Content uploaded by Damir Magaš
Author content
All content in this area was uploaded by Damir Magaš on Feb 18, 2016
Content may be subject to copyright.
5
1. UVOD – SPECIFI•NOSTI SUVREMENOG
GEOGRAFSKOG POLOŽAJA
Otok Pag položen je u unutarnjem nizu hr-
vatskih, isto•nojadranskih otoka. Geomorfolo-
ški je sastavni dio zone Ravnih Kotara od koje
je razdvojen recentnim geološkim procesima.
Prapovijesna vezanost za neposredno ravnoko-
tarsko kopno uvjetovala je tisu•ljetno zajedništvo
Paga s južnoliburnijskim, odnosno, suvremenim
rje•nikom, sjevernodalmatinskim prostorom. Po-
vijesno-zemljopisni razvoj ukazuje na dugotrajnu
i neposrednu životnu povezanost paškog oto•nog
prostora s kopnenim ravnokotarskim prostorom,
i posebice Zadrom, uz postupno ostvarenje odgo-
varaju•eg stupnja paške samouprave.
Izrazita maritimnost i susjedstvo drugih ve-
•ih hrvatskih otoka šireg kvarnerskog akvatorija
omogu•ili su djelomi•nu povezanost otoka Paga
i s drugim oto•nim cjelinama posebice s otokom
Rabom. U novije vrijeme ja•a i povezanost s pri-
morskim padinskim prostorom Velebita, osobito
suvremenim trajektnim povezivanjem. Ipak, sve
je manje istaknuta u 20. stolje•u potencirana
dvojnost odnosno prijelaznost paškog prostora,
u smislu da je on je dio !zionomske (uvjetno-ho-
mogene) sjevernodalmatinske ili nodalno-funkci-
onalne zadarske regije, ali i dio kvarnerske otočne
skupine. Jer, pripadnost i zna•enje otoka Paga u
prostornom kompleksu utjecajnog podru•ja Za-
dra sastoji se u prirodno-geografskoj, povijesno-
zemljopisnoj, gospodarskoj, infrastrukturnoj i,
postupno obnovljenoj, upravnoj dimenziji.
Budu•i da su te dvije regije prostori prožimanja
gravitacijskih utjecaja prvenstveno Zadra te
Rijeke u sjevernom dijelu, posljednjih desetlje•a se
govori o položenosti otoka Paga u jednoj od ovih
dviju regija ili o preplitanju njihovih utjecaja.
1 Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 90/92., 2/93., 58/93., 90/93., 10/94. i 29/94.). 86/06.,
125/06. – ispravak, 16/07., 10/97., 124/97., 68/98., 50/98., 68/98., 22/99., 42/99., 117/99., 128/99., 44/00., 129/00., 92/01., 94/01, 41/02., 79/02.,
83/02., 88/02, 25/03., 91/03., 107/03., 175/03., 26/04. – pročišćeni tekst, 58/04., 42/05., 90/05., 39/08., 83/08., 86/08.
Damir Magaš Sveu•ilište u Zadru Odjel za geogra!ju
Zemljopisna obilježja otoka Paga u funkciji
upoznavanja njegove toponimije
Upravno teritorijalne pripadnosti otoka Paga
prostoru oko Zadra, a u 20. stolje•u jedno vrijeme
i Rijeke, potakle su rasprave o dvojnosti njegova
zemljopisnog položaja i prednostima koje iz nje-
ga ovaj otok može polu•iti. Suvremeni upravno-
teritorijalni ustroj Hrvatske na županije1 odredilo
je Pag najprije kao dio Li•ko-senjske županije, a
potom, najve•im dijelom kao dio Zadarske žu-
panije, a tek manjim dijelom Li•ko-senjske. To
je potaklo nova, ponekad i suprostavljena razmi-
šljanja o prostornom i gospodarskom poveziva-
nju, razmještaju pojedinih ustanova i sl., prem-
da •e i dalje po mnogim zna•ajkama otok Pag
prvenstveno koristiti i vrednovati funkcionalnu
povezanost s najbližim upravnim, regionalnim i
stoljetnim tradicionalnim središtem u Zadru, a u
znatno manjoj s gospodarskim središtem u Rijeci,
odnosno upravnim u Gospi•u.
Novim prometnim rješenjima, posebice cesto-
vnog, mostovnog i trajektnog povezivanja, uda-
ljenosti grada Paga do najbližih središta zemlje
otprilike su: do Zadra cestom 46 km (manje od
1 h), do Rijeke cestom 160 km i trajektom 2 km
(cca 3 h), do Gospi•a cestom 65 km i trajektom
Žigljen-Prizna oko 15 km (više od 2 h). Udalje-
nosti od Novalje približno su: do Zadra cestom
69 km (oko 1 h), do Rijeke cestom 136 i traje-
ktom 2 km, odnosno katamaranom (manje od 3
h) i do Gospi•a cestom 45 km i trajektom 2 km
(oko 1 h).
2. PREGLED DOSADAŠNJIH ISTRAŽIVANJA
O otoku Pagu pisano je s razli•itih aspekata i za
razli•ite namjene. Geografsko poimanje oto•kog
krajobraza i njegovih zna•ajki prisutno je ve• kod
nekih historiografskih prikaza iz 18. st. (Rui!, M.
L., 1773., 1779.). Otokom Pagom su se periferno
Toponimija otoka Paga
6
u geografskim djelima i raspravama bavili mnogi
geogra• (Rubi!, I., 1952., Teši!, M., 1974., Ma-
gaš, D., 1977., 1991., 1995, 2000., 1999., 2001.,
Bognar, A., 2001.), a u pojedinim ve!im mono-
grafijama i istraživanjima i sustavno (Milojevi!,
B. Ž., 1923., Friganovi!, M., 1974., Fari"i!, J.,
2006.). Posebne geografske rasprave o Pagu na-
pisane posljednjih desetlje!a (Vidas-Posedel, Z.,
1960., Rogi!, V., 1972., Magaš, D., 2000., Fari-
"i!, J., 2003., Lon"ar, N., 2009.) dragocjen su
doprinos poznavanju složene i speci•"ne prostor-
ne problematike ovog zadarskog otoka. Pojedini
geogra• bavili su se sustavno stanovništvom bilo
u okviru posebnih rasprava (Mar"i!, L., 1926.) ili
u okviru regionalnih demografskih studija (Smo-
ljanovi!, M., Smoljanovi!, A., Nejašmi!, I.,
1999.). Toponimijom se tako#er bavilo nekoliko
autora (Skok, P., 1950., Filipi, A. R., 1984.).
Posebno su dragocjeni radovi koji se bave geo-
logijom, hidrogeologijom i rudnim nalazištima
Paga (Radimsky, O., 1877., 1877., Schubert,
R.,1909., Schubert, R., Waagen, L., 1912.,
1913., Margeti!, L., 1950., Toli!, LJ., 1950.,
1951., 1952., 1953.), Petri"ec, V., 1958., Ma-
gdaleni!, A., 1974., 1984., Buli!, J., Juriši!-
Polšak, Z., 2009.). S povijesnog aspekta dra-
gocjene geografske podatke dali su brojni autori
(Bianchi, C. F., 1880, Sui!, M., 1953., #olak,
N., 1963., Peri"i!, Š., 1989.)
Mnoga druga znastvena i stru"na djela
obuhvatila su razli"ita istraživanja, primjerice
površine i duljine obala (Duplan"i! Leder, T.,
Ujevi!, T., #ala, M., 2004.), tala (GRA$ANIN, M.,
1935.), raslinja (Horvati!, S.,1933.,1934., 1963.,
Horvati!, S., Moha"ek, M., 1934.), paških
solana (Hilje, E., 1997.), arheologije (Beloševi!,
Sl. 1. Geografski položaj otoka Paga
Damir Magaš / Zemljopisna obilježja otoka Paga u funkciji upoznavanja njegove toponimije
7
J., 1970., Batovi!, Š., 1973., Ilakovac, B.,
1982.), povijesti umjetnosti (Hilje, E., 1999.),
poljoprivrede (Crnkovi!, N., 1988.), pojedinih
naselja i predjela (Širola, B., 1938., Kunkera, J.,
1982.), važnih osoba (Portada, J., 1993.) i dr.
O Pagu je s geografskog i povijesno-geografskog
aspekta pisano i u više enciklopedija (Pomorska,
Op!a, Vojna, Hrvatska, primjerice OPPITZ, O.,
1965., 1981., SUI", M., 1965., 1981., BASIOLI, J.,
1981. i dr.) Leksikografskog zavoda u Zagrebu,
kao i u pojedinim inozemnim enciklopedijama
(Enciclopedia Italiana). Kvalitetne geografske
podatke daju i pojedini peljari (Segelhandbuch
der Adria, 1906., Peljar...HI JRM, 1989., Peljar...
HHI, 2002.) i mnogi drugi izvori i radovi.
2 Površina se nebitno razlikuje od starijeg podatka u Republika Hrvatska, Statistički ljetopis, 24, Zagreb, 1992., 36.: Pag, 284,54 km2, Maun, 8,54
km2, Škrda, 1,95 km2
3. PROSTORNI OBUHVAT I VELI#INA
Otok Pag ima površinu od 284,18 km2
(Duplan"i! Leder, T., Ujevi!, T., #ala, 2004.),2
a s pripadaju!im otocima i oto$i!ima (Maun
8,50 km2, Škrda 2,05 km2, Veli Brušnjak 0,18
km2, Veli Sikavac 0,15 km2, Mali Sikavac 0,14
km2, Lukar, 0,04 km2, Mali Brušnjak 0,04 km2,
Šestakovci /5 hridi, najve!a 0,01 km2/, dvije hridi
Maletinac, Veli i Mali Maškali!, Triget, Mišnjak,
Žigljen, Zaku!enica i dr.) ima ukupno 296,26
km2. Godine 2011. imao je 9.228 stanovnika.
(Popis stanovništva… 2011., Prvi rezultati).
Paška oto$na skupina je najnovijom podjelom
od 1997. godine upravno-teritorijalno ustrojena na
Sl. 2. Upravna podjela otoka Paga 2003. godine
Toponimija otoka Paga
8
dva dijela: jugoisto•ni ve•i koji •ini dio Zadarske
županije s Gradom Pagom (133,33 km2, 3.950
stanovnika 2011.) i op•inama Kolan3 (28,85 km2
i 821 st. 2011.) i Povljana (38,24 km2, 785 st.
2011.), ukupne površine 200,42 km2 i 5.556 st.
2011., i sjeverozapadni manji dio otoka koji je
dio Li•ko-senjske županije s Gradom Novalja,
ukupne površine 96,65 km2 i 3672 st. 2011. Pag
je jedini hrvatski otok podijeljen upravno na dvije
županije. Ujedno, tim novim ustrojem od 1997.
godine, Pag i Novalja su dobili status grada.
Zna•i da 67,5 % prostora i 60,2 % stanovništva
Paga (2001.) pripada Zadarskoj županiji, a 32,5
% površine i 39,8 % stanovništva Li•ko-senjskoj
županiji. Unutar Zadarske županije taj dio
Paga •ini 5,5 % prostora i 3,1 % stanovništva
županije. Me•utim zna•enje prostora otoka Paga
je znatno ve•e od udjela površine i stanovništva
u obje županije.
Me•u hrvatskim otocima Pag je peti površi-
nom, iza Cresa, Krka, Bra•a i Hvara, a ispred
Kor•ule, Dugog otoka, Mljeta, Visa, Raba i dr.
Brojem stanovnika 2011. godine je peti, iza Krka,
Kor•ule, Bra•a i Hvara, a ispred Raba, Lošinja,
Ugljana, Murtera, •iova, Visa i dr.
Duljinom morske obale4 od 302,47 km, najista-
knutiji je hrvatski otok, ispred Hvara, Cresa, Krka
i Kor•ule. Uz Dugi otok, ima najizraženiji tzv. ko-
e•cijent razvedenosti me•u našim otocima, •ak Ir
= 4,50. Najviša nadmorska visina na otoku je 349
m, na vrhu Sv. Vid u središnjem dijelu otoka.
4. PRIRODNO-ZEMLJOPISNE ZNA•AJKE
Op!a obilježja
Prirodno-geografska povezanost otoka Paga
sa sjevernodalmatinskim, zadarskim kopnom ne-
dvojbena je i slijedi iz nekoliko zajedni•kih obi-
lježja. Geološki Pag je nastavak istih struktura
dinarskog kompleksa koje obilježavaju i Ravne
kotare. Radi se prvenstveno o izmjenama uzaja-
mno usporednih, u dinarskom pravcu izduženih
karbonatnih antiklinala i !išnih sinklinala pre-
krivenih mla•im nanosima diluvija i aluvija. Sve
do prije 7.000 godina Pag je dio sjevernodalma-
tinskog kopna povezan preko otoka Vira i Privla-
ke (Magaš, D., 1995). Vodotoci s kopna i Paga
slijevali su se sve do kraja ledenih doba u pleisto-
3 Op•ina Kolan, s naseljima Gajac, Kolan i Mandre, izdvojena je iz Grada Paga 2003. godine.
4 Isto. Prema Statisti•kom ljetopisu DSZ dužina obale bitno manja, 269,2 km.
cenu kroz Ljuba•ka vrata kanjonskim probojem
u tadašnju Zrmanju. Geomorfološki (reljefno)
otok obilježava izmjena i usporednost karbona-
tnih bila i !išnih udolina. Otok Pag položen je
u unutarnjem nizu hrvatskih, isto•nojadranskih
otoka. Geomorfološki je sastavni dio zone Ra-
vnih Kotara od koje je razdvojen recentnim ge-
ološkim procesima. Pretežno karbonatna gra•a
otoka Paga kao i pružanje naslaga u pravcu SZ-JI
utje•u na njegova osnovna reljefna obilježja. Oto-
kom dominiraju dva usporedna antiklinalna hr-
pta i nekoliko manjih, izme•u kojih su položene
jedna ve•a i nekoliko manjih tako•er usporednih,
niskih udolinskih zona. Odraz je to geomorfolo-
ške osnove otoka koja je odre•ena usporednim
(longitudinalnim) pružanjem reljefnih struktura
koje najviše koincidiraju s onima na sjevernodal-
matinskom kopnu, ujedno su identi•na tzv. dal-
matinskom tipu pružanja reljefa koji obilježava
zadarske odnosno ravnokotarske otoke. Klimat-
ski radi se o zoni prijelaza iz pravog sredozemlja
(eumediteran) u polusredozemlje (submediteran).
Izloženost buri približna je izloženosti buri pro-
stora sjevernog dijela Ravnih kotara okrenutog
Velebitskom kanalu. Hidrogeografski, kao i u
Ravnim kotarima postoji razmjerno istaknuto
siromaštvo nadzemnih voda s pojavama izvora,
blata i skromnih vodotoka. Fitogeografski i pe-
dogeografski prostor Paga je kao i Ravni kotari
zona istih ili sli•nih klimazonalnih obilježja ra-
slinja, odnosno sredozemnog i polusredozemnog
•togeografskog areala. Ujedno, vrste i tipovi tala
odgovaraju i u najve•oj su mjeri sli•ni onima koji
se pojavljuju na karbonatim, !išu ili mla•im na-
slagama Ravnih kotara.
Reljef i građa otoka
Pretežno karbonatna gra•a otoka Paga kao i
pružanje naslaga na pravcu SZ-JI utje•u na nje-
gova osnovna reljefna obilježja. Otokom domi-
niraju dva usporedna antiklinalna bila i nekoliko
manjih, izme•u kojih su položene jedna ve•a i
nekoliko manjih tako•er usporednih, niskih udo-
linskih zona. Odraz je to geomorfološke osnove
otoka koja je odre•ena usporednim (longitudi-
nalnim) pružanjem reljefnih struktura koje najvi-
še koincidiraju s onima na sjevernodalmatinskom
kopnu. Reljefni oblici nose od najstarijih vreme-
Damir Magaš / Zemljopisna obilježja otoka Paga u funkciji upoznavanja njegove toponimije
9
na vrlo zanimljiva i znakovita imena, •ine•i tako
impresivni toponimijski sklop, uvjetovan morfo-
loškim, antropološkim i drugim preduvjetima
Zapadni ili vanjski, duljinom i visinom naji-
staknutiji hrbat (bilo), pruža se od rta Luna na
SZ do rta Škamice i hridi Sikavaca na JI. Uvjetno
ga se može nazvati hrbat (bilo) Sv.Vida, prema
najistaknutijem vrhu. Mjestimi•no dolaze do
izražaja ostaci starijih erozijskih zaravni u kršu
koje su od prostora Kvarneri•a odnosno novalj-
sko-paške udoline odijeljene blažim ili strmijim
padinama. Mla!im tektonskim pokretima došle
su u razli•ite visinske položaje, a recentno su ero-
dirane. Najviši vrh je Sv. Vid (349 m), a istaknuti-
ji su vrhovi od SZ prema JI Mlaji (127 m), Krune
(140 m), Ku•i•ino (133 m), Gradac kod Stani-
š•a (135 m), Veli vrh (131 m) na Lunu, Šegovica
(77 m) i Stražica (64 m) u nižem dijelu izme!u
Novalje i Kolana, Grubišinac (165 m), Gradac
kod Kolana (206 m), Nebeska (256 m), Bošani•
(302 m) SZ i Vela Crna glava (316 m), Visoki
brig (262 m) i Gradac kod Paga (197 m) JI od
Svetog Vida na najvišem dijelu grebena, te De-
belo •elo (53 m), Turni• (60 m), Orlova smrt (78
m), Pasja stina (80 m), Stražica (63 m) i Jamuri-
na (40 m) na blago istaknutom JI dijelu otoka, a
njihova imena potvr!uju raznolikost toponimij-
ske osnove. Bartolomovom dragom i udolinom
Vrulje kod Kolana bo•no je izdvojena, zapadno
od Kolana, uzvisina Panosa ili Lopate (134 m) i
Olišnjaka (244 m).
Isto•ni ili unutarnji hrbat proteže se od rta Ded
na Zaglavi na SZ do rta Fortica na JI. Uvjetno ga
se može nazvati hrbat Barbata i Kršine. Dubokim
Paškim vratima (dubine ve•e od 50 m) razdvojen
je na SZ dio (Zaglava i Barbat) i JI dio (Kršina-
Fortica). Paška vrata su morski prolaz koji spaja
Velebitski kanal s Paškim zaljevom koji je nastao
recentnim potapanjem duboke kanjonske doline
nekadašnjeg vodotoka. Njime su se vode novalj-
sko-paške udoline slijevale prema pleistocenskom
koritu Zrmanje •iji se tijek može pratiti u Velebit-
skom kanalu sve do prolaza izme!u Raba i Paga.
Ovaj hrbat morfogenetski odgovara Kamenjaku
na Rabu odnosno ražana•ko-slivni•kom u Ra-
vnim kotarima. Mjestimi•na širina i uravnjenost
bila (Zaglava, Prozor, Ravna na Kršini, Dolac i
dr.), sli•nost s podima velebitske južne padine,
te kasnija erozivno-tektonska diferencijacija,
potvr!uju da se radi o ostacima krške zaravni.
Istaknuta je diseciranost brojnim dragama i vo-
doderinama (na Pagu •esto zvanima zadrinama,
pa stoga i nekoliko toponima Zadrina), osobito
prema Velebitskom kanalu (primjerice To•ilo
Svetojanja i desetci drugih). Na Zaglavi i na Bar-
batu isti•u se od SZ prema JI krške glavice "un
(na Dedu, 41 m), Orlje (178 m), Karsa (176 m),
Komorovac (206 m), Ze•ji vrh (140 m), Modr-
ža vrh (129 m), Tusto •elo (190 m), Osapnik (
174 m), Kozje brdo (127 m), dosežu•i najve•e
visine SI i JI od Metajne: Nar•ela (210 m), Pa-
nos (218 m) i Teplice (206 m) te završavaju•i s
krševitim uzvisinama Furnaža (117 m), Na •un
(90 m ) i Kristofor (47 m). Nastavljaju•i se na JI
dijelu otoka, ovaj oto•ki greben zapo•inje rtom
Sv. Nikola i ispinje se prema Ledeniku (236 m) i
najistaknutijem Velom brigu tj. Kršini (263 m),
a dalje se nižu glavice Ražaško (208 m), Vlaški
brig (182 m), Sv. Ivan (153 m), Vrši (154 m),
Pe•ane (139 m), Tri grama•e (126 m), Grabovac
(129 m), Stražica (124 m), Panos kod Magaša
(127 m), Strigarska glavica (121 m), Tusta (112
m) i Prlinac (51 m).
Izdvojeno od navedena dva najistaknutija
oto•na grebena usporedno su položena znatno
manja bila. Na Selcu kod Mandra, izdvojen od
Panosa (Lopate) Dražicom i Šimunskom dragom
je razmjerno niski Lisi•njak (72 m). Zapadno od
Sl. 3. Hipsografska karta otoka Paga
Toponimija otoka Paga
10
Košljuna su Kruna Zaglava (63 m) i Trstenik (17
m) kojima završava velikim dijelom potopljeno
bilo koje se može pratiti od oto•i•a Škrde (54 m)
preko Mauna (s glavicama Brdo Golubere 40 m,
Debelo brdo (65 m), Rankovica (61 m) te Malog
(7m) i Velog Brušnjaka (19 m). Izme•u Dinjiške
uvale i Vlaši•ke udoline je Vlaši•ko brdo (74 m s
Plo•ama 73 m i Kraljevom ogradom 71 m), a na
Prutni se isti•u glavice Rastovac (14 m), Panos
(61 m), Škrline (42 m) i Vranjinac (38 m).
Krški hrptovi me•usobno su izdvojeni uspo-
rednim •iškim udolinama. Isti•e se novaljsko-pa-
ška udolina5 koja se proteže izme•u dva najve•a
oto•ka grebena. Njezin potopljeni dio dijeli je
na dvije izdvojene cjeline, novaljsko-casku i pa-
ško-dinjišku udolinu, dok je središnji dio o•uvan
samo bo•no, duž rubova zaljeva, isti•u•i se u
krajoliku oštrim kontrastom prema karbonatnim
stijenama. Manje su •iške udoline Povljanska,
Vlaši!ka, Kolanska i Smokvi"ka, a •išolikih na-
slaga ima mjestimi•no i na Barbatu. Udoline su
najvažniji poljodjeljski predjeli otoka, ispunjene
mekim naslagama eocenskog •iša (pješ•enjaci i
lapori) pokrivenima kvartarnim nanosima. Ispi-
tivanja pokazuju mjestimi•ne dubine najmla•ih,
aluvijalnih slojeva do 5-6 m.
5 Vrlo često se ova, a i druge udoline na Pagu nazivlju poljima premda se morfogenetski ne radi o klasičnim tipovima krških polja već o
udolinama ispunjenima mladim, mekim taložinama. Morfogenetski tipu polja odgovarale bi samo poplavne zone Velog i Malog blata.
Krška morfologija izražena je posvuda po oto-
ku. Da je ona površinski bila istaknuta i u najstari-
jim razdobljima, svjedo•i vrlo stara toponimija ve-
zana za krške oblike (Kršina, Plo•e, Škar, Škrline,
Gruh, Grušna, Grušina, Orlje, Karsa, Krgadura,
Visoki brig, Jamurina, Jamurine, Rudinsko, Paška
rebra, Kamik, Duboka stina, Paški oštrljak, Grbe,
Grbica, Škrlina, Visoka, Vr•i•i, Humi•, Debelo
•elo, Pusta greda, Sure stine, Grušina, Škamica,
Škamlica, Škrapljivica, Veli vrh i mnogi drugi).
Endogeni reljef obilježavaju neotektonski
oblici krških grebena tj. bila podudarnih s geolo-
škim antiklinalama (Lunski poluotok, Kršina, Sv.
Vid i dr.), rasjedni strmci, rasjedi, pukotine i dr.
Egzogeni reljef obilježavaju oblici padinskog,
#uvijalnog, krškog (u užem smislu rije"i), #uvio-
krškog, marinskog i antropogenog reljefa.
Padinski reljef zastupljen je razli•itim destru-
kcijskim oblicima neaktivnih pedimenata i glaci-
sa, uskim raš•lanjenim i neraš•lanjenim grebeni-
ma, kupastim ili zaobljenim vrhovima, prijevo-
jima (Prozor, Po•ivalo i dr.), stjenovitim zidovi-
ma, to•ilima, derazijskim dolinama, klizištima i
jarugama. Akumulativni oblici padinskog reljefa,
odroni, osuline, koluvijalne kupe i proluvijalne
plavine, tako•er su zastupljeni na otoku.
Zna•ajke #uvijalnog reljefa istaknute su u
udolinama gdje su •este pojave vodnih plavina
izgra•enih od pijeska i šljunka.
Pravi krški oblici reljefa ovdje su najistaknu-
tiji, s brojnim pojavama ljutog krša, stjenovitog,
boginjavog i priobalnog krša punog škrapa, škra-
para, kamenica te razli•itih prate•ih mikro i ma-
kro oblika. !este su krške uvale, ponikve, kuko-
vi, pe•ine, jame, polupe•ine, potkapine i sl.
Fluviokrški oblici istaknuti su brojnim jaru-
gama (suhim fosilnim dolinama, dragama) bilo
bez vodotoka ili s povremenim vododerinama,
ponekom vise•om suhom dolinom, zatvorenom
krškom dolinom (s povremenim vodotokom), za-
ravnima u kršu i blatima (Velo i Malo blato).
Marinski reljef zastupljen je razli•itim abra-
zijskim oblicima niskih i strmih obala (klifovi).
Niske stjenovite obale su u vapnencima, pješ•e-
njacima, dolomitima, laporima ili konglomerati-
ma. Klifovite obale su uglavnom u vapnencima,
rje•e u pješ•enjacima, a periodi•no su, stalno ili
tek povremeno izložene abraziji.
Sl. 4. SI strana poluotoka Luna
Izvor: www.adrialin.com/infosi/otok-pag/fotogalerie.html
Damir Magaš / Zemljopisna obilježja otoka Paga u funkciji upoznavanja njegove toponimije
11
Od antropogenog reljefa zastupljeni su kame-
nolomi (napušteni i aktivni), šljun•are, pristani,
nasipi, terasirane padine, suhozidovi (obrambe-
ni, zaštitni, ogradni i sl.), gromile i sl.
Ekološko vrednovanje reljefa uvjetno uzevši,
ukazuje na prisutnost znatnog dijela razmjerno
nepogodnih bonitetnih kategorija, postojanje di-
jela razmjerno manje vrijednih terena, dok je vri-
jedan i visoko vrijedan reljef slabije zastupljen.
Duge i razvedene obale posebno su istaknuta
reljefna kategorija otoka Paga. S duljinom obale
od 302,47 km (163,3 m) Pag je uz Dugi otok naj-
razvedeniji hrvatski otok s indeksom razvedenosti
Ir = 4,50. S Maunom (23,91 km), Škrdom (7,18
km) i drugim pripadaju•im oto•i•ima ima Pag du-
ljinu obale od oko 340 km. Izgled i oblici obale su
neposredno vezani uz gra•u i sastav obalnih stije-
na. Stoga su pitomije obale vezane uglavnom za •i-
šne i aluvijalne udoline koje završavaju pješ•anim
i šljun•anim plažama ili pitomim padinama (Paški
zaljev s uvalama Caska, Zr•e, Pag, u. Povljana i
Stara Povljana, Vlaši•i, Dinjiška, Stara Novalja i
dr.). Najljepša i najve•a pješ•ana plaža je na Pro-
siki u Pagu, ali su privla•ne i plaže Zr•e, Straško
i dr. gdje je zastupljeniji šljunak. Glavnina ostalih
obala, posebice onih na sjeveroisto•nim stranama
otoka, nepogodna je i surova, osim iznimno na
uš•ima vododerina ili manje strmim predjelima.
Suvremena analiza reljefnih obilježja (Lon-
čar, N., 2009.) odnosno geomorfološka regio-
nalizacija otoka, premda provedena za prostor
otoka unutar Zadarske županije, kroz izdvajanje
više od 20 kategorija omogu•ila je diferencijaciju
ve•eg dijela otoka na preko 240 mikrocjelina, od
kojih najve•i dio na vapnencu, te na dolomitu,
•išu i padinskim oblicima. Istaknuto obilježje re-
ljefa otoka Paga su jaruge kojih je ubicirano više
stotina, doline, zaravni, padinski oblici razli•itih
nagiba i na razli•itim nadmorskim visinama, spe-
ci!•nosti obalnog reljefa i dr.
Spiljski oblici
Na otoku Pagu ima više pojava speleoloških
objekata, posebice pe•ina, potkapina, jama,
ponora itd.
Jedna je pe•ina u predjelu Antibela SI od
Gra•išta JI od Stare Novalje. Manja je pe•ina uz
obalu SZ od Bašace (Pag). Tako•er uz more u
predjelu Ledenika kod Rta Gomilica, sjeverno od
6 Građa otoka, odnosno geološke značajke prema: OGI l: Zadar, L 33-139, Gospić L 33-127 i Rab L 33-114 1969., 1973.; SCHUBERT, R., 1909.;
SCHUBERT, R., WAAGEN, L., 1912.; Isti, 1913.; MARGETIĆ, L. 1950.; PETRIČEC, V., 1958.; RADIMSKY, O., 1877.; Isti, 1877.; TOLIĆ, LJ., 1952.; Isti, 1950.,
1951., 1954., 1953., 373-375.
grada Paga, nasuprot Krištoforu, na topograf-
skom zemljovidu oznaka je pe•ine zvana Golu-
bara. Manja pe•ina je kod Starog Grada. Manja
pe•ina je i ponad Dinjiške na lokalitetu Ku•ine.
U uvali "imburi• na poluotoku Lunu je Pe•ina
kraj mora u koju se može u•i s mora i s kop-
na. U nju golubovi ulaze kroz mali otvor poput
dimnjaka (•imbura). Na Lunu je i Medvija, uvala
s manjom dubokom pe•inom uz more, o•ito ne-
kada nastambom morske medvjedice (Monachus
monachus). Na Lunu je i špilja Muharova buža
udaljena oko 40 m od mora. Kod Stare Noval-
je u uvalici Slama nalazi se više prirodnih pe•ina
nekada korištenih za spremanje slame ili sijena
za ovce. U blizini su i Rupice, u samom naselju,
spiljice uz more. Nedaleko od mora, na JZ dijelu
u. Pe•ašna kod Novalje ima rupa, zvanih Pe•ine,
s više pojava vode pod kamenim škrilama gdje
se sklanjaju ovce. U u. Škura pe•ina uz more je
pe•ina u kojoj se legu lisice.
