Kukuljevićev rad na unaprjeđivanju hrvatske znanosti i kulture s ciljem izgradnje hrvatskog nacionalnog identiteta i njegove legitimacije unutar slavenske te šire europske zajednice vezan je uz brojna putovanja istraživačkog karaktera čiji su rezultati ugrađeni u veliki dio njegova znanstvenog opusa. Većina je hrvatske književne kritike dugo zanemarivala dio Kukuljevićevih putopisnih tekstova negirajući im književnu vrijednost zbog njihovog izvještajnog diskursa no uspostavljanjem hrvatskog romantičarskog putopisa kao pripovjednog žanra (D. Duda) u okvir književnog razmatranja ulazi veći broj Kukuljevićevih putopisa. Težište ovoga rada bit će na Kukuljevićevim putničkim zapisima određenima žanrom putopisa koji su, odgovarajući duhu vremena s pojačanim zanimanjem za putovanja i posebice upoznavanjem hrvatskih i slavenskih prostora, objavljivani u periodici odnosno kao zasebne knjige te će njihovom analizom, s posebnim osvrtom na literarne domete, pokušati utvrditi mjesto koje zauzimaju u putopisnoj prozi hrvatskoga 19. stoljeća.