BookPDF Available

ZBORNIK RADOVA Znanstveno-stručni skup ZNANOST-DUHOVNOST-ODGOVORNOST (Bijakovići-Međugorje, 27. 9. 2014)

Authors:

Abstract

Povodom pete obljetnice rada Fakulteta društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Sveučilište Hercegovina, i 70 godina života njegova utemeljitelja, prof. dr. Milenka Brkića, u Bijakovićima, u zgradi Fakulteta, 27. rujna 2014. godine održan je znanstveno-stručni skup pod nazivom ZNANOST-DUHOVNOST-ODGOVORNOST. Ideja za organizaciju skupa došla je od djelatnika, znanstvenika i stručnjaka, koji rade, razvijaju se i afirmiraju na spomenutome Fakultetu. Motivacija za održavanje skupa bila je ukazivanje na potencijale i mogućnosti privatnih i javnih institucija visokog obrazovanja koje se bave istraživanjima i unaprjeđenjem znanstvenog rada uopće, a posebice u znanstvenim područjima za koje su te ustanove licencirane. Skup ZNANOST-DUHOVNOST-ODGOVORNOST usmjeren je i na prikaz istraživanja u području društvenih, humanističkih i prirodnih znanosti, koje se izučavaju na Fakultetu društvenih znanosti dr. Milenka Brkića. Osim toga, znanstveni skup za cilj je imao i tematsko usmjeravanje i razmjenu iskustava među nastavnicima, suradnicima i studentima istih i srodnih fakulteta i znanstvenih područja iz zemlje i regije. U radu znanstvenoga skupa sudjelovalo je 38 znanstvenika, istraživača i stručnjaka iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine. Objavljeni su svi u roku dostavljeni radovi, bez obzira jesu li autori sami izložili svoje radove na skupu ili je to u njihovo ime učinio netko drugi. Želju organizatora skupa, a ta je da i dalje razvijamo znanost i znanstvena istraživanja svijeta u kojemu živimo, promičemo duhovnost i duhovna razumijevanja stvarnosti u kojoj se nalazimo, te zagovaramo i uspostavljamo odgovornost i akademski kredibilitet, posebice tamo gdje najviše nedostaju, pretačemo u stranice ovog zbornika radova kojima ćete se, uvjereni smo, znanstveno obogatiti, duhovno izgraditi i odgovorno koristiti.
ZNANOST-DUHOVNOST-ODGOVORNOST
Bijakovići - Međugorje, 27. rujna 2014.
Povodom 70 godina života prof. dr. sc. Milenka Brkića i
5. obljetnice rada Fakulteta u Bijakovićima – Međugorju
Zbornik radova
znanstveno-stručni skup
Nakladnik
SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA
Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića - Bijakovići - Međugorje, 2015.
Za nakladnika
prof. ddr. sc. Milenko Kundačina, v.d. rektora
Zbornik radova
Znanstveno-stručni skup ZNANOST-DUHOVNOST-ODGOVORNOST
Bijakovići - Međugorje, 27. rujna 2014.
Uredništvo
Drago Martinović, Marko-Antonio Brkić, Katarina Lasić
Programski odbor skupa
prof. ddr. sc. Milenko Kunadačina, prof. dr. sc. Dragutin Gutić, prof. dr. sc. Ivan Markešić, prof. dr. sc. Ivica
Radovanović, prof. dr. sc. Ivo Lučić, prof. dr. sc. Jasna Bogdanović Čurić, prof. dr. sc. Josip Ivanović, prof. dr.
sc. Marinko Pejić, prof. dr. sc. Milenko Brkić, prof. dr. sc. Mira Oberman-Babić, prof. dr. sc. Miroslav Prstačić,
prof. dr. sc. Rek Šećibović , prof. dr. sc. Sadeta Zečić, prof. dr. sc. Tihomir Luković, prof. dr. sc. Vitomir
Grbavac, doc. dr. sc. Ahmet Šantić, doc. dr. sc. Anton Celin, doc. dr. sc. Antonija Krtalić, doc. dr. sc. Azra
Peterschik, doc. dr. sc. Edita Đapo, doc. dr. sc. Hrvoje Vojković, doc. dr. sc. Ivan Matković, doc. dr. sc. Marija
Bilić, doc. dr. sc. Marijana Šećibović, doc. dr. sc. Patricia Zanketić, doc. dr. sc. Radenko Udovičić, doc. dr. sc.
Simo Bozalo, doc. dr. sc. Stanislav Nakić, doc. dr. sc. Tamara Efendić Spahić, doc. dr. sc. Višnja Bukvić, doc.
dr. sc. Žarko Bilić, doc. Dragana Nuić-Vučković, doc. Vladimir Marković, dr. sc. Často Čuljak.
Organizacijski odbor skupa
doc. dr. sc. Bernadica Milićević, doc. dr. sc. Drago Martinović, doc. dr. sc. Edin Mujkanović, doc. dr. sc.
Marija Jović, mr. sc. Marko Antonio Brkić, Jelena Kuzman Katica, dipl. ing, Katarina Lasić, mag.
Gračko i likovno oblikovanje
Divina Proportion Design studio - Međugorje
Tisak
Print Team d.o.o. - Mostar
Broj otiskanih primjeraka
150
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
001:3/5](063)(082)
ZNANSTVENO-stručni skup Znanost, duhovnost,
odgovornost (2014 ; Međugorje)
 Zbornik radova / Znanstveno-stručni skup
Znanost, duhovnost, odgovornost, Bijakovići -
Međugorje, 27. rujna 2014. ; uredili Drago
Martinović, Marko-Antonio Brkić, Katarina Lasić. -
Međugorje : Fakultet društvenih znanosti „dr.
