određeni tekst pojedinac čije je mišljenje re-
produktivno ponavljat će ono pročitano bez dodatnog propitivanja, s bazičnim razumijevanjem,
koristeći iste strukture rečenica kao one na koje nailazi u tekstu.15 Međutim, pojedinac čije je
mišljenje kritičko, čitajući određeni tekst ne ponavlja ono pročitano bez propitivanja i s bazičnim
razumijevanjem. Bazično razumijevanje informacija tek je početna pozicija za daljnje kognitivne
procese, poput traženja opravdanja za tvrdnju koja se zastupa, traženja prigovora za izneseni
stav o određenom pitanju, itd.
13 Skup propozicija je konzistentan ako propozicije koje čine taj skup mogu biti istovremeno istinite. (Blackburn, 2005., str. 75.)
14 Skup propozicija je koherentan ako su propozicije koje čine taj skup međusobno povezane, podupiru se i nisu kontradiktorne.
15 Valja napomenuti da ne treba težiti tomu da se reproduktivno mišljenje u potpunosti i u svim područjima prevaziđe. Problem
je, i to je ono što se ovim priručnikom nastoji razmotriti i prevazići, redukcija pojedinčeva mišljenja na isključivo reproduktivno
mišljenje i to u svim područjima.
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 15
Reproduktivno mišljenje Kritičko mišljenje
bazično razumijevanje
nepovezivanje informacija u smislenu
cjelinu
nedovođenje u pitanje iznesenog
ponavljanje onoga što se misli ili što
netko misli
razvoj konvergentnosti koja podrazu-
mijeva sagledavanje situacije iz jedne
perspektive i uključuje traženje jednog
točnog rješenja
bazično razumijevanje informacija nije
cilj učenja, već početna pozicija
povezivanje informacija i stvaranje
cjeline
dovođenje u pitanje iznesenog i 'ltrira-
nje' informacija
reeksivno i 'vlastito' mišljenje
razvoj divergentnosti koja podrazumi-
jeva sagledavanje situacije iz više razli-
čitih perspektiva i uključuje mogućnost
više različitih rješenja na postavljena
pitanja
Tablica 1. Usporedba reproduktivnog i kritičkog mišljenja
1.3. Kritičko mišljenje i lozoja
Istaknuti suvremeni analitički lozof Bertrand Russell (1872-1970) u svojem radu Vrijednost lo-
zoje ističe kako su mnogi skloni promatrati lozoju kao beskorisnu igru, isprazno cjepidlačenje
ili njegovim riječima:
(...) mnogi su ljudi pod utjecajem znanosti i potreba praktičnog života, skloni
dvojiti o tome je li lozoja imalo bolja od nevine ali nekorisne igre, cjepidlačkih
distinkcija i kontroverzija u pitanjima glede kojih je spoznaja nemoguća. (Russell,
1982, str. 243.)
Ovdje se ne misli detaljno razmatrati pitanje važnosti lozoje jer to prelazi nastojanja ovoga pri-
ručnika. U nastavku, nastojat će se ukratko pokazati koja je važnost lozoje uz isticanje njene
uske povezanosti s kritičkim mišljenjem. Uska povezanost lozoje i kritičkog mišljenja ukazuje
na važnost lozoje u životu svakog pojedinca, a ne samo (profesionalnog) lozofa. Budući da je
reeksivnost, koja je suštinska čovjeku, bitna odrednica kritičkog mišljenja i lozoje.
Još i danas postoje različita određenja lozoje – lozoja kao proces traganja za istinom, kao zna-
nost, kao povijest lozoje, kao pojmovna analiza, kao proces stvaranja jedinstvene i sveobuhvatne
slike svijeta, kao reeksija.16 Iako se o jednoznačnom određenju lozoje još raspravlja, ono što nije
predmet rasprave jesu neke njene karakteristike. Filozoju karakteriziraju procesi preispitivanja,
16 Povodom proslave Svjetskog d ana lozoje na Odsjeku lozoje Sveučilišta u Rijeci, Boran Berčić održao je predavanje na
temu Što je lozoj a?, na kojem je izložio navedena određenja lozoje. Preuzeto 21. travnja 2012. s hrcak.srce.hr/le/65008.
Predavanje možete pogledati na web stranici http://avc.uniri.hr/hr/node/13
16 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
vrednovanja, traženja smisla, ukidanja samorazumljivosti, razvijanja sposobnosti argumentiranja i
stvaranja novih struktura. Brojni su lozo isticali važnost i korist lozoje u kojima se prepoznaju
navedene karakteristike, a mogu se sažeti u sljedećem:
Filozoja vodi k slobodi mišljenja (Kalin, 1982)
Filozoja zadovoljava ljudske duhovne potrebe (Russell, 1982)
Filozoja pomaže u primjerenom stjecanju i korištenju znanja te ispravnom bavljenju držav-
nim poslovima (Aristotel, 1996)
Filozoja vodi k razjašnjavanju misli, kritičkoj analizi i ispitivanju predrasuda, mnijenja, sva-
kodnevnih razmišljanja (Russell, 1982; Wittgenstein,1987; Warburton, 1999; Nagel, 2002)
Potonje određenje je usko povezano s kritičkim mišljenjem. Warburton (1999) ističe kako lozoja
omogućava dobar način učenja kako jasnije misliti o različitim pitanjima o svijetu te osposobljava
vještinama koji se mogu prenijeti na sva područja života. Metoda spoznavanja u lozoji je mišlje-
nje (Reškovac, 2008), ali ne bilo kakvo mišljenje – već kritičko mišljenje. Drugim riječima, lozoja
uči kako (kritički) misliti koristeći kao metodu spoznavanja kritičko mišljenje. Prema tome, kritičko
mišljenje je lozofsko. Posljedično, razvoj vještina kritičkog mišljenja nerazdvojiv je od lozo-
je. Kritičko mišljenje teži izbjegavanju pukog verbalizma, formalizma i reproduktivnog znanja, a
usmjerava se na procese analiziranja, istraživanja i preispitivanja. Sve je navedeno temeljna odlika
lozoje. Prema tome, težiti ostvarenju karakteristika kritičkog mišljenja znači priznati i pridati
važnost lozoji i njenom pristupu svijetu.
Filozofska disciplina čiji je zadatak učenje pravilnog mišljenja je logika. Logika se, između ostalog,
bavi metodama i principima koji se koriste da bi se (i) razlikovalo pravilno od nepravilnog zaklju-
čivanja; (ii) identicirale prirodne pogreške zaključivanja; (iii) pronašle, usvojile i koristile tehnike
provjeravanja valjanih zaključaka. Razvoj pravilnog zaključivanja, kao temelja kritičkog mišljenja,
nerazdvojiv je od logike. Dobro i kvalitetno obrazovanje17 podrazumijeva posjedovanje sposob-
nosti pravilnoga zaključivanja i istinitih uvjerenja. Budući da je logika lozofska disciplina koja
razvija sposobnost pravilnog zaključivanja, ona predstavlja jedan od temelja dobrog i kvalitetnog
obrazovanja. Iako jest slučaj da pojedinci spontano i neosviješteno u svakodnevnom razmišljanju
i komuniciranju koriste oblike valjane misli, logika pojedincu omogućava učenje boljeg mišljenja,
uočavanje određenih logičkih pogrešaka i načina ispravljanja pogrešaka.
Značaj je logike u tome što razvija sposobnost mišljenja, razvija kvalitetu mišljenja i na taj način po-
većava mogućnost da zaključci temeljeni na tom mišljenju budu valjani. Logika je usustavila određe-
na pravila i time omogućava pojedincima da, znajući ta pravila, postanu sigurni u valjanost svojega
mišljenja. Učiti misliti predstavlja temelj i prožima sve pore čovjekovog života jer čovjek jest prije
svega intelektualno, misleće biće. Na taj je način logika, kao temelj i nositelj sustava valjane misli,
temelj i sastavnica svakog intelektualnog područja čovjekovog života. Ukoliko logika postane i u sva-
kodnevnoj praksi temelj intelektualnih područja, svaki će pojedinac postati stvaralac koji, unoseći
vlastitost i jedinstvenost, prestaje biti puki oponašatelj već gotovog i oblikovanog sadržaja. Nastoja-
nja ostvarivanja ciljeva razvoja kritičkog mišljenja s pozivanjem na logiku izglednija su u kontekstu
sve većeg prodora i protoka informacija gdje načelo ‘Usvoji što više informacija!’ više nema smisla.
17 Obrazovanje kao proces stjecanja znanja i vještina.
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 17
Dakle, logika predstavlja važan segment u životu mislećeg bića i okosnicu razvoja uspješnih pojedi-
naca koji će biti sposobni aktivno i stvaralački sudjelovati u privatnom i društvenom životu.
U dvama poglavljima koja slijede nastojat će se izložiti i razmotriti temeljna područja lozoje,
odnosno preciznije logike, čije poznavanje čini osnovu za razvoj vještina kritičkog mišljenja. Po-
nuđenim sadržajima ne ulazi se preduboko u područje logike, iako neki dijelovi predstavljaju, kako
su i nazvani, misaone izazove. Ponuđeno znanje od iznimne je koristi u procesu stjecanja vještina
kritičkog mišljenja i ono bi trebalo biti dijelom života svakog pojedinca koji misli. Napisano je u pri-
jašnjim recima: Logika je potrebna da se vježba pravilno zaključivati, da se analiziraju najčešće prirodne
pogreške zaključivanja te da se pronađu, usvoje i koriste tehnike provjeravanja valjanih zaključaka. Upra-
vo iz toga razloga nastoje se ponuditi ona znanja iz logike koja doprinose pravilnom zaključivanju
i razvoju kritičkoga mišljenja.
2.
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 21
Argument
Svakodnevno smo i na razne načine okruženi tvrdnjama poput: Doručak je najvažniji obrok. Glasujte za
nezavisnog kandidata Isaka Borga. Crkva se ne bi trebala miješati u politiku. Osnovna škola treba biti obave-
zna. Žena bez djece nije realizirana žena. Roditelji imaju isključivo pravo donositi odluke za svoju djecu. Treba
prakticirati siguran seks. Treba zabraniti rad nedjeljom. Djeca s razvojnim teškoćama trebaju biti uključena
u redovne škole. Nije posao muškarca da obavlja kućanske poslove., itd. Ako pritom reektiramo o tvrdnji
i pitamo Zašto?Zašto je doručak najvažniji obrok? Zašto glasovati za nezavisnog kandidata Isaka Borga?
Zašto se crkva ne bi trebala miješati u politiku? Zašto osnovna škola treba biti obavezna? Zašto žena bez djece
nije realizirana žena?, itd. – tražimo razloge, odnosno opravdanje za određenu tvrdnju.18 Reektirajući i
tražeći razloge, odnosno opravdanje za tvrdnju, gradimo argument.
2.1. Što je argument?
Argument19 je, skup tvrdnji20 (Copi, 2011) kojeg čini:
Konkluzija21 – tvrdnja koja se nastoji opravdati22
Premisa – tvrdnja kojom se konkluzija nastoji opravdati23
Razmotrimo deniciju na sljedećem primjeru.
Primjer 1. Pušenje je loše zato što ugrožava zdravlje.
Navedeni primjer je argument sadrži skup tvrdnji kojeg čini (i) konkluzija tvrdnja koja se nastoji opravdati
Pušenje je loše; (ii) premisa – tvrdnja kojom se konkluzija nastoji opravdati Pušenje ugrava zdravlje.
Zapis argumenta izgleda ovako:
P: Pušenje ugrožava zdravlje.
K24: Pušenje je loše.
Razmotrimo sljedeći primjer:
Primjer 2. Stresne situacije u trudnoći, osim što štete majci, štete i djetetu. Trudnice bi trebale izbjega-
vati ono što šteti njima i djetetu. Prema tome, trudnice bi trebale izbjegavati stresne situacije.
18 Vidi više u: Bowel, T., Kemp, G. (2010). Critical inking: A Concise Guide. London, New York: Routledge.
19 Argument se još naziva zaključkom.
20 Prema Blackburnu (2005) argument je, osim skupa tvrdnji, odnosno rezultata procesa pronalaženja opravdanja za određenu tvrd-
nju, i proces pronalaženja opravdanja za određenu tvrdnju.
21 Konkluzija se još naziva zaključni sud ili zaglavak.
22 Još se može reći – tvrdnja čija se istinitost nastoji dokazati ili za koju se nastoje iznaći razlozi.
23 Još se može reći – tvrdnja ili tvrdnje kojima se konkluzija nastoji dokazati ili koje čine razloge za konkluziju.
24 P označava premisu, K označava konkluziju.
22 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
U navedenom primjeru argumenta tvrdnje Stresne situacije u trudnoći, osim što štete majci, štete i dje-
tetu i Trudnice bi trebale izbjegavati ono što šteti njima i djetetu su premise, a tvrdnja Trudnice bi trebale
izbjegavati stresne situacije je konkluzija. Argument možemo zapisati na sljedeći način:
P1: Stresne situacije u trudnoći, osim što štete majci, štete i djetetu.
P2: Trudnice bi trebale izbjegavati ono što šteti njima i djetetu.
K: Trudnice bi trebale izbjegavati stresne situacije.
Nadalje, razmotrimo sljedeći primjer:
Primjer 3. Leptiri su životinje. Životinje nisu biljke. Dakle, leptiri nisu biljke.
U navedenom primjeru argumenta tvrdnje Leptiri su životinje i Životinje nisu biljke su premise, a
Leptiri nisu biljke je konkluzija.
Zapis argumenta:
P1: Leptiri su životinje.
P2: Životinje nisu biljke.
K: Leptiri nisu biljke.
Argument kao skup tvrdnji ima jednu konkluziju i jednu (kao u primjeru 1) ili više (kao u primjeru
2 i 3) premisa.
Razmotrimo još i sljedeći primjer:
Primjer 4. Supružnici Karla i Gottlob raspravljaju o obavljanju kućanskih poslova. Oboje se slažu
oko toga da bi Karla trebala obavljati kućanske poslove, ali se ne slažu oko toga da bi i Gottlob
trebao obavljati kućanske poslove. Naime, Gottlob tvrdi da i on treba obavljati kućanske poslove,
a Karla tvrdi suprotno – da on ne treba obavljati kućanske poslove. Da bi Karla i Gottlob ‘imali’ ar-
gument, oni moraju svoje tvrdnje i opravdati. Drugim riječima, trebaju navesti razloge za tvrdnje.
Gottlob tvrdi sljedeće:
Ja (Gottlob) trebam obavljati kućanske poslove zato što, uz ostalo, obavljanjem
kućanskih poslova brinem za svoju obitelj i iskazujem poštovanje prema njoj. Sva-
ki ravnopravni član obitelji sposoban za rad treba brinuti za svoju obitelj i iskazi-
vati poštovanje prema njoj u skladu sa svojim resursima (vremenskim, zdravstve-
nim, ...), a ja (Gottlob) sam ravnopravni član obitelji sposoban za rad.
Karla, s druge strane, tvrdi sljedeće:
Gottlob ne treba obavljati kućanske poslove jer je on muškarac, a uloga je i duž-
nost žene, ne muškarca, da obavlja kućanske poslove budući da je u prirodi žene
da je usredotočena na obitelj i dom.
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 23
Argument je skup tvrdnji koji obuhvaća (i) tvrdnju koja se nastoji opravdati - u Gottlobovu slučaju
to je tvrdnja Ja (Gottlob) trebam obavljati kućanske poslove; i (ii) razloge ili opravdanje za tvrdnju – u
Gottlobovu slučaju to su tvrdnje (1) Obavljanjem kućanskih poslova brinemo za svoju obitelj i iskazu-
jemo poštovanje prema njoj; (2) Svaki ravnopravni član obitelji sposoban za rad treba brinuti za svoju
obitelj i iskazivati poštovanje prema njoj u skladu sa svojim resursima (vremenskim, zdravstvenim, ...); (3)
Ja (Gottlob) sam ravnopravni član obitelji sposoban za rad.
Zapis argumenta:
P1: Obavljanjem kućanskih poslova, uz ostalo, brinemo za svoju obitelj i iskazujemo poštovanje
prema njoj.
P2: Svaki ravnopravni član obitelji sposoban za rad treba brinuti za svoju obitelj i iskazivati
poštovanje prema njoj u skladu sa svojim resursima (vremenskim, zdravstvenim, ...).
P3: Gottlob je ravnopravni član obitelji sposoban za rad.
K: Gottlob treba obavljati kućanske poslove.
Isto tako, u Karlinu slučaju argument čini (i) tvrdnju koja se nastoji opravdati – Gottlob ne treba
obavljati kućanske poslove; i (ii) razloge ili opravdanje za tvrdnju – a to su tvrdnje (1) U prirodi je žene,
a ne muškarca, da je usredotočena na obitelj i dom; (2) Uloga je i dužnost žene da obavlja kućanske poslove;
(3) Gottlob je muškarac.
Zapis argumenta:
P1: U prirodi je žene, a ne muškarca, da je usredotočena na obitelj i dom.
P2: Uloga je i dužnost žene da obavlja kućanske poslove.
P3: Gottlob je muškarac.
K: Gottlob ne treba obavljati kućanske poslove.
Kod traženja opravdanja određene tvrdnje ne postoji jednoznačno rješenje. Kao što je ranije nave-
deno, kritičko mišljenje je divergentno. Opravdanje određene tvrdnje može biti skup tvrdnji x i/ili
skup tvrdnji y i/ili skup tvrdnji z. U potonjem slučaju tvrdnja je, budući da sadrži više od jednog
opravdanja, uvjerljivija. U tom smislu, tim bolje ukoliko imate više od jednog opravdanja za svoju
tvrdnju. Ilustrirajmo navedeno sljedećim primjerom:
Primjer 5. Sergej u razgovoru sa svojom prijateljicom Hanom raspravlja o volontiranju i tvrdi sljedeće:
Svaki pojedinac sposoban za rad trebao bi volontirati u svojoj zajednici zato što vo-
lontiranje razvija empatiju, solidarnost i brigu za zajednicu, a povećana empatija,
solidarnost i briga za drugoga doprinosi boljitku zajednice. Ono što doprinosi boljit-
ku zajednice svaki pojedinac sposoban za rad treba činiti, pa time i volontirati. Uz to,
volontiranjem u svojoj zajednici svaki pojedinac postaje bolji čovjek, a one aktivnosti
u zajednici koje vode k tome da njeni članovi postanu bolji, naprosto treba činiti.
24 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
Iz navedenog primjera možemo uočiti kako Sergej ima sljedeća dva opravdanja za tvrdnju Svaki poje-
dinac sposoban za rad trebao bi volontirati u svojoj zajednici:
Opravdanje 1: Volontiranje razvija empatiju, solidarnost i brigu za zajednicu. Povećana em-
patija, solidarnost i briga za drugoga doprinosi boljitku zajednice. Ono što doprinosi boljitku
zajednice svaki pojedinac sposoban za rad treba činiti;
Opravdanje 2: Volontiranjem u svojoj zajednici svaki pojedinac postaje bolji čovjek. Treba
razvijati one aktivnosti u zajednici koje vode k tome da njeni članovi postanu bolji.
Grački, Sergejevo rezoniranje izgleda ovako:
Slika 1. Grački prikaz Sergejeva argumenta
Pritom, Sergej nema dva argumenta, već ima dva opravdanja za jednu te istu tvrdnju (konkluziju).
Ono što određuje broj argumenata je broj konkluzija u određenoj ‘jezičnoj cjelini’. Budući da Sergej
opravdava jednu tvrdnju u jednoj ‘jezičnoj cjelini’, on ima dva opravdanja, ali jedan argument.
Argument je iznimno važan u području kritičkog mišljenja. Može se nazvati centralnim elemen-
tom kritičkog mišljenja zato što pred mislioca postavlja zahtjev za jasnim formuliranjem određene
tvrdnje koja treba biti opravdana, a ne bez razmatranja ‘preuzeta’, što je odlika reproduktivnog
mišljenja. Povrh toga, prije iznesena denicija kritičkog mišljenja uključuje elemente koji u temelju
sadrže argument:
Analiza i vrednovanje tvrdnje uključuje analizu konkluzije;
Pronalaženje opravdanja za tvrdnju i generiranje prigovora tvrdnji predstavlja proces kon-
strukcije argumenta;
Zauzimanje stava podrazumijeva zastupanje određene teze koja treba biti opravdana, što i jest
argument.
Opravdanje 1 Opravdanje 2
Konkluzija
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 25
Zadatak 1. Odredite koji od ponuđenih primjera predstavlja argument.
Zadaci priručnika sastavljeni su tako da ispituju vaše sposobnosti logičkoga zaključivanja koje
predstavljaju značajnu kariku u razvoju kritičkoga mišljenja. Neki zadaci imaju jedno točno
rješenje, dok drugi imaju više točnih rješenja. Rješenja ćete pronaći na kraju priručnika. Ako
uočite da je vaš odgovor pogrešan, vratite se na zadatak i posvetite se njegovu rješavanju sve
dok ga ne shvatite i riješite. Budite ustrajni i strpljivi, vaša će se ustrajnost i strpljivost isplatiti.
1. Djecu i njihova mišljenja treba više uzimati u obzir zato što su ona iskrenija
od nas odraslih.
2. Ako nisam u Rijeci, nisam u Hrvatskoj. Nisam u Rijeci. Prema tome, nisam
u Hrvatskoj.
3. Bartolov sin ima sina. Prema tome, Bartol je djed.
4. Bartol je djed.
5. Zašto treba zabraniti rad nedjeljom?
6. Svaki se pojedinac treba baviti nekom tjelesnom aktivnošću zato što ona
povećava pojedinčevo duhovno i tjelesno zdravlje, a jasno je da treba raditi
ono što povećava duhovno i tjelesno zdravlje.
7. Ako budem ustrajan i strpljiv u rješavanju zadataka, moja će se ustrajnost i
strpljivost isplatiti.
8. Zatvori prozor!
9. Kasnit ću zato što sam zaspao.
10. Nije li pušenje loše zato što ugrožava zdravlje?
Prije daljnje razrade argumenta valja (ukratko) razmotriti dva temeljna elementa – pojam i sud koji
tvore svaki argument. Prema tradicionalnom određenju pojma, pojam je misao o bitnim karakteri-
stikama onoga što mislimo. Primjerice, pojam stabla je misao o bitnim karakteristikama stabla ili
drugim riječima, misao o onim svojstvima stabla prema kojima je stablo stablo (Petrović, 1994).
Prema novijim određenjima (npr. Blackburn, 2005), pojam je ono što razumijemo pod određenim
terminom. Pojam je dakle ‘u glavi’ i treba ga razlikovati od riječi (skupa glasova jednog jezika kojemu
je pridruženo neko značenje25) ili termina (znanstveni ili stručni naziv ili ime za određeni pojam26)
za koje se može reći da su ‘označitelji pojma’.27 U svrhu boljeg razumijevanja pojma, riječi i termina
25 Anić, V. (2000). Rječnik hrvatskog jezika. Zagreb: Novi liber, str. 1007.
26 Ibid., str. 1190.
27 Određenje pojma nije općeprihvaćeno niti neprijeporno. Kao što smo prije naveli pojam je složeni pojam i predmet je brojnih
lozofskih rasprava. Prema Petroviću (1994) postoji nekoliko logičkih teorija pojma, a to su redom: (i) formalistička teorija
pojma prema kojoj je pojam element suda; (ii) psihologistička teorija pojma prema kojoj je pojam opća predodžba – predodžba
o onome što je zajedničko većem broju predmeta, (iii) nominalistička teorija pojma prema kojoj je pojam riječ; (iv) realistična
teorija pojma prema kojoj je pojam odraz bitnih svojstava materijalnih stvari. Za daljnju raspravu o složenom pojmu pojma
preporučujemo sljedeću literaturu: Devitt , M.; Sterelny, K. (2002). Jezik i stvarnost. Zagreb: KruZak.; Frege, G. (1995). Osnove
aritmetike i drugi spisi. Zag reb: KruZak.; Quine, W. O. (1999). Riječ i predmet. Zagreb: KruZak.
26 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
valja reći da se isti pojam može iskazati različitim riječima ili terminima. Razmotrimo sljedeću
tablicu koja će približiti rečeno:
Pojam Riječ, termin
'Pas'
(misao o domaćoj životinji koja laje)
Pas
Dog
Cane
Chein
Hund
Cобака
Sud (ili propozicija, tvrdnja) je smisleni iskaz kojim se nešto tvrdi ili poriče. U argumentu, konklu-
zija i premise su sudovi. Sud sadrži pojmove. Za razliku od pojmova, sud ima istinitosnu vrijednost.
Dakle, sud može biti istinit ili neistinit. Pojam nije istinit ili neistinit. Sud treba razlikovati od reče-
nice na isti način na koji treba razlikovati pojam od riječi. Isti se sud, dakle, može iskazati različitim
rečenicama. Razmotrimo sljedeću tablicu koja će približiti rečeno:
Sud Rečenica
Ja sam živa’ Ja sam živa.
I am alive.
Io sono viva.
Je suis vivante.
Ich bin am Leben.
Я живa.
Kao što je prije navedeno, ‘imati argument’ znači imati sud (tvrdnju) i opravdanje (razloge) za taj sud.
Opravdana tvrdnja je konkluzija, a razlozi su premise. Postavlja se pitanje kako u određenom tekstu
razaznati argument i njegove elemente – premisu/e i konkluziju. Kao pomoć u identiciranju premisa
u skupu tvrdnji služe indikatori premisa koji ‘najavljuju’ premise, a kao pomoć u identiciranju konklu-
zija služe indikatori konkluzije koji ‘najavljuju’ konkluziju. Riječi koje ‘najavljuju’ premise ili konkluziju
zapravo su riječi koje se koriste u svakodnevnoj komunikaciji i čine svakodnevni jezik rasuđivanja.
Indikatori premisa su primjerice riječi poput:
jer ..., stoga što ..., zato što ..., budući da ..., s obzirom na ..., s obzirom da ..., pošto ..., slijedi iz ..., može
se zaključiti iz ..., razlozi su sljedeći ..., prvo....drugo ..., slijedi iz činjenice da...
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 27
Indikatori konkluzije su primjerice riječi poput:
dakle ..., slijedi da ..., stoga ..., što implicira da ..., što dokazuje da ..., iz svega navedenog se zaključuje
da ..., opravdava gledište da ..., posljedično ..., zaključujem da ...
Zadatak 2. Identicirajte premise i konkluziju u sljedećim argumentima.
1. Budući da nijedan leptir nije ptica, a neke su životinje leptiri, slijedi da neke
životinje nisu ptice. Rješenje: P1: Nijedan leptir nije ptica. P2: Neke životi-
nje su leptiri. K: Neke životinje nisu ptice.
2. Aljoša ne leti zato što je čovjek, a ljudi ne lete.
3. Ispravno je ono što Bog hoće. Bog hoće da budemo milostivi. Dakle, isprav-
no je da budemo milostivi.
4. Ako sam sam, onda sam sretan. Budući da sam sam, mogu zaključiti da sam
sretan.
5. Prijatelji su jako važni u životu pojedinca. Ono što je jako važno u životu
pojedinca treba njegovati. Prema tome, prijateljstvo treba njegovati.