U središnjem dijelu Mauna, na hrptu otoka,
je spomenuta pe•ina Šepurine s istoimenim zden-
cem s kvalitetnom vodom, na dubini od 4-5 m.
Kod Caske je Iv•a jama, tipi•na jama u kršu,
vjerojatna oznaka razgrani•enja paškog od no-
valjskog dijela otoka u prošlosti. Sli•na jama je i
nad Ga•om dragom kod Kusti•a. Na Barbatu se
još isti•u jame na Brestovcu isto•no od Metajne i
jama na Teplicama iznad u. Slana.
Na Kršini je jedna jama u neposrednoj blizini
SZ od najvišeg vrha (Veli vrh 263 m), a jedna u
predjelu Rudinsko. U Paštorovoj lokvi kod Vr•i-
•a, ove•a je kotlina u pašnjaku, danas bez lokve,
s dvije prirodne jame vrlo uskog otvora. Škur-
nja•a je pe•ina na pašnjaku kod Dinjiške. U br-
dovitom pašnjaku kod Dinjiške je i Martin•eva
jama s otvorom oko tri metra promjera u kojoj
obitavaju golubovi.
Dvije jame su u Velim Drakovcima kod Po-
vljane na južnom dijelu otoka, a jedna na Tusti
sjeverno od Miškovi•a. Tako•er jedna jama je na
Binjcu isto•no od Košljuna. Na speleološke poja-
ve ukazuju i neki toponimi: Jamurina (voda 350
m JZ od jame na Rudinskom), Pe•ani i dr.
Osnovna geološka obilježja
U geološkoj gra•i6 otoka Paga, položenog u pro-
storu sjevernojadranskog dijela Vanjskih Dinarida,
površinski prevladavaju kredno-paleogenske kar-
Toponimija otoka Paga
12
bonatne naslage vapnenaca i dolomita, a manje su
rasprostranjene zone paleogenskih mekših naslaga
(fliš) i mlađih naslaga kvartara. Glacioeustatičkim
pokretima nakon posljednje oledbe u Würmu, po-
topljeni su veliki dijelovi sjevernojadranskog pro-
stora, pa tako i Velebitski kanal, Kvarner i dr. pa su
morem preplavljene značajne zone mekših, mlađih
naslaga (Roglić, J., 1962.).
Tektonski, otok Pag pripada tektonskoj jedi-
nici Ravni Kotari, čija je značajka izmjena bla-
gih uspravnih ili slabo nagnutih bora dinarskog
smjera. Dominiraju antiklinale Lun – Novalja
– Košljun, Sv. Nikola – Grabovac – Fortica i Cas-
ka, te sinklinala Novalja – Pag – Dinjiška. Veći
je broj manjih sinklinala i antiklinala, od kojih
u gospodarskom smislu najveće značenje kao i
u slučaju najistaknutije sinklinale Novalja – Pag
– Dinjiška, imaju prostori manjih sinklinala (Pov-
ljanska, Vlašička, Smokvička). Rasjedima je naj-
više diferencirana zona Barbata.
Najstarije su stijene boranjem izdignuti ce-
nomansko-turonski vapnenci i dolomiti gornje
krede (K21,2) koji izgrađuju središnju zonu naji-
staknutijeg otočnog hrpta od Novalje do Ko-
šljuna, te izdvojenu zonu sjeveroistočnog hrpta
jugoistočno od grada Paga. Manje zone ovih na-
slaga nalaze se i na sjevernom dijelu kod Luna, te
na sjevernom dijelu otoka Mauna. Strukturalno
čine jezgre ili krila antiklinala. Vapnenci su zna-
tno izraženiji od dolomita koji se tek mjestimično
pojavljuju u obliku leća. Ove naslage pripadaju
morskoj grebenskoj bioakumulaciji gdje su se u
području mlata valova ili u nešto mirnijem okru-
ženju taložili ostaci brojnih organizama. Nađeni
su ostaci okamina i to mikrofosila (Aeolisaccus
sp., Cuneolina pavonia parva, Dicyclina schlum-
bergeri, Nummoluculina heimi), hondrodonti
(najčešća Chondrodonta munsoni), rudista (Hip-
purites/Orbignya/ requieni, Nerinea requieni,
N. schiosensis), ihtiosarkolita i kaprina (čest je
Ichthyosarcolites bicarinatus na potezu Novalja
– Kolan dok su I. tricarinatus, I. cf. monocari-
natus, Neocaprina nanosi, N. gigantea, Caprina
cf. carinata i drugi rjeđi) itd. koji ukazuju na više
razine ovih sedimenata. Naslage su slabo uslo-
jene, dijelom dobro, a dijelom slabo sortirane, s
čestim grebenskim brečama. Svjetlosmeđe i sive
su boje. Prekrivaju oko 20 % površine otoka.
Na sjevernom dijelu zastupljene su od Tovarnela
preko Luna do Valjermice, južnije sve do Novalje
prekrivene su mlađim naslagama krede i paleoge-
na a od Novalje prema JI pokrivaju mjesto No-
valja, Vrtić, Straško, Špital, Čiponja, Zrće, Ga-
jac, Katarelac, Prnjica, Veternica, Panos, Ćurliz,
V. Gramača, Reštur, Komun, Renovice, Boculić,
Šimuni, Fabijanić, Paška rebra, Maslinice, Pra-
skarovo, Dumboka draga, Sv. Petar, Paladinka,
Sv. Martin, Sv. Toma, Negulići, Javor, Grobine,
Trstenik do Košljuna. Na Zaglavi su zastupljeni
JZ od crte Rt Proboj – Kruna Zaglave – u. Tiho-
vac. Istočno i jugoistočno od Paga ove naslage
zastupljene su u uskoj zoni: Grbe – Brusna – Ma-
lenica – Slana, te u zoni Plati – Broćna – Movra
– Grabovac – Drakovac – Stražice – Komorova
– Dumboka – Glave – Kućine – Škaničko, s izo-
liranim izdancima kod Općeg porta, Bunjice i na
Tusti. Na o. Maunu ove naslage zastupljene su u
jednoj sasvim maloj zoni na SI strani u predjelu
Petrača – Škar – Golubera.
Na sjevernom dijelu, na Lunskom poluotoku
od Valjermice na SZ do Starih kuća na JI raši-
rene su prijelazne naslage gornjokrednih vapne-
naca turona i senona, (K22,3). Strukturalno čine
jezgru sinklinale, a starost im dokazuju brojne
okamine makro- i mikrofaune, pretežito rudi-
sta, foraminifera, globotrunkana, globigerina i
dr. Ovi vapnenci su slabo dolomitizirani, svjetlo-
sivi do svjetlosmeđi, debljine slojeva 20-80 cm.
Zauzimaju oko 4% površine otoka u predjelima
poluotoka Luna: Valjermica, Gager, Badnjišta,
Konobe, Gradac, Borovići, Dubac, Mrzlanovica,
Dabove, Stare kuće.
Na otoku su najrasprostranjeniji senonski ru-
distni vapnenci gornje krede (K23) koji grade bo-
čne strane sinklinala odnosno antiklinala. U sin-
klinalnim dijelovima najčešće su prekrivene mla-
đim naslagama tercijara. Susljedno su se taložile
na karbonatne naslage cenoman-turona. Sadrže
ostatke bogate i različite rudistne paleofaune te
malobrojne i slaboprovodne mikroforaminifere.
Mnogobrojni rudisti, istaknuti u donjem senonu
zastupljeni su okaminama radiolita i hipurita.
Ističu se Radiolites cf. trigeri, R. radiosus, Praera-
diolites anatolicus, P. lusitanicus, Hippurites (Or-
bignya) canaliculatus, H.(O.) matheroni, H.(O.)
toucasianus, H.(O) turgidus, H.(O.) mirostylus,
H.(O.) sublaevis, H.(O.) praecessor, H.(O.) cf.
socialis, H.(O.) toucasi, H.(O.) cf. praebiocula-
ta, Hippurites (Hipuritella) cf. maestrei, H.(H.)
cf. incisus, Hippurites (Vaccinites) praesulcatus,
H.(V.) aff. sulcatus, H.(V.) cf. boehmi. Rudi-
sta ima na potezu Kolan – Novalja, kod Paga,
na Zaglavi između Stare Novalje i Barbata, na
Košljunu itd., a znatno manje na Maunu (ovdje
međutim i Durania cf. gaensis) i na Škrdi. Vrste
Pithonella ovalis i Stomiosphaera sphaeric nađe-
ne su na Pagu u ovom kompleksu na više mjesta
(Novalja – Dabove i dr.)
Damir Magaš / Zemljopisna obilježja otoka Paga u funkciji upoznavanja njegove toponimije
13
Litološki sastav ovih naslaga uglavnom je va-
pnena•ki dok je dolomiti•nih vapnenaca i dolo-
mita znatno manje i javljaju se u vidu tanjih ulo-
žaka ili le•a. Vapnenci su dobro uslojeni, debljine
slojeva uglavnom 20-60 cm. Cio, razmjerno mo-
noton kompleks dosiže debljinu 350-400 m. Boja
naslaga je svijetlosiva do sme•a, a prekrivaju oko
30 % otoka, tj. imaju veliku površinsku raspro-
stranjenost. Zauzimaju predjele: Mrzlanovica
– V. kanat – V. vrh – Grba – Šegovica – Pudarica
– Burin bok – Rt Zr•e, veliku zonu Zaglava i dije-
la Barbata s predjelima Jadra, Ded, Koroma•no,
Orlje, Karsa, Turni•, Komorovac, Tusto •elo,
Zabaldušov grama•, Nar•ela, Panos, Teplice, Ši-
roka Glava, Furnaža sve do SI strane Krištofora,
s izdvojenom zonom Nova pošta – u. Paklenica –
Vruje – u. Široka. Uska zona Mrzlanovica – Zr•e,
dijelom potopljena u u. Caska, ponovno se ja-
vlja u podru•ju u. Kamariž nastavljaju•i se dalje
na JI u predjelima Škari•, Crkvine, SI padinama
bila Svetog Vida (Grubišinac, Gradac, Nebeska,
Bošani•, Sv. Vid, Vela Crna glava, Visoki brig,
Gradac, Sv. Grgur, Vrtlace, Grabašnjaci) proši-
ruju•i se u zoni Košljunskog zaljeva na terenima
Podlu•ja, Binca, Turni•a, Mlinica, Malog jezera,
Basa, a od predjela Velog jezera se ra•va povr-
šinski u dva kraka izme•u kojih su ove naslage
prekrivene mla•im slojevima eocena u sinklinali
Vlaši•kog polja. SI krak ide SI dijelom Velog jeze-
ra predjelima Lukovac, Nesenj, Kamik i završava
na Vlaši•anskom brdu u Diviš•acima. JZ krak
zauzima Prostor od Basa, preko Turni•a, Starog
stana, Grušne, Kun•na, V. Drakovca, Mikulina-
ca, Gustih laza do Grušine. Mjestimice izbijaju
na površinu i kod Povljane, kod •ela i Glavica, u
jednoj uskoj zoni na Zaglavu izme•u Rta Proboj
i u. Tihovac, a ja•e su istaknute i na JZ dijelu
Prutne u zoni Babe – •abrijanke – Gusti, Mali
Gašparovi i Bili lazi – Selina. Na zapadnom dijelu
javljaju se još u jednoj manjoj zoni Kolanska dra-
ga – Olišnjak – Ravno te u širem predjelu Man-
dra (Selac), od Mišnjaka, Solinice, Vrta•a i Gaja
na SZ do Lisi•njaka, Dražica, Letavice, Duboke
stine i Rta Selac na JI. Pokrivaju cio otok Škrdu,
cio Veli Brušnjak, SI dio M. Brušnjaka i glavninu
Mauna, gdje su dijelom prekrivene mla•im nasla-
gama eocena, pa se uglavnom izdvajaju dužobal-
ne SI i JZ zona izdvojene središnjom eocenskom
zonom. Jugoisto•no od grada Paga dio su velike
antiklinalne zone koja se susljedno rasprostire od
Lisi•lje glave na SZ do Tuste i Paškog oštrljka
na JI. Zauzima predjele: Lisi•ja glava, Ledenik,
Lutešovica, Grbe, Slana uvala, hridi Šestakovce,
Ražaško, Ortarnice, Sv. Ivan, Rudinsko, Propast,
Bevandi•evo, Pe•ane, Pe•ine, Zvonigrad, Vr•i•
kanat, Magro, Gramanik (Panos), Tusta, Prlinac,
odnosno •iker, •ista, Bili rt, Santiš, Movra, Tr-
sak, Debelo •elo, Vranjinac, Paški oštrljak.
Postanak ovih naslaga vezuje se za razmjerno
pli•e more, podalje od obale jer izostaju terigeni
sastojci. Tu je mehani•ki taložen organogeni de-
tritus sitnih te komadi ve•ih organizama.
Nakon što je krajem krede nastupilo izdizanje
gornjokrednih vapnenaca, tektonskim pokretima
i denudacijom na kopnu oblikovani su razli•iti
krški oblici: pukotine, jame, džepovi, škrape i sl.
U njih su se •esto taložili neotopivi ostaci otapa-
nja karbonata, od kojih je postupno dijagenetski
nastajao boksit. Takve pojave boksita, koje su
nastale na gornjokrednim senonskim naslagama
na Pagu su uo•ene na više mjesta (JI od Caske,
Pastura – Veli vrh – Grba, Rujnica, Crvena ze-
mlja, Samotvorac, Trimalj, Furnje, Peri• Stan,
Kozarina, Kozje brdo na Barbatu kod Zubovi•a)
i iskorištavale su se od Prvog svjetskog rata (ruski
Sl. 5. Geološka skica otoka Paga a) kredni vapnenci s dolomitima, b) paleogenski vapnenci, vapnena•ke bre•e ili
vapnenci s konglomeratima, c) •išne naslage srednjeg i gornjeg eocena, d) miocensko-pliocenski lapori, e) kvartarne
naslage (diluvij, aluvij).
Toponimija otoka Paga
14
zarobljenici u u. Samotvorac) do pedesetih godi-
na 20. st. Najve•im dijelom su ve• iskorištene.
Ležišta su siromašna, maksimalne veli•ine 10 m x
50 m, uglavnom izdužena i uska. Istraživa•ki ra-
dovi na Pagu (spomenuta nalazišta, Šimuni i dr.)
i na Maunu ukazuju na neekonomi•na nalazišta
bez ve•eg zna•enja za gospodarstvo.
Na starijim naslagama krede taložili su se tran-
sgresivno, nakon kra•e kopnene faze, marinski
foraminiferski vapnenci donjeg i srednjeg eocena
(E1,2) Tvore naj•eš•e krila paleogenskih sinklinala
i sadrže brojne okamine razli•itih miliolida, al-
veolina i numulita u mikrofosilnom te ježinaca
i kamenica u makrofosilnom spektru. Na seriju
rudistnih vapnenaca nataloženi su transgresivno,
najprije miliolidni, zatim alveolinski te numuli-
tni vapnenci. Od okamina na Pagu prevladavaju
vrste Lituonella liburnica, L. roberti, Orbitolites
douvillei, O. complanatus, Alveolina (Glomalve-
olina) minutula, A. oblonga, A. collosa, A. cana-
varii, A. cremae, A. distefanoi, A. dalmatica, A.
gigas, Nummulites globulus, N. complanata, N.
perforata, N. cf. fraasi, N. millecaput, N. ataci-
cus, Assilina spira, Discocyclina discus, D. sella i
dr. Me!u ve•im okaminama na!eni su u numu-
litnim vapnencima prerezi kamenica (ostrea), a
u najmla!em sloju i ježinci roda Conoclypeus,
naj•eš•e C. conoideus, te nešto Cidarisa, školj-
kaša, globigerina i globorotalija. Litološki ove
naslage •ine vapnenci visoke •isto•e, a naslage su
taložene u toplom moru, bez jakih strujanja, u
uvjetima litoralno-neritskog okruženja. Boja na-
slaga je žutosme•kasta do svjetlosiva, a vapnenci
su neravna, školjkasta loma. Debljina naslaga je
oko 250 m. Prekrivaju oko 15 % površine otoka.
Najrasprostranjenije su na južnom dijelu otoka.
Na sjevernom dijelu zastupljene su mjestimice uz
SI obalne padine Lunskog poluotoka (Krune, Tri-
malj, te •eš•e od u. Pastura uz zapadne obale u.
Trin•el) nastavljaju•i se dalje rubom Novaljskog
polja do zapadnog dijela u. Caska. Tako!er su
mjestimi•no zastupljene na SI rubovima Novalj-
skog polja od rta Deda do Caske, pa to potvr!uje
da grade sinklinalu Novaljskog i Paškog polja i
koja je SZ i JI potopljena te da ih prekrivaju mla-
!e taložine kvartara. Prili•no su zastupljene i na
Barbatu (Torine – Kusti•i – Zubovi•i – Plat – Vi-
linjak, Zaglava – Ru•ica – Beretnica, JZ dio Fur-
naže i dr.). Dalje na JI nastavlja se ovaj kompleks
u sinklinali Paške udoline izbijaju•i na površinu
s obje strane uske dijelom potopljene doline. Na
SI rubu udoline ove naslage mogu•e je susljedno
pratiti u uskoj zoni od Sv. Nikole na SZ do Forti-
ce na JI gdje prekrivaju predjele Sv. Nikola, Gla-
vice, Kotice, Sv. Juraj, Hunjci, Sv. Karin, Gornja
Kršina, Lopate, Bevandi•evo, Vr•i•i, Humi•, Sv.
Križ, Janjilo, Magaš, Morav•i•, te uz SI obale Di-
njiškog zaljeva preko Miškovi•a i Slane do Forti-
ce. Na JZ rubu vidljive su u uskoj zoni u. Kama-
riž – Bok – SI padine Sv. Vida – Dubrave – Visoki
brig – Žestoko – Po•ivalo – podno Gradac –Iznad
Starog Grada – Debelo •elo – Dundovo plandište
– Turni• – Murvica – Debelo •elo nastavljaju•i
se na JZ strani Dinjiškog zaljeva (Novakovica,
Stražica, Goluberje, Sure stine) proširuju•i se u
zoni Kraljeve ograde i Mrtve. U zoni Povljane i
Vlaši•a ove su naslage najistaknutije zahva•aju•i
zone oko Vlaši•ke, Smokvi•ke i Povljanske "išne
sinklinale. Prostiru se u predjelima: Dubrovnik
– Povljana – Plantaža – Pusta greda – Konjska,
Velo blato – Šimi•ina glava – Grušina – Škamica
– Sv. Pavao – M. Sikavac, Velo Blato – Tašnice –
Grbica – Viljenka – #unji – Kraljeva ograda – Rt
Mrta i na Prutnoj od rta Rastavac na SZ preko
Škrlina, Visoke i Kurozeba do rta Prutne na JI.
Susljedno na karbonatni kompleks taložili su
se u srednjem i gornjem eocenu lapori, pješ•enja-
ci i vapnenci (E2,3) •esto nazivani "iš. Ispunjavaju
dna sinklinala paške udoline, Vlaši•kog i Povljan-
skog polja i kod Smokvice. Naj•eš•e su prekri-
veni mla!im kvartarnim naslagama (Novaljsko
polje) pa ne izlaze na površinu, ili su potopljeni u
morskim zaljevima i kanalima (Paški zaljev i dr.).
U nekoliko manjih zona, na Barbatu, izdvojeni su
kao srednjoeocenski "iški kompleks (E2
2), ovdje
zvan brusel (obi•no tamo gdje ima više primjesa
cementnog lapora).
Prijelaz iz foraminiferskih donjoeocenskih va-
pnenaca obilježavaju slojevi grudastih i detriti•nih
laporovitih vapnenaca s glaukonitima, koji sadr-
že okamine ježinaca Conoclypeus conoideus, dok
su rakovice, uobi•ajene za iste naslage na Pagu
zastupljene uglavnom fragmentarno. Zapažene
su i globigerine Acarinina bulbrooki i A. penta-
camerata te nešto ostataka oštriga. Srednjoeocen-
ski lapori bogati su ostacima foraminifera, a pje-
š•enjaci sadrže ostatke numulita, uglavnom istih
vrsta kao i u starijim foraminiferskim vapnenci-
ma. Izdvojene su vrste: A. rotundimarginata, A.
centralis, Globigerapsis kugleri, Globigerina bo-
weri, Hantkenina alabamensis, Truncorotaloides
tripilensis, T. rohri, Globorotalina bolivariana,
Globigerinoides conglobatus i dr. Globigerina
corpulenti i Globorotalia cocoensis zastupljene
su u gornjoeocenskim slojevima, a vrste Globige-
rina of!cinalis i Cibicides pseudoungerianus, kao
i neke od uo•enih ceratobuliminida ozna•avaju
prijelaz prema mla!im naslagama oligocena.
Damir Magaš / Zemljopisna obilježja otoka Paga u funkciji upoznavanja njegove toponimije
15
Sastav ovih naslaga ukazuje na prevladava-
ju•i vapnena•ki detritus, a manje su zastupljena
zrnca kremena, •erta, kvarcita, glinenaca, tinjaca
teških minerala (granat, epidot, cirkon, turmalin
i dr.). Debljina ovog kompleksa varira od 100 m
do 350 m. On ukazuje na tzv. molasnu formaci-
ju, istaloženu u vremenu orogeneze. U današnjem
krajobrazu isti•e se svojim posebitim izgledom u
odnosu na vapnence s kojima tvori izrazit vizual-
ni kontrast. Vrlo su •esto prekrivene još mla•im
mekšim sedimentima kvartara. Na površinskim
dijelovima stvara se povoljan pedološki pokrov
uglavnom sme•ih tala na •išu (ovdje zvani dijelovi
polja Brusel, Bruseli, sli•no kao i na o. Viru, gdje je
u. Bruselina upravo u •išu, v. Magaš, D., 1977.).
Krajem paleogena izdvajaju se vjerojatno eo-
censko-oligocenske naslage mla•eg paleogena
(Pg2,3) sastavljene od vapnena•kih bre•a, razli•i-
tih veli•ina, starosti od jure do eocena s konglo-
meratima. Zastupljene su na lunskom poluoto-
ku sjeverozapadno od Novalje, a sporadi•no se
javljaju i zapadno i jugoisto•no od Novalje kao
erozioni ostaci na krednoj podlozi. Položeni su
transgresivno na vapnence gornje krede.
Vezivo bre•a i konglomerata je uglavnom kal-
citno, •esto crvenkasto ili one•iš•eno glinovitim
sastojcima. Ulomci bre•a •esto sadrže okaminske
ostatke koji odgovaraju njihovoj starosti. Njihov
postanak ukazuje na izraženu eroziju u reljefno
istaknutom prostoru, brzo i intenzivno spiranje
padina, kratak transport i brzo taloženje. Deblji-
na naslaga ovdje je 50-100 m.
7 O korištenju ugljena na Pagu v. opširnije PERIČIĆ, Š. (1989.), 209.
Zanimljiv i dosta rijedak miocensko-pliocenski
kompleks neogena (M, Pl) nalazi se na Pagu kod
Kolana izdvojen u dvije zone, jedna u Kolanskom
polju, a druga u predjelu Crnike na obali Paškog
zaljeva. Naj•eš•e je prekriven mla•im naslagama
kvartara pa stoga nije vidljiv na površini u zoni Ro-
goze, ili je najve•im dijelom potopljen morem u Pa-
škom zaljevu. Radi se o glinovitim, manje pješ•anim
laporima, s nešto vapnenih oblutaka (konkrecija) i
pojavama ugljena (lignit). Dobro su uslojeni, a boja
im je sivozelenkasta, siva do tamnosiva. Litološki,
radi se o vrlo !nim pijescima s ugljenim trunjem.
Na Crniki su se u 19. stolje•u provodila rudarska i
geološka istraživanja ležišta ugljena i tada su austrij-
ski geolozi pronašli brojne fosile. Oni su spoznaje o
ovom kompleksu ve• tada iznijeli u javnost, a u vri-
jeme Austro-Ugarske Monarhije, do po•etka Prvog
svjetskog rata na Crniki se vadio ugljen. Taj ugljen
su i prije (prema nekima od pol. 18. st.) koristili
vlasnici na otoku Pagu u komercijalne svrhe, a onaj
u Kolanskom polju prije Prvog svjetskog rata vadilo
je jedno talijansko dioni•arsko društvo, a kasnije je
korišten sve do polovice 20. st.7 Miocenske naslage
su vjerojatno nastale trošenjem i transportiranjem
starijih naslaga, a debljina im je utvr•ena bušenjem
i iznosi 143,6 m. Ugljen unutar ovih naslaga kod
Kolana dobre je kakvo•e, ali se ne radi o ekonomi-
•nim koli•inama za ve•u eksploataciju, pa je rudnik
na SI dijelu Kolanskog polja zatvoren 1954.
Ove naslage obiluju mikrofosilnim ostacima
miocensko-pliocenskog biljnog i životinjskog
svijeta: foraminiferama (miocen), gastropodima,
ostrakodima, ribljim zubima, jajima (uglavnom
Sl. 6. a, b Miocenske naslage na Crniki (Kolan, Paški zaljev)
Izvor: Alenka Festini, www.zadarskilist.hr/clanci/09112009/znanstven..
Toponimija otoka Paga
16
donji pliocen), peludom i sporama razli•itih bilj-
nih rodova (Engelhardtia, Larix, Taxodium, Pte-
rocarya, Cupuliferae, Quercus i dr.).
Od ve!ih okamina, ve! starija istraživanja po-
tvrdila su nalaze fragmenata i komada npr. Tax-
odium distichum miocenicum, Pinus holothana,
Sequoia langsdor!, Congeria triangularis, C. cf.
croatica, Paludina acuta, Melanopsis esperi, Unio
sp., Planorbis sp. i dr.
Novija istraživanja8 ovog kompleksa, zapo•eta
2001. godine, kojima su izdvojene miocenske na-
slage u priobalnom prostoru Crnike, ukazuju na
vrlo zanimljive okamine miocenskih organizama.
Prona"ene su ljušture puževa, školjaka, ostatci
ihtiofaune, krokodila (prona"en zub9) i malih si-
savaca, a potvr"ene su i dopunjene spoznaje o kar-
boniziranom bilju. Od posebnog je zna•enja nalaz
puža Valvata, podroda Costovalvata, jedina dosad
poznata okamina toga puža uop!e. O•ito se radilo
o miocenskim uvjetima slatkovodnog zamo•vare-
nog prostora, s dosta mo•varnog bilja uz jezersku
površinu, o•ito locus typicus jezerskog miocena,
8 v. opširnije BULIĆ, J., JURIŠIĆ-POLŠAK, Z. (2009.) Poslije istraživanja obavljenih za potrebe izrade OGK (List Silba) šezdesetih godina 20. st.,
obavljena su u prostoru Kolana sredinom sedamdesetih godina prošloga st. istraživanja tvrtke Ina (u sklopu sveobuhvatnih istraživanja na širem
području Jadrana tj. velikog istraživačkog projekta u svrhu pronalaženja nafte ili plina na raznim lokacijama pa tako i na obalnom dijelu Jadrana
i na otocima). Stručnjaci Ine, među kojima je bio i geolog Jerolim Bulić, kasnije kustos Paleontološkog muzeja u Zagrebu, dok su se radile
bušotine na području plaže Crnika na zapadnoj strani Paške uvale, pronašli su iznimno zanimljive okamine. Procijenivši da bi Crnika mogla biti
zanimljivo paleontološko nalazište, kada je postao kustos Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, pokrenuo je, zajedno s akademikom Jakovom
Radovčićem, najnovije, opsežno istraživanje Crnike. Ono se, nastavno na prethodne rezultate, odvijalo od 2001., najprije sveobuhvatnim
geološkim, a zatim i paleontološkim radovima, a obavili su ih poznati svjetski paleontolozi iz Kine, SAD i drugih zemalja, na čelu s Bulićem u
organizaciji Geološko-paleontološkog odjela Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu i uz veliku podršku akademika Jakova Radovčića.
U knjizi se navodi i: "Prvi nalazi fosila u miocenskim naslagama na otoku Pagu usko su povezani s rudarskim i geološkim istraživanjima ležišta
ugljena, koja su, prema jednoj predaji, započela još prije oko 250 godina! Prvi pak znanstveni podaci o fosilnim ostacima u ugljenonosnim
naslagama otoka Paga potječu još od austrijskih geologa Schuberta i Waagena, te paleontologa Ettingshausena i Houmlrnesa." "....plaža Crnika
je jedini zasad poznat lokalitet na području hrvatskog priobalja i otoka s izloženim naslagama miocenske starosti."
9 Pronašao ga je u sklopu provedenih istraživanja jedan kineski paleontolog.
10 J. Bulić je prije toga u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju potaknuo znanstvenu raspravu o fosilnim ostacima pronađenima na plaži Crnika
kakvog je zacijelo bilo na više lokacija, ali je u ja-
dranskom podru•ju Hrvatske prostor plaže Crni-
ka zasad najbogatije nalazište. Stoga je, s obzirom
na raznovrsnost i speci#•nosti miocenskih nalaza
i bogat fosilni materijal. Ministarstvo kulture Re-
publike Hrvatske donijelo 04. velja•e 2008. godi-
ne Rješenje o preventivnoj zaštiti Crnike u katego-
riji posebnog geološko-paleontološkog rezervata,
a koncem 2009. godine prire"ena je Prirodoslo-
vnom muzeju u Zagrebu i izložba $Pradavno pa-
ško jezero$ uz promociju istoimene knjige.10
Od najmla"ih, kvartarnih (Q) naslaga na
Pagu su najviše zastupljeni deluvijalni i aluvijalni
slojevi. Deluvija ima u Paškoj udolini, Novaljskoj
udolini (od Stare Novalje do Caske) i Kolanskom
polju, oko blata Rogoza, u Povljanskoj udoli-
ni, oko Metajne te vrlo malo u vlaši!koj udoli-
ni. Radi se o nanosima s padina, slabije ili ja•e
vezanima, pješ•ano-šljun•anim. U šljun•ari kod
Paga ima •ak 14 m dubine ovih slojeva. Aluvi-
ja ima najviše u Povljanskoj udolini, u južnom
dijelu Paške udoline uz potok koji otje•e prema
Dinjiški, u blatu Rogoza, kod Kolana i vrlo malo
u Novaljskoj udolini. Tvorevine kvartara npr. u
Novaljskom polju izgra"ene su od pijesaka s le-
!ama glina i zaglinjenih pijesaka debljine 3-4 m,
najviše do 6 m. U Kolanskom polju odgovaraju!e
naslage izgra"uju pijesci, gline, pjekoviti šljunci,
bre•e, muljevito prašinasti i glinoviti aluvijalni
nanosi te recentni oblici nastajanja tresetnog tla.
