ArticlePDF Available

Hrvatskoglagoljski misali i brevijari u bibliografijama od 19. stoljeća do digitalizacije

December 2009
Slovo

Authors:

Andrea Radošević

Old Church Slavonic Institute, Zagreb

Antonio Magdić

Superfluo d.o.o.

The content analysis of the Croatian Glagolitic missals and breviaries in the bibliographies from the 19th century up to the present is described in this paper. On the basis of the analysis of the bibliographic description (Berčić, Kukuljević, Vajs, Milčetić, Strohal, Jagić, Štefanić, Tandarić, Bakmaz)and carefully chosen examples, the approaches of the certain authors are compared. Different approaches lead to the change of the bibliography itself, from political-historical, philological as well as to literary one. The core of its research slowly moved from mostly Biblical texts to non-Biblical ones (homilies, sermons, apocrypha, hymns) and other added texts. Besides, the clasification of the bibliography to enumerative, enumerative-descriptive, descriptive-analytic and analytic, later on to digitilized, because of the subject of this research (missals, breviaries) it is divided into nine groups where the accent is to create sub-groups of the authors who used more than one way of notation. The connection of the bibliography to scientific research of the liturgic texts is also analysed as well as the role of the modern ways of presenting documents which had an influence on the further research of bibliography itself. Finally, the latest project of the digitalization of analytic bibliography is presented, which improved the comparison of texts a lot, and beside Berčić’s idea of reconstruction on the Old Slavonic Bible it was most important task of the Croatian Glagolitic liturgic issues

Content uploaded by Andrea Radošević

Content may be subject to copyright.

231

SLOVO, sv. 59 (2009), 231-282, Zagreb 2009. UDK 264-12(497.5)“13/15“:003.349.1]:016

264-13(497.5)“13/15“:003.349.1]:016

016:004

HRVATSKOGLAGOLJSKI MISALI I BREVIJARI

U BIBLIOGRAFIJAMA OD 19. STOLJEĆA DO

DIGITALIZACIJE

Andrea RADOŠEVIĆ, Antonio MAGDIĆ, Zagreb

U članku se opisuje sadržajna obrada hrvatskoglagoljskih misala i brevijara u bibliograﬁ jama

od 19. stoljeća do danas1. Na temelju analize bibliografskih opisa (Berčić, Kukuljević,

Vajs, Milčetić, Strohal, Jagić, Štefanić, Tandarić, Bakmaz) i pažljivo odabranih primjera,

uspoređuju se pristupi pojedinih autora te upućuje na promjenu uloge same bibliograﬁ je,

od političko-povijesne, ﬁ lološke do književne. Središte njezina istraživanja s vremenom se

pomicalo od pretežito biblijskih prema nebiblijskim (homilije, sermoni, apokriﬁ , himni) i

drugim dodanim tekstovima. Osim općenite podjele bibliograﬁ je na popisnu, popisno-

deskriptivnu, deskriptivno-analitičku i analitičku, poslije digitaliziranu, u članku smo je

prema temi istraživanja (misali i brevijari) podijelili u devet skupina, nastojeći osmisliti i

podskupine kod autora koji su upotrebljavali više načina bilježenja. Obrazlaže se i povezanost

bibliograﬁ je sa znanstvenim proučavanjem liturgijskih tekstova, kao i uloga koju su moderniji

načini predstavljanja građe odigrali u njezinu daljnjem istraživanju. Na kraju je predstavljena

digitalizacija analitičke bibliograﬁ je koja je bitno unaprijedila uspoređivanje tekstova, što je

uz Berčićevu ideju o rekonstrukciji staroslavenske Biblije, bio jedan od središnjih zadataka

hrvatskoglagoljske liturgijske problematike.

Ključne riječi: hrvatskoglagoljski misali i brevijari, bibliograﬁ ja, digitalizacija

1. UVOD

Sustavno prikupljanje knjiga i povijesnih spomenika na nacionalnoj ra-

zini, uključujući i glagoljske rukopise, te konačno sastavljanje kataloga i

bibliograﬁ ja počinje u 19. stoljeću u vrijeme buđenja nacionalne svijesti i

pojačane suradnje slavenskih zemalja. Iako prve bibliograﬁ je na našem tlu

nastaju u 18. stoljeću, one ne obuhvaćaju cijeli hrvatski prostor nego isklju-

čivo pojedine knjižnice ili autore. Traganje za srednjovjekovnim povijesnim

1 Autorica 1.-12. poglavlja je Andrea Radošević, autor 13.1-13.8 je Antonio Magdić, a

uvodno 13. poglavlje rezultat je zajedničkoga rada.

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ...

232

SLOVO 59 (2009)

i jezičnim dokumentima u 19. stoljeću imalo je za svrhu stvaranje hrvatsko-

ga kulturnoga identiteta u kontekstu romantičarskoga duha nacije, što je u

svim slavenskim zemljama bilo potaknuto stajalištem o zajedničkom duhu

Slavena (Herder, Kollar) kojim se nastojalo oduprijeti sve većim ugarskim

i germanskim političkim utjecajima. Kako se jednakost prema zapadu na-

stojala istaknuti ćirilometodskom baštinom u kojoj je slavenstvo otkrivalo

temelj svoje kulturne povijesti (PETROVIĆ 1979: 47), ne začuđuje da je

jedan od važnijih zadataka bio izdavanje slavenskih tekstova i glagoljskih

liturgijskih knjiga.2 Djelima o glagoljskim tekstovima 50-ih i 60-ih godina

javljaju se Šafařík, Rački, Kukuljević, Berčić3 i drugi proučavatelji, koji

prikupljaju i međusobno razmjenjuju rukopise o čemu nam govori bogata

korespondencija.4 Josef Šafařík potaknuo je hrvatske intelektualce na pro-

učavanje glagolizma svojim ulomcima iz hrvatskoglagoljskih liturgijskih

tekstova Památky hlaholského písemnictví (1853) i biobibliografskom en-

ciklopedijom Geschichte der südslawischen Literatur (1864).5 Uz njegovu

pomoć u praškoj su se tiskari lijevala glagoljska slova što je omogućilo brže

objavljivanje tekstova,6 primjerice Berčićevih Ulomaka svetoga pisma.7

Da su liturgijski tekstovi (misali i brevijari) ubrzo postali predmet istraži-

vanja i našli se već u prvoj hrvatskoj bibliograﬁ ji i pregledu glagoljske knji-

ževnosti, zaslužni su Kukuljević i Rački. Naime, Franjo Rački, koji je baš

u glagoljskom pismu i narodnoj liturgiji vidio potvrdu o hrvatskom udjelu

u ćirilometodskoj tradiciji, autor je prvoga rada o glagoljskoj književnosti:

Pregled glagoljske cèrkvene književnosti s osobitim obzirom na sv. Pismo i

liturgičke knjige (Zagrebački katolički list, t. VII/1856, br. 34, str. 269-271;

br. 35, str. 277-279).8 U djelu, na koje je prva upozorila Ivanka Petrović9 ista-

knuvši da je Rački bio dugo zanemaren, dao je pregled hrvatskoglagoljske

homiletičke i liturgijske književnosti, oslanjajući se na rezultate Kopitara,

Šafaříka i Dobrovskoga. Također je u Zagrebačkom katoličkom listu, prvi

2 BRATULIĆ 2007: 51.

3 PETROVIĆ 1979: 93.

4 PEDERIN 2008.

5 Usp. PETROVIĆ, 1979: 53.

6 JAGIĆ 1913: 58-59.

7 BERČIĆ, Ulomci iz svetoga pisma obojega uvjeta staroslavenskim jezikom, I-V, 1864-1871.

8 PETROVIĆ 1979: 54.

9 Isto: 93.

233

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ... SLOVO 59 (2009)

opisao dva novljanska brevijara,10 iz kojih će, ističe Petrović, nedugo zatim

odlomke objaviti Berčić i Kukuljević.

Na to vrlo plodno razdoblje upućuje Eduard Hercigonja ističući Šafaříkovu

i Kukuljevićevu sakupljačko-izdavačku djelatnost, te književno povijesna,

crkvenopovijesna, paleografska i jezikoslovna nastojanja Račkoga, Jagića,

Črnčića, Berčića i dr.11 Prije pojave Staroslavenske akademije 1902., li-

turgijski tekstovi nisu se znanstveno proučavali niti se govorilo o njihovoj

estetskoj vrijednosti (HERCIGONJA 1983: 20). Jagić je, naime, u liturgij-

sko-biblijskom korpusu cijenio isključivo njihovu arhaičnost.12 Josef Vajs,

glavni predstavnik Staroslavenske akademije s kojom počinje rad na tek-

stualnoj i liturgijsko-povijesnoj problematici, prvi je upozorio na važnost

sustavnoga istraživanja liturgijskih knjiga, i to već 1910. kada objavljuje

veliku studiju o hrvatskoglagoljskim brevijarima. Neumorno je radio na su-

stavnom izdavanju biblijskih knjiga, nastojeći rekonstruirati staroslavenski

prijevod Biblije,13 no nije ih stigao sve objaviti. Poslije se na poticaj Josipa

Hamma u sklopu Staroslavenskoga instituta kao Akademijina nasljednika

nastavilo s Vajsovim radom, te su u institutskim radovima objavljene biblij-

ske knjige s kritičkim aparatom.14 S Josipom Hammom i Staroslavenskim

institutom krenulo se prema tekstološkom pristupu i otkrivanju književno-

snoga u hrvatskoglagoljskim misalima i brevijarima (Štefanić, Japundžić,

Vrana, Pantelić, Tandarić, Nazor, Zaradija Kiš, Miličić, Grabar, Stipčević

i drugi). Znanstveno proučavanje liturgijskih tekstova teklo je paralelno s

proširenjem bibliograﬁ je, te su uz rad na analitičkoj bibliograﬁ ji15 (Bakmaz,

Bratulić, Čunčić, Pantelić, Petrović i drugi), objavljivane brojne studije s

tzv. „skrivenim bibliograﬁ jama“16 tada poznatih ili novootkrivenih misala i

brevijara, ponajviše u institutskim časopisima Radovima Staroslavenskoga

instituta i Slovu. Dio analitičke bibliograﬁ je nastao je i za potrebe određenih

10 HERCIGONJA 1983: 17, citira prema Petrović 1979: 55.

11 Isto: 40-41.

12 HERCIGONJA 2004: 711.

13 STIPČEVIĆ 2006: 7.

14 O tome više na str. 238.

15 Bibliograﬁ ja u kojoj se analizira sadržaj hrvatskoglagoljskih misala i brevijara, a biblio-

grafski opisi bilježe na posebnim kataložnim listićima. Katalozi analitičke bibliograﬁ je

čine jednu posebnu institutsku zbirku.

16 Bibliograﬁ ja kao nesamostalan prilog u knjizi ili časopisu.

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ...

234

SLOVO 59 (2009)

članaka17 ili fototipskih izdanja.

U ovom su radu, s obzirom na hrvatskoglagoljske brevijare i misale,

odabrane samo one bibliograﬁ je koje su bitno utjecale na razvoj glagoljske

bibliograﬁ je, te koje su bile pomoć u nastanku brojnih znanstvenih studija.

Krenuli smo od prve Kukuljevićeve opće bibliograﬁ je, jer je u 19. stoljeću

Kukuljevićev primarni (donekle i politički) zadatak bio široj javnosti ukaza-

ti na postojanje pojedinih glagoljskih knjiga kao dokumenata hrvatske kul-

ture, među kojima su u prvom poglavlju svoje mjesto našli glagoljski misali

i brevijari. Iako su je smatrali površnom18 (Jagić), ona je bitna stoga što

ukazuje na razvijenu svijest o vrijednosti glagoljskih tekstova, te zbog toga

što je upravo njezina „površnost“ potaknula buduće sastavljače na potpuniji

opis. Kasnije opće i retrospektivne bibliograﬁ je, kao ni kataloge mnogih

arhiva i knjižnica, koje također sadrže vrijedne podatke, ne spominjemo u

ovome članku jer nisu bitno utjecali na sam razvoj hrvatskoglagoljske bi-

bliograﬁ je. Ističemo kako se neka djela ne mogu nazvati bibliograﬁ jama u

pravom smislu riječi,19 poput popisa biblijskih čitanja nekih misala i brevi-

jara iz Berčićevih Ulomaka svetoga pisma, no upravo su ona dala smjerni-

ce u proučavanju liturgijskoga sloja, ponajviše u pokušaju rekonstrukcije

staroslavenske Biblije kao jednoga od primarnih zadataka slavenske me-

dievistike, te je njihova pojava tadašnjim proučavateljima omogućila veću

usredotočenost na neistražene dijelove teksta. U skladu s još tada postavlje-

nom zadaćom da se u glagoljskim knjigama i rukopisima pronađe što više

biblijskih tekstova, u prvim su se deskriptivnim20 bibliograﬁ jama ponajviše

objavljivala biblijska čitanja u Temporalu, čiji će se potpun broj dobiti tek

skorašnjim završetkom analitičke bibliograﬁ je.21 Paralelno s razvojem de-

17 Npr. Marija Pantelić analitički je obradila MNov i o istomu misalu napisala članak: Prvotisak

glagoljskog misala prema Misalu kneza Novaka iz 1368., Radovi Staroslavenskog instituta

6, 1967, 5-108.

18 DAMJANOVIĆ 2002: 17.

19 Radi se o djelima koja sadrže neke od elemenata bibliografskoga opisa, ali nedovoljno da

bismo ih označili kao bibliograﬁ je. U spomenutim Berčićevim Ulomcima svetoga pisma

nalazi se samo sadržajni popis biblijskih čitanja, što nije dovoljno da to djelo nazovemo

bibliograﬁ jom. O tome što sve čini bibliografski opis određene bibliograﬁ je više u 2. po-

glavlju.

20 Bibliograﬁ ja u kojoj se građa podrobnije opisuje i komentira (Vajs, Milčetić).

21 U sklopu projekta Hrvatska i europska književnost srednjega vijeka Ivan Bakmaz proširuje

bibliograﬁ ju Sanktorala i Komunala hrvatskoglagoljskih brevijara, koji sadrže i dio biblij-

skih čitanja.

235

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ... SLOVO 59 (2009)

skriptivne bibliograﬁ je, od Vajsa nadalje, središte se istraživanja pomicalo

prema drugim tekstovima (homilije, sermoni, apokriﬁ , himni, zapisi, dodat-

ni natpisi), sve do njezina vrhunca kod Štefanića koji ravnomjerno opisuje

sva poglavlja. O razvoju sadržajnoga opisa bit će više riječi u središnjem di-

jelu rada. Rad na analitičkoj bibliograﬁ ji pokrenuo je Štefanić, a većina nje-

zine građe nastajala je u sklopu književnih institutskih projekata (trenutačno

u sklopu projekta Hrvatska i europska književnost srednjega vijeka). Prvi su

se put tako bibliografski podaci zapisivali na posebnim kataložnim listići-

ma. Danas ti katalozi čine vrijednu bibliografsku zbirku Staroslavenskoga

instituta. S obzirom na njezinu potpunu usmjerenost na sadržaj konačno smo

dobili popis svih biblijskih i nebiblijskih čitanja u hrvatskoglagoljskim mi-

salima i brevijarima, za što je najviše zaslužan Ivan Bakmaz. S novom teh-

nologijom koja omogućuje da se podaci koji su nastajali kroz više desetljeća

smjeste u nov kontekst i na taj način višestruko istražuju, u Staroslavenskom

je institutu započela digitalizacija analitičke bibliograﬁ je, koju opisujemo u

završnom dijelu rada.