6. Budući da postoji samo ono što mogu zahvatiti svojim osjetilima, a Boga ne
mogu zahvatiti svojim osjetilima, Bog ne postoji.
7. Majid Majidi je redatelj ili zičar. Majid Majidi nije zičar. Prema tome, Maj-
id Majidi je redatelj.
8. Melem od lavande na prirodan način ublažava tegobe glavobolje. Kupujem
ono što na prirodan način ublažava tegobe glavobolje. Dakle, kupujem me-
lem od lavande.
9. Jabuka je zdrava s obzirom na to da je voće, a voće je zdravo.
10. Ako je Swordshtrombones prvi album Toma Waitsa, onda je Rain Dogs drugi
album Toma Waitsa. Budući da Rain Dogs nije drugi album Toma Waitsa
slijedi da Swordshtrombones nije prvi album Toma Waitsa.
Ne može se isključivo i samo na temelju određene riječi (indikatora premisa ili indikatora konkluzije),
zaključiti da se radi o premisi ili konkluziji. Naime, indikatori predstavljaju naznaku mogućeg argu-
menta koja zahtijeva daljnje razmatranje. Može biti primjera u kojima (i) se za određeni skup tvrdnji
koji sadrži tzv. indikatore premisa ili indikatore konkluzije uopće ne može govoriti o argumentu28 ili
28 Za daljnje objašnjenje vidi u daljnjem tekstu, posebice u potpo glavlju Argument ili objašnjenje?
28 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
(ii) određeni skup tvrdnji jest argument, ali ne sadrži indikatore premisa i/ili indikatore konkluzije.
Ukoliko se rasuđivanje (ili raspravljanje ili iznošenje argumenata) ne može bez analize razaznati u
određenom tekstu, postoje metode koje pomažu u razjašnjavanju takovog rasuđivanja. Jedna od
takovih metoda je uvođenje indikatora premisa i indikatora konkluzije.29
Primjena metode uvođenje indikatora premisa i indikatora konkluzije može se ilustrirati na sljede-
ćem tekstu:
Nedvojbeno je istina da ljudi u različitim društvima imaju različite običaje i razli-
čite pojmove o tome što je ispravno, a što je pogrešno. Ne postoji u svijetu slaganje
o tome koji su postupci ispravni, a koji pogrešni, mada se gledišta o tome prilično
preklapaju. Ako razmotrimo koliko su se moralna gledišta mijenjala od mjesta do
mjesta i od stoljeća do stoljeća, bilo bi privlačno pomisliti kako ne postoji nikakva
apsolutna moralna činjenica, već kako je moralnost uvijek relativna u odnosu na
društvo u kojem ste odgojeni. (Warburton, 1999, str. 62.)
Navedeni tekst ne sadrži indikatore premisa ili indikatore konkluzije, stoga se u svrhu što boljeg
razumijevanja teksta može iskoristiti metoda uvođenja indikatora premisa i indikatora konkluzije.
Postupak uključuje sljedeće korake:
1. Pročitati tekst s razumijevanjem.
2. Interpretirati, parafrazirati tekst uvođenjem indikatora premisa i indikatora konkluzije slijede-
ći smisao teksta i prirodno zaključivanje. Koristite se pomoćnim pitanjima:
Što je pitanje rasprave? Što autor zaključuje? Odgovor na pitanje rasprave (ili autorov zaklju-
čak) je konkluzija argumenta. Prije rečenice za koju smatrate da označava autorov zaključak
dodajte riječi poput dakle, stoga, zaključujem da...
Na koji način autor nastoji dokazati ono što zaključuje? Koji su razlozi njegova zaključka? Zašto x
(autorov zaključak)? Prije rečenica za koje smatrate da označavaju razloge za autorov zaklju-
čak dodajte riječi poput jer, budući da ...
3. Identicirati konkluziju (ono što se tvrdi) i premisu/e (razloge, opravdanje).
4. Konstruirati argument – odrediti premise i konkluziju. U konstrukciji argumenta ne moraju se
koristiti doslovne strukture rečenica iz teksta – važno je interpretirati, objasniti, sumirati tekst.
Rad na tekstu:
1. Nedvojbeno je istina da ljudi u različitim društvima imaju različite običaje i različite pojmove
o tome što je ispravno, a što je pogrešno. Ne postoji u svijetu slaganje o tome koji su postupci
ispravni, a koji pogrešni, mada se gledišta o tome prilično preklapaju. Ako razmotrimo koliko
su se moralna gledišta mijenjala od mjesta do mjesta i od stoljeća do stoljeća, bilo bi privlačno
pomisliti kako ne postoji nikakva apsolutna moralna činjenica, već kako je moralnost uvijek
relativna u odnosu na društvo u kojem ste odgojeni. (Warburton, 1999, str. 62.)
29 Uvođenje indikatora premisa i konkluzije je metoda razjašnjavanja nejasnog rasuđivanja nalik na dakle test (e 'therefore' test)
koji predlaže Alec Fisher u svojoj knjizi Critical inking: An Introduction (2001).
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 29
2. Nakon čitanja teksta s razumijevanjem postavlja se pitanje: Što je pitanje rasprave?
U ovom tekstu raspravlja se o pitanju relativnosti moralnosti.
Što autor zaključuje?
Autor zaključuje da je moralnost relativna ili da moralnost nije apsolutna. Budući da je pri-
kladnije koristiti jesne formulacije možemo zaključiti da je konkluzija sljedeća:
Konkluzija: Moralnost je relativna.
Nedvojbeno je istina da ljudi u različitim društvima imaju različite običaje i različite pojmove o
tome što je ispravno, a što je pogrešno. Ne postoji u svijetu slaganje o tome koji su postupci isprav-
ni, a koji pogrešni, mada se gledišta o tome prilično preklapaju. Ako razmotrimo koliko su se mo-
ralna gledišta mijenjala od mjesta do mjesta i od stoljeća do stoljeća, bilo bi privlačno pomisliti kako
ne postoji nikakva apsolutna moralna činjenica, već kako je moralnost uvijek relativna u odnosu na
društvo u kojem ste odgojeni. (Warburton, 1999, str. 62.)
Na koji način autor nastoji dokazati ono što zaključuje? Koji su razlozi njegova zaključka?
Zašto je moralnost relativna?
Moralnost je relativna zato što (indikator premise) ljudi u različitim društvima imaju različite
običaje i pojmove o tome što je ispravno, ne postoji univerzalno slaganje o tome što je mo-
ralno ispravno, a što pogrešno, te su moralna gledišta vremenski i prostorno promjenjiva.
Premise:
Ljudi u različitim društvima imaju različite običaje i pojmove o tome što je ispravno.
Ne postoji univerzalno slaganje o tome što je moralno ispravno, a što pogrešno.
Moralna gledišta su vremenski i prostorno promjenjiva.
Nakon identiciranja konkluzije i premisa, argument se može konstruirati na sljedeći način:
Argument:
P1: Ljudi u različitim društvima imaju različite običaje i pojmove o tome što je ispravno.
P2: Ne postoji univerzalno slaganje o tome što je moralno ispravno, a što pogrešno.
P3: Moralna gledišta su vremenski i prostorno promjenjiva.
K: Moralnost je relativna.
Postoje argumenti u kojima se jedna ili više premisa eksplicitno ne tvrde ili konkluzija nije eksplicit-
no formulirana. Ta vrsta argumenta naziva se entimem. Razmotrimo sljedeće primjere:
Primjer 1. Protivnik sam pobačaja zato što ne prihvaćam ubojstvo.
30 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
Primjer 2. Ono što je dobro za pojedinca, to ga ne čini nesretnim. Ljubav ponekad pojedinca čini
nesretnim.
Primjer 3. Muzika oslobađa jer samo iznimne tvorevine oslobađaju.
U primjeru 1 jasno je da je konkluzija argumenta Protivnik sam pobačaja, a premisa (na što upućuje i
riječ zato što) Ne prihvaćam ubojstvo. Ono što se isto tako primjećuje jest da je navedeni primjer en-
timem, budući da je argument koji sadrži i jednu implicitnu premisu – Pobačaj je ubojstvo. Nadalje,
primjer 2 također je entimem budući da je konkluzija argumenta implicitna, odnosno nije ekspli-
citno formulirana. Konkluzija glasi: Ljubav ponekad nije dobra za pojedinca, tvrdnje Ono što je dobro
za pojedinca to ga ne čini nesretnim. i Ljubav ponekad pojedinca čini nesretnim. su premise argumenta.
Konačno, u primjeru 3 nastoji se dokazati tvrdnja da muzika oslobađa na način da se eksplicitno
navodi jedan razlog Iznimne tvorevine oslobađaju, dok se drugi razlog (odnosno premisa) ne navodi
eksplicitno – Muzika je iznimna tvorevina. Dakle, primjer 3 također je primjer entimema.
Za one koji žele znati više
Razlikujemo deskriptivne (činjenične) i normativne (propisne) tvrdnje. Deskriptivne tvrdnje
opisuju stanje stvari, opisuju kakvo nešto jest. Normativne tvrdnje propisuju kakvo nešto tre-
ba biti. U lozoji je ta razlika poznata kao razlika između jest (eng. Is) i treba (eng. Ought).
David Hume (1711-1776), škotski lozof, navodi razliku između deskriptivnih i normativnih
tvrdnji smatrajući kako ‘ne možemo tvrditi da nešto treba biti na osnovi onoga što jest’. Taj
je princip poznat pod nazivom Humeov zakon (ili Humeove rašlje30). George Edward Moo-
re (1873-1958), engleski lozof, u svojoj knjizi Principia Ethica (1903) kritizira utilitarizam
prema kojem je dobro ugoda (ili korist, sreća, itd.). Prema Mooreu, ako kažemo: X je X, onda
je suvišno postaviti pitanje je li X zaista X, ali ako kažemo dobro je ugoda (ili korist, sreća, itd.)
onda je razložno pitati je li dobro zaista ugoda (ili korist, sreća, itd.) Taj Mooreov argument
poznat je pod nazivom ‘argument otvorenog pitanja’. U tom smislu jasno je da se činjenič-
na kategorija (poput ugode, koristi, sreće) ne može identicirati s propisnom kategorijom
(poput dobra). Prema Mooreu (2009), dobro se ne može identicirati s niti jednom činje-
ničnom (ili prirodnom) karakteristikom – činimo li to, učinili smo ‘naturalističku pogrešku’.
Imajući u vidu sve navedeno, u konstrukciji argumenata valja voditi računa o tome jesu li nam
tvrdnje deskriptivne ili normativne jer postoji pravilo da ako je konkluzija normativna, onda
barem jedna od premisa mora biti normativna (ili Humeovim riječima: ‘ne možemo tvrditi
da nešto treba biti na osnovi onoga što jest’). Primjerice, sljedeći argument nije valjan, budu-
ći da su sve premise deskriptivne (u ovom slučaju jedna premisa), a konkluzija normativna:
Prirodno je imati djecu. (deskriptivna tvrdnja)
Dakle, treba imati djecu. (normativna tvrdnja)
30 Humeove rašlje je termin koji se odnosi, osim na distinkciju jest/treba i na (i) podjelu predmeta ljudskog uma na odnose ideja
i činjenice (Hume, 1988); (ii) determinističku dilemu (ako je sve determinirano, onda nismo slobodni, ako nije sve determini-
rano, onda je slučajno i opet nismo slobodni);
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 31
Navedeni argument bi bio valjan ukoliko bi barem jedna premisa bila normativna, primjerice:
Prirodno je imati djecu. (deskriptivna tvrdnja)
Treba težiti onome što je prirodno. (normativna tvrdnja)
Dakle, treba imati djecu. (normativna tvrdnja)
Analizirajmo sljedeći tekst:
Treba li se, međutim, državi u potpunosti prepustiti nanciranje visokog obrazo-
vanja zbog ostvarivanja pravednosti, kao narednog kriterija za ocjenu javnih po-
litika? (...) velika većina studenata potječe iz bogatijih slojeva društva pa se onda
pokazuje da se proračunskim novcem plaća obrazovanje bogatijeg sloja društva.
Stoga se priključujem policy stavu Instituta za razvoj obrazovanja da školarine
ne rješavaju problem. (Petak, 2009, str. 199.)
I na ovom primjeru slijedite navedene korake:
1. Pročitati tekst s razumijevanjem.
2. Interpretirati, parafrazirati tekst uvođenjem indikatora premisa i indikatora konkluzije slijede-
ći smisao teksta i prirodno zaključivanje, koristeći se pomoćnim pitanjima.
3. Identicirati konkluziju i premisu/e.
4. Konstruirati argument.
Treba li se, međutim, državi u potpunosti prepustiti nanciranje visokog obrazovanja zbog ostva-
rivanja pravednosti, kao narednog kriterija za ocjenu javnih politika? (...) velika većina studenata
potječe iz bogatijih slojeva društva pa se onda pokazuje da se proračunskim novcem plaća obrazo-
vanje bogatijeg sloja društva. Stoga se priključujem policy stavu Instituta za razvoj obrazovanja da
školarine ne rješavaju problem. (Petak, 2009, str. 199.)
Što je pitanje rasprave?
U tekstu je jasno postavljeno pitanje rasprave, što olakšava identiciranje konkluzije, odnosno au-
torov zaključak koji nije eksplicitno izražen, već ga treba iščitati iz teksta. Pitanje rasprave je: Tre-
ba li se državi u potpunosti prepustiti nanciranje visokog obrazovanja zbog ostvarivanja pravednosti?
Kao što je navedeno pri analizi prethodnog primjera, odgovor na postavljeno pitanje rasprave
je konkluzija argumenta. Možemo zaključiti da je konkluzija argumenta, na što nas upućuje
i indikator konkluzije ‘stoga’ – doslovno što piše u tekstu: Školarine ne rješavaju problem. No,
dobro je konkluziju oblikovati na način da je sažeta, jasna i informativna te da odgovara na
postavljeno pitanje rasprave – npr. Državi se ne treba u potpunosti prepustiti nanciranje viso-
kog obrazovanja zbog ostvarivanja pravednosti.
Nakon identiciranja konkluzije postavite pitanje na koji način autor nastoji dokazati to što
zaključuje. Zašto državi ne treba prepustiti nanciranje visokog obrazovanja zbog ostvarivanja
pravednosti?
32 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
Treba li se, međutim, državi u potpunosti prepustiti nanciranje visokog obrazovanja zbog ostva-
rivanja pravednosti, kao narednog kriterija za ocjenu javnih politika? (..) velika većina studenata
potječe iz bogatijih slojeva društva pa se onda pokazuje da se proračunskim novcem plaća obrazo-
vanje bogatijeg sloja društva. Stoga se priključujem policy stavu Instituta za razvoj obrazovanja da
školarine ne rješavaju problem. (Petak, 2009, str. 199.)
Koristite indikatore premisa. Budući da velika većina studenata potječe iz bogatijih slojeva druš-
tva pa se proračunskim novcem plaća obrazovanje bogatijeg sloja društva, možemo zaključiti da
... Dakle, propozicije Velika većina studenata potječe iz bogatijih slojeva društva i Proračunskim
novcem plaća se obrazovanje bogatijeg sloja društva su premise argumenta. No, valja primijetiti
da navedene pretpostavke nisu dovoljne da se zaključi da državi ne treba prepustiti nanci-
ranje visokog obrazovanja zbog ostvarivanja pravednosti. Autor dodatno pretpostavlja još i
to da pravednost, između ostalog, uključuje nancijsku pomoć i podršku države siromašnim
građanima u svrhu postizanja jednake dostupnosti obrazovanja.
Nakon identiciranja konkluzije i premisa argument se može konstruirati na sljedeći način:
Argument:
P1: Velika većina studenata potječe iz bogatijih slojeva društva.
P2: Proračunskim novcem plaća se obrazovanje bogatijeg sloja društva.
P’: Pravednost uključuje nancijsku pomoć i podršku države siromašnim građanima u svrhu
postizanja jednake dostupnosti obrazovanja. 31
K: Državi ne treba u potpunosti prepustiti nanciranje visokog obrazovanja zbog ostvarivanja
pravednosti.
Isto tako u našem svakodnevnom zaključivanju i iznošenju argumenata nerijetko koristimo enti-
meme, argumente u kojima se jedna ili više premisa eksplicitno ne tvrde ili konkluzija nije ekspli-
citno formulirana.
Razmotrimo sljedeći primjer:
Primjer 4. Ernst i Herbert sjede u kaću, pričaju i piju pivo. Na stolu je kikiriki u ljusci – Ernst ga
jede, Herbert ne. Ernst kaže Herbertu, s ciljem da ga uvjeri da ovaj treba jesti kikiriki: Kikiriki trebaš
jesti kada piješ pivo jer se njihovi okusi izvrsno slažu. Herbert na to odgovara: Mislim da ja ne trebam
jesti kikiriki zato što sam na njega alergičan.
31 P' označava implicitnu pretpostavku.
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 33
Usredotočimo se na Herbertov argument: Ne trebam jesti kikiriki zato što sam na njega alergičan.
Identicirajmo konkluziju i premise. Što Herbert želi reći? Što Herbert tvrdi? Herbert tvrdi da ne
treba jesti kikiriki. Tvrdnja Ne trebam jesti kikiriki je konkluzija. Na koji način Herbert tu tvrdnju
opravdava? Zato što je indikator premise, dakle premisa je Alergičan sam na kikiriki. Navedena pre-
misa je razlog za tvrdnju da ne trebam jesti kikiriki. Da biste iz suda Alergičan sam na kikiriki izveli
sud Ne trebam jesti kikiriki, očito je da pritom podrazumijevate da ako sam na neko jelo alergičan,
onda to jelo ne trebam jesti. Tvrdnja koju podrazumijevate i koja u argumentu nije eksplicitno izre-
čena naziva se implicitna pretpostavka ili premisa, ako se tvrdnja odnosi na premise.32
Zapis Herbertovog argumenta izgleda ovako:
P1: Alergičan sam na kikiriki.
P’: Ako sam na neko jelo alergičan, onda to jelo ne trebam jesti.
K: Kikiriki ne trebam jesti.
Ponekad se argumenti iznose u obliku pitanja, iako to dakako nisu argumenti u tehničkom smislu
jer tvrdnje ne iskazuju eksplicitno. Argumenti iznošeni u obliku pitanja su tzv. retorička pitanja.
Katkada se, dakle, upućivanjem pitanja nešto tvrdi ili poriče posredno pa je u tom smislu važno
pri analizi i kritičkom razmatranju teksta iščitavati ono što autor nije eksplicitno izrekao, ono što
pretpostavlja i ono što misli, a što se iz teksta dade iščitati. Analizirajmo sljedeći primjer:
Primjer 5. Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne
posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti? Svaki dio te zemlje svet je za
moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac
sveti su u pamćenju i iskustvu mog naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje na crvenog
čovjeka. (indijanski poglavica Seattle, 1854)
Nakon čitanja cjelovitog teksta s razumijevanjem, valja se upitati što xy, u ovome slučaju indijanski
poglavica Seattle, tvrdi i kako to opravdava. Indijanski poglavica Seattle u pismu upućenom ame-
ričkom predsjedniku Georgeu Washingtonu, kada je ovaj poželio kupiti njegovu zemlju, tvrdi: Vi ne
možete kupiti ili prodati svježinu zraka i bistrinu vode, ili nebo, toplinu zemlje. Postavlja se pitanje na
koji način Seattle tu tvrdnju opravdava? Formalizacija33 njegova argumenta izgleda ovako:
P1: Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, onda vi to ne možete kupiti.
P2: Mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode.
K: Vi ne možete kupiti ili prodati svježinu zraka i bistrinu vode, ili nebo, toplinu zemlje.
32 Kao što je prije navedeno, niti konkluzija ne mora biti eksplicitno formulirana u argumentu.
33 Pod formalizacijom ne mislimo na proces prevođenja argumenata s prirodnog jezika na jezik simboličke logike, već termin
koristimo u puno širem, svakodnevnom značenju – formalizacija kao proces usmjerenosti na formu.
34 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
P1 i P2 su premise opravdanje, K je konkluzija – tvrdnja koja se opravdava. Iako Seattle nije
eksplicitno izrekao navedene riječi, iz primjerice iskaza: Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu
zemlje? Ta ideja nam je strana. dade se iščitati Seattleova tvrdnja Ne možete kupiti ili prodati nebo,
toplinu zemlje.
Retorička pitanja također su dio jezika svakodnevnog rasuđivanja. Pitanja poput Nije li u ovom re-
storanu najukusnija hrana? (koji sadrži tvrdnju U ovom restoranu je najukusnija hrana), Je li odgovorno
kasniti na posao svaki dan? (koji sadrži tvrdnju Nije odgovorno kasniti na posao svaki dan), Nisi li sada
bio malo bezobrazan? (koji sadrži tvrdnju Sada si bio malo bezobrazan), itd. nerijetko se koriste u
svakodnevnom komuniciranju. Prema tome, važno je prilikom analize argumenata voditi računa i
onome što u tekstu nije eksplicitno rečeno, ono što se podrazumijeva ili ono što je već uključeno u
eksplicitne tvrdnje budući da je takav način komuniciranja vrlo čest u rasuđivanju.
Zadatak 3. Konstruirajte argumente na sljedećim primjerima.
1. Većina građana nema znanja, vještine i stručnost da prosude prikladnost i
značaj političkih programa i političkih kandidata koji bi te programe provo-
dili. Budući da većina građana nema spomenuta znanja i vještine, oni pro-
suđuju na osnovi nevažnih karakteristika, poput lijepog izgleda političara,
elokvencije, danih obećanja, itd. Predstavnička demokracija podrazumijeva
to da u prosudbi političkih programa i političkih kandidata te donošenju
političkih odluka mogu sudjelovati svi građani. Prema tome, predstavnička
demokracija nije prihvatljiv politički sustav.
2. Svaki čovjek ima vlasništvo nad sobom i svojim proizvodima, posjedovanje
samog sebe odnosi se i na posjedovanje vlastitih funkcija, pa tako i repro-
duktivnih. Dakle, roditelji imaju vlasništvo nad svojom djecom.
3. Navikni se na pomisao da za nas smrt ništa ne znači jer sve što je dobro i
loše nalazi se u osjećanju, a smrt predstavlja kraj našeg osjećanja. (Epikur u:
Laertije, 1979, str. 370.)
4. Oduzimanje slobode kao oblik kažnjavanja za one pojedince koji su počinili
neko kazneno djelo je opravdana zato što se na taj način društvo štiti od
ljudi koji su skloni činiti kaznena djela.
5. Ako Bog naređuje ili voli ono što netko čini zato što je to moralno dobro,
onda to čini na neki način moralnost neovisnu od Boga. (...) S tog gledišta,
Bog nije izvor morala. (Warburton, 1999, str. 45.)
6. Prema nacrtu Zakona o sveučilištu, nanciranje iz proračunskih sredstava
uređuje se programskim ugovorima koje će država sklapati s javnim sveu-
čilištima za trogodišnja razdoblja (čl. 23-26). Premda se radi o ugovorima
iznimno velike vrijednosti kojima Vlada raspolaže sredstvima poreznih ob-
veznika, rektor i Vlada o njima pregovaraju bez javne kontrole. Na strani
države, nisu predviđeni mehanizmi koji bi mogli spriječiti da izvršna vlast
iz političkih razloga pogoduje pojedinim sveučilištima ili znanstvenim po-
dručjima. Na strani sveučilišta, ne postoje pravila koja bi omogućila člano-
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 35
vima sveučilišne zajednice da sudjeluju u artikuliranju stavova sveučilišta
o tome kako se ono treba razvijati. Senat, kao jedino predstavničko tijelo
sveučilišne zajednice, na sadržaj programskog ugovora nema nikakav utje-
caj. Na nacrt pregovaračkog ugovora suglasnost, međutim, daje sveučilišno
vijeće, na čiji sastav utječe izvršna vlast. Nema, dakle, mehanizma koji bi
jamčio da će programski ugovor biti izraz općeg interesa, a ne osobnog do-
govora izvršne vlasti i rektora. (Akademska solidarnost, 2011)
7. Bezrazložna smrt je ubojstvo. Meso koje tako maštovito pržiš nije sočno,
ukusno ili lijepo, ono je bezrazložna smrt. (e Smiths, Meat Is Murder)
8. Ne smatram se ocem oslobođenja atomske energije. Moja uloga je bila ne-
izravna. (...) Vjerovao sam samo da je to teorijski moguće. To je postalo
praktično kroz slučajno otkriće lančane reakcije, a to nije nešto što sam mo-
gao predvidjeti. (Einstein, 1945)
9. Osjećam da sam veći prijatelj Britanaca sada, nego ikada prije. Jedan od
razloga je taj što su oni danas u nevolji. Moje prijateljstvo, dakle, zahtijeva
da bih ih trebao spasiti od njihovih grešaka. Kako ja gledam na trenutnu si-
tuaciju, oni su na rubu ponora. Dakle, postaje moja dužnost upozoriti ih na
njihovu opasnost, unatoč tome što bih ih to moglo naljutiti do te mjere da
odsjeku prijateljsku ruku koja je ispružena da im pomogne. (Gandhi, 1942)
10. Vladimir: Hoćeš li rotkvicu? Estragon: To je sve što imaš? Vladimir: Imam
rotkvice i repice. Estragon: Mrkve više nemaš? Vladimir: Ne. Uostalom ti
pretjeruješ s tim svojim mrkvama. Estragon: Onda mi daj rotkvicu. (Vladi-
mir prekapa po džepovima, no nalazi same repice. Napokon izvuče jednu rotkvu
i pruži je Estragonu, koji je ugleda sa svih strana i njuši.) Crna je! Vladimir: To
je rotkva. Estragon: Ja volim samo crvene, znaš i sam! Vladimir: Dakle, ovu
nećeš? Estragon: Ja volim samo crvene. (Beckett, 1997, str. 53)
2.2.Argument ili objašnjenje?
U svakodnevnoj komunikaciji često susrećemo skupove tvrdnji koji su nalik argumentima. Razmo-
trimo sljedeće:
Primjer 1. Ludwig se danas osjeća sretnim zato što je jučer gledao zanimljivu predstavu u kazalištu.
Ukoliko tvrdimo da se Ludwig danas osjeća sretnim zato što je jučer gledao zanimljivu predstavu u kaza-
lištu, izrekli smo nešto nalik argumentu. Izrekli smo – objašnjenje. Objašnjavanje, odnosno iznoše-
nje objašnjenja je nerijetko vrlo slično procesu rasuđivanja, odnosno iznošenju argumenata. Objaš-
njenje i argument imaju istu strukturu – i objašnjenje i argument možemo odrediti kao skup tvrdnji
kojeg čini (i) jedna ili više tvrdnji koje predstavljaju razloge za (ii) tvrdnju kojoj se nastoje pronaći
36 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
razlozi. U navedenom primjeru, tvrdnja Ludwig je jučer gledao zanimljivu predstavu u kazalištu pred-
stavlja razlog za tvrdnju Ludwig se danas osjeća sretnim. Postavlja se pitanje kako onda razlikovati
argument i objašnjenje.
