Osnovni istraživački problem ove studije predstavlja identifikaciju, učestalost i determinante vjerovanja u teorije zavjere u bosanskohercegovačkom kontekstu. Teorije zavjere se mogu, u najširem smislu, definisati kao skup pojednostavljenih i najčešće empirijski neutemeljenih uvjerenja u kojima sveprisutna i moćna grupa učesnika koordinisano organizuje aktivnosti sa zlonamjernim i štetnim ciljevima. Naš problem je bio tretiran kroz više istraživačkih pitanja i zadataka: Kakav je istorijat teorija zavjere? Kako se teorije zavjere proučavaju u društvenim naukama? Koje teorije zavjere su rasprostranjene u našem društvu? Kakve su one u poređenju sa regionalnim i internacionalnim kontekstima? Koliko su one rasprostranjene različitim stratumima populacije? Koji su socijalni i psihološki korelati prihvatanja teorija zavjere? Kakva je psihološka struktura vjerovanja u teorije zavjere? Postoje li načini da se smanji uticaj štetnih teorija zavjere?
Osnovni dizajn našeg istraživanja je deskriptivno-korelacioni nacrt, zasnovan na kvantitativnoj anketnoj studiji. Istraživanje je sprovedeno u drugoj polovini maja 2018. godine, na uzorku punoljetnih stanovnika Bosne i Hercegovine, metodom anketiranja licem u lice. Prilikom izbora uzorka, vodilo se računa o bitnim demografskim odlikama populacije BiH. Ukupno je ispitano 1046 ispitanika (53% žena), sa prosjekom starosti od 42 godine. Ukupno je bilo 68.5% ispitanika iz Federacije BiH, 29.5% iz Republike Srpske, a 2% iz Distrikta Brčko. Kad je u pitanju etnička struktura uzorka, oko 14% ispitanika izjasnilo se kao Hrvati, oko 42% kao Bošnjaci, oko 31% kao Srbi, oko 11% kao Bosanci, te oko 2% kao Drugi. Glavna registrovana varijabla u istraživanju nam je bila vjerovanje u teorije zavjere, koja je procjenjivana skalom koja je sadržala 24 stavke koje su predstavljale specifične teorije zavjere. Polovina stavki bile su lokalno specifične, a druga polovina predstavljala je globalno prisutne teorije zavjere. Upitnik je sadržavao i druge varijable, poput crta ličnosti, važnosti socijalnih identifikacija, cinizma, autoritarnosti, nacionalizma, konzervativizma, percepcije društvene nepravde, osjećanja prema drugim etničkim grupama, povjerenja u institucije, te političke i socijalne participacije.
Rezultati pokazuju da skoro svaki ispitanik vjeruje u bar jednu teoriju zavjere, od 24 koje smo im ponudili. Dvije trećine ispitanih vjeruje da je privatizacija rezultat sprege mafije i državnih struktura i onih koji vjeruju da velike korporacije rade na uništavanju interesa malih tržišta širom svijeta. Neznatno manji je procenat ispitanika koji smatraju da velike farmaceutske firme namjerno šire razne bolesti kako bi povećale prodaju lijekova, da je sudbina naroda i država na Balkanu rezultat zakulisnih igara imperijalističkih sila, te da je bivša Jugoslavija uništena da bi kapitalizam zamijenio socijalističko uređenje. Najveće razlike po sociodemografskim karakteristikama našli smo između pripadnika različitih etničkih grupa. Ispitanici različitih etniciteta najviše se razlikuju na stavkama vjerovanja u teorije zavjere koje se odnose na međuetničke relacije, kao posljedice sukoba 90-ih godina. Takođe, vidjeli smo da se socioekonomski slojevi društva razlikuju po stepenu prihvatanja teorija zavjere, i to tako da niži stratumi društva radije prihvataju ove narative.
Na osnovu veza između prihvatanja teorija zavjere i socio-psiholoških varijabli, vidimo da u našem kontekstu prihvatanje teorija zavjere ide uz klaster desnih, tradicionalnih i konzervativnih stavova, koje karakteriše i stalna zabrinutost za sopstvenu grupu, te udaljavanje od drugih kolektiva. Dalje, vidimo da ljudi koji više prihvataju zavjereničke narative imaju generalno ciničniji pogled na društvo, kao na anomično i nepravedno, te selektivno vjeruju u birane institucije, ne učestvuju puno u društvenim akcijama, ali su skloniji političkom angažmanu.
U zaključcima studije predlažemo preporuke o tome šta vlasti i društvo mogu učiniti kako bi se suprotstavile štetnom uticaju nekih teorija zavere. Prva opšta preporuka, na osnovu zdravog razuma i rezultata ove studije, jeste da društvene i političke institucije trebaju biti otvorene i transparentne. Druga opšta preporuka govori o dugoročnom pristupu kroz obrazovni sistem gdje se treba više fokusirati na razvoj kritičkog mišljenja i istraživačkih vještina kod mladih. Treća preporuka je da institucije civilnog društva, tj. nevladine organizacije, mediji i javnost moraju da rade zajedno u pravcu razotkrivanja teorija zavere. Na kraju, javnost u cjelini treba senzibilizirati u pogledu zavjereničkih narativa, a posebno onih koji su ukorjenjeni u ideološkim sukobima. Na samom kraju rada razmatramo pitanja i ograničenja studije i ideje o mogućim poboljšanjima dizajna istraživanja.