2. Bibliograﬁ ja. Pojava nove bibliograﬁ je o određenoj tematici, uvi-

jek je povezana ili s otkrivanjem tekstova ili s potrebom za drugačijim

prikazivanjem. Glavninu stupnjeva razvoja glagoljske bibliograﬁ je, od

Kukuljevićeva kataložnoga popisa sa sekundarnom bibliograﬁ jom do ana-

litičke (poslije digitalizirane) bibliograﬁ je hrvatskoglagoljskih brevijara i

misala, možda najbolje opisuje sljedeća Logarova deﬁ nicija: »Bibliograﬁ ja

je stručno-znanstvena djelatnost koja sabire, vrednuje, odabira, sadržinski

analizira i opisuje štampane ili na drugi način umnožene druge tekstove

– bibliografske jedinice – pa te opise klasiﬁ cira, uređuje i obično u obliku

uređenih popisa i publicira s namjerom da pruži informacije o literaturi«.22

Oslanjajući se na tri glavne metode opisivanja: skupljanje i izbor građe, bi-

bliografsko opisivanje odabranih jedinica te klasiﬁ ciranje i sređivanje po-

pisa (LOGAR: 18-19), ističemo da se bibliograﬁ ja glagoljskoga korpusa

proširivala upravo pronalaskom knjiga u arhivima, samostanima i knjižni-

cama (Berčić, Kukuljević, Milčetić), dok su na njezin oblik i duljinu znatno

utjecale povijesne okolnosti i materijalna sredstva (LOGAR: 45). Većina

sastavljača dodaje bibliografske podatke o dotad neobrađenim rukopisima,

a pri opisu otprije proučenih tekstova upućuje na prijašnje autore nastojeći,

22 LOGAR 1973: 13.

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ...

236

SLOVO 59 (2009)

zbog mnoštva građe koja čeka na istraživanje, ne ponavljati već jednom

objavljeno. Kako se uz popisivanje knjiga istodobno nisu mogli zadržavati

na komparativno-analitičnom prikazu nekoga problema, njihovim bi biblio-

graﬁ jama, sastavljenima od osnovnih podataka kojima nedostaje sadržajni

pregled, bolje odgovarao pojam kataloga.23 S obzirom na to da nas u sklopu

rada ponajprije zanima način sastavljanja bibliograﬁ ja hrvatskoglagoljskih

misala i brevijara i njihova sadržajna obrada, pokušat ćemo objasniti razlike

i kolebanja unutar nekoliko pristupa prvih autora. Vrlo je moguće, primjeri-

ce, da je Vajs u sklopu svoje bibliograﬁ je htio objaviti vlastite studije, te zato

dio tekstova opširnije opisuje.

Posvećivanje veće pozornosti jednomu rukopisu, a ne svima jednako,

bilo je prihvatljivo jer je to bio znak njegova znanstvenoga proučavanja, u

vremenu kada je jedan čovjek morao istodobno biti bibliograf, povjesničar

i ﬁ lolog. U skladu s tadašnjom književnom kritikom u starijim opisima pre-

težu subjektivna stajališta koja donose nove podatke i proširuju područje

istraživanja,24 pri čemu su svakako nezaobilazni Milčetićevi komentari o

inicijalima i ukrašenosti: dražesna minijatura (MVb2),25 inicijali i ornamen-

ti zanimljivi, ali nijesu uvijek prijatni poradi odviše živih boja (MNov),26

inicijali i nakiti obilni, no nijesu najukusniji (MVat8),27 nakiti oko inicijala

nijesu baš lijepi (BrBrib),28 te neke gotovo humoristične primjedbe: Biće

da je oko pisańa ovoga kodeksa zabavleno bilo više pisara. Pismo je uopće

lijepo, no u pisara ne bješe najbolje oko (BrLab2)29 ili prema kraju ostavila

pisca strpljivost te nije više pisao najpomnije (BrVO).30

Povijest sastavljanja hrvatskoglagoljske bibliograﬁ je misala i brevijara

stoga ćemo pobliže opisati, kako bi se što bolje objasnila svrha trenutačno

posljednje faze – digitalizacije. Komparativno-povijesnim pristupom poka-

zat ćemo kako su se namjere sastavljanja bibliograﬁ ja kroz nepuna dva sto-

23 Bibliograﬁ je starih knjiga, posebice glagoljske građe, općenito imaju neka obilježja ka-

taloga, jer, radi lakše identiﬁ kacije, dodatno bilježe mjesto čuvanja i signaturu (LOGAR:

54).

24 LOGAR 1973: 15.

25 MILČETIĆ 1911: 18.

26 Isto: 28.

27 Isto: 30.

28 Isto: 39.

29 Isto: 65.

30 Isto: 75.

237

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ... SLOVO 59 (2009)

ljeća izmijenile, a time i njihov sadržaj, metode i izgled.

2. 1. Vrste bibliograﬁ je prema predmetu opisivanja. Iako nisu svi

bibliografski popisi (katalozi, popisi u čitankama) u kojima se spominju

hrvatskoglagoljski misali i brevijari prave bibliograﬁ je, znajući da su uku-

pno svi pridonijeli stvaranju iscrpne glagoljske bibliograﬁ je te da su imali

višestruku ﬁ lološku, povijesnu i političku namjenu, svako bi razmatranje

bilo nepotpuno izostavljanjem samo jednoga od autora. Tako su neizostavni

Kukuljevićev katalog koji, kao oblik starijega tipa bibliograﬁ je,31 sadržava

osnovne podatke i napomene o ukrašenosti te Berčićevi Ulomci Svetoga pi-

sma, kao pokušaj popisivanja biblijskih čitanja u odabranim misalima i bre-

vijarima. Bibliograﬁ je se općenito razlikuju prema količini podataka koje

obuhvaćaju. Najčešće bibliografski opis sadrži ime autora, stvarni naslov,

napomene, podatke o izdanju, mjestu i godini izdanja, tiskaru, obujmu i

formatu. Ponekad se bibliografski opisi ne razlikuju samo između pojedinih

autora, nego i unutar opisa istoga autora. Na strukturu bibliograﬁ je utjecala

je promjena medija (knjižni, kataložni i digitalni zapis), ali i različito prika-

zivanje unutar istoga medija, primjerice u knjižnom mediju postoji biblio-

grafski i rečenični niz. Ovisno o dubini sadržajnoga pregleda govori se o

popisnim32 (Kukuljević, Strohal), deskriptivnim (Vajs, Milčetić, Štefanić),

te o selektivnim33 bibliograﬁ jama, kakve su bile uglavnom sve do prijelaza

na kataložne listiće i objavljivanja znanstvenih studija što je značilo početak

analitičke obrade. Razvojnu bismo putanju bibliograﬁ je misala i brevijara

možda ponajbolje predočili ovim slijedom: popisna, popisno-deskriptivna,

deskriptivno-analitička i analitička, uz napomenu kako neke bibliograﬁ je ne

možemo smjestiti u samo jednu skupinu. Strohalov je opis primjerice pre-

gledniji od Kukuljevićeva, jer uvodi kronološki redoslijed, tablične prikaze,

predstavlja građu prema funkciji i ne možemo ga nazvati samo popisnim, no

u mnogo je manjoj mjeri opisan nego Vajsov ili Milčetićev. Spomenute nam

podjele služe kao dodatna distinktivna obilježja, a bibliograﬁ ju smo s obzi-

rom na predmet (hrvatskoglagoljski misali i brevijari) podijelili u 8 tipova:

1) opća retrospektivna bibliograﬁ ja svih knjiga, uključujući i glagoljske

31 LOGAR 1973: 20.

32 Bibliograﬁ ja u kojoj se navode samo osnovni podaci.

33 Bibliograﬁ ja u kojoj se građa podrobnije opisuje prema izboru autora, tj. sadržajno nisu

obuhvaćeni svi njezini dijelovi (LOGAR 1973: 46.).

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ...

238

SLOVO 59 (2009)

(Kukuljević i kasnije retrospektivne bibliograﬁ je)

2) bibliograﬁ ja glagoljskih rukopisa pojedinih knjižnica ili nalazišta

(Štefanić)

3) glagoljska bibliograﬁ ja prema tematici/funkciji tekstova:

a) s iscrpnijim sadržajem misala i brevijara (Milčetić)

b) s osnovnim podatcima o knjizi (Strohal)

4) bibliograﬁ ja samo određenih vrsta knjiga, tj. misala i brevijara (Vajs)

5) bibliograﬁ ja dijelova knjiga:

a) komparativno proučavanje jednoga poglavlja u više brevijara/misala s

tablicom i popisom (Tandarić – studija o Ritualu)

b) skupni popis biblijskih čitanja iz raznih rukopisa s rekonstrukcijama

odabranih odlomaka (Berčić)

c) komparativno proučavanje i objavljivanje jednoga određenoga či-

tanja ili biblijske knjige u više brevijara/misala (Hamm, Stipčević,

Ribarova, Zaradija Kiš)34

6) tzv. skrivene bibliograﬁ je nekih rukopisa objavljene kao nesamostalni

prilozi u znanstvenim radovima – autori najčešće ukratko obrazlažu me-

tode opisa (Japundžić, Svane, Pantelić, Tandarić, Grabar i dr.)35

7) bibliograﬁ ja u fototipskim izdanjima. Vrlo pregledan stupčani redoslijed

čitanja s istaknutim poglavljima prema rasporedu u knjizi, najčešće para-

lelnim izvornim nazivima u latiničnoj transliteraciji i latinskim nazivima

te odvojenim popisom biblijskih čitanja, sermona i homilija. (Bakmaz,

34 Josip Hamm, Judita u hrvatskim glagoljskim brevijarima, Radovi Staroslavenskog institu-

ta 3, 1958, 105-201; Vesna Stipčević, Knjige o Makabejcima u hrvatskoglagoljskoj knjiže-

vnosti: Prva knjiga o Makabejcima, Slovo 54-55, 2006, 5-126; Irena Miličić, Starozavjetna

Knjiga Mudrosti u hrvatskoglagoljskim brevijarima, Slovo 47-49, 1999, 57-113; Zdenka

Ribarova, Knjiga proroka Jone, Slovo 37, 123-159; Antonija Zaradija Kiš, Knjiga o Jobu u

hrvatskoglagoljskoj književnosti, Zagreb, Hrvatsko ﬁ lološko društvo, 1997.

35 Marko Japundžić, Glagoljski brevijar iz g. 1465. (Vaticano – slavo 19), Radovi

Staroslavenskog instituta 2, 1955, 155-191; Gunnar O. Svane, Kopenhagenski glagolj-

ski misal, Slovo 15-16, 1965, 59-93; Marija Pantelić, Glagoljski brevijar popa Mavra iz

godine 1460., Slovo 15-16, 1965, 94-149; Marija Pantelić, Prvotisak glagoljskog misala

prema Misalu kneza Novaka iz 1368., Radovi Staroslavenskog instituta 6, 1967, 5-108;

Marija Pantelić, Glagoljski kodeksi Bartola Krbavca, Radovi Staroslavenskog instituta 5,

1964, 5-98; J. Tandarić, Hrvatski Padovanski brevijar, Slovo 27, 1977, 129-147; Biserka

Grabar, Tiskani glagoljski Baromićev brevijar, Slovo 34, 1984, 159-180; J. Tandarić,

Hrvatskoglagoljski tiskani brevijar iz 1491. godine, Slovo 34, 1984, 125-157.

239

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ... SLOVO 59 (2009)

Grabar, Nazor, Pantelić, Tandarić).36

8) analitička bibliograﬁ ja svih čitanja glagoljskih brevijara i misala

(Bakmaz, Bratulić, Čunčić, Pantelić, Petrović i dr.); na svakom katalož-

nom listiću najčešće dolazi po jedno, rjeđe više čitanja katalogiziranih

prema poglavljima, pa se jedan rukopis nalazi na više mjesta.

9) digitalizirana bibliograﬁ ja glagoljskih čitanja brevijara i misala bib.stin.hr

nastala na temelju prethodno spomenute analitičke bibliograﬁ je.

3. Ivan Kukuljević Sakcinski: Bibliograﬁ a hrvatska (1860) i

Jugoslavenska knjižnica (1867). Već se u prvoj općoj retrospektivnoj bi-

bliograﬁ ji Ivana Kukuljevića, Bibliograﬁ a hrvatska (1860), i to u prvom

poglavlju, s ostalim glagoljskim knjigama spominju hrvatskoglagoljski mi-

sali i brevijari. Djelo je izašlo u izdanju Družtva za jugoslavensku pověstni-

cu i starine koje je Kukuljević kao preteču Akademije osnovao još 1850.

radi poticanja na prikupljanje i popisivanje što više povijesnih spomenika

u najširem značenju. Uključivanjem osnovnih podataka o glagoljskim knji-

gama već u prvom poglavlju, Knjige tiskane glagoljskimi pismeni, u kojem

je mjesto našlo desetak misala i brevijara tiskanih od 16. do 19. stoljeća,

pomaknuo je granicu shvaćanja starije književnosti prema srednjem vijeku.

Građa otisnuta glagoljicom iznesena je alfabetskim redoslijedom, a unutar

svakoga početnoga slova kronološkim. Od bibliografskih elemenata pojav-

ljuju se: naslov, mjesto tiskanja, tiskar, godina tiskanja, format, broj stra-

nica, uputnice te podatci o eventualnom drugom izdanju, ilustracijama ili

drvorezima.37 S obzirom na broj podataka koje sadrži, i činjenice da nema

sadržajnoga opisa, danas bismo je prije nazvali općim knjižnim katalogom.

Bibliograﬁ ju, koja je s današnjega stajališta nepotpuna, ali iznimno vrijed-

na, osporavao je dio stručne javnosti (posebice Jagić) smatrajući da ima

36 B. Grabar, A. Nazor, M. Pantelić, Hrvatskoglagoljski misal Hrvoja Vukčića Hrvatinića,

Zagreb – Ljubljana – Graz, Staroslavenski institut »Svetozar Ritig« – Mladinska knjiga

– Akademische Druck- und Verlagsanstalt, 1973; M. Pantelić, A. Nazor, II. novljanski bre-

vijar. Uvod. Bibliograﬁ ja, Zagreb, Staroslavenski institut »Svetozar Ritig« – Turistkomerc,

1977; H. Birnbaum, P. Rehder, The New York Missal. An Early 15th Century Croato-

Glagolitic Manuscript, Part One, München – Zagreb, Sagner – Liber, 1977; H. Birnbaum,

P. Rehder, Das New Yorker Missale, München, Sagner, 1994; I. Bakmaz, A. Nazor, J.

Tandarić, Brevijar po zakonu rimskoga dvora, Zagreb, HAZU, Graﬁ čki zavod Hrvatske,

1991; J. Tandarić, Sadržaj Misala, u knjizi Misal po zakonu rimskoga dvora, Liber-Mladost,

Zagreb 1971, XV-XVIII.

37 ROGULJA 1982: XXIII-XIV.

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ...