Da bismo razlikovali argument i objašnjenje, trebamo razmotriti kontekst iznošenja tvrdnji. Nai-
me, argument uključuje kontekst uvjeravanja, objašnjenje ne.34 Drugim riječima, ono što razlikuje
argument i objašnjenje je njihov cilj. Iznositi objašnjenje podrazumijeva obrazloženje zašto x, a
istinitost x-a se pritom ne dovodi u pitanje i nije problematična. Iznositi argument, u protivnom,
podrazumijeva dokazivanje x-a (konkluzije, onoga što se tvrdi), iznošenje razloga za x, opravdanje x-a,
a istinitost x-a se dovodi u pitanje i otvara raspravu te uključuje uvjeravanje sugovornika, čitatelja
u ono što se tvrdi.
Razmotrimo gore spomenuti primjer objašnjenja. Kada smo iznijeli tvrdnju da se Ludwig danas
osjeća sretnim, njenu istinitost nismo doveli u pitanje, samo smo tvrdnjom Ludwig je jučer gledao
zanimljivu predstavu u kazalištu nastojali objasniti zašto je Ludwig sretan. S druge strane, prije spo-
menuti primjer o Ernstu i Herbertu (vidi str. 32.) primjer je argumenta. Zašto je navedeni primjer
argument, a ne objašnjenje? Naime, istinitost teze Ernst treba jesti kikiriki kada pije pivo dovodi se u
pitanje, a primjer uključuje kontekst uvjeravanja – Herbert nastoji uvjeriti Ernsta da ovaj treba jesti
kikiriki kada pije pivo, a Ernst nastoji uvjeriti Herberta u suprotno.
Analizirajmo sljedeća dva primjera i uočimo razliku:
Primjer 2. Jednog poslijepodneva Branimir sreće srednjoškolskog prijatelja Davida i nakon što je
ovaj saznao da je Branimir upisao fakultet, upita ga: Branimire, zašto si upisao fakultet? Pa ti si uvijek
govorio da fakultet nije za tebe i da te daljnje obrazovanje ne zanima. Branimir odgovara: Upisao sam se
na fakultet zato što obrazovanje nikada ne može biti loša odluka.
Primjer 3. Jednog poslijepodneva Branimir sreće srednjoškolskog prijatelja Davida te oni započnu
razgovor o upisivanju na fakultet. David će Branimiru: Zašto uopće upisivati fakultet kada, čini se, di-
ploma u ovoj zemlji malo vrijedi? Branimir odgovara: Dobro je upisati se na fakultet zato što obrazovanje
nikada ne može biti loša odluka.
U navedenim primjerima valja uočiti sljedeće. Iako su primjeri vrlo slični i moglo bi se zaključiti da oba
uključuju argumente, to nije slučaj. Upisao sam se na fakultet zato što obrazovanje nikada ne može biti
loša odluka. – primjer je objašnjenja. Dobro je upisati se na fakultet zato što obrazovanje nikada ne može
biti loša odluka.primjer je argumenta. Zašto? Valja promotriti kontekst iznošenja tvrdnji. U primjeru
1, ne dovodi se u pitanje tvrdnja Branimir se upisao na fakultet pa se razlogom koji se navodi Obrazo-
vanje nikada ne može biti loša odluka navedena tvrdnja samo objašnjava. S druge strane, u primjeru 2,
dovodi se u pitanje tvrdnja Dobro je upisati se na fakultet pa se razlogom Obrazovanje nikada ne može biti
loša odluka tvrdnja nastoji opravdati s ciljem uvjeravanja sugovornika u njenu istinitost.
34 U prijašnjem potpoglavlju odredili smo argument kao opravdanje tvrdnje. No, kako smo naveli, i objašnjenje se može također
odrediti kao opravdanje tvrdnje. Sukladno tomu, opravdanje tvrdnje nije dovoljno određenje argumenta pa bi preciznije određe-
nje argumenta, da bismo ga mogli razlikovati od objašnjenja, bilo – opravdanje tvrdnje u kontekstu uvjeravanja.
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 37
Nadalje, ilustrirajmo razliku argumenta i objašnjenja i sljedećim primjerom:
Primjer 4. Ako je netko osoba onda posjeduje racionalnost, sposobnost zaključivanja, sposobnost
komunikacije i svjesnost. Fetus ne posjeduje navedene karakteristike, pa prema tome fetus nije osoba.
Iz potonjeg je primjera jasno da se za tvrdnju Fetus nije osoba nastoje iznaći razlozi, ali je isto tako
jasno da je istinitost tvrdnje Fetus nije osoba problematična i otvara raspravu pa se uz nastojanje
pronalaska razloga za navedenu tvrdnju i istinitost te tvrdnje nastoji dokazati. Prema tome, nave-
deni primjer je primjer argumenta.
Argument Objašnjenje
ista struktura kao i kod objašnjenja –
može sadržavati indikatore premisa i
konkluzije
istinitost onoga što se tvrdi dovodi se u
pitanje
ono što se tvrdi čini raspravu
sugovornika, čitatelja se želi uvjeriti u x
ista struktura kao i kod argumenta –
može sadržavati indikatore premisa i
konkluzije
istinitost onoga što se tvrdi ne dovodi se
u pitanje
ono što se tvrdi ne čini raspravu
sugovorniku, čitatelju se objašnjava za-
što x
Tablica 2. Usporedba argumenta i objašnjenja
Razlika između argumenta i objašnjenja ponekad nije toliko jasna. Hoćemo li nešto smatrati argu-
mentom ili objašnjenjem, kao što je navedeno, zavisi o kontekstu. Razmotrimo primjerice sljedeći
primjer:
Primjer 5. Svemogući dobri Bog podario nam je slobodu volje. Istina je da sloboda volje ponekad
dovodi do zla koje postoji u svijetu. No, uloga slobode volje je ta što nam omogućava moralnu do-
brotu jer, da bismo se mogli zvati moralno dobrima, moramo imati mogućnost slobodna izbora.
Navedeni tekst možemo odrediti i kao objašnjenje i kao argument ukoliko o njemu nemamo do-
datnih informacija, ukoliko nam kontekst nije poznat. Ako, primjerice, navedeni tekst izgovara
vjeroučitelj svojim učenicima na satu vjeronauka, zaključit ćemo da se tu radi o objašnjenju jer se
u tom slučaju ništa od onoga što se tvrdi ne dovodi u pitanje budući da je riječ o dogmi – niti po-
stojanje svemogućeg dobrog Boga, niti kompatibilnost svemogućeg dobrog Boga s postojanjem zla
u svijetu, niti uloga slobode volje, itd. U slučaju sata vjeronauka vjeroučitelj uči učenike, odnosno
objašnjava učenicima ‘ono što je slučaj’. S druge strane ukoliko ovaj tekst izgovara učenica na satu
lozoje usred rasprave o postojanju Boga zaključit ćemo da se tu radi o argumentu kojim želi
uvjeriti sugovornike (suučenike) u primjerice kompatibilnost postojanja svemogućeg dobrog Boga
s postojanjem zla u svijetu i slobode volje.
38 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
U određenju objašnjenja i argumenta potrebno je, dakle, ustvrditi kontekst iznošenja tvrdnji te išči-
tati nastojanje autora, govornika. Drugim riječima potrebno je pitati što autor, govornik tvrdnjom
želi postići: (i) uvjeriti čitatelja, sugovornika u ono što tvrdi na način da iznosi dokaz za iznesenu
tvrdnju, ili (ii) ne dovodeći u pitanje istinitost tvrdnje, samo objašnjava zašto vrijedi ono što tvrdi.
Prvo se odnosi na argument, drugo na objašnjenje.
Zadatak 4. Odredite jesu li navedeni primjeri argumenti ili objašnjenja.
1. Ptice lete zato što imaju krila.
2. Oštro se protivimo privatizaciji svih institucija i poduzeća koja upravlja-
ju prirodnim resursima jer se tim resursima treba održivo upravljati radi
dugoročnog javnog interesa, a privatna poduzeća po prirodi stvari njima
upravljaju radi uvećanja kratkoročnih prota. (Tomašević, et al., Što to činite
s vodama?, 2011)
3. A ako patnje djece samo popunjavaju onu količinu patnje koja je bila potreb-
na da se otkupi istina, onda unaprijed tvrdim da sva istina ne vrijedi toga.
(...) previsoku su cijenu odredili toj harmoniji, nije za naš džep tolika ula-
znina. (...) Nije da Boga ja ne priznajem, Aljoša, nego mu samo najponiznije
vraćam ulaznicu. (Dostojevski, Braća Karamazovi, 2004, str. 271.)
4. Sokrat je umro zato što je popio otrovan sok kukute.
5. Jednom su na svijetu živjele tri sestrice – počeo je Puh u velikoj žurbi – i zva-
le su se Zdravka, Živka i Zdenka; jer su živjele na dnu zdenca, žive i zdrave.
(Carroll, Alica u Zemlji čudesa i iza zrcala, 2004, str. 80.)
6. Osjećam da je život podijeljen na užasno i bijedno. To su dvije kategorije.
Užasno bi bili krajnji slučajevi: slijepi ljudi, osakaćeni. Ne znam kako oni
prolaze kroz život. To smatram nevjerojatnim. Bijedni su svi ostali. Tako
da kada prolaziš kroz život, trebao bi biti zahvalan što si bijedan. (iz lma
Annie Hall, Allen, 1977)
7. Članstvo u Europskoj uniji je dobro za našu domovinu i za sve nas. Europska
unija je velika prilika za napredak Hrvatske. Bit će jamstvo mira, sigurno-
sti i bolje budućnosti za nas i našu djecu. (Josipović, referendumska video
poruka o članstvu u Europskoj uniji, preuzeto s http://www.youtube.com/
watch?v=UXWiGNOeeh4 25. siječnja 2012.)
8. Tko, dakle, ne voli usamljenost, ne voli ni slobodu: jer slobodni smo samo
kad smo sami. (Schopenhauer, O mudrosti života, 2011., str. 133.)
9. Mila je zebra. Ona misli da je svaki doručak zelen, a ja mislim da je šaren.
(...) Ja doručkujem ujutro. Mila doručkuje onda kada mama kaže da treba
pospremiti igračke. Jer onaj tko vodi Milu na doručak, ne može pospremati
igračke. (Lovrenčić, Kako je dobro sa svim tim životinjama, 2009, str. 5.)
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 39
10. Znam da je samoubojstvo jedan od smrtnih grijeha. Ali biti nesretnim je
veliki grijeh, također. Kada si nesretan, ozljeđuješ druge ljude. Nije li to gri-
jeh? Ozljeđivanje obitelji, prijatelja, sebe... Bog je milosrdan i velik i ne želi
vidjeti da njegova stvorenja pate. On je toliko velik da nas ne želi prisiliti da
živimo. Upravo je to razlog zbog kojeg je Bog obdario čovjeka tim rješenjem.
(iz lma Okus trešanja, Kiarostami,1997)
11. U glavnoj stvari umjetnicima dajem više prava nego svim lozoma dosad:
oni nisu izgubili trag po kojim hoda život, voljeli su stvari ‘ovoga svijeta’,
voljeli su svoja osjetila. (Nietzsche, Volja za moći, 2006, str. 395.)
12. Primjećivao sam da su ljudi pod svojom maskom zapravo nesusretljivi,
hladni, okrutno indiferentni spram svega što momentalno ne spada u sferu
njihovog neposrednog interesa, da su ograničeni, dosadni, nametljivi, da se
ogovaraju zbog nevjerojatne zaslijepljenosti, da ne ispunjavaju obaveze, da
ne plaćaju dugove, da se majmunski slijepo, ograničeno, praznovjerno, ta-
što, slavohlepno guraju za životnim probicima (uglavnom probicima crijeva
i tjelesne udobnosti) i, u takvim potištenim, zapravo vidovitim raspoloženji-
ma, ja bih se odbio od tog ljudskog žamora jer mi je u štali s tim preživačima
i dvopapkarima postajalo od vremena na vrijeme suviše zagušljivo. (Krleža,
Na rubu pameti, 2004, str. 19.)
13. Nijedna stvar na svijetu nije bolje raspodijeljena nego zdrav razum jer svat-
ko smatra da ga ima u tolikoj mjeri te čak i oni, koje je najteže zadovoljiti
u svemu drugom, nemaju običaj da ga žele više negoli ga imaju. (Descartes,
Rasprava o metodi, 1951, str. 11.)
14. Nosim crno izvana jer je crno kako se osjećam iznutra. (e Smiths, Unloveable)
15. Ljubavna pjesma mora biti rođena u kraljevstvu iracionalnoga, apsurdnoga,
smušenoga, melankoličnoga, opsesivnoga, suludoga jer ljubavna pjesma je buka
ljubavi same, a ljubav je, naravno, oblik ludila. (Cave, King Ink, 2004, str. 11.)
2.3.Vrste argumenata
Razlikujemo dvije vrste argumenata: (i) deduktivan argument; (ii) induktivan argument. Deduk-
tivan argument je argument kojemu je cilj da konkluzija nužno slijedi iz premisa. Induktivan ar-
gument je argument kojemu je cilj da konkluzija slijedi iz premisa s određenom vjerojatnošću.35
Ilustrirajmo razliku deduktivnog i induktivnog argumenta na sljedećim primjerima.
35 Valja napomenuti da se nerijetko u literaturi spominje drugačije određenje deduktivnog, odnosno induktivnog argumenta
(vidi primjerice u Petrović, 1965). No, pogrešno je određenje deduktivnog argumenta kao argumenta u kojem zaključivanje
ide od općeg na posebno, a induktivnog kao arg umenta u kojem zaključivanje ide od posebnog na opće. Razlog navedenog je
primjerice to što u području deduktivnog zaključivanja postoji zaključivanje od 'posebnog na opće', a to je zaključivanje prema
pravilima egzistencijalne i univerzalne generalizacije. Vidi više o navedenim pravilima u: Copi, I. M., Cohen, C. (2008). Introduction
to Logic. New Jersey: Prentice Hall.; Cauman, L. S. (2004). Uvod u logiku pr vog reda. Zagreb: Jesenski i Turk.
40 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
Deduktivni argument
Primjer 1. Budući da je mrkva zdrava, a zdravo trebamo jesti, možemo zaključiti da mrkvu trebamo jesti.
Primjer 2. Svi psi su sisavci. Svi njemački boxeri su psi. Dakle, svi njemački boxeri su sisavci.
Primjer 3. Ako Rudolf pije čaj od kadulje, ne boli ga grlo. Rudolf pije čaj od kadulje. Dakle, Rudolfa
ne boli grlo.
Induktivni argument
Primjer 4. Tadija, Toma i Maša vole lozoju. Tadija, Toma i Maša su studenti. Dakle, svi studenti
vole lozoju.36
Primjer 5. Većina Portugalaca ima tamnu kosu. Eduardo je Portugalac. Dakle, Eduardo ima tamnu
kosu.
Primjer 6. U ponedjeljak je izašlo Sunce. U utorak je izašlo Sunce. U srijedu je izašlo Sunce. U četvr-
tak je izašlo Sunce. U petak je izašlo Sunce. U subotu je izašlo Sunce. Dakle, u nedjelju će izaći Sunce.
Primjer 7. Sat i oko imaju svojstvo sosticiranosti i prilagođenosti funkciji koju izvode. Sat ima
stvoritelja.
Dakle, oko ima stvoritelja - Boga.37
U primjeru 1 iz suda da je mrkva zdrava i da zdravo trebamo jesti nužno i sa sigurnošću zaklju-
čujemo da onda mrkvu trebamo jesti. U tom slučaju, ako je istina da je mrkva zdrava i da zdravo
trebamo jesti, onda je sigurno istina i da mrkvu trebamo jesti. U primjeru 4 iz sudova da Tadija,
Toma i Maša vole lozoju i da su studenti, ne možemo nužno i sa sigurnošću zaključiti da onda svi
studenti vole lozoju, već samo s određenom vjerojatnošću. U tom slučaju, ako je istina da Tadija,
Toma i Maša vole lozoju i da su studenti, onda nije nužno ili sigurno istina i da svi studenti vole
lozoju, već je u određenom stupnju vjerojatno da svi studenti vole lozoju.
Zadatak 5. Odredite koji je od ponuđenih argumenta deduktivni argument, a koji induktivni argument.
1. Jakovu, Lani, Dori i Luciji najdraži nastavni predmet je likovna kultura. Ja-
kov, Lana, Dora i Lucija su učenici petog razreda. Dakle, svim učenicima
petog razreda najdraži nastavni predmet je likovna kultura.
2. Sve životinje su živa bića. Neke životinje su mesojedi. Dakle, neka živa bića
su mesojedi.
3. Studirao sam 2009. godine, studirao sam 2010. godine, studirao sam 2011.
godine, studiram 2012. godine. Dakle, studirat ću 2013. godine.
4. S obzirom da je zika znanost, a sve znanosti imaju svoj predmet istraživa-
nja, valja zaključiti da zika ima svoj predmet istraživanja.
36 Ovu vrstu induktivnog argumenta Kovač (2009) naziva poopćavajući induktivan zaključak.
37 Ova vrsta induktivnog argumenta je argument po analogiji.
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 41
5. Zelena boja je lijepa. Crvena boja je lijepa. Žuta boja je lijepa. Plava boja je
lijepa. Ne postoji niti jedna druga boja osim zelene, crvene, žute i plave.
Dakle, sve boje su lijepe.
Za one koji žele znati više
Induktivno zaključivanje, za razliku od deduktivnog zaključivanja, već prije možebitne po-
grešne uporabe, nosi u sebi određene manjkavosti. Naime, induktivni argument koji počiva
na vjerojatnosti nije posve pouzdan. Brojni su lozo raspravljali o problemu indukcije na-
vodeći kako, za razliku od deduktivnog, induktivno zaključivanje nije ‘čuvar istine’. Ako
su premise induktivnog argumenta istinite, konkluzija ne mora biti istinita. Primjerice,
ako je Sunce izašlo u ponedjeljak, utorak, srijedu, četvrtak, petak i subotu (drugim riječi-
ma, istiniti su sudovi kojima se to tvrdi), to ne znači da će Sunce sigurno izaći i u nedjelju.
Bertrand Russell u svojem djelu Problemi lozoje (e Problems of Philosophy, 1912) razma-
tra problem indukcije i navodi primjer pileta koji se budi svako jutro s mišlju da će ga se-
ljak nahraniti kao i svaki prethodni dan. Jedno jutro pile se diže s istom mišlju, ali umjesto
da ga seljak nahrani, on ga ubije.38 Pile je koristilo induktivni argument i očito je da je na
dan svojeg ubojstva pogrešno zaključilo. Russell se pita: Jesmo li i mi ljudi, budući da veli-
ki dio našeg zaključivanja temeljimo na induktivnom zaključivanju, glupi kao i to pile?
Brojni su lozo, razmatrajući problem indukcije, u svojim radovima nudili različita rješenja,
no mi u tu raspravu nećemo ulaziti. Važno je da ste upoznati s problemom i da promišlja-
te o tome. Indukcija predstavlja temelj našeg svakidašnjeg rezoniranja te zauzima značajno
mjesto u znanosti, pa je njena uporaba opravdana bez obzira na spomenute manjkavosti.
Misaoni izazov (1)
Razmotrimo deduktivno zaključivanje – zaključivanje kod kojeg se nastoji da konkluzija nužno slije-
di iz premisa. Povijesno gledajući, klasična ili Aristotelova logika bavila se kategoričkim silogizmima.
Kategorički silogizam je vrsta deduktivnog argumenta koji sadrži tri kategoričke propozicije koje
sadrže točno tri termina koji se pojavljuju u točno dvije propozicije.39 (Copi, et al., 2011.) Prije
navođenja primjera kategoričkih silogizama, valja navesti moguće oblike kategoričkih propozicija.
Kategoričke propozicije su propozicije sljedećih oblika:
Svi S su P. – kategorička propozicija ovog oblika je opće-potvrdna kategorička propozicija (A)
Primjer 1. Sve gljive su jestive. (A)
Primjer 2. Svi violinisti su umjetnici. (A)
Neki S su P. – kategorička propozicija ovog oblika je posebno-potvrdna kategorička propozicija (I)
38 Vidi više: Russell, B. On induction preuzeto 6. srpnja 2011. s http://www.personal.kent.edu/~rmuhamma/Philosophy/
RBwritings/ProbPhiloBook/chap-VI.htm
39 Navedena denicija analizirat će se na primjeru u daljnjem tekstu.
42 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
Primjer 3. Neki ljudi su lozo. (I)
Primjer 4. Neki čajevi su gorki. (I)
Nijedan S nije P. – kategorička propozicija ovog oblika je opće-niječna kategorička propozicija (E)
Primjer 5. Nijedan pas nije biljka. (E)
Primjer 6. Nijedan čovjek ne leti. (E)
Neki S nije P. – kategorička propozicija ovog oblika je posebno-niječna kategorička propozicija (O40)
Primjer 7. Neki ljudi nisu pošteni. (O)
Primjer 8. Neki studenti ne znaju kritički pristupati tekstovima. (O)
Zadatak 6. Odredite vrstu kategoričke propozicije:
1. Svi pjesnici su osjećajni. Rješenje: – opće-potvrdna kategorička propozicija (A)
2. Neki gitaristi ne znaju pjevati.
3. Neke životinje su opasne.
4. Svi kuhari znaju kuhati.
5. Nijedan majmun ne leti.
6. Neka hrana nije ukusna.
7. Nijedan nokat nije slomljen.
8. Neki lmovi su zanimljivi.
9. Sve knjige su poučne.
10. Neke pjesme su dosadne.
Navodimo nekoliko primjera kategoričkih silogizama:
Primjer 1. Svi glazbenici su umjetnici. Svi violinisti su glazbenici. Dakle, svi violinisti su umjetnici.
Primjer 2. Svi lozo su znanstvenici. Neki ljudi su lozo. Dakle, neki ljudi su znanstvenici.
Primjer 3. Nijedan lažljivac nije pošten. Neki ljudi su lažljivci. Dakle, neki ljudi nisu pošteni.
Primjer 4. Sva umjetnička djela su vrijedna. Nijedna reprodukcija nije vrijedna. Dakle, nijedna
reprodukcija nije umjetničko djelo.
Primjer 5. Neke kritike su dobronamjerne. Nijedan zlobni komentar nije dobronamjeran. Dakle,
neki zlobni komentari nisu kritike.
40 Oznake A , I, E, O za vrstu kategoričkih propozcija dolaze od latinskih riječi armo (potvrđujem) i nego (negiram). Za op-
će-potvrdnu kategoričku propoziciju uzima se oznaka A – prvi samoglasnik riječi armo, a z a posebno-potvrdnu kategoričku
propozciju oznaka I – drugi samoglasnik riječi armo. Za opće-niječnu kategoričku propoziciju uzima se oznaka E – prvi samo-
glasnik riječi nego, a za posebno-niječnu kategoričku propoziciju O – drugi samoglasnik riječi nego.
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 43
Analizirajmo ranije navedenu deniciju kategoričkog silogizma na primjeru 1:
kategorički silogizam je vrsta deduktivnog argumenta – dakle, ovom je argumentu cilj da kon-
kluzija nužno slijedi iz premisa;
sadrži tri kategoričke propozicije - (i) Svi glazbenici su umjetnici; (ii) Svi violinisti su glazbenici;
(iii) Svi violinisti su umjetnici;
kategoričke propozicije sadrže točno tri termina – glazbenici, violinisti, umjetnici
termini se pojavljuju u točno dvije propozicije – termin umjetnici pojavljuje se u propoziciji (i)
i (iii); termin violinisti u propoziciji (ii) i (iii); termin glazbenici u propoziciji (i) i (ii).
Razmotrite vrstu zadataka koji od vas zahtijevaju da zaključite što slijedi iz ponuđenih premisa, a da
pritom ponuđene premise i pronađena konkluzija tvore kategorički silogizam. Takva vrsta zadataka po-
javljuje se i u brojnim testovima pri zapošljavanju, što je još jedna potvrda važnosti razvoja logičkih vje-
ština. Pri rješavanju takvih zadataka možete samo zamišljati postavljene situacije i zaključiti što slijedi iz
ponuđenih tvrdnji ili, budući da su ponekad primjeri složeni, možete grački prikazati tvrdnje, odnosno
ponuđene premise, pa si na taj način olakšati zaključivanje. Analizirajmo sljedeći primjer:
Primjer 6. P1: Nijedan muzičar nije dosadan. P2: Svi violinisti su muzičari.
Što možete zaključiti na temelju ponuđenih premisa, a da ponuđene premise i pronađena konklu-
zija tvore kategorički silogizam? Što (nužno) slijedi iz tvrdnji da nijedan muzičar nije dosadan te da
su svi violinisti muzičari? Iz ponuđenih premisa slijedi41 konkluzija: Nijedan violinist nije dosadan.
Cjeloviti argument možemo zapisati na sljedeći način:
Zapis argumenta:
P1: Nijedan muzičar nije dosadan.
P2: Svi violinisti su muzičari.
K: Nijedan violinist nije dosadan.
Kao što smo ranije naveli, da biste si olakšali zaključivanje, ponuđene premise možete grački pri-
kazati42 i to na sljedeći način:
1. Odredite skupove predmeta koji se pojavljuju u premisama. U našem pri-
mjeru to je (i) skup muzičara kojeg smo označili s M; (ii) skup dosadnih
predmeta kojeg smo označili s D; (iii) skup violinista kojeg smo označili s V.
41 Konkluzija Nijedan violinist nije dosadan nije jedino moguće rješenje. Iz ponuđenih premisa može slijediti i primjerice (i) Nitko
dosadan nije violinist (što je ekvivalentan sud sudu Nijedan violinist nije dosadan); (ii) Nijedan muzičar nije dosadan ili pada kiša, itd.
Takvih je primjera, odnosno mogućih rješenja, beskonačno mnogo što upućuje na divergentnost logičkoga, odnosno kritičkoga
mišljenja. No, budući da je vaš zadatak bio pronaći konkluziju koja će s ponuđenim premisama tvoriti kategorički silogizam,
propozicija Nijedan muzičar nije dosadan ili pada kiša nije ispravno rješenje.
42 Savjetujemo vam da pri gračkom prikazivanju premisa krenete s općim kategoričkim propozicijama.
44 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
2. Krugovima, koji predstavljaju skupove, prikažite premise43.
Primjerice, kategoričke propozicije mogu se grački prikazati krugovima na sljedeći način:44
Sukladno ponuđenom gračkom prikazu kategoričkih propozicija, premise iz primjera 6 možemo
prikazati na sljedeći način:
Nijedan muzičar nije dosadan:
43 Prilikom gračkog prikaza premisa, obično se koristi jedinstveni grački prikaz, odnosno obje se premise grački prikazuju
na istoj slici. U ovom ćemo slučaju zasebno prikazati prvu premisu i drugu premisu (vidi gračke prikaze u daljnjem tekstu) u
svrhu vašeg boljeg razumijevanja načina gračkog prikazivanja sudova. No, dovoljno je, dakle, grački prikazati sve premise na
jednom gračkom prikazu kako bismo odredili što iz prikazanih premisa slijedi.