Milenka Brkića“, 2015. - 513 str. : ilustr. ; 24 cm
Bibliograja uz svaki rad.
ISBN 978-9926-412-00-5
1. Martinović, Drago
COBISS.BH-ID 22304518
ZNANOST-DUHOVNOST-ODGOVORNOST
Bijakovići-Međugorje, 27. rujna 2014.
SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA
Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića
Uredili
Dr. sc. Drago Martinović
Mr. sc. Marko-Antonio Brkić
Katarina Lasić, mag.
Bijakovići - Međugorje, 2015.
Zbornik radova
znanstveno-stručni skup
KAZALO
PREDGOVOR
• PROLOG - Prstačić, Miroslav, PROMIŠLJANJA O EKOLOŠKO
HOLISTIČKOM PRISTUPU U EDUKACIJI, LIJEČENJU I REHABIL-
ITACIJI
• Simović, N. Miodrag i Jovašević, Dragan, RAZVOJ NAUČNE MISLI
O DRUŠTVENOJ REAKCIJI NA KRIMINALITET
• Bogdanović-Čurić Jasna i Čolaković, Radomir, RELACIJE IZMEĐU
RELIGIOZNOSTI I ANKSIOZNOSTI KOD MLADIH
• Mrvica-Mađarac, Sandra i Guzovski, Marina i Ćurić, Ivana, GRAD
VUKOVAR KAO TURISTIČKA DESTINACIJA
• Galić, Jelica, VALORIZACIJA TURISTIČKOG POTENCIJALA
OPĆINE ŠIROKI BRIJEG KAO POLAZNA OSNOVA TURISTIČKOG
RAZVOJA
• Kundačina, Milenko i Ilić, Marina, VISOKO OBRAZOVANJE I
GLOBALIZACIJA
• Šećibović, Marijana, ISTINA I LAŽI O AKADEMSKOJ ZAJEDNICI
BOSNE I HERCEGOVINE
• Babić, Ivana i Šitum, Silvia, ORGANIZACIJSKA ODANOST
ZAPOSLENIKA PRIVATNOG SVEUČILIŠTA - PREDIKTOR RADNE
UČINKOVITOSTI
• Jelica, Stjepan, ISKUSTVA PRIMJENE FELDENKRAIS METODE
U RADU S DJECOM SA KONGENITALNIM SENZOMOTORNIM
TEŠKOĆAMA
• Mujkanović, Edin i Zečić, Sadeta, PRISTUPI U RADU S DJECOM S
POTEŠKOĆAMA U RAZVOJU
• Grbavac, Jacinta i Grbavac, Vitomir i Krtalić, Antonija, POJAVA
DRUŠTVENIH MREŽA KAO NOVOG GLOBALNOG KOMUNIKACI-
JSKOG FENOMENA
• Martinović, Drago, ULOGA LOKALNIH MEDIJA U POVEĆANJU
SUDJELOVANJA GRAĐANA U KREIRANJU JAVNIH POLITIKA
NA LOKALNOJ RAZINI
• Babli, Dajana, MIROTVORNI ODGOJ SIGURNI, JAKI I SLOBODNI
UČENICI
• Nakić, Stanislav, UPRAVLJANJE POTRAŽNJOM KROZ
CJENOVNE STRATEGIJE NA TRŽIŠTU OSIGURANJA
• Zečić, Memnun, ULOGA MENADŽMENTA U TURIZMU I HO-
TELIJERSTVU
11
9
19
39
63
79
113
97
131
149
167
183
223
205
239
253
• Polegubić, Filip, ELEMENTI FRANJEVAČKE DUHOVNOSTI U
FUNKCIJI ODGOJA
• Markešić, Ivan, KAKO UTVRDITI POSTOJANJE NADNARAVNOG?
JESU LI TZV. “MEĐUGORSKA UKAZANJA” KAZIVANJA (U)TE-
MELJENA NA ISTINI ILI SU “DRUŠTVENO KONSTRUIRANA”?
• Stipanović, Branka i Smoljić, Hrvoje, ZADOVOLJSTVO POSJE-
TITELJA MANIFESTACIJOM SREDNJOVJEKOVNI FESTIVAL U
TROGIRU (03.-05.05.2013.)