240

SLOVO 59 (2009)

pogrešaka te da je rađena većinom prema katalozima knjižnica, a manje

prema rukopisima. U popisu Kukuljević ne ističe razliku između izvornih

glagoljskih knjiga i novih koje su nastale kao kompilacije čitanja iz starijih

izdanja, poput Ulomaka Ivana Berčića. Iza bibliograﬁ je glagoljskih publi-

kacija navodi se sekundarna bibliograﬁ ja o glagoljskim djelima Osim gore

spomenutih pisacah, pisali su o glagoljici jošte sljedeći pisci.38 Kukuljević

je obuhvatio samo tiskanu građu, i to desetak misala i brevijara, iako je u

predgovoru najavio da će sljedeći korak biti objavljivanje popisa rukopisa

koji čine velik udio u našoj književnosti: »Odložih takovo razdieljenje do

onoga vremena, kad budu dotiskani popisi knjigah i rukopisah svih gra-

nah, pa će se onda moći većom slavom i većim ponosom staviti pred oči

domaćeg i tudjeg svieta sve ono, što je naš narod ukupno proizveo na knji-

ževnom polju, u svih pojedinih strukah znanosti…to doista velika strana

naše hrvatske književnosti jošte u rukopisih leži«.39 U vlastitom katalogu

Jugoslavenskoj knjižnici, u podskupini Rukopisi hrvatski i staroslavenski

glagolskimi pismeni napominje kako izdvaja najvažnije rukopise (podatci

o vrsti djela, pismu te vremenu nastanka), a u skupini Tiskane knjige pod

brojem 46. hrvatske i staroslavenske glagoljske knjige. Potrebno je još ista-

knuti da su njegovom zaslugom mnoge knjige iz stranih arhiva vraćene u

Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti, kojoj je 1868. godine daro-

vao gotovo 12000 svezaka iz vlastite knjižnice. Akademijina knjižica danas

je jedna od najvećih riznica glagoljskih knjiga.40 Na temelju izravnoga uvida

u njezinu građu Štefanić će napisati svoju deskriptivnu bibliograﬁ ju ruko-

pisa i knjiga JAZU (Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije, I i II), o

kojoj će biti riječi u drugom dijelu rada.

4. Ivan Berčić: Ulomci Svetoga pisma obojega uvjeta staroslavenskim

jezikom skupio iz rukopisah i tiskanih knjigah (Prag, 1864-1871). Ivan

Berčić, osim već spomenutoga Ivana Kukuljevića kojemu šalje glagoljske

rukopise,41 neumornim je prikupljanjem rukopisa (»I Kukuljević i Berčić

počeše u nas kupiti starine, kada većina našeg svijeta i ne shvaćaše nji-

hove vrijednosti«42) pomogao da se dozna pravo stanje o glagoljaškome

38 KUKULJEVIĆ 1860: 8.

39 Isto: [3].

40 NAZOR 1978: 5.

41 NAZOR 2001: 481.

42 MILČETIĆ 1914: 18-28, prema ŠTEFANIĆ 1960: 26.

241

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ... SLOVO 59 (2009)

naslijeđu. Među prve je zadatke glagoljske problematike postavio prona-

laženje i izdavanje što potpunijih biblijskih čitanja43 te je iza njega ostala

ideja da se na temelju hrvatskoliturgijskih spomenika (kod Berčića pomo-

ću desetak fragmenata, brevijara i misala od prvotiska Misala iz 1483. do

BrBroz iz 1561.) izda glagoljska Biblija s odabranim ulomcima.44 Objavio

ih je u Chrestomathiji (1859), Bukvaru staroslavenskoga jezika (1860)

te Ulomcima svetoga pisma (1864-1871) u kojima je čitanja iz Staroga i

Novoga zavjeta podijelio u pet knjiga (I. Ulomci iz Mojsijevih, Kraljskih

i Sgodovnih knjigah, Jezdrine, Tobijine, Juditine i Jesterine; II. Davidove

pjesni, Ulomci Knjigah Joba, Solomunovih pritčah, Sabiratelja, Pjesme nad

pjesami, Mudrost-knjige i Crkvenjak-knjige; III. Ulomci iz knjigah velikih

i malih prorokah, i iz Makabejskih knjigah; IV. Ulomci jevandjeljah po

Matiju, Marku, Luci i Ivanu; V. Ulomci iz Apostolskih djelah, Poslanicah

bb. Pavla, Jakova, Petra, Jude, iz Prve b. Ivana, a ciele poslanice II. i III. i

Očitovanje b. Ivana) i to iz sljedećih rukopisa: BrVb1, BrVb2, BrVb3, BrPm,

BrVO, BrPt, BrBroz, MS255 te fragmenti nekih misala i brevijara. Odlomci

iz rukopisa prate redoslijed biblijskih čitanja, na kraju knjige dodano je

Kazalo poglavjah i stihovah, što su u ovom I. dielu, i starinah, u kojih ih

je nać, u kojem se pokraj svakoga biblijskoga čitanja navodi rukopis iz ko-

jega je preuzeto, ali ne i redni broj stranice ili lista (taj će podatak dodati

Štefanić koji je na drugačiji način objavio Berčićeve podatke, no o tome više

u drugom dijelu rada). Berčićevo Kazalo svojevrsna je bibliograﬁ ja (popis

čitanja) više biblijskih poglavlja iz odabranih glagoljskih misala, brevijara

i fragmenata. Naslovi biblijskih glava napisani su istodobno glagoljicom

(preneseni s izvornoga rukopisa) i latinicom s tadašnjim standardnim nazi-

vima. Kazalom koje je smjestio na kraj knjige, a koje tekst ne prati opisno

u bilješkama, i podjelom knjige na dva djela (ulomci na glagoljici, popis na

latinici) utro je put svima koji će raditi pregledan i sustavan popis biblijskih

čitanja barem dijela glagoljskih rukopisa. No, kako je prema svojem izboru

morao odabrati poglavlja koja su zanimljivija, općenito češća u glagoljskim

knjigama, te čitanja koja je smatrao važnijima za tadašnje proučavanje, nisu

sva poglavlja podjednako zastupljena. Osim na biblijska čitanja, prvi je

određenije upozorio na Ritual i to u uvodnom dijelu Čitanke staroslaven-

43 TANDARIĆ 1993: 21.

44 TANDARIĆ 1983: 678-679.

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ...

242

SLOVO 59 (2009)

skoga jezika, a zatim je u radu Njekoliko staroslavenskih i hrvatskih knjiga

što pisanih, što tiskanih glagoljicom kojim se u skorašnje doba u trag ušlo

(Rad JAZU 59, 1881, 158-186)45 iznio prve bibliografske podatke o ritual-

nim tekstovima.

5. Josef Vajs: Nejstarší breviář chrvatsko-hlaholský (Prvý breviář vrb-

nický): úvodem a bibliograﬁ ckými popisy hlaholských breviářů starší doby

opatřil (Prag, 1910) i Najstariji hrvatskoglagoljski misal s bibliografskim

opisima svih hrvatskoglagoljskih misala (1948). Nakon Kukuljevića i

Berčića, koji su napravili bitne korake u proučavanju glagoljske knjige, ne-

procjenjivo bibliografsko naslijeđe ostavio je Josef Vajs, čije je ime tijesno

povezano s krčkom Staroslavenskom akademijom (1902) s kojom počinje

novo razdoblje znanstvenoga proučavanja liturgijskih knjiga, i u kojoj je

odlučeno da se upotpune Berčićevi Ulomci te izdaju biblijske perikope iz

najstarijih rukopisa.46 Vajs je nastavio Berčićev rad smatrajući da su slaven-

ski učitelji preveli Bibliju, izdao je više biblijskih knjiga, a na kraju studije

o brevijaru na temelju podataka o udjelu biblijskih poglavlja u glagoljskim

tekstovima zaključio kako je u hrvatskim rukopisima prevedeno 600, od

ukupno 1300 biblijskih glava i da oni s razlogom čine važan segment u

rekonstrukciji Biblije. Na činjenicu da je baš on prvi pokušao valorizirati

hrvatskoglagoljski liturgijski korpus koji se dugo nije analitički proučavao,

upozorila je još Marija Pantelić.47 Vajsov otklon od dotadašnjih popisa, u

dvjema velikim studijama u kojima je sastavio bibliografski opis hrvatsko-

glagoljskih misala i brevijara, očituje se ponajprije u tome što je novim na-

činom prikazivanja građe uputio na poredbeno i opisno izučavanje liturgij-

skih tekstova.48 Prvi je rad, Nejstarší breviář chrvatsko-hlaholský (1910), u

kojem Vajs kao veliku pomoć ističe Berčićeve Ulomke svetoga pisma, sa-

stavljen od pregledna opisa hrvatskoglagoljskih brevijarâ te ﬁ lološke, povi-

jesne i bibliografske studije o BrVb1. Brevijare je podijelio po knjižnicama

gradova u kojima se čuvaju (Ljubljana, Novi Vinodolski, Pariz, Prag, Rim,

Vrbnik, Zagreb), s time da nije svakomu posvetio istu pozornost, te je neke

samo ukratko opisao, dok neki gotovo nalikuju na manje studije. U vrijeme

45 TANDARIĆ 1980:20.

46 NAZOR 2004: 25.

47 PANTELIĆ 1971: 324.

48 HERCIGONJA 1983: 40-42.

243

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ... SLOVO 59 (2009)

kada su mnogi rukopisi još neobrađeni, bilo je kudikamo važnije u osnov-

nim crtama opisati što više rukopisa, pa se stoga količina sadržajnoga opisa

pojedinih rukopisa, u to doba opravdano, bitno razlikuje. Isticanje isključivo

slavenskoga sloja svetaca bilo je u skladu s vremenom kada se više pažnje

posvećivalo podatcima sa slavenskim obilježjima. Na početku donosi kratku

bibliograﬁ ju o određenom rukopisu/knjizi (ali samo u studiji o brevijarima),

nakon toga osnovne paleografske podatke, a zatim kreće u kraću sadržajnu

analizu u kojoj navodi opseg poglavlja. Uglavnom pretežu dulji i iscrpniji

opisi Temporala, dok ostala poglavlja (rubrike, Psaltir, Komunal, Kalendar,

Sanktoral) znatno manje opisuje, iznoseći podatke o opsegu, incipitima te

dodajući kratak komentar ili izdvojeno čitanje koje je smatrao bitnim i zani-

mljivim. Ovo je ujedno prvi i najčešći tip njegova zapisa. Drugi se tip opisa

odnosi na rukopise bez sačuvanoga Temporala, u kojima onda više pozor-

nosti posvećuje sačuvanim poglavljima, uglavnom dajući iscrpniji poredak

oﬁ cija iz Sanktorala i Komunala (BrVb4). Iznimku, kao treći tip, čini popis

biblijskih čitanja prema redoslijedu u Bibliji, a ne prema svetkovinama uz

koje dolaze. U BrVat5 čitanja je podijelio na starozavjetna i novozavjetna,49

ali samo navodeći početni list, npr. Tobija I-V; VI,1-7, VII,1-18, VIII.-XIV

(l. 202 nadalje). Za tadašnja istraživanja bila je to velika novost, ali po-

slije će biti potrebno precizirati na kojim se točno listovima nalaze koje

biblijske knjige. Uvijek je ispisivao samo početnu stranicu slavlja na koje

dolazi biblijsko čitanje, tako da ako želimo doći do točno određenoga dijela,

moramo listati od početka slavlja. Primjerice, u BrN2 iza Sveta Tri kralja

(41c) slijede čitanja iz Izaije 55,1-6, 60,1-6, 61,10-62,3, i to sve do 50c,

tako da nemamo podatak o tome što se točno nalazi na l. 44, ali znamo da

se unutar tih desetak listova nalazi nekoliko dijelova iz Izaije. Ponekad pak

opis gotovo graniči s formom samostalne studije (Code slave 11). U studiji

Najstariji hrvatskoglagoljski misal s bibliografskim opisima svih hrvatsko-

glagoljskih misala (1948) uglavnom iscrpno ispisuje zavjetne mise i ritualne

tekstove, dok o Sanktoralu i Temporalu donosi samo opseg, ponegdje incipit

ili komentar ako se radi o nepotpunu Temporalu. Sadržaj redovito ispisuje

po redoslijedu. Vajs kombinira izvorne nazive na ćiriličnoj transliteraciji,

paralelne izvorne nazive na ćiriličnoj transliteraciji i latinske nazive, češke

(brevijari) te hrvatske (misali) nazive. Riječi i oznake brojeva kod nedjeljnih

49 VAJS 1910: XLVII-XLVIII.

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ...

244

SLOVO 59 (2009)

i drugih svetkovina ne razrješuje (Ндле v (=3) от пришаства50).

Četiri Vajsova bibliografska tipa prema sadržaju i oblikovanju:

1) U studiji o brevijarima ovo je najčešći tip. Popisuju se poglavlja i njihov

opseg, osnovni podatci o knjizi/rukopisu, nekoliko ritualnih tekstova,

a većina opisa usmjerena je na jedno poglavlje, tj. Temporal s biblij-

skim čitanjima, Obsah a pořádek biblických čtení (BrN1, BrN2, BrVO,

BrBroz).

a) nedjelje i svetkovine napisane u izvornom obliku, bez razrješenja kra-

tica

b) nedjelje i svetkovine napisane u izvornom obliku, samo poneka ima la-

tinski (Ндле шесдесет’не к ютрни, (t. j. Sexagesima), BrN2;

51 Нвчре

сте Мрие от снега t. j. Sctae Mariae ad Nives, BrVb4

52) ili češki

naziv (Почнют книги Естори чтати, tj. kniha Esther, I.-II., BrBrib,

l. 80c;53 svěcení vody dne nedělního – блти соль и водю всакю ндл,

BrBroz, l. 9c54)

c) nedjelje i svetkovine napisane na češkom, što je mnogo rjeđe (l. 56 v

ned. IV. po Epif. z ep. II. Kor I. 1-4, Br Vat10

55).

2) U studiji o misalima (i u nekoliko opisa u studiji o brevijarima) radi se o

najčešćem tipu. Poglavlja ispisuje prema redoslijedu njihova pojavljiva-

nja u rukopisu/knjizi, također s incipitima i opsegom poglavlja.

a) u misalima se dulje zadržava kod zavjetnih misa i ritualih tekstova

(MRoč, MNov, MOxf1), a u brevijarima kod Temporala (BrVat10,

BrKuk, BrBrib, BrBar)

b) ako u brevijarima nedostaje Temporal, tada mnogo opširnije opisuje

Sanktoral i Komunal (BrVat6, BrVb4)

3) Iznimno je dao zaseban popis biblijskih čitanja, dok je bez ikakvih ko-

mentara samo napisao redoslijed poglavlja i broj stranica (BrVat5).

4) Samostalna studija mnogo opširnija od ostalih. U opisu Code slave 11 (u

studiji o misalu i brevijaru) svakomu poglavlju daje dovoljno pozornosti,

dodajući na kraju i duhovne pjesme. Za paralelne izvorne i latinske nazi-

50 VAJS 1910: XXVIII.

51 Isto: XXVIII.

52 Isto: LXXVII.

53 Isto: LXXXII.

54 Isto: LVI.

55 Isto: L.

245

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ... SLOVO 59 (2009)

ve odlučio se u opisu misala i brevijara (М. за ходећее на пут – Pro pe-

regrinantibus, Code slave 11, l. 167b56), dok u opisu Rituala i Kalendara

piše paralelne češke i izvorne nazive (Obřad postřížin – Млтв пострищ

власи, Code slave 11, l. 184a-b57). U bibliograﬁ ji BrVO daje opširna

objašnjenja u bilješkama.