44 U logici se ova vrsta gračkog prikazivanja naziva – Venn-Eulerovi dijagrami, prema švicarskom matematičaru i zičaru
Leonhardu Euleru (1707-1783) i br itanskom logičaru i lozofu Johnu Vennu (1834-1923). (Neki autori spomenute dijagrame
nazivaju samo - Eulerovi dijagrami)
P
S
(a) Svi S su P
PS
(b) Neki S su P
PS
(c) Nijedan S nije P
PS
(d) Neki S nisu P
DM Legenda:
M - skup muzičara
D - skup dosadnih predmeta
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 45
Svi violinisti su muzičari:
Grački prikaz premisa: Nijedan muzičar nije dosadan, Svi violinisti su muzičari:
Nakon što ste grački prikazali premise, iz toga gračkog prikaza iščitavate konkluziju. Drugim
riječima, ako nešto slijedi iz ponuđenih premisa, onda je to grački prikazano već samim prikazom
premisa i ne može se ponuditi takav grački prikaz iz kojega se neće moći iščitati konkluzija. Dakle,
na gornjem gračkom prikazu premisa dade se iščitati sud da nijedan violinist nije dosadan i ne mo-
žemo grački prikazati premise Nijedan muzičar nije dosadan, Svi violinisti su muzičari na način da se
iz toga gračkog prikaza konkluzija ne može iščitati. Prema tome možemo zaključiti da iz premisa
Nijedan muzičar nije dosadan i Svi violinisti su muzičari slijedi konkluzija Nijedan violinist nije dosadan.
Nadalje, razmotrimo sljedeći primjer:
Primjer 7. P1: Neke životinje su opasne. P2. Sve zmije su opasne.
Što možete zaključiti na temelju ponuđenih premisa, a da ponuđene premise i pronađena kon-
kluzija tvore kategorički silogizam? Što (nužno) slijedi iz tvrdnji da su neke životinje opasne i
da su sve zmije opasne? Iz ponuđenih premisa nužno ne slijedi niti jedna konkluzija45 koja bi s
ponuđenim premisama tvorila kategorički silogizam. Da biste si olakšali zaključivanje, može-
te si dakle pomoći gračkim prikazom premisa. Pri gračkom prikazivanju premisa iz primje-
ra 7 nailazimo na mogućnost gračkog prikazivanja premisa na više načina. Ponuđene premise
mogu se grački prikazati na način (a) iz kojeg iščitavamo tvrdnju Nijedna zmija nije životinja ili
na način (b) iz kojeg iščitavamo tvrdnju Neke zmije su životinje ili na način (c) iz kojeg iščitava-
mo tvrdnju Sve zmije su životinje. Prema tome, možemo zaključiti da iz ponuđenih premisa nuž-
no ne slijedi niti jedna konkluzija koja bi s njima tvorila kategorički silogizam. Ponavljamo, ako
45 Ukoliko isključimo mogućnost ponavljanja premisa i ponavljanja premisa uz dodatak nekog disjunkta. U ovom primjeru iz
ponuđenih premisa Neke životinje su opasne i Sve zmije su opa sne možemo zaključiti (i) Dakle, neke životinje su opasne; (ii) Dakle,
sve zmije su opasne; (iii) Dakle, neke životinje su opasne ili pada kiša; (iv) Dakle, neke životinje su opasne ili volim šumu; (v) Dakle, neke
životinje su opasne i sve zmije su opasne, itd.
Legenda:
M - skup muzičara
V - skup violinista
Legenda:
M - skup muzičara
V - skup violinista
D - skup dosadnih predmeta
46 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
pri gračkom prikazivanju premisa, premise možemo prikazati na više načina iz kojih se ne može
iščitati uvijek ista tvrdnja (različita od ponuđenih premisa), možemo zaključiti da iz ponuđe-
nih premisa nužno ne slijedi niti jedna konkluzija koja bi s njima tvorila kategorički silogizam.
Razmotrimo još sljedeći primjer prije vašeg samostalnog rješavanja zadataka:
Primjer 8. P1: Svi leptiri imaju krila. P2: Neke životinje su leptiri.
Što možete zaključiti na temelju ponuđenih premisa, a da ponuđene premise i pronađena kon-
kluzija tvore kategorički silogizam? Što (nužno) slijedi iz tvrdnji da svi leptiri imaju krila i da su
neke životinje leptiri? Iz ponuđenih premisa slijedi konkluzija: Neke životinje imaju krila. Ako si pri
zaključivanju pomognemo gračkim prikazom premisa, doznajemo da ponuđene premise možemo
prikazati na više načina:
Na temelju toga mogli bismo zaključiti da iz ponuđenih premisa ne slijedi niti jedna konkluzija koja
bi s njima tvorila kategorički silogizam, no budući da je premisa Neke životinje imaju krila čitljiva iz
svih prikaza - grački prikaz (a), grački prikaz (b), zaključujemo da je upravo potonja tvrdnja –
konkluzija koja nužno slijedi iz premisa i koja s njima tvori kategorički silogizam. Za vas prijeporan
može biti grački prikaz (b) iz kojeg iščitavamo tvrdnju Sve životinje imaju krila. No, primijetite da
se iz toga gračkog prikaza dade iščitati i tvrdnja Neke životinje imaju krila jer ako sve životinje
imaju krila, slijedi i da neke životinje imaju krila. Drugim riječima, tvrdnja Sve životinje imaju krila
u sebi sadržava tvrdnju Neke životinje imaju krila, pa je prema tome tvrdnja Neke životinje imaju krila
konkluzija koju tražimo jer se dade iščitati iz svih gračkih prikaza ponuđenih premisa.
Legenda:
O- skup opasnih predmeta
Z - skup zmija
Ž - skup životinja
Legenda:
L- skup leptira
K - skup predmeta koji imaju krila
Ž - skup životinja
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 47
Cjeloviti argument možemo zapisati na sljedeći način:
Zapis argumenta:
P1: Svi leptiri imaju krila.
P2: Neke životinje su leptiri.
K: Neke životinje imaju krila.
Zadatak 7. Odredite što slijedi iz ponuđenih premisa, a da ponuđene premise i pronađena kon-
kluzija tvore kategorički silogizam. Koristite gračke prikaze na koje smo vas uputili kako biste
si olakšali zaključivanje. U nekim primjerima iz navedenih premisa ne slijedi niti jedna konkluzija
koja bi s ponuđenim premisama tvorila kategorički silogizam.
1. Svi pjesnici su osjećajni. Neki ljudi su pjesnici. Dakle, ... Rješenje: neki ljudi su osjećajni.
2. Neki gitaristi ne znaju pjevati. Svi gitaristi su muzičari. Dakle, ...
3. Neke životinje su heterotrofni organizmi. Sve gljive su heterotrofni organizmi. Dakle, ...
4. Svi kuhari znaju kuhati. Neki ljudi su kuhari. Dakle, ...
5. Nijedan majmun ne leti. Sve čimpanze su majmuni. Dakle, ...
6. Neka hrana nije ukusna. Sve voće je hrana. Dakle, ...
7. Nijedan nokat nije slomljen. Neke ruke su slomljene. Dakle, ...
8. Neki lmovi su zanimljivi. Svi lmovi su umjetnička djela. Dakle, ...
9. Sve knjige su poučne. Sve poučno je korisno. Dakle, ...
10. Neke pjesme su dosadne. Neke pjesme su uzvišene. Dakle, ...
11. Ne stoji da nijedna žaba nije zelena životinja. Sve zelene životinje su jestive. Dakle, ...
12. Sve čašice za rakiju su čaše. Ne stoji da su sve čašice za rakiju razbijene. Dakle, ...
13. Ne stoji da nijedna žena nije majka. Nije istina da sve majke vole svoju djecu. Dakle, ...
14. Nije istina da neka stabla nisu lijepa. Sve bukve su stabla. Dakle, ...
15. Nije istina da nije istina da su neki satovi plavi. Svi satovi su predmeti. Dakle, ...
2.4.Valjanost argumenata
U procesu konstruiranja argumenata, u procesu zaključivanja, težimo tome da nam argumenti
budu valjani, odnosno da ‘ispravno zaključujemo’. Pritom, pojam valjanosti vezujemo uz deduktiv-
ne argumente, argumente kojima je cilj da konkluzija nužno slijedi iz premisa. Dakle, deduktivan
argument je valjan ili nije valjan. Pojam valjanosti se ne odnosi na induktivne argumente. Induktiv-
ni argumenti mogu biti jaki ili slabi. Jaki induktivan argument je onaj induktivan argument kojemu
konkluzija s većom vjerojatnošću slijedi iz premisa. Slabi induktivan argument je onaj induktivan
argument kojemu konkluzija s manjom vjerojatnošću slijedi iz premisa. Dodavanjem premisa in-
duktivan je argument moguće oslabiti ili ojačati, dok to nije moguće kod deduktivnog argumenta.
48 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
Što je valjan argument? Valjan argument (eng. Valid) je svaki onaj (deduktivan) argument kod kojeg
vrijedi sljedeće: ako su sve premise istinite i konkluzija mora biti istinita. Pritom nije nužno da za
valjani argument premise i konkluzija budu de facto istinite, već pod pretpostavkom da su premise
istinite i konkluzija nužno mora biti istinita.
Uvjet valjanosti: ako su sve premise istinite i konkluzija mora biti istinita.
Prema tome, možemo imati primjer valjanog argumenta kod kojeg su premise i konkluzija lažne ili su
premise lažne, ali je konkluzija istinita. Istinitost premisa, dakle, ne utječe na valjanost argumenta.
Za valjan argument vrijedi da ako pretpostavimo da su premise istinite i konkluzija mora biti istinita.
Istinita konkluzija Lažna konkluzija
Istinita premisa
(istinite premise)
Moguć valjan argument
Primjer:
Svi psi su sisavci.
Svi sisavci su životinje.
Dakle, svi psi su životinje.
Nije moguć valjan argument
Lažna premisa
(lažne premise)
Moguć valjan argument
Primjer:
Sve su mačke vodozemci.
Sve su žabe mačke.
Dakle, sve su žabe
vodozemci.
Moguć valjan argument
Primjer:
Sve ribe su sisavci.
Svi sisavci su biljke.
Dakle, sve ribe su biljke.
Tablica 3. Prikaz mogućih valjanih argumenata u odnosu na istinitost i lažnost premise/a i konkluzije.
Za one koji žele znati više
Neki autori (primjerice Baggini, Fosl, Wiley-Blackwell) uvode različitu deniciju deduk-
tivnog argumenta prema kojoj je deduktivan argument svaki argument u kojem konkluzi-
ja nužno slijedi iz premisa. Dakle, prema toj deniciji ne postoji deduktivan argument koji
nije valjan, jer kada argument nije valjan konkluzija ne slijedi iz premisa, a kamo li nužno.
Ipak, neki se autori (primjerice Copi) ne slažu s tim određenjem deduktiv-
nog argumenta i navode kako deduktivan argument može biti valjan ili ne. Sli-
jedeći to određenje, denicija deduktivnog argumenta u ovome priručniku gla-
si: Deduktivan argument je argument kojemu je cilj da konkluzija nužno slijedi iz premisa.
Osim pojma valjanosti jje jedan važan pojam koji valja pripisati deduktivnom argumentu pouzdanost.
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 49
Pouzdan argument (eng. Sound) je svaki onaj valjan argument kojemu su sve premise istinite.46 Pojam va-
ljanog i pouzdanog argumenta je važan u području kritičkog mišljenja zato što braneći određenu poziciju
ili opravdavajući određenu tvrdnju, nastojimo graditi valjane i pouzdane argumente.47 Drugim riječima,
braneći određenu poziciju nastojimo ispravno zaključivati temeljeći naše zaključivanje na valjanim argu-
mentima. Uz to nastojimo da ono što tvrdimo bude istinito gradeći pouzdane argumente.
Pouzdan argument (eng. Sound) je svaki onaj valjan argument kojemu su sve premise istinite.
Prema tome, valjanost argumenta je nužan, no ne i dovoljan uvjet ‘stabilnosti’ pozicije koja se za-
stupa. Gradeći određenu poziciju osim što treba težiti valjanom zaključivanju, treba zadovoljiti i
uvjet istinitosti.
Uvjeti ‘stabilnosti’ pozicije koja se zastupa:
Ispravnost zaključivanja zaključivanje temeljeno na valjanim deduktivnim (i/ili jakim in-
duktivnim) argumentima
Istinitost – zaključivanje temeljeno na pouzdanim deduktivnim (i/ili uvjerljivim induktivnim)
argumentima
Ukoliko navedeni uvjeti stabilnosti određene pozicije koju zastupate nisu zadovoljeni, vaša pozicija
može biti ‘pobijena’ ili opovrgnuta.
Za one koji žele znati više
U lozoji se koriste termini prigovora, protuargumenta i protuprimjera za situacije ‘pobijanja’
ili opovrgavanja određene (opravdane) tvrdnje, stava, pozicije. Prigovor je najširi termin budući
da označava sve situacije opovrgavanja tvrdnje, pa uključuje i protuprimjere i protuargumente.
Protuargument podrazumijeva navođenje prigovora, kako i sama riječ upućuje, u obliku argu-
menta. Drugim riječima, protuargument je svaki prigovor izražen kao skup tvrdnji (premise/a
i konkluzije). Primjerice, prigovor tvrdnji Bog je savršeno dobar stvoritelj i gospodar svijeta može
biti sljedeći argument: Ako je Bog savršeno dobar stvoritelj i gospodar svijeta, onda on ne bi dopustio
postojanje zla na svijetu. Zlo na svijetu postoji. Prema tome, Bog nije savršeno dobar stvoritelj i gospo-
dar svijeta. Dakle, navedeni argument je protuargument tvrdnji jer je prigovor iznesen u obliku
argumenta s premisama (i) ‘Ako je Bog savršeno dobar stvoritelj i gospodar svijeta, onda on ne
bi dopustio postojanje zla u svijetu’ (ii) ‘Zlo na svijetu postoji’ i konkluzijom ‘Bog nije savršeno
dobar stvoritelj i gospodar svijeta’. Nadalje, protuprimjer je prigovor iznesen u obliku navođenja
primjera. Sukladno tome, prigovor tvrdnji Svi koji imaju krila su ptice iznesen u obliku navođenja
primjera da postoji biće s krilima koje nije ptica – šišmiš – je protuprimjer. Prema tome, nije
uputno reći da je ukazivanje na postojanje šišmiša protuargument tvrdnji da su svi koji imaju
krila ptice, već protuprimjer. Konačno, termin protuprimjer je i logički termin koji vezujemo uz
određivanje valjanosti deduktivnih argumenata, kojeg smo spominjali ranije – ako je protupri-
mjer moguć, argument nije valjan i obrnuto, ako protuprimjer nije moguć, argument je valjan.
46 Jaki induktivan argument kojemu su sve premise istinite naziva se uvjerljiv argument (eng. cogent).
47 Ukoliko poziciju gradimo na induktivnim argumentima, onda nastojimo da ti argumenti budu jaki i uvjerljivi.
50 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
Ukratko, u procesu iznošenja i opravdavanja određene pozicije razuman će pojedinac (i) nastojati isprav-
no zaključivati, dakle, konstruirati valjane (ili jake) argumente; (ii) nastojati iznositi istinite tvrdnje. Oba
su navedena uvjeta sadržana u nastojanju konstruiranja pouzdanih argumenata budući da su, kako je
ranije navedeno, pouzdani argumenti valjani argumenti s istinitim propozicijama (premisama i konklu-
zijom). Na ovom je mjestu još važno napomenuti da pojam istinitosti nije primjenjiv na argumente, v
na tvrdnje. Prema tome, argumenti mogu biti valjani (i pouzdani) ili ne, a tvrdnje istinite ili neistinite.
Zadatak 8. Odredite koje su tvrdnje istinite, a koje neistinite.
1. Argument je valjan akko48 su sve premise argumenta istinite.
2. Svaki argument je valjan.
3. Neki induktivni argumenti su valjani.
4. Ne postoji valjan argument kod kojeg su premise istinite, a konkluzija lažna.
5. Nije istina da ne postoji valjan argument kod kojeg su premise lažne, a kon-
kluzija istinita.
6. Neki deduktivni argumenti su istiniti.
7. Argument je valjan akko konkluzija argumenta nije neistinita kada je svaka
premisa argumenta istinita.
8. Svaki argument ima samo jednu premisu.
9. Svaki argument ima samo jednu konkluziju.
10. Termin ‘zaključak’ ima dva značenja: (i) argument; (ii) konkluzija.
11. Svakom je entimemu barem jedna premisa implicitna.
12. Valjan argument koji ima sve istinite premise i lažnu konkluziju ne postoji.
13. Zato što, budući da, jer, posljedično, slijedi da primjeri su indikatora premisa.
14. Svaki pouzdan argument je valjan.
15. Nije istina da je valjanom argumentu konkluzija istinita samo ako su i sve
njegove premise istinite.
Misaoni izazov (2)
Na koji se način određuje valjanost argumenta? U logici postoje razne metode određivanja valja-
nosti argumenata.49 U ovom priručniku predstavit će se ‘zdravorazumska metoda’– pronalaženje
protuprimjera50. Metoda se sastoji od sljedećeg: ukoliko se argumentu ne može naći protuprimjer,
argument je valjan; u protivnom, nije valjan.
48 Akko je skraćenica koja se koristi u lozoji i matematici za 'ako i samo ako'
49 Neke od metoda određivanja valjanosti argumenata (kategoričkih silogizama – vidi str. 50.) su: Vennovi dijagrami, Venn-Eule-
rovi dijagrami, test zvjezdica (the star test). Vidi više u: Gensler, H. J. (2010). Introduction to Logic. New York, London: Routledge.
50 Više o protuprimjeru, protuargumentu i prigovoru čitajte u daljnjem dijelu teksta Za one koji žele znati više, str. 49., te u
poglavlju Metodološki okvir za analizu i kritiku – element protuargument, str. 79.
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 51
Protuprimjer se odnosi na primjer, odnosno određenu moguću51 situaciju za koju vrijedi da su pre-
mise istinite, a konkluzija lažna. Pronalaskom primjera u kojem su premise istinite, a konkluzija
lažna, uvjet valjanosti (ako su sve premise istinite i konkluzija mora biti istinita) biva nezadovoljen
pa u skladu s tim valja reći da argument nije valjan. Za određivanje valjanosti argumenata treba
zamišljati moguće situacije. O tome govore i Epstein i Kernberg (2010) navodeći kako za dobro
rasuđivanje treba koristiti imaginaciju.
Određivanje valjanosti argumenta:
1. Nema protuprimjera = argument je valjan (Nije moguća situacija u kojoj su sve premise isti-
nite, a konkluzija je lažna.)
2. Ima protuprimjera = argument nije valjan (Moguća je situacija u kojoj su sve premise istinite,
a konkluzija lažna.)
Približimo navedeno sljedećim primjerom:
Primjer 1: Saša nije muškarac. Dakle, Saša je žena.
Za određivanje valjanosti argumenta trebate koristiti vašu imaginaciju – zamišljati moguće situaci-
je. Ako je argument valjan, onda nije moguća situacija u kojoj je premisa istinita, a konkluzija lažna.
Možemo li zamisliti situaciju u kojoj će premisa biti istinita, a konkluzija lažna? Ako pretpostavimo
da je premisa Saša nije muškarac istinita, konkluzija ne mora nužno biti istinita jer može postojati
moguća situacija – navodimo protuprimjer – u kojoj Saša nije muškarac i Saša nije žena (dakle,
konkluzija Saša je žena je lažna), već je Saša – kornjača, Igorov kućni ljubimac. Iz svega navedenog
slijedi da argument iz primjera 1 nije valjan.
Nadalje, razmotrite sljedeći primjer. Je li navedeni argument valjan?
Primjer 2. Svi sisavci imaju pluća. Svi konji su sisavci. Dakle, svi konji imaju pluća.
Je li navedeni argument valjan? Ako je argument valjan, onda nije moguća situacija u kojoj su pre-
mise istinite, a konkluzija lažna. Dakle, ako je navedeni argument valjan, onda nije moguća situacija
u kojoj je istina da svi sisavci imaju pluća i da su svi konji sisavci, a laž da svi konji imaju pluća. U
određivanju valjanosti argumenta pitamo se je li moguća takva situacija, odnosno možemo li zami-
sliti takvu situaciju. Ako možemo zamisliti situaciju u kojoj su premise istinite, a konkluzija lažna,
pronašli smo protuprimjer navedenom argumentu i možemo zaključiti da navedeni argument nije
valjan. Budući da ne možemo zamisliti situaciju u kojoj svi sisavci imaju pluća i svi su konji sisavci,
a da pritom postoji barem jedan konj koji nema pluća52, možemo zaključiti da je argument iz pri-
mjera 1 valjan.
51 Mogućnost se ovdje odnosi na logičku mogućnost, koja podrazumijeva zamišljanje svih onih situacija koje nisu kontradiktorne.
Primjerice, logički je moguće da ljudi lete, da sve životinje imaju dlaku, da na svijetu vlada mir, da na svijetu ne postoji niti jedan
neboder, itd., iako to možda nije praktički ili zički moguće. S druge strane, logički nije moguće da ako pada kiša, onda ne pada
kiša, da pada snijeg i ne pada sni jeg, itd. Sukladno tomu, svaki primjer u procesu pronalaženja protuprimjera koji uključuje
situaciju koja je možda praktički ili zički nemoguća, ali nije kontradiktorna, jest dobar kandidat za protuprimjer određenom
argumentu.
52 Ovdje je konkluzija negirana, odnosno pretpostavilo se da je konkluzija lažna.
52 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
Razmotrite još i sljedeći primjer. Je li navedeni argument valjan?
Primjer 3. Svi studenti prve godine preddiplomskog studija moraju skupiti u jednoj akademskoj
godini najmanje 3 ECTS boda iz područja kritičkoga mišljenja. Filip nije student prve godine pred-
diplomskog studija. Dakle, Filip ne mora skupiti u jednoj akademskoj godini najmanje 3 ECTS boda
iz područja kritičkoga mišljenja.
Ako je argument valjan, onda nije moguća situacija u kojoj se premise istinite, a konkluzija lažna.
Navedeni argument nije valjan zato što ako pretpostavimo da su premise istinite, konkluzija ne
mora nužno biti istinita jer može postojati moguća situacija u kojoj je istina da svi studenti prve
godine preddiplomskog studija moraju skupiti u jednoj akademskoj godini najmanje 3 ECTS boda
iz područja kritičkoga mišljenja, da Filip nije student prve godine preddiplomskog studija, ali nije
istina da Filip ne mora skupiti u jednoj akademskoj godini najmanje 3 ECTS boda iz područja kritič-
koga mišljenja jer vrijedi i da studenti druge godine preddiplomskog studija moraju skupiti u jednoj
akademskoj godini najmanje 3 ECTS boda iz područja kritičkoga mišljenja, a Filip je student druge
godine preddiplomskog studija. Primjer koji bi sadržavao premisu Svi i samo studenti prve godine
preddiplomskog studija moraju skupiti u jednoj akademskoj godini najmanje 3 ECTS boda iz područja kri-
tičkoga mišljenja. uz ostale navedene propozicije bio bi valjan jer tada ne bi mogla postojati situacija
u kojoj bi premise bile istinite, a konkluzija lažna.
Nadalje, razmotrite sljedeći primjer. Je li navedeni argument valjan?
Primjer 4. Sve cikle su ukusne. Sve povrće je ukusno. Dakle, sve cikle su povrće.
Je li navedeni argument valjan? Ako je argument valjan, onda nije moguća situacija u kojoj su pre-
mise istinite, a konkluzija lažna. Navedeni argument nije valjan zato što ako pretpostavimo da su
premise istinite, konkluzija ne mora nužno biti istinita jer može postojati moguća situacija – navo-
dimo protuprimjer – u kojoj niti jedna cikla nije povrće, ili, drugim riječima, može postojati moguća
situacija u kojoj su C (skup cikli) i P (skup povrća) disjunktni skupovi, odnosno skupovi koji nemaju
zajedničke elemente. Dakle, možemo zamisliti situaciju u kojoj su sve cikle ukusne i sve je povrće
ukusno, no nisu sve cikle povrće jer niti jedna cikla nije povrće. Navedenu moguću situaciju (u kojoj
bi premise bile istinite, a konkluzija lažna) možemo grački prikazati na sljedeći način (to je ujedno
i grački prikaz protuprimjera):
Legenda:
C- skup cikli
P - skup povrća
U - skup ukusnih predmeta
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 53
U određivanju valjanosti argumenta koji sadrži kategoričke propozicije možete si pomoći gračkim
prikazom premisa, na isti način kako smo grački prikazivali premise određujući što slijedi iz ponu-
đenih premisa. Za određivanje valjanosti argumenta koji sadrži kategoričke propozicije postupak
je sljedeći:
1. Grački prikažite prvu premisu.53
2. Grački prikažite drugu premisu nastojeći učiniti tako da se iz toga gračkog prikaza dade išči-
tati negacija konkluzije (ili drugim riječima, dade iščitati to da je konkluzija lažna).
3. Ako uspijete grački prikazati premise na način da je ujedno iz toga gračkog prikaza čitljiva i
negacija konkluzije (kao što smo mi uspjeli na potonjem gračkom prikazu), onda možete za-
ključiti da argument kojeg razmatrate nije valjan zato što postoji situacija u kojoj su sve premise
istinite, a konkluzija lažna.
Ono što vas u primjeru 2 može zbunjivati jest istinitost konkluzije – sve cikle jesu povrće. Kon-
kluzija Sve cikle su povrće je istinita propozicija, no istinitost propozicija ne određuje valjanost
argumenta. Kada se razmatra valjanost argumenta, onda se razmatra ispravnost zaključivanja
onoga što argument iznosi i pritom se ne ispituje istinitost onoga što se tvrdi, odnosno pritom se
ne ispituje odgovara li ono što se tvrdi zbilji.54 Prema tome, u određivanju valjanosti ne zanima
nas istinitost propozicija, već nas zanima može li postojati situacija u kojoj ako pretpostavimo
istinitost premisa, konkluzija ne mora nužno biti istinita. Ukoliko je takva situacija moguća,
argument kojeg razmatramo nije valjan. U primjeru 2 moguća je situacija u kojoj su sve cikle
ukusne i sve je povrće ukusno, ali naprosto cikla nije povrće. Treba razlikovati pojam valjanosti
i pojam istine. Valjanost se odnosi na ispravnost zaključivanja. Dakle, u primjerima gdje se od
vas očekuje da odredite valjanost određenog argumenta, ne trebate ispitivati istinitost premisa
i samo na temelju (ne)istinitosti premisa zaključiti da argument (ni)je valjan. Približimo rečeno
sljedećim primjerom:
Primjer 5. Sve knjige su lmovi. Svi lmovi jedu mrkve. Dakle, sve knjige jedu mrkve.
Navedeni je argument valjan, odnosno primjer je ispravnog zaključivanja jer ako pretpostavimo
da su sve knjige lmovi i da svi lmovi jedu mrkve, ispravno je zaključiti i nužno slijedi da, prema
tome što smo pretpostavili, sve knjige jedu mrkve. Odnosno, ne postoji moguća situacija u kojoj bi
sve knjige bile lmovi, svi lmovi jeli mrkve, a da pritom sve knjige ne jedu mrkve. U određivanju
valjanosti argumenata treba se distancirati od onoga što odgovara ‘našem realnom svijetu’, a foku-
sirati se na zamišljanje mogućih, ponekad i apsurdnih, situacija. Iako je navedeni argument valjan,
budući da sadrži neistinite tvrdnje, on nije pouzdan.