Pješ•ane naslage su u višim dijelovima polja dok
glinovite komponente prevladavaju u nižim. U
paškoj udolini kvartarne naslage •ine pijesci, gli-
ne, glinoviti pijesci, glinoviti ulošci unutar pijesa-
ka, vapnena•ko kršje, pješ•enjaci i bre•e.
Od mineralnih sirovina najistaknutija su na-
lazišta šljunka kod Paga i Starog grada, ležišta
kvalitetnog, koli•inski neeksploatabilnog, lignita
kod Kolana, i ležišta boksita na potezu Nova-
lja – Dabove – Lun. Istražni radovi su obavljani
kod Novalje i na Maunu, ali nisu dali zna•ajnijih
rezultata jer se radi o oskudnim naslagama. Od
Sl. 7. Zub krokodila prona"en u miocenskim naslagama
na Crniki
Izvor: http://www.jutarnji.hr/multimedia/archive/00226/
crnika-1_226032S1.jpg
Damir Magaš / Zemljopisna obilježja otoka Paga u funkciji upoznavanja njegove toponimije
17
prapovijesnih vremena vapnenac se koristio za
izgradnju i vadio na više lokaliteta (Dumbalj kod
Novalje, nekoliko starih kamenoloma s imenom
Kava, Kave i dr.). Nekad se vapnenac koristio i za
dobivanje vapna (japna, klaka), otuda i nekoliko
Japnenica (na Maunu, kod Kolana, na Lunu...) i
Kla•ina (kod Povljane i dr.)
Klimatska obilježja
Otok Pag se klimatski nalazi u prostoru prije-
laza sredozemne klime s vru!im ljetom (Csa pre-
ma Köppenu odn. eumediteranska) u umjereno
toplu vlažnu klimu s vru!im ljetom (Cfa, odn.
submediteranska) to jest eumediteransko-subme-
diteranskoj zoni sredozemne klime što se odra-
žava na biljnom pokrovu, zna•ajkama tala, obli-
cima krša itd. Bitno se ne razlikuje od susjednih
prostora ravnokotarskog priobalja i otoka Raba.
Postoje manje mikrolokacijske posebitosti zbog
razli•itosti insolacije, izloženosti vjetru i drugih
klimatskih •initelja. Glavne meteorološke postaje
su u Pagu i Lunu (Gageru), a kišomjerne postaje
su još u Novalji, Kolanu, Vlaši!ima i Barbatu.
Sun•evo zra•enje se ocjenjuje na oko 357 cal/
cm2dan (116 cal/cm2dan u prosincu, 604 cal/cm2-
dan u srpnju), što je više nego u Zadru i ostalim
dijelovima zadarskog oto•ja, te znatno više nego
op!enito na sjevernom Jadranu. Vidljivo je to iz
tablice 1.
Broj sun•anih sati iznosio je za razdoblje
1961.-1985. u Pagu 2268 h/god. što je dosta ma-
nje nego u Zadru, 2475 h/god., a posljedica je
ve!e energije reljefa u neposrednoj okolici grada
Paga. Godišnji raspored broja sun•anih sati po-
kazuje tablica 2.
U Pagu je prosje•na godišnja temperatura 15,3
°C (1951-1985), prosje•na amplituda je 17,7 °C
izme"u sije•anjske od 7,0 °C i srpanjske od 24,7
°C. Izmjeren je temperaturni maksimum od 37,0
°C (1957.) i minimum od -12,5 °C (1963.). U
Lunu je izmjerena prosje•na temperatura od 15,2
°C i maksimalna 37,0 °C (1957.). Najtopliji mje-
seci su srpanj i kolovoz, a najhladniji sije•anj i
velja•a. Prosje•an hod temperatura zraka vidljiv
je iz tablice 3.
Relativna vlage zraka je vrlo povoljna, ispod
70% prosje•no godišnje. U Pagu je izmjerena pro-
sje•na relativna vlažnost od 68 % (1948.-1960.),
a na Lunu 66% (1952.-1960.).
Prosje•na godišnja koli•ina oborina na otoku
Pagu iznosi izme"u 1050 mm i 1106 mm godi-
šnje. Višegodišnjim mjerenjima u Pagu, Novalji,
Kolanu, Vlaši!ima i Lunu (Gager) dobivene su
prili•no ujedna•ene vrijednosti. Tek nešto manje
oborina bilježi se u Novalji, a odudaranje vrije-
dnosti pojedinih mjeseci za Gager posljedica je
kratkog razdoblja osmatranja. U usporedbi s ju-
žnijim Zadrom, Pag prima prosje•no oko 150-
Tablica 1. Godišnji raspored sun!eva zra!enja u cal.
Postaja/zona mjesec
I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God
Pag 143 226 322 440 501 585 604 530 408 253 158 116 357
Zadar 131 237 296 399 450 547 588 513 385 238 145 105 334
sjeverni Jadran 140 200 270 370 420 530 550 480 350 220 130 100 310
Zadarski otoci 140 220 275 400 450 550 590 510 375 225 145 100 332
Izvor: TEŠI#, M., 1974, 366; ROGI#, V., 1972, 145
Tablica 2. Godišnji raspored broja sun!anih sati
Postaja/razdoblje mjesec
I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God
Pag (1965.-85.) 82,4 118,6 156,2 198,3 245,7 281,4 324,4 290,5 231,6 167,5 99,2 74,2 2268,2
Zadar (1965.-85.) 108,1 129,1 171,2 201,7 266,7 291,3 345,0 308,0 240,1 194,3 121,2 98,1 2474,8
Izvor: Meteorološki godišnjak I (1961-1985), Savezni hidrometeorološki zavod Beograd (dalje MGSHZ).
Toponimija otoka Paga
18
200 mm godišnje više oborina. Oborine su naj-
•eš•e vezane za tzv. ciklonalnu buru ("mra•na
bura") ili južne vjetrove. Godišnji hod oborina
po mjesecima može se vidjeti iz tablice 4.
Najve•e koli•ine oborina bilježe se u svim
postajama u razdoblju rujan-prosinac, s maksi-
mumom u studenom. Najmanje koli•ine oborina
bilježe se uglavnom u srpnju (Pag, Vlaši•i, Nova-
lja). Neobi•no je da je, osim u Vlaši•ima (a i na
Lunu), kolovoz koli•inom oborina istaknutiji od
glavnine ljetnih i proljetnih mjeseci. To ukazuje
na znatne i nagle pljuskove i obilne kiše u drugoj
polovici kolovoza koje u nekim godinama više-
struko dižu prosjeke ovog mjeseca. Tako•er, •e-
sta je sušnost u lipnju koji je ovdje znatno manje
kišovit od kolovoza.
Prosje•an broj dana s oborinama11 ve•im od
1,0 mm u Pagu je 86,1, u Novalji 83,2, na Lunu
86,4, u Kolanu 75,5, a u Vlaši•ima 72,8 u Zadru
87,4 godišnje. Broj dana s jakim oborinama, s
11 MGSHZ, II (1955-1985).
12 Isto.
10,0 mm i više ujedna•en je i iznosio je u Pagu
39, na Lunu 37,1, u Novalji 37,6, u Kolanu 37,2,
u Vlaši•ima 38,8.
Snijeg je rje•a i kratkotrajna pojava.12 Prosje-
•an godišnji broj dana sa snijegom je u Pagu 1,7,
na Lunu 2,2, u Novalji 0,5, u Kolanu 1,8, u Vlaši-
•ima 0,6, Zadru 1,9. Najve•e izmjerene visine sni-
jega su u Pagu 40 cm, na Lunu 37 cm, u Kolanu 5
cm, u Novalji 15 cm, u Vlaši•ima 7 cm, a u Zadru
18 cm. Ovi prosjeci, budu•i da za Novalju, Ko-
lan i Vlaši•e nema podataka za izrazito sniježnu
1956. godinu, te da nisu uklju•eni podaci za jaku
zimu 1985., moraju se uzeti s odre•enom rezer-
vom. Naime, Pag, Kolan i Lun imaju više dana sa
snijegom od Novalje i Vlaši•a. Posebice jak snijeg,
pra•en nevremenom i burama zabilježen je 1956.
(8 sniježnih dana) i 1985. godine. Snijeg i nevri-
jeme 1971. godine bili su jaki u Kolanu i Pagu, a
u Novalji i Vlaši•ima nisu zabilježeni. Tako•er i
1963. bilo je više snijega na otoku.
Tablica 3. Godišnji hod temperature zraka (°C)
postaja/razdoblje
mjesec
I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God Ø
ampl
Pag (1951-1985) 7,8 7,5 9,9 13,6 18,2 22,1 24,7 24,1 20,8 15,8 11,7 8,7 15,3 17,7
Lun (1952-1963) 7,6 7,5 9,5 13,5 17,4 21,2 24,0 24,1 20,8 16,2 11,9 9,1 15,2 16,6
Zadar (1850-1987) 6,7 7,2 9,4 13,5 18,1 21,9 24,5 24,1 23,3 16,1 11,5 8,0 15,2 17,8
Izvor: Klimatski podaci SR Hrvatske, RGZ, Zagreb, 1971; MGSHZ I (1951-1985); Za Zadar dopunjeno
starijim i novijim podatcima.
Tablica 4. Godišnji raspored padalina u mm
postaja/razdoblje mjesec
I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God
Pag (1955-1984) 92 89 85 74 72 53 43 92 110 129 146 121 1106
Novalja (1955-1984) 88 85 77 77 68 55 48 86 113 120 147 118 1050
Kolan (1959-1979) 85 88 84 79 70 52 58 90 112 113 146 123 1100
Vlaši•i (1959-1984) 97 85 86 71 77 55 43 71 110 125 138 120 1081
Gager (1952-1963) 124 85 78 63 50 51 61 50 105 155 155 121 1099
Zadar (1930-1987) 86 72 68 58 54 55 34 43 90 118 124 111 914
Izvor: MGSHZ, II (1955-1985); za Zadar dopunjeno starijim i novijim podatcima.
Damir Magaš / Zemljopisna obilježja otoka Paga u funkciji upoznavanja njegove toponimije
19
Prosje•na godišnja naoblaka13 je u Pagu 4,5,
na Lunu 4,6, u Zadru 4,4 desetine neba. Broj ve-
drih dana godišnje14 (s manje od 2 desetine neba
naoblake) u prosjeku iznosi u Pagu 118, na Lunu
123, u Zadru 115. Broj obla•nih dana (s naobla-
kom ve•om od 8 desetina neba) iznosi u Pagu 90,
na Lunu 75, u Zadru 84.
Vjetrovitost je na otoku Pagu izrazita, posebi-
ce na njegovim SI stranama izloženima buri koja
puše s Velebita. Bura, koja •ini oko 35 % svih vje-
trova, zna zapuhati orkanskom ja•inom, osobito
u zimskom dijelu godine, a u ljetnom razdoblju je
u pravilu rje•a i slabija. U jesenskom i proljetnom
dijelu godine tako•er može ponekad iznenaditi
što se onda može negativno odraziti na poljodjel-
ske kulture. Bura ponekad prekine promet traje-
ktima s podvelebitskim kopnom, pa i mostom na
cesti Zadar-Pag. Uz buru je •esto povezana i po-
solica koja prekriva SI strane, a rje•e i cio otok,
zaslanjuju•i kulture, tla i vode, što •ini velike štete
i onemogu•uje obnovu biljnog pokrova na ogolje-
lim dijelovima. Jedan stariji podatak ukazuje da se
prosje•no po hektaru na Pagu deponira oko 530
kg NaCl godišnje (Gračanin, M., 1935.). Poda-
ci koji su dobiveni istraživanjem voda na otoku
(Magdalenić, A., 1974, 1978.) ukazuju na povi-
šen salinitet tj. klorinitet. Tako se u lokvama na-
šlo uglavnom 170-200 mg/l Cl, a najviše u lokvi
kod Vr•i•a, 420 mg/l Cl. U gusternama je ipak bio
znatno niži i kretao se od 20 mg/l (Lun) do 180
mg/l Cl (Vr•i•i). U zdencima i izvorima se klorini-
tet kre•e naj•eš•e od 30 mg/l do 300 mg/l Cl, ali
doseže i ve•e vrijednosti. Tako na zahvatu vode
kod Velog blata zna dose•i i do 600 mg/l Cl, a
ponegdje na !išu i kvartarnim naslagama još i više
(izvor kod Vr•i•a više od 700 mg/l, izvor isto•no
od Metajne više od 1500 mg/l Cl). Bo•ate vode
u priobalju imaju znatno viši klorinitet, od 800
mg/l Cl do preko 10.000 mg/l Cl (Magdalenić,
A., 1978.). Osim bure izraženo je i jugo, naj•eš•i
vjetar na otoku (oko 39 % svih vjetrova).
Vode
Kopnene vode
Kao i svi krški prostori, i otok Pag oskudijeva
i nadzemnom i podzemnom vodom. Ipak, voda je
zna•ajna i prisutna na cijelom prostoru otoka, a
korištena je i vrednovana od najstarijih dana na-
seljenosti ovog otoka o •emu svjedo•i razmjerno
bogata i vrlo stara hidronimija otoka (Ranjkovi-
13 Isto.
14 Isto.
ca, Vranjinac, Vrginica, Jadra, Kaljac, Šepurina
(na Maunu), V. i M. Blato, V. i M. Jezero, Vrulje,
Vruje, Vruja u V(R)ankovcima, Vele vrulje, Vruje
pe•i, Sušica, Bunari•, Slatina, Slatinica, Studena,
Dobra slatina, Gušternica, Slana (podno Vlaškog
briga, kod Šišinih, u Dinjiški), Mrzlanovica, Lo-
kva (Rujna, Peteljka, Prozorska l., Svetojašnica,
Donja, Gornja, na Špitalu, kod Staništa, kod Pe-
ri•evog kanta, kod Komorovca, kod Osojnika,
kod Kusti•a u Ga•oj drazi, kod rta Zaku•enica,
izme•u Bonaperte i Vidasa, kod Škuncinih, u Šan-
kovima, u. u. Pecašna, u Slatini kod Gajca, u po-
dru•ju Vrta•e, u prostoru Vele Nebeske, podno Sv.
Vida, u Šimunskom polju, u uvali Lazine, Lebar-
ska, Bodulska, L. Sv. Jelene, kod Dumboke drage,
Bevandi•ova lokva, Dumbo•ica, lokve Gaj, podno
Ledenika, južno od Sv. Nikole, JI od Velog Briga,
Jamurina, Propast, Paštorova l., Movra, Kalac,
Kopna, u Koliš•u, u Ku•inama i dr.), Lokvina, Lo-
kvanj, Lokvanji•, Ko•alj, Poto•nica, Foše, Ri•ina,
Vodica, Bošana, Jadra, Ogui•eve vode, Mirmani•a
vode, Rmanj, Vrbovica i dr.
Pojave jezera-blata istaknute su kod Povljane,
gdje se nalaze Velo i Malo Blato, i kod Kolana
u •ijoj blizini je blato Rogoza (s "istom vodom,
Vruljom, Puljicom), kroz plažu Rogoza prokopa-
nim kanali•em (Prokopano) povezano s morem
za odvod viška vode. Vodotoci su povremeni u
novaljskoj, vlaši•koj i paškoj !iškoj udolini, u
Sl. 8. Paška bura u Velebitskom kanalu
Izvor: Marcin Nikel, www.panoramio.com/photo/
1630089
Toponimija otoka Paga
20
blatu Rogoza (Vrulja), te vezano za V. i M. Blato.
Vododerine su povremena pojava za vrijeme obil-
nih kiša na krškim padinama, kada višak vode
malim dolinicama naglo otje•e prema moru ili u
podzemlje. •esti su zdenci, izvori, vrulje i lokve,
a bogata hidronimija ukazuje na zna•ajno i sta-
rodrevno vrednovanje voda od najstarijih dana.
•esto staro ime za manje pojave vode, uglavnom
zdence ili lokve Krin, Krinac, Krinci i sl. sa•uvano
je na više mjesta posebice u •išnim udolinama.
U tisu•ljetnom povijesno-geografskom razvo-
ju otoka, pojedine vode otoka su korištene za
snabdijevanje stanovništva i naselja na izuzetno
visokoj tehnološkoj razini. Anti•ki vodovod koji
je snabdijevao prostor Caske iz izdašnih zdenaca
Kolanskog polja kao i akvedukt Škopalj – Nova-
lja najbolji su primjeri takvog vrednovanja (Ila-
kovac, B., 1982.).
Suvremene potrebe vodoopskrbe u 20. sto-
lje•u nametnule su stru•na istraživanja, posebi-
ce hidrogeološka. Ona su dovela do spoznaje da
lokalne zalihe vode nisu dovoljne za zadovoljenje
cjelokupnih potreba pu•anstva i gospodarstva,
pa se danas vodoopskrba otoka odvija dijelom i s
kopna. Tome ide u prilog i •injenica da je koli•ina
isparene vode s vodenih površina iznad 1800 mm
u prosjeku godišnje (podaci iz solane za razdoblje
1955.-1980., Magdaleni!, A., 1978., 121.), što
je 70-80% više od ustanovljenih koli•ina oborina.
Glavnina voda koje poniru procje!uje se ili pre-
ma moru ili prema krškim udolinama, odnosno
usporedno s udolinama površinski prema moru.
Stoga su uz obale •este vrulje (11) i bo•atni izvori
(više od 60). Stalnih tokova nema, a povreme-
ni potoci su u niskim udolinama (Foše, Ri•ina,
Vrulja i sl.). Ja•i izvori izdašnosti nekoliko litara
vode u sekundi su rijetka pojava.
Ipak, u pojedinim situacijama lokalni izvori
vode mogu biti itekako zna•ajni. Stoga je korisno
prisjetiti se postoje•ih voda koje su tisu•lje•ima
omogu•avale opstanak pu•anstvu i razvoj ovog
otoka.
Na Lunu su Donja lokva, Lokva kod Staniš•a,
Slatina kod Gagera, Gagerska lokva s dva zdenca
u blizini, Lokva kod Peri•evog kanta. Slijede Do-
nja i Gornja lokva te uvala Poto•nica kod zaseo-
ka Bonaparte, Lokva izme!u Bonaparte i Vidasa,
lokve Liša i Vrginica izme!u Vidasa i Dabova,
tri zdenca i Lokva u zoni Dabove – Stare ku•e,
Lokva u zaseoku Škunca te Lokva i zdenac u za-
seoku Šankovi.
U SZ dijelu Novaljske udoline je izdašniji i ka-
ptirani izvor Škoplje koji s još tri bušena bunara
daje ljeti 5-6 l/s vode (Magdaleni!, A., 1978.,
128.), a zimi gotovo trostruko. Radi se o subar-
teškoj, dijelom i arteškoj vodi pod tlakom budu•i
da su pijesci u ovom dijelu udoline prekriveni gli-
nom. Voda koja je s potocima tekla do Škoplje-
nog mosta, a odatle prema moru i preko pješ•ane
plaže uljevala se u more, naziva se Vodoti•, kao
i plaža.
Ve•e lokve su Svetojašnica u podru•ju Stare
Novalje prema u. Sv. Janj i lokva u u. Pecašna SZ
od Žigljena, Kaljac i Prozor (Prozorska lokva) na
padinama Prozora prema Caskoj, Peteljka kod
Zr•a, Lokva na Špitalu kod Novalje.
Kod Kaštela je zdenac Gušternica, a za za-
mo•vareno blato Rogozu vezano je više izvora
(Dobra slatina, Vruja u (V)Rankovcima te Lo-
kva u predjelu Slatina kod Gajca. Bušotinom do
podzemne vode u blizini Dobre slatine dobivene
su koli•ine od oko 8 l/s vode, ali s pove•anim
klorinitetom (oko 2000 mg/l Cl, Magdaleni!,
A., 1978., 125.). U blatu se miješaju slatke pod-
zemne vode i vode koje u kišnom razdoblju
dotje•u iz Kolanskog polja (potok Vrulja, Poto-
•nica) sa zaslanjenom vodom, što je dobra po-
dloga stvaranja treseta u nižim dijelovima blata.
Dolinica potoka Vrulja oblikovana je u gornjem
toku dosta izrazito, a u Rogozi se razlijeva bla-
Sl. 9. Blato Rogoza (Kolanjsko blato)
Izvor: www.siranamih.hr/kolan-pag.hr.html
Damir Magaš / Zemljopisna obilježja otoka Paga u funkciji upoznavanja njegove toponimije
21
tom i poplavljuje ga. Slivno podru•je blata Ro-
goza je površine oko 3 km2. Nastavljaju se JI
izvori Ulja•ine, Motišnjak te nekoliko zdenaca
(Butovac i dr.) u Kolanskom polju.
Na Barbatu su u kršu lokve kod Komorovca,
Osojnika, kod Kusti•a u Ga•oj drazi, zdenac u
Zubovi•ima, a u podru•ju Metajne su tri izvo-
ra uz obalu, od kojih je jedan najve•i me•u pa-
škim izvorima koji dobivaju vodu iz vapnenaca,
(0,25 l/s ljeti i nekoliko l/s zimi, Magdaleni!,
A., 1978., 125) zatim jedan na padinama Pano-
sa te jedan u uvali Malin. Podno brda Visoka
Stran izvire iz ilova•e više manjih izvora koji se
spajaju i teku prema moru kroz kameni usjek
potokom nekad zvanim R•ica, danas Ru•ica na
kojem je nekad bio mlin za žitarice. Izme•u Ca-
ske i Kusti•a je u. Vele Vrulje. Uvala Slatinica,
Rt Vruje, Vruje pe•i, Lokva kod rta Zaku•eni-
ca na sjevernoj strani Barbata potvr•uju pojave
voda i na najkrševitijim dijelovima.
Za pašku !išku zonu vezani su izvori i pište-
vine od Sv. Duha (Crkvina) podno Grubišinca,
preko izvora u u. Filino, Hri•evca, Grdanova,
Ogui•eve vode, Mirmani•a vode, Kozlinjaka,
izvora Studeno, do Bošane, Vodica, Marijanova i
drugih izvora na zapadnoj obali Paškog zaljeva.
Ove vode javljaju se mahom na dodiru kvartar-
nih pijesaka i eocenskog !iša, nisu bo•ate budu•i
da lapori i pješ•enjaci uz obale sprije•avaju pro-
dor mora. Izdašnost ovih izvora je mala, ispod
0,05 l/s (Magdaleni!, A., 1978., 130).
U prostoru Selca, SZ je uvala Slatina, zdenac
i Lokva u podru•ju Vrta•e, Lokvanji• u Šimun-
skom polju, Lokva u uvali Lazine.
Isto•no od Kolana na bilu Sv. Vida dvije su lo-
kve u prostoru Nebeske te Rujna lokva i Lokva
podno Sv. Vida. Nastavljaju se JI lokve Sušica, Bu-
nari•, Lebarska lokva, Bodulska lokva, Lokva Sv.
Jelene, Lokva SZ od Dumboke drage, Bevandi•eva
lokva, Dumbo•ica, lokva Gaj. Dva su ve•a zdenca
u zoni Javor kod u. Proboj gdje je i jama s vodom,
kod Kolana su zdenac Linoguz i lokve Vrbovica,
Rmanj, Ze•evac (jezerce), izvori Dobrikovac, Vru-
ljica, Mali bunari• i dr., a u u. Bok kod Košljuna
dva su izvora zvana Vruje i jama s vodom.
Za SI dio paške !iške zone od Paga do Gorice
vezano je više izvora: Kokolovo, Miroži• (kapti-
ran), Na babino, Sv. Jadri•, Smamjakova voda i
dr. Najzna•ajniji je Miroži• koji ljeti daje najma-
nje 0,8 l/s, a zimi i preko 3 l/s vode, dok su ostali
znatno manje izdašnosti, ljeti uglavnom s manje
od 0,1 l/s. Vodovodom je 1905. godine povezan
s Pagom. Hidrogeološkim radovima iskopana su
3 zdenca dubine 12 m koji zajedno daju 1,5 l/s
u sušnom razdoblju. U Pagu ima nekoliko ve•ih
zdenaca, a u cijeloj zoni do Dinjiške ima još oko
70 manjih privatnih zdenaca, izdašnosti odreda
ispod 0,1 l/s (Magdaleni!, A., 1978., 127,1-
29). S južne strane solane tako•er je više izvora:
Milinovo, kod Starog Grada, kod Sv. Kuzme,
kod Sv. Bartola i dr.
Dalje, u JI dijelu paške udoline više je izvora,
posebice sa SI strane: u Vr•i•ima (ime naselja do-
lazi od vrba /Vrb•i•i/ kojih je nekad bilo) su tri
izvora (jedan je kaptiran), Križina i Studena kod
Stare Vasi, Lokvina u polju, izvor i zdenac u Foši
podno Šišinih, te izvori Svaroš i Slana u Dinjiški.
Iz podru•ja Vr•i•a potok povremeno otje•e pre-
Sl. 10. Hidrogeografska karta otoka Paga – pojave voda: a) lokve, b) zdenci, c) izvori i vrulje, d) potoci, e) jezera.
Toponimija otoka Paga
22
ma SI ka Solani, a podno Humi•a izvire više po-
to•i•a (Križine, Lokvina) koji se spajaju i otje•u
predjelom Foše prema u. Dinjiški.
Na vapnena•kom bilu Sv. Nikola – Fortica,
od Paga do Dinjiške ima ve•i broj lokava: podno
Ledenika, južno od Sv. Nikole, JI od Velog Briga,
Slana podno Vlaškog briga, Jamurina, Propast,
Paštorova lokva, Movra, Kalac, Kopna, Slana
kod Šišinih, Lokva u Koliš•u, Lokva u Ku•ina-
ma, Vranjinac i dr. Ime Slana potvr•uje djelomi-
•nu zaslanjenost ovih lokava.
U Povljanskom polju desetak je ve•ih i oko
200 manjih plitkih zdenaca (2-4 m dubine s 0,5-
2,5 m visine vode, Magdaleni!, A., 1978., 130)
koji služe za zalijevanje. Manja jaruga zvana Ri-
•ina pote•e povremeno u istoimenu uvalicu u dnu
u. Stara Povljana, a po njoj se taj dio polja naziva
Potoci. U polju je i izvor Vruljica. Dva izvora i
jezerce zvani Jezerine su sa SI, a izvor Veliki Vra-
njinac s južne strane u. Stara Povljana. Jezerine
su prili•no izdašne, do nekoliko l/s pitke vode. Je-
zerce je povezano s morem uskim kratkim kana-
li•em, a mještani tvrde da ima podzemnu vezu s
jezerom na Šipnati. U Povljani su i zidani zdenac
Dubrakovac i lokve Lokvanj i Babska lokva.
U Vlaši•kom polju desetak je ve•ih i više ma-
njih zdenaca, a kroz njega protje•e i Ri•ina koja
utje•e u istoimenu uvalu na dnu u. Vlaši•i. Na
dodiru polja i bila s južne strane pri uš•u Ri•ine
je izvor Krasulja. Jedan zdenac je u u.Smokvica,
vezan za tamošnju !išnu zonu.
Velo i Malo blato (Magdaleni!, A., 1978.,
125,126) su stalna jezera na južnom dijelu otoka
S i SI od Povljane, ujedno i zašti•eni objekti pri-
rode. Velo Blato s površinom od 1,6 km2, dubine
od 3 m, dužine 1,8 km i širine oko 1 km, sa sli-
vnom površinom od oko 6,5 km2 najzna•ajnija je
vodna zaliha na otoku (345 manjih ili ve•ih izvo-
ra, proto•na mo• oko 780 m3 na dan). Uz Blato
je Šipnata, toponim koji ukazuje na korištenje
voda od najstarijih dana, za ja•ih kiša slijeva se
s JI strane u Blato manji potok, a s SI i JZ strane
pojave se kratkotrajni izvori. U dužem sušnom
razdoblju smanji se površina jezera na 1,12 km2,
a vodostaj s najvišeg od 2,36 m, spusti se i do
samo 0,5 m n.m. Naj•eš•e se razina jezera kre•e
oko 1 m n.m., a vodna površina oko 1,3 km2.
Najdublja to•ka Blata je -1,8 m. Jezero je zašti-
•eni objekt prirode zbog osebujnog biljnog i pti-
•jeg svijeta. Blaga zaslanjenost (430-720 mg/l Cl,
prosje•no oko 600 mg/l Cl) posljedica je posoli-
ce. Temperatura vode u ovisnosti je o godišnjem
dobu i vremenskim prilikama. Rijetko, za jako
niskih temperatura, jezero zaledi, a ljeti je •esta
temperatura iznad 20 oC. Bojenjem su dokazane
podzemne veze Velog s Malim blatom, dok veze s
morem dolaze do izražaja kod visokih vodostaja.
Na SZ kraju jezera izgra•ena je 1971. g. kaptažna
galerija s povremenom izdašnosti do 20 l/s iz koje
su pruženi vodovodi prema gradu Pagu (preko
Vr•i•a i Gorice) i Povljani što je omogu•ilo nužnu
vodoopskrbu južnog dijela otoka Paga. Osim što
se radi o vodozaštitnom prostoru, i s obzirom na
zna•ajnu ornito- i herpetofaunu, radi se o vrlo
vrijednom zašti•enom objektu prirode, staništu
razli•itih biljnih i životinjskih vrsta. Središnji dio
V. blata ima ime Labudovo gnjizdo, što ukazuje
ne samo na •estu pojavu labudova u prošlosti, ali
i danas, nego i drugih vrsta ptica.
