Interesovanja za samoregulisanje učenja uopšte, a time i u oblasti stranog jezika
pokrenuta su unazad tri decenije sa promenama konceptualnog okvira intelektualnih
procesa, posebno prihvatanjem Teorije mentalnog samo-upravljanja (Sternberg,
Mental Self-Government: A Theory of Intellectual Syles and Their, 1988), kojom je
Sternberg promenio tradicionalno shvatanje inteligencije, po kome je ista obuhvatna
jedinstvena opšta sposobnost (g), ispod koje su hijerarhijski poređani nizovi
specifičnijih nivoa sposobnosti, kao što su sposobnost fluida (sposobnost fleksibilnog
i novog načina razmišljanja) i kristalizovana sposobnost (kumulativno znanje). U
istom pravcu išla su i interesovanja za stavove Decijeve teorije samoregulacije i
Bandurine socijalno kognitivne teorije i uloge ciljeva, motivacije i afekta u modelima
samoregulacije učenja. A sve to širilo se na didaktiku, a time i na glotodidaktiku.
Tako su istraživanja u oblasti unapređivanja učenja i poučavanja u oblasti stranog
jezika, pa i jezika struke, nastojala da iz raznih aspekata sagledaju mogućnosti da se
konceptualizuju strukture strategija učenja u stranom jeziku, sagledaju vrste strategija
učenja, koje studenti koriste u učenju stranog jezika, razlike u strategijama učenja u
pogledu: godine studija, pola, dužine učenja stranog jezika, učenja drugih stranih
jezika, odgovora na pitanje zašto student želi da uči strani jezik struke, samoprocene
sopstvenog znanja stranog jezika i uspeha u učenju, dometa konstrukta strategija
učenja u uspehu učenja stranog jezika...
Istraživače, takođe, interesuju i pitanja: homogenih latentnih profila u odnosu na
korišćenje različitih strategija za učenje stranog jezika, proaktivne strategije,
iskustvene, metakognitivne strategije, strategije improvizacije, strategije koje koriste
daroviti studenti u učenju stranog jezika, saznajne strategije, strategije zapamćivanja,
metakognitivne, afektivne, strategije kompenzacije i socijalne strategije.
Pored prethodno pomenutog, istraživanja su usmerila pažnju i na faktore
samoregulacije u učenju stranog jezika poput samopouzdanja kao kognitivnog
konstrukta u učenju stranog jezika, kao i na samoregulisanu motivaciju za učenje
stranog jezika i njen odnos sa merama inteligencije i drugim značajnim kognitivnim i
nekognitivnim konstruktima, odnosno na uticaj odnosa samopouzdanja i faktora
poput metakognicije, crta ličnosti i motivacije na uspeh u učenju stranog jezika.
Recepcijska anksioznost u stranom jeziku kao uzrok problema u obradi informacija i
značaj afektivne, kognitivne i bihejvioralne komponente za nivo jezičke anksioznosti
pri primanju poruke, takođe, je istraživana, a uz nju i uloga nivoa tolerancije u
primanju novih i kompleksnih informacija na stranom jeziku u manifestovanju
recepcijske anksioznosti u stranom jeziku i sl.
Nalazi empirijskih istraživanja ovih, kao i drugih aktuelnih pitanja u oblasti
efikasnosti učenja stranog jezika, posebno jezika struke sabrani su u ovoj monografiji
sa namerom da pruže informacije do kojih su autorke došle i podstaknu razmišljanja o
dometima i ograničenjima istih i to posebno iz ugla mogućnosti njihove primene u
praksi.
Značajna je napomena da je korak praktične validacije nalaza datih u ovoj monografiji
koristan, kako za dalja istraživanja, tako i za pokušaje da se u refleksivnoj praksi dođe
do novih ideja za istraživanja i iskustvenu validaciju praktičara.
Neki od nalaza istraživanja, datih na stranicama ove monografije, saopštavani su na
inostranim konferencijama, objavljeni u izvodima na stranom jeziku, neki u celini, ali
se daju na sajtovima samo u apstraktu, neki na video konferencijama i neobjavljeni...
Sakupljeni u ovoj monografiji i dati na sajtu sa slobodnim pristupom, utisak je da će
biti pristupačniji i da će ispuniti svoj cilj, a to je da podstaknu nova razmišljanja,
drugačije uglove gledanja, provere nalaza u drugačijim nacrtima, što je osnovna
namera autorki ove monografije.