Vajs ne ispisuje uvijek sve tekstove iz Komunala, primjerice u BrKuk

ispisuje sve tekstove, a u BrBrib samo kaže: »Commune Sanctorum – bez

nadpisu – počíná bezprostředně, l. 146a-170d«.58

Iz ove se podjele jasno ocrtava raznolikost Vajsovih bibliografskih opi-

sa. Odgovor na pitanje zašto se u okviru jedne knjige odlučio za nekoliko

različitih pristupa, najvjerojatnije se krije u tome što je istodobno htio prvi

popisati poglavlja misala i brevijara, ponuditi najbolji mogući oblik biblio-

grafskoga opisa, te dodati nekoliko većih samostalnih studija. Na njegovo

kolebanje upućuje kombiniranje više oblika naziva unutar istoga bibliograf-

skoga opisa, primjerice čeških biblijskih naziva na latiničnom pismu i izvor-

nih na ćiriličnom pismu (u opisu BrLab2 kod 149a na češkom piše Čtení z

pláče Jeremije pror., a već nekoliko redaka niže kod 152d Еремие пророка

се чтение59). Slično je s biblijskim nazivima, koje najčešće piše na češkom,

no ponekad ih uopće ne prevodi s izvornoga oblika (почнют книге Црске

друге, I. II. 1, BrBrib, l. 45c60) ili uz staroslavenski oblik donosi objašnjenje

na češkom (Почнют книги Црске t. j. druhá kniha Královská, hl. I. 1-12,

BrVb3, l. 237b61). U Pariškoj pjesmarici u popisu misa pokraj izvorno trans-

literiranoga naslova (bez razrješenja kratica), dodaje latinski naziv (Миса a

(=1) опта – Unius martyris pontiﬁ cis62), dok to isto ne čini s nedjeljama i

svetkovinama. Nastojao je izbjeći višak informacija i nepotrebna ponavlja-

nja, tako da ne opisuje već analizirana poglavlja već upućuje gdje se može

pronaći detaljniji opis. Na primjer, u pregledu sadržaja kodeksa MS. Canon

lit. 172 ne opisuje brevijar nego upućuje na vlastiti članak: I. Brevijar (o

tom vidi moj članak: Hlaholské kodexy v Bodlejaně v Oxfordě u „Časopisu

56 Isto: XXXV.

57 Isto: XXXVI.

58 Isto: LXXXIII.

59 Isto: XVIII.

60 Isto: LXXXI.

61 Isto: LXXV.

62 Isto: XXXV.

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ...

246

SLOVO 59 (2009)

katol. duhovenstva“, V Praze LV, god. 1915, str. 561-57463), kao što kod

opisa Code slave 11 u radu o misalima ne ponavlja ono što je rekao u radu

o brevijarima.

Obje su Vajsove bibliograﬁ je brevijara i misala slično strukturirane

(HERCIGONJA 1983: 43) s kazalom biblijskih čitanja (samo u brevijari-

ma), prikazom najvažnijih jezičnih obilježja, paleografskim i liturgijskim

napomenama. Upravo je Vajs otvorio put poredbenomu proučavanju gla-

goljskih tekstova, kada je primjerice MPt iz 1483. usporedio s MNov. No,

između tih bibliograﬁ ja ipak postoje dvije razlike. U studiji o brevijarima

dodao je sekundarnu bibliograﬁ ju, ali je rijetko spominjao dodane zapise,

dok je upravo suprotno učinio u studiji o misalima gdje izostavlja sekun-

darnu bibliograﬁ ju što mu neki zamjeraju, ali u većoj mjeri ispisuje zapise,

možda zbog pojave Milčetićeve bibliograﬁ je. O Vajsovoj preciznosti i pre-

glednosti pisao je Štefanić64 koji žali što Vajs nije u studiji o misalima popi-

sao biblijske odlomke i barem zapovjedane blagdane. Vajs je ostavio golem

doprinos u proučavanju liturgijskih tekstova, ponajviše sadržajne obrade,

znamo li da se dugo smatralo kako oni ne pružaju dovoljno materijala za

hrvatsku kulturu (PANTELIĆ 1971: 324). Utjecao je i na buduće istraživa-

če, pogotovo na Tandarića koji je potaknut njegovim djelima na sličan način

napravio usporednu analizu (bibliograﬁ ju) hrvatskoglagoljskoga Rituala, i

upozorio da bi se proučavatelji nakon Vajsa trebali više osvrnuti na nebiblij-

ske tekstove.65 »Pri bibliografskom opisu brevijara na početku stoljeća Josip

Vajs je donosio samo pregled biblijskih čitanja, a drugi su podaci svedeni

na najmanju moguću mjeru … Ali i ti nebiblijski tekstovi za nas su veoma

važni.« (TANDARIĆ 1977: 170-171). Uskoro, nakon Vajsove studije o bre-

vijarima, Milčetić izdaje prvu glagoljsku bibliograﬁ ju, a nekoliko godina

poslije Strohal Hrvatsku glagolsku knjigu.

6. Ivan Milčetić: Hrvatska glagoĺska bibliograﬁ ja. I dio. Opisi rukopi-

sa, Zagreb, 1911. Ivan Milčetić autor je prve sustavne hrvatskoglagoljske

bibliograﬁ je u kojoj je sve dotad poznate glagoljske rukopise, fragmente i

natpise prema tematici podijelio u 13 glava (Građu razdijelismo na XIII gla-

63 VAJS 1948: 39.

64 ŠTEFANIĆ 1952: 48.

65 TANDARIĆ 1980: 17-87.

247

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ... SLOVO 59 (2009)

va prema predmetima66), a unutar njih prema mjestima pronalaska.67 Iako je

namjeravao izdati i bibliograﬁ ju tiskanih knjiga, stigao je nažalost objaviti

samo bibliograﬁ ju rukopisa. U prvoj su glavi tako svoje mjesto našli misali,

a u drugoj brevijari. Smatra kako je jedan od glavnih uzroka zanemarenosti

hrvatske bibliograﬁ je (izuzev nekoliko priloga) mišlene, da je bibliograﬁ ja

posao za najobičnije ĺude!68 Poput svakoga bibliografa Milčetić objašnjava

metode i postupke: formalne koji se odnose na vanjski izgled rukopisa i pale-

ografske osobine te sadržajne koji se odnose na sadržaj i jezične primjedbe.

Za razliku od Vajsa, više ga zanimaju sporedne zabilješke, ukrašenost ruko-

pisa i kaligrafske vještine pisara (Osobitu brigu posvetismo biĺeškama, što

se nahode u rukopisima. Tako iskopasmo mnoga imena, važna bilo u kojem

obziru69), a službenomu sadržaju posvećuje veću pozornost jedino ako ga

Vajs nije opisao. Svjestan kako pojedinim rukopisima nije dao dovoljno pro-

stora, ograđuje se izjavom: Naši su opisi rukopisa vjerni, koliko to bješe mo-

guće. Katkada su i mršavi,70 a poznato je kako mu jednakokvalitetan pristup

nisu dopuštali ponajviše materijalni uvjeti i posao učitelja (DAMJANOVIĆ

2002: 17). Pretpostavlja se da su mu odabrani tekstovi i primjeri, uglav-

nom u ćiriličnoj transliteraciji, služili za ilustraciju jezika (Izvaci su tekstova

iznošeni i radi jezika i radi pravopisa, a štampani su redovno onako, kako se

nalaze u originalu71). Mnogo je rjeđe izvorni glagoljski naslov transliterirao

latinicom, primjerice na roždenie mnõ zmь aplmь,72 dok glagoljske nazive

uglavnom nije razrješavao. Ono što gotovo nikad ne izostaje paleografski

su i kaligrafski opisi te brojne naknadne bilješke. Ukratko iznosi opsege

poglavlja, a ukoliko prikazuje sadržaj Temporala, prenosi samo odabrane

incipite i prvu stranicu slavlja, bez dodavanja biblijskih čitanja, zatim na-

vodi položaj ritualnih tekstova, te poput Vajsa spominje samo slavenski sloj

svetaca. Smatra li da se koji rukopis po nečemu izdvaja, uopće ne iznosi

opsege poglavlja već samo dodaje komentare (BrKuk). Posebno je izdvajao

molitve, glose, popise misa, dodane zapise, zanimljive natpise i minijature,

66 MILČETIĆ 1911: XIII.

67 DAMJANOVIĆ 2002: 17.

68 MILČETIĆ 1911: IX.

69 Isto: X.

70 Isto: XIII.

71 Isto: X.

72 Isto: 24.

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ...

248

SLOVO 59 (2009)

čime je proširio predmet proučavanja cjelokupnoga teksta brevijara i misala

(a ne samo službenoga liturgijskoga sadržaja) na način da je upozorio kako i

neslužbeni dodani dijelovi i bilješke ulaze u bibliograﬁ ju. Time je napravio

znatan odmak od proučavanja brevijara ili misala kao liturgijskih djela pre-

ma ﬁ lološkom i povijesnom proučavanju cjelokupnoga teksta zabilježenoga

na listovima rukopisa budući da svaki rukopis za Milčetića predstavlja uku-

pan i ravnopravan zbroj službenih poglavlja i naknadnih zapisa.

Tipovi bibliografskoga pristupa:

1) najmanje pozornosti pridaje regularnomu sadržaju, a više se osvrće na

bilješke – gotovo uvijek izdvaja zanimljive natpise ili slavlja (MVb1, BrN1,

BrVb3), i napominje koje je poglavlje u potpunosti sačuvano;

2) ukratko piše od čega se sastoji brevijar: Brevijar sadržava krńi

proprium de tempore, psaltir s kanticima, koledar i proprium sanctorum

(nepotpuno)73 ili Misal sadržava: 1. missae de tempore do l. 106b; 2. ordo

missae 106b-113b,74 te dodaje nekoliko odabranih primjera, pogotovo ritu-

alnih tekstova (65a i 65b – blagoslov mlijeka, jagańca i sira75) i zapisa;

3) u duljim opisima, položaj novoga poglavlja spominje tek kad opiše

prijašnje, npr. u MBri76 čitanja iz Temporala prvo navodi jedno ispod drugo-

ga, a zatim ukratko upućuje na incipite i početni list ili stranicu sljedećega

poglavlja (Proprium sanctorum počińe se na l. 58a s natpisom … posljedńa

služba ovoga proprija jest na l. 79a-79b);

4) iznimke – nekoliko iscrpnijih opisa (BrPm, BrDab, MRoč).

Kada se govori o tome da nije dobro opisao neke rukopise, to se ponajvi-

še odnosi na Novakov misal koji je paralelno u zasebnoj studiji opisala, ali i

u analitičkoj kataložnoj bibliograﬁ ji popisala tek Marija Pantelić.

I Milčetić se dvoumio oko usporednih naslova te je katkad za pojedino

poglavlje donosio samo jedan oblik naslova, a katkad oba. Tako u opisu

BrBrib kaže: Na l. 177b: В име бжие амнь. почетие с’лужабь от стць,77

ali ne govori da je riječ o Sanktoralu. Suprotno tomu, u BrDab, nudi para-

lelan latinski naziv i naziv s izvornika transliteriran u ćiriličnom obliku: Na

l. 190a počińe se proprium sanctorum s natpisom: Почетие служабь от

73 Isto: 39.

74 Isto: 10.

75 Isto: 10.

76 Isto: 1-5.

77 Isto: 38.

249

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ... SLOVO 59 (2009)

стц’ по в’се лето.78 Naslove u Komunalu također je, zbog neodlučnosti

u odabiru najprihvatljivijeg načina prikazivanja, dvojako ispisivao, te ih u

BrPm nabraja u skraćenom rečeničnom obliku: Službe commune sancto-

rum: на рождение аплм’ 363a, мнозим’ аплм’ 367a, на рођениe еђлист

368b, на рођение a (=1) мчк 369b,79 da bi u BrDab u preglednijem obliku

službe navodio jednu ispod drugih.

Commune sanctorum ima ove službe:

L. 160: на роение апль к вичерни

L. 163a: такое м’нозим аплом. с сго авгу бск.80

Slično je učinio i u Ritualu, te katkad ispisuje broj stranice svakoga ritu-

alnoga teksta, a katkad samo upućuje na njegovo postojanje. Na primjer: u

MRoč pokraj svakoga Rituala navodi i mjesto na kojem se nalazi: znamenati

sol (222b-228a), znamenati vodu (226a, 229a),81 a u MHrv samo piše: U

misalu se nahodi blagoslov mlijeka, jagańca, sira, vina, zobi i soli.82 Zbog

ekonomičnosti znao je u istom opisu prelaziti na drugi, ujedno kraći oblik

zapisa. Taj se primjer najbolje očituje u preglednom popisu oﬁ cija krnje-

ga Temporala BrDab, gdje nakon gotovo 15-ak nedjelja koje piše ovako: l.

66a: Ндле I по пт; l 66b: Ндле vI по пткстех; počinje pisati: na listu

67 nedjeĺa 14., na l. 68 nedjeĺa 15., na 68b nedjeĺa 1683 itd. Nedjelje, kao u

većini drugih opisa, piše u ćiriličnoj transliteraciji, brojeve glagoljicom, no

nakon nekoliko takvih napisa, s lakoćom prelazi na latinični oblik bilježeći

samo redni broj nedjelje i pripadajuću stranicu, jer smatra kako samo zbog

promjene rednoga broja, nema razloga do kraja pisati potpuni naslov.

Milčetić obično izdvaja ono što sam smatra zanimljivim, te u nekim bre-

vijarima ističe opširnost biblijskih čitanja: Moramo istaknuti, da se u lek-

cijama ističu obilni odlomci iz staroga zavjeta: kńige carske, mahabejska,

apokalipsa, proroci84 (BrDrag, 169b), a u BrKuk napominje da su omilije i

»slova« ovoga kodeksa opće opširna.85 Rjeđe, kao u BrPm, točno upućuje

78 Isto: 47.

79 Isto: 42.

80 Isto: 47.

81 Isto: 26.

82 Isto: 34.

83 Isto: 46.

84 Isto: 37.

85 Isto: 41.

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ...

250

SLOVO 59 (2009)

na stranicu i naslov čitanja: U ovom kodeksu su opširne lekcije iz sv. pi-

sma, na pr. na listu 147a: поченют’ кнги црск, koje se nastavljaju sve do

l. 153a.86 Ponekad pak obraća pozornost na određene legende (sv. Mavra

mučenika u BrVb4 ili sv. Vaclava u BrN1). Nastojeći se ne zadržavati dugo

na rukopisima koje su obradili njegovi prethodnici, upućuje na one koje je

obradio Vajs.

Iako tema rada nisu polemike naših istraživača, ipak je važno iznijeti

Jagićevu djelomičnu obranu Milčetićeve bibliograﬁ je od Strohalovih napa-

da: »Ovo vrlo važno i ako nešto nepregledno djelo, otvara nam nakon vrlo

površne bibliograﬁ je Kukuljevićeve širom vrata u bogatu riznicu stare hr-

vatske glagolske pismenosti; sada istom dobivamo pojam o vrlo bogatoj i

ako malo raznolikoj radnji hrvatskih glagoljaša, počevši od XIII. do kraja

XVIII. stoljeća. I ovaj je moj nacrt ponajviše osnovan na bogatoj sadržinom

knjizi Milčetićevoj, s nekim obzirom na ispravke Strohalove«.87 Da je zbog

znatne neistraženosti glagoljaške baštine u njegovo vrijeme bilo najvažnije:

objaviti, upozoriti, tekstološki i jezično obraditi ističe Damjanović,88 dok

Hercigonja njegovu bibliograﬁ ju smatra prvim sustavnim kataložnim prika-

zom glagoljskoga naslijeđa.89 Ono što je zasigurno razlikuje od dotadašnjih

bibliograﬁ ja je deskriptivnost, obuhvaćanje cjelokupnoga glagoljaškoga ru-

kopisnoga korpusa i, što je najvažnije kada se na umu imaju hrvatskogla-

goljski misali/brevijari, a što će Vajs učiniti tek u studiji o misalima, prijelaz

istraživanja sa službenoga na neslužbeni tekst.