Malo blato neposredno je uz obalu Uvale
Mlinica, s kojom je povezano kanalom koji si-
je•e površinu blata koje je •esto bez vode. U su-
šnim mjesecima zaostaju samo izdanci podzemne
vode, ovdje nazvani krinac. Voda je naj•eš•e bo-
•ata, budu•i da se zaslanjuje izravno morem, a i
posolicom. Površina blata pri visokom vodostaju
je oko 0,9 km2.
Na poluotoku Prutna su s JZ strane još Vrska
Vrulja, izvor Vrulja u u. Mali lazi, te zdenac i lo-
kva u u. Selina.
Na Škrdi je lokva posred otoka, a na Maunu
zdenac Šepurina u istoimenoj spilji na središnjem
dijelu otoka (Tanko), Lokva u predjelu Crkvine
kod Sv. Ante na sjevernom dijelu, te dvije lokve
na južnom dijelu otoka (blizu Kolanskog porta i
na Koroma•noj).
Na oto•i•u Sv. Pavao (V. Sikavac) pored teme-
lja crkvice je manja zaslanjena lokva.
Izvori, blata, lokve su na Pagu •esto s poviše-
nim salinitetom odnosno klorinitetom. Posljedi-
ca je to naj•eš•e snažnih posolica (slana, solnica)
koje uzrokuje bura. Magdaleni• je ukazao na
zanimljive hidrogeološke pojave glede saliniteta i
kloriniteta u Blatu Rogoza i u Povljanskoj udoli-
ni. U zapadnom dijelu Rogoze "otvorene vodene
površine sadrže u sušnijem razdoblju 5000-6000
mg/l Cl, a u isto•nom dijelu 700-2000 mg/l Cl. U
kišnom dijelu godine dolazi do plavljenja cijelog
polja i do mogu•nosti miješanja vode. Tada se u
zapadnom dijelu polja koli•ina klorida smanji na
polovicu, a istovremeno se pove•a u isto•nom di-
jelu, tako da su vrijednosti skoro izjedna•ene."
(Magdaleni!, A., 1978., 132).
"Po sadržaju klorida izdvaja se Povljansko
polje. Analizirani su uzorci vode iz 126 bunara.
Damir Magaš / Zemljopisna obilježja otoka Paga u funkciji upoznavanja njegove toponimije
23
Sadržaj klorida kre•e se u širokom rasponu od
160 do 350, a u središnjem dijelu polja 400 i 500
mg/l Cl. Ova pojava nije u potpunosti objašnje-
na." (Magdaleni!, A., 1978., 132).
"U Novaljskom polju registriran je mali sa-
držaj klorida (izvor Škoplje 136 mg/l Cl). Izvori
i bunari u gornjem Kolanskom polju sadrže od
140 do 160 mg/l Cl. Izvori uz zapadni rub Pa-
škog zaljeva imaju od 140 do više od 200 mg/l
Cl. U kopanim bunarima u podru!ju Paga sadr-
žaj klorida varira od 260 do 270 mg/l Cl. Izvori
i bunari Vlaši!kog polja sadrže od 240 do 270
mg/l Cl." (Magdaleni!, A., 1978., 132).
Morske vode
Morske vode oko otoka Paga pripadaju unu-
tarnjim vodama Republike Hrvatske. Na južnom
i jugoisto!nom dijelu od ravnokotarskog kopna
otok dijeli Ninsko-Ljuba!ki kanal s premoš•enim
tjesnacom Ljuba!kih vrata, gdje je Pag najbliži
kopnu. Sa SI strane otoka je Velebitski (Podvele-
bitski, Podgorski ili Planinski) kanal, koji otok di-
jeli od velebitskog priobalja. Izme#u otoka Paga i
Raba, uz S i SI obale, prostire se Paški kanal koji
spaja Velebitski kanal s Kvarneri•em koji oplakuje
SZ obale Paga. Izme#u Paga i Mauna je Maunski
kanal, a prema Viru prostire se Virsko more.
Dubine mora oko Paga najve•e su u Paškom
kanalu (do 97 m), a nešto manje su u Maunskom
kanalu (do 91 m), Kvarneri•u (do 87 m) Velebit-
skom kanalu (do 85 m). U Paškim vratima du-
bine dopiru do 63 m, a u Paškom zaljevu do 50
m. Najpli•i dijelovi su u Kanalu Nove Povljane
izme#u Vira i Paga (do samo 4 m), te prema Nin-
skom zaljevu (najve•a dubina 15 m). Uz obalu su
najve•e denivelacije prema Velebitskom kanalu i
uz obale Luna. Obalne pli!ine izraženije su na JZ
stranama otoka.
Prozirnost mora je znatna, a struje su najja!e
u tjesnacu Ljuba!kih vrata, Ninsko-ljuba!kom
i u Paškom kanalu. SI obale otoka izložene su
valovima koje uzrokuje bura, dok je izloženost
valovima za vrijeme juga manja. Mlat valova uz
SI obale uvjetovao je klifovite oblike obala.
Fitogeografska obilježja
Biljni pokrov otoka Paga vrlo je raznolik.
Klimazonalno, jugozapadni dijelovi otoka s Ma-
unom i Škrdom pripadaju pravoj sredozemnoj
(eumediteranskoj), a sjeveroisto!ni dijelovi ugla-
vnom tzv. polusredozemnoj (submediteranskoj)
vegetacijskoj zoni. Kapitalni pregled osnovnih
zna!ajki biljnog pokrova otoka Paga izradio je
Stjepan Horvati• (Horvati!, S.,1933., 1934.,
1963.). Ukupno je našao 650 razli!itih vrsta i po-
dvrsta vaskularnog bilja s odre#enim brojem ra-
znih podvrsta (varijeteti i forme) bez kultiviranih
biljaka. Me#u njima je zna!ajan broj endemi!nih
biljaka (45). Ustanovljeno je više od 30 biljnih
asocijacija (32), s nekoliko subasocijacija u 12
vegetacijskih tipova. Premda je prošlo gotovo
pola stolje•a otkako je otok $togeografski istra-
žen i kartiran pa je došlo do odre#enih promjena,
ipak njegova osnovna klasi$kacija tipova raslinja
aktualna je do danas te je ovdje predstavljena u
skra•enom prikazu biljnog pokrova Paga koji je
nadopunjen navo#enjem predjela i lokaliteta na
kojima su zastupljeni.
Šume i šikare kao najviši oblici ovdašnje vege-
tacije, zauzimaju danas mali dio otoka, (oko 15
km2 ili 5% ukupne površine) premda se nakon
uvo#enja elektri!ne struje i plina u doma•instva,
ponovno šire i na pojedinim pogodnim dijelo-
vima donedavnih kamenjara (Selac, Paladinka).
Eumediteranska asocijacija šume hrasta crnike
(Quercus ilex), zastupljena je na Lunskom polu-
otoku, u podru!ju Straško – Gajac, na Selcu, oko
rta Suha, na Šimunskoj punti, na crti Stara No-
valja – Caska, na Maunu, Škrdi i drugdje. Zastu-
pljena je uglavnom crnikom (!esmina) te nekim
prate•im vrstama (zelenika, smrdljika, komora,
mirta, krnela /Pistacia lenticus/, divlja maslina /
Olea oleaster/, brnistra /Spartium junceum/, ru-
Sl. 11. Raslinje uz oto!ku cestu kod Dinjiške
Izvor: www.lotos-croatia.com/.../
Toponimija otoka Paga
24
zmarin /Rosmarinus of•cinalis/, somina ili sobina
/Juniperus phoenicea/ i dr.). Degradacijske oblike
ove šume, makije i garige, !ini niz sredozemnih
vrsta koje prate crniku, karakteristi!nih za niske
šikaraste zajednice eumediterana.
Nekada su ovi viši oblici biljnog pokrova za-
uzimali znatno ve"e površine na otoku, o !emu
svjedo!i brojna #tonimija koja se dosad !esto za-
držala i tamo gdje se ovakav pokrov izgubio, ili
se ponovno obnavlja (Dubac, Dublje, Crnotinac,
Crni!ica, Gaj, Guš", Komorovac, Komarde, Ko-
mori!ica, Crna, Gajac, Vela, Srednja, Gornja i
Donja Crnika, Dubrovica, Gorica, Dubrave, Grm,
Grmokalj, Mrta, Lucmarin, Sobine, Krušvica, Du-
brovnik, Rastovac, Rasova!a, Beneštre i dr.)
U submediteranskoj zoni odgovaraju joj sasto-
jine hrasta medunca (Quercus pubescens), sa!uva-
ne uz staru cestu Pag – Novalja na obali Paškog
zaljeva podno Sv. Vida. Toponimi Grabovac, Gra-
bina, Brestovac, Brestrovac, Brest, Bresti", Breš"e,
Javor, Jaseni", Jasenovica, Trnja!i", Krušviš"e uka-
zuju na ve"e rasprostranjenje ove zajednice i nekih
vrsta, posebice brijesta (Ulmus glabra), makljena
(Acer monspesullanum), klena (Acer campe-
stre), bijeloga graba (Carpinus orientalis), jasena
(Fraxinus ornus), kruške trnova!e (Pyrus spinosa
), smri!a (Juniperus oxycedrus) i sl.
Sastojine crnog i alepskog bora (Pinus nigra
i P. halepensis) na Pagu su mahom zasa$ene i
kultivirane od strane !ovjeka. Rijedak je poneki
primjerak bora izniklog iz sjemena koje donese
bura s Velebita. Borici su oko Novalje (Grbica,
Špital, Groblje) u zoni Antibela-Modrža vrh-Ko-
šljun izme$u Stare Novalje i Caske, u predjelu
Zr"e, na Šegovici, kod Mandra, oko Suhe punte
(Gredice), kod Košljuna itd.
Kao najizraženiji degradacijski oblici biljnog
pokrova, na otoku Pagu prevladavaju razli!iti
kamenjarski pašnjaci, suhi travnjaci, a u nižim
dijelovima %išnih udolina i livade.
Zastupljeni su kamenjarski pašnjaci primor-
skog brdena i kršina (Asphodelo-Chrysopogo-
netum typicum) i to na Lunu, u zoni Novalja-
Zr!e, oko Košljuna, Vlaši"a, Prozora, u. Sla-
tina, u zoni Mavra – Stražice, oko Povljane, u
predjelu Binjac i drugdje. Posebno je izdvojeno
nekoliko facijesa ove asocijacije: s tovarnjakom
(Cytisus spinescens), smiljem (na Pagu i kadila,
Helichrysum italicum), dragušicom (Scolymus
hispanicus), Wulfenovom mlje!ikom (Euphor-
bia veneta), bjelušinom (Inula candida) i šikali-
nom (Cirsium acarna).
Sastojine s tovarnjakom ubicirane su u predje-
lima isto!no od Dabova, Sjeverno od Šankovog
kanta, na Stražici kod zaseoka Škunca, na potezu
Škari" – Crkvine – Grubišinac – Restur (Reštor),
te posebno u zonama Grobine – Sv. Toma – Kra-
varice i Neguli"i – rt Trstenik, a najviše u zona-
ma Košljun – V. Blato – Bas – Povljana – Dole,
Prutna, Nesenj – Tašnice i Grabovac. Predjeli s
istaknutim smiljem su od Sv. Martina do Furnje i
druge manje zone na Lunu, predio Šegovice-Bu-
rin bok kod Novalje, kod Šimuna, Kamik kod
Vlaši"a, SZ dio Prutne i dr. Kamenjare s draguši-
com nalaze se u nekoliko manjih predjela na po-
luotoku Lunu, na Prutnoj i Barbatu, a više ih je
u zoni Drakovac – Stražica i na Tusti (Dinjiška).
Poseban facijes s Wulfenovom mlje!ikom !est je
na poluotoku Lunu (Kamenjak, Stare ku"e, Šan-
kov kanat – Novalja) kod Kolana i dr. Bjelušina
prevladava dijelom na kamenjarama Sv. Petra,
Kršine, oko Lokve Sv. Jelene, u predjelu Sv. Ivan i
dr., a kamenjara s istaknutom šikalinom ustano-
vljena je kod Stana Oki".
Zna!ajno je zastupljena i kamenjara kovilja i
ljekovite kadulje (Stipo-salvietum of•cinalis typi-
cum), s ponegdje istaknutom bjelušinom (stadij s
bjelušinom). Zauzima predjele: Selac – Veternica
– Panos – Gradac, Gradac – Nebeska – Kapitanija,
Paladinka, Sv. Petar, Kruna zaglave, SI od Vr!i"a,
rt Crnotinac, Dražica-Borovi"i, JI od Šankovog
kanta na Lunu, Straško – Gajac, na Vlaši"anskom
brdu, na Panosu kod zaseoka Magaš i drugdje.
Posebno su istaknuti tzv. isto!nojadranski sub-
mediteranski suhi travnjaci murave i to travnja-
ci primorskog ze!jeg trna i dlakavog uspravnog
ovsika (Ononidi-Brometum condensati) koji se
pojavljuju u nekoliko razli!itih oblika sa šiljevi-
nom (Schoenus nigricans, na vlažnijoj podlozi), s
kršinom (Chrysopogon gryllus), s prevladavaju-
"im dlakavim uspravnim ovsikom (Bromus con-
densatus) i sa smiljem (Helichrysum italicum).
Zauzimaju razmjerno male površine uz sjeverni
dio uvale Mihovilje kod Šankovog kanta, a ne-
što su istaknutiji u Paškoj %išnoj udolini u zoni
Sv. Bartol – Zameti – Konija – Pliša – Lokvina
– Križina – Studena, u gornjem dijelu Vlaši"anske
udoline prema Velom blatu (Šarine drage i dr.), u
Povljanskoj udolini, oko Malog blata, kod Ma-
gaša te mjestimice uz SI obale Dinjiškog zaljeva.
Livade se javljaju tako$er uglavnom u udoli-
nama, najviše u Paškoj, od Gorice do Dinjiške,
oko Blata Rogoza, u nižim dijelovima Vlaši"ke
i Povljanske udoline te u Malom blatu. Radi se
o vlažnim livadama Pospikalove pukovice i pri-
Damir Magaš / Zemljopisna obilježja otoka Paga u funkciji upoznavanja njegove toponimije
25
morske beskoljenke (Peucedano-Molinietum li-
toralis), livadama jagodaste djeteline i klasulje
s facijesom rosulje (Trifolio-Hordeetum secalini
typicum s fac. Agrostis maritima) i s posebnim fa-
cijesima bezbridnja!e (Atropis festucaeformis, uz
zaslanjene površine), trske (Phragmites commu-
nis), jagodaste djeteline (Trifolium fragiferum)
i troskota (Cymodon dactylon). Tako!er zastu-
pljene su i primorske vlažne i slane livade obalne
pirike i primorskog trputca i to sastojinama liva-
da tankorepke i obalne pirike (Monermati-Agro-
pyretum litoralis) i livada šiljevine i primorskog
trputca (Schoeno-Plantaginetum maritimi).
Slanuše niskih poplavnih obala na Pagu su ta-
ko!er dosta istaknute i to slanušama jadranske
livadne travulje, grmolike caklenja"e, zeljaste ca-
klenja"e i primorskih sitova.
Jadranske livadne slanuše travulje ovdje su za-
stupljene sastojinama livada travulje i santonike
(Statice-Artemisietum coerulescentis typicum) ko-
jih ima južno od zaseoka Šiša na predjelima Foše i
Bartul, zapadno od Gorice, uz Solanu, sporadi"no
zapadno od Vr"i#a u predjelu Konija, u dnu uva-
le Stara Novalja, na izlazu Blata Rogoza prema
moru, u Dinjiški, u dnu u. Caska, u JI dijelu Loku-
nje kod Paga, u obalnom dijelu Lodova i dr., ali se
radi odreda o malim površinama. Ima i više oblika
ove halo$lne zajednice od kojih je naj"eš#i facijes s
bezbridnja!om (Atropis festucaeformis).
Obalne slanuše grmolike caklenja!e (Salicor-
nietum fruticosae) prate u zoni Foša prethodnu
zajednicu, ina#e je razvijena sporadi"no (uš#e
Vlaši#kog potoka /Ri"ine/ kod Krasulje i dr.),
ponekad s dosta zastupljenim facijesom bezbri-
dnja!e.
Obalne slanuše zeljaste caklenja!e (Salicornia
herbacea) zastupljene su, osim pred uš#em Vlaši-
#anskog potoka i uz sjeverni rub Solane od Paga
do Malenice, ja"e samo na uš#u Foše, ali su tamo
zbog ure!enja solane u Dinjiški, danas u regresiji,
dok su nekad bile izložene neposredno moru.
Slanuše primorskih sitova zastupljene su sla-
nušama primorskog i oštrog sita (Juncetum ma-
ritimo-acuti) i slanušama primorskog sita i mo-
!varne murave (Junco-Scorzoneretum candollei).
Sastojine s primorskim i oštrim sitom (Junceum
efusus) raširene su osobito na zapadnom dijelu
Malog blata i uz obalni rub prema u. Maletinac i
dalje sjeverno te do rta Dubrovnika južno, uz S,
I i J rubove Velog blata, oko Krasulje uz Vlaši#ki
potok (Ri"ina), uz rubove Blata Rogoza, u Paškoj
udolini na više mjesta od Konije do Foša, osobito
JZ od Studene, pri dnu u. Stara Novalja, uz obale
u. Slana na Barbatu, na Prutnoj uz obalu JI od
Selina i dr. Zajednica s primorskim sitom i mo-
"varnom muravom najzastupljenija je u Malom
blatu i uz obale u. Ri"ina u Staroj Povljani.
Mo!varna vegetacija odnosno trstici rašire-
ni su na otoku Pagu s trsticima slatkih i bo!atih
voda i sastojinama ljutaka. Trstici su zastupljeni
zajednicama obli"a i obi!ne trske te ran!i"a. Za-
jednica trstika obli"a i obi!ne trske (Scirpo-Phra-
gmitetum typicum) koja se drži slatkovodnih bla-
ta i mo"vara posebno je istaknuta u Velom blatu
te nešto manje u Blatu Rogoza, Malom blatu, u
Paškoj udolini (Gaj) na uš#u Vlaši#anskog poto-
ka i dr. dok je u facijesu s primorskom rosuljom
(Agrostis maritima) istaknutija jedino u Velom
blatu. Zajednica trstika ran!i"a (Scirpetum ma-
ritimi) koja traži bo"atne vode ja"e je istaknuta
u Blatu Rogoza, u dijelu Novaljskog polja prema
u. Stara Novalja, u južnom dijelu u. Caska, uz
južni rub Solane od Lokunje do Starog Grada, u
staropovljanskoj udolini uz obalu i dr.
Sastojine ljutaka (Mariscetum), ovdje su jedi-
ni predstavnici vegetacije visokih šaševa. Raspro-
stranjene su jedino u Velom blatu.
Vegetacija primorskih vapnena!kih to!ila i
ogoljelih kamenjara površinski je najrasprostra-
njenija na Pagu. Zastupljena je zajednicom pri-
morskog mekinjaka (Drypetum jacquinianae)
koja se s vapnene"kih to"ila proširila i na ogoljele
krške površine nastale degradacijim šuma, šikara i
travnjaka. Zauzima najve#e dijelove Zaglava (Or-
lje, Karsa, In Gros), Grgurevca, Barbata, Paškog
bila od Sv. Nikole preko Kiršine i Tuste do Fortice,
SI dijelove poluotoka Luna, dijelove bila Sv.Vida
posebice Žestoko i Po"ivalo, velike dijelove Vlaši-
#anskog brda, hrbat Grušina – Škajnica – Sikavci,
dijelove bila od Povljane do Smokvuce, Rt Prutnu,
Vrh krune Zaglava, dijelove Turni#a i druge manje
zone. Mjestimi"no na Barbatu (Metajna – Visoka
strana – Panos – Furnaža i Zaglava) i na bilu Kirši-
ne (Plati, Vrši, Bunjica) istaknuta je ova zajednica
u facijesu s bjelušinom (Inula candida).
Vegetacija primorskih sipina te pjeskovitih i
šljunkovitih obala ovdje je zastupljena zajednicom
obalnih mlje!ika i morske makovice na šljunko-
vitim prudovima (Euphorbio-Glaucietum petro-
sum). Istaknuta je uz obale uvala Krli#, Mihovilje,
l.Novalja, Straško, Rogoza, na Lodovu, na rtu
Gaj, na Furnaži od Malina do rta Krištofor itd.
Halo#lna vegetacija vapnena!kih obalnih gre-
bena široko je rasprostranjena na Pagu na uskom
Toponimija otoka Paga
26
obalnom rubu. Radi se kao i na drugim dijelovi-
ma priobalja o zajednici obalnog trputca i mri-
žice (Plantagini-Staticetum cancellatae). Najviše
je raširena uz JZ obale zaljeva Stara Povljana, u
južnom dijelu u. Šepurinac kod Povljane, u po-
jasu od rta Malin do rta Kristofor na Barbatu te
na JI obalama otoka prema Velebitskom kanalu
(Ortarnice, uvale Bro!na, Movre, "ista, Santiš,
Šamagošnica, Bunjica, na Paškom oštrljku i dr.).
Za stjenovite predjele vezana je #esto tzv. ha-
zmo!tska vegetacija pukotina stijena koja je na
Pagu zastupljena zajednicama uskolisne šašike i
austrijskog zmijka (Seslerio-Scorzoneretum au-
striacae) te zvon"i#a i dalmatinske ze"ine (Cam-
panulo-Centaureetum dalmaticae). Uskolisna
šašika, austrijski zmijak i prate!e vrste raspro-
stranjeni su na predjelima udaljenijim od mora
na Krištoforu, oko Sv. Vida i drugdje. Asocijacija
istarskog zvončića i dalmatinske zečine istaknuti-
ja je na SI obalama Luna, ali se javlja i na drugim
mjestima na obalnim stijenama.
Poluspiljska vegetacija prokapnih sedrotvor-
nih pe#ina česta je pojava vezana za potkapine i
polupećine deluvijalnih i flišnih naslaga u predje-
lima Vodice, Rozin bok i dr. Zastupljena je zaje-
dnicom eukladiuma i paprice (Eucladio-Adiante-
tum), inače u nas dosta slabo rasprostranjenom.
Zajednica mrijesnja"e i podvodnice (Potame-
to-Najadetum) kojom je zastupljena halo!tska
vegetacija slanih, bo"atih i slatkih voda, raširena
je u blatu Rogoza, dok je kod drugih blata zastu-
pljena samo parcijalno i sporadično.
Na obrađenim površinama zasađenim kultu-
rama, te na napuštenim obradivim površinama
kao i oko okućnica, javlja se nekoliko korovnih
zajednica, uobičajenih u sredozemnom području.
Česti su i oblici zajednice dra"e (Palieretum adri-
aticum), koja se javlja na krškim predjelima, uz
zapuštene maslinike i sl. Nerijetko se javlja i u
kombinaciji s primorskom sominom ili sobinom
(Juniperus phoenicea), koja je na mnogim predje-
lima zamijenila kamenjare i pašnjake (pojas Sv.
Vid – Sv. Petar – Sv. Toma, Zaglava i Jadra kod
Stare Novalje i dr.) dok je na buri izloženijim te-
renima nižeg rasta i sporadična15.
Vrlo često u i oko naselja i plaža, neposredno
uz obalu, posebno je istaknut i tamaris (Tamarix
gallica) ("kamariž"). Vrlo je čest i koromač (Fo-
enicolum vulgare), i brojne vrste trava i raznih
15 Primorska somina početkom 21. stoljeća ometa pašnjačko ovčarstvo i onemogućuje rast prizemljuša, kadulje i sl. Sadnja maslina na
prostorima somine omogućila je na više lokacija na Pagu i poticaje maslinarstvu i mogućnosti ispaše, pa se u tome nalaze nove mogućnosti
razvoja specifičnih oblika sredozemne poljoprivrede na Pagu
drugih prizemnica. Uz pojedine lokve i izvore pri-
je je bilo i više vrba.
Biljni pokrov ostavio je brojnih tragova u lo-
kalnoj otočnoj toponimiji Paga. Pojedina imena
predjela i lokaliteta ukazuju na nekada ili danas
prevladavajuće ili istaknute oblike biljnog pokro-
va, primjerice Dubac, Dubrave, Dubčac, Dubro-
vnik, Dubrovica, Crnotinac, Crna, Vela, Srednja,
Gornja i Donja Crnika, Hrastovac, Rastavac,
Rastovac, Rasovača, Gorica, Grabovac, Graba-
šnjaci, Gaj, Gajac, Brest, Pod Brestom, Brestovac,
Brešće, Borići, Javor, Jablanka, Klen, Komorova,
Komorovac, Komarde, Koperva i Fafoinka (po
kopriviću ili kosteli, odn. fafarinki, Celtis austra-
lis), Maslinice, Grm, Mrta, Šipak, Koromačno,
Koromačna, Koromašnja, Krušvišće, Krušvina,
Paklenica, Trstenik, Terstenik, Trsak, Tršće, U
Topolji (po topolama) Vela Mendula, Gondekove
smokve, Rogoza, Lucmarin, Kamariž, Kamari-
zac, Murvica, Mrtve, Smiljanac, Smiljar, Smokvi-
ca, Smrdele, Smriči, Šmrikovac, V. i M. Sikavac,
Sića (od site), Veli bus, Brneštrovica, Beneštre,
Brnajka, Ruta, Jarika (od jarike – tetivike), Pe-
linkovice, Troskot, Orišići, Veli prut (zaštita "ja-
tom" trske od vjetra), Kod rašeljke, Božavka (po
perunici božavki Iris ilyrica), Žukve, Žukvica (po
žuki), Žuknica, Žabljak (po žabnjaku), Broćna i
Broćna draga (po broćiki), Visoke Drače, itd.
Pedogeografske značajke
S obzirom na kršku podlogu otoka, tla su u
većoj mjeri razvijena samo u udolinskim dijelovi-
ma na flišu, deluvijalnim i aluvijalnim nanosima.
Radi se manje o smeđim tlima na flišu, a češće
o različitim vrstama tala na naplavinama kojima
je u udolinama prekrivena fliška osnova. Usta-
novljena su teška glinena tla, glineno-ilovasta tla
i lakša pjeskovita tla. Ostala tla, plitka smeđa
tla, crnice, glinasta tla, crvenice i dr. sporadično
su razvijena. Temeljita pedološka studija otoka
Paga izrađena je još prije Drugoga svjetskog rata
(Gračanin, M., 1935.). Ustanovljeno je da na kr-
škoj, kamenitoj vapnenačkoj podlozi ima samo 2
% površina sa siromašnim skeletnim tlom i nešto
rastresita pokrova, dok su ostale površine mati-
čna stijena karbonatne podloge. Nedostatak cr-
venica posljedica je mladosti paških kamenjara.
Tla su često zaslanjena, posebice u vlašićkoj, po-
vljanskoj i kolanskoj udolini, dok glavnina unu-
trašnjih zona oskudijeva fosforom i dušikom.
Damir Magaš / Zemljopisna obilježja otoka Paga u funkciji upoznavanja njegove toponimije
27
5. ANTROPOGEOGRAFSKA
OBILJEŽJA RAZVOJA
Pregled povijesno-zemljopisnog razvoja16
Naseljenost otoka Paga datira od najstarijih
vremena ljudske prapovijesti. Premda su dosad
obavljena oskudna istraživanja i postoje tek po!e-
tne spoznaje o najstarijim razdobljima kamenog,
bakrenog i bron!anog doba, prirodno zemljopi-
sna obilježja ukazuju na povoljne mogu"nosti na-
seljenja ovog prostora najstarijim ljudskim zaje-
dnicama. Nekadašnja povezanost s kopnom, sve
do recentnog potapanja Kanala Nove Povljane,
postojanje izvora vode, obradivih, pašnja!kih i
šumskih površina, pe"ina i drugi !initelji, omo-
gu"ili su susljedan, neprekinut razvoj ljudskih
naseobina sve do danas. Tisućljetna kopnena
povezanost u prapovijesti, a i nakon postupnog
#zi!kog odvajanja u otok upravna i gospodarska
vezanost za liburnsku Aenonu, odredili su, sve do
16 O prapovijesti i povijesti otoka Paga vidi opširnije kod: BATOVIĆ, Š., 1973., 5-171; SUIĆ, M., 1953., 1981., 660-666; STICOTI, P., 1940.; RUIĆ, M., 1773.
17 O tome opširnije kod FILIPI, A. R., 1984., 111-155.
anti!kog razdoblja, stratešku i presudnu vezanost
za neposredno ravnokotarsko kopno omogu"uju-
"i tisu"ljetnu pripadnost Paga sjevernodalmatin-
skom prostoru, tada južnoliburnskom prostoru
Aenone i susjedne, snažne Idasse.
Najstariju naseljenost potvr$uju arheološki na-
lazi kamenog doba, kada je !ovjek u ovom prosto-
ru, tada udaljenom od morskih obala, osiguravao
opstanak lovom, ribolovom i sakupljanjem plodo-
va. Velike promjene koje su u krajobrazu nastale
od tih pradavnih vremena, zbrisale su ve"inu tra-
gova kultura iz vremena kamenog doba, ali pro-
na$eni sporadi!ni ostaci ukazuju na mogu"nosti
novih nalaza i potrebe daljnjih istraživanja. Neki
toponimi sa!uvani u ovom prostoru tako$er uka-
zuju na mogu"nost njihova prastarog podrijetla,
vezanog za najstarije predindoeuropske skupine
stanovništva koje su obitavale na obalama Sredo-
zemlja. Tu se name"u !esto spominjani Caska (od
Cissa), Škrda, Maun, Panos, ali i hidronimi Jadra
te (V)Ra(n)kovac, Rankovci, Magran, Mirmani"a
(voda), Mramora, Krnelja i Prinjari, gdje se radi
o staroj osnovi %rn%,%arn%17, zatim Karsa, Orlje,
Horac, Vajerma, Škrdenac, Škari", Škar, Škripe,
Hripe, Lov!en, Labin, Mišnjak i sl.