• Ristic, Zarko i Ristic, Kristijan, EKONOMSKA VREDNOST LJUD-
SKOG KAPITALA I MENADŽMENT ZANJA
• Talić, Ivka, LJUDSKI KAPITAL KAO POLAZNA OSNOVA U PRO-
JEKTIRANJU STRATEŠKE VIZIJE ORGANIZACIJE
• Bandur, Miodrag, ANALIZA ZAOKUPLJENOSTI POSLOM PRED-
STAVNIKA PRODAJE NEKRETNINA
• Jović, Marija, UNDERSTANDING THE CONCEPT OF INFORMA-
TION LITERACY STUDENTS - FOR EXAMPLE, THE CITY LIBRARY
“DON MIHOVIL PAVLINOVIC” IMOTSKI
• Karamehmedović, Deša, UTJECAJ UNESCO-a NA UNAPRJEDEN-
JE KULTURNOG TURIZMA OČUVANJEM KULTURNE BAŠTINE
• Karin, Domagoj, MOGUĆNOSTI PRIMJENE I OGRANIČENJA
PORTFOLIO MODELA U ORGANIZACIJAMA TRANZICIJSKOG
GOSPODARSTVA
• Matić, Daniela, UČINKOVITOST SUVREMENIH METODA POUČA-
VANJA ENGLESKOG JEZIKA U OSNOVNOJ ŠKOLI
• Babić, Ivana i Dugandžić, Marina, ODGOJNO POŽELJNE VRIJED-
NOSTI MLADIH U PROCESU DRUŠTVENIH PROMJENA
• Zečić, Sadeta i Barišić, Ana-Marija i Rudan, Dragana, CENTAR ZA
ISTRAŽIVANJE I EDUKACIJSKU IZOBRAZBU U ULOZI ZNANOSTI
I ODGOVORNOSTI
• Kordić, Zdravko, USTAVNOST I ZAKONITOST U PROCESIMA
DEMOKRATIZACIJE
• Čekrlija, Saša, MOŽEMO LI BITI SRETNIJE DRUŠTVO
• Stipanović, Branka, MOTIVES OF PARTICIPANTS OF RELIGIOUS
TOURISM IN THE PARISHES OF MEDJUGORJE, SINJ AND BLIZ-
NA GORNJA
• Delić, Zlatan, SOCIOLOGIJA ZNANOSTI I DRUŠTVENA ODGOVO-
RNOST: INTERDISCIPLINARNI FRONETIČKI PRISTUP
269
291
313
325
339
357
373
385
403
423
441
453
467
475
483
497
9
PREDGOVOR
Povodom pete obljetnice rada Fakulteta društvenih
znanosti dr. Milenka Brkića, Sveučilište Hercegovina, i 70 godi-
na života njegova utemeljitelja, prof. dr. Milenka Brkića, u Bi-
jakovićima, u zgradi Fakulteta, 27. rujna 2014. godine održan
je znanstveno-stručni skup pod nazivom ZNANOST-DUHOV-
NOST-ODGOVORNOST.
Ideja za organizaciju skupa došla je od djelatnika,
znanstvenika i stručnjaka, koji rade, razvijaju se i armiraju na
spomenutome Fakultetu. Motivacija za održavanje skupa bila je
ukazivanje na potencijale i mogućnosti privatnih i javnih insti-
tucija visokog obrazovanja koje se bave istraživanjima i unapr-
jeđenjem znanstvenog rada uopće, a posebice u znanstvenim
područjima za koje su te ustanove licencirane.
Skup ZNANOST-DUHOVNOST-ODGOVORNOST
usmjeren je i na prikaz istraživanja u području društvenih, hu-
manističkih i prirodnih znanosti, koje se izučavaju na Fakultetu
društvenih znanosti dr. Milenka Brkića. Osim toga, znanstveni
skup za cilj je imao i tematsko usmjeravanje i razmjenu iskustava
među nastavnicima, suradnicima i studentima istih i srodnih
fakulteta i znanstvenih područja iz zemlje i regije.
U radu znanstvenoga skupa sudjelovalo je 38 znanst-
venika, istraživača i stručnjaka iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Her-
cegovine. Objavljeni su svi u roku dostavljeni radovi, bez obzira
jesu li autori sami izložili svoje radove na skupu ili je to u njihovo
ime učinio netko drugi.
Želju organizatora skupa, a ta je da i dalje razvijamo
znanost i znanstvena istraživanja svijeta u kojemu živimo,
promičemo duhovnost i duhovna razumijevanja stvarnosti u
kojoj se nalazimo, te zagovaramo i uspostavljamo odgovornost
i akademski kredibilitet, posebice tamo gdje najviše nedostaju,
pretačemo u stranice ovog zbornika radova kojima ćete se, uv-
jereni smo, znanstveno obogatiti, duhovno izgraditi i odgovorno
koristiti.
Uredništvo
11
PROMIŠLJANJA O EKOLOŠKO HOLISTIČKOM (EKO-HOL)
PRISTUPU U EDUKACIJI, LIJEČENJU I REHABILITACIJI
Prof. dr. sc. Miroslav Prstačić
SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA
Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića,
Bijakovići, Bosna i Hercegovina
E-adresa: hupohr@gmail.com
(...) Ne bismo trebali pokušavati nikakvo liječenje ako ignoriramo tijelo u cjelini,
jer ako cjelina nije dobro, ni dio nje nije dobro.
Jer, sve i loše i dobro za tijelo i za svakoga čovjeka ima svoje korijene u duši.
(Platon, Harmid, 156 E (428-.347. pr. Kr.))
PROLOG
13
UVOD
Heraklitski (Heraklit, 535. pr. Kr. - 475. pr. Kr.) i
freudovski (Sigmund Freud, 1856.-1939.) rečeno, s razvojem
svijesti o vlastitoj egzistenciji čovjek postupno otkriva da se u
mračnom labirintu krvave nutrine tijela nalaze i iskonski začeci
samospoznaje.
U različitim kulturama i tradicijama, čovjek je od
drevnih vremena i na različite načine otkrivao raznovrsne oblike
povezanosti između ritmova prirode i vlastitog tijela. Suočen s
kozmičkim prostorima uzvišenog uma u kojem se susreću Kro-
nos, Logos, eosEros i anatos..., čovjek je kroz različite oblike
stvaralaštva otkrivao kao da neka anonimna osjetilnost proži-
ma njegovo tijelo i svijest o vlastitoj egzistenciji. Svoja iskustva
pokušavao je na različite načine simbolički i estetski izraziti.