7. Vatroslav Jagić: Hrvatska glagolska književnost, u B. Vodnik

„Povijest hrvatske književnosti“, knj. I, Od humanizma do potkraj XVIII.

stoljeća, Zagreb, 1913, str. 9-60. Iako Jagićeva povijest hrvatskoglagolj-

ske književnost, barem što se tiče brevijara i misala, ne donosi nove bi-

bliografske zapise, vrlo je važna za njihovo proučavanje, znamo li da je

liturgijskim knjigama posvetio najviše pozornosti istaknuvši da su misali i

brevijari slabo proučeni.90 No, odmah napominjem da ga je u istim liturgij-

skim tekstovima zanimala ponajviše jezična arhaičnost. Njegova deskriptiv-

nobibliografska obrada glagoljske književnosti (književnopovijesni prikaz

86 Isto: 42.

87 JAGIĆ 1913: 59.

88 DAMJANOVIĆ 2002: 11.

89 HERCIGONJA 1983: 63.

90 Isto: 64-66.

251

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ... SLOVO 59 (2009)

mjestimice djeluje kao usustavljena inačica Milčetićeve Hrvatske glagolske

bibliograﬁ je)91, koju dijeli na nekoliko razdoblja i uglavnom donosi osnovne

podatke o rukopisu, mogla se pojaviti tek nakon što su otkriveni i objavljeni

izabrani glagoljski tekstovi (isprave u Kukuljevićevu Arkivu, tekstovi iz hr-

vatskoglagoljskih liturgijskih kodeksa u Šafaříkovim Památky hlaholského

písemnictví), katalozi i bibliograﬁ je (Kukuljevićeva Bibliograﬁ a hrvatska,

Milčetićeva Hrvatska glagolska bibliograﬁ ja, Šafaříkova Geschichte der

südslawischen Literatur). Najčešće bi nakon parafraziranja i usustavljiva-

nja Milčetićevih stajališta o određenim brevijarima/misalima dodavao svoje

primjedbe, ali i određene Strohalove ispravke Milčetićeve bibliograﬁ je.

»A sad zapitajmo, kakova je radnja zanimala hrvatske glagoljaše u tom

razdoblju, odgovorit će nam jasno i tačno ostatci njihova do danas sačuvana

rada, koji se sada mogu naći izbrojeni u Milčetićevoj bibliograﬁ ji. Taj nam

bibliografski pregled svjedoči, da je devet desetina svega, što se tada pisalo

i prepisivalo, često s velikim trudom, koji je mogao trajati po nekoliko godi-

na, služio potrebama crkve, u kojima se služba obavljala na osnovu glagol-

skih knjiga. To su dakle bili misali i brevijari… Potanje proučavanje iznijet

će na vidjelo zanimljivih stvari, što pokazuju već sada prvi početci takovih

studija« (JAGIĆ 1913: 26).

Jagićeva je povijest poslije Račkoga, druga povijest glagoljske književ-

nosti, ali prva koja je nastala na temelju većega broja radova o glagoljaškoj

problematici. Usto, u njoj Jagić upozorava da se treba okrenuti istraživanju

sermona, homilija, apokrifa i legenda jer da biblijski tekstovi čine samo je-

dan dio liturgijskih knjiga. Potpun popis svih biblijskih i nebiblijskih čitanja

dobit ćemo tek u analitičkoj bibliograﬁ ji i u bibliograﬁ jama pojedinih stu-

dija.92 Osim ponekih iznimki i ilustrativnih primjera u prijašnjim bibliogra-

ﬁ jama, te Štefanićevih upućivanja na tu vrstu tekstova, njihova će količina

dugo ostati nezabilježena.

»Sadržina brevijara pruža mnogo bogatiju gradju negoli misali ne samo

za tekstove svetog pisma Starog zavjeta, već i za prijevode svakojakih ho-

milija, života svetaca i različitih priča, kadgod apokrifnih. Proučavanje ove

sadržine jedva da je i počelo. Dosada se najglavnije oko tekstova biblijskih

kretahu potraživanja Nachitgala, Michajlova i osobito dra. J. Vajsa. U brevi-

91 Isto: 62-64.

92 O tome više na str. 238-239.

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ...

252

SLOVO 59 (2009)

jare ulaze još sad čitavi tekstovi sad komadi psaltira.«93 Iako će književno-

kritični i književnopovijesni pristup glagoljskoj liturgijskoj književnosti još

pričekati, Jagićev primjer prikazuje kojim se putem razvijalo istraživanje

hrvatskoliturgijskoga korpusa, od Kukuljevićeva skupljanja tekstova kao

povijesno-bibliografskih dokaza, preko Berčićeve namjere da od izabranih

tekstova sastavi glagoljske biblijske knjige, Milčetićeve i Vajsove bibliogra-

ﬁ je do Jagićeve kompilacijske sinteze tadašnje stručne literature.

8. Rudolf Strohal: Hrvatska glagolska knjiga, 1915. Strohalovo najzna-

čajnije djelo zamišljeno je kao biobibliografski opis glagoljskih rukopisa i

tiska do početka 19. stoljeća koji je podijelio prema funkciji na tri skupine:

Crkvene knjige, Poslovna ili dnevna proza i Umjetna knjiga, a koje raščla-

njuje prema namjeni i sadržaju spisa.94 U ovom će radu naglasak biti na

dvjema podskupinama iz Crkvene knjige: misalima i brevijarima. Oko nje-

gova popisa pojavila su se suprotna mišljenja jer su neki smatrali da je nje-

gova bibliograﬁ ja preglednija od Milčetićeve s obzirom na određene novine,

primjerice komentare i tablice, no to se, nažalost, osim jednoga komentara

ne odnosi na misale i brevijare. Za razliku od Kukuljevićeva alfabetskoga

popisa i Milčetićeve podjele prema tematici i mjestima pronalaska, Strohal

unutar svake podskupine uvodi kronološki prikaz u kojem navodi naslov,

datum i mjesto tiskanja, mjesto čuvanja, signaturu, broj listova, eventualno

ime pisara ili put rukopisa ako je mijenjao lokacije, dok izostaje sadržajan

opis. On ispravlja neka pogrešna Kukuljevićeva datiranja, koja su najvje-

rojatnije prenesena od Berčića. Dodao je i komentare, primjerice o legendi

o svetom Mavru, a što je opet povezano s njegovim primarnim istraživa-

njem starohrvatskih pričâ, legendâ i apokrifâ. Brevijare i misale dijeli na

tiskane i rukopisne, tako da tiskane većinom prenosi u izmijenjenom obliku

iz Kukuljevićeve, a rukopisne iz Milčetićeve bibliograﬁ je, da bi na kraju

dodao fragmente koje je sam pronašao. Kratio je Kukuljevićeve opise tako

što je izostavljao napomene o broju stupaca i linija te bilješke o ukrašeno-

sti tiskanih knjiga, no nije uvijek bio dosljedan u navođenju imena (Mleci,

Bnecih). Ovu bibliograﬁ ju Hercigonja naziva hibridom komentiranoga bio-

bibliografskoga kataloga, izvornih književnopovijesnih i kulturno-povije-

snih raspravica, no zamjera mu što opis i popis nije zamijenio analizom i

93 JAGIĆ 1913: 29.

94 HERCIGONJA 1983: 106.

253

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ... SLOVO 59 (2009)

usustavljivanjem jer je, ističe, ovako sve plošno prikazano.95 Unatoč kratko-

ći, knjiga sadrži pregledan katalog glagoljskih knjiga i rukopisa koji prvi put

nije složen alfabetski ili po mjestu čuvanja, nego sadržajno i kronološki, a

dosljednom uporabom latiničnoga pisma široj je javnosti olakšao čitanje.

9. Vjekoslav Štefanić: Glagoljski rukopisi otoka Krka, Djela JAZU, knj.

51, I. dio (Zagreb, 1960.) i Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije, I

i II. (Zagreb, 1969. i 1970.). O sustavnosti i obilju raznolike građe koju je

znanstveno opisao suvišno je govoriti. Njegovo bibliografsko istraživanje

koje se sastoji od otkrivanja, identiﬁ ciranja i unutarnjeg klasiﬁ ciranja ogro-

mne građe Hercigonja naziva kompleksnim.96 U uvodu spomenutih radova

Štefanić je obrazložio svoj metodološko-istraživački pristup koji se sastoji

od šest koraka: 1. naslovni dio: arhivska signatura, naslov, datiranje, locira-

nje; 2. literatura; 3. formalni opis; 4. sadržaj u općim linijama, citirani počet-

ci, karakteristična mjesta, sastavni dijelovi; 5. zapisi; 6. zaglavak97. Njegova

deskriptivna bibliograﬁ ja uključuje nazive, formalne i paleografske karakte-

ristike, bibliograﬁ ju o rukopisu, sadržaje s incipitima, zanimljivim detaljima

i napomenama o jeziku, marginalne zapise i bilješke, podatke o lokalizaci-

ji, dataciji i autorstvu. Ipak, ističe da postoje rukopisi na koje se ne može

primijeniti svih šest elemenata. Katalozi su klasiﬁ cirani kronološki i funk-

cionalno, pa su misali i brevijari svrstani u skupinu liturgijskih tekstova,

u svojim podskupinama kronološki poredani (HERCIGONJA 1983: 137).

Štefanić svoju bibliograﬁ ju uspoređuje s Milčetićevom, navodeći njegove

prednosti i nedostatke, najviše mu zamjerajući slabu preglednost rukopisa,

izostanak stvarnoga registra i indeksa sastavnih dijelova. Osim razloga koji

nisu predmetom ovoga članka, spomenuto stajalište o Milčetićevoj slaboj

sadržajnoj obradi, zakidanju određenih dijelova i nedovoljnoga objašnjenja

postojećih iznimkâ možda je najviše potaknulo Štefanića da sa suradnicima

krene u izradu analitičke bibliograﬁ je. Rekao je da njegova bibliograﬁ ja »ni

u kojem slučaju ne može da učini nepotrebnim suvremeni opis akademijinih

glagoljskih rukopisa, nego da potrebu takvoga djela opravdavaju sljedeći

razlozi« (ŠTEFANIĆ 1969: 9) koje zatim navodi. Upozorava na prijašnje

bibliograﬁ je, te govori da se kod Berčića spominju lekcije kojih danas više

95 Isto: 106-107.

96 HERCIGONJA 1983: 129.

97 ŠTEFANIĆ 1960: 28.

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ...

254

SLOVO 59 (2009)

nema, što bi značilo da je ili kod Berčića došlo do pomutnje ili je netko

odlijepio dio brevijara. Kako je Berčićev popis biblijskih čitanja smatrao

dobrim, iznio ga je u svojoj bibliograﬁ ji, ali u promijenjenu obliku, kako bi

se što podrobnije usredotočio na dijelove knjiga koje u prijašnjim studijama

nisu bile dovoljno opisane. Naime, Berčić je popis složio prema redoslijedu

biblijskih glava, tako da se izmjenjuju razni rukopisi, a kako je išao redom,

nije smatrao potrebnim pisati stranice čitanja. Štefanić preokreće njegov

popis tako što izvlači sva čitanja iz nekoga rukopisa, otkriva na kojoj se

stranici od ukupno pet knjiga nalaze, te ponovno prema određenom naslovu

popisuje bibliograﬁ ju biblijskih čitanja. Bio je to velik posao, s obzirom na

to da se Berčićevo djelo sastoji od 5 knjiga. Štefanić je itekako bio svjestan

kako je Berčićev (iako dobar i svojedobno funkcionalan) način predstavlja-

nja sadržaja u kontekstu bibliografskih zapisa 20. stoljeća zastario te da ga

je zbog preglednosti bilo potrebno preoblikovati.

Izvorne zapise prenosi u latiničnoj transliteraciji te razrješava skraćenice

(N(e)d(ě)le cvětne, BrVb2, f. 92).98 Nastojao je ne ponavljati već rečeno te

bi ukratko istaknuo u čemu se slaže s nekim proučavateljem i zatim uputio

na literaturu o određenom djelu. U radu o krčkim spomenicima donio je ﬁ -

lološke, paleografske i bibliografske studije o BrVb1, BrVb2, BrVb3, BrVb4,

MVb1 i MVb2. Osim u opisu MVb1 i MVb2, u kojima je ispisao cijeli ras-

pored, zanimljivosti i komentare na ono što smatra bitnim, u sadržaju bi se

uglavnom više osvrnuo na Temporal i Komunal.

Veća sustavnost i sistematičnost uočava se u Glagoljskim rukopisima

Jugoslavenske akademije (opisani BrPm, BrDrag, BrBrib, BrKuk, BrDab)

u kojima prvo slijedi opširna bibliograﬁ ja o rukopisu, a zatim odvojena

paleografska i ﬁ lološka studija. Sva poglavlja ravnomjerno opisuje prema

redoslijedu njihova pojavljivanja u misalu/brevijaru, a paralelno s ispisom

sadržaja izmjenjuju se njegovi komentari i primjedbe. Naime, Štefanić,

ne samo da opisuje, nego upozorava na neke nedostatke u dijelovima po-

glavlja, pa primjerice ističe da BrPm nema Tome Akvinskoga ni Katarine

Sienske. Eksplicitno izdvaja općenito važne svece u liturgijskim slavljima

i najčešće spominjan sloj svetaca. »Spomenut će se sveci za koje posto-

je posebni razlozi da se o njima nešto kaže, posebno da se citiraju počeci

98 ŠTEFANIĆ 1960: 332.

255

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ... SLOVO 59 (2009)

njihovih lekcija.«99 Takav mu oblik omogućuje istodobno ukazivanje na ri-

jetka, neidentiﬁ cirana ili pogrešno tradirana svetačka imena, te ćemo lako

doznati kako u Kalendaru BrDrag ima manje istarskih svetaca ili kako u

BrBrib nije istaknut ni pavlinski ni franjevački sloj. U sadržajnoj obradi

Sanktorala spominje sve svece kroz godinu, a ne samo one s kojima počinje

i završava poglavlje ili pak one bitne za određeni kraj i vrijeme. Pokraj sve-

tačkih imena napisanih u standardnom obliku (u Kalendaru niže transliteri-

rane nazive) dodaje početnu stranicu čitanja, incipit, poneke komentare te

podatak o tome radi li se o pasiji, lekciji ili apokrifu. Ovaj potez predstavlja

velik iskorak, znamo li da su prijašnji bibliograﬁ isticali samo slavenski sloj

(Vajs, Milčetić), i to ponajviše Ćirila, Metoda, Većeslava i Elizabetu. U po-

sljednjem dijelu opisa, Zaglavku, ukratko analizira rukopis/knjigu, opisuje

njegovu povijest te se osvrće na svoje prethodnike i govori jesu li ga i kako

oni spominjali. Prema odabiru bibliografskih elemenata jasno se vidi koliko

je glagoljska bibliograﬁ ja napredovala, kao i to da se nakon nekoga vremena

obrada mogla podijeliti na više segmenata. Stoga se s analitičkom obradom

nije moglo krenuti dok barem polovica rukopisa i knjiga nije bila donekle

opisana. Kada je sadržajna analiza postala samostalan dio rada, autori su se

mogli u cjelini posvetiti svim čitanjima, i ukazati na neke pogrešne navode,

ponajviše u homilijama i sermonima koji su ponekad bili pripisivani krivim

autorima.