Postojanje ve"eg broja gradinskih naseobina,
grobnih humaka, nekropola, putova, suhozida,
umjetnih lokava, ostataka poljodjeljstva i drugih
ostataka materijalne kulture, a posebice toponi-
mija, ukazuju na znatno vrednovanje ovog pro-
stora za vrijeme bron!anog i željeznog doba te
mogu"nosti korištenja pašnja!kih, poljodjeljskih,
blatnih, priobalnih, šumskih i morskih površina u
lokalnom gospodarstvu. U!estala pojava mla$eg
hrvatskog toponima Gradac (kod Luna, Novalje,
Kolana, Paga, Gorice i Smokvice), i sli!nih topo-
nima Gradina i Gra!iš"e (Gra!ište) kod Novalje,
Gradaš"ica, Gramajnik kod Dinjiške, Pustograd
kod Vlaši"a, G. Grad u Kolanu, i drugih (Kruna,
Panos, Košljun) ukazuje na postojanje prapovije-
snih gradinskih naseobina, kojih se može ubici-
rati preko 30. Neke nose imena prema smještaju,
objektima ili drugim obilježjima (Zaglava, Sv.
Vid, Komorovac, Sv. Juraj, Stari Grad, Gramaj-
nik i dr.). Ovdje treba istaknuti i prethodno spo-
menute toponime pretežno nede#nirana zna!enja
koji mogu ukazivati na vrlo stare, prapovijesne
oblike liburnskog ili od Liburna prihva"enih izri-
!aja. Povoljni lokaliteti s blizinom vode i obradi-
vim površinama (Pag, Kolan, Novalja, Stara Vas,
Povljana i dr.) o!ito su oni oko kojih treba tražiti
Sl. 12. Pogled na Paški zaljev, najviši vrh, Sv. Vid i
Kolan iz pravca Novalje (u prvom planu)
Izvor: www.kampstrasko.com/otok-pag.html
Toponimija otoka Paga
28
tadašnje oblike naseljenosti i ostatke materijalne
kulture, premda ima i iznimaka.18
Najstarija gradinska naseljenja mogu se uvje-
tno na otoku datirati u drugo tisu•lje•e prije Kri-
sta, prema nalazima iz bron•anog doba koji su
razmjerno rjetki.19 U to vrijeme prostor Paga je
uskom prevlakom bio povezan s kopnom preko
Vira (Ura). U željeznom dobu nastavlja život tek
tre•ina gradinskih naselja. Veli•inom i zna•enjem
se isti•u Zaglava kod Metajne, Sv. Vid, Gornji i
Donji Gradac kod Kolana, Košljen (Košljun) kod
Caske, Gradac i Sv. Juraj kod Paga, Gramajnik
i Panos kod Dinjiške, Stari grad, Pustograd kod
Vlaši•a i dr. Gradine su raznih oblika, naj•eš•e
kružnog, neke i sa složenim bedemima, s ostaci-
ma suhozidnih ku•ica ili grobnih humaka, dok su
druge služile samo kao zbjegovi. Njihova gusto•a
te razmještaj u svim visinskim zonama do najvi-
šeg vrha otoka, ukazuju na zna•ajnu i intenzivnu
valorizaciju svih postoje•ih prirodnih potencijala
u vrijeme prapovijesne Liburnije. Od posebnog
je zna•enja bio položaj naseobina i obrambenih
to•aka u odnosu na poljodjeljske zone, vodu i
prometnice. Istaknutu važnost imale su zašti•ene
luke i njihov strateški položaj u odnosu na mor-
ske plovne putove. Takove prednosti koristila je
na sjevernom dijelu otoka gradina na Košljunu,
zacijelo kasnija Kissa, koja je trajala od bron•a-
nog doba sve do 15. stolje•a.20
Na više mjesta na otoku brojni su ostaci kame-
nih i zemljanih grobnih humaka, odnosno nekro-
pola. Nalazi nakita, oru!a, oružja od razli•itih
kovina, jantara i sl. potvr!uju razinu dostignu•a
kulture i civilizacije ovog prostora kao i njego-
vu povezanost sa širim prostorima Sredozemlja
i kontinentalne unutrašnjosti premda je ona o•i-
gledno bila slabija nego na susjednom kopnu.21
Na otoku Pagu su se u antici razvijala dva
središta, Cissa s Navaliom i Pagus (Stari Grad),
ali i druga manja (Pauliana i dr.) o•igledno pod
ingerencijom jakog liburnskog municipija Aeno-
ne, Razvoj je tekao u okvirima Liburnije, koja
se kao izrazita prapovijesna talasokratska sila na
Jadranu postupno priklonila rimskoj upravi. Po-
vijesno-zemljopisni razvoj u antici,22 nastavljen
je tako susljedno što potvr!uju ostaci oko Ca-
ske (Košljen, Gavraniš•e, u moru i dr.) i Novalje,
te niz sporadi•nih nalaza po cijelom otoku koji
18 opširnije kod BATOVIĆ, Š., 1973.
19 BATOVIĆ, Š., 1973. 65, 66.
20 Isto.,
21 Isto.,
22 opširnije kod SUIĆ, M., 1953.
upu•uju na zna•ajno vrednovanje prirodno-ze-
mljopisnih potencijala otoka, posebice plodnih
površina, postoje•ih voda, mora (solane, jazi za
ribolov u pli•aku, ribolov, va!enje školjaka i dr.),
kamenoloma (kod Novalje) te pašnjaka i šuma.
Brojni toponimi mogu vu•i podrijetlo iz ovog
razdoblja (Novalja, Povljana, Košljun, Košljen,
Brbonovica, Pag/us/, Kolan i dr.). Najzna•ajniji
su Caska, Košljen (od kastruma Cissa, zacijelo
na Gavraniš•u, Pola•inama, Zr•u, Košljenu i dr.),
Novalja (od Navalia), Svetojašnica (Zaglav), Pag
(od Pagus), Brbonovica, Lešandrovica, Trin•el,
Gradac kod Vlaši•a, Pauliana, Šip, Šipnata, Pa-
stura, Antabela, Košljun, Kaljac, Kantarelac, Le-
tovica, Veternica, Sega, Mandre, Bošana, Boša-
ni•, Malin, Paladinka, Gustirna, Konija, Kaljac,
Mulobedan, Bodunalva, Belolije, Furnje, Rom,
Bas, Turni•, Santiš, Murvica, Foše, Reštur, Pola-
•ine, Sakarata, Lokunja, Drakovci, i dr.
Premda Pag vjerojatno u antici nije imao mu-
nicipalno središte, ve• je, kako se dosad naj•eš•e
zaklju•uje, potpadao pod ingerencije najbliže Ae-
none s •ijim je prostorom bio vezan u prapovije-
sti, ipak se kao zasebna oto•na cjelina mogao ra-
zvijati dosta samostalno. Ve• do II. stolje•a prije
Krista zapo•eti proces napuštanja manjih liburn-
skih gradina i stvaranja ve•ih središta i ovdje je
imao utjecaja, posebice u vrijeme rimsko-ilirskih
ratova, a u I. stolje•u, poslije u•vrš•enja rimske
vlasti, zapo•ela je i romanizacija u Liburniji koja
na Pagu nije bila naro•ito izražena. Osim u prio-
balnom dijelu Cisse, u uvali Caskoj, gdje je na!en
ve•i kompleks rimske arhitekture, te ostataka la-
danjskih ku•a i villa rustica pretežno od Novalje
prema jugu, nema drugih istaknutijih nalaza pe-
netracije italskih doseljenika. Oni koriste prostor
oko najja•eg središta, Cisse, koji je i prometno
najistaknutiji jer je jedino zašti•ena i pogodna
luka Novalje mogla biti zna•ajnije vrednovana
na važnom pomorskom pravcu od Iadera prema
Kvarneru i Istri, a Cissa je imala i dvije unutra-
šnje luke, u Staroj Novalji i u u. Caska. Prona!e-
ni ostaci pitosa, amfora, tegula, žrnjeva, razli•ite
keramike itd. potvr!uju trgova•ke veze s cijelim
poznatim svijetom od Male Azije do zapadnog
Sredozemlja. Vrijedne poljoprivredne površine,
pašnjaci za ovce i koze, mogu•nosti lova i ribolo-
va bili su tako!er važni preduvjeti razvoja u ovom
mikroprostoru. Ostaci limitacije agera u Novalj-
Damir Magaš / Zemljopisna obilježja otoka Paga u funkciji upoznavanja njegove toponimije
29
skoj udolini, izgra•eni vodovodi Kolan – Caska
i Škopalj – Novalja (Ilakovac, B.,1982.), nalazi
školjaka za proizvodnju boja (škrlet), ostaci ope-
karske proizvodnje i razli!iti drugi, potvr•uju da
je ovdje bilo zna!ajno, ako ne i glavno središte
života na otoku. U skladu s tim postojali su dobri
preduvjeti da Cissa ima status jednog od važnijih
središta. Kod Plinija je ona opida Cissa, a Por"-
rogenet i Ravenjanin Cissom nazivlju cijeli otok
što ima odre•eni zna!aj (Sui!, M. , 1976.,305.).
Dosad ne postoje !vrste indicije da je i na južnom
dijelu otoka postojalo sli!no središte u vrijeme
rimske prevlasti, premda prirodno-geografska
osnova pruža zna!ajne mogu#nosti, kao što je to
bilo i u prapovijesnom razdoblju. Pojedina nase-
lja o!ito su bila vezana za plodne udolinske zone
oko Paga, Dinjiške, Povljane, Vlaši#a, a Košljun
i druge uvale imali su ulogu lokalnih luka. Kod
Paga (Zamet) na•eni su grobni ostaci, u Dinjiški
ostaci opekarske pe#i, te ve#eg broja villa rustica
na više pogodnih položaja.
Po!etne promjene u razdoblju velikih seoba
naroda i a!rmacija krš"anstva (starokrš#anske
bazilike u Novalji i u Gaju kod Novalje iz 5. st.
te ostaci crkve u Povljani iz 5. st., u Jazu na Rti#u
kod Novalje trobrodna bazilika Sv. Ivana i Pavla
iz 6. st., crkvica na rtu Lun iz 6. st.i dr.), obilje-
žavaju prijelaz u srednjovjekovno razdoblje. Veli-
!ina pojedinih crkvenih objekata (promjer apside
$velike crkve$ u Novalji je !ak 13 m), njihova
brojnost, nalazi velikih sarkofaga, relikvijara i sl.
govore o zna!ajnoj starokrš#anskoj tradiciji po-
sebice u širem prostoru Cisse, što poti!e rasprave
o mogu#nosti postojanja biskupije.
U prostoru hrvatskog priobalja, razdoblje sre-
dnjeg vijeka politi!ko-geografski i geostrateški
ozna!ava borbu za prevlast na Jadranu, s poku-
šajima Bizanta da ovdje instalira i zadrži svoje
punktove. Bizantska je uprava, najvjerojatnije
za vrijeme Justinijanove rekonkviste, nastojala
osiguranjem plovnih puteva o!uvati geopoliti!ki
utjecaj i u Liburniji, što na Pagu potvr•uju utvr-
de (kastron) na Sv. Jurju kod Paga zapadno od
Kiršine i na staroj liburnskoj gradini Svetojanj
(kod uvale Svetojašnica), na Zaglavi SI od Stare
Novalje, vjerojatno ve# iz 6. st. Stara Liburnija
postupno nestaje, a pojam Dalmacije, premda se
postupno širio i na liburnijske priobalne i oto!ne
gradove, svodi se samo na pojedina primorska
središta i otoke kojima upravlja Bizant.
Hrvati su se na Pagu pojavili dosta rano, odmah
u prvim valovima doseljenja i ustanovljavanja je-
dne od jezgri hrvatskog primarnog geopoliti!kog
prostora u neposrednoj okolici Zadra, s Ninom
kao istaknutim središtem državne vlasti i biskupi-
je (Magaš, D. 1999.) Oko ostataka anti!ke Cisse
imaju glavno naselje na otoku (tadašnja Keša).
Daju nazive Starom Gradu, Staroj Vasi, Vlaši#ima,
Divinu, Sv. Vidu kod Vidasa i kod Kolana (Sve-
tovid) izvoru Starovasica, predjelima Vidonjica,
Vidonj u Povljani, Božavka, Božan u Vlaši#ima,
Diviš#aci, Parunka u Kolanu, Svaroš u Dinjiški,
Svetiš#e, Babe, Na babino, Babin potok, Stari stan
i brojnim gradinama i lokalitetima te prihva#aju#i
i preoblikuju#i staro, i unose#i novo nazivlje daju
osnovu današnjoj toponimiji otoka. Oni naslije•u-
ju zacijelo prastara liburnska svetišta kod Vidasa
gdje su dali ime crkvi Sv. Vida, kod Sv. Petra (Sv.
Petegula) i na Triblju kod Borovi#a i druga (Gra-
majnik kod Panosa u Dinjiški i dr.).
Krš"anstvo otoka, o!igledno unutar prostora
ninske biskupije, potvr•uje se i dalje izgradnjom
niza crkvica, i u naseljima, i izvan njih, !ak i na
manjim otocima, važnim putovima i prolazima
(Sv. Vid kod Kolana, 13. st., Sv. Vid kod Vidasa,
Sv. Kristofor, crkva u Novalji iz 9./10. st., Sv. Ju-
raj u Caskoj s preromani!kim temeljima vjeroja-
tno iz 9. st. i kasnije, Sv. Ante u Caskoj, Sv. Križ u
Staroj Novalji, Sv. Nikola kraj Povljane, vj. 9. st.,
Sv. Ante na Maunu, Sv. Janja (Agneza) na gradi-
ni Svetojanj, Sv. Pavao na istoimenom oto!i#u tj.
Velom Sikavcu i dr.), sv. Martin u Lunu, Stomo-
rica kod Novalje, Sv. Nikola kod Šankovih, Sv.
Bartul u Dinjiški, brojne crkve u predjelu Starog
grada (Sv. Antun, Sv. Martin, Sv. Grgur, Sv. Ku-
zma, Sv. Juraj, Sv. Marija stara, Sv. Marija, Sv.
Bartul i dr.), Sv. Toma u Košljunu, Sv. Duh kod
Kolana, Sv. Križ, Sv. Kristofor i Sv. Marija (Go-
spa) u Trin!elu kod Stare Novalje i dr.
Geostrateški interesi samostalne hrvatske dr-
žave u kojoj je Pag od njena priznavanja u 9. sto-
lje#u, i u prvim danima njene opstojnosti, i kasni-
je u Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu, kosili su se
s bizantskim, mleta!kim i drugim koji su u ranom
i razvijenom srednjem vijeku nastojali ovladati
Zadrom i njegovim širim prostorom. Strateška
pitanja upravne nadležnosti nad Pagom tako•er
su se postavljala kao nezaobilazna budu#i da je
srednjovjekovna Keša, poput Zadra dosljedno
vodila antimleta!ku politiku što je ometalo Mle-
tke u ostvarenju njihovih osvaja!kih planova na
liburnsko-dalmatinskoj odnosno hrvatskoj obali
Jadrana. Uz to, ovdje su se razvile velike solane,
zna!ajan izvor bogatstva i mo#i, geostrateški cilj
svih okolnih vladara. Stoga su Mletci nekoliko
stolje#a vodili ustrajnu bitku za razbijanje pove-
zanosti Paga sa Zadrom. Do kraja 11. stolje#a
Toponimija otoka Paga
30
Pag je u nadležnosti hrvatskih vladara što se vidi
iz darovnica koje ostvaruju (Caska, Maun).23
Otada traje i njegova izravnija povezanost sa
Zadrom, pod !iju crkvenu ingerenciju je pripao
i najveći dio otoka uklju!ivši Casku i Barbate.
A"rmaciju hrvatske države narodnih vladara
pratio je stalno, ponajviše zbog solana, i poja!an
interes za Pag te je on postao predmetom daro-
vnica i odluka na pojedinim kraljevskim instan-
cama, naro!ito u Ninu.
Stoljetna upornost Mletaka da pokore Zadar i
teški udarci koje mu je zadavala, posebice 1203.
uz pomo# Križara, slabili su i Kešu, odnosno
Novalju, i ona je u 13. stolje#u postupno mora-
la prihvatiti nadmo# Rabljana koji su ve# otprije
nastojali svojoj op#ini pripojiti i dijelove Paga.
Time su, uz crkvenu nadležnost Rapske biskupije
nad sjevernim dijelom koja je ostvarena krajem
11. stolje#a na uštrb ninske biskupije kojoj je Pag
dotad u cjelosti pripadao, otvoren put i svjetovne
nadležnosti Raba u 13. stolje#u.24 Naime, prena-
seljenost Raba i time nedovoljna prirodna osno-
va usmjerila je Rabljane na druge prostore i na
stoljetne prijepore sa susjedima na Pagu, na po-
dvelebitskom kopnu, Cresu i Lošinju. Dugotrajni
angažman Rabljana rezultirao je uklju!ivanjem
Luna, Stare Novalje i Novalje u rapsku komunu.
Istovremeno, slabljenjem Keše potkraj 12. st.,
ulogu vode#eg naselja preuzima Stari Grad razvi-
jaju#i se uz Solanu na razmjerno nepogodnom
mjestu. On teži osamostaljenju od Zadra, !iji su
interesi ne samo zbog solana, nego i zbog stalnih
nastojanja za pomorskom premo#i nad isto!nim
dijelom Jadrana bili izuzetno istaknuti i naj!eš#e
se podudarali sa strateškim interesima ugarsko-
hrvatske države da se zaustavi mleta!ko nadi-
ranje na hrvatskim obalama. Ipak je, još po!e-
tkom druge polovice 12. st., glavnina Paga došla
i u nadležnost zadarskog nadbiskupa, zacijelo na
štetu prostorno-zemljopisnog obuhvata ninske
biskupije. Venecija je nastojala otrgnuti Pag od
Zadra, dati mu odre$enu samoupravu (od kra-
ja 12. st.) i uvesti ga pod svoju upravu. To je u
nekoliko stolje#a rezultiralo snažnim sukobima
Paga i Zadra te lokalnim razmiricama na otoku.
Od potonjih je pitanje pripadnosti Caske Rabu
ili Pagu tako$er znatno naglašeno, premda je sre-
dinom 13. st., poslije razbijanja mongolske pro-
vale, Pag povlasticom ugarsko-hrvatskog kralja
Bele IV. formalno postao jedinstven i slobodan i
od Zadra i od Raba (Sui!, M., 1953.). To pitanje
23 C.D., Zagreb, I, 112-114.
24 SUIĆ, M., 1981., 662.
okon!alo se poslije završetka procesa ostvarenja
potpune paške samouprave po!etkom 15. stolje-
#a u okviru mleta!kog posjeda na hrvatskom di-
jelu Jadrana, i to razgrani!enjem po!etkom druge
polovice 15. stolje#a. Tada je Caska pripala Pagu,
a od 1538. g. u potpunosti je završio taj sukob te
se tada ustanovljeno razgrani!enje, ne samo kao
svjetovno ve# i crkveno, zadržalo prakti!ki sve do
danas. Naime ostalo je kao crkvena granica izme-
$u suvremenih Zadarske nadbiskupije i Kr!ke
biskupije dok su se svjetovne granice mijenjale.
Težnje za osnivanjem vlastite biskupije na Pagu
nisu se ostvarile, a sjeverni dio otoka, Novalja s
Lunom, pripao je teritorijalno, na duže vrijeme,
i u svjetovnom, i u crkvenom pogledu Rabu. Ka-
snije, poslije pada Mleta!ke Republike, ipak je
novaljski prostor pripajan op#ini Pag, a samo je
Lun ostao u rapskoj op#ini. Od 1993. i posljednji
dio Paga pod rapskom upravom, Lun, pripao je
mati!nom otoku, op#ini, odnosno od 1997. go-
dine Gradu Novalja, dok je crkvena ingerencija
Kr!ke biskupije, kojoj je pripojena 1828. ukinuta
Rapska biskupija, i dalje ostala vezana za naka-
dašnju granicu Rapske biskupije. Godine 1993.
ustanovljena je nova granica izme$u novoustro-
jenih upravnih jedinica Paga i Novalje tako da su
Caska, ve#i dio Gajca i sva naselja Barbata pripa-
la op#ini Novalja.
Geografsko vrednovanje prostora Paga u ra-
nom i razvijenom srednjem vijeku dokazuju ne
samo toponomasti!ke zna!ajke ve# i dokumen-
ti, na žalost nedovoljno prou!eni, i zadarskog
Državnog i drugih crkvenih i gradskih arhiva
od Zadra preko Paga do Raba i Karlobaga, ali
i šire. Nužna autogena gospodarska osnova, pr-
venstveno poljodjeljske i pašnja!ke površine, so-
lane, maritimne mogu#nosti povezivanja, vezana
je uglavnom uz središnju %išnu udolinu, donekle
uz jugozapadne obalne zone te dijelove na Lunu.
Starodrevni oblici gospodarstva održavaju na-
seljenost u svim dijelovima otoka, a iz težnji za
samoupravom u sukobima sa starim interesima
Zadra, Raba, Nina, proizašla je ne samo samou-
prava grada Paga i njegova daljnja a"rmacija kao
središta proizvodnje soli na hrvatskoj obali Jadra-
na, nego i njegovo premještanje na današnji po-
ložaj. Osnovni resurs otoka postala je sol, važna
ne samo za okolne otoke i kopno ve# i za velika
prostranstva ljetnih pašnjaka u li!ko-krbavskom
i širem pounskom prostoru. Paške solane, kojih je
zacijelo bilo na više mjesta na otoku (Pag, Vlaši#i,
Damir Magaš / Zemljopisna obilježja otoka Paga u funkciji upoznavanja njegove toponimije
31
Dinjiška, Povljana i dr.) me•u kojima je ona kod
samog grada imala oduvijek najve•e zna•enje,
zna•ajan su gospodarski objekt isto•nog Jadrana
oko kojeg su se stolje•ima sukobljavali interesi
Zadra, Venecije i samih Pažana. Paška solana
imala je presudan utjecaj za osamostaljenje Paga,
premda stalno pod patronatom Venecije nakon
njenog teritorijalnog proširivanja na hrvatskim
obalama Jadrana i oblikovanja mleta•ke Dalma-
cije 15.-18. st. Naime, stoljetni sukobi strateških
interesa oko Paga dvaju strateških eksponenata
Jadrana: Mletaka i Zadra završeni su po•etkom
15. stolje•a uvo•enjem mleta•ke uprave u Zadru
i drugim gradovima hrvatske obale Jadrana.
Na Pagu su Nadbiskupija zadarska, Biskupi-
ja rapska, pojedini samostani i bogatije obitelji
stjecali prihode od poljodjeljskih površina, zaku-
pljenih ili unajmljenih pašnjaka te dionica u so-
lanama. Proizvodnja soli, sto•nih proizvoda sira,
kože, mesa, vune, jaja, meda i dr. te poljodjeljskih
proizvoda, posebice vina, žitarica, so•ivica, masli-
na, gomoljika i dr. kao i znatno manje ribarenje,
trgovina, obrt, promet i veze s podvelebitskom
zonom, bili su osnova dugotrajnog starodrevnog
na•ina korištenja i vrednovanja prostora koje je
omogu•avalo stvaranje prihoda i održavanje na-
seljenosti. Premda je ta osnova omogu•avala op-
stanak pa •ak i skroman razvoj, brojni sukobi i
ratovanja ometali su stabilizaciju prilika i znatni-
ji napredak. Razdoblja su to skromnih, ali ipak
vrijednih postignu•a i u društvenoj nadgradnji,
posebno u crkvenom graditeljstvu i umjetnosti.
Najve•i zahvat u tom smislu, a na pragu novog
vijeka, bila je potpuno nova urbanisti•ka konce-
pcija te, kao malo gdje u nas, u cijelosti ostvare-
na investicija u izgradnju današnjeg grada Paga
polovinom 15. stolje•a. Izgradnja suvremenog
grada ozna•ila je novo vrijeme nadahnuto rene-
sansnim Jurjem Matejevim Zadraninom (Juraj
Dalmatinac) koji je sudjelovao u izradbi plana
grada i gradnji Kneževa dvora.25 Otok je dobio
središte u pravom smislu rije•i koje je postalo
okosnicom razvoja otoka. Mleta•ki zadarski
kotar, a u širem smislu i okrug, uklju•io je ne
samo pašku nego i rapsku op•inu.
Presudnu ulogu u smještaju novog Paga na
obali Paškog zaljeva, podno Kiršine i drevnog
ranosrednjovjekovnog kastruma s crkvicom Sv.
Jurja, gdje su i otprije postojale mogu•nosti na-
seljenja, a i neki pojedina•ni objekti, imala je
znatno kvalitetnija topografska obilježja. Naime,
25 SUIĆ, M., 1981., 663.
26 opširnije kod ROGIĆ, V. (1972.), 147,148
Stari Pag, premda smješten akropolski na teme-
ljima stare liburnske gradine, obilježavalo je više
slabih okolnosti: sjeverna ekspozicija i zasjenje-
nost uzvisinama Kruna i Gradac, izloženost buri,
pli•ina zaljeva sa solanama, što je ograni•avalo
pomorski promet, posljedice erozije i klizanja na
mekim taložinama kvartara i dr. Višekratno raza-
ranje i slaba stabilnost podloge na kojoj je nastao
morali su uzrokovati razmjerno loše gra•evinsko
stanje i ugroziti statiku mnogih objekata u pod-
gra•u i na padinama, posebice u JI dijelu Starog
Grada. S druge strane, jedina važnija manjkavost
geografskog položaja i smještaja novog Paga bila
je u tome što je izgra•en u zaljevu koji se vezu-
je za Velebitski kanal, koji nije glavni pomorski
pravac, za razliku od Kvarneri•a kojim se oduvi-
jek odvijao zna•ajan promet, pa su jugozapadne
obale otoka ostale izvan odgovaraju•e valoriza-
cije sve do današnjih dana. Ipak, novoizgra•eni
Pag u•vrstio je zna•enje glavnog središta otoka.
Hrvatska narodnosna struktura pu•anstva
o•itovala se i kroz statut grada kojim su bili regu-
lirani njegova samouprava, razli•iti obi•aji, pra-
va, odnosi, naslije•eni iz vremena pune a!rmacije
starog Hrvatskog Kraljevstva. Imena i prezimena
pu•anstva ukazuju na izrazito prevladavaju•u
hrvatsku komponentu, s odre•enim utjecajima
latinske (vlaške), odnosno romanske.
Ratovi s Otomanskim Carstvom koje je sto-
lje•ima nastojalo do kraja slomiti Hrvatsku,
omogu•ili su dugotrajnu zaposjednutost velikog
dijela hrvatskih krajeva od strane Osmanlija i
Mletaka. Sukobi koji su se neprestano odvijali
na susjednom kopnu (od kraja 15. do po•etka
18. st.), uz slabljenje utjecaja i zna•enja Mleta-
ka poslije velikih geografskih otkri•a (15. i 16.
st.), premda su postupno širili svoj teritorij na
dijelovima onog prostora koji su Osmanlije bili
osvojili od Hrvatske, onemogu•avali su znatniji
razvoj cjelokupnog hrvatskog priobalnog pro-
stora, pa tako i Paga. Tako otok od po•etka 16.
st. do kraja 17. st. stalno ima manje 2000 sta-
novnika,26 premda je sam grad Pag bio predvi-
•en s preko 400 objekata koji su mogli primiti
oko 3000 stanovnika, a otok je bio zahva•en i
povremenim doseljavanjima s kopna, posebi-
ce izbjeglicama pred ratnim zbivanjima. O•ito
su bolesti, stradavanja u sukobima, voja•enje
i sl., kao neposredni uzroci visoke smrtnosti u
odnosu na rodnost, bili korijen takve stagnacije.
Naro•it porast zacijelo nije ostvaren niti u 18.
Toponimija otoka Paga
32
stolje•u pa po•etkom 19. stolje•a otok Pag ima
tek nešto iznad 3000 žitelja od kojih glavnina
živi u središnjem gradskom naselju (Peri•i•,
Š., 1989., 199). Geopoliti•ke prilike nakon što
su nove velesile zavladale svijetom, oslabile su
mo• Mleta•ke Republike i ona je krajem 18.
st. nestala kao samostalna politi•ka tvorevina.
Za prve austrijske, francuske i druge austrijske
uprave, vezano za upravno-teritorijalni ustroj,
stanje se nije mijenjalo. Zadar je ostao glavni
grad Dalmacije sve do 1918. godine. Otoci, i
Pag i Rab, i dalje su bili sastavni dijelovi zadar-
skog kotara odnosno okruga. Proizvodnja soli
je i dalje ostala osnova razvoja Paga, a dopunja-
vala se ostalim djelatnostima poljoprivrede, na-
ro•ito sto•arstvom. Uvo•enje austrijske uprave,
zatim i francuske, pa opet austrijske donekle je,
u gospodarskom smislu tek postupno mijenja-
lo prilike na otoku Pagu. Zdravstvene prilike
su znatnije poboljšane, politi•ke okolnosti se
ustaljuju, a stvoreni su i novi oblici agrarno-
sto•arskog valoriziranja. Stoga broj stanovnika,
unato• koleri 1855. i 1869., tifusu i sl., zahva-
ljuju•i sve ve•em natalitetu, inovacijama u go-
spodarstvu i boljoj opskrbi otoka poslije uvo-
•enja brodskih pruga, prili•no brzo raste, što je
vidljivo iz rezultata popisa pu•anstva. Ovaj otok
više je nego udvostru•io pu•anstvo od po•etka
(3177 st. 1807., 3162, 1813. g.)27 do kraja 19.
st. (7039 st. 1900.). Znatno modi•cirani nasli-
je•eni odnosi omogu•ili su brz razvoj posebice
u središnjem gradu Pagu koji je 1900. dosegao
popisni maksimum od 3960 stanovnika (oko 60
% pu•anstva na otoku). Premda se u 20. stolje-
•u stanovništvo brojem razmjerno sporije pove-
•avalo, a poslije Drugog svjetskog rata •ak opa-
dalo, tek je 20. stolje•e donijelo promjene koje
su se odrazile posebno na krajobrazna obilježja,
izmijenjen raspored pu•anstva i suvremeniju va-
lorizaciju prostora. Oto•no središte Pag udjelom
stanovništva opada s preko 50 % na oko 25 %,
a na sjevernom dijelu sve više ja•a Novalja.