53 Savjetujemo vam da pri gračkom prikazivanju premisa krenete s općim kategoričkim propozicijama.
54 U lozoji postoji nekoliko teorija istine – (i) korespond encijska teorija istine; (ii) koherencijska teor ija istine; (iii) pra-
gmatična te orija istine. Te teori je istinu shvaćaju n a različite načine. Mi ćemo u prir učniku, svjesni kon ceptualne rasprave o
istini i ne ulaz eći u istu, prihvatiti koresp ondencijsku teoriju is tine prema kojoj je istina ono što odgovara zbilj i. Razlog je taj
što je takvo shvaćanje blisko zdravorazumskom shvaćanju istine. Filozo koji ne prihvaćaju tu konce pciju istine ističu kako
je temeljni nedostatak te koncepcije taj što se korespondencijom podrazumijeva postojanje vanjskog svijeta i mogućnosti
naše spozna je istog.
54 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
Za one koji žele znati više
U lozoji, preciznije u epistemologiji, postoji nekoliko teorija istine – (i) korespondencijska te-
orija istine, prema kojoj je istina ono što odgovara stvarnom stanju stvari; (ii) koherencijska te-
orija istine, prema kojoj je istina ono što nije proturječno i što je poduprto sveukupnim skupom
vjerovanja; (iii) pragmatična teorija istine, prema kojoj je istina ono u što je korisno vjerovati.
U priručniku će se, uzimajući u obzir konceptualnu raspravu o istini i ne ulazeći u nju, prihvatiti
korespondencijsku teoriju istine, prema kojoj je istina ono što odgovara zbilji. Razlog je taj što
je takvo shvaćanje blisko zdravorazumskom shvaćanju istine. Filozo koji ne prihvaćaju tu kon-
cepciju istine ističu kako je temeljni nedostatak te koncepcije taj što se korespondencijom podra-
zumijeva postojanje vanjskog svijeta i mogućnosti naše spoznaje istog, a što je pitanje rasprave.
Analizirajmo sljedeće primjere:
Primjer 6. Sve pjesme PJ Harvey su lijepe. Sve pjesme Toma Waitsa su lijepe. Dakle, sve pjesme PJ
Harvey su pjesme Toma Waitsa.
Je li navedeni argument valjan? Ako je, onda nije moguća situacija u kojoj su premise istinite, a
konkluzija lažna. U primjeru 2 moguća je situacija u kojoj su premise istinite, a konkluzija lažna iz
istih razloga kao kod primjera 1 – možemo zamisliti situaciju u kojoj i pjesme PJ Harvey i pjesme
Toma Waitsa pripadaju skupu lijepih pjesama, no niti jedna pjesma PJ Harvey nije pjesma Toma
Waitsa. Grački to možemo prikazati na sljedeći način:
Možda vam je u ovom slučaju bilo lakše ‘zamisliti situaciju’ jer ponuđeni protuprimjer odgova-
ra ‘zbilji’, dok u primjeru 1 ne odgovara. No, ponavljamo, valja razlikovati pojmove valjanosti i
istinitosti.
Primjer 7. Svi ljudi imaju krila. Svi koji imaju krila su ptice. Dakle, svi ljudi su ptice.
Je li navedeni argument valjan? Ako jest, onda nije moguća situacija u kojoj su premise istinite, a
konkluzija lažna. Navedeni argument je valjan jer nije moguća situacija u kojoj svi ljudi imaju krila
i svi koji imaju krila su ptice, a da pritom nisu svi ljudi ptice.
Legenda:
L- skup lijepih predmeta
H - skup pjesama PJ Harvey
T - skup pjesama Toma Waitsa
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 55
Primjer 8. Ako slušam Chopina, lakše podnosim svijet. Lakše podnosim svijet. Dakle, slušam Chopina.
Je li navedeni argument valjan? Ako je, onda nije moguća situacija u kojoj su premise istinite, a
konkluzija lažna. Navedeni argument nije valjan jer je moguća situacija u kojoj je istina da lakše
podnosim svijet ako slušam Chopina i u kojoj je istina da lakše podnosim svijet, ali da ne slušam
Chopina, jer je razlog mog lakšeg podnošenja svijeta nešto sasvim drugo – primjerice planinare-
nje. Dakle, uspješno generiranje protuprimjera argumentu navođenje moguće situacije u kojoj
su premise istinite, a konkluzija lažna: Istina je da ako slušam Chopina, lakše podnosim svijet. Istina je
da lakše podnosim svijet. No, nije istina da slušam Chopina i zato lakše podnosim svijet, već je istina da
planinarim pa zato lakše podnosim svijetvodi k tome da za argument kojeg razmatramo možemo
reći da nije valjan.
Primjer 9. Ako slušam Chopina, lakše podnosim svijet. Slušam Chopina. Dakle, lakše podnosim svijet.
Je li navedeni argument valjan? Ako je, onda nije moguća situacija u kojoj su premise istinite, a
konkluzija lažna. Navedeni argument je valjan jer nije moguća situacija u kojoj je istina da ako
slušam Chopina, lakše podnosim svijet i pritom je istina da slušam Chopina, a nije istina da lakše
podnosim svijet. U ovom slučaju ne vrijedi protuprimjer nekog drugog razloga za lakše podnošenje
svijeta jer u ovom slučaju neki drugi razlog lakšeg podnošenja svijeta nije potreban budući da je
istinit razlog za lakše podnošenje svijeta - slušanje Chopina. Dakle, iz navedenih premisa nužno
slijedi konkluzija da lakše podnosim svijet.
Primjer 10. Oblačno je ili ne pijemo čaj. Pijemo čaj. Ako nije oblačno, onda nije jesen. Dakle, jesen je.
Je li navedeni argument valjan? Ako je, onda nije moguća situacija u kojoj su premise istinite, a kon-
kluzija lažna. Navedeni argument nije valjan jer je moguća situacija u kojoj su sve premise istinite, a
konkluzija je lažna. Kako to u ovom složenijem primjeru provjeriti? Prvo krećemo od jednostavnog
suda – Pijemo čaj. Ako pretpostavimo da je taj sud istinit, onda je istina da je oblačno. Preciznije,
istina je da je oblačno jer je istina da je oblačno ili ne pijemo čaj, a budući da mi pijemo čaj, vrijedi
da je oblačno. Konačno, iz suda Ako nije oblačno, onda nije jesen i iz izvedenog suda Oblačno je nužno
ne slijedi da je jesen. Prema tome, može vrijediti i da nije jesen. Dakle, moguća je situacija da su sve
premise istinite: Ako nije oblačno, onda nije jesen. Oblačno je ili ne pijemo čaj. Pijemo čaj., a da konklu-
zija nije istinita – Nije jesen.
Pijemo čaj – istina.
Oblačno je ili ne pijemo čaj – istina. (Ako je istina da pijemo čaj – prethodna
premisa, onda je istina da je oblačno jer vrijedi da je oblačno ili ne pijemo čaj)
Ako nije oblačno, onda nije jesen. – istina
Ako je sve navedeno istina, nije nužno istina da je jesen. Dakle, konkluzija
može biti lažna.
Uvjet valjanosti u ovome slučaju nije zadovoljen pa možemo zaključiti da argument nije valjan.
56 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
Za one koji žele znati više: Deskriptivne i normativne tvrdnje
Deskriptivne tvrdnje koje čine određenu poziciju, budući da se njima nastoji opisati činjenično
stanje stvari, mogu zadovoljiti relaciju istinitosti, odnosno mogu odgovarati ili ne odgovarati
zbilji. Primjerice, tvrdnja Pauci imaju četiri para nogu je deskriptivna tvrdnja i njome se opisuje
činjenično stanje stvari – u ovom konkretnom slučaju, ono što se tvrdi odgovara zbilji pa je
tvrdnja istinita. S druge strane postoje tzv. normativne tvrdnje, kojima se tvrdi ili poriče kakvo
bi nešto trebalo biti, što bi se trebalo činiti, itd. Njima se ne nastoji opisati činjenično stanje
stvari pa one ne zadovoljavaju relaciju istinitosti, odnosno ne odgovaraju ili ne odgovaraju
zbilji. Primjerice, tvrdnja Čovjek treba biti tjelesno aktivan je normativna tvrdnja i njome se tvrdi
kakvo bi nešto trebalo biti – u ovom konkretnom slučaju odgovaranje ili neodgovaranje zbilji
se ne dovodi u pitanje, pa ova tvrdnja nije ni istinita ni neistinita. Nadalje, etika, estetika,
ekologija itd., koje u većini sadrže normativne tvrdnje, ne mogu biti istinite ili neistinite. U
tom kontekstu, ukoliko vaša pozicija sadrži normativne tvrdnje, ne zahtijeva se da one za-
dovolje uvjet istinitosti budući da normativne tvrdnje ne odgovaraju ili ne odgovaraju zbilji.
Ipak, postoje autori koji će se protiviti tome određenju normativnosti pa će primjerice tvrditi
da postoje moralne činjenice (primjerice da je određeno djelovanje moralno dobro ili loše – pa u
tom smislu Ubojstvo je moralno loše može biti moralna činjenica) koje, dakle, omogućuju da se
etičkim tvrdnjama odredi istinitost. Navedeno može vrijediti i za primjerice, estetske tvrdnje.
O moralnim činjenicama vidi više u:
Campbell, R. (2008). Moral Epistemology. Preuzeto 24. srpnja 2011. s http://plato.stanford.
edu/archives/fall2008/entries/moral-epistemology/
Sayre-McCord, G. (2009). Moral Realism. Preuzeto 24. srpnja 2011. s http://plato.stanford.
edu/archives/sum2011/entries/moral-realism/
Sinnott-Armstrong, W. (2009). Moral Skepticism. Preuzeto 24. srpnja 2011. s http://plato.
stanford.edu/archives/sum2009/entries/skepticism-moral/
Zadatak 9. Odredite jesu li navedeni argumenti valjani. Objasnite zašto je određeni argument va-
ljan ili nije.
1. Sve trešnje su biljke. Sve biljke su živa bića. Dakle, sve trešnje su živa bića.
2. Juraj nema kćer. Dakle, Juraj ima sina.
3. Neke trešnje su biljke. Sve biljke su živa bića. Dakle, sve trešnje su živa bića.
4. Ako jedem raznoliko, zdrava sam. Jedem raznoliko. Dakle, zdrava sam.
5. Nijedna ptica nije sisavac. Neke životinje su ptice. Dakle, neke životinje su
sisavci.
6. Ići ću u Španjolsku ili ću ostati kući. Neću ostati kući. Dakle, ići ću u
Španjolsku.
7. Ako živim u šumi, sretna sam. Ne živim u šumi. Dakle, nisam sretna.
8. Neki ljudi imaju smisla za humor. Svi ljudi su živa bića. Dakle, neka živa bića
imaju smisla za humor.
9. Ili je tako da nije dobro gledati televiziju ili nije istina da je dobro slušati
muziku. Nije dobro gledati televiziju. Dakle, dobro je slušati muziku.
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 57
10. Ako nije oblačno, onda nije jesen. Nije oblačno ili ne pijemo čaj. Pijemo čaj.
Dakle, nije jesen.
Zadatak 10. Odredite jesu li navedeni argumenti samo valjani ili su ujedno i pouzdani55.
1. Sve mačke su sisavci. Neke mačke imaju crnu dlaku. Dakle, neki sisavci ima-
ju crnu dlaku.
2. Sva svemirska tijela su jestiva. Neke gljive nisu jestive. Dakle, neke gljive
nisu svemirska tijela.
3. Sve aute su instrumenti. Svi instrumenti su predmeti. Sve aute su
predmeti.
4. Nijedan pas nije riba. Svi kantari su ribe. Dakle, kantar nije pas.
5. Svi gradovi su prenapučeni. Sva sela su gradovi. Dakle, sva sela su
prenapučena.
2.5. Pravila prirodne dedukcije
Ispravno rasuđivanje temelj je kvalitetnog kritičkog mišljenja. Logika, kao lozofska disciplina koja
uči metodama ispravnog zaključivanja, može u mnogočemu pomoći u području kritičkog mišljenja
budući da sistematizira i formalizira pravila zaključivanja koja se mogu slijediti te detektira pogreš-
ke u zaključivanju koje se pritom mogu ispravljati.
Prirodna dedukcija je dio logike u kojem su određeni ispravni načini zaključivanja sistematizirani
i formalizirani u skup pravila. Ona predstavlja vrstu deduktivnog dokazivanja u kojemu je logičko
zaključivanje izraženo pomoću pravila bliskim prirodnom zaključivanju pa otuda naziv prirodna
dedukcija. Prirodna dedukcija, dakle, predstavlja formalizaciju prirodnog zaključivanja kojemu je
cilj da konkluzija nužno slijedi iz premisa.
Slijede neka pravila prirodne dedukcije s ciljem usmjeravanja vašeg prirodnog zaključivanja k
ispravnosti. Navedena pravila možete koristiti u konstruiranju argumenata i protuargumenata.
Modus ponendo ponens (MPP)
Ako p56, onda q.
P.
Dakle, q.
55 Svaki je pouzdani argument ujedno i valjan, no nije svaki valjan argument ujedno i pouzdan.
56 Umjesto p (ili q) može stajati bilo koja propozicija – jednostavna (primjerice, Sva stabla posjeduju iznimnu energiju) ili složena
(primjerice, Ako se penjem na Učku, onda je nedjelja). Svjesno smo reducirali korištenje simboličkog jezika logike na njegovo
uvodno korištenje (primjerice, uvođenje simbola p za bilo koju propoziciju) kako bismo sadržaj priručnika približili onima koji
se ne bave lozojom, odnosno logikom.
58 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
Primjer 1. Ako sam na koncertu, slušam muziku. Na koncertu sam. Dakle, slušam muziku.57
Primjer 2. Ako piješ vodu, onda si žedan. Piješ vodu. Dakle, žedan si.
Modus tollendo tollens (MTT)
Ako p, onda q.
Ne-q.
Dakle, ne-p.
Primjer 3. Ako sam na koncertu, slušam muziku. Ne slušam muziku. Dakle, nisam na koncertu.
Primjer 4. Ako je ječam ukusan, jest ću ga danas za ručak. Neću danas jesti ječam za ručak. Dakle,
ječam nije ukusan.
Uvođenje konjunkcije
P.
Q.
Dakle, p i q.
Primjer 5. Matej je sretan. Matej je zdrav. Dakle, Matej je sretan i zdrav.
Primjer 6. Konj je životinja. Lipa je životinja ili biljka. Dakle, konj je životinja i lipa je životinja ili biljka58.
Eliminacija konjunkcije
P i q.
Dakle, p.
Ili
P i q.
Dakle, q.
Primjer 7. Akira svira violinu i gitaru. Dakle, Akira svira violinu.
Primjer 8. Med je zdrav i ukusan. Dakle, med je ukusan.
Dvostruka negacija
Ne ne-q.
Dakle, q.
ili
57 U ovom primjeru za p stoji propozicija Idem na koncert, a za q Slušam muziku.
58 Konjunkt može biti i složeni sud, kao što je slučaj u ovome primjeru.
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 59
Q.
Dakle, ne ne-q.
Primjer 9. Nije da Ferhad nije u školi. Dakle, Ferhad je u školi.
Primjer 10. Cikla je crvena. Dakle, nije da cikla nije crvena.
Uvođenje disjunkcije
P.
Dakle, p ili q.
Primjer 11. Chinawoman je 2011. godine održala koncert u Zagrebu. Dakle, Chinawoman je 2011.
godine održala koncert u Zagrebu ili je Indija prenapučena.
Primjer 12. Redatelj lma ‘Annie Hall’ je Woody Allen. Dakle, redatelj lma ‘Annie Hall’ je Woody
Allen ili je redatelj lma ‘Čudnije od raja’ Jim Jarmusch.
Disjunktivni silogizam
P ili q.
Ne-p.
Dakle, q.
Primjer 13. Volim slušati Chopina ili letim svaki dan. Ne letim svaki dan. Dakle, volim slušati Chopina.
Primjer 14. ‘Gdje ti je kuća, prijatelju?’ je iranski lm ili kokoši nesu jaja. Kokoši ne nesu jaja. Da-
kle, ‘Gdje ti je kuća, prijatelju?’ je iranski lm.
Reductio ad absurdum
Ako pretpostavivši neku premisu – p, dođemo do kontradikcije59, možemo pretpostaviti suprot-
no – dakle, ne-p.
Primjer 15. Pretpostavimo da kršćanski Bog postoji. Dakle, naša je početna premisa (P1): Kršćan-
ski Bog postoji. Dalje, zaključujemo da, ako kršćanski Bog postoji, onda je Bog, prema određenju
kršćanskoga Boga - svemoguć, sveznajući i savršeno dobar. Isto tako vrijedi da zlo postoji u svijetu.
Dakle, Zlo postoji u svijetu je još jedna pretpostavka, odnosno premisa našeg argumenta. Nadalje,
isto tako vrijedi da je, prema kršćanskom određenju Boga, Bog stvorio sve pa dalje zaključujemo da
Ako je Bog stvorio sve, onda je Bog stvorio i zlo. Nadalje slijedi da Ako je Bog stvorio zlo, onda Bog nije
savršeno dobar. Primijetite da naš skup tvrdnji sadrži dvije tvrdnje koje su kontradiktorne - Bog je
59 Kontradikcija je vrsta propozicije koja je logički nemoguća. Navodimo primjere kontradikcije: (i) Oleg voli čitati i ne voli
čitati; (ii) Ako Bonnie Prince Billy ide u kino, onda Bonnie Prince Billy ne ide u kino; itd.
60 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
savršeno dobar i Bog nije savršeno dobar. Prema pravilu reductio ad absurdum, ako pretpostavivši neku
premisu dođemo do kontradikcije, možemo pretpostaviti suprotno. Dakle, početnu premisu (P1) –
Kršćanski Bog postoji možemo odbaciti i u skladu sa svim navedenim možemo zaključiti, suprotno
početnoj premisi, da kršćanski Bog ne postoji.
Zadatak 11. Odredite koje se pravilo prirodne dedukcije može iščitati iz ponuđenih argumenata.
1. Pas laje. Pas reži. Dakle, pas laje i reži. – iz ponuđenog argumenta možemo
iščitati pravilo uvođenje konjunkcije
2. Kiša pada ili sja sunce. Kiša ne pada. Dakle, sja sunce.
3. Ako Antun spava, idemo u kino. Antun spava. Dakle, idemo u kino.
4. Ako Antun spava, idemo u kino. Ne idemo u kino. Dakle, Antun ne spava.
5. Skuhao sam izvrstan ručak. Prema tome, skuhao sam izvrstan ručak ili sam
porezao prst na nož.
Zadatak 12. Odredite pravilo prirodne dedukcije koje možete primijeniti na ponuđenim premisa-
ma, uzimajući sve premise u obzir, da biste došli do konkluzije koju pritom i navedite. Ne postoji
jedno ispravno rješenje, a isto tako u nekim primjerima niti jedna konkluzija ne slijedi iz navedenih
premisa. Prema tome, niti jedno pravilo prirodne dedukcije ne možemo primijeniti na nekim pri-
mjerima, ako sve premise uzmemo u obzir.
1. Otto voli logiku. Otto voli matematiku. – Rješenje: koristeći pravilo uvođe-
nje konjunkcije možemo doći do konkluzije Otto voli logiku i matematiku.
2. Srce je ljudski organ koji pumpa krv.
3. Martin Heidegger napisao je knjigu ‘Bitak i vrijeme’ ili knjigu ‘Bitak i ništa’.
Martin Heidegger nije napisao knjigu ‘Bitak i ništa’.
4. Ako slušaš klasičnu muziku, mozak ti bolje radi. Mozak ti bolje radi.
5. Nije da se ljudi ne smiju.
6. Ako slušaš klasičnu muziku, mozak ti bolje radi. Slušaš klasičnu muziku.
7. Mare je učiteljica i doktorica.
8. Halber Mensch je treći studijski album benda Einstürzende Neubauten.
9. Ako brišeš prašinu, soba ti je čista. Soba ti nije čista.
10. Friedrich Chopin, poljski skladatelj i pijanist, nije napisao niti jednu operu
ili Robert Schumann nije predstavnik njemačkog romantizma. Robert Schu-
mann je predstavnik njemačkog romantizma.
Logika se ne odnosi samo na teorijsko razmatranje i formalno zaključivanje koje povezujemo sa
znanošću i sl. Logika je usko povezana s našim svakodnevnim životima. Na koji način pravila pri-
rodne dedukcije, i općenito pravila koja nam nudi logika, možemo primjenjivati u svakodnevnom
životu? Na koji nam način pravila prirodne dedukcije, ali i općenito logika, mogu pomoći u kritič-
kom mišljenju? Razmotrimo sljedeći primjer.
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 61
Primjer 16. Netko je uzeo knjigu iz knjižnice fakulteta ostavljenu na stolu. Knjižničarka razmišlja:
Knjigu je uzela studentica Leda, koja je bila u knjižnici, ako je taj dan imala ispit. Ako knjigu nije
uzela studentica Leda, onda ju je uzela druga knjižničarka i sakrila, ne bi li napravila zbrku u knjiž-
nici. Druga knjižničarka je knjigu uzela i sakrila ako i samo ako je studentica Leda nije primijetila.
Studentica Leda ju je primijetila ako nije imala ispit. Pitanje glasi: Tko je uzeo knjigu iz knjižnice
fakulteta ostavljenu na stolu? 60
Navedena situacija je životna. U sličnim se situacijama, koje zahtijevaju zaključivanje, svakodnevno
susrećemo u životu. Očito je da želimo ispravno zaključivati. Logika nam pomaže u tome. U ovom
konkretnom slučaju možemo doći do traženog zaključka koristeći pravilo prirodne dedukcije re-
ductio ad absurdum:
Pretpostavimo da je primjerice studentica Leda uzela knjigu iz knjižnice fakulteta ostavljenu na
stolu. Prema pravilu reductio ad absurdum, ukoliko dođemo do kontradikcije, možemo odbaciti po-
četnu pretpostavku (Studentica Leda je uzela knjigu iz knjižnice fakulteta ostavljenu na stolu) i
zaključiti suprotno. Ako vrijedi da je knjigu uzela Leda, onda vrijedi da je ona imala ispit jer se
navodi kako je knjigu uzela Leda, ali samo ako je taj dan imala ispit. Isto tako ako je knjigu uzela
Leda, onda je nije uzela druga knjižničarka. Nadalje, možemo zaključiti da studentica Leda nije pri-
mijetila drugu knjižničarku jer je imala ispit. Ali iz toga slijedi da je onda druga knjižničarka uzela
knjigu jer vrijedi da ju je uzela druga knjižničarka ako i samo ako je Leda nije primijetila. Primijetite,
došli smo do kontradikcije:
(a) Druga knjižničarka je uzela knjigu iz knjižnice fakulteta ostavljenu na stolu.
(b) Druga knjižničarka nije uzela knjigu iz knjižnice fakulteta ostavljenu na stolu.
Dakle, prema pravilu reductio ad absurdum, možemo negirati početnu pretpostavku Studentica Leda
uzela je knjigu iz knjižnice fakulteta ostavljenu na stolu pa iz toga slijedi tvrdnja Studentica Leda nije
uzela knjigu iz knjižnice fakulteta ostavljenu na stolu. Sukladno tome, iz potonje tvrdnje i tvrdnje Ako
knjigu nije uzela studentica Leda, onda ju je uzela druga knjižničarka i sakrila, ne bi li napravila zbrku u
knjižnici možemo zaključiti da je knjigu uzela druga knjižničarka ne bi li napravila zbrku u knjižnici.
Možda ćete reći da vi ovako ne zaključujete, da je ovakvo zaključivanje preformalno i kruto (navede-
ni primjer i jest svojevrsna formalizacija našeg prirodnog zaključivanja), no ovakvu ili sličnu vrstu
zaključivanja koristimo svakodnevno i to na nesvjesnoj razini neki više, neki manje uspješno.
Budući da nam je cilj biti što uspješniji u tom za ljude neminovnom procesu, a logika nam pomaže
steći veću uspješnost u zaključivanju, jasno je zašto je logika važna i zašto bismo je trebali učiti.
Svakodnevno, prilikom donošenja različitih odluka u životu, zaključujemo. Uspješno donošenje od-
luka u pravilu ovisi o našoj sposobnosti ispravnog zaključivanja. Karakteristike poput postupnosti,
60 Zadatak je postavljen po uzoru na zadatke postavljene u knjizi Kovač, S., Žarnić, B. (2008). Logička pitanja i postupci: problem-
ski uvod u elementarnu logiku. Zagreb: KruZak.
62 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
promišljenosti i razložnosti uvelike koriste u traženju rješenja za svakodnevne probleme s kojima
se suočavamo. Razmotrimo sada sljedeća dva primjera koji se dotiču problema racionalnog djelova-
nja, odnosno stvaranja namjere za racionalno djelovanje61:
Primjer 17. Ivan želi proći ispit iz logike. Ivan vjeruje da je najbolji način (najmoralniji, najjedno-
stavniji, najbezbolniji, najekasniji ...) da prođe ispit iz logike da ide redovito na predavanja, da ak-
tivno sudjeluje na predavanjima, da redovito vježba kod kuće ono što su radili na predavanjima, da
ode na konzultacije ukoliko je to potrebno, da ponovi prije ispita što je redovito učio cijelo vrijeme
i potom izađe na ispit. Što bi Ivan trebao učiniti?
Pretpostavka je da Ivan želi proći ispit iz logike na najbolji način.
P1: Ako budem išao redovito na predavanja, aktivno sudjelovao na predavanjima, redo-
vito vježbao kod kuće ono što smo radili na predavanjima, išao na konzultacije ukoliko
to bude potrebno, ponovio prije ispita što sam redovito učio cijelo vrijeme i potom iza-
šao na ispit, proći ću ispit iz logike na najbolji mogući način.
P2: ?
K: Proći ću ispit iz logike.
Što Ivan mora učiniti da bi prošao ispit iz logike? Ivan će, ako je racionalan, ispravno zaključiti
(prema modus ponedo ponensu) da će redovito ići na predavanja, aktivno sudjelovati na predavanji-
ma, redovito vježbati kod kuće ono što su radili na predavanjima, ići na konzultacije ukoliko je to
potrebno, ponoviti prije ispita što je redovito učio cijelo vrijeme, izaći na ispit i pritom ostvariti
svoju želju – proći ispit iz logike.
Cjeloviti Ivanov argument izgleda ovako:
P1: Ako budem išao redovito na predavanja, aktivno sudjelovao na predavanjima, redovito vjež-
bao kod kuće ono što smo radili na predavanjima, išao na konzultacije ukoliko to bude potreb-
no, ponovio prije ispita što sam redovito učio cijelo vrijeme i potom izašao na ispit, proći ću
ispit iz logike na najbolji mogući način.
P2: Redovito ću ići na predavanja, aktivno sudjelovati na predavanjima, redovito vježbati kod
kuće ono što su radili na predavanjima, ići na konzultacije ukoliko je to potrebno, ponoviti prije
ispita što je redovito učio cijelo vrijeme i izaći na ispit.