10. Ostali: Josip Tandarić, Josip Hamm i drugi. Osim navedenih bi-

bliograﬁ ja koje se tiču više rukopisa/knjiga u cjelini, vrlo su bitne one koje

se odnose na samo jedno poglavlje ili biblijsko čitanje koje se komparativno

proučavalo u više brevijara i misala. Vrijedno je spomenuti dvojicu istaknu-

tih poznavatelja hrvatskoga glagoljaštva koji su u svojim radovima ostalim

istraživačima davali naputke za kvalitetan opis. Najpoznatije od tih studi-

ja, poput Tandarićeva Hrvatskoglagoljskoga rituala (1980), Hrvatskoga

Padovanskoga brevijara (1977) i Hrvatskoglagoljskoga tiskanoga brevija-

ra iz 1491. (1984) te Hammove Judite u hrvatskim glagoljskim brevijarima

(1958), utrle su put daljnjemu proučavanju. Upravo je Tandarić upozorio

na dotadašnju neistraženost nebiblijskoga sloja liturgijskih knjiga (homilije,

legende, himni, sermoni), bitne ﬁ lološke građe koja nam, kako kaže, može

99 ŠTEFANIĆ 1969: 106.

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ...

256

SLOVO 59 (2009)

otkriti putove kojima su različiti tekstovi dolazili k nama.100 Upozorio je i

na koji način treba identiﬁ cirati biblijska čitanja u Temporalu i Sanktoralu,

utvrditi sastav homilija te posebice naglasio da se potrebno više osvrnuti na

Sanktoral, kojemu dotadašnji proučavatelji nisu pridavali veću pozornost.101

Do tada su bibliograﬁ , kaže Tandarić, spominjali samo početnu i posljed-

nju stranicu Sanktorala, eventualno izdvojili nekoliko slavenskih svetaca

i dodali koju napomenu, ali svi su Sanktoral prikazivali mnogo skromni-

je nego Temporal. Njegov se moderan pristup očituje najbolje u velikoj

studiji o hrvatskoglagoljskomu Ritualu. Naime, Rituale je popisao jedan

ispod drugoga podijelivši ih prema pripadnosti (liturgijske knjige te zbornici

i Kožičićeva izdanja) a zatim isti zapis preoblikovao u tablični prikaz. Popis

sastavlja od današnjih, a ne transliteriranih izvornih naziva, primjerice na

223r u MRoč govori da je riječ o Blagoslovu prstena, i što je još važnije

nikad ne zaboravlja navesti koji još autori spominju određeni Ritual (Vajs,

Pantelić, Milčetić, Birkfellner).

Josip Hamm je u Juditi u hrvatskim glagoljskim brevijarima objasnio

kako treba izdavati biblijske tekstove. Hrvatske glagoljske brevijare smatrao

je iznimno važnima zbog sačuvanih prijevoda starozavjetnih knjiga, različi-

tih homilija i drugih lekcija, te je stoga podupirao odluku Staroslavenskoga

instituta da pristupi njihovu izdavanju te na taj način nastavi radom

Staroslavenske akademije (HAMM 1958: 136). O njegovoj je poredbenosti

u izučavanju liturgijskih knjiga pisao Hercigonja.102 Hamm je smatrao kako

nije potrebno ponovno kritički izdavati već objavljene biblijske knjige, kada

toliko tekstova nije izdano, a radi budućega istraživanja donio je nekoliko

općih principa (HAMM 1958: 137-138). Prihvativši takav tekstološki pri-

stup, znanstvenici su poslije ponajviše u institutskim izdanjima, objavljiva-

li rekonstrukcije čitanja, cjelovite opise rukopisa te se ponekad isključivo

osvrtali na jedan segment teksta, što je pridonijelo iscrpnijoj bibliograﬁ ji

hrvatskoglagoljskih misala i brevijara.

11. Usporedbe. Za razvoj ne samo bibliograﬁ je, nego cjelokupnoga

proučavanja glagoljaškoga korpusa, važno je usporediti načine na koje su

pojedini autori pristupali glagoljskoj građi i pokušati dokučiti razloge nji-

100 TANDARIĆ 1977: 170.

101 TANDARIĆ 1984: 187.

102 HERCIGONJA 1983: 40-42.

257

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ... SLOVO 59 (2009)

hova odabira. Vidjet ćemo u kojem se smjeru razvijao bibliografski opis,

te ukazati na to kako se većina autora više usmjeravala na jedan segment.

Izvorni tekst bilježio se na više načina, glagoljicom (Kukuljević, Berčić), u

ćiriličnoj transliteraciji bez razrješenja kratica ili ponekad s objašnjenjima

na latinskom, hrvatskom ili češkom jeziku (Vajs, Milčetić) i u latiničnoj

transliteraciji s razrješenjima kratica (Štefanić). Iako se, kako je već rečeno,

u ovome radu ne bavimo polemikama naših istraživača, ipak ću se ukratko

osvrnuti na onu koja se vodila između triju znanstvenika koji su bibliograﬁ je

objavili u razmaku od samo nekoliko godina (Vajs, Milčetić i Strohal), a u

nju su se upletali Jagić, Fancev i drugi. Milčetićeve propuste, uzrokovane ne-

stašicom novaca i vremena, Jagić smatra opravdanima opominjući Strohala,

koji je Milčetiću zamjerio nepreglednost i nasumično izdvajanje naslova,

zbog prestrogih kritika. Vajs je pak isticao Milčetićev nepotpun opis sadr-

žaja i zakidanje najvažnijih spomenika te Strohalovu ulogu u popularizaci-

ji znanosti, unatoč njegovoj nepouzdanosti. Iako danas drugačije gledamo

na ulogu koju su sva spomenuta djela odigrala u razvijanju znanstvenoga

proučavanja glagoljske ostavštine, i ne možemo o njima suditi na temelju

tadašnjih kritika, oni su nam zanimljivi jer ukazuju da se glagoljica počela

proučavati u mnogo većoj mjeri i da se o njoj mnogo raspravljalo. Svi su au-

tori uvođenjem određenih novosti učinili mnogo za modernizaciju hrvatsko-

glagoljske bibliograﬁ je bilo u ﬁ lološkom, paleografskom, povijesnom bilo u

bibliografskom pristupu: proširivanje predmeta proučavanja sa službenoga

na neslužbeni tekst, opisivanje sadržaja i svih pripadajućih dijelova knjiga

ili rukopisa, nov način prikazivanja građe (kronološki, predmetni). Starije

bibliograﬁ je, poput Kukuljevićeve, ograničavale su se na popise knjiga, te

često preuzimale zadaće kataloga (bilježenje mjesta čuvanja i signature), no

i danas je zbog posebnosti građe, koja je rijetka i stara, nezamislivo napisati

bilo kakav bibliografski opis bez signature.103

Ono što je uvijek bio problem, i u čemu su se autori unutar istoga prikaza

dvoumili bili su stvarni naslovi. Nije teško uočiti već toliko puta nabrojene

izraze koji se pojavljuju samostalno ili u kombinacijama, pa ćemo jedan

naslov pronaći u različitu obliku na susjednim stranicama, a da ne govorimo

da je isti autor u jednom djelu kombinirao više načina prikazivanja stvarnih

naslova. Stariji autori često su bili uzor mlađima kako na sličan način pri-

103 LOGAR 1973: 54.

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ...

258

SLOVO 59 (2009)

stupiti neistraženomu dijelu glagoljsko-liturgijskoga korpusa. Tandarić sam

kaže da o Ritualu želi pisati na način na koji je Vajs pisao o misalima i brevi-

jarima, istodobno ukazujući na prethodnike koji su se bavili tom tematikom.

O razlikama prikaza istih čitanja kod Vajsa, Milčetića i Strohala upozorio je

Štefanić u recenziji Vajsova Najstarijega hrvatskoglagoljskoga misala.104

Kroz pojedina poglavlja misala i brevijara u ovom se radu uspoređu-

ju opisi Milčetića, Vajsa i Štefanića. Kada se govori o njihovim sličnosti-

ma i razlikama, ne smije se zaboraviti da je između Vajsovih dvaju djela

ipak prošlo više od 30 godina, pa se unatoč sličnim metodama uočavaju

novine, što se ponajviše odnosi na veće isticanje zapisa u drugome djelu.

U brevijarima kronologiju pratimo od Vajsa, preko Milčetića do Štefanića,

a u misalima od Milčetića, preko Vajsa do Štefanića. Tek su Vajs i Milčetić

pristupili dubljemu sadržajnomu opisu, istaknuvši poglavlja rukopisa/knji-

ga. Obojica su glagoljske tekstove prenosili u ćiriličnoj transliteraciji, za

razliku od Štefanića koji prelazi na latiničnu transliteraciju. Milčetić je bio

štur u opisu Temporala, za razliku od Vajsa kod kojega prevladava upravo

opis Temporala, te bi samo naveo njegov opseg i poneko čitanje, osim kod

opisa BrDab o kojem je napisao veću studiju budući da ga, kako sam kaže,

Vajs nije opisao. Ipak sva trojica navode opseg, stranice i incipit Temporala.

U Sanktoralu su Vajs i Miletić bili mnogo škrtiji, navodeći samo incipit i

stranice, no to su ispravili Štefanić i poslije Bakmaz koji analitično istra-

žuje i popisuje cijeli Sanktoral u našim brevijarima. Također u Kalendaru

i Psaltiru uglavnom navode samo opseg, i eventualno koju zanimljivost,

a Milčetić nerijetko u jednoj rečenici spaja podatke o Psaltiru i himnima s

Kalendarom. Drugačiji je pristup u Komunalu kod kojeg Vajs i Štefanić go-

tovo dosljedno provode stupčani opis obreda, a Milčetić miješa rečenični i

stupčani prikaz. Ono što u radu o brevijaru nedostaje kod Vajsa, a što će dje-

lomice nadoknaditi kod misala jesu popisivanja zapisa. U pristupu zapisima

nije beznačajna ni razlika između Milčetića i Štefanića. Naime, Milčetićeva

je novina, koju su mu isprva zamjerali, ispisivanje mnogih zapisa i bilježaka

u kojima su poslije pronađene brojne povijesne i ﬁ lološke zanimljivosti.

Štefanić ide u dublju analizu tako što razlikuje zapise i kasnije službene do-

datke određenih čitanja te analizira svaki zapis i uspoređuje ga sa zapisima

iz drugih brevijara. Većina se njihovih zapisa podudara. Transliteracija im

104 ŠTEFANIĆ 1952.

259

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ... SLOVO 59 (2009)

se ne razlikuje samo u pismu (Milčetić ćirilična, Štefanić latinična), već i

u tome da se Milčetić odlučuje za prozni oblik, a Štefanić vjerno prikazuje

izvorne retke. Milčetić razne račune, blagoslove i zapise samo spominje,

ali ih ne opisuje, dok Štefaniću svaki podatak služi kao uputnica za tran-

sliteriranje i kraću analitičku obradu spomenutoga teksta. Tako Milčetić u

BrPm piše: »Na l. 362b dolaze nekakvi računi (sir, bob); onda blagoslov ili

zaklińańe pa (kurzivom): то писа з рачица«,105 a Štefanić razdvaja analize

tih zapisa i ispisuje svaki tekst zasebno. Ponekad obojica upućuju na po-

sebnosti određenih djela govoreći da, primjerice, BrDrag obiluje biblijskim

perikopama. Kod misala imamo nešto drugačiju situaciju, jer je ovdje i Vajs

dodao mnogo više zapisa. Kako je već rečeno, Milčetić je više volio zapise

i često je donosio izvorni oblik imena mjeseca iz Kalendara, ali je poput

Vajsa isticao samo slavenski sloj svetaca, dok Štefanić opisuje i ukazuje na

sve blagdane. U Sanktoralu, slično kao i u Komunalu, Milčetić i Vajs ističu

samo početak prve i zadnje službe, a Štefanić nabraja sve svece. Vrlo dobru

usporedbu Vajsa i Milčetića napisao je Štefanić kada je rekao da su Vajsove

prednosti isticanje bitnosti, preciznost i preglednost, što kod Milčetića u do-

broj mjeri izostaje.106

12. Analitička bibliograﬁ ja. Štefanić, svjestan kako nije stigao sve

obraditi i da je bitno nastaviti sa što potpunijim bibliografskim istraživa-

njem kao ishodištem u proučavanju rukopisa, na kraju uvoda u bibliograﬁ ju

ističe da ostatak prepušta mlađim istraživačima, koji će zatim osim rada na

analitičkoj bibliograﬁ ji svoja dostignuća objavljivati i u samostalnim studi-

jama, ponajviše u Radovima Staroslavenskoga instituta i Slovu.

»Nadam se da će ovo djelo usporedo s mojima Glagoljskim rukopisima

otoka Krka (1960) dati solidnu bazu za svestrano proučavanje hrvatske gla-

goljske pismenosti i književnosti. Žalim što nisam uspio da izradim i opise

ostalih glagoljskih rukopisa u Hrvatskoj i Sloveniji, kako sam to namjera-

vao. Stoga to ostavljam u zadatak mladima« (ŠTEFANIĆ 1969: 24).

Želja mu je bila da se na sustavan način, deskripitvno, ali i analitički pre-

gledno popišu sva čitanja u što većem broju rukopisa. Svjestan da bi pono-

vno kompletno opisivanje dovelo do zamora odlučio je razdvojiti bibliogra-

ﬁ ju od opisivanja rukopisa, te je od tada bibliograﬁ ja pisana zasebno, a istra-

105 MILČETIĆ 1911: 43.

106 ŠTEFANIĆ 1952: 48.

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ...

260

SLOVO 59 (2009)

živači su se bavili pojedinim rukopisima u cjelini. Kada su prije četrdeset i

više godina znanstvenici Staroslavenskoga instituta: najviše Ivan Bakmaz,

a zatim Marija Agnezija Pantelić, Ivanka Petrović, Marica Čunčić, Josip

Bratulić i drugi, počeli izrađivati analitičku bibliograﬁ ju hrvatskoglagoljskih

misala i brevijara, bio je to prijelaz iz tekstualno-deskriptivnoga bilježenja

podataka u strogo kataložno-analitično bilježenje. Pomak od deskriptivne

na analitičku bibliograﬁ ju, zbog njezine isključive usmjerenosti na sadržaj

bio je moguć tek kada su se razdvojili kritički, tekstualni i sadržajni aspekti.

Područje istraživanja koje je nekad morao proći samo jedan autor poput

Vajsa, Milčetića i Štefanića, sada radi više istraživača na nekoliko projekata,

pa u analitičkoj bibliograﬁ ji izostaju podaci o godini i mjestu nastanka, sve

vrste paleografskih, ﬁ loloških i drugih opisa, dodanih zapisa i bilježaka o

literaturi. Otada je svako čitanje (ponekad i nekoliko čitanja, ako je riječ o

istoj biblijskoj glavi) zapisivano na kataložnom listiću (8.6cm x 12.4cm).

Do danas se skupilo 16 kataložnih kutija, a kako svaka u prosjeku ima od

1800 do 2000 listića, radi se o 30-ak tisuća listića. Jedan prosječan katalož-

ni listić u analitičkoj bibliograﬁ ji sadržava skraćenicu rukopisa, stranicu ili

list, skraćenicu biblijskoga čitanja na latinskom i mjesto u Bibliji, naslov

teksta koji može biti transliteriran s izvornika ili u latinskom obliku, vrstu

teksta, incipit ako je riječ o sermonu ili homiliji, te datum. Takav sustavan

bibliografski pristup imao je za svrhu utvrditi maksimalan opseg biblijskih i

ostalih tekstova107 (himni, sermoni i homilije s incipitima), a poslije i odre-

diti cjelokupan sadržaj Sanktorala i Komunala.108 Na temelju dugogodišnje

analitičke obrade Ivan je Bakmaz u radu Biblijska čitanja u hrvatskogla-

goljskim brevijarima (2004) objavio komparativan opis hrvatskoglagoljskih

brevijara s obzirom na pojavljivanje i duljinu odabranih biblijskih poglavlja

kao i tabelaran prikaz opsega odabranih biblijskih glava u svakom poje-

dinom brevijaru, a isti autor sprema i sličnu obradu hrvatskoglagoljskoga

misala.