S otoka Paga bilo je i znatnog iseljavanja,
ne samo u hrvatske gradove, posebice Zadar,
Rijeku i druge priobalne, ve• i u prekomorske
zemlje. Više stotina oto•ana napustilo je otok
krajem 19. i po•etkom 20. stolje•a i otišlo u
Ameriku. Na žalost o emigracijskim tijekovima
nema posebnih istraživanja.
27 PERIČIĆ, Š. (1989.), 200. za 1807. g.; za 1813.: DAZD, Razni spisi dalmatinskog namjesništva, sv. 8, Statistika za Dalmaciju 1813. godine. Godine
1830. primjerice, bilo je već 4.235 stanovnika (Pag 2715, Gorica 56, Dinjiška 103, Vlašići 108, Povljana 104, Kolan 232, Novalja 734, Lun 102 i
Barbat 81; Isto, sv. 21, Prospetto generale della Popolazione...a tutto 31. Decembre 1830.).
28 Upravno, sudsko i crkveno razdjeljenje, Statistički ured u Zagrebu, Zagreb 1938.
Prostorno-razvojne prilike u 20. stolje•u su
u povijesno-zemljopisnom smislu ozna•ile ra-
zbijanje stoljetne strukture regionalne i lokalne
geopolitike. Ustupanje Zadra Kraljevini Italiji
ozna•ilo je izolaciju i razmjerno brzo demograf-
sko i gospodarsko nazadovanje cijelog sjeverno-
dalmatinskog prostora pa tako i Paga. Poja•ani
su bili i emigracijski procesi jer nije bilo razvoja
privredne osnove koja bi zadržavala stanovništvo
i uspješnije vrednovala prirodne resurse. Izme•u
dva svjetska rata, s obzirom na državnu granicu
oko Zadra, Pag je, kao i Rab, administrativno
preusmjeren prema Sušaku, odnosno od 1929.
pripao je Savskoj banovini, a ostali dio zadarskog
kopna i otoka pripali su Primorskoj banovini, tj.
usmjereni prema Šibeniku i Splitu.28 Tada po-
vu•ena neprirodna i nepravedna granica prema
Pagu poteže se gotovo sve do kraja 20., za Zadar,
izuzetno nepovoljnog stolje•a.
Jer, srušeni i bombardirani Zadar, sporo obna-
vljan, s tek inicijalnim intelektualnim potencijali-
ma, koje su druga primorska središta razvijala u
kontinuitetu, s razmjerno slabom gospodarskom
osnovom, te još slabijom politi•kom elitom, nije
uspio zadržati granice kotara, koje su bile uspo-
stavljene kratkotrajno u razdoblju 1953.-1961.
godine, a unutar kojih se nalazio i Pag. Snažni
i u•estali politi•ki pritisci na vrhovnu vlast ve-
zani za lokalne i regionalne teritorijalne izmjene,
bili su usmjereni naro•ito na prostore oko Zadra.
Tako se primjerice pitanje Kornata rješavalo19-
52. godine i de•niralo na štetu Zadra i Dugog
otoka, jer je izdvojen prostor koji je oduvijek bio
dio zadarskih otoka. Sli•no, otok Pag je 1962.
postao dijelom kotara Rijeka, a pojedina naselja
zadarskog bivšeg kotara su pripojena tadašnjim
op•inama Šibenik i Knin.
Suvremene dileme upravno-teritorijalnog
ustroja i povezanosti
Tisu•ljetna društveno-geografska povezanost
otoka Paga, odnosno njegova upravno-teritori-
jalna pripadnost slijedi iz povijesno-zemljopisnog
razvoja koji ukazuje na neposrednu povezanost
paškog oto•nog prostora s kopnenim ravnoko-
tarskim prostorom i Zadrom kao starodrevnim
središtem, uz ostvarenje i potvr•ivanje odgovara-
ju•eg stupnja paške samouprave.
Damir Magaš / Zemljopisna obilježja otoka Paga u funkciji upoznavanja njegove toponimije
33
Me•utim, navedene geopoliti•ke okolnosti
u prvoj polovici 20. stolje•a, odrazile su se i na
pitanja teritorijalne pripadnosti otoka Paga. Do-
kidanje kotara Zadar 1961. godine potaklo je
raspravu kojem •e se kotaru Pag pripojiti. Pri-
pajanje kotaru Rijeci, propulzivnom i bogatom
središtu Sjevernog hrvatskog primorja tada je s
obzirom na gospodarsku i politi•ku konstelaciju
proizašlo kao logi•no rješenje, s obzirom na uda-
ljenost i slabe veze sa Splitom. Tako je politi•ko-
upravna marginalizacija Zadra, zapo•eta ustupa-
njem Italiji 1920., rušenjem u Drugom svjetskom
ratu, presporom obnovom, ukidanjem kotara
doživjela svoj vrhunac. Zadarski lokalni pokušaji
da se zadrži kotar, odnosno kasnije oživi upravno
teritorijalna funkcija Zadra mogu•im osnivanjem
zajednice op•ina bili su bezuspješni. Geopolitički
interesi očuvanja dalmatinske regije, Dalmacije,
kao jedinstvene, nedjeljive, upravno-teritorijalne
cjeline, inspirirani zacijelo iz tadašnjih "centara
mo•i", najprije kao jedinstvenog kotara (!), što
dotad u povijesno-zemljopisnom razvoju nikad
nije zabilježeno, zatim pod nazivom Zajednica
op•ina Split, ali naravno bez Paga i Raba (kao i
bez Boke kotorske, koja je od 1929. godine admi-
nistrativno izuzeta, odnosno pripala je Zetskoj
banovini), o•ito su bili snažniji. I Zadar, a tako u
rije•koj zajednici op•ina, periferni Pag, svoje su ra-
zvojne izglede nužno i nerijetko spontano morali
potražiti u drugim vidovima, posebice gospodar-
skog napretka. Okrenuli su se sebi razvijaju•i od
malih kapaciteta ve•e, višestruko oplo•uju•i skro-
mna ulaganja i koriste•i u najve•oj mjeri ostva-
renje klju•nih infrastukturnih objekata na razini
države koji su izgra•eni u širem prostoru sjeverne
Dalmacije. Ipak, sjevernije položena Novalja, odr-
žavanjem pojedinih veza s Rijekom, nešto je više
pro#tirala i bilježila brži razvoj od južnog dijela
otoka, tako i od samog središta Paga.
Gospodarsko i prometno jačanje Zadra (JTC
1961., željeznica 1967., zra•na luka 1969., tere-
tna luka, cesta za Plitvice i Zagreb 1974., ja•a
industrijalizacija 1969.-1980. itd.). pozitivno se
odražavalo i na obližnji Pag koji je prema Zadru i
JTC povezan mostom 1968. godine. To me•utim
nije promijenilo upravno-teritorijalne okolnosti.
Štoviše, od izgradnje mosta, izravna cestovna
asfaltna veza Zadar – Ražanac – Pag realizira-
na je tek poslije više od 20 godina! Istovreme-
no postojali su očiti paradoksi. Primjerice Pag je
prirodno gravitirao najbližoj regionalnoj bolnici
u Zadru. Zbog blizine, premda nije bilo asfalta,
Pag je stalno bio i unutar granica dnevnog kom-
pleksa cirkulacije radnika i u•enika. Srednjoškol-
ci su usmjeravani, osim u sam Pag, i prema Za-
dru i prema Rijeci. Elektroopskrba se obavljala
sa zadarskog kopna, vodoopskrba je bila lokalna
i kasnije podvelebitska, predvi•ena i iz pravca R.
Kotara., crkvena jurisdikcija je 80% zadarska,
20% kr•ka, arheološka iskapanja obavljali su
uglavnom zadarski Arheološki muzej u Zadru i
eksperti studija arheologije iz Zadra, arhivalije
su. kao i stolje•ima, pohranjivane u zadarskom
Državnom arhivu itd., prometna povezanost je
bila mostovna, ali i trajektna. Trgova•ka mreža
je bila pretežno rije•ka, manjim dijelom zadar-
ska i dr. Gospodarstvo se vezivalo za rije•ke, ali
i za zadarske, te lokalne tvrtke (Pagplastika, Si-
rana, Solana, turizam i dr.). Upravno teritorijalna
pripadnost ZO Rijeka uvjetovala je ingerenciju
raznih inspekcija iz Rijeke, a i Rije•ka banka do-
minirala je do kraja osamdesetih 20. st. Nabraja-
njem ovakvih gravitacijskih silnica uo•ava se da
su one administrativne bile uglavnom rije•ke, a
životne uglavnom zadarske. Premda se radilo o
posljedicama prepuštanja Zadra Italiji poslije Pr-
voga svjetskog rata i presudnog onemogu•avanja
zadarskih upravnih ingerencija (kotara, zajednice
op•ina), svakako je bilo i realnih osnova za ta-
kovu podvojenost Paga u aktualnoj politi•koj i
upravnoj snazi dvaju središta, tada izrazito jake
Rijeke i slabijeg Zadra. Rezultiralo je to nešto
ja•im razvojem i povoljnijim demogeografskim
kretanjima na sjevernom dijelu otoka, a zaposta-
vljanjem i sporijim razvojem južnog dijela, pose-
bice samog Paga, ali i drugih naselja.
U me•uvremenu je ipak otok Pag kori-
stio razli•ite prednosti i povoljne okolnosti za
izgradnju lokalnih cesta, trajektnog pristaništa,
vodoopskrbe i privrednih pogona, te postao
privla•no turisti•ko podru•je i prostor zna•ajne
izgradnje u prostorima Bošane, Gajca, Nova-
lje, Mandra, Šimuna itd. Me•utim, predugo je
ostalo otvoreno pitanje potvrde regionalne po-
vezanosti sa Zadrom, odnosno povratka u na-
ravni regionalni kompleks zadarske, odnosno
sjevernodalmatinske regije.
To složeno i mu•no pitanje, oko kojeg su se
lomili i lome se o•ito razni politi•ki i gospodar-
ski interesi, po•elo se rješavati u svom prirodnom
pravcu tek uspostavom nove Hrvatske države.
Uvo•enjem županijskog ustroja 1993., Hrvatska
je otvorila nove procese regionalizacije, koji su,
u su•eljavanju razli•itih pristupa i stavova, a u
trenutku ratnog stanja i zaposjednutosti više od
•etvrtine državnog teritorija, iznjedrili novu te-
ritorijalno-upravnu podjelu. Po•etno nezadovolj-
stvo što otok Pag nije ušao u sastav tada osno-
vane Zadarsko-kninske županije, zatomljivalo se
potrebama trenutka i me•unarodnim pritiscima
osnivanja kotara Knin koji je trebalo pripojiti
nekoj od županija. Zadru, tada ve• zna•ajnom
Toponimija otoka Paga
34
i oja•alom regionalnom središtu, premda u pri-
likama ratne agresije na Hrvatsku, prepuštena je
odgovorna i rizi•na uloga središta najve•e hrvat-
ske kopnene županije, •iji je teritorij najve•im di-
jelom bio okupiran. Tim osnivanjem županijske
uprave u Zadru, vra•ena je Zadru odgovaraju•a
funkcija regionalnog središta. Povjeravanje ulo-
ge upravo središta Županije Zadarsko-kninske,
ukazuje na status i o•ekivanje nove Hrvatske da
se uspješno prebrodi najteže, ratno razdoblje žu-
panijskog ustroja i povratka državno-pravnog
poretka u okupirani prostor. Prednosti njegova
gospodarstva, zbog velikosrpske ratne agresije su
zatomljene, 5 godina nisu funkcionirale željezni-
ca, a uglavnom ni teretna luka, polovica privrede
nije radila, a zra•na luka je bila zatvorena gotovo
3 godine. Stoga je Pag bio ponovno izuzet iz ra-
zmatranja o povratku svom prirodnom središtu.
Me•utim, uz gospodarsku povezanost, ratne
prometne veze s Pagom i preko Paga inicirale
su nove rasprave oko njegova upravnog de•ni-
ranja. Prolaz kroz Zadar i dalje otokom Pagom
na trajekt Žigljen je bila jedina "kopnena" veza
od 1991. do 1993. za •itavu Južnu Hrvatsku i
neokupirani dio BiH. Stišavanje ratnih akcija i
normaliziranje stanja omogu•ili su Zadru i Pagu,
unato• svim negativnim okolnostima, gospodar-
ski oporavak i obnovu.
Politi•ka odnosno upravno-teritorijalna a•r-
macija Zadra me•u hrvatskim središtima je slo-
žena i povezana s brojnim lokalnim pa i širim ge-
ostrateškim interesima, i o•ito se, upravo na pro-
storu njegove regije su•eljavaju ponovno razli•ite
koncepcije. Iz odnosa njihovih snaga tj. predsta-
vnika na mjestima odluka i arbitraža, kroz odr-
žanu proceduru referenduma i saborskih odluka,
proizašle su današnje granice Županije Zadarske
i Županije Li•ko-Senjske, •ime se ve•i dio Paga
ponovno upravno povezuje sa svojim prirodnim
i jedinim regionalnim središtem, dok manji dio i
dalje ostaje gravitacijski u složenim prilikama ne-
sklada prirodne funkcionalne usmjerenosti na naj-
bliže i prirodno regionalno središte, te politi•ko-
upravne usmjerenosti izrazito manjem središtu u
Lici uz djelomi•no zadržavanje znatno oslabljenih
utjecaja Rijeke. To najnovije upravno-teritorijalno
ustrojstvo Hrvatske na županije slabi administra-
tivno zajedništvo otoka Paga i poti•e nova, pone-
29 Osim regionalne razine ovog pitanja, suvremeni razvoj i posebice interesi oko zemljišta, građevinskih područja, turističkih zona, lokaliteta
marikulture, prava nad pašnjacima, izgradnje i sl. otvorili su, na lokalnoj razini, između jedinica lokalne samouprave i pojedinih društvenih
subjekata, tvrtki, vlasnika zemljišta i sl., nova pitanja, pa i prijepore oko razgraničenja otočkih općina i gradova, pojedinih naselja, pripadnosti
otoka Mauna i Škarde, pripadnosti pojedinih naselja i otočkih zona. Tome doprinose i statističko redefiniranje naselja i njihovih prostora,
osnivanje novih općina i sl.
30 Poslije osnivanja općine Kolan, statistički je izdvojeno i novo naselje Kolanjski Gajac
kad i suprotstavljena razmišljanja o prostornom,
upravnom i gospodarskom povezivanju (Šanti!,
N., 2006.)29 premda •e i dalje po mnogim zna•aj-
kama otok Pag prvenstveno koristiti i vrednovati
funkcionalnu povezanost s najbližim regionalnim
i tradicionalnim središtem u Zadru, a znatno u
manjoj mjeri s, danas znatno oslabljenim gospo-
darskim središtem u Rijeci. Zadar po•etka 21.
st. postaje izrazito propulzivno i prepoznato sre-
dište regionalnog razvoja. Veze s unutrašnjoš•u,
ali i drugim dijelovima Hrvatske povezanoš•u na
jadransku autocestu i tunelom kroz Velebit otva-
raju i nove perspektive povezivanja Paga upravo
najlakšim i najbržim prometnim vezivanjem preko
Masleni•kog mosta, te preko zadarske morske i
zra•ne luke i željezni•kog kolodvora. Ujedno pro-
blemi lokalne vodoopskrbe na Pagu predvi•aju se
razriješiti dopunskim, vrlo zna•ajnim poveziva-
njem Paga i na južnu vodoopskrbnu vezu regio-
nalnim sjevernodalmatinskim vodovodom.
Suvremena obilježja stanovništva
Neka obilježja kretanja broja stanovnika
Godine 2011., u posljednjem popisu stano-
vništva Hrvatske, na otoku Pagu je izdvojeno
25 statističkih naselja, za razliku od starijih po-
pisa (1948.-1981.), kada je izdvajano 12 naselja
(Dinjiška, Gorica, Kolan, Kusti•i, Lun, Metajna,
Novalja, Pag, Povljana, Stara Novalja, Vlaši•i,
Zubovi•i), i 1991. kada su bila izdvojena 24 na-
selja.30 Novoizdvojena naselja, od kojih 2001.
dva s manje od 10 stanovnika, što je i sa staja-
lišta stvarnih potreba nacionalne statistike, ali
i prostornog razvoja upitno, su Bošana, Caska,
Kolanjski Gajac, Košljun, Mandre, Miškovi•i,
Poto•nica, Smokvica, Stara Vas, Šimuni, Vidali•i
i Vr•i•i. Do 1993. godine Pag je bio (uz izuzetak
naselja Lun) ustrojen kao jedinstvena op•ina ko-
joj je tada pripojeno i naselje Lun iz op•ine Rab.
Novim upravno-teritorijalnim ustrojstvom
1997., kako je ve• navedeno, obavljena je upra-
vno-teritorijalna podjela na južni, ve•i dio oto-
ka koji pripada Zadarskoj županiji, s Gradom
Pagom i op•inama Povljana i Kolan (od 2003.),
i na manji sjeverni, u sastavu Li•ko-senjske žu-
panije s Gradom Novaljom. Gradu Pagu pripa-
da 11 naselja: Pag, Bošana, Dinjiška, Gorica,
Damir Magaš / Zemljopisna obilježja otoka Paga u funkciji upoznavanja njegove toponimije
35
Košljun, Miškovi•i, Smokvica, Šimuni, Stara
Vas, Vlaši•i i Vr•i•i s ukupno 3.950 stanovnika
2011., me•u kojima se isti•e Pag s 2.942 sta-
novnika. Op•ini Kolan pripadaju tri naselja:
Kolan, Kolanjski Gajac i Mandre s ukupno 821
stanovnikom, op•ini Povljana jedno, istoimeno
naselje sa 785 stanovnika te Gradu Novalja pri-
pada deset naselja: Novalja, Caska, Gajac, Ku-
sti•i, Lun, Metajna, Poto•nica, Stara Novalja,
Vidali•i i Zubovi•i, s 3.672 stanovnika, i najve-
•im naseljem Novalja s 2.334 stanovnika prema
popisnim podacima iz 2011. godine.
Sveukupan broj stanovnika otoka u predza-
dnjem popisu je 8.397. Od tog broja 420 osoba
bilo je privremeno u inozemstvu (privremeno
zaposleni i •lanovi obitelji), te •ak 641 osoba u
drugim naseljima u zemlji. Ukupan broj ku•an-
stava bio je 3002, a prosje•no ku•anstvo brojilo
je 2,8 •lanova. Broj stanova je bio 12.065, od
•ega 4.315 za stalno stanovanje (znatan dio pri-
vremeno nenastanjen), ostalo uglavnom stanovi
za odmor i iznajmljivanje.
31 Stvarni broj stanova je bio nešto ve•i jer je uklju•en podatak za naselje Lun iz 1981.
Popisom 2011. popisano je 3638 ku•anstava, a
prosje•an broj ku•anstva pao je na 2,5. Broj stano-
va porasao je na 21.057, tj. zabilježeno je gotovo
9.000 stanova (75 %) više nego u prethodnom po-
pisu, što svjedo•i o enormnoj stambenoj izgradnji.
Od toga su 5.592 stana bila za stalno stanovanje
(znatan dio privremeno nenastanjen), ostalo ugla-
vnom stanovi za odmor i iznajmljivanje.
Popisano je (2001.) i 989 poljoprivrednika s
•lanovima obitelji, t.j. poljoprivredno stanovniš-
tvo •inilo je tada 11,8 % u ukupnom.
Za usporedbu, 1991., na otoku je zabilježeno
7.969 stanovnika. Od tog broja 670 osoba bilo
je u inozemstvu (privremeno zaposleni i •lanovi
obitelji). Ukupan broj doma•instava bio je 2.660,
a prosje•no doma•instvo brojilo je 3,0 •lanova.
Broj stanova je bio 7.419, od •ega 2501 za stalno
stanovanje.31 Popisano je i 1.032 poljoprivredni-
ka s •lanovima obitelji, tj. poljoprivredno stano-
vništvo •inilo je 13,0 % u ukupnom.
Tablica 5: Kretanje broja stanovništva naselja na otoku Pagu prema službenim popisima 1857.-2011.
Naselje
zaselak-
dio naselja
Godina
1857. 1869. 1880. 1890. 1900. 1910. 1931. 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2001. 2011.
Bošana 21 26 46
Dinjiška
Jurjevi•i Seline
107 127 51 91 128 90 241 182 186
105
81
161
91
70
137
63
74
401 181 144 141
Gorica 50 53 67 65 49 68 106 117 106 98 86 97 87 90
Košljun 5 6 18 16 19 14 16 38 53 50
Miškovi•i 16 17 22 48 62 99 82 76 62 53 61 61
Pag
Starigrad
2926 3271 3369
2
3554
3
3960 3699 3257 2937 2697 2327 2198 2282 2421 2701 2942
Smokvica 7 21 13 17 44 52 68 46 59 50 61
Stara Vas 68 19 3 73 132 153 142 127 101 100 92
Šimuni 2 12 22 62 82 90 82 108 135 135
Vlaši•i 117 149 130 195 207 319 452 503 462 319 310 315 235 235
Vr•i•i 21 9 19 30 67 73 82 72 37 43 41
Grad Pag 3200 3398 3741 3878 4712 4253 3947 4097 3964 3627 3157 3079 3431 3634 3950
Kolan
Maun
Slatine
Sv. Duh
207 245 202
5
28
13
234 261
20
6
327 532 633 678 688 597 633 525 424 383
Kolanjski Gajac 16 24
Mandre 21 28 5 24 41 73 65 160 256 414
Općina Kolan 207 245 223 234 289 332 532 657 719 761 662 633 685 716 821
Općina Povljana 132 322 207 185 176 236 405 635 698 746 693 658 678 713 785
Ukupno u
Zadarskoj
županiji
3539 3965 4171 4327 4888 4821 4884 5389 5381 5035 4512 4370 4794 5063 5556
Toponimija otoka Paga
36
U skladu s promjenama broja stanovnika,
mijenjala se i op•a gusto•a stanovništva. Ona
je, uzevši u obzir cjelokupnu površinu otoka i
pripadaju•ih oto•i•a, iznosila je 2011. godine
31,1 st/km2 , što je najve•a do sada zabilježena
gusto•a (2001., 28,3 st/km2 i 1991. godine 26,8
st/km2). Rasla je sve do 1948. godine kada je
bila zabilježena najviša gusto•a naseljenosti od
30,9 st/km2, a zatim je opadala do 1981. g. kada
je iznosila 25,0 st/km2. U vrijeme prvog suvre-
menog popisa 1857. godina bila je tek 15,4 st/
km2, a prije toga još i niža.
Ostale zna•ajke stanovništva
Otok Pag zadnjih desetlje•a bilježi uglavnom
prirodni pad broja stanovnika što zna•i da je ro-
dnost (natalitet) bila naj•eš•e manja od smrtnosti
(mortaliteta). U višegodišnjem nizu, primjerice
od 1963. do 1992. godine, stopa rodnosti kretala
se izme!u 8,0 i 13,2 promila (63 do 113 ro!enih
godišnje), dok se smrtnost kretala po stopama
izme!u 7,5 i 16,7 promila (64 do 133 umrlih go-
dišnje). Stopa rodnosti bila je u promatranom ra-
zdoblju ve•a od stope smrtnosti do 1972. godine,
Caska 26 48 39 24 20 16 23 26
Gajac 5 56 83
Kusti•i 61 61 140 96 171 178 172 169 139 123 130 139
Lun
Dudi!i
Gager
Jakišnica
Lun
Staniš!e
Tovarnele
164
164
267
8
25
204
26
4
326
74
34
170
33
15
352
70
15
263
4
429
66
22
285
37
19
526 675
44
127
62
277
58
107
646
36
131
65
265
50
99
551
40
115
61
215
43
77
483
47
80
71
170
28
87
381 357 334 309
Metajna 106 134 151 191 315 324 350 321 281 272 247 237
Novalja
Boro.-Šonje
Dabo-Stan.
Novalja
Šanko-St.
Škunca
Vidas-St.
Sv. Ante
714 1006 915
7
1071 1011
7
1428
51
6
1988 1958
107
78
1498
49
41
185
1981
62
3
1898
9
9
1859
17
20
1797
4
10
11
1834 1783 1912 2078 2334
Poto•nica 2 6 10
Stara Novalja
Bok
Brajda
117 145 350 204 255 315
32
41
288 229 205 182 234 238 286
Vidali•i 3 2 26
Zubovi•i 146 181 118 139 147 245 593 326 338 352 372 301 251 218 195
Grad Novalja (uk.
u Ličko-senj. ž.)
1024 1187 1610 1876 2151 2641 3362 3799 3779 3533 3384 3067 3175 3335 3672
Ukupno otok Pag 4563 5152 5781 6203 7039 7462 8246 9188 9160 8568 7896 7437 7969 8398 9228
Izvori: KOREN•I•, M. (1979.), 508-510, 576-578; Popis stanovništva, doma•instava i stanova 1981., Stanovništvo,
Dok. 553, RZSH, Zagreb 1984, 102, 112; Popis stanovništva 1991, Dok. 881, RZSH, Zagreb, 1992., 150-152,
172.; www.dzs.hr/.../Census2001/census_who.htm; Statisti!ka izvješ•a, 1441., Popis stanovništva, ku•anstava i
stanova, 2011., prvi rezultati po naseljima, DZS, Zagreb, 2011., - http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/
census"rstres.htm
Napomene: a) pu!anstvo zaselaka odnosno dijelova naselja uklju!eno je u ukupnom broju pojedinog naselja, b)
broj stanovnika otoka Paga za godinu 1880. treba umanjiti za 5 stanovnika koji su popisani na otoku Maunu
(zaselak Maun, naselje Kolan), c) Naselje Dinjiška uklju!uje naselja Miškovi•i (Ždrijac), Stara Vas i Vr!i•i
1857., 1869. i 1981. g., te Stara Vas i Vr!i•i 1931. g.; d) naselje Kolan uklju!uje naselje Mandre 1857., 1869,
1890., 1931. i 1981. g. i naselje Kolanjski Gajac 1857.-1991.; e) naselje Pag uklju!uje naselja Košljun i Šimuni
1857., 1869., 1890., 1931. i 1981. g. te naselje Bošana 1857.-1981. g.; f) Naselje Vlaši•i uklju!uje naselje
Smokvica 1857., 1869., 1931. i 1981.; g) Naselje Zubovi•i uklju!uje naselja Kusti•i, Metajna i Vidali•i 1857.,
1869. i 1931. g.; h) Naselje Kusti•i uklju!uje naselje Vidali•i 1857.-1981.; i) Naselje Novalja uklju!uje naselja
Caska 1857.-1900., 1931., 1971. i 1981. g., Lun 1869. g., Stara Novalja 1857. i 1869. g. i Poto!nica 1857.-
1981. g. Podatak za op•inu Novalja 2011. uklju!uje i 27 naknadno popisanih stanovnika.
Damir Magaš / Zemljopisna obilježja otoka Paga u funkciji upoznavanja njegove toponimije
37
a od tada samo u dvije godine 1990. i 1991. (12,5
naprama 10,7 i 12,7 naprama 12,4 promila).32
Ništa bolje kretanje nije ostvareno ni u poslje-
dnjih petnaestak godina, od 1993. do danas. Uz
iseljavanje, prirodni pad bio je osnovnim uzro-
kom opadanja broja stanovnika sve do me•upo-
pisnog razdoblja 1981.-1991. kada je zabilježen
porast koji je uglavnom posljedica useljavanja,
povratka pojedinih stanovnika te boljeg popisa
privremeno odsutnih.
Dobna struktura stanovništva ukazuje, prema
podatcima popisa stanovništva iz 2001. godine33
na vrlo ostarjelu demografsku masu, s razmjerno
visokim udjelima zrele (20-59 godina starosti) od
50,2 % i posebno stare dobne skupine (60 i > go-
dina starosti) od 27,4 %, a izrazito niskim udje-
lom mla•eg pu!anstva (0-19 godina) od 22,2 %.
Nepoznate starosti bilo je 0,1 % stanovništva.
Godine 2001., na 100 stanovnika do 19 godina
starosti dolazile su 124 osobe sa 60 i više godina
starosti, znatno više nego u prosjeku u Hrvatskoj
(67). Me•u gradovima i op"inama otoka nisu za-
bilježene ve"e razlike, a u odnosu na spol nešto
je više bilo muške populacije u mla•im dobnim
skupinama, dok je u starim izrazito prevladavalo
žensko stanovništvo (udio žena s 60 i više godni-
na u ukupnom ženskom stanovništvu je prešao
30 %, to!nije 30,04 %). U odnosu na 1991. do-
bna struktura pu!anstva otoka Paga ukazuje na
daljnje pogoršanje stanja. Naime i tada se radilo
o znatno ostarjeloj populaciji, s visokim udjelima
zrelog stanovništva od 51,1 %, i posebno stare
dobne skupine od 23,2 %, a izrazito niskim udje-
lom mla•eg pu!anstva od 23,1 %. Nepoznate
starosti bilo je tada 2,6 % stanovništva. Godine
1991., omjer starog i mladog stanovništva, prem-
da vrlo nepovoljan, bio je uravnotežen, na 100
osoba do 19 godina starosti dolazila je 101 osoba
sa 60 i više godina starosti, što je ve" tada bilo
znatno više nego u prosjeku u Hrvatskoj (67).34
Spolna struktura ukazuje na ve"i broj žena u
odnosu na muškarce (4234 naprama 4155) 2001.
godine, tj. na 1000 muških dolazila je 1021 žen-
ska osoba (1991. taj omjer je bio nešto nepovolj-
niji, na 1000 muških dolazilo je 1028 ženskih
32 SMOLJANOVIĆ, M., SMOLJANOVIĆ, A., NEJAŠMIĆ, I., 1999., 119-121.
33 www.dzs.hr/.../Census2001/census_who.htm
34 Popis stanovništva 1991., Stanovništvo prema spolu i starosti, Dok. 882., RHDZS, Zagreb, 1994., 156, 185.
35 Isto.
36 www.dzs.hr/.../Census2001/census_who.htm
37 www.dzs.hr/.../Census2001/census_who.htm
38 Narodnosni sastav stanovništva Hrvatske po naseljima, Popis stanovništva 1991., RZZS, dok. 881., 150-152 i 172.
39 Status personalis et localis Archidioecesis Jadertinae, Zadar, 1905.; Status personalis et localis Archidioecesis Jadertinae, Zadar, 1913.; 53-58,
Shematizam katoli!ke crkve u Jugoslaviji, Cerkev v Jugoslaviji, BKJ, Zagreb, 1974., 318-319, 462-463.