Jacques Marie Emile Lacan (1901.-1981.), francuski
psihoanalitičar i lozof, smatrao je da je bit stvarnosti duh, pa
je i znanost djelo duha, a svaka pojava u svijesti je razumijevanje
neke unutarnje sile koja ide nekom cilju. Pritom se povezivan-
je svijesnog i nesvjesnog odvija u strukturi jezika, kada se jezik
pojavi kao sredstvo komunikacije „JA“ sa samim sobom i sa dru-
gima... Nikolaj Aleksandrovič Berdjajev (1874.-1948.), pisao je o
duhu kao čovjekovoj sposobnosti moralnog i spoznajnog tran-
scendiranja. „Duhom se čovjek odlučuje za vrednote, stvara kulturu
i komunicira s apsolutnim duhom... Duh je snaga koja prosvjetljuje,
liječi i oslobađa“.
I dok se s jedne strane hijerarhijski odnosi u znanos-
ti manifestiraju u razvoju tradicionalnih i novih znanstvenih
discplina, u stalnom otkrivanju enigmi o čovjeku i svijetu , is-
konska i magična moć različitih oblika umjetnosti neprekidno
ulazi u metazičko polje iskustva kao oblik vitalne energije i sa-
moostvarenja pojedinca. Povezujući spoznaje iz raznih kultura i
tradicija, intuitivna svijest o pojmu ljudskog duha i povezanosti
čovjeka s prirodom ima dakle i svoju dubinsko-ekološku, holis-
tičku, transkulturnu i kozmičku dimenziju.
14
EKOLOŠKO HOLISTIČKI PRISTUP
Ekološko holistički (Eko-hol) model kao inovativni
pristup u prevenciji mentalnog i tjelesnog zdravlja, te raznim po-
dručjima edukacije, liječenja i rehabilitacije razvijen je na osnovi
višegodišnjeg interdisciplinarnog, znanstvenog i kliničkog rada
u okviru projekta koji je bio podržan od Ministarstva zdravst-
va Republike Hrvatske i Svjetske Asocijacije za Psihosocijalnu
rehabilitaciju- članice Svjetske Zdravstvene Organizacije, kao
i u okviru nekih drugih projekata. U okviru osnovne hipoteze
prikazane su postavke koje nadilaze standardna razmatranja o
takozvanim Eko-sustavima i odnose se općenito na proučavanje
planetarne svijesti u čovjeka u okviru međuodnosa tijelo- duh/
uzvišeni um- priroda, kao i na traženje odgovora u okviru raznih
disciplina u području društvenih, humanističkih, biomedicinskih
i drugih znanosti kao i raznih umjetnosti, a također i u okviru
raznih religija i promišljanja o Čovjeku i stvaralaštvu. Dubinska
ekologija je opisana kao znanost usmjerena na proučavanje te-
meljnih egzistencijalnih pitanja o ulozi čovjekove svijesti, chardi-
novski rečeno- kao djela noosfere i biosfere, a holistička kompo-
nenta prikazana je na osnovi tumačenja o organskom jedinstvu
živih bića (u okviru Hipokratovog tumačenja „sve je povezano sa
svime“, kao i suveremenih psihsomatskih i psihodinamskih pristupa).
O KREATIVNOSTI, LJUDSKIM POTREBAMA I DEONTOLOGIJI
Smatra se, da ideja označuje misaoni uzor ili par-
adigmu i služi kao regulativni princip u raznim oblici-
ma stvaralaštva, dakle i u umjetnosti i u znanosti.
Čovjekovo stvaralaštvo sadrži veliki broj projektivni-
h,posturalnih, proprioceptivnih, hormonalnih, ali i duhovnih
i moralnih tendencija. Otkrivamo da inducirano estetsko za-
dovoljstvo (estetsko psihičko stanje) proizlazi iz biološke po-
bude, ali i iz simboličke vrijednosti objekta, i neprekidno ulazi
u metazičko iskustvo kao oblik životne energije koja se očitu-
je u njegovim autodestruktivnim i/ili stvaralačkim porivima.
Početkom 17. stoljeća njemački lozof, matematičar, zičar
i diplomat, Gottfried Wilhelm Von Liebniz (1646.- 1716.) pisao je
: „Zašto postoji nešto umjesto ničega?“ („Pourquoi y a-t-il quelque
chose plutôt que rien?“ „Why there is something rather than noth-
ing?”;”Warum gibt es etwas und nicht vielmehr nichts?). Baruch
15
Spinoza (1632-1677) koji je proučavao Talmud, Bibliju i
skolastičku lozoju, smatrao je da na najvišoj manifestaciji ljudskog
duha dolazi do istinske spoznaje odnosa čovjeka i prirode. Lao Tse
(6. st. pr. Kr.) osnivač taoizma i suvremenik Konfucija (551-479 pr.
Kr.) smatrao je da je Tao-kozmički, etički i logički princip i pratemelj
bitka i života.