Prijelaz iz jednoga medija u drugi značio je određene novosti. Kako po-

jedina čitanja (jedan kataložni listić najčešće predstavlja jedno čitanje) za-

107 BAKMAZ 2004: 139.

108 Ivan Bakmaz na projektu Hrvatska i europska književnost srednjega vijeka radi na proši-

renju analitične obrade Komunala i Sanktorala u hrvatskoglagoljskim misalima i brevija-

rima.

261

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ... SLOVO 59 (2009)

pisivana na kataložnim listićima nisu bila ničim povezana, moglo se uvijek

dodavati nešto novo ili ispravljati već napisano. Iskorak u sastavljanju bio

je taj što istraživač nije morao odmah zastati nad problematičnim čitanjem,

već ga je mogao nakon konzultacija u stručnoj literaturi poslije odgonetnuti,

a drugi su se suradnici u tijeku postupka izrade mogli služiti pronađenim

podacima. Na primjeru jednoga čitanja iz BrDab može se vidjeti koliko se

bibliografski opis iz Štefanićevih Glagoljskih rukopisa JAZU razlikuje od

Bakmazova kataložnoga zapisa.

U BrDab na 288a Štefanić piše: »Na Rođenje Marijino i u oktavi su veći

odlomci Salamunove pjesme«.109 Štefanić rjeđe u opisu Temporala navo-

di biblijska čitanja, već ih u sklopu literature na drugačiji način prenosi iz

Berčićevih Ulomaka svetoga pisma. No, kad upozorava na neku biblijsku

knjigu, to najčešće znači da je u određenom brevijaru/misalu zastupljena

u znatnoj količini. Također, kao i u ostalim navodima, upućuje samo na

početak čitanja. Obradu istoga čitanja Bakmaz proširuje na čak četiri kata-

ložna listića, točno navodeći o kojem se listu radi. Na prvoj piše da se na

287d-288a nalazi V navečerie roistva B(ogo)r(odi)ce Marie, a zatim slijede

tri kataložna listića s čitanjima Pjesme nad pjesmama: na 288a je 1,1-5, na

288b 1,6-8, a na 288b-288c 1,9-17. Ovaj primjer Štefanićeve deskriptivnosti

i Bakmazove analitičnosti pokazuje da je najbolje svako djelo proučiti u ne-

koliko bibliograﬁ ja jer će nam u deskriptivnoj nedostajati određeni podaci,

dok ćemo neke odnose, paralele i posebnosti prije pronaći ili u deskriptivnim

bibliograﬁ jama ili u nekoj posebnoj studiji. Svi navedeni primjeri potvrđuju

Štefanićevu napomenu da ne postoji nikakav propis niti praksom utvrđena

tehnika opisivanja rukopisa, te da je najbolje rješenje odabrati optimalnu

vlastitu metodu koja prati opća načela bibliotekarstva i arhivistike.

Sa skorašnjim završetkom analitičke bibliograﬁ je pojavila se ideja da se

stečena iskustva, tj. već postojeći kataložni zapisi analitičke bibliograﬁ je,

prenesu u novu tehnologiju.

13. Digitalizacija. Nakon svega navedenoga ne iznenađuje odluka da

u sklopu digitalizacije institutske građe jedna od prvih bude upravo anali-

tička bibliograﬁ ja čitanja hrvatskoglagoljskih misala i brevijara, ponajprije

radi unaprjeđenja pretraživanja, dostupnosti i mnogostrukoga uspoređiva-

nja. Voditeljica projekta Glagoljska paleograﬁ ja i urednica elektroničkoga

109 ŠTEFANIĆ 1969: 151.

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ...

262

SLOVO 59 (2009)

izdanja analitičke bibliograﬁ je ravnateljica Marica Čunčić imajući na umu

važnost interdisciplinarnoga pristupa sastavila je grupu od nekoliko ljudi,

koji su radili na prijenosu građe u digitalni oblik i njezinu uređivanju. To

su osim M. Čunčić bili autori ovoga članka: Antonio Magdić zadužen za

računalni program, održavanje i čuvanje baze i Andrea Radošević, surad-

nica na projektu Hrvatska i europska književnost srednjeg vijeka čija je

voditeljica Ivanka Petrović, a u sklopu kojega je stvoren velik dio građe

analitičke bibliograﬁ je. Najduže je na tome radio Ivan Bakmaz, koji i danas

obradom glagoljskih brevijara proširuje analitičku bibliograﬁ ju. U zajed-

ničkom osmišljavanju postupka digitalizacije držali smo se osnovnih na-

čela Nacionalnoga programa digitalizacije arhivske, knjižnične i muzejske

građe te Zakona o autorskim i srodnim pravima. Kao ustanovi s vlastitom

kartotečnom bibliograﬁ jom dopuštena nam je digitalizacija radi zaštite,110 uz

uvjet da iza analitičkoga bibliografskoga opisa svakoga rukopisa stoji ime

autora. Kako svaki digitalni projekt mora početi deﬁ nicijom skupa funkcija

i skupa korisnika (KILBRIDE 2004: 1), na početku smo morali znati što

digitalizacijom želimo postići i koji će se sve korisnici njome služiti.

I prije digitalizacije upravo se izborom analitičke, a ne deskriptivne, bi-

bliograﬁ je unaprijedio rad i uvelike dobilo na brzini. Mogućnost naknad-

noga dodavanja podataka bez negativnoga utjecaja na već skupljenu građu

bitna je prednost digitalnoga i kataložnoga zapisa. Jedan dio ostalih poda-

taka koji su se uz sadržajne opise nalazili u prijašnjim bibliograﬁ jama (im-

presum, popisi mjesta čuvanja samih rukopisa i njihovih fotokopija), nalazi

se u Izvorima Staroslavenskoga instituta,111 drugom institutskom projektu

u kojem su digitalizirane preslike i popisi svih inačica glagoljskih knjiga i

rukopisa. Kao što su prijašnji autori nastojali, ako ne proširiti, a onda barem

građu predstaviti na pregledan način, tako je i digitalizacija morala biti osmi-

šljena kao proizvod koji će ponuditi nešto novo, jer bi digitalni oblik koji ne

bi pružao ništa više od kataložnoga, bio čak lošiji zbog izostanka konteksta.

Kako su bibliografski podaci na kataložnim listićima dobro čitljivi i pre-

110 Nacionalni program digitalizacije arhivske, knjižnične i muzejske građe 2006: 23.

111 Urednica je elektroničkoga izdanja Izvora Staroslavenskog instituta Marica Čunčić, ra-

čunalni program napravio je Antonio Magdić, a podatke je usklađivala i unosila Ljiljana

Mokrović. Više o računalnom programu Izvori vidi u članku: Ljiljana Mokrović, Antonio

Magdić, Izvori – dio građe Staroslavenskoga instituta na intranetu, Slovo 59: 283-312,

2009.

263

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ... SLOVO 59 (2009)

gledni, jer su podijeljeni prema poglavljima, pa se određeni rukopis javlja

na više mjesta ovisno o tome radi li se o Temporalu, Komunalu, Sanktoralu

ili Psaltiru, postavilo se pitanje koja je svrha digitalizacije i donosi li ona

bitne prednosti budući da se prenosi već zapisana građa. Novost se mogla

ostvariti jedino preosmišljavanjem sadržaja koji bi poticao na asocijativnost

i komparativnost, postavljanjem podataka u novi kontekst, zadavanjem ra-

zličitih parametara radi dobivanja tabličnoga prikaza, a što je prije svega

pretpostavljalo veće znanje i iskustvo. Ponajviše se išlo za tim da se omo-

gući bolja preglednost i brzina dobivanja podataka, znajući da korisnicima

redak ili čitanje ponekad treba samo za ilustraciju, a ne uvijek za dublje

proučavanje. Pitanje je bilo kako napraviti dobar digitalan sadržaj, osigurati

dugoročnu zaštitu baze, te procijeniti hoće li se njome uistinu unaprijediti

dostupnost. Unatoč predradnjama nije se moglo sve predvidjeti, te je baza

zahtijevala kontinuirano unapređivanje i razvijanje pa je sustav istodobno

nastajao prema unaprijed zadanim načelima i konstruktivnim primjedbama

na nedostatke koji su se javljali nakon unosa većeg broja jedinica.

Izrada bibliografske baze ne bi bila opravdana kada ne bi donosila ništa

novo u odnosu na postojeće bibliografske popise pa smo stoga u osmišljava-

nju omogućili što širu ponudu, pazeći pri tom da izbjegnemo ponavljanja, tj.

podatci koji se spominju u bazi izvori.stin.hr, ne nalaze se u bibliografskoj

bazi bib.stin.hr i obratno.

Prednosti digitalizirane bibliografske baze podataka:

1. Popunjavanje neodgonetnutih čitanja pretraživanjem i tabličnim prika-

zom. Ako u nekom nizu nedostaje potpuno određenje čitanja (stupac,

redak, autor homilije ili sermona), pomoću incipita iz napomene, tj. re-

zultata pretraživanja po ključnim riječima iz incipita, uspoređujemo ista

čitanja u drugim brevijarima i misalima te dodajemo podatke koji nedo-

staju.

2. Brzina dobivanja podataka.

3. Statistika – podaci nam služe kao statistika ukupnoga broja čitanja i po-

javljivanja u svim ili u samo jednom misalu/brevijaru.

4. Rekonstrukcija staroslavenske Biblije – izrada posebnoga logaritma koji

unutar zadanih brevijara/misala zbraja čitanja određene biblijske knjige

po pripadajućem broju poglavlja.

5. Izrada tablice – označavanjem zadanih parametara u bilo kojim kombi-

nacijama, na jednostavan se način ispisuje tablica u kojoj na vertikalnoj

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ...

264

SLOVO 59 (2009)

osi dolaze naslovi, u horizontalnoj skraćenice rukopisa u kojima se nala-

ze, a na križanju broj lista. Stoga istraživači više neće trebati sastavljati

vlastite tablice, nego samo zadati postavke. Sličnu tablicu još je prije više

od dvadeset godina objavio Tandarić u Hrvatskoglagoljskomu ritualu,

pokazavši nov način prikazivanja građe.

6. Lakše detektiranje iznimaka i rijetkih tekstova u tabličnom prikazu. Ako

brevijar/misal sadrži određeni tekst, ispisat će nam se broj lista, a u pro-

tivnom će polje ostati prazno. Na taj nas način veći broj praznih polja

u okolini upućuje na rijetke tekstove u hrvatskoglagoljskim misalima/

brevijarima.

7. Pretraživanje – zadavanjem ključnih riječi i označivanjem parametara u

raznim kombinacijama dobivamo podatke u dvama preglednim oblici-

ma: 1. stupčanom, koji je sličan kataložnim listićima analitičke biblio-

graﬁ je i sadrži sve podatke o određenom čitanju i 2. tabličnom.

8. Uspoređivanje i asocijativnost – mogućnost smještanja podataka u kon-

tekst različit od onoga koji poznajemo (uspoređivanje različitih oblika

naslova, uspoređivanje čitanja prema rednom broju stranica i dr.) kao

jedna od ključnih prednosti strojnočitljivih, tj. digitaliziranih bibliograf-

skih baza podataka (HELLINGA112).

Nedostatci:

1. Gubitak konteksta – moramo ga preosmisliti.

2. Izostanak ﬁ zičke kontrole – unaprijed zahtijeva puno intelektualnu kon-

trolu jer se kasniji propusti i pogreške teže uočavaju.

Dosad je u bibliografsku bazu podataka bib.stin.hr upisana analitička bi-

bliograﬁ ja 41 rukopisa (BrBar, BrBrib, BrDab, BrHum, BrKuk, BrMavr,

BrMetr, BrMos, BrLab1, BrLab2, BrN2, BrVat5, BrVat6, BrVat10, BrVat19,

BrVb2, BrVO, Code slave 11, Kop. 22, MBer, MBrib, MHrv, MKoph, MKož,

MLab1, MLab2, MMod, MN, MNew, MNov, MOxf1, MOxf2, MPt, MR180,

MRoč, Ms. Canon. Lit. 172, MSenj, MVat4, MVat8, MVb1, MVb2), a do

kraja projekta upisat će se preostali brevijari iz kataloga: BrBroz, BrDrag,

BrN1, BrOxf, BrPm, BrRom, BrVb1, BrVb3.

13.1. Program. Speciﬁ čnost građe zahtijevala je izradu posebnoga raču-

112 Lotte Hellinga, A meditation on the variety in scale and context in the modern study of the

early printed heritage. The papers of the Bibliographical Society of America 92, 4 (1998),

401, 413; citirano prema KATIĆ (2007).

265

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ... SLOVO 59 (2009)

nalnoga programa koji je napravio Antonio Magdić. U bibliografsku bazu

podataka (koja je izvoran rad), upisivali su se podatci analitičke bibliograﬁ je

koji su desetljećima nastajali u Staroslavenskomu institutu. Između dvaju

načina digitaliziranja, skeniranja kataložnih listića i njihova indeksiranja te

izrade računalnoga programa s bazom podataka u kojem se svaki kataložni

listić ručno upisuje i zatim višestruko pretražuje odlučili smo se za dru-

go rješenje čime se opravdava svrhovitost projekta.113 Jedino su najpovolj-

niji program, sustav zaštite i čuvanja podataka te računalna tehnologija s

mogućnošću lakoga nadograđivanja mogli osigurati kvalitetan zapis. Zato

je stvoren pregledan i ﬂ eksibilan program s jednostavnom navigacijom,

dobrim dizajnom i brzim učitavanjem stranica. Na Linux-u OS podignuti

su poslužitelj Apache i baza podataka MySQL, koja se redovito održava

jer povremeno lošiji uvjeti čuvanja znače gubitak sadržaja, za razliku od

tradicionalnih oblika građe gdje su dopušteni kratkoročno slabiji uvjeti.114

Izborom poslužitelja s mnogo diskovnoga prostora dobivena je cjelodnevna

dostupnost. Podatci se svakodnevno ažuriraju i spremaju u SQL obliku. U

slučaju gubitka informacije ili nepredviđene situacije, što je u digitalnom

okružju najveći problem, slijedi povratak na posljednju verziju koja nije

starija od 24 sata. Baza podataka pohranjuje se na dva tvrda diska, povreme-

no na DVD-u ili udaljenom računalu. Pristupa joj se http protokolom115 i to

samo unutar Staroslavenskoga instituta. Podatci se radi razmjene ili pohrane

mogu prenijeti u XML jezik.116 Kako baza nije zaštićena lozinkom, poslu-

žitelj provjerava korisničke IP adrese117 te korisnike koji nisu na dopušte-

noj listi preusmjerava na službenu stranicu Instituta. Program bibliografske

113 Nacionalni program: 40.

114 Isto: 17.

115 HTTP (HyperText Transfer Protocol) je glavna i najčešća metoda prijenosa informacija na

internetskoj mreži, koja omogućje objavljivanje i prezentaciju HTML dokumenata.

116 XML jezik (Extensible Markup Language) vrlo je raširen i koristi se za različite svrhe:

odvajanje podataka od prezentacije, razmjena ili pohrana podataka, povećanje dostupnosti

podataka i izrada novih specijaliziranih jezika za označavanje. XML je standardizirani

jezik o kojem se brine World Wide Web Consortium.