40 Podaci službenih popisa stanovništva 1961.-2011.
osoba). Prethodno je ipak udio muškaraca po-
stupno rasao tendiraju"i uravnoteženju. Naime,
godine 1961. bilo je tako tek 47,84 %, 1971.g.
48,95 %, 1981.g. 48,98 %, 1991.g ve" 49,30
%, a 2001. 49,47 % muškaraca35. Muškarci su
2001. prevladavali u mladom stanovništvu, do
19. godina starosti (52,1%), pa !ak i u zrelom
(51,7 %), dok su žene bile znatno brojnije u sta-
rim dobnim skupinama sa 60 i više godina života
(55,3 %).36
Prema narodnosti oto!ani Paga su mahom
Hrvati. Popisom 2001. godine !inili su 96,6 %
ukupnog stanovništva otoka. Uz 2,7 % dvadese-
tak razli!itih narodnosnih manjina, nacionalno se
nije opredjelilo ili je bilo nepoznato 0,7% stano-
vništva.37 Gotovo isto bilo je i 1991. godine kada
su Hrvati !inili su 95,4 % ukupnog pu!anstva
otoka. Uz 2,6 % dvadesetak razli!itih narodnosti
i neopredjeljenih, bilo je i 2,0 % nepoznate naro-
dnosne pripadnosti.38
Po vjeroispovjedi Pažani su uglavnom rimo-
katolici (preko 95%), organizirani u 9 župa, 7
u Zadarskoj nadbiskupiji (Pag /s Košljunom i
Šimunima/, Gorica, Dinjiška /sa Starom Vasi,
Velim Blatom, Jur!evi"ima, Marav!i"ima, Mi-
škovi"ima, Magašima, Selinama, Šisinima, Ku-
kovi"ima, Torticom i Vr!i"ima/, Vlaši"i /sa Smo-
kvicom/, Povljana, Kolan /s Mandrama, Selcem,
Slatinom, Rudom, Restorom, Kolanjskim Gaj-
cem i Girenicom/ i Barbat /uklj. Casku, Metajnu,
Kusti"e, Zubovi"e, Vidali"e/ u Paškom dekanatu)
i 2 u Kr!koj biskupiji (Novalja /uklj. Borovi"e,
Šonje, Dabo stanovi, Šanko stanove, Škunce, Vi-
dase, Poto!nicu, Staru Novalju, Bok i Brajdu/ i
Lun /uklj. Dudi"e, Gager, Jakišnicu, Staniš"e i To-
varnele/ u Rapskom provikarijatu).39
Broj doma!instava na otoku Pagu u 20. sto-
lje"u rasao je do šezdesetih godina (1961. bilo
je 2155 doma"instava). Manji pad zabilježen je
samo do 1971. godine (2140), a nakon 1971.
godine taj se broj ponovno pove"avao na 2343
(1981. g.), 2660 (1991. g.), 3002 (2001.) i 3638
(2011. godine).40
Toponimija otoka Paga
38
Prosje•an broj •lanova ku•anstva,41 me•utim,
u stalnom je padu tijekom posljednjih tridese-
tak godina. Tako je 1961. g. iznosio 3,98, 1971.
g. 3,69, 1981. g. 3,17, 1991. g. 3,00, 2001. g.
2,80., a 2011. godine tek 2,51. Me•u naseljima
koja su 2001. g. brojila iznad 20 stanovnika,
najbrojnija ku•anstva imali su Gajac (4,0), Ca-
ska (3,83), Gorica (3,48), Stara Vas (3,20), Vr•i-
•i (3,07) i Kusti•i (3,02). Najmanji broj •lanova
ku•anstva imali su Miškovi•i (2,18), Bošana (2,
36), Dinjiška (2,57), Lun (2,51), Zubovi•i (2,60)
i Vlaši•i (2,61). Ostala naselja su imala prosje•na
doma•instva veli•ine 2,60-3,00 •lana, me•u nji-
ma i sjedišta Pag (2,73), Novalja (2,82), Kolan
(2,87) i Povljana (2,93). U odnosu na prethodni
popis stanovništva, stanje je prili•no izmijenjeno.
Najbrojnija doma•instva imali su 1991. Caska
(5,33), Vlaši•i (4,48), Smokvica (4,23), Stara Vas
(3,74), Dinjiška (3,67) i Povljana (3,44), mahom
na južnom dijelu otoka. Još su jedino Stara No-
valja (3,45) i Kolan (3,42) imala nešto brojnija
doma•instva. Tada je najmanji prosje•an broj
•lanova ku•anstva ustanovljen u Vr•i•ima (2,64),
u Pagu (2,70) i Miškovi•ima (3,08) na južnom di-
jelu, u Mandrama ( 3,08) na srednjem te u Nova-
lji (3,06) i Lunu (3,10) na sjevernom dijelu otoka.
Ostala naselja imala su prosje•an broj •lanova
ku•anstva izme•u 3,1 i 3,4.
Prema prvim podatcima Popisa iz 2011. stanje
se i dalje pogoršalo. Me•u naseljima s više od 20.
stanovnika najbrojnija ku•anstva imala je Gorica
(3,30), a sva su ostala naselja imala manje od 3
•lana prosje•no po ku•anstvu; tek nešto bolje sto-
je•i Stara Vas 2,88, Kusti•i, 2,84 i Vlaši•i, 2,75 od
ve•ine naselja koja su imala 2,00-2,70 •lanova po
ku•anstvu. Najlošije su stajali Poto•nica (1,00),
Bošana (1,84), Vidali•i (1,86) i Košljun (1,92) s
manje od 2 •lana prosje•no po ku•anstvu. Pag
je obilježavao oto•ki prosjek (2,51), a Novalja je
imala tek neznatno bolji pokazatelj (2,60).
Ako se uzmu u obzir i sasvim mala naselja gdje
se broj •lanova doma•instva 2001. kretao od 1,5
(Gajac) do 2,67 (Kolanjski Gajac) dobija se slika
o složenom stanju doma•instava u pojedinim na-
seljima. Op•a konstatacija jest da su doma•instva
na otoku Pagu razmjerno malobrojna, vrlo •esto
stara i ostarjela, i ne omogu•uju prirodnu repro-
dukciju pu•anstva.
41 Izračunao autor prema broju stanovnika i domaćinstava.
42 www.dzs.hr/.../Census2001/census_who.htm
43 Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gospodarstava, 31.ožujka 1991., Prvi rezultati, Naselja, RZZS, 59, 67.
U popisu pu•anstva 1981. godine, najve•i broj
•lanova po doma•instvu bio je zabilježen u Ku-
sti•ima (4,09), a najmanji u Pagu (2,65) i Staroj
Novalji (2,98). Premda podaci nisu sasvim uspo-
redivi, zbog bitnih izmjena u broju i granicama
naselja, vidljivo je da je ipak u nekim naseljima
minimalno poboljšan ovaj pokazatelj, pa i u sa-
mom gradu Pagu, dok je u ve•ini drugih naselja
stanje pogoršano.
Na otoku Pagu je 2011. godine popisano
21.057 stanova (12.065, 2001.), od •ega 5592
(4.315 2001.) za stalno stanovanje (znatan dio
privremeno nenastanjen), a ostalo su uglavnom
bili stanovi za odmor i obavljanje aktivnosti (turi-
sti•ki apartnmani, iznajmljivanje i dr.). Oko 7100
(2001. oko 4600) takvih stanova bilo je u prosto-
ru Grada Paga, Kolana i Povljane, te oko 8400
(2001. oko 3200) u Gradu Novalji.42 Još prije,
1991., na otoku je zabilježeno 7.547 stanova od
•ega 2868 stanova za stalno stanovanje,43 što je
bilo nešto više od broja doma•instava te ukupno
još gotovo 4.700 stanova za odmor, napuštenih i
drugih. Najviše takvih je bilo u Pagu, oko 1200,
u Novalji, oko 900, u Gajcu (oko 880), Povljani
(oko 450), Lunu (oko 230), Staroj Novalji (oko
200), Poto•nici (oko 150), Mandrama (oko 120),
Košljunu (oko 100), te u ostalim naseljima još
oko 470. U deset godina, premda su dijelom to
bile i ratne godine, gotovo je udvostru•en je broj
stanova za odmor, odnosno za obavljanje djela-
tnosti, a po•etkom 21. stolje•a taj je proces još
više ubrzan.
Neka obilježja gospodarstva
i društvene nadgradnje
Gospodarski razvoj otoka Pag zasniva se na
tradicionalnim oblicima poljoprivrede, ribarstva,
va•enju soli i kamena, te na suvremenim oblicima
industrije i turizma. Njih dopunjuju razli•ite uslu-
žne, obrtni•ke i prometne djelatnosti, pa danas
otok Pag ima razli•ite gospodarske mogu•nosti.
Prema podatcima Popisa stanovništva 2001.
od ukupno 8398 stanovnika, djelatno (aktivno)
je bilo njih 3471 ili 41,3 % (omjer muškaraca u
odnosu prema ženama bio je otprilike 3:2). Oso-
ba s vlastitim prihodima (mirovine, rente i sl.) za-
bilježeno je 2221 ili 26,5 %, a uzdržavanih (stari-
Damir Magaš / Zemljopisna obilježja otoka Paga u funkciji upoznavanja njegove toponimije
39
je osobe, djeca, u•enici, studenti i dr.) je popisano
2706, što je •inilo 32,2 % ukupnog pu•anstva. U
ukupnom stanovništvu, poljoprivrednog stano-
vništva 2001. godine bilo je 989, odnosno 11,8
%, od •ega su 573 osobe (57,9%) bilo djelatne, a
416 ih je bilo uzdržavanih (42,1%).
Godine 2001. na otoku je 3/4 djelatnih oso-
ba bilo zaposleno, odnosno 2802 osobe imale
su zaposlenje, što je •inilo stopu zaposlenosti od
33,4 %.44 Zaposlenost se postupno pove•avala
poslije Drugog svjetskog rata, uz manje oscilaci-
je, sve do 1989. godine kada je zabilježen najviši
broj zaposlenih (1694 u društvenom i oko 700
radnika u privatnom sektoru). Otad, je zbog
agresije na Hrvatsku naglo opala45 pa je godine
1991. na otoku bilo zaposleno 1259 radnika u
tzv. društvenom i 573 radnika u privatnom se-
ktoru, što je •inilo stopu zaposlenosti od samo
23,7 %. Krajem devedesetih godina 20. st. i u
prvom desetlje•u 21. stolje•a udio zaposlenih se
postupno pove•ava iz godine u godinu te je pre-
šao tre•inu ukupnog stanovništva.
Poljoprivreda je vezana za plodne zone udolina
i polja, ali i za manji dio kamenjarskih površina
koje prekrivaju •ak 86 % Paga, zasa!en otpor-
nijim kulturama (maslina, loza), te za pašnja•ke
površine, uglavnom krške kamenjare. Poljopri-
vredne površine •ine oko 80 % površine otoka. U
razdoblju 1973.-1993. katastar bilježi izme!u 227
km2 i 234 km2 poljoprivrednih površina, ali tek
je desetina obradiva (bilježeno izme!u 22,1 km2 i
22,7 km2), ostalo su mahom kamenjarski pašnja-
ci koji prekrivaju iznad 200 km2. Od obradivih
površina na ugaru je oko 11,5 km2. Prema kori-
štenju, najviše je oranica i vrtova, •ije se površine
uglavnom pove•avaju (1973. g. 1342 ha, 1991. g.
1464 ha, maksimum 1988. g., 1472 ha). Slijede
vinogradi, •ije su površine bitno smanjene, s pre-
ko 1500 ha po•etkom 20. st. (Peri•i•, Š., 1989.,
202.) na 721 ha 1973. g. i 551 ha 1991. g. tj. na
1/3). Godine 2003. zabilježeno je 635.000 trsova
vinove loze. Vo!njaka i maslinika je najmanje, oko
169 ha 1991. g., što je nešto manje nego 1973. g.
kada su prekrivali 170 ha. Prevladavaju maslinici
kojih je najviše na Lunu •ak 150 ha. Prema po-
pisu poljoprivrede 2003., doma•instva na otoku
Pagu su raspolagala s 19.394 stabla maslina Broj
stabala ostalih vo•ki bio je vrlo malen: smokava
44 www.dzs.hr/.../Census2001/census_who.htm
45 SGJ i SGH 1964-1991, SLH-92. Za 2003. www.dzs.hr/.../Census2001/census_who.htm Popis poljoprivrede 2003.
46 Isto, dopunjeno padacima ureda za katastar u Pagu.
47 Prema navodima maslinara s otoka u najboljim godinama se nekada dobivalo i do 20 t ulja, a danas jedva do 10 t.
48 SGJ i SGH 1964-1991, SLH-92.
1649, bajama 982, šljiva 688, kruški 299, jabuka
218, agruma 206, breskvi i nektarina 148, treša-
nja 101, a još je o•uvano i nešto stabala murvi,
oskoruša itd. Livade su 1973. g. prekrivale 206
ha, a 1991. g. 195 ha. U odnosu na stanje po•e-
tkom stolje•a (1910. g.) najviše su smanjene povr-
šine pod vinogradima koje su tada zauzimale više
od 1700 ha46.
Poljodjeljska proizvodnja je 1991. g. iznosila
oko 4400 t sijena, 17 t krumpira, 3300 t grož!a
(sorte "gegi• bijeli", "brajdica", "maraština" i dr.),
10 t maslina, 1 t šljiva, tj. 13.000 hl vina (paška
žutica i dr.) i 20 hl ulja. U boljim godinama dobi-
valo se do 7000 t sijena (1976. g.), 42 t kukuruza
(1962. g.), 40 t krumpira (1975. g.), 50 t maslina
(1963. g)47, više od 7000 t grož!a (1960. g), tj. više
od 30.000 hl vina (1963. i ranije). U Pagu se nala-
zi vinarski podrum kapaciteta oko 100 vagona.48
Paška sirana pokrenula je izradom elaborata kod
Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša iz
Splita desetgodišnji projekt sadnje 40.000 stabala
maslina na 160 ha u prostoru Grobine, 1,5 km JI
od grada Paga. Nakon osam godina predvi!a se
godišnja proizvodnja 1.077 t ploda maslina te oko
1.850 hl litara maslinova ulja.
Sl. 13. Stado ovaca kod Kolana
Izvor: www.siranamih.hr/kolan-pag.hr.html
Toponimija otoka Paga
40
Uzgajaju se još pšenica (oko 13 t 1960. g., da-
nas vrlo malo), je•am (oko 32 t 1960. g., danas
znatno manje),49 crveni luk (više od 250 t 1963.
g., danas 100-200 t godišnje), grah, kupus i kelj,
raj•ica, repa (ripa), smokve i dr. Proizvodnja ra-
kije znatno varira, od 80 hl do 1200 hl godišnje,
ovisno o godini.50 Nekada se uzgajao i buha• (na
lokalitetu Buha• u Lunu i dr.).
U prošlosti, a i danas najve•e viškove daje vi-
nogradarska proizvodnja, dok u glavnini ostalih
proizvoda otok uglavnom više potražuje nego što
proizvodi. To se posebice odnosi na žitarice, ma-
sline i vo•e.
Znatno više od poljodjeljstva, na Pagu je
istaknuto sto•artsvo. Na otoku koncem prvog
desetlje•a 21. stolje•a obitava oko 40.000 ova-
ca i koza, a od prosinca do ožujka okoti se, po
nekim pretpostavkama, 25.000-30.000 janjadi
i kozli•a.51 Broj glava ostaloga blaga je iznimno
mali, s obzirom da više ne postoje potrebe ze
uzgojem goveda, konja, magaraca, mula, mazgi.
49 Za potrebe prerade žitarica u prošlosti, među ostalima postojao je i mlin na vjetar (vjetrenjača) kod Povljane, uz potočić koji povremeno istječe
iz M. Blata, po čemu se lokacija i predio oko nje i zove Mlinica (v. HILJE, E., 1999., 118.). Sličan je mlin postojao i kod grada Paga. Takvih je
mlinova bilo na hrvatskom priobalju na više mjesta.
50 SGJ i SGH 1964-1991, SLH-92; ROGIĆ, V., 1972., 151-152.
51 o ovčarstvu i općenito stočartsvu na Pagu u 19. st. v. opširnije PERIČIĆ, Š. (1989.).
52 www.dzs.hr/.../Census2001/census_who.htm Popis poljoprivrede 2003.
53 Isto.
54 v. opširnije o pčelarstvu na Pagu u prošlosti PERIČIĆ, Š. (1989.), 206,207.
Broj peradi se kre•e oko 12.000, a broj košnica
je iznad 1000.
Kako se vidi iz podataka (Tablica 6), sto•ni
fond iznosio je 2001. preko 31.000 ovaca u do-
ma•instvima (uz to bilo je oko 3200 ovaca u vla-
sništvu tvrtki, posebice Paške sirane; sveukupno
gotovo 35.000), preko 2.200 koza, preko 200
svinja, preko 11.000 komada peradi, svega ne-
koliko konja i goveda, mali broj magaraca (s mu-
lama i mazgama).52 Ov!arstvo po kome se Pag
isti!e me"u hrvatskim otocima, daje osnovno
obilježje paškom sto!arstvu. U najpovoljnijim
godinama broj ovaca na otoku je dostizao preko
40.000 (konac 19. st. do pol. 20. st.), a ponekad
i preko 50.000 (pr. 1831. g. !ak 51.900; Peri•i•,
Š., 1989., 205.). Poznata je proizvodnja paškog
sira (posljednjih godina se proizvodi oko 700
tona godišnje, u domaćinstvima i u više pogona −
Paška sirana oko 80 tona, sirana "Gligora" i dr.),
paške "puine" (skute) janjetine, vune i sl. U no-
vije vrijeme odlično se plasiraju na tržištu, osim
vune čiji golemi viškovi posljednjih petnaestak
godina čine velik problem, što bi trebalo razrije-
šiti odgovarajućom prodajom ili plasmanom.
Govedarstvo je potpuno nestalo, naglo opada-
jući u 20. st., dok je u 19. st. broj goveda najčešće
bio iznad 1000 komada. Također broj konja, ne-
kad iznad 200, danas je zanemariv, tek je pokoji
magarac, mazga ili mula, ali znatno ispod broja od
preko 1000 koliko ih je bilo polovicom dvadese-
tog stoljeća. Opao je znatno i broj svinja, premda je
u posljednjem međupopisnom razdoblju više nego
udvostručen. Broj koza kretao se u 19. stoljeću
između 1000 i 2000 (npr. 1827. g. 1625), u vrijeme
zabrane držanja ih je bilo tek oko 500,53 a danas im
je broj više nego učetvorostručen.
Posljednjih godina broj peradi je u porastu (osim
oko 12.000 u domaćinstvima, veći broj i u pera-
darnicima pojedinih tvrtki, primjerice Paška sirana
u dva peradarnika u Vrčićima drži i do oko 7.000
nesilica). Pčelarstvo je oduvijek bilo značajna do-
punska grana poljoprivrede,54 a dostupni su podatci
iz 2003., kada je zabilježeno preko 1000 košnica u
domaćinstvima. Kretanje broja grla pojedinih vrsta,
peradi i košnica, vidljivo je iz statističkih pokazate-
lja za pojedine godine iz tablice 6.
Sl. 14. Iz Sirane "Pag"
Izvor: Alenka Festini, www.zadarskilist.hr/clanci/
05122009/na-jos-ce...
Damir Magaš / Zemljopisna obilježja otoka Paga u funkciji upoznavanja njegove toponimije
41
Zna•enje šumarstva je, s obzirom na ogolje-
lost otoka, razmjerno malo. Pod šumama i šum-
skim zemljištem je oko 1500 ha 1993.g. (2125 ha
1910. g.). Šume imaju tek oko 40.000 m3 drvne
mase. Godišnje se sijeku manje koli•ine, do naj-
više 2000 m3, ponekad samo nekoliko kubika, u
prosjeku oko 200-300 m3. Godišnje se pošumlja-
vaju površine od npr. samo 2 ha (1976. g.) do •ak
86 ha (1982. g.), prosje•no oko 25 ha.55
Od istaknutog je zna•enja, kao dopunska dje-
latnost na Pagu od najstarijih vremena prisutno i
ribarstvo.56 Broj ribara je varirao od oko 200 (na
prijelazu 19. u 20. st.) do 600 (sredina pedesetih
godina 20. st.), a otada pada na ispod 100 po•e-
tkom 21. stolje!a. Naj•eš!e su se lovile: tune, sku-
še, srdele, lokarde, in•uni, manule, gavuni, bijela
riba, landovina, rakovi, školjke. Razmjerno po-
voljna lovišta osiromašila su od polovice 20. sto-
lje!a, posebice pojedinim vrstama plave ribe (tune,
skuše) pa su nestale tunere u Staroj Novalji, Ca-
skoj, Metajni, Slanoj i Pod Brestom. Danas se love
srdele, in!uni, bijela riba, rakovi i kunjke. U no-
vijim okolnostima ribolov se znatno osuvremenio
ve!im ribarskim brodovima-ko!ama. Ribarstvo je
u ve!oj mjeri prisutno u mjestima Novalja, Pag,
Šimuni, Mandre te na podru•ju Barbata. Ulov
kvalitetne ribe, poput zubataca, škrpina, para-
ga, fratara i sli•no, pospješen je pojavom novih,
kvalitetnih ribolovnih alata. Velik dio doma!eg
stanovništva povremeno se, za vlastite potrebe
bavi ribolovom koriste!i manje brodice i sitnija
ribolovna pomagala (parangali, udice, skosavica,
pojedine mreže i sl.). Manja ribogojilišta nalaze
se pored oto•i!a Lukar, kod Miškovi!a (mali ka-
55 SGJ i SGH 1964-1991, SLH-92.
56 vidi opširnije BASIOLI, J (1981.), 665-666.
vezi za uzgoj kvalitetne bijele ribe „Solane Pag“
nedaleko od Paškog mosta), kod Dinjiške (kavezi
za uzgoj dagnji), kod Šimuna, u uvali Koroma•na
na o. Maunu), ali radi se o pionirskim pokušajima
koji tek u skorijoj budu!nosti mogu dati znatni-
je rezultate. Više je toponima vezano za ribarstvo
(Kantariš!e, Sipja bok, Vlakulja, Ušatiš!e, Rakovi-
ca, Jazine /za lov cipala/ i dr.)
Industrija i rudarstvo zna•ajne su gospodarske
grane. Dobivanje soli iz mora starodrevna je paška
Tablica 6. Sto•ni fond otoka Paga od 19. do po•etka 21. stolje!a
Godina Ovce Koze Konji Goveda Magarci Svinje Kuni!i Perad Košnice
1830. 26.790 1391 319 1.398 215
1857. 21.501 254 1.253 517 235
1880. 37.489 204 1.152 413 402
1960. 34.763 148 307 1.020 1.007
1981.x23.122 28 6 179 7.246
1991.x16.966 3 3 108 11.990
2003.x31.160 2244 2 8 16xx 239 204 11.587 1038
Izvori: ROGI", V. (1972.) 152., dopunjeno za 1981. (Prvi rezultati popisa) i 1991. (Popis stanovništva, doma!instava,
stanova i poljoprivrednih gospodarstava, 31.ožujka 1991., Prvi rezultati, Naselja, RZZS, 59, 67.), za 1830. g.,
DAZD, Razni spisi dalmatinskog namjesništva, sv. 21., Prospetto generale della Popolazione, dele Case, dele
Famiglie, del Bestiame...a tutto 31. Dicembre 1830.); x samo doma!instva; xx uklju•ene mule i mazge
Sl. 15. Prostor Solane na Pagu
Izvor: Alenka Festini, www.zadarskilist.hr/clanci/
02032009/kanal-pag...
Toponimija otoka Paga
42
djelatnost, a danas se odvija u Pagu i Dinjiški, gdje
se godišnje ubere i do 20.000 t soli. Paške solane
su najve!e u Hrvatskoj. Ona u samom Pagu prosti-
re se na oko 3,01 km2 (Vidas-Posedel, Z., 1960.,
74.). Uvjeti proizvodnje (geomorfološki, klimatski
i dr.) su vrlo povoljni. Osim proizvodnjom bavi se
i uvozom i prometom soli.
Od industrijskih objekata najzna"ajniji su
Pagplastika, pogon za preradu plasti"nih masa,
Paška Sirana Pag, pogon za proizvodnju sira,
mlje"nih prera#evina, jaja i dr., a djeluje i neko-
liko manjih pogona tzv. male privrede, te pogon
HEP-a ($Elektra$ Zadar). Povezivanjem otoka
Paga na dalekovod DV 110 kV od Rijeke do
Zadra koji je pušten u pogon u ljeto 1994. g.,
znatno su poboljšane elektroenergetske prilike
na otoku i omogu!eno odgovaraju!e i stabilnije
priklju"ivanje industrijskih i drugih privrednih
objekata kao i doma!instava. Pag je pionir u pro-
izvodnji elektri"ne energije vjetroelektranama u
Hrvatskoj. Prvih sedam hrvatskih vjetroelektrana
postavila je 2004. godine Adria Wind Power na
lokaciji Ravna, s instaliranom snagom 5.950 kW
u sedam vjetroturbina ukupne snage pojedina"ne
57 SGJ i SGH 1964-1991, SLH-92.
58 O nekim aspektima razvoja obrtništva u 19. st, posebice čipkarstva vidi PERIČIĆ, Š. (1989.) 207, 208.
59 SGJ i SGH 1964-1991, SLH-92.
60 SGJ i SGH 1964-1991, SLH-92.
snage 850 kW. Visina stupa svake turbine iznosi
49 metara, a promjer rotora 52 metra. Predvi#a
se postavljanje još 9 vjetroturbina uz postoje!e u
najskorije vrijeme. U industiji i rudarstvu velik je
udio zaposlenih (1985. i 1986. godine je dosegnut
maksimum od 450 radnika, a 1991. bilo ih je tek
281, kao primjerice 12 godina prije, 1979.).57 Po-
slije smirivanja agresije na Hrvatsku i postupnim
oporavkom zemlje, postupno se pove!ava i broj
zaposlenih u sekundarnom sektoru, pa tako i u
industriji otoka Paga.
Obrtništvo nije naro"ito razvijeno premda
je broj obrtni"kih radnji u porastu, a uvo#enje
tržišnih odnosa otvara nove inicijative.58 Godi-
ne 1983. zabilježena je 131 obrtni"ka radnja sa
samo 92 zaposlena.59 Starodrevna izradba paške
"ipke posebitost je ovog otoka i posebice grada
Paga. Donedavno u zamiranju, odnedavno se po-
novno sve više promovira, primjerice i kroz pose-
bni školski program, što ukazuje na korisnu pro-
mjenu odnosa prema tom vrijednom obrtu koji
donosi znatne koristi turizmu i obrtništvu otoka.
Turizam i ugostiteljstvo, kao i trgovina važne
su djelatnosti na otoku, naro"ito u posljednjim
desetlje!ima. Na otoku je 1990. godine bilo 60
prodavaonica i 131 ugostiteljska poslovna jedi-
nica. To je ujedno bio i maksimalni zabilježeni
broj nakon višegodišnjeg postupnog rasta prije
agresije na Hrvatsku. Poslije puštanja u promet
Jadranske turisti"ke ceste i trajektnih veza s ko-
pnom, te naro"ito nakon izgradnje mosta kopno-
Pag 1968. godine, turisti"ki promet bilježi visok
i susljedan porast. Broj turisti"kih kreveta bio je
blizu 22.000 (najviše 1987. g – 28.000). Poslije
smirivanja ratnih prilika, paški turizam se postu-
pno oporavlja i sve brže ja"a. Turisti"ki promet
najve!i je u Pagu i u Novalji, ali su ga bilježila i
druga naselja, Povljana, Stara Novalja, Lun, Vla-
ši!i, naselja na Barbatu i dr. Prije agresije na Hr-
vatsku, najve!i broj turista zabilježen je 1987 g.
(104.000) i 1989. g. (103.000) kada je ostvaren i
najve!i broj no!enja (1076.000 i 1067.000).60 U
turisti"kom prometu stranci su sudjelovali s oko
60 % u broju i s oko 65 % u ostvarenim no!enji-
ma. Prosje"an boravak gostiju u pravilu se kre-
tao iznad 10 dana. Turisti"ki promet opao je za
oko 30 % 1990. godine u odnosu na prethodnu,
a 1991. bio je zanemariv, budu!i da je došlo do
ratnih zbivanja u Hrvatskoj, posebice u neposre-
Sl. 16. Vjetroelektrana na Pagu
Izvor: www.adriawindpower.hr/
Damir Magaš / Zemljopisna obilježja otoka Paga u funkciji upoznavanja njegove toponimije
43
dnom susjedstvu, u Ravnim Kotarima. Postupno
pove•anje zapo•elo je 1993. i 1994. godine, da
bi do po•etka novog stolje•a Pag ve• bitno opo-
ravio turisti•ku aktivnost. Izme•u 2000. i 2008.
Pag bilježi stalan porast broja posjetitelja i no•e-
nja, porast broja smještajnih kapaciteta, mjesta
u marinama kao rast razli•itih oblika turisti•ke
ponude. Tako su godine 2009. Turisti•ke zajedni-
ce Pag, Povljana i Kolan zabilježile oko 215.000
posjetitelja koji su ostvarili oko 870.000 stranih
i 1,100.000 doma•ih no•enja, tj. gotovo 2 miliju-
na no•enja samo u granicama zadarske županije.
Nešto manje ostvareno je i u Gradu Novalji (pre-
ko 140.000 posjetitelja i oko 950.000 no•enja,
preko 90 % inozemnih) što otok Pag •ini zna•aj-
nim turisti•kim odredištem u Hrvatskoj, s preko
350.000 gostiju i gotovo 3 milijuna no•enja, u
•emu inozemni gosti •ine oko 50 %.61 Prosje•no
trajanje boravka gostiju na otoku bilo je oko 8
dana, što je tako•er povoljan pokazatelj, premda
nešto slabiji nego u razdoblju prije 1991.