K: Dakle, proći ću ispit iz logike.
61 Problem racionalnog djelovanja, odnosno stvaranja namjere za racionalno djelovanje koji se još naziva i praktična racional-
nost, puno je složeniji od načina na koji je prikazan i razmatran u ovome priručniku. U priručniku se uvodno dotiče navedeni
problem bez njegovog detal jnijeg i dubljeg razmatranja jer bi se u protivnom prevazišla namjera ovoga priručnika i prilično bi
se zakoračilo u područje lozoje uma.
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 63
Primjer 18. Alvy razmišlja:
Ako redovito idem na jutarnje trčanje, onda bolje spavam, zdraviji sam, zadovoljniji sam, imam
više samopouzdanja, manje sam depresivan i manje pod stresom. Želim bolje spavati, biti zdraviji,
zadovoljniji, imati više samopouzdanja, biti manje depresivan i manje pod stresom i to je moja
dugoročna želja. Ako idem na jutarnje trčanje, onda se ustajem rano ujutro. Ne želim se ustajati
rano ujutro, ali ta želja je trenutna i deset minuta nakon ustajanja mislim da je dobro dizati se
rano ujutro. Mogao bih ići na večernje ili popodnevno trčanje i tako bih izbjegao rano ustajanje, ali
želim ići na jutarnje trčanje jer je jutro posebno lijepo i intenzivno, nije gužva, može se meditirati
i šteta je propustiti taj dio dana. Vjerujem da prvenstvo nad trenutnim željama imaju dugoročne
želje. Ako prvenstvo imaju dugoročne želje, trebam ostvariti želju da bolje spavam, budem zdraviji,
zadovoljniji, imam više samopouzdanja, budem manje depresivan i manje pod stresom, a ne želju
da ne ustajem rano ujutro.
Navodimo tri moguća ishoda situacije:
(1) Alvy zaključuje da bi redovito trebao ići na jutarnje trčanje i odlučuje da će to i činiti. Jutro
poslije Alvy ustaje, odlazi na jutarnje trčanje i tako čini i naredne dane.
(2) Alvy zaključuje da ne bi trebao ići na jutarnje trčanje i odlučuje da to neće činiti jer ne želi
rano ustajati.
(3) Alvy zaključuje da bi redovito trebao ići na jutarnje trčanje i odlučuje da će to i činiti. Jutro
poslije Alvy ne ustaje, ne odlazi na jutarnje trčanje i tako ‘čini’ i naredne dane.
U kojoj je situaciji Alvy ispravno zaključio? Alvy je ispravno zaključio u situaciji (1) i (3), zaklju-
čivši kako bi trebao ići na jutarnje trčanje. No, usprkos ispravnom62, racionalnom zaključivanju, u
situaciji (3) Alvy nije racionalno postupio. Što bi bilo racionalno da Alvy čini pod pretpostavkom da
Alvy vjeruje da je poželjno ostvarivati želje i činiti ono što dovodi do ostvarivanja želja? Iz navede-
nih postavki bilo bi racionalno da Alvy redovito ide na jutarnje trčanje. Dakle, usprkos Alvyevom
ispravom zaključivanju u situaciji (1) i (3), Alvy je u situaciji (1) racionalniji budući da je i teorijski
i praktično racionalan.
Jasno artikulirana želja i formirano vjerovanje o tome koji je najbolji način ostvarivanja želje do-
vodi do toga da stvorimo namjeru za djelovanje i time učinimo ono što je u našoj moći da želju i
ostvarimo.63 Kako je i prije navedeno, znanjem iz logike razvijamo karakteristike postupnosti,
62 U ovom razmatranju zanemaruje se pitanje moralne ispravnosti (dakako da ona ne smije biti zanemarena u životu!), budući
da je predmet zanimanja isključivo logička ispravnost zaključivanja i postupanje u skladu s njom. Primjerice, ubojica može biti
racionalan pa je u tom slučaju ispravan u pogledu zaključivanja i postupanja u skladu s njim, no dakako nije moralno ispravan.
U raspravu moralne ispravnosti neće se ulaziti. Međutim, valja istaknuti njenu važnost u smislu njenog utjecaja na formiranje
vjerovanja, izvođenje zaključaka i postupanje u skladu s njima.
63 Jasno je da su ljudi i životne situacije puno kompleksnije, zahtjevnije i bogatije – (i) postoji situacija sukoba želja u kojoj jed-
na od želja uvijek ostaje neostvarena (istovremeno istim intenzitetom želimo dvije stvari koje se međusobno isključuju, primje-
rice: Želim volontirati u Tanzaniji godinu dana; Želim zadržati posao u R ijeci); (ii) postoje drugi faktori koji utječu na ostvarivanje
naših želja, a koji ne ovise o nama (poput primjerice bolesti, nedostatka nancijskih sredstava, itd.); (iii) čovjek nije samo racio-
nalno, već i emocionalno biće, itd. No, mnoge bi se životne situacije, sukobi i problemi riješili ukoliko bismo ispravno zaključivali
i bili racionalni jer mnoge životne situacije, sukobi i problemi mogu ovisiti samo o našem ispravnom zaključivanju i djelovanju
kada su svi drugi uvjeti za rješenje ispunjeni (poput primjerice zdravlja, nancijskih sredstava, vremena itd., ovisno o situaciji).
64 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
promišljenosti i razložnosti i time stvaramo preduvjete za možebitno bolje donošenje odluka u
životu. Vjerojatno nećemo ispisivati naše želje i vjerovanja na papir, konstruirati argumente, razmi-
šljati o tome koje pravilo prirodne dedukcije primijeniti ne bismo li došli do konkluzije koja nužno
slijedi iz napisanih postavki.64 No, vježbanjem logike i kritičkim promišljanjem naprosto učimo
ispravno misliti i zaključivati pa tu naučenu vještinu spontano koristimo u svim situacijama mišlje-
nja i zaključivanja pa i u području svakodnevnog života. Iz svega navedenog proizlazi važnost logike
i način na koji ona prožima naš svakodnevni život što vas može motivirati na stjecanje znanja iz
logike i razvoj kritičkoga mišljenja.
64 Iako bi možda to u nekim životnim situacijama bilo i korisno.
3.
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 67
Pogreške u zaključivanju
Zaključivanje kao proces donošenja zaključaka na temelju određenih postavki može biti ispravno i
neispravno, odnosno dobro i loše. Kod neispravnog (ili lošeg) zaključivanja javljaju se određene po-
greške. Logika se, između ostalog, bavi i pogreškama u zaključivanju određujući te pogreške kao lo-
gičke. Osnovno je nastojanje identiciranja, određivanja i razmatranja logičkih pogrešaka, njihovo
krajnje izbjegavanje u procesu zaključivanja. Drugim riječima, postizanje ispravnog zaključivanja.
Jasno je da valja težiti kritičkom mišljenju čiji će temelj biti ispravno zaključivanje.
Ponekad se logičke pogreške ne nastoje izbjeći. Naprotiv, one služe kao oruđe za dolaženje do cilja.
Primjerice, u kaznenom pravu, dok se optuženi ne dokaže krivim, smatra se nevinim (argument
iz neznanja65); u marketingu umjesto racionalnih argumenata koriste se sredstva za buđenje en-
tuzijazma (argument iz naroda66). Nadalje, valja razlikovati paralogizme i sozme. Paralogizmi su
nenamjerne i nesvjesne logičke pogreške koje se čine u procesu zaključivanja unatoč nastojanju da
se zaključuje ispravno i ne obmanjuje sugovornika. Sozmi su, s druge strane, namjerne i svjesne lo-
gičke pogreške koje se čine u procesu zaključivanja s ciljem obmanjivanja i zbunjivanja sugovornika.
Sozme su u povijesti lozoje koristili sosti (Protagora, Gorgija, Trasimah, Hipija, Kalikle) do-
vodeći ih čak do krajnjih granica ispraznih nadmudrivanja (eristike). Neki od primjera sozama su:
1. Sozam Rogati: - Što nisi izgubio imaš?; - Da!; - Rogove nisi izgubio?; - Ne!;
- Dakle, imaš rogove.
2. Sozam Gomila: - Čini li jedno zrno gomilu?; - Ne.; - A dva zrna?; - Ne.; - A
tri zrna?; - Ne. (Nastavljamo s pitanjima dok sugovornik u jednom trenutku
odgovori da primjerice deset zrna čini gomilu); - Devet zrna ne čini gomilu,
a deset da. Dakle, gomila nastaje dodavanjem jednog zrna.
3. Sozam Krokodil: Krokodil koji je uhvatio dijete obeća majci koja stoji na
obali da će joj ga vratiti ako pogodi što on namjerava učiniti s njim. Majka
promišlja: Ti namjeravili pojesti dijete ili mi ga vratiti. Ako ga namjeravaš
vratiti, vratit ćeš mi ga zato što mi ga namjeravaš vratiti. Ako ga namjeravaš
pojesti, a ja to pogodim, vratit ćeš mi ga zato što sam pogodila. Prema tome, vra-
tit ćeš ga u svakom slučaju. Krokodil na to odgovara: Ako namjeravam pojesti
dijete, a ti to pogodiš, neću ti ga vratiti zato što ga namjeravam pojesti. Ako ne
namjeravam pojesti dijete, a ti to ne pogodiš, neću ti ga vratiti zato što nisi pogo-
dila. Dakle, neću ti ga vratiti ni u kojem slučaju.
Češće se, naravno, logičke pogreške u zaključivanju nastoje izbjeći. U svrhu izbjegavanja pogrešaka
u zaključivanju i usmjeravanja našega kritičkog mišljenja k ispravnosti, slijede neke od najčešćih
logičkih pogrešaka.
65 Razmatra se u daljnjem tekstu.
66 Isto
68 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
Argument iz neznanja (Ad Ignoratium)
Smatra se istinitom ona propozicija za koju se nije ustvrdilo da je lažna. Drugim riječima, ako
ne znamo da nešto nije, onda zaključujemo da to jest, a vrijedi i obrnuto ako ne znamo da
nešto jest, onda zaključujemo da to nije.
Primjer 1. Ne znamo da ne postoji život poslije smrti. Dakle, postoji život poslije smrti.
Primjer 2. Nema dokaza da vanzemaljci postoje. Dakle, vanzemaljci ne postoje.
Argument iz apeliranja na neprimjereni autoritet:
Apeliramo na autoritet iz jednog područja, dok govorimo o nekom drugom području. Često se
argument iz apeliranja na neprimjereni argument koristi u reklamama.
Primjer 3. Petar Metličić, profesionalni rukometaš, reklamira određeni madrac tvrdeći kako je taj
madrac vrhunski. Reklama započinje prikazivanjem rukometne utakmice i najavom Petra Metličića
kao vrhunskog rukometaša. Primijetite da se u spomenutoj reklami apelira na autoritet iz jednog
područja (profesionalni rukometaš), dok se govori o nekom drugom području (anatomskim i orto-
pedskim madracima).
Argument protiv čovjeka (Ad Hominem)
Ne napada se istinitost neke tvrdnje, već čovjek koji te tvrdnje govori.
Primjer 4. Tomaž tvrdi da u odgoju djece treba biti dosljedan i strpljiv, ali što on zna o odgoju djece
kada nema vlastitu djecu.
Argument iz cirkularnosti (Petitio Principi; Begging the question)
Pretpostavlja se istinitost onoga što se tek mora dokazati.
Primjer 5. Tvrdim da je duh besmrtan budući da smatram da duh ne može umrijeti.
Argument iz naroda
(a) umjesto racionalnih argumenata koriste se sredstva za buđenje entuzijazma, mržnje...; (b)
tvrdimo istinitost suda zato što većina ljudi smatra taj sud istinitim.
Primjer 6. Svaki Hrvat, ako je pravi Hrvat i ako mu je stalo do naše lijepe i jedine Hrvatske, neće
nikada prodati svoju djedovinu. Prema tome, vi ne biste trebali prodati svoju djedovinu. (a)
Primjer 7. Svi koji su gledali lm Građanin Kane rekli su da je taj lm dobar. Dakle, Građanin Kane
je dobar lm. (b)
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 69
Ekvivokacija
Pogreška koja se javlja kada zamijenimo nekoliko značenja riječi u jednom argumentu. Drugim
riječima, kada u argumentu koristimo homonime – u jednom dijelu argumenta jedno značenje
određene riječi, u drugom dijelu drugo.
Primjer 8. Kosa je opasno oruđe. Češljala sam kosu. Dakle, češljala sam opasno oruđe.
Primjer 9. Pas laje. Pas je dio mojeg tijela. Dio mojeg tijela laje.
Kompozicija
Pogreška koja se javlja kada cjelini pripisujemo svojstva koju imaju dijelovi.
Primjer 10. Svaki dio ovog ormara je lagan. Dakle, ormar je lagan.
Primjer 11. Niti jedna stanica moga tijela ne vidi se prostim okom. Dakle, moje tijelo se ne vidi
prostim okom.
Pogreška opozicije
Pogreška koja se javlja kada naši protivnici tvrde x, a mi tvrdimo, samo zbog toga što su oni naši
protivnici, da je ono što tvrde pogrešno.
Primjer 12. Ja sam liberal, a konzervativci tvrde da su običaji važan dio čovjekova života, što je
naravno pogrešno.
Non sequitur
Pogreška koja se javlja kada se navodi konkluzija koja ne slijedi iz premisa. Drugim riječima, pre-
mise nisu opravdanje za konkluziju. Sve se navedene logičke pogreške mogu svrstati pod pogrešku
non sequitur jer u svim primjerima logičkih pogrešaka je slučaj da konkluzija ne slijedi iz premisa.
Primjer 13. Uta je dobila posao. Dakle, Uta je zaslužila posao.
Armacija konsekvensa67
Logička pogreška koja se vezuje uz formulaciju Ako p, onda q i potvrđivanje q-a, iz čega se onda
zaključuje da vrijedi i p.
Primjer 14. Ako pada kiša, nosim kišobran. Nosim kišobran. Dakle, pada kiša.
Armacija konsekvensa je vrlo česta pogreška u prirodnom zaključivanju. Napravite test sa svojim
67 U formulaciji Ako p onda q, p je antecedens, q je konzekvens.
70 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
prijateljima i pitajte ih Što mogu zaključiti iz sudova ‘Ako pada kiša, nosim kišobran’ i ‘Nosim kišobran’?
Veliki dio njih odgovoriti će upravo: Pa, da pada kiša. – što je pogrešno. Zašto? Razmislite, iz činjeni-
ce da sam nosim kišobran i iz toga da postoji uvjet da ako pada kiša, onda nosim kišobran, ne slijedi
nužno da pada kiša jer na taj način isključujemo druge mogućnosti, primjerice da pada snijeg, pa
zato nosim kišobran.
Negacija antecedensa
Logička pogreška koja se vezuje uz formulaciju Ako p, onda q i odbacivanje p-a, iz čega se onda za-
ključuje da ne vrijedi niti q.
Primjer 15. Ako pada kiša, nosim kišobran. Ne pada kiša. Dakle, ne nosim kišobran.
Negacija antecedensa, kao i armacija konsekvensa, je vrlo česta pogreška u prirodnom zaključiva-
nju. Kao i kod armacije konsekvensa, kod ove pogreške dolazi do isključivanja ostalih mogućnosti.
Iz sudova Ako pada kiša, nosim kišobran i Ne pada kiša ne mogu zaključiti da ne nosim kišobran, zato
što na taj način isključujem mogućnost da, primjerice, pada snijeg pa zato nosim kišobran.
Zadatak 13. Odredite logičke pogreške u tekstovima koji slijede. Moguće je da tekst ne sadrži
logičku pogrešku.
1. Ako me voliš, raduješ se mojem uspjehu. Raduješ se mojem uspjehu. Dakle,
voliš me.
2. Svaki sastojak kolača je ukusan, dakle kolač je ukusan.
3. Svi tvrde da je obrazovanje važno, dakle obrazovanje je važno.
4. Ako me voliš, raduješ se mojem uspjehu. Voliš me. Dakle, raduješ se mojem
uspjehu.
5. Biblija je od Boga. U Bibliji piše da Bog postoji. Prema tome, Bog postoji.
6. Većina ljudi smatra da je Zemlja okrugla. Dakle, Zemlja je okrugla.
7. Ja sam ateist i svi vjernici koji tvrde da treba pomagati drugima očito griješe.
8. Smatram da je homoseksualnost bolest jer nije odraz čovjekova zdravlja.
9. Ako čitam puno knjiga, razvijam rječnik. Ne čitam puno knjiga. Dakle, ne
razvijam rječnik.
10. Luk je indijansko oruđe. Luk je zdravo povrće. Indijansko oruđe je zdravo
povrće.
Preispitujete vlastito prirodno zaključivanje, osvijestite greške koje koristite u svakodnevnom ko-
municiranju s drugima i izgradnji vlastitih stavova te iskoristite logiku i njene spoznaje u postiza-
nju ispravnog zaključivanja na kojem će se temeljiti vaše (kritičko) mišljenje.
4.
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 73
Metodološki okvir
za analizu i kritiku
Instrument kritičkog slušanja, čitanja i pisanja
Kritičko slušanje, čitanje i pisanje kao podaktivnosti kritičkog mišljenja, ali i kao instrumenti nje-
gova razvijanja i primjene, prema odrednicama kritičkog mišljenja trebaju uključivati (i) analizu i
vrednovanje tvrdnji; (ii) pronalaženje opravdanja za tvrdnje koje se zastupaju; (iii) traženje manj-
kavosti postavljenim tvrdnjama i usporedbu s drugim i/ili suprotnim tvrdnjama; te naposljetku (iv)
iznošenje vlastita stava.
Kritičko slušanje, kao podaktivnost i instrument kritičkog mišljenja, jest aktivno68 auditivno usva-
janje, ali i analiza, prosuđivanje i vrednovanje informacija. Kritičko čitanje, kao podaktivnost i in-
strument kritičkog mišljenja, jest dubinsko69 usvajanje, ali i analiza, prosuđivanje i vrednovanje in-
formacija napisanog teksta. Naposljetku, kritičko pisanje, kao podaktivnost i instrument kritičkog
mišljenja, jest reeksivno pismeno izlaganje, ali i analiza, prosuđivanje i vrednovanje informacija.
Slušanje, čitanje i pisanje su isprepletene aktivnosti i vještine. Pojedinac koji nastoji kritički pisati,
pritom treba i kritički slušati i čitati. Prema tome, kritičko slušanje, čitanje i pisanje određuju se kao
povezane i komplementarne podaktivnosti kritičkog mišljenja.
U ovome priručniku izdvajaju se upravo podaktivnosti slušanja, čitanja i pisanja70 budući da one
predstavljaju temeljne studentske aktivnosti u području nastave tijekom studiranja. Veliki dio
studiranja zauzimaju upravo aktivnosti slušanja kroz prisustvovanje na predavanjima i slušanje
predavača-nastavnika; aktivnosti čitanja kroz istraživanje i čitanje obavezne i dodatne literature; te
aktivnosti pisanja kroz pisanje eseja, seminarskih i diplomskih radova.
U potpoglavljima koja slijede predstavljen je metodološki okvir za analizu71 i kritiku osmišljen kao
okvir ili instrument kojim se pokušava onome koji nastoji kritički slušati, čitati i pisati pomoći u
postizanju dobrih rezultata u navedenim aktivnostima na način da ga se tijekom tih aktivnosti vodi
istaknutim elementima, smjernicama i pomoćnim pitanjima. U području kritičkog slušanja i čitanja
razvijena su tri metodološka okvira za analizu i kritiku:
68 Slušanje oprečno aktivnom je pasivno slušanje.
69 Čitanje oprečno dubinskom je površno čitanje.
70 Usredotočenost na pismeno i zanemarivanje usmenog izražavanja u ovome priručniku je namjerno. Pritom se ne smatra da
bi se (kritičko) usmeno izražavanje (studenata) trebalo inače zanemarivati – naprotiv. Razlog zanemarivanja usmenog izražava-
nja u ovome radu je taj da ono zahtijeva dodatno istraživanje i proširivanje područja rasprave na, primjerice, područje retorike,
vještine usmenog izlaganja i sl., što premašuje svrhu ovoga rada. Ipak, određene smjernice za (kritičko) usmeno izražavanje
valja pronaći i u d anim smjernicama kritičkog slušanja, čitanja i pisanja budući da i kritičko usmeno izražavanja predstavlja
jednu od podaktivnosti kritičkog mišljenja pa je time povezano i s kritičkim slušanjem, čitanjem i pisanjem.
71 Iako pojam kritika u sebi sadrži i proces analize, posebno se, uz pojam kritike, istaknuo i pojam analize u nazivu metodološ-
kog okvira zato što on prije svega predstavlja vodič za proces analize pa vodič za ostale procese koji se javljaju u procesu kritičkog
mišljenja. Drugim riječima, ono što se kritički razmatra putem predstavljenih metodoloških okvira prije svega se analizira uz
pomoć njihovih istaknutih elemenata.
74 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
MOZAK 1 – metodološki okvir za analizu i kritiku za radove rasprave;
MOZAK 2 – metodološki okvir za analizu i kritiku za pregledne radove;
MOZAK 3 – metodološki okvir za analizu i kritiku za radove o rezultatima
istraživanja.
U području kritičkog pisanja razvijena su dva metodološka okvira za analizu i kritiku:
MOZAK 4 – metodološki okvir za analizu i kritiku za pisanje rada rasprave;
MOZAK 5 – metodološki okvir za analizu i kritiku za pisanje osvrta na rad
rasprave.
Metodološki okviri za analizu i kritiku su, kako i sam naziv govori, okviri ili može se reći vodiči
usmjeravanja kritičkog mišljenja, odnosno kritičkog čitanja, slušanja i pisanja. Oni predstavljaju
vodiče u procesu razvijanja vještina kritičkog mišljenja i koriste ste na sljedeći način. Svaki se meto-
dološki okvir sastoji od nekoliko elemenata (osnovne teze, argumenta, protuargumenta, itd.) koji
se u procesu kritičkog slušanja, čitanja i pisanja trebaju:
Analizirati, pronaći i konstruirati u onome što se čita ili sluša
Analizirati, pronaći i konstruirati u onome što se piše
Okvir usmjerava pojedinca koji okvir da primjenjuje na one elemente koji čine dio kritičkog razma-
tranja. U fazi razvijanja vještina kritičkog mišljenja svaki od elemenata važno je zapisivati u obliku
bilježaka, kao što ćete vidjeti da se činilo u ovome priručniku. Možda vam kasnije zapisivanje na-
tuknica na taj način neće biti potrebno pa ćete elemente i njihovu primjenu ‘imati u glavi’. Pritom
je isto tako važno okvir prilagoditi određenom radu ovisno o njegovu sadržaju, formi i sl., a ne ga
mehanički primjenjivati i bez razmišljanja i uviđanja značenja pojedinog elementa koristiti. Isto
tako, neće se svaki rad moći, ili jednostavno neće biti potrebno, kritički razmatrati na osnovi sva-
kog istaknutog elementa. Budući da postoji opasnost od ‘reproduktivnog’ korištenja metodoloških
okvira, valja upozoriti na to da su okviri samo pomoćna sredstva kojih se ne treba slijepo držati, već
i o njima treba kritički promišljati. Iznimno je važno u procesu stjecanja vještina kritičkog mišljenja
odmah u početku razviti odmak od reproduktivnog mišljenja. Zadaća je okvira usmjeravati i voditi
kritičkog mislioca koji će pritom zadržati aktivnost i razvijati kreativnost.
U priručniku se, osim prikaza metodoloških okvira za analizu i kritiku, nalazi i objašnjenje svakog
elementa uz primjenu okvira na zadani primjer što će, dakako, povećati razumijevanje i olakšati
njihovu primjenu.
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 75
4.1. Kritičko slušanje i čitanje
4.1.1.Metodološki okvir za analizu i kritiku za radove rasprave
Metodološki okvir za analizu i kritiku za radove rasprave (MOZAK 1) predstavlja okvir koji se pri-
mjenjuje na radove rasprave prilikom njihove analize i kritike u aktivnostima slušanja i čitanja.72
Radovi rasprave su radovi (usmeni ili pismeni) u kojima autor dominantno raspravlja o nekom
pitanju te iznosi neku tezu kao odgovor na postavljeno pitanje rasprave nastojeći je opravdati.
Metodološki okvir za analizu i kritiku za radove rasprave
(MOZAK 1)
1. Osnovna teza.
2. Kontekstualizacija teze.
3. Osnovni pojmovi.
4. Argument.
5. Protuargument.
6. Vlastita pozicija.
Razmotrimo elemente okvira uz postavljanje pomoćnih pitanja primjenom okvira na zadani pri-
mjer – odlomak73 iz (pismenog74) rada rasprave.
(...) djeca nisu u položaju štititi svoje interese. Kao mala, posve ovise o odraslima.
Ova ovisnost s godinama se smanjuje, no ona su još dugo izložena opasnosti zane-
marivanja i zlostavljanja. Liberali tu vide presudnu ulogu države kao zaštitnika
– koliko je to u njezinoj moći – osnovnih interesa djece. (Barry, 2006, str. 240.)
Prije primjene metodološkog okvira za analizu i kritiku na određeni rad rasprave u okviru kritičkog
čitanja cjeloviti rad valja pročitati s razumijevanjem. Nakon čitanja cjelovitog teksta valja pristupiti
njegovoj analizi i kritičkom razmatranju. Kada (kritički) čitate radove, nemojte usmjeravati pažnju
samo na sadržaj, već i na formu rada.
72 Isti se okvir može primijeniti i za kritičko čitanje i za kritičko slušanje. Primjena okvira prilikom kritičkog slušanja, primje-
rice predavanja, nešto je zahtjevnija budući da 'slušatelji' ne određuju tempo izlaganja informacija i sl. S druge strane, tijekom
čitanja čitatelj može nekoliko puta pročitati dio teksta koji mu je zahtjevniji, može raditi pauze između dijelova teksta i sl.
73 Ukoliko vam primjena metodološkog okvira za analizu i raspravu za radove rasprave na jednom odlomku teksta nije dovoljna
za razumijevanje, postupak primjene ovog okvira uključen je i u primjeni metodološkog okvira za analizu i kritiku za pisanje osvr-
ta na rad rasprave koji donosimo u nastavku priručnika budući da pisanje kritičkog osvrta uključuje i predradnju kritičkog čitanja.
74 Kritički pristup usmenom radu je istovjetan. Razlika je samo u načinu kojim 'primatelj' informacija 'prima' informacije –
čitajući ili slušajući.
76 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
(1) Osnovna teza
Prvi element metodološkog okvira za analizu i kritiku za radove rasprave je osnovna teza. Osnovna
teza rada rasprave je stav o određenom pitanju koji se u radu nastoji obraniti. Prilikom analize
teksta, nakon čitanja cjelovitog teksta, prvo pitanje koje valja postaviti je Koje je pitanje rasprave?