117 IP broj ili IP adresa je jedinstvena brojčana oznaka računala na internetu. Svako računalo

koje je povezano na Internet mora imati jednoznačno dodijeljenu IP adresu koja je nužna

da bi se paketi upućeni s izvorišnog računala mogli preusmjeriti do odredišta. Taj postupak

preusmjeravanja vrše posebna računala, tzv. usmjerivači. IPv4 trenutačni je standard za IP

adresiranje na Internetu.

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ...

266

SLOVO 59 (2009)

baze podataka napisan je u XHTML-u,118 a rabljeni su i skriptorski jezici

PHP119 i JavaScript120 koji omogućuju stvaranje dinamičkoga XHTML sa-

držaja. U izvođenju operacija, koje olakšavaju unos podataka, upotrebljava

se AJAX.121 Kako su upisivanje i ažuriranje digitalnih zapisa najzahtjevniji

dio CMS sustava, radi smanjenja pogrešaka pri upisu podataka, dodane su

JavaScript i AJAX kontrole. Program je podijeljen na tri dijela:

1) kratak opis i upoznavanje korisnika s digitaliziranom bibliografskom

bazom podataka bib.stin.hr u kojoj su navedeni autori bibliograﬁ je poje-

dinih misala i brevijara, autori digitalizirane baze, upute i podaci o kon-

taktu

2) obrazac za pretraživanje prema ključnim riječima

3) CMS122 sustav za upravljanje sadržajem, pomoću kojega administratori

upisuju i ažuriraju podatke, podijeljen je na 5 dijelova: rukopisi, naslovi,

grupe, tipovi i kartice.

13.2. Konvertiranje zapisa. Prijenos iz kataložnoga u digitalni sadržaj

vrlo je zahtjevan, jer se postojeći odnosi podataka kataložnoga zapisa mogu

zadržati samo promjenom strukture. U izradi baze i strukturiranju podataka

stoga se koristila MySQL123 relacijska baza podataka.124 Konvertiranje se

provodilo razbijanjem strukture jednoga kataložnoga listića na segmente.

Primjerice, na dosadašnjim kataložnim listićima ponekad je bilo više biblij-

skih čitanja koje smo morali podijeliti na nekoliko zapisa, a to je rezultiralo

većim brojem digitalnih zapisa. Katkad su se zbog ekonomičnosti dva razli-

čita čitanja iste biblijske knjige (primjerice, u opisu BrMos na istom listiću

piše da se od 241b do 241d nalaze Ez 2,1-10 i 3,1-7125; a u MMod na 201d

nalazi se Eccli 44,16-17;20; 22; 25-27)126 pisala na jednom kataložnom listi-

ću. Takav jedan kataložni zapis s nekoliko bibliografskih podataka trebalo

118 XHTML - extensible Hyper Text Markup Language; http://www.w3.org/TR/xhtml1/.

119 PHP (Hypertext Preprocessor) je objektno-orijentiran programski jezik namijenjen ponaj-

prije programiranju dinamičnih internetskih stranica: http://www.php.net/.

120 JavaScript je skriptni programski jezik, koji se izvršava u pregledniku (klijentskoj strani).

121 AJAX – Asynchronous JavaScript and XML.

122 CMS – Content Management System.

123 http://www.mysql.com.

124 Relacijska baza podataka skup je relacija deﬁ niranih relacijskom shemom baze podataka.

Besplatna je, vrlo stabilna, ima dobro dokumentirane module i ekstenzije te podršku mno-

gih programskih jezika: PHP, Java, Perl, Python.

125 Analitičku obradu BrMos napravila je Ivanka Petrović.

126 Analitičku obradu MMod napravio je Ivan Bakmaz.

267

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ... SLOVO 59 (2009)

je stoga podijeliti na isto toliko digitalnih zapisa (u slučaju već spomenutoga

primjera iz BrMos na dva digitalna zapisa). U kataložnom obliku to je bilo

prihvatljivije rješenje jer je na relativno malom prostoru korisnik mogao

dobiti uvid o opsegu nekoga biblijskoga poglavlja, što bi se izgubilo pretje-

ranim razdvajanjem. Kako u digitalnom obliku svako pojedino čitanje čini

jedan zapis, takvom se razdvajanju, a k tome i traganju za točno određenim

čitanjem, doskočilo osmišljavanjem posebnoga logaritma koji unutar za-

danih misala/brevijara zbraja opseg biblijskoga poglavlja. Takav logaritam

služi za rekonstrukciju hrvatske crkvenoslavenske Biblije, jer uvelike skra-

ćuje vrijeme izrade posebnih tabličnih prikaza za svako biblijsko poglavlje i

brevijar/misal, a istodobno omogućuje njihovo uspoređivanje. Zamjena me-

haničkoga pristupa logičkim najviše se očitovala u oblikovanju poglavlja.

U mnoštvu informacija, a zasad je upisano 19000 zapisa, svakomu je kata-

ložnomu zapisu kao hijerarhijska osobina pridružena i istaknuta pripadnost

poglavlju.

Jedan od problema razdvajanja javio se kod naslova svetačkih slavlja.

Naime, svetačka se slavlja u hrvatskoglagoljskim brevijarima ne podudaraju

u potpunosti, jer se na pojedini dan u jednom brevijaru slave istodobno tri

sveca (a, b, c), u drugom se slave odvojeno prva dva (a, b) i treći (c), a u

trećem brevijaru od spomenuta tri sveca nedostaje jedan, npr. (b). Postavilo

se pitanje treba li dulji naslov a, b, c razbijati na a, b te c; a, c te b; b, c te a,

ili pak dodati poseban naslov za svako pojedino svetačko slavlje. Radi lak-

šeg snalaženja u pretraživanju i dobivanja potpune informacije u što kraćem

roku, kao norma je odabran najdulji oblik, a u napomeni su dodani hagio-

grafski podatci pojedinoga brevijara.

Pretraživanje u kataložnim listićima bilo je potpomognuto kontekstom

susjednih zapisa. U digitalnoj se bazi zbog drugačijega predstavljanja građe

i naše percepcije gubi kontekst koji postoji u kataložnoj bibliograﬁ ji, a gu-

bitkom konteksta otežava se pristup, pronalaženje podataka, a time i svrho-

vitost same baze. Različiti oblici istoga naslova u više rukopisa u prijašnjem

okružju nisu predstavljali teškoće u pretraživanju. No, ako je digitalna baza

odabrana isključivo radi poboljšanja pretraživanja i dostupnosti, nedopušte-

no je više puta ponavljati nekoliko inačica naslova jer u digitalnom okružju

to znači više naslova različita značenja. Stoga su opisni podatci ponajviše

dodavani u naslovima i napomenama. Vrlo bi teško bilo razmišljati nije li

možda, primjerice, neki himan zapisan na latinskom ili (i) na hrvatskom, pa

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ...

268

SLOVO 59 (2009)

zatim još tragati za njim u izborniku, ili odgonetavati kako su pojedini naslo-

vi (npr. naslovi svetačkih slavlja) mogli biti zapisani. Stoga smo, kako ne bi

došlo do zbrke, normirali naslove koji su zapisivani tijekom više desetljeća,

jer je nerijetko isti naslov u više brevijara/misala bio zapisivan na tri načina

(hrvatskom, latinskom te latinskom i hrvatskom paralelno). Radi očuvanja

speciﬁ čnosti svakoga rukopisa, ali i iskorištavanja prednosti suvremene teh-

nologije, odlučili smo se za paralelne izvorne naslove (koji se u najvažnijim

priručnicima najčešće navode),127 latinske i hrvatske (najčešće oba), te smo

u napomeni dodali naslov s izvornika zapisan na kataložnom listiću. Takav

je postupak zasigurno opravdan promjenom iskustva korisnika, znamo li da

dio istraživača nema uvid u glagoljske tekstove. Tako primjerice, pjesme

iz Code slave 11 vjerojatno poznaju iz Štefanićeve Hrvatske književnosti

srednjega vijeka pa je bilo dobro i iz te knjige dodati naslov. Zato postoje

dva naslova:

Bratě brata sprovoděmo za n se b(og)u pom(o)lěmo, Code slave 11,

196v-197r.

Bratja, brata sprovodimo (za nj se bogu pomolimo), Hrvatska književ-

nost srednjega vijeka, str. 421.128

Digitalizacija je omogućila mnogostruko pretraživanje jer je svaka oso-

bina (većini čitanja kao osobina dodan je tip, odnosno vrsta teksta) mo-

gla postati osnovnim polazištem. Tako se pronalazak informacija više ne

nudi samo iz perspektive naslova čitanja ili cijeloga poglavlja, nego i vrste

tekstova (rituali, homilije, himni, evanđelja) i dr.

13.3. Logički skupovi. Logička organizacija digitalnoga zapisa razlikuje

se od organizacije kataložnoga. Zato smo u prijenosu građe iz jednoga u

drugi medij bitnu pozornost pridali upravo njihovoj razlici, jer se u digital-

nom okruženju struktura izvornika može očuvati samo drugačijim povezi-

vanjem. Dobar digitalni zapis mora sadržavati više informacija nego što ih

sam posjeduje, odnosno osim sadržaja treba imati podatke koji osiguravaju

kontekst, a koji se oblikuje pomoću opisnih informacija o objektu, tako-

zvanih metapodataka (logički skup, atributi) kao što su tip, podtip, odnosi s

drugim objektima.129 O konvertiranju zapisa i dodavanju obilježja (atributa)

E. Svenonius, koju u svojem radu spominje Tinka Katić, piše da je svaki

127 Više o stvarnom naslovu vidjeti kod Logar (1973) i Katić (2007).

128 ŠTEFANIĆ 1969a: 421.

129 ŠOJAT-BIKIĆ 2006: 22.

269

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ... SLOVO 59 (2009)

bibliografski entitet obilježen skupom atributa, a zamršeno je to što svaki

atribut može postati entitet (npr. ritualni tekst, epistola).130 Što bi dakle u

našem kontekstu bilo svojstvo, tip ili nadskup? Svojstvo je nešto što pobliže

određuje naslov (npr. datumi u Sanktoralu ili transliteriran izvorni naslov),

nadskupovi su poglavlja, odnosno dijelovi brevijara/misala, a tip je nešto što

odgovara vrsti tekstova (epistola, homilija, himan, evanđelje), pa se primjeri-

ce odabirom evanđelja iz »izbornika vrste tekstova« ispisuju sva evanđelja

koja stoga nije potrebno posebno pronalaziti u »izborniku naslova«. U tradi-

cionalnomu kataložnomu obliku dovoljno je bilo na jednom listiću napisati

da slijedi Komunal i jednostavno nastaviti redati listiće, no kako u digital-

nom obliku nema rednih brojeva, svakom je digitalnom zapisu kao osobina

dodan nadskup kojem pripada. Naša bibliografska baza podataka stoga ima

razgranate rubrike za dodavanje osobina, polje za pretraživanje, sučelje za

ispis i tablični prikaz.

13.4. Dosljednost. Radi izbjegavanja subjektivnoga isticanja ili pak za-

obilaženja pojedinih osobitosti u bibliografskim digitalnim zapisima velika

se pozornost pridaje dosljednosti. Jedno od ključnih pitanja bilo je odabira-

nje normiranoga jedinstvenoga naslova, ne možemo primjerice Uskrs pisati

hrvatski i latinski, a treću nedjelju korizme samo latinski (Dominica III. post

quadragesimale). U kataložnim listićima takve se razlike zbog konteksta

gotovo ne zamjećuju, ali ako u digitalnomu izborniku sve nedjelje tražimo

pod D (Dominica), shvatit ćemo kako određeni naslov nedostaje. Dakako,

uvijek je moguće prema rednom broju listova pregledati sve zapise (čitanja)

pojednoga misala/brevijara, ali ako ne znamo nijedan podatak kojim bismo

suzili pretraživanje, a čitanje se primjerice nalazi na sredini rukopisa, bit će

jednostavnije pregledati kataložne listiće.

13.5. Upućivanje. U većini se dosadašnjih bibliograﬁ ja, radi izbjegava-

nja redundantnosti, upućivalo na prijašnje popise i literaturu. Redundancija

se izbjegava i u digitalizaciji. Ono što piše u bibliografskoj bazi ne ponavlja

se u Izvorima i obratno. Obje su baze podataka dobro povezane te se jednim

upitom iz bib.stin.hr-a može lako doći do digitalizirane inačice glagoljskih

knjiga i rukopisa izvori.stin.hr. Time je omogućeno brže kretanje između

popisa čitanja i samoga glagoljskoga teksta.

13.6. Iskustvo korisnika. Vodič u osmišljavanju digitalne bibliograﬁ je

130 KATIĆ 2007: 106-107. prema E. Svenonius.

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ...

270

SLOVO 59 (2009)

i oblikovanju metapodataka bilo je različito iskustvo korisnika. Podsjećam

samo da su Kukuljevićeva, Berčićeva i Štefanićeva bibliograﬁ ja nastajale za

različite potrebe i različitu publiku, te da je Logar u svojoj utjecajnoj studiji

o bibliograﬁ ji rekao kako »bibliografske opise na kraju rada treba srediti

tako da korisnik ma koje bibliografske jedinice do nje može doći najkraćim

i najsigurnijim putem.«131 Baza je osmišljena tako da istodobno bude razu-

mljiva studentima i znanstvenicima raznih struka i predznanja, kako bi na

brz i jednostavan način došli do željene informacije. Odabir dvojezičnosti

(latinski i hrvatski, hrvatski i hrvatskocrkvenoslavenski) ili trojezičnosti (la-

tinski, hrvatski i hrvatskocrkvenoslavenski) u naslovima uvelike ubrzavaju

vrijeme pronalaska i pomažu da se naziv lakše nađe u literaturi, jer ih kori-

snik ne mora sam odgonetavati.

13.7. Bibliografska baza podataka. Navedene predradnje omogućile

su dobivanje razumljive digitalizirane bibliografske baze bib.stin.hr s usu-

stavljenom, već otprije zapisanom građom. Bazu podataka čini 5 velikih

skupina koje se zasebno ispunjavaju u obrascu: izbornik s popisanim na-

slovima, polje za upis lista na kojem se čitanje nalazi, polje za upis pozi-

cije ako je riječ o biblijskom čitanju, izbornik s popisom tipova i izbornik

s popisom rukopisa. Sve ostale podatke s kataložnoga listića upisujemo u

polje napomena iznad kojega su, radi lakšeg unosa teksta, postavljena slova

s posebnim dijakritičkim znakovima crkvenoslavenskoga, slavenskih i svih

važnijih svjetskih jezika. Prije nego što se unesu podaci s kataložnoga listi-

ća, administriraju se preostale četiri skupine jer se podatci poput rukopisa,

naslova, tipa i grupe (poglavlja) odabiru iz izbornika, pa ih je, ako se radi o

novome pojmu, potrebno najprije dodati u izbornik određene skupine. No

kad se jednom upišu, nije ih potrebno ponovno upisivati. Samo je neko-

liko obvezatnih skupina, a sve ostale su proizvoljne. Kako je zamišljeno

da se baza sastoji od tablica (velikih skupina) koje su relacijski povezane,

osmišljena je tablica koja sadržava: a) naslove, b) rukopise, c) tipove (vrste

teksta), d) grupe (poglavlja), te konačno e) završna tablica kataložnih listi-

ća, koja ujedinjuje sve spomenute tablice i na koju se one relacijski vežu.

Tablice su indeksirane za brže pretraživanje.

Redoslijed upisivanja parametara koji čine konačan opis svake skupine:

a) Rukopis se sastoji od pet podskupina: skraćenica rukopisa s izvornoga

131 LOGAR 1