Gospodarske aktivnosti ostavile su znatnog
traga i u toponimiji. Primjerice, p•elarenje je osta-
vilo tragova u imenima Ulja•ine, Uljak (mjesto
gdje su bilo uljaci tj. košnice), Kaldova •elnica
(po •elama tj. p•elama), a sto•arenje u imenima
Bravarata, Mandre (od gr•. staja), Jara, Kozari,
Kozlar, Kozlinjak, Kozje berdo, Kozji skok, Kozji
tor, Kravljak, Kravnik, Konjsko, Trkalo ("trka-
ju" /odvajaju/ se janjci), Tor, Tori, Tori•, Torine,
Stara Torina, Pritvor (prostor za "pritvaranje"
ovaca), Zatvor, Lise, Pu•ki osik, Osi•ina, Stan,
Kanat, Derilo, Valjilo, Stanine, Svinjar, Strigar,
Strigari, Jalovina, Jalovinjak (za držanje jalovih
ovaca), Pastura, Pasturica, Pr•ina, Opr•avci, To-
vari•, Ovnar, Štala, Oslinjak, Janjilo, Janj•arka,
Janji•arka, Prigon, Bunjica, Maškali• (od kože
ovce), Struga, Stara Struga, Tovarnica, Dosik,
Gonik, Lu•ar, Volujak i drugima.
Poljodjelstvo (s vo•arstvom, vinogradarstvom
i sl.) pokazuju mnogi toponimi, poput: Blitviš•e,
Blitvarova draga, Vela Njiva, Njivina, Njiva,
Njivica, Novina, Ograde, Oranica, Vlake, Laz,
Podvornica, Brajda, Brajdica, Buha•, Kopiš•e i
Kopište (po kopama sijena), Bobina, Bobovina,
Gumlo, Gumlina, Gumliš•e, Kod Guvna, Staro
Gumno, Plandoviš•e, Guste masline, Maslinje,
Vrtla•a, Polje, Poljce, Trsje, Staro Trsje, Trsica,
Trsinac, Mlin, Mlinica, Kod mendul, Mendula,
Kod Oriha, Prisadiš•e, Murve, Murvica, Slama,
61 Zaokružio autor prema prethodnim podatcima o rezultatima turističke sezone 2009. iz javnog tiska.
62 SGJ i SGH 1964-1991, SLH-92.
Smokvina, Smokvica, Smokovka, Bilica, Plovan-
sko, Šinokoše, Pudarica, Gnoiš•e, Kumpiriš•e,
Crišnja, Ripiš•e, Jabu•ica, Marešovka, Maslini-
ca, Ždribi, Vrtal, Vertlaci, Vertli•, Fitanca, Pro-
senjak i mnogi drugi. Bavljenje solju ostavilo je
tako•er više imena: Magazin, Solana, Soline, Ta-
lina, Taline i dr.
Trgovina, turizam i ugostiteljstvo zna•ajni su i
po zaposlenosti gdje je svojedobno bio postignut
maksimum zaposlenosti 1986. godine sa 699 za-
poslenih, dok je 1991. godine bilo zabilježeno
423 zaposlenih.62 Poslije smirivanja ratnih pri-
lika, Pag je udvostru•io broj zaposlenih u ovim
djelatnostima.
Prometno povezivanje je izuzetno zna•ajno
za održavanje života i razvoj otoka. U prome-
tnoj djelatnosti zaposleno je •etrdesetak ljudi.
Na otoku je prije agresije na Hrvatsku bilo oko
150 km cesta od •ega 80 % asfaltnih i oko 1400
registriranih motornih vozila, od •ega blizu 800
osobnih.63 Kasnije je kilometraža nešto pove-
•ana, a broj vozila je udvostru•en. Izgradnjom
mosta prema Zadru kod Rtine 1968. godine te
izgradnjom trajektnog pristaništa u uvali Ži-
gljen 1990. godine, znatno su poboljšane pro-
metne veze otoka Paga poslije ukidanja lokal-
Sl. 17. Plaža kod Metajne
Izvor: www.apartmani-senka.com/plaza.htm
Toponimija otoka Paga
44
nih brodskih pruga. U velikosrpskoj agresiji na
Hrvatsku, otok Pag je u razdoblju 1990.-1993.
imao zna•ajnu ulogu u povezivanju Južne Hr-
vatske i velikih dijelova Bosne i Hercegovine s
ostalim dijelovima Hrvatske i drugim zemljama.
Obnovom ceste na dionici Dinjiška – most – Rti-
na – Ražanac 1991.-1994. g. umnogome je po-
boljšana cestovna povezanost otoka sa Zadrom,
najbližim regionalnim središtem.
Veze i telekomunikacije doživljavaju sve zna-
•ajniji razvoj. Prije agresije na Hrvatsku, broj te-
lefonskih pretplatnika dosegao je brojku od oko
1500, a telefonskih aparata bilo je blizu 2000.
Danas je taj broj udvostru•en, a mobilna telefo-
nija omogu!ila je postizanje znatno viših standar-
da u oto•koj telefoniji što prati i odgovaraju!a te-
lekomunikacijska infrastruktura s više odašilja•a
i antenskih ure"aja. Poštanskih ureda na otoku je
6 (Pag, Novalja, Kolan, Metajna, Povljana i Lun).
Kod grada Paga, na Kiršini, je i RTV odašilja•.
Djelatnosti društvene nadgradnje, prosvjeta
i kultura, zdravstvo, uprava i druge tako"er su
zna•ajne za razvoj otoka Paga.
Na otoku je 11 osnovnih škola, organizi-
ranih u dvije mati•ne OŠ (#Juraj Dalmatinac#
63 SGJ i SGH 1964-1991, SLH-92.
64 Podatci srednje škole "Bartol Kaši•"
65 SGJ i SGH 1964-1991, SLH-92.
66 Podatci srednje škole "Bartol Kaši•"
67 SGJ i SGH 1964-1991, SLH-92.
u Pagu s podru•nima u Povljani, Vlaši!ima,
Dinjiški, Gorici i Vr•i!ima s oko 400 u•eni-
ka i #A. G. Matoš# u Novalji s podru•nima u
Lunu, Jakišnici, Kolanu, Zubovi!ima, Metajni
s 347 u•enika 2009.) s oko 750 u•enika i pede-
setak nastavnika, te jedna srednja škola #Bar-
tol Kaši!# u Pagu s 96 u•enika (uz 10 u školo-
vanju odraslih) i 17 nastavnika, u 7 odjeljenja
2009.64 (237 u•enika i 18 nastavnika 1991.).
Broj u•enika u osnovnim školama opada ve!
od 1960.-tih godina i danas je više nego prepo-
lovljen. Broj u•enika u oto•koj srednjoj školi
u Pagu prije agresije na Hrvatsku dosegao je
maksimum 1980. godine (246) i od tada ugla-
vnom opada do 1986. (159), a zatim je postu-
pno rasao (1991. g. 237).65 U drugoj polovici
devedesetih godina (168 u•enika i 12 polaznika
osposobljavanja 1997.)66 i po•etkom 21. stolje-
!a, broj u•enika srednje škole stalno opada.
Na otoku je 1991. godine, prije agresije na
Hrvatsku bilo zaposleno 8 lije•nika, 4 zubara i
2 farmaceuta67 koji su djelovali u Domu zdra-
vlja u Pagu i ambulanti u Novalji. U posljednje
vrijeme od 2007., otvorena je problematika
oko djelovanja Doma zdravlja u Pagu, s obzi-
rom na nedostatak lije•nika, posebice u sezo-
ni kada se broj korisnika višestruko pove!ava.
Naime, godine 2004. ukinut je Dom zdravlja u
Pagu, te su od tada djelovale dvije ambulante,
u Pagu i Novalji s 4 lije•nika i 2 stomatologa
u Pagu i 4 lije•nika u Novalji. Godine 2008.
Li•ko-senjska županija je donijela odluku o
osnivanju Doma zdravlja u Novalji, a 2009.,
poslije dugotrajnog oklijevanja HZZO-a i Mi-
nistarstva zdravstva i Zadarska o osnivanju
Doma zdravlja u Pagu. Time ponovno djeluju
4 zdravstvena i 2 stomatološka tima u Pagu, te
laboratorij. U Novalji, djeluje od 2009. godine
5 lije•ni•kih timova i stomatolog, a 2011. zavr-
šena je izgradnja novog Doma zdravlja Nova-
lja. Potrebno je napomenuti da Domu zdravlja
u Pagu gravitiraju Grad Pag i op!ine Kolan i
Povljana s ukupno 5.063 stanovnika (2001.)
i oko 50.000 turista kroz turisti•ku sezonu,
a Domu zdravlja u Novalji 3.335 stanovnika
(2001.) i oko 40.000 turista kroz sezonu.
Sl. 18. Paški most
Izvor: www.$ickr.com/photos/capsicina/1102907446
Damir Magaš / Zemljopisna obilježja otoka Paga u funkciji upoznavanja njegove toponimije
45
Perspektive i dileme razvoja otoka
Otok Pag, kao nikad prije u svojoj prošlosti,
posljednjih desetlje•a doživljava nagao i brz ra-
zvoj, premda brojem stanovnika uglavnom opada
ili stagnira. Razvoj turizma, izgradnja oto•kih pro-
metnica i bolja povezanost s kopnom omogu•ili su
održavanje prilago•enih oblika ov•arstva, daljnji
razvoj solane te pojavu raznovrsnih malih privre-
dnih pogona. Tome •e naro•ito pogodovati i sve
bolja infrastrukturna povezanost (vodoopskrba i
elektroopskrba), pa •e otok Pag u skoroj budu-
•nosti, s obzirom na •zi•ke mogu•nosti prostora i
duljinu obale, ostvarivati daljnji razvoj, a možda i
blago pove•anje broja žitelja kao što je to ostvare-
no i u me•upopisnom razdoblju 1981-1991.
Posebice su zna•ajne mogu•nosti razvoja tu-
rizma i brojnih prate•ih djelatnosti, jer otok Pag
ima zna•ajne prirodne privla•nosti, povijesno-
kulturno naslije•e, etnološke posebitosti, a može
vrlo skoro znatno poboljšati ostale •initelje tu-
rizma: infrastrukturu i komunikacije, razli•ite
oblike ponude itd.
Uz turizam, stimulativno treba djelovati i na
postoje•e oblike doma•e sto•arske i poljodjeljske
proizvodnje. S tim u svezi potrebno je zaštititi
poljodjeljska zemljišta od erozije, devastacije i
nepotrebne izgradnje, i stimulirati razli•ite oblike
obrade zemlje.
Izgradnja manjih industrijskih pogona i ra-
zvoj razli•itih obrta potrebni su naseljima otoka
Paga kako bi se mogao stalno zaposliti dio radne
snage. Svakako se, me•utim mora raditi o po-
gonima koji ne•e devastirati prostor, negativno
utjecati na razvoj turizma i sl. Mikrocjelina oto-
ka Paga ne trpi velike industrijske kapacitete, po-
sebice na one tipa nuklearne elektrane o kojima
je bilo govora u nekim prijedlozima prostornog
razvoja Hrvatske. To tim više što bi maritimna
eksponiranost takove elektrane ugrozila turizam
i neke druge djelatnosti ne samo na Pagu, ve• i
na velikom dijelu jadranske obale od Kvarnera
prema jugu.
U društvenoj nadgradnji, osim prosvjetnih,
zdravstvenih, upravnih i drugih funkcija koje tre-
baju biti tako ustrojene da zadovoljavaju pu•an-
stvo otoka, obnova i prezentacija mnogih kultur-
no-povijesnih objekata od velike je važnosti, kao
i zasnivanje muzejskih zbirki. Posebice je zna-
•ajno održavanje •ipkarske vještine kod mla•ih
naraštaja, budu•i da je donedavno bila zadržana
samo kod malog broja starih žena te joj je prije-
tilo nestajanje. To je u nacionalnom interesu pa
je obvezuju•i program paške •ipke za mlade Pa-
škinje ve• u osnovnoj školi propisan posebnom
odredbom. Sve te aktivnosti omogu•avaju i brži
razvoj turizma.
Danas je otok Pag u zoni intenzivne dnevne
cirkulacije zaposlenika, u•enika, studenata i dru-
gih gra•ana u Zadar. Posebice je to omogu•eno
nakon izgradnje mosta Pag – kopno, ali i nakon
moderniziranja ceste Zadar – Ražanac – Rtina
Sl. 19. Pogled na Sv. Vid i Paški zaljev iz Caske
Izvor: www.panoramio.com/photo/14591877
Sl. 20. Pogled prema lokaciji Starog Grada
Izvor: www.panoramio.com/photo/2144158
Toponimija otoka Paga
46
– Pag, te drugih cesta na otoku. Obavljanje broj-
nih dnevnih poslova u Zadru ukazuje na sve ve•e
zna•enje povezivanja ovog otoka sa svojim sta-
rim središtem. Prestanak ratnih zbivanja koja su
zapo•eta velikosrpskom agresijom na Hrvatsku
1991. omogu•iti •e i u tom pogledu sasvim nove,
povoljnije, uvjete razvoja Paga, jednog od najve-
•ih i najposebitijih hrvatskih otoka.
ZAKLJU•AK
Geografsko upoznavanje otoka Paga i njego-
vih prirodnih i društvenih zemljopisnih obilježja,
kao i povijesno-zemljopisnih odrednica razvoja,
važan je uvodni posao u svestrano upoznavanje
onomasti•ke, posebice toponomasti•ke gra•e
ovog najrazvedenijeg hrvatskog otoka. Prirodno-
geografska obilježja otoka Paga, i površinom je-
dnog od najve•ih hrvatskih otoka, od najstarijih
vremena omogu•avala su opstanak stanovništva
i razvoj naselja, a u suvremenim uvjetima pove-
zanosti s kopnom mostom, koji ga zapravo •ini
"poluotokom", mogu•nosti vrednovanja njegova
prostora znatno su poboljšane. Tisu•ljetno vrje-
dnovanje oto•nih površina Paga i okolnoga mora
ostavilo je znatnog traga u vrlo složenom i dife-
renciranom oto•nom krajobrazu, što se odražava
i u bogatoj i raznovrsnoj toponimiji otoka. Kao
i na drugim hrvatskim otocima, proces depopu-
lacije, kao rezultat ruralnog egzodusa i nalaženja
boljih uvjeta života izvan otoka posebice u hrvat-
skim priobalnim gradovima, uvjetuje postupno,
ali i sve brže zanemarivanje i padanje u zaborav
imena i nazivlja oto•kih lokaliteta i terena.
Suvremeni demografski i gospodarski procesi
na Pagu ukazuju na zaustavljanje stagnacije, i
ponovni blagi porast broja stanovnika, te poje-
dine razvojne u•inke u izgradnji objekata, luka,
cestovne i druge infrastrukture, i naselja u cje-
losti, te posebiuce u turizmu, sto•arstvu, ener-
getici i dr. Pojedini neriješeni problemi, ukazuju
na nužnost omogu•avanja i osiguranja najopti-
malnijeg i svrsishodnog uravnoteženog razvoja
u uvjetima osjetljive prirodne ravnoteže otoka.
Suvremeni prostorni planovi osnovni su do-
kumenti kojima je svrha obrazložiti i usmjeriti
budu•i razvoj kroz ostvarenje zadanih ciljeva i
mjera njihova ostvarenja.
Osnovni preduvjeti budu•eg razvoja ostvaru-
ju se kvalitetnim infrastrukturnim uklju•ivanjem
Paga u prostorne sustave Hrvatske, posebice po-
vezanoš•u sa sjevernodalmatinskim kopnom Za-
darske županije (energija, voda, odvodnja, mjesni
putevi i luka, gospodarenje otpadom i sl.), odno-
sno Zadrom kao najbližim istaknutim regional-
nom središtem. S tim u vezi o•uvanje prirodne
ravnoteže i harmonije, uz umješno i održivo ko-
rištenje oto•nih površina, posebice u u izgradnji
objekata u naseljima i izvan njih, prvenstveno vi-
kend i turisti•kih zona, postavlja se kao nužnost
u suvremenom odnosu stanovništva i gostiju,
odnosno i lokalnih i širih društvenih struktura,
prema oto•nim resursima. Poglavito se tu misli
na o•uvanje prirodnih resursa, mora i obala, bi-
ogeografske osnove s postoje•im biocenozama,
geomorfoloških cjelina (plaža, strmaca, otoka,
speleoloških objekata), a posebice pedogeograf-
skih s površinama autohtonog sredozemnog po-
ljodjelstva. Ujedno o•uvanje, zaštita, restauracija
i prezentacija povijesno-geografsko-etnološke i
kulturne baštine, što uklju•uje i golem posao oko
sagledavanja onomasti•ke i toponimijske gra•e,
postavljaju se kao potreba potvr•ivanja i una-
prje•enja tisu•ljetnih uljudbenih obilježja hrvat-
skih oto•nih sredina, pa tako i otoka Paga.
47
Literatura
Basioli, J. (1981.): Pag, Pomorska enciklopedija, sv. V, JLZ, Zagreb, 665-666.
Batovi!, Š. (1973.): Prapovijesni ostaci na zadarskom oto!ju, Diadora, Sv. 6, Zadar, 5-165.
Beloševi!, J. (1970.): Starohrvatska nekropola kod Povljane na Pagu, Diadora, 5, Zadar, 203-212.
Bianchi, C. F. (1880): Zara Cristiana, II., Zadar, 548.
Bognar, A. (2001.): Geomorfološka regionalizacija Hrvatske, Acta Geographica Croatica, sv. 34 (1999.), Zagreb,
7-29.
Buli!, J., Juriši!-Polšak, Z. (2009.): Pradavno paško jezero, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb, 63.
Crnkovi!, N. (1988.): Prilog istraživanju agrarnih odnosa na pašnjacima sjevernog dijela otoka Paga i Raba,
Prinosi za gospodarsku povijest otoka Paga, Pazin.
Čolak, N. (1963.): Proizvodnja paške soli i pomorska trgovina do pada Paga pod mleta!ku vlast 1409. godine,
Pomorski zbornik, I, IJAZU u Zadru, Zagreb, 477-515.
Duplančić Leder, T.; Ujević, T.; Čala (2004): Coastline lengths and areas of islands in the Croatian part of the
Adriatic Sea determined from the topographic maps at the scale of 1:25 000, Geoadria, Vol. 9, No. 1, Zadar, 5-32.
Faričić, J. (2003.): Otok Pag na starim kartografskim prikazima, Geoadria, vol. 8, br. 1, Zadar, 47-126.
Faričić, J. (2006.): Sjevernodalmatinski otoci u procesu litoralizacije – razvoj, problemi i perspektive, Doktorska
disertacija, Prirodoslovno-matemati!ki fakultet Sveu!ilišta u Zagrebu, Zagreb, 500.
Filipi, A. R. (1984.) Hidronimija zadarskih otoka, Onomastica Jugoslavica 11, JAZU, Zagreb, 111-155.
Friganović, M. (1974.): Otok Pag, Geogra"ja SR Hrvatske, IV, ŠLK, Zagreb, 112-116.
Gračanin, M. (1935.): Pedološka studija otoka Paga, Glasnik za šumske pokuse 4, Zagreb, 107-187.
Hilje, E. (1997): Salt Pans on Pag Island, Nature and Workmanship – Arti"cial Wetlands in the Mediterranean
Coast, Paris, 61-62.
Hilje, E. (1999.): Spomenici srednjovjekovnoga graditeljstva na Pagu, Arheološki muzej u Zadru, Zadar, 151.
Horvatić, S. (1932.): Istraživanje vegetacije otoka Paga u god. 1931., Ljetopis JAZU, knj. 44, Zagreb, 130-139.
Horvatić, S. (1933.): Prilozi flori otoka Paga, Prirodoslovna istraživanja JAZU, sv. 18, Zagreb, 193-203.
Horvatić, S. (1934.): Flora i vegetacija otoka Paga, Prirodosl. istr. JAZU, sv. 19, Zagreb, 116-372.
Horvatić, S. (1963.): Vegetacijska karta otoka Paga s općim pregledom vegetacijskih jedinica Hrvatskog primorja,
Prirodoslovna istraživanja JAZU, sv. 33, Acta Biologica IV, Zagreb, 188.
Horvatić, S., Mohaček, M. (1934.): Tipovi livada i pašnjaka na otoku Pagu, Arhiv ministarstva poljoprivrede,
god. I., sv. 2, Beograd, 1-31.
Ilakovac, B. (1982.): Rimski akvedukti na području sjeverne Dalmacije, Zagreb, 279.
Korenčić, M. (1979.): Naselja i stanovništvo SR Hrvatske 1857-1971., Djela JAZU, 54, RZSH, Zagreb, 508-510,
576-578.
Kunkera, J. (1982.): Novalja kroz 30 stoljeća, Novalja, 1982, 49.
Lončar, N. (2009.): Geomorfološka regionalizacija srednjeg i južnog dijela otoka Paga, Geoadria, 14/1 Zadar, 5-25.
Magaš, D., 1977.): Vir. Prilog geografskim istraživanjima u zadarskoj regiji, Radovi Centra JAZU u Zadru, Zadar,
5-51.
Magaš, D. (1991.): Neke promjene u gradskim naseljima zadarske regije u razdoblju 1857.-1971. godine, Radovi
Zavoda HAZU 33, Zadar, 239-258.
Magaš, D. (1995.): Povijesno-zemljopisne osnove razvoja Nina i problemi njegove suvremene valorizacije, Zavod za
povijesne znanosti HAZU u Zadru, Djela, knj. 8., Zadar, 170.
Magaš, D. (1999.): Osnove geografije Hrvatske, Filozofski fakultet Zadar, Zadar, (skripta), 283.
Magaš, D. (2000.): Contribution to the Knowledge of the Geographical Characteristics of the Pag Island, Geoadria
5, 5-48.
Magaš, D. (2001.): Osnovna geografska obilježja, Zadarska županija, ZADIZ, Zadar, 20-49.
Magdalenić, A. (1974.): Vodoistražni radovi na otoku Pagu, Zbornik radova RGN fakulteta Sveu!ilišta u Zagrebu
u povodu 35 godina rada 1939-1974, Zagreb.
Magdalenić, A. (1984.): Hidrogeologija otoka Paga, Krš Jugoslavije, 10/6, Zagreb, 119-137.
Marčić, L. (1926.): Antropogeografska ispitivanja po severodalmatinskim ostrvima (Rab, Pag, Vir), Naselja
i poreklo stanovništva, knj. 23., Beograd, 253.
48
Margetić, L. (1950.): Pliocenski ugljenonosni lapori otoka Paga (Kolan), Fond. str. dok. Instituta za geološka
istraživanja, br. 1745, Zagreb (elaborat).
Milojević, B. Ž. (1933.): Dinarsko primorje i ostrva u našoj kraljevini, Posebna izdanja SAN, Beograd, 1933.
Oppitz, O. (1965.): Pag, Enciklopedija Jugoslavije, sv. VI, JLZ, Zagreb, 405-407.
Oppitz, O. (1981.): Pag, Pomorska enciklopedija, sv. V, JLZ, Zagreb, 660-662, 666.
Peričić, Š. (1981.): Pag, Pomorska enciklopedija, sv. V, JLZ, Zagreb, 664-665.
Peričić, Š. (1989.): Iz gospodarskog života otoka Paga u 19. i po!etkom 20. stolje"a, Geografski glasnik 51,
Zagreb, 199-210.
Petričec, V. (1958.): Izvještaj o geološkom snimanju Paga, Vira i susjednih školjeva, Fond. str. dok. IGI, br. 3054/3-
4, Zagreb
Portada, J. (1993.): Rod kamena, Pag.
Radimsky, O. (1877.): Das Lignitvorkommen auf der Insel Pago, Verhandlungen der geol. R.A. 1-18, Wien,
Radimsky, O. (1877.): Über den Geologischen Bau der Insel Pago, Verh. geol. R. A., Wien, 181-183
Rogić, V. (1972.): Regionalno-geografski aspekt prostora paške komune, Geografski glasnik, 33-34/1971-72,
Zagreb, 141-157.
Roglić, J. (1962.): Reljef naše obale, Pomorski zbornik (jub.) I, IJAZU u Zadru, Zagreb, 3-18.
Rubić, I. (1952.): Naši otoci na Jadranu, Split.
Ruić, M. L. (1773.): Notizie Storiche della Citta di Pago, Državni arhiv Zadar (rukopis).
Ruić, M. L. (1779.): Delle Ri#essioni Storiche sopra l'antico stato civile et ecclestiaticio della citta et isola di Pago...,
Libro I-XII, Državni arhiv Zadar (rukopis).
Schubert, R. (1909.): Geologija Dalmacije, Zadar
Schubert, R., Waagen, L. (1912): Geologische Spezialkarte Österreichischungarischen Monarchie, Pago, 1:75.000,
Geol. R. A., Wien.
Schubert, R., Waagen, L. (1913): Erlauterungen zur Geologischen Karte Pago, Geol. R. A., Wien.
Skok, P. (1950.): Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, Jadranski institut JAZU, Zagreb.
Smoljanović, M., Smoljanović, A., Nejašmić, I. (1999.): Stanovništvo hrvatskih otoka, Zavod za javno zdravstvo
Županije splitsko-dalmatinske, Split.
Sticoti, P. (1940): Pago, $Serta Hof%lleriana$, Zagreb.
Suić, M. (1953.): Pag, Zadar.
Suić, M. (1976.): Anti!ki grad na isto!nom Jadranu, SNL, Zagreb.
Suić, M. (1965.): Pag, Enciklopedija Jugoslavije, sv. VI, JLZ, Zagreb, 406-407.
Suić, M. (1981.): Pag, Pomorska eciklopedija, sv. VI, JLZ, Zagreb, 660-663;
Šantić, N. (2006.): Hrvatski regionalni gr!, Panliber, Zagreb.
Širola, B. (1938.): Novalja na Pagu, Zbornik za narodni život i obi!aje JAZU, knj. 31/2, Zagreb, 41-134.
Tešić, M. (1974.): Fizi!kogeografske karakteristike zadarskog arhipelaga kao baza privrednog razvitka, Zadarsko
oto!je, Zbornik, Zadar
Tolić, LJ. (1952.): Prilog reambulaciji geološke karte Lošinj Mali-Lun, Geološki vjesnik, II-IV, Zagreb
Tolić, LJ. (1950.): Analiza bušenja u podru!ju Kolana, Otok Pag, Fond. str. lit. IGI, br.1746, Zagreb,
Tolić, LJ. (1951.): Ugljenonosne naslage neogenskog bazena Kolana na Pagu, Fond str. dok. IGI, br. 1954, Zagreb,
Tolić, LJ. (1953.): Boksitna ležišta otoka Paga, Geol. vjes. V-VII (1951.-1953.), Zagreb, 373-375.
Urlić- Ivanović, G. (1889.): Pag, Zemljopisno-povjesne crte, Narodni koledar za 1890. god., Zadar.
Vidas-Posedel, Z. (1960.): Pag, prilog poznavanju problematike oto!kih naselja, Geografski glasnik, 22, Zagreb,
67-78.
Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Diplomaticki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i
Slavonije, sv. I-XVIII. Ur. T. Smi!iklas (II-XII), E. Laszowski i M. Kostren!i" (XIII), M. Kostren!i" (I, XIV-XVI), S.
Gunja!a (XVII), D. Rendi"-Mio!evi" dijakriti!ki znakovi# (XVIII), Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti,
1904-1990. (C.D.), Zagreb.
DAZD, Razni spisi dalmatinskog namjesništva, sv. 21., Prospetto generale della Popolazione, dele Case, dele
Famiglie, del Bestiame...a tutto 31. Dicembre 1830.
Klimatski podaci SR Hrvatske, RGZ, Zagreb, 1971.
Meteorološki godišnjak I (1961-1985), Savezni hidrometeorološki zavod Beograd (dalje MGSHZ).
49
Narodnosni sastav stanovništva Hrvatske po naseljima, Popis stanovništva 1991., RZZS, dok. 881., 150-152 i 172.
Osnovna geološka karta SFRJ (OGI), IGI, Zagreb, Sav. geol. zavod, Beograd; Tuma•i i listovi: Zadar, L 33-139
(autori: Ž. Majcen, B. Korolija, B. Soka•, L. Nikler, 1973.), Silba L 33-126 (P. Mamuži•, B. Soka•, I. Veli•, 1970.),
Gospi• L 33-127 (B. Soka•, L. Nikler, I. Veli•, P. Mamuži•, B. Š•avni•ar, 1974., 1976.) i Rab L 33-114 (P. Mamuži•,
A. Milan, B. Korolija, I. Borovi•, Ž. Majcen,1969.,1973.);
Peljar za male brodove, Prvi dio, HI JRM, 1989., Split, 152-156, 185-188, 198-206.
Peljar za male brodove, Prvi dio, HHI, 2002., Split, 187-189, 223-225, 239-247.
Popis stanovništva, doma•instava i stanova 1981., Stanovništvo, Dok. 553, RZSH, Zagreb 1984, str. 102, 112.
Segelhandbuch der Adria, Hydrographischen Amte der K. und K. Kriegsmarine, Pula, 1906., Pretisak: See-verlag
Axel Kramer, A 5201 Seekirchen, 1994., str. 218.
Shematizam katoli•ke crkve u Jugoslaviji, Cerkev v Jugoslaviji, BKJ, Zagreb, 1974., 318-319, 462-463.
Statisti•ka izvješ•a, 1441., Popis stanovništva, ku•anstava i stanova, 2011., prvi rezultati po naseljima, DZS,
Zagreb, 2011., http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/census•rstres.htm
Statisti•ki godišnjaci SFRJ (SGJ), Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1964.-1990.
Statisti•ki godišnjaci SR Hrvatske (SGH), Republi•ki zavod za statistiku, Zagreb, 1964.-1991.
Statisti•ki ljetopisi Republike Hrvatske (SLJH), Državni zavod za statistiku, Zagreb, 1992, 1993.
Status personalis et localis Archidioecesis Jadertinae, Zadar, 2005.,
Upravno, sudsko i crkveno razdjeljenje, Statisti•ki ured u Zagrebu, Zagreb, 1938.
www.dzs.hr/.../Census2001/census_who.htm