O čemu se u tekstu raspravlja? Postavljanje pitanja rasprave pomaže u identiciranju osnovne teze
(onoga što se u tekstu tvrdi i nastoji opravdati). Važno je znati identicirati osnovnu tezu, tezu koja
čini okosnicu rada, ono što autor krajnje zaključuje. Valja razlikovati pitanje rasprave i osnovnu
tezu – osnovna teza je odgovor na postavljeno pitanje rasprave. Nadalje, u radu rasprave autor
može iznositi, što je i vrlo često slučaj, više tvrdnji. Vaš je zadatak identicirati osnovnu tezu – tvrd-
nju koja čini okosnicu rada, tvrdnju koja je nadređena svim ostalim tvrdnjama iznesenim u radu.
Osnovna teza treba biti postavljena u obliku sažete i jasne tvrdnje.
(a) Primjena okvira na zadani primjer – osnovna teza
Koje je pitanje rasprave?
Pitanje rasprave je Tko treba štiti interese djece?
Koja je osnovna teza? Što se u tekstu tvrdi?
Osnovna teza je: Država treba štititi interese djece.
Osnovna teza:
Država treba štititi interese djece.
(2) Kontekstualizacija teze
Nakon određenja osnovne teze, navedenu tezu potrebno je staviti u određeni kontekst. Kontek-
stualizacija teze važan je element kritičkoga razmatranja budući da teza stavljena u pripadajući
kontekst omogućava njeno cjelovito razumijevanje. Važnost svakog primjerenog progovaranja o
određenom autoru i njegovim tezama uključuje svjesnost o povijesnom razdoblju i lozofskom, pe-
dagoškom, političkom ili bilo kojem drugom pravcu kojem taj autor pripada. Svaka teza ‘uronjena’
u različite kontekste dobiva različita značenja. Imajući potonje u vidu, teze o, primjerice, robovima,
ukoliko se govori o Aristotelovim tezama, mogu na određeni način biti razumljive ukoliko ih se
kontekstualizira - ‘uroni’ u povijesni kontekst postojanja robovlasničkih društava. Prilikom kon-
tekstualizacije teze postavljamo pitanja Tko je autor teksta? Kojem razdoblju autor pripada? Pripada li
autor kojem lozofskom, pedagoškom, političkom... pravcu?
(a) Primjena okvira na zadani primjer – kontekstualizacija teze
Kontekstualizacija teze:
Brian Barry (1936-2009) je jedan od vodećih suvremenih političkih lozofa. Predstavnik je ega-
litarnog liberalizma - lozofskog stajališta prema kojem valja štiti slobodu pojedinca, ali uz
poštivanje jednakosti.
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 77
(3) Osnovni pojmovi
Treći element metodološkog okvira za analizu i kritiku za radove rasprave su osnovni pojmovi. Pita-
nje koje je potrebno postaviti je Koji su osnovni pojmovi u tekstu? Važnost elementa osnovni pojmovi
je u tome što, da bi se dobro rasuđivalo, treba razumjeti značenje riječi kojima se pojmovi (‘ono
što je u glavi’) označuju. Još je Sokrat svoje rasprave započinjao na način da bi sugovornike pitao o
značenju riječi – primjerice, ako bi raspravljao o pravednosti, prvo je sugovornika pitao što za njega
znači ‘pravednost’:
Trasimah: - Čuj dakle, ja tvrdim da pravedno nije ništa drugo nego korist jačega. (...)
Sokrat: - Moram prije pojmiti – rekoh – što govoriš jer sad još ne znam. Veliš da
je pravedno korist jačega; time što misliš, Trasimaše? Ta jamačno ne ovo: ako je
rvač Polidamant od nas jači i ako njegovu tijelu koristi govedina, zar je ta hrana i
nama, koji smo od njega slabiji, ujedno korisna i pravedna?
Tasimah: - Užasan si, Sokrate; shvaćaš govor onako kako bi mu najviše naudio.
Sokrat: - Nipošto, izvrsniče, nego reci jasnije što misliš. (...)
Trasimah: - Svaka vlast postavlja zakone za svoju korist, pučka puku korisne,
pojedinac sebi, a tako i ostale; postavivši zakone proglase da je to tj. njihova ko-
rist, pravedno za podložnike; i koji to prestupi, kazne ga što krši zakone i krivo
čini. To je dakle ono, mudračino, što velim da se u svim tim državama isto smatra
pravednim, naime: korist vlasti koja postoji. Ona je jamačno jača u državi; zato je
za onoga koji pravo misli svuda ono, što rekoh, pravedno: korist jačega.
(Platon, 2004, str. 73-74)
Brojni su lozo jezika, ističe Mišćević (2003), upravo jezik proglašavali izvorom pogrešaka i zablu-
da te su uočili da nepreciznosti i nejasnoće u jeziku mogu voditi do pogrešaka i zbrke u mišljenju.
Kao primjer najčešće pogreške u zaključivanju navodi se ona koja proizlazi iz višeznačnosti određe-
nih riječi i njihovu brkanju. Isto tako, navodi Mišćević (2003), ljudi koriste mnoge riječi, a da pritom
ne razmišljanju o njihovu značenju pa ih koriste mehanički – onako kako ih ‘se obično koristi’.
O razumijevanju značenja riječi za dobro rasuđivanje govore i Epstein i Kernberg (2010) te Gensler
(2010), koji navode kako prije kritičkog razmatranja treba razumjeti. Primjerice, ukoliko raspravljamo
(ili čitamo/slušamo raspravu) o postojanju Boga, prvo što nam mora biti jasno jest što označava riječ
Bog ili što mislimo pod riječju Bog, dakle, koji je naš pojam Boga – (i) priroda, (ii) svemogući, svezna-
jući, savršeno dobar stvoritelj, ili (iii) nadnaravna energija. Ukoliko nedostaje jasnoća u značenju riječi
ili odnosu između riječi i pojma (‘onoga što mislimo pod određenom riječju’) kojih u raspravi koristi-
mo, rasprava je isprazna i besmislena jer u zauzimanju stava o nekom pitanju rasprave (primjerice o
pitanju Postoji li Bog?) treba znati na što mislimo kada kažemo Bog da bismo armativno ili negacijski
odgovorili na postavljeno pitanje te dalje raspravljali s drugima o postavljenom pitanju. Zamislite
situaciju u kojoj dvojica raspravljaju o pitanju postojanja Boga, gdje jedan tvrdi da Bog postoji misleći
pritom na Boga kao prirodu, a drugi tvrdi da Bog ne postoji misleći pritom na Boga kao na svemogu-
ćeg, sveznajućeg, savršeno dobrog stvoritelja. Može se zaključiti da bi njihova rasprava bila besmisle-
78 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
na i uzaludna75 budući da bi toj raspravi nedostajalo razumijevanje – naime, u ovom slučaju govornici
koji sudjeluju u raspravi iako koriste iste riječi, nemaju isti pojam Boga. Dakle, valja zaključiti kako je
iznimno važan korak u raspravi jasno odrediti koji su osnovni pojmovi rasprave, odnosno na što misli-
mo kada raspravljamo o određenom pitanju. Identicirajući osnovne pojmove, u zadani okvir bilježimo
riječi koje označavaju pojmove. Ponekad su, kao u ovom korištenom primjeru, pojmovi jasni, pa ne
zahtijevaju detaljna određenja. No, nerijetko će rad na određenim tekstovima zahtijevati bilježenje i
denicije osnovnih pojmova budući da oni neće biti jednoznačni ili samorazumljivi.
(a) Primjena okvira na zadani primjer – osnovni pojmovi
Osnovni pojmovi:
Država
Djeca
(4) Argument
Sljedeći element metodološkog okvira za analizu i kritiku za radove rasprave je argument. O tome
što je argument detaljno se pisalo u zasebnom poglavlju ovoga priručnika. Sve znanje koje ste stekli
čitajući to poglavlje koristite kritički čitajući tekst referirajući se na element argument. Ono što do-
datno u ovome kontekstu valja navesti su pitanja koja pomažu u identiciranju argumenta, a to su
Koju tezu autor zastupa? Kako autor opravdava tezu koja se zastupa? Koje razloge zastupanja teze autor
navodi? Što pretpostavlja? Postoje li implicitne pretpostavke autorove pozicije?
Argument je u direktnoj vezi s osnovnom tezom. Naime, osnovna teza je konkluzija argumenta.
Kada postavite pitanje Koju tezu autor zastupa?, tražite osnovnu tezu rada. Ako ste već analizirali
tekst prema elementu osnovna teza – odgovor na to postavljeno pitanje već imate, odnosno već
imate konkluziju argumenta. Sada trebate pronaći premise koje pronalazite postavljajući pitanje
Kako autor opravdava tezu koja se zastupa? ili Koje razloge zastupanja teze autor navodi? Neki razlozi
su eksplicitno dani u tekstu, neki se podrazumijevaju ili su uključeni u eksplicitne premise. Tada
imamo primjer entimema76.
(a) Primjena okvira na zadani primjer – argument
Argument:
P1: Djeca nisu u položaju štititi svoje interese.
P2: Država treba štititi interese onih koji ih nisu u stanju štititi sami.
K: Država treba štititi interese djece.
75 Dakako, rasprava bi bila smislena ukoliko bi oni raspravljali o pojmu Boga, no u ovom primjeru ne radi se o konceptualnoj
analizi Boga.
76 Vidi više str. x.
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 79
Ukoliko se ne bavite lozojom, pa čak niti u tom slučaju, argument ne mora imati strogu formal-
nu logičku strukturu, već je dovoljno, i treba težiti tomu, da se u raspravama argument navodi u
duhu prirodnog jezika i prirodnog (ispravnog) zaključivanja. U tom smislu valja koristiti strukture
rečenica koje upućuju77 na argument i koje se koriste u svakodnevnom rasuđivanju. Takve strukture
rečenica su, primjerice:
Tvrdi se X jer Y i Z.
Na temelju Y i Z zaključuje se da X.
X zato što Y i Z.
Y i Z, dakle X.
Budući da Y i Z, dakle X.78
Argument:
Budući da djeca nisu u položaju štititi svoje interese, a zadaća je i obveza države da štiti intere-
se onih koji ih nisu u stanju štititi sami, može se zaključiti da država treba/ima obvezu štititi
interese djece.
(5) Protuargument
Nadalje, peti element metodološkog okvira za analizu i kritiku za radove rasprave je protuargument.
Već se prije objasnilo u dijelu Za one koji žele znati više (str. 49.) da je termin protuargument usko
povezan s terminima prigovor i protuprimjer. Valja ponoviti ukratko, prigovor je najširi termin i
odnosi se na sve situacije opovrgavanja tvrdnje. Protuargument i protuprimjer se, s druge strane,
odnose na – prvi: opovrgavanje tvrdnje u obliku argumenta; potonji: opovrgavanje tvrdnje u obliku
navođenja primjera.
Kada kritički čitate rad rasprave od vas se zahtijeva da generirate prigovor autorovom argumentu
(odnosno poziciji) na način da taj prigovor iznesete u obliku argumenta. Generiranje protuargu-
menta od vas traži da, osim pronalaska prigovora, prigovor iznesete u obliku argumenta pa time
vježbate konstruiranje argumenata. Kada god je to moguće, prigovor iznesite u obliku argumenta.
Prigovor možete uputiti na dvije razine:
Razina načina zaključivanja – ‘zaključivanje na kojem se temelji rad nije ispravno’ na način da
(i) (deduktivan) argument koji se u radu iznosi nije valjan; (ii) (induktivan) argument koji se
u radu iznosi nije jak; (iii) zaključivanje na kojem se temelji rad počiva na logičkoj pogrešci79.
77 Ali ne nužno. Vidi više u potpoglavlju Argument ili obja šnjenje?
78 X u svim primjerima stoji za konkluziju, a Y i Z za premise.
79 Neke su logičke pogreške odnose na sadržaj, ne na način zaključivanja – primjer ice, ekvivokacija (vidi str. 69.)
80 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
Sadržajna razina – prigovor se iznosi (i) ukazivanjem da određena pretpostavka nije istinita;
(ii) prezentiranjem novog argumenta koji će uključivati negaciju konkluzije argumenta koji
se dovodi u pitanje; (iii) navođenjem primjera.
Misaoni izazov (3)
U ovome će se dijelu, prije upućivanja prigovora tezi o zaštiti djece iz gore navedenog primjera,
navesti mogući oblici upućivanja prigovora određenoj poziciji. Primjeri upućivanja prigovora odre-
đenoj poziciji su sljedeći:
Primjer 1. Autor xy razmatra problem opravdanja oduzimanja slobode pojedincu kao oblik kažnja-
vanja. Pitanje rasprave koje razmatra u svome radu je: Je li opravdano zatvorom kažnjavati pojedince
koji su počinili kazneno djelo? Autor xy zastupa poziciju prema kojoj je mogućnost kažnjavanja poje-
dinaca koji su počinili određeno kazneno djelo zatvorom opravdano. Tezu opravdava na sljedeći na-
čin: Opravdano je ono što smanjuje broj počinitelja kaznenih djela u društvu. Mogućnost odlaska u
zatvor pojedinaca koji su počinili određeno kazneno djelo smanjuje broj počinitelja kaznenih djela.
Dakle, mogućnost odlaska u zatvor je opravdana.
Zapis argumenta:
P1: Opravdano je ono što smanjuje broj počinitelja kaznenih djela u društvu.
P2: Mogućnost odlaska u zatvor pojedinaca koji su počinili određeno kazneno djelo smanjuje
broj počinitelja kaznenih djela.
K: Mogućnost odlaska u zatvor pojedinaca koji su počinili određeno kazneno djelo je opravdana.
Prigovor 1. Na koji se način navedenoj poziciji može prigovoriti? Nakon što ste identicirali te-
meljni argument pozicije, prvo što se razmatra je ispravnost zaključivanja. U ovom slučaju zaključi-
vanje je ispravno pa se ovoj poziciji može prigovoriti samo na sadržajnoj razini – (1) ukazivanjem da
određena pretpostavka nije istinita; (2) prezentiranjem novog argumenta koji će uključivati negaci-
ju konkluzije argumenta koji se dovodi u pitanje; (3) primjerom. U ovom slučaju možemo dovesti u
pitanje istinitost premise Mogućnost odlaska u zatvor pojedinaca koji su počinili određeno kazneno djelo
smanjuje broj počinitelja kaznenih djela. Da bi se istinitost premise dovela u pitanje, mogu se primje-
rice navesti empirijski podaci koji određuju odnos između tipa kažnjavanja i stope kaznenih djela i
prema kojima mogućnost odlaska u zatvor ne smanjuje broj kaznenih djela. Tim bi se empirijskim
podacima, dakle, dovela u pitanje istinitost navedene teze i pozicija bi bila opovrgnuta. U ovom pri-
mjeru iznijeli smo prigovor na sadržajnoj razni ukazivanjem da jedna od pretpostavki nije istinita.
Primjer 2. Autor xy razmatra problem odnosa seksa i ljubavi. Pitanje rasprave na koje u radu poku-
šava odgovoriti je: Je li seks bez ljubavi nemoralan i loš? Autor xy zastupa poziciju prema kojoj je seks
bez ljubavi nemoralan i loš, a tezu opravdava na sljedeći način: Seks bez ljubavi je nemoralan i loš
jer je seks koji je povezan s ljubavlju puniji, humaniji i bolji.
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 81
Zapis argumenta:
P1: Seks koji je povezan s ljubavlju je puniji, humaniji i bolji.
K: Seks bez ljubavi je nemoralan i loš.
Prigovor 2. Na koji se način navedenoj poziciji može prigovoriti? Nakon što ste identicirali temeljni
argument pozicije, prvo što se razmatra je ispravnost zaključivanja. U ovom slučaju zaključivanje nije
ispravno pa se ovoj poziciji može prigovoriti na razini načina zaključivanja. Naime, ako je nešto punije,
humanije i bolje, ne znači da je ovo drugo nemoralno i loše. Ako je x bolji od y, ne znači da je y loš, v
samo da je gori od x-a ili ako je x veći od y, ne znači da je y malen, već samo da je manji od x-a, itd. Ovo
je primjer logičke pogreške non sequitur jer konkluzija ne slijedi iz premisa. Dakle, poziciju valja od-
baciti jer se temelji na logičkoj pogrešci. U ovom primjeru iznijeli smo prigovor na razini zaključivanja
ukazivanjem da argument koji je u temelju pozicije koju zastupa autor xy počiva na logičkoj pogrešci.
Primjer 3. Autor xy razmatra pitanje: Mogu li ribe patiti? Teza koju zastupa je da ribe ne mogu pa-
titi, a tezu opravdava na sljedeći način: Svatko tko ima živčani sustav kao čovjek može patiti. Riba
nema živčani sustav kao čovjek. Dakle, riba ne može patiti.
Zapis argumenta:
P1: Svatko tko ima živčani sustav kao čovjek može patiti.
P2: Riba nema živčani sustav kao čovjek.
K: Riba ne može patiti.
Prigovor 3. Na koji se način navedenoj poziciji može prigovoriti? Nakon što ste identicirali te-
meljni argument pozicije, prvo što se razmatra je ispravnost zaključivanja. U ovom slučaju zaključi-
vanje nije ispravno pa se ovoj poziciji može prigovoriti na razini načina zaključivanja. (Deduktivan)
argument koji se u radu iznosi nije valjan jer možemo zamisliti situaciju u kojoj je istina da svatko
tko ima živčani sustav kao čovjek može patiti i da riba nema živčani sustav kao čovjek, ali da nije
istina da riba ne može patiti. Drugim riječima, možemo zamisliti situaciju u kojoj postoji skup
‘predmeta’ koji pate koji sadrži skup riba i skup ‘predmeta’ koji imaju živčani sustav kao čovjek, a
koji nemaju zajedničke elemente. Grački tu situaciju možemo prikazati na sljedeći način:
Legenda:
Ž- skup “predmeta” koji imaju živčani sustav kao i čovjek
R - skup riba
P - skup “predmeta” koji pate
82 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
Dakle, uvjet valjanosti (ako su sve premise istinite i konkluzija mora biti istinita) nije zadovoljen,
pa argument nije valjan. Budući da argument nije valjan možemo odbaciti poziciju koja se temelji
na tom argumentu. U ovom primjeru iznijeli smo prigovor na razini zaključivanja ukazivanjem da
argument koji je u temelju pozicije koju zastupa autor xy nije valjan.
Primjer 4. Autor xy razmatra pitanje: Postoji li Bog? Teza koju zastupa je da Bog postoji, a tezu
opravdava na sljedeći način: Bog je savršen, apsolutno dobar, svemoguć i sveznajući budući da je
najviše biće. Ako je Bog savršen, onda i postoji jer savršeno i najviše biće ne bi bilo savršeno i najviše
da ne postoji. Iz navedenih razloga, xy zaključuje da Bog postoji.
Zapis argumenta:
P1: Bog je savršen, apsolutno dobar, svemoguć i sveznajući.
P2: Ako je Bog savršen, onda on i postoji.
K: Bog postoji.
Prigovor 4. Na koji se način navedenoj poziciji može prigovoriti? Nakon što ste identicirali te-
meljni argument pozicije, prvo što se razmatra je ispravnost zaključivanja. U ovom slučaju zaključi-
vanje je ispravno – konkluzija slijedi iz premisa na temelju pravila prirodne dedukcije modus ponen-
do ponens80pa se ovoj poziciji ne može prigovoriti na razini načina zaključivanja, već možebitno na
sadržajnoj razini. Prezentirat ćemo novi argument koji će uključivati negaciju konkluzije; drugim
riječima, prezentirat ćemo protuargument: Pretpostavimo da Bog postoji. Ako Bog postoji, onda je
Bog svemoguć, sveznajući i savršeno dobar. Zlo postoji u svijetu. Bog je stvorio sve. Ako je Bog stvo-
rio sve, onda je Bog stvorio zlo. Ako je Bog stvorio zlo, onda Bog nije savršeno dobar. Bog je savrše-
no dobar i Bog nije savršeno dobar je kontradikcija na koju nailazimo u ovom skupu tvrdnji, dakle
prvotnu premisu – Bog postoji, temeljem pravila prirodne dedukcije reductio ad apsurdum81 možemo
odbaciti. Dakle, Bog ne postoji. U ovom primjeru iznijeli smo prigovor na sadržajnoj razini prezen-
tiranjem novog argumenta koji uključuje negaciju konkluzije argumenta koji se dovodi u pitanje.
Primjer 5. Autor xy razmatra pitanje: Postoji li svijet materijalnih predmeta – stabla, cvijeće, kuće,
knjige, ljudska tijela, šibice, mravi...? Teza koju zastupa je da svijet materijalnih predmeta postoji, a
tezu opravdava na sljedeći način: Naša osjetila su pouzdana i daju nam točnu predodžbu o onome
što je izvan nas. Ako vidimo, čujemo, mirišemo, kušamo, diramo materijalne predmete, onda oni
postoje. Vidimo, čujemo, mirišemo, kušamo, diramo predmete. Iz navedenih razloga, xy zaključuje
da svijet materijalnih predmeta postoji.82
80 Vidi potpoglavlje Pravila prirodne dedukcije.
81 Ibid.
82 U lozoji se ova pozicija o postojanju materijalnih predmeta naziva zdravorazumski realizam.
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 83
Zapis argumenta:
P1: Naša osjetila su pouzdana i daju nam točnu prosudbu o onome što je izvan nas.
P2: Ako vidimo, čujemo, mirišemo, kušamo, diramo materijalne predmete, onda oni postoje.
P3: Vidimo, čujemo, mirišemo, kušamo, diramo predmete.
K: Svijet materijalnih predmeta postoji.
Prigovor 5. Na koji se način navedenoj poziciji može prigovoriti? Nakon što smo identicirali te-
meljni argument pozicije, prvo što se razmatra je ispravnost zaključivanja. U ovom slučaju zaklju-
čivanje je ispravno – konkluzija slijedi iz premisa na temelju pravila prirodne dedukcije modus po-
nendo ponens – pa se ovoj poziciji ne može prigovoriti na razini načina zaključivanja, već možebitno
na sadržajnoj razini. U ovom slučaju možemo dovesti u pitanje istinitost premise Naša osjetila su
pouzdana i daju nam točnu prosudbu o onome što je izvan nas. Ako su osjetila pouzdana, onda nas ne
varaju. Ako su osjetila nepouzdana, onda nas varaju. Štap uronjen u vodu nije ravan, a izvan vode
je ravan. Dinja je gorka ako se jede nakon nečeg što je jako slatko, a ako se jede iza nečeg sličnog
okusa, onda je slatka. Ista košulja može u polumraku izgledati plavo, a na svjetlu zeleno. Okrugli
novčić iz određenog kuta izgleda eliptično, itd. Svi navedeni primjeri pokazuju da nas osjetila vara-
ju. Dakle, osjetila nisu pouzdana. Dovođenjem u pitanje istinitost premise opovrgnuli smo poziciju
koju xy zastupa. U ovom primjeru iznijeli smo prigovor na sadržajnoj razni ukazivanjem da jedna
od pretpostavki nije istinita.
Primjer 6. Wilhelm se pita koju boju kose imaju članovi peteročlane obitelji Rauher. Ukoliko pro-
motri koju boju kose imaju, moći će to i zaključiti. Matija ima crvenu kosu. Sara ima crvenu kosu.
Nikola ima crvenu kosu. Goran ima crvenu kosu. Wilhelm, zaključuje, no ne vidjevši petog člana, da
svi članovi peteročlane obitelji Rauher imaju crvenu kosu.
Zapis argumenta:
P1: Matija ima crvenu kosu.
P2: Sara ima crvenu kosu.
P3: Nikola ima crvenu kosu.
P4: Goran ima crvenu kosu.
P5: Matija, Sara, Nikola i Goran su članovi peteročlane obitelji Rauher.
K: Svi članovi obitelji Rauher imaju crvenu kosu.
Prigovor 6. Na koji se način navedenoj ‘poziciji’ može prigovoriti? Nakon što smo identicira-
li temeljni argument ‘pozicije’, prvo što se razmatra je ispravnost zaključivanja. U ovom slučaju
zaključivanje je ispravno konkluzija slijedi iz premisa s velikom vjerojatnošću (primijetite da je
primjer 6. primjer induktivnog argumenta pa konkluzija ne slijedi nužno iz premisa, već s odre-
đenom vjerojatnošću) – pa se ovoj ‘poziciji’ ne može prigovoriti na razini načina zaključivanja, već
možebitno na sadržajnoj razini. U ovom slučaju navođenjem primjera upućujemo prigovor ‘poziciji’.
84 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
‘Poziciju’ prema kojoj Svi članovi obitelji Rauher imaju crvenu kosu možemo opovrgnuli navođenjem
primjera – Hana je član peteročlane obitelji Rauher i nema crvenu, već tamno smeđu kosu. Tim smo
primjerom opovrgnuli tvrdnju da svi članovi obitelji Rauher imaju crvenu kosu. U ovom primjeru
iznijeli smo prigovor na sadržajnoj razni navođenjem primjera.
Kada pokušavate uputiti prigovor određenoj poziciji, tada vaš zadatak nije pronaći jedno točno rješe-
nje. Ponavljamo, kritičko mišljenje je divergentno. Upućivanje prigovora, posebice upućivanje prigo-
vora poziciji na sadržajnoj razini, od vas zahtijeva imaginaciju, kreativnost i odvažnost. Još k tome da
vas ohrabrimo, svakoj se poziciji može uputiti prigovor. I još k tome, svakom prigovoru prigovor, itd.
Kritički čitajući rad kroz perspektivu elementa protuargumenta, postavljate pitanje Što se tezi koja
se zastupa može prigovoriti? Protuargument je reakcija na argument i tezu koja se zastupa u tekstu.
On uključuje proces i rezultat traženja manjkavosti postavljane pozicije (osnovne teze i argumenta)
autorova teksta te razmatranje mogućih postavki koje se suprotstavljaju postavljenoj (osnovnoj)
tezi. Pritom je iznimno važno distancirati se od vlastita mišljenja. Naime, i u slučajevima kada se
slažete s autorovom tezom vaš je zadatak pronaći manjkavosti teze, koju u tom specičnom slučaju
zastupate vi i autor. Drugim riječima, čak i kada se slažete s autorom, generirajte protuargument
budući da ti intelektualni procesi rezultiraju slobodom mišljenja i razvijanjem sposobnosti za sa-
gledavanje problema iz različitih perspektiva. Distanciranje od vlastita mišljenja ili preciznije reče-
no, osobnog gledišta na određeni problem, treba zadržati do elementa (6) metodološkog okvira za
analizu i kritiku koji i jest iznošenje vlastite pozicije. Do elementa (6) postavljen je zahtjev za što
objektivnijim pristupom tekstu.
(a) Primjena okvira na zadani primjer – protuargument
Nakon što ste identicirali temeljni argument pozicije - Budući da djeca nisu u položaju štititi svoje
interese, a zadaća je i obveza države da štiti interese onih koji ih nisu u stanju štititi sami, može se za-
ključiti da država treba/ima obvezu štititi interese djece - prvo što trebate razmotriti je razina načina
zaključivanja. U ovome slučaju zaključivanje je ispravno. Nadalje, razmatramo sadržajnu razinu
argumenta – možemo dovesti u pitanje istinitost premisa ili možemo prezentirati novi argumenta
koji će uključivati negaciju konkluzije argumenta koji se dovodi u pitanje ili možemo navesti pri-
mjer kojim će se pozicija dovesti u pitanje. Donosimo primjer upućivanja prigovora prezentiranjem
novog argumenta koji uključuje negaciju konkluzije argumenta koji se dovodi u pitanje:
Protuargument:
Trebamo poštovati slobodu pojedinca. Sloboda pojedinca uključuje i isključivo pravo roditelja
da odlučuju o tome što je dobro za njihovu djecu. U tom slučaju je uplitanje države u odlu-
čivanje o tome što je dobro za djecu kršenje slobode pojedinca. Prema tome, država ne treba
štititi interese djece.