U komediji Williama Shakespearea ( 1564.- 1616. )Sve
je dobro kad se dobro svrši / All’s well that ends well.“ jedan od fran-
cuskih plemića (u četvrtom činu, u trećem prizoru) govori: „...Mreža
je naših života pletena od mješana tkiva, dobrog i zlog zajedno; mogli
bi se gorditi vrlinama da ih ne šibaju naši nedostaci, i očajavati se svo-
jih zločina da ih naše vrline ne napajaju...“. Edip, tebanski kralj, kao
savršenstvo tragičkog umijeća predstavlja kroz povijest (za an-
tropologiju, lozoju, psihijatriju, umjetnost i druge discipline)
veliko istraživanje istinskog odnosa čovjeka prema vlastitom
biću, na način, kako ga je prikazao starogrčki dramatičar Sofoklo
(495. pr. Kr. – 406. pr. Kr). A u Božanskoj komediji (Divina Come-
dia) anđeo pred vratima Čistilišta izvadi dva ključa, jedan zlatan
a drugi srebrni, te govori : „...Jedan ključ je simbol opraštanja gri-
jeha, a drugi je simbol znanosti i razuma...“. Tako Dante Alighieri
(1265 – 1321) sagledava misteriju boli, misterij one Ljubavi
koja “pokreće sunce i ostale zvijezde i jedinstvo čovjeka i koz-
mosa. Marie-Joseph Pierre Teilhard de Chardin (1881.-1955.),
francuski teolog, lozof, antropolog, geolog, paleontolog i ese-
jist je pisao o noosferi i biosferi, a kolumbijski psihijatar Profesor
Alfonso Caycedo razvija sofrologiju kao novo interdisciplinarno
područje i piše o razlikama između sadržaja i kapaciteta svijes-
ti. „...Sadržaji svijesti su individualni, a kapaciteti ljudske svijesti su
univerzalni...“.
Razvijajući učenje I. Kanta (1724.-1804.), Johann Got-
tlieb Fichte (1762-1814) je napisao „Prvi uvod u nauku o znano-
sti“ (Erste Einleitung in die Wissenschaftlehre), ispitujući nužne
funkcije duha koje su pretpostavka svih znanosti i cjelokup-
nog iskustva, dakle i u smislu Kantovih pitanja: „Što je čovjek?,
Što mogu znati?, Što trebam činiti?, Čemu se mogu nadati?“
Na sličan način, Paul Gauguin (1848.-1903.) upućuje estetsku
poruku u umjetničkom djelu pod nazivom „Otkuda dolazimo?
Kamo idemo? Tko smo mi?“ (D’où venons nous? Où allons nous?
Que sommes nous?). To su i deontološka pitanja s kojima se
suočavaju i uovo vrijeme stručnjaci iz različitih disciplina, koje
su usmjerene na otkrivanje i podržavanje čovjekovih životnih
16
potencijala. U tom kontekstu prikazana su i neka promišljanja o
znanosti, duhovnosti i kozmičkoj odgovornosti čovjeka u okviru
slijedećih tema:
a) Dijete i kreativnost: likovno izražavanje, glazba, pokret, riječ...;
b) Interdisciplinarnost i tjelesna kateksa;
c) Mehanizmi suočavanja (copinga) u onkoloških bolesnika i
komplementarne terapije;
d) Psihosomatika, sofrologija i psihodinamika interpersonalne
komunikacije;
e) Interkulturalnost: prikaz afričke metazičko-antropološke pers-
pektive u svijetlu japanske haiku poezije.
UMJESTO ZAKLJUČKA
U ovo vrijeme u kojem smo suočeni s tehničkom mi-
tologijom 3. tisućljeća, humanoidnim robotom i bioničkim čov-
jekom sutrašnjice, kvantnim liječenjem, transplantacijskom
memorijom..., suočeni smo također i s rezultatima suvremenih
epidemioloških istraživanja o raznim bolestima, poremećajima
tijekom rasta i razvoja, različitim oblicima traumatizama, novim
oblicima egzistencijalne anksioznosti, depresije, sve većim bro-
jem starijih i invalidnih osoba u svjetskoj populaciji... Suočeni
smo također i s promišljanjima o dubinskoj ekologiji i potreba-
ma usklađivanja odnosa čovjeka i prirode. Otkrivamo da govor
obiljažava sva tjelesna očitovanja i da je iskon same hermeneu-
tike, da je subjektivno estetsko psihičko stanje u povezanosti i
sa hormonalnim odgovorima i dalekim analogijama arhetipskih
slika u svijesti čovjeka, da je hipoteza u znanstvenoj spoznaji kao
i u umjetnosti izrazito heuristička, da je čovjek prisiljen vlasti-
tim mozgom otkrivati nedostatke u funkcioniranju tog istog
mozga i da ljudska dostgnuća u moralu nisu ništa manje značaj-
na za egzistenciju čovjeka na ovoj planeti nego dostignuća u bi-
ologiji, zici, medicini, umjetnosti i drugim disciplinama. U tom
kontekstu otkrivamo i nove poticaje za promišljanja o razvoju
znanosti, duhovnosti i kozmičkoj odgovornosti čovjeka.
17
Literatura:
• Prstačić, M. (2005). CEREBRAL PALSY AND EX-GEN CREATIVE THER-
APY / ΕΓΚΕΦΑΛΙΚΗ ΠΑΡΑΛΥΣΗ ΚΑΙ ΔΗΜΙΟΥΡΓΙΚΗ ΘΕΡΑΠΕΙΑ EX-
GEN, Zagreb, Athens. (edition in three languages - croatian, english, greek)
• Prstačić, M. (2003). EXTASE ET GENÈSE- La Science, l’Art et la Théra-
pie Créative en Oncologie Psychosociale et Sophrologie / ECSTASY AND
GENESIS - Science, Art and Creative Therapy in Psychosocial Oncology
and Sophrology. Zagreb: Medical Book. (edition in three languages - croa-
tian, english, french);
• Prstačić, M. (2013). ART AND SCIENCE IN LIFE POTENTIAL DEVEL-
OPMENT AND SOPHROLOGY (ECO-HOL MODEL), Zagreb: Croatian
Psychosocial Oncology Association / ERF University of Zagreb. (edition in
three languages - croatian, english, french);
• Prstačić, M., Eljuga, D. (2011): Libri oncologici Vol. 39, No 1-3, str. 77-83.
19
UDK: 343.97.01
343.97(091)
RAZVOJ NAUČNE MISLI O DRUŠTVENOJ REAKCIJI
NA KRIMINALITET
Prof. dr. sc. Miodrag N. Simović
Potpredsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i redovni profesor Pravnog
fakulteta u Banjoj Luci, dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegov-
ine i inostrani član Ruske akademije prirodnih nauka
E-adresa: miodrag.simovic@ustavnisud.ba
Prof. dr. sc. Dragan Jovašević
Pravni fakultet Univerziteta u Nišu
Niš, Srbija
E-adresa: jovashana@ptt.rs
SAŽETAK: Iako je kao pozitivna grana prava nastala veoma rano, još u
doba nastanka prvih država, naučna analiza osnovnih pojmova instituta
krivičnog prava počinje tek u 18. i 19. vijeku. Tada dolazi do razvoja više
prirodnih i društvenih nauka koje pokušavaju da daju odgovor na sljedeća
pitanja: 1) koji su uzroci kriminaliteta, 2) šta je osnov krivične odgovornos-
tii 3) koje mjere država treba da primjenjuje prema učiniocima krivičnih
djela. U davanju odgovora na ova pitanja razvija se niz naučnih pravaca i
shvatanja koja na različite načine analiziraju oblike društvene reakcije na
kriminalitet, o čemu se govori u ovom radu.
Ključne riječi: krivično djelo, učinilac, kazna, društvena reakcija, nauka.
20
ABSTRACT: Although criminal law as a positive branch of law has been
established at the early stage of founding the rst states, scientic analysis
of basic terms and institutes of criminal law begins only in 18th and 19th
century. At the same time more natural and social sciences have been de-
veloped looking for the answers to the following questions: 1) what are the
causes of criminality, 2) what is the baseline of criminal liability and 3) what
are the measures that state should implement towards the criminal acts’
perpetrators. In answering these questions series of scientic trends and
comprehensions are developed in order to analyse forms of social reaction
to criminality in different ways.
Key words: criminal act, perpetrator, punishment, social reaction, science.
21
1. UVOD
Iako krivično pravo1 spada u najstarije grane prava koje
je nastalo veoma rano, neposredno poslije nastanka države, oz-
biljnije proučavanje sistema kazni i njihovog uticaja na suzbijan-
je kriminaliteta nastaje znatno kasnije. Naučna obrada sistema
izvršenja kazni, u okviru krivičnog prava, počinje da se razvija
tek sa osnivanjem prvih univerziteta u Italiji početkom 12. vi-
jeka. Prvi radovi toga doba sastojali su se u tumačenju rimsk-
og prava koje počinje da oživljava. To je doba recepcije rimskog
prava koja se svodi na tumačenje normi starog rimskog prava
i njihovom prilagođavanju na konkretne slučajeve u praksi. Ti
prvi naučni radnici, koji su tumačenjem rimskog prava težili da
ga prilagode potrebama svoga vremena, poznati su pod imenom
glosatora i postglosatora.
2. KLASIČNA ŠKOLA
Prvo ozbiljno naučno proučavanje krivičnog djela i ka-
zni prema njegovom učiniocu započinje u drugoj polovini 18.
vijeka sa pojavom klasične škole2. Na bazi novih koncepcija ova
je škola razradila novi sistem krivičnog prava koji je postao os-
nova za niz krivičnih zakonika koji su donijeti pod njenim utica-
jem: francuski revolucionarni Krivični zakonik iz 1791. godine,
bavarski Krivični zakonik iz 1813. godine i dr. Najznačajniji su
predstavnici ove škole Čezare Bekarija, Anselm Fojerbah i Džer-
emi Bentam.
Bekarija je u svom djelu „O zločinima i kaznama“3 (Mi-
lano, 1764. godine) podvrgao snažnoj kritici arbitrernost i sam-
ovolju srednjovjekovnog feudalnog krivičnog prava, dajući, pri
tome, niz prijedloga za njegovu temeljitu reformu. Ti su se pri-
jedlozi sastojali u sljedećem: (1) umjesto samovolje, arbitrerno-
sti i zloupotreba treba uvesti princip zakonitosti krivičnog dje-
la i kazne, (2) cilj kazne nije odmazda i nanošenje zla učiniocu
krivičnog djela, već sprečavanje da on vrši krivična djela ubuduće
– dakle specijalna prevencija. Prema tome, kazna je sredstvo za
sprječavanje vršenja krivičnih djela, čime se ostvaruje ekasna
zaštita društva, (3) umjesto surovih, nečovječnih, tjelesnih i
smrtnih kazni, treba uvesti kaznu lišenja slobode sa prinudnim
radom. Zbog ovog učenja, on se smatra osnivačem abolicionis-
tičkog pokreta koji je konačno doveo do ukidanja smrtne kazne
u kaznenom sistemu najvećeg broja savremenih zemalja i (4)
1 Vidi Jovašević: 2010, 78−83.
2 Vidi Jovašević i Ikanović: 2012, 88−94.
3 Vidi Bekarija:1984, 45−49.
22
treba uvesti princip srazmjernosti kazne prema težini učinjenog
krivičnog djela. On se zalaže za uvođenje sistema apsolutno
određenih kazni u krivičnom zakonu tako da sud nema samo-
stalnosti u izricanju vrste i mjere kazne već učiniocu krivičnog
djela izriče kaznu koja je propisana za to djelo, bez obzira na
konkretne okolnosti pod kojima je ono učinjeno4.