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 85
(6) Vlastita pozicija
Zaključno, šesti element metodološkog okvira za analizu i kritiku za radove rasprave je vlastita po-
zicija. Koji je vaš stav? Koja je vaša pozicija? Kako vi odgovarate na postavljeno pitanje rasprave? pitanja
su na koja valja odgovoriti kritički čitajući tekst iz aspekta elementa vlastita pozicija. Postavljanje
vlastite pozicije zasigurno je na većoj razini ukoliko prati trostruku strukturu: teza – osnovni poj-
movi – argument. Dakle, nije dovoljno da napišete vaš stav, već stav trebate i opravdati. Elementi
metodološkog okvira za analizu i kritiku (1)-(5), kao što smo već napomenuli, trebaju biti usmjereni
k što objektivnijem pristupu tekstu. Drugim riječima, u analizi elemenata (1)-(5) valja nadići vlastito
subjektivno mišljenje o određenom pitanju rasprave. Dok element (6), vlastita pozicija, uključuje
iskazivanje vašeg osobnog stava o pitanju koje se razmatra. Ovdje, dakle, nudite vlastiti stav o pita-
nju rasprave, no težite tomu da učinite i korak više – budite odvažni i kreirajte vlastito rješenje, stva-
rajte nove koncepte i teorije, grački prikazuje svoje ideje, budite kreativni, originalni, inovativni.
(a) Primjena okvira na zadani primjer – vlastita pozicija
Vlastita pozicija:
Teza: Država treba štititi interese djece.
Osnovni pojmovi: Država, djeca
Argument: Budući da su nezreli pojedinci, djeca ne mogu sama štititi svoje interese. Interese
djece treba štititi onaj tko najobjektivnije i najrazumnije može odlučiti što je dobro za djecu, a
to je država. Prema tome, možemo zaključiti da država treba štititi interese djece.
Vaš rad nakon kritičkog čitanja rada rasprave uz korištenje metodološkog okvira za analizu i kritiku
u cijelosti može83 izgledati ovako:
Kritičko čitanje rada prema
METODOLOŠKOM OKVIRU ZA
ANALIZU I KRITIKU ZA RADOVE RASPRAVE
Osnovna teza
Država treba štititi interese djece.
Kontekstualizacija teze
Brian Barry (1936-2009) je jedan od vodećih suvremenih političkih lozofa. Pred-
stavnik je egalitarnog liberalizma - lozofskog stajališta prema kojem valja štiti
slobodu pojedinca, ali uz poštivanje jednakosti.
83 Govorimo u terminima mogućnosti zato što kritičko čitanje ne rezultira jednim ispravim rješenjem. Sjetite se da smo naveli u
prijašnjim poglavljima kako je kritičko mišljenje divergentno. Iznimno u segmentu određenja osnovne teze, osnovnih pojmova i
argumenta težimo jednom ispravnom rješenju, no ukoliko smatrate da je neka druga tvrdnja autorova osnovna teza, neki drugi
argument način opravdanja te teze i ako to opravdate, to je dovoljno da se vaše rješenje smatra ispravnim.
86 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
Osnovni pojmovi
Država
Djeca
Argument
Budući da djeca nisu u položaju štititi svoje interese, a zadaća je i obveza države
da štiti interese onih koji ih nisu u stanju štititi sami, može se zaključiti da država
treba, odnosno ima obvezu štititi interese djece.
Protuargument
Trebamo poštovati slobodu pojedinca. Sloboda pojedinca uključuje i isključivo pra-
vo roditelja da odlučuju o tome što je dobro za njihovu djecu. U tom slučaju je upli-
tanje države u odlučivanje o tome što je dobro za djecu kršenje slobode pojedinca.
Prema tome, država ne treba štititi interese djece.
Vlastita pozicija
Teza: Država treba štititi interese djece.
Osnovni pojmovi: Država, djeca
Argument: Budući da su nezreli pojedinci, djeca ne mogu sama štiti svoje interese.
Interese djece treba štititi onaj tko najobjektivnije i najrazumnije može odlučiti što
je dobro za djecu, a to je država. Prema tome, možemo zaključiti da država treba
štititi interese djece.
4.1.2. Metodološki okvir za analizu i kritiku za pregledne radove
Metodološki okvir za analizu i kritiku za pregledne radove (MOZAK 2) predstavlja okvir koji se
primjenjuje na pregledne radove prilikom njihove analize i kritike. Pregledni radovi su radovi u
kojima autor dominantno izlaže određenu temu, a naglasak je na davanju informacija čitatelju o
određenoj temi.
Metodološki okvir za analizu i kritiku za
pregledne radove
(MOZAK 2)
1. Tema.
2. Prethodno znanje.
3. Bitne informacije.
4. Razumijevanje.
5. Povezivanje.
6. Primjena.
7. Rasprava.
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 87
Razmotrimo elemente okvira uz postavljanje pomoćnih pitanja primjenom okvira na zadani pri-
mjer – odlomak iz (pismenog84) preglednog rada.
Kognitivne strategije su oruđa koja učenicima olakšavaju učenje i povećavaju vje-
rojatnost uspjeha. Teškoće u učenju često su posljedica nepoznavanja strategija
učenja, uvjeta i načina primjene i motiviranosti za njihovu primjenu. Kognitivne
strategije služe za pripremu informacija za integraciju s postojećim znanjem i
uskladištavanje u dugoročno pamćenje. Tri osnovne kognitivne strategije su:
ponavljanje, elaboracija i organizacija. Ponavljanje. Kod jednostavnih zadata-
ka za upamćivanje pjesme ili glavnih gradova država potrebno je ponavljanje.
Ponavljanje se provodi tihim ili glasnim ponavljanjem informacija. Istraživanja
pokazuju da su česta ponavljanja distribuirana u kraćim periodima ekasnija od
manjeg broja koncentriranih ponavljanja. (...) Strategije ponavljanja za složene
zadatke uključuju glasno čitanje, pravljenje doslovnih bilježaka te podcrtavanje
i označavanje. Ponavljanje pri glasnom čitanju jest ponovni ulaz informacija dok
sebe slušamo dok čitamo. Podcrtavanje je korisna strategija jer omogućava brzo
pronalaženje i pregledavanje važnih informacija u tekstu. Dakle, naglasak je na
podcrtavanju samo važnih informacija jer podvlačenje nebitnog smanjuje doziv
važnih informacija. (...) (Kolić-Vehovec, 1998, str. 40.-41.)
(1) Tema
Prvi element metodološkog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove je tema. Pitanje na koje
valja odgovoriti je Koja se tema u radu izlaže? O čemu se u radu govori? Element tema je iznimno važan
zato što se na taj način pokušava na jasan i sažet način iskazati što se u radu razmatra. Važno je,
prema tome, temu izložiti jasno i sažeto.
(a) Primjena okvira na zadani primjer – tema
Tema:
Kognitivne strategije (ponavljanje, elaboracija, organizacija) kao oruđa olakšavanja učenja s po-
sebnim naglaskom na ponavljanje.
(2) Prethodno znanje
Drugi element metodološkog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove je prethodno znanje.
Pitanje na koje valja odgovoriti je Što o temi koja se u radu izlaže već znate? Velika važnost elementa
prethodnog znanja očituje se u činjenici da se novo znanje koje se nadograđuje na staro ili prethodno
znanje, lakše uči i sporije zaboravlja. Ukoliko se u procesu učenja, prije usvajanja novih informa-
cija, ‘dozovu’ informacije koje o određenoj temi već posjedujemo, usvajanje novih informacija bit
će lakše i brže, a njihovo zadržavanje u pamćenju dugotrajnije. U literaturi se ovaj proces ‘doziva’
84 Kritički pristup usmenom radu je istovjetan. R azlika je samo u načinu kojim 'primatelj' informacija 'prima' informacije –
čitajući ili slušajući.
88 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
informacija pohranjenih u dugoročnom pamćenju naziva evokacija čija se svrhovitost prepoznaje
u (i) određenju procesa učenja kao procesa povezivanja novog s onim što se već zna i razumije; (ii)
određenju procesa učenja kao aktivnog procesa u kojem je učenik/student aktivan sudionik u proce-
su usvajanja znanja, vještina i navika, a ne samo pasivan primatelj. (Steele, J. et al., 2001)
(a) Primjena okvira na zadani primjer – prethodno znanje
Prethodno znanje:
Iz iskustva vlastita učenja: (i) strategije koje pomažu u učenju su glasno čitanje, podcrtavanje
teksta, pravljenje bilježaka; (ii) učenje prema sistemu ponavljanje manjeg dijela gradiva – pauza –
ponavljanje gradiva je ekasnije od uzastopnog dugotrajnog ponavljanja gradiva.
(3) Bitne informacije
Sljedeći element metodološkog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove su bitne informacije. Pi-
tanje na koje valja odgovoriti je Koje bitne informacije o postavljenoj temi valja usvojiti? Iznimno je važno
istaknuti i ‘mehanički pamtiti’ samo bitne informacije. Element bitne informacije je element gdje je
‘na snazi’ reproduktivno mišljenje budući da se informacije zapravo ne propituju, već se reproduciraju
na način iskazan u tekstu. Drugim riječima, bitne informacije na kojima se temelji tekst se ne dovode
u pitanje, već ih se usvaja kao važne podatke koje valja (mehanički) upamtiti. Reproduktivni pristup
tekstu, na kojem se temelji tradicionalna nastava u žarištu ‘stare škole’ iscrpljuje se u elementu bitne
informacije, uz napomenu da se u reproduktivnom pristupu tekstu gotovo većina informacija iz teksta
smatra ‘bitnima’. S druge strane, kritički pristup tekstu, iako u ovom elementu zahtijeva reprodukciju,
podrazumijeva razvijanje vještina razlikovanja bitnih od nebitnih/posrednih informacija te isticanje
i usvajanje samo bitnih. Pritom se na temeljima ‘usvojenih’ bitnih informacija grade strukture sadr-
žaja kroz aktivnosti razumijevanja i povezivanja, ne reproduciranja. K tome, iako se bitne informacije
usvajaju bez propitivanja i na neki način reproduciraju prilikom analize i kritike iz aspekta elementa
(2) metodološkog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove, u daljnjim razmatranjima (element
(7) metodološkog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove) poželjno je postavljati pitanja Stoji li
x (bitna informacija 1)? Stoji li y (bitna informacija 2)?, itd. i na taj način otvarati raspravu o određenom
području. Rasprava i postavljanje pitanja, naime, omogućavaju napredak i rast.
(a) Primjena okvira na zadani primjer – bitne informacije
Bitne informacije:
Kognitivne strategije su oruđa, instrumenti koji učenicima olakšavaju učenje.
Kognitivne strategije su: ponavljanje, elaboracija, organizacija.
Strategije ponavljanja za jednostavnije zadatke: tiho ili glasno ponavljanje informacija.
Strategije ponavljanja za složenije zadatke: glasno čitanje, doslovne bilješke, podcrtavanje,
označavanje.
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 89
(4) Razumijevanje
Nadalje, četvrti element metodološkog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove je razumijeva-
nje. Element razumijevanje od vas traži da objasnite, sumirate, parafrazirate, interpretirajte ‘svojim
riječima’ informacije iz rada. Nakon što pročitate cjeloviti tekst, odredite temu rada, ‘dozovete’
prethodno znanje i istaknete bitne informacije, cjeloviti tekst trebate ‘prepričati’. Ključno je, dakle,
parafraziranje teksta kojim se izbjegava reprodukcija ili mehaničko ponavljanje pročitanog. Da biste
tekst mogli parafrazirati, morate ga razumjeti, a razumijevanje je temeljno za (duže i lakše) zapam-
ćivanje i korištenje informacija. Prilikom parafraziranja, pomognite si sintagmom drugim riječima.
Dobro parafraziranje je ono u kojem ‘druge riječi’ zahvaćaju osnovne odrednice originalnog teksta.
(Foundation for Critical inking) Primjerice, nastojite li parafrazirati sljedeći odlomak teksta:
Teško je odrediti precizan datum nastanka te kulture moći koja je povela rat pro-
tiv prirode, ali neki će početak tog nerazumijevanja i neprijateljstva potražiti već
u 16. i 17. stoljeću. Prvo, s baconovskim naputkom o potrebi kroćenja prirode i
‘oblikovanju prirode na nakovnju’ te kartezijanskim odvajanjem prirode od čovje-
ka, pri čemu bi čovjek trebao ‘vladati’ i ‘upravljati’ prirodom kao nečim Drugim.
(...) Kao vodeća paradigma ekonomskog rasta misao o prirodnim resursima kao
nepovezanim i izoliranim elementima koje se može nekontrolirano oblikovati
na nakovnju bez ugrožavanja cijelog sustava zadržavala se sve do 70-ih godina
prošlog stoljeća. Tada se sve više počinje upozoravati na preteški konzumerizam
građana zapadnih visokoindustrijaliziranih zemalja, kratkovidnu zaluđenost
progresom i materijalno-ekonomskim rastom, neizdrživ pritisak potrošačkog
društva na okoliš i Zemlju, što kasnije rezultira zagađenim i manje kvalitetnim
životnim prostorom, bolestima, siromaštvom i, kako kaže Reusswig (1993.), ‘sa-
mopropadanjem društva’. Počinju se spominjati ‘granice rasta’ (Meadows i sur.,
1973.), odnosno nagovješćuje se kriza resursa, razgolićuju se ‘mitovi napretka’
(Kalanj, 1994.) (...) Negdje u to vrijeme inauguriran je novi termin koji je trebao,
ne zaustaviti, već kvalitativno preusmjeriti zahuktalu mašinu postratnog gospo-
darskog rasta i razvoja. U Stockholmu 1972. godine, na prvoj UN-ovoj konferen-
ciji o okolišu i razvoju, zagovarala se nužnost etike koja bi pomirila gospodarski
rast i zaštitu okoliša, a kao rješenje za sve veće uništavanje prirode te siromaštvo
i ljudsku bijedu dobili smo koncept održivog razvoja. (Šimleša, 2003, str. 403.)
pročitajte tekst i nakon toga započnite parafraziranje sintagmom drugim riječima, .... i krenite
izlagati ono što je autor napisao u tekstu, ali ‘svojim riječima’:
Drugim riječima, precizan datum nastanka kulture moći čovjeka nad prirodom
teško je odrediti. Počeci ‘rata protiv prirode’ vezuju se uz 16. i 17. stoljeće i to uz
mislioce Bacona i Descartesa. Bacon je govorio o potrebi kroćenja prirode i ‘obliko-
vanju prirode na nakovnju’, a Descartes o odvajanju prirode od čovjeka prilikom
kojeg čovjek vlada i upravlja. ‘Rat protiv prirode’ vodio se sve do 70-ih godina
prošlog stoljeća. Tada se počelo upozoravati na pretjerani konzumerizam građa-
na zapadnih visokoindustrijaliziranih zemalja, redukciju pojma razvoja samo na
materijalno-ekonomski rast i pritisak potrošačkog društva na okoliš i Zemlju jer
90 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
je sve navedeno dovelo do zagađenog i manje kvalitetnog životnog prostora, si-
romaštva i bolesti. U tom kontekstu počinju se spominjati granice rasta i kriza
resursa te se na prvoj UN-ovoj konferenciji o okolišu i razvoju (Stockholm, 1972)
oblikuje novi termin ‘održivi razvoj’ kojim se sve do danas nastoji pomiriti gospo-
darski rast i zaštita okoliša.
(a) Primjena okvira na zadani primjer – razumijevanje
Razumijevanje:
Kognitivne strategije su metode pomoću kojih učenici lakše uče i povećavaju vjerojatnost za
uspjeh. Postoje tri kognitivne strategije: ponavljanje, elaboracija i organizacija. Kognitivna stra-
tegija ponavljanja uključuje (i) za jednostavne zadatke (primjerice85: učenje pjesmice napamet,
učenje tablice množenja, zapamćivanje godina važnih povijesnih događaja): tiho ili glasno po-
navljanje distribuirano u kraće periode; (ii) za složene zadatke (primjerice: učenje opsežnijeg
gradiva iz povijesti): glasno čitanje, pravljenje doslovnih bilježaka i podcrtavanje. Ova kognitiv-
na strategija zahtijeva razlikovanje bitnih od nebitnih informacija.
(5) Povezivanje
Peti element metodološkog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove je povezivanje. Pitanje
na koje valja odgovoriti je Na koja se sve područja/discipline tema odnosi? Povezivanje uključuje, osim
interdisciplinarnosti, i element prethodnog znanja gdje se zahtijeva da se staro/prethodno zna-
nje poveže s novim. Povezivanje iz aspekta prethodnog znanja je objašnjeno u elementu prethodno
znanje metodološkog okvira. Povezivanje iz aspekta interdisciplinarnosti još valja objasniti. Ono je
iznimno važno jer se na taj način informacije iz jednog područja prenose i koriste i u nekom drugom
području. U tom kontekstu informacije se promatraju iz različitih gledišta/pozicija/područja/disci-
plina te se na taj način stvara kompleksna slika zbilje povezivanjem različitih disciplina. Poveziva-
njem informacija i njihovim sagledavanjem iz različitih perspektiva stvaraju se preduvjeti za lakše
zapamćivanje i teže zaboravljanje informacija.
(a) Primjena okvira na zadani primjer – povezivanje
Povezivanje:
Tema Kognitivne strategije (ponavljanje, elaboracija, organizacija) kao oruđa olakšavanja učenja s
posebnim naglaskom na ponavljanje odnosi se na područje edukacijske psihologije i didaktike.
(6) Primjena
Šesti element metodološkog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove je primjena. Pitanja na
85 Pokušajte dati vaš primjer.
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 91
koje valja odgovoriti je Gdje se i kako znanje stečeno u ovom radu može primijeniti? Kako vam znanje ste-
čeno u ovom radu može pomoći u (budućoj) profesiji? Kako vam znanje stečeno u ovom radu može pomoći
u svakodnevnom životu? Primjenom, naučene informacije postaju korisne i uporabljive, povezane sa
svakodnevnim životom, a time se povećava razumijevanje i značaj naučenog.
(a) Primjena okvira na zadani primjer – primjena
Primjena:
Znanje o kognitivnim strategijama trebaju primjenjivati nastavnici (učiti učenike kognitivnim
strategijama, poticati učenike da koriste kognitivne strategije prilikom učenja, itd.), ali i svaki
pojedinac prilikom učenja. Kao pedagogu, znanje iz kognitivnih strategija može mi pomoći na
način da u svojoj budućoj školi organiziram radionice za učenike na temu kognitivne strategije
te, naravno, prilikom mog vlastitog učenja.
(7) Rasprava
Konačno, sedmi element metodološkog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove je rasprava.
Pitanja na koja valja odgovoriti su Koje su bitne informacije u tekstu i možemo li ih dovesti u pitanje? Koje
je pitanje rasprave (ukoliko ga u tekstu nema, postavite ga sami)? Koji je vaš stav? Koje je opravdanje vašeg
stava? Generiranjem pitanja rasprave, problematiziranjem o određenoj temi i postavljanjem problema
otvara se mogućnost za (i) donošenje rješenja; a time i (ii) poboljšanje i razvoj postojećeg stanja stvari.
(a) Primjena okvira na zadani primjer – rasprava
Rasprava:
Pitanje rasprave: Uče li učenici u školi u zadovoljavajućoj mjeri kako učiti?
Moj stav: Smatram da učenici u školi ne uče kako učiti u zadovoljavajućoj mjeri zato što je uče-
nje u školama gotovo isključivo usredotočeno na učenje sadržaja. U prilog tome isto tako govori
neuspjeh učenika u školi, brojne teškoće učenika u učenju, veliki broj učenika koji odlaze na
privatne instrukcije jer ne znaju kako učiti, učenikov doživljaj učenja kao mučenja, a ne zado-
voljstva i istinske ljudske potrebe.
Kritičko čitanje rada prema
METODOLOŠKOM OKVIRU ZA
ANALIZU I KRITIKU ZA PREGLEDNE RADOVE
Tema
Kognitivne strategije (ponavljanje, elaboracija, organizacija) kao oruđa olakšavanja
učenja s posebnim naglaskom na ponavljanje.
92 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
Prethodno znanje
Iz iskustva vlastita učenja: (i) strategije koje pomažu u učenju su glasno čitanje,
podcrtavanje teksta, pravljenje bilježaka; (ii) učenje prema sistemu ponavljanje ma-
njeg dijela gradiva – pauza – ponavljanje gradiva je ekasnije od uzastopnog dugotraj-
nog ponavljanja gradiva.
Bitne informacije
Kognitivne strategije su oruđa, instrumenti koji učenicima olakšavaju učenje.
Kognitivne strategije su: ponavljanje, elaboracija, organizacija.
Strategije ponavljanja za jednostavnije zadatke: tiho ili glasno ponavljanje
informacija.
Strategije ponavljanja za složenije zadatke: glasno čitanje, doslovne bilješke, podcr-
tavanje, označavanje.
Razumijevanje
Kognitivne strategije su metode pomoću kojih učenici lakše uče i povećavaju vje-
rojatnost za uspjeh. Postoje tri kognitivne strategije: ponavljanje, elaboracija i or-
ganizacija. Kognitivna strategija ponavljanja uključuje (i) za jednostavne zadatke
(primjerice: učenje pjesmice napamet, učenje tablice množenja, zapamćivanje go-
dina važnih povijesnih događaja): tiho ili glasno ponavljanje distribuirano u kraće
periode; (ii) za složene zadatke (primjerice: učenje opsežnijeg gradiva iz povijesti):
glasno čitanje, pravljenje doslovnih bilježaka i podcrtavanje. Ova kognitivna strate-
gija zahtijeva razlikovanje bitnih od nebitnih informacija.
Povezivanje
Tema Kognitivne strategije (ponavljanje, elaboracija, organizacija) kao oruđa olakšava-
nja učenja s posebnim naglaskom na ponavljanje odnosi se na područje edukacijske
psihologije i didaktike.
Primjena
Znanje o kognitivnim strategijama trebaju primjenjivati nastavnici (učiti učenike
kognitivnim strategijama, poticati učenike da koriste kognitivne strategije prilikom
učenja, itd.), ali i svaki pojedinac prilikom učenja. Kao pedagogu, znanje iz kogni-
tivnih strategija može mi pomoći na način da u svojoj budućoj školi organiziram
radionice za učenike na temu kognitivne strategije te, naravno, prilikom mog vla-
stitog učenja.
Rasprava
Pitanje rasprave: Uče li učenici u školi u zadovoljavajućoj mjeri kako učiti?
Moj stav: Smatram da učenici u školi ne uče kako učiti u zadovoljavajućoj mjeri.
Razlozi za: Usredotočenost na učenje sadržaja, ne učenje učenja. U prilog tome
govori neuspjeh učenika u školi, teškoće u učenju, učenje kao mučenje, ne zado-
voljstvo i čovjekova potreba.
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 93
4.1.3.Metodološki okvir za analizu i kritiku za radove o rezultatima istraživanja
Metodološki okvir za analizu i kritiku za radove o rezultatima istraživanja (MOZAK 3) predstavlja
okvir koji se primjenjuje na radove o rezultatima istraživanja prilikom njihove analize i kritike. Ra-
dovi o rezultatima istraživanja su radovi u kojima autor dominantno iznosi rezultate istraživanja, a
naglasak stavlja na nove spoznaje u određenom području.
Metodološki okvir za analizu i kritiku
za radove o rezultatima istraživanja
(MOZAK 3)
1. Tema.
2. Prethodno znanje.
3. Bitne informacije.
4. Razumijevanje.
5. Metodologija i rezultati istraživanja.
6. Povezivanje.
7. Primjena.
8. Rasprava.
Razmotrimo elemente okvira uz postavljanje pomoćnih pitanja primjenom okvira na zadani pri-
mjer (odlomak iz (pismenog86) rada o rezultatima istraživanja).
U teorijskom dijelu rada daje se prikaz različitih pristupa i denicija održivog
razvoja, analizira se uloga visokoškolskih institucija u promicanju ideje održivog
razvoja i izloženi su rezultati dosadašnjih istraživanja koja se bave socijalno-eko-
loškom problematikom. U empirijskom dijelu rada izlažu se rezultati pilot istra-
živanja provedenog na Sveučilištu u Rijeci (2007.) na uzorku od 105 studenata.
(Rončević, Ledić, Ćulum, 2008, str. 62.) Cilj istraživanja je ispitati informiranost
i razumijevanje koncepta održivog razvoja, kao i stavove i ponašanje povezane s
nekim aspektima tog koncepta. Glavna pretpostavka istraživanja je da ispitanici
slabo poznaju koncept održivog razvoja, da ga prvenstveno ili u potpunosti iden-
ticiraju s područjem zaštite okoliša te da, kao posljedica, njihovi stavovi i život-
ne navike ne daju garancije za potreban pristup ovome području. Istraživanje je
potvrdilo početnu pretpostavku istraživanja. (Rončević, Ledić, Ćulum, 2008, str.
67.) (...) Ispitanici slabo poznaju koncept održivog razvoja i većina ga identi-
cira sa zaštitom okoliša. Naime, u odgovorima ispitanika dominira odgovor „ne
znam“, čak 41,6%, a gotovo četvrtina ga povezuje s odnosom prema okolišu i pri-
86 Kritički pristup usmenom radu je istovjetan. Razlika je samo u načinu kojim 'primatelj' informacija 'prima' informacije –
čitajući ili slušajući.
94 Kritičko mišljenje: Priručnik kritičko g mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
rodi. Jedanaest odgovora svrstano je u kategoriju „ostalo“, a kako njihov sadržaj
uglavnom ukazuje na nepoznavanje koncepta održivog razvoja, u konačnici se za-
ključuje kako više od polovice anketiranih uopće ne poznaje ili slabo poznaje kon-
cept održivog razvoja. Iako ispitanici iskazuju svjesnost o posljedicama vlastitog
ponašanja na deklarativnoj razini, njihove navike i ponašanje nisu konzistentni,
čime se ne daje garancija za potreban pristup ovom području. Ispitanici na prvom
mjestu navode kako informacije o održivom razvoju primarno dobivaju iz medija,
tek nešto više od polovice anketiranih. (Rončević, Ledić, Ćulum, 2008, str. 72.)
Budući da se metodološki okvir za analizu i kritiku za radove o rezultatima istraživanja samo u
jednom elementu razlikuje od metodološkog okvira za pregledne radove, razmotrit će se samo taj
‘razlikovni element’ – metodologija i rezultati istraživanja.
(5) Metodologija i rezultati istraživanja
Peti element metodološkog okvira za analizu i kritiku za radove o rezultatima istraživanja je meto-
dologija i rezultati istraživanja. Pitanja na koje valja odgovoriti su Koje se istraživačko pitanje u radu
postavlja? Koja se metodološka paradigma i