Anselm Fojerbah je najveći pravni teoretičar klasične
škole. On je autor prvih ozbiljnih djela iz oblasti krivičnog prava
„Revizija osnovnih postavki i pojmova pozitivnog kaznenog pra-
va“ (1800. godine) i „Udžbenika opšteg u Njemačkoj važećeg ka-
znenog prava“ (1801. godine). U Udžbeniku je na naučno siste-
matizovan način, upotrebom odgovarajućeg instrumentarijuma,
obradio materijalno krivično pravo, dajući nov sistem nauke
opšteg dijela krivičnog prava – sistem biparticije. Obradio je sve
osnovne i opšte pojmove i institute krivičnog prava, ističući da
kazna treba da ostvari generalno preventivno dejstvo, čime je
postao tvorac teorije o generalnoj prevenciji kazne, i to „teorije
psihičke prinude“.
Džeremi Bentam je u svojim djelima „Teorija kazne“ i
Teorija zakonodavstva“ razradio teoriju o društvenoj korisnosti
kazne ili utilitarističku teoriju. On je prvi istakao da kazna ima
za cilj sprječavanje kriminaliteta. Njegov je poseban doprinos re-
formi kaznenih ustanova i uopšte penitensijarnog sistema, što
je dovelo do humanizacije kaznenog tretmana prema osuđenim
licima. Ovo su prvi radovi iz oblasti izvršnog krivičnog prava5.
Osnovne koncepcije klasične škole jesu sljedeće: (1)
sloboda čoveka i građanina je osnovna vrijednost u društvu.
Nju, između ostalog, treba da obezbijedi i princip zakonitosti
krivičnog djela i kazne. Krivična djela i kazne može da propiše
samo zakonodavac, i to prije nego što su djela uopšte i izvršena;
(2) krivična odgovornost izvire iz moralne odgovornosti učin-
ioca krivičnog djela. U osnovi te odgovornosti nalazi se sloboda
volje učinioca krivičnog djela. Čovjekova volja je naime potpuno
slobodna od spoljnih i unutrašnjih uticaja; (3) krivično djelo i
kazna su samo pravni fenomeni, pravne pojave čije je postojanje
određeno zakonom. Kazna je jedina mjera kojom društvo nastoji
da spriječi i suzbije kriminalitet. Među kaznama najznačajnija je
kazna lišenja slobode. Smrtnu kaznu treba izbaciti iz kaznenog
sistema kao nelogičnu i nekorisnu; (4) učinilac krivičnog djela je
inpersonalizovano biće, dakle, jedan logičko-asptraktan pojam.
Svako je jednak pred zakonom tako da svakome od njih slijedi i
4 Vidi Petrović i Jovašević: 2005, 45−52.
5 Vidi Bentham: 1789.
23
ista kazna. Kazna se prilagođava izvršenom krivičnom djelu, a ne
učiniocu ili okolnostima izvršenja djela. Postoji samo objektiv-
na, a ne i subjektivna individualizacija kazne; (5) sud je ovlašćen
samo da primjenjuje zakon, a ne i da ga tumači u konkretnom
slučaju. Stoga, zakon propisuje za svako krivično djelo određenu
vrstu i mjeru kazne koju je sud dužan da izrekne učiniocu tog
djela – sistem apsolutno određenih kazni.
3. ANTROPOLOŠKA ŠKOLA
Krajem 19. vijeka, sa snažnim razvojem prirodnih i
društvenih nauka, javlja se antropološka škola. To je doba izrazi-
tog porasta kriminaliteta na što je, među prvima, ukazao Gabriel
Tard u svom djelu „Uporedni kriminalitet“ za što je, između os-
talog, okrivljeno i učenje klasične škole. Glavni predstavnik An-
tropološke škole je Čezare Lombrozo. U svojim djelima „Čovjek
kao zločinac“ (1876. godine), „Kriminalna antropologija“ i „Zlo-
čin – uzroci i liječenje“6 (Boston 1918. godine) izložio je osnovne
koncepcije ovog učenja7.
Prema Lombrozu, zločin je prirodna i nužna pojava.
Uzroci kriminalnog ponašanja se prema njemu nalaze u samom
čovjeku. Naime, čovjek se rađa kao zločinac. Postoje određe-
ni ljudi koji su po svojoj ziološkoj i anatomskoj konstituciji
predodređeni za vršenje krivičnih djela8. Takvi se ljudi mogu
prepoznati po izvjesnim biološkim obilježjima koji mogu biti
anatomske ili ziološko-funkcionalne prirode. Ova se obilježja
nazivaju stigmati degeneracije. Stoga, krivično djelo rezultira
iz organske konstitucije čovjeka koja se manifestuje i na njegov
psihološki život. Lombrozo je učinioce krivičnih djela, koje na-
ziva krivcima, razvrstao u pet kategorija: rođeni krivci, duševno
bolesni krivci, krivci iz navike, krivci iz strasti i slučajni krivci9.
Za razliku od klasične škole koja uopšte nije poklanjala
pažnju uzrocima kriminaliteta, antropološka škola ove uzroke
nalazi u endogenim, unutrašnjim faktorima koji postoje u čov-
jeku. To znači da volja čovjeka nije slobodna već je naprotiv nuž-
no uslovljena endogenim, unutrašnjim faktorima. Pošto nema
slobode volje, čovjek nije slobodan u izboru ponašanja, pa stoga
i nema moralne odgovornosti kao osnove krivične odgovornosti.
Kaznom se kao vrstom mjere društvenog reagovanja na krimi-
nalitet ne može ostvariti svrha, ona ne može da ukloni ili
6 Vidi Lombroso: 1918 i Lombroso and Guglielmo: 1895.
7 Vidi Josipović, 1969: 38−41.
8 Vidi Živanović: 1937, 428−430.
9 Davidović: 1983, 56.
24
neutralizuje unutrašnje uzroke vršenja krivičnih djela. Stoga su
krivične sankcije nepotrebne i umjesto njih kao mjeru za spr-
ječavanje i suzbijanje kriminaliteta treba uvesti široku lepezu
medicinskih mjera liječenja koje imaju za cilj neutralizaciju i
eliminaciju endogenih uzroka zločina.
4. POZITIVNA ŠKOLA
Na osnovu učenja antropološke škole krivičnog prava,
iznikla je i pozitivna škola. Zbog bliskosti ova dva učenja često
se u teoriji ona nazivaju italijanska antropološko-pozitivna ško-
la. Inače, ova je škola dobila svoj naziv po primjeni pozitivnog
metoda (metoda opservacije i eksperimentisanja) u proučavanju
kriminaliteta. Njeni su glavni predstavnici Enriko Feri i Rafae-
lo Garofalo. Feri je u svom djelu „Kriminalna sociologija“ (1881.
godine) izložio osnovne koncepcije ovog učenja koje napušta
proučavanje krivičnog djela kao logičko-pravne konstrukcije,
već ga posmatra samo kroz prizmu subjekta – učinioca krivičnog
djela. Prema Feriju10, tri su grupe faktora koji dovode do vršenja
krivičnih djela: antropološki ili endogeni faktori (koje preuzima
iz antropološke škole), zički ili kosmotelurski faktori (klima,
godišnje doba, atmosferski uslovi i sl.) i socijalni ili društveni
faktori.
Zavisno od ovih faktora ili uzroka kriminaliteta, raz-
likuju se i dvije vrste krivičnih djela. To su prirodna i zakonska
krivična djela. Prirodna su ona djela kojima se povrjeđuju opšta
osjećanja ljudi. To su prava, opšta ili atavistička krivična djela
koja su poznata u svim državama i u svim vremenima. Pored
njih, zakonska krivična djela su ona koja se razlikuju od države
do države, pa čak i u istoj državi u raznim vremenskim period-
ima. Ona se sastoje u povredama opšte sigurnosti. Prihvatajući
tipologiju krivaca iz učenja antropološke škole, predstavnici
pozitivne škole smatraju da zločin uzrokuju dvije vrste faktora.
To su: endogeni (unutrašnji) i egzogeni (spoljašnji). S obzirom
na ove dvije grupe faktora, razlikuju se i dvije grupe učinilaca
krivičnih djela – oni koji vrše krivična djela pod dejstvom un-
utrašnjih faktora i oni koji vrše krivična djela pod dejstvom spol-
jašnjih faktora11.
S obzirom da čovjekovo ponašanje nije slobodno već
je u većoj ili manjoj mjeri uslovljeno unutrašnjim ili spoljašnjim
faktorima, ni volja čovjeka nije slobodna već je nužno uslovljena.
Pošto volja nije slobodna, ona dakle i ne može da bude osnovni
10 Vidi Ferri:1968.
11 Socijalne faktore kriminaliteta je naročito obrađivao Bačić:1980, 63 i 64.
25
moralne niti krivične odgovornosti takvog učinioca krivičnog
djela. Stoga, umjesto krivične odgovornosti, treba uvesti nov
pojam – zakonsku ili društvenu odgovornost. Ona se bazira na
prouzrokovanju posljedice krivičnog djela koja je određena u za-
konu. Osnov društvene odgovornosti izvire iz postojanja stanja
opasnosti ili temibiliteta. Opasnost leži u samom učiniocu kriv-
ičnog djela. Ovako postavljeno učenje pozitivne škole dalje je
razradio Garofalo u svom djelu „Kriminologija“12 (1885. godine).
Pošto nema krivične odgovornosti, pozitivisti smatra-
ju da kazna ne može da ostvari svrhu zaštite društva, jer ona
ne djeluje u pravcu neutralisanja uzroka kriminaliteta, odnosno
stanja opasnosti. Stoga su oni predložili napuštanje koncepta
retribucije i uvođenje mjera socijalne zaštite ili mjera društvene
odbrane13. Njih ima više vrsta: preventivne mjere ili supstitu-
ti kazne, mjere naknade štete, represivne mjere i eliminatorne
mjere. Primjena ovih mjera zavisi od kategorije učinioca kriv-
ičnog djela. Ovako primijenjene mjere ne smiju da se zasniva-
ju na ideji asptraktne pravde i moralne odgovornosti učinioca
krivičnog djela, već moraju u potpunosti da odgovaraju njegovoj
ličnosti kako bi se neutralisali unutrašnji i spoljni faktori (uzro-
ci) koji dovode do kriminalnog ponašanja. Na ovaj način postavl-
jena primjena društvenih mjera prema učiniocima dovodi do po-
jave principa idividualnizacije.
5 . SOCIOLOŠKA ŠKOLA
Sa osnivanjem Međunarodne unije za krivično pravo
(1889. godine) javlja se i sociološka škola. Njeni su glavni pred-
stavnici Franc fon List14, Van Hamel i Adolf Prins. Prema učenju
ove škole, postoje tri grupe faktora ili uzroka vršenja krivičnih
djela. To su: (1) individualni ili endogeni faktori koji mogu biti
naslijeđeni ili stečeni, (2) zički ili kosmotelurski i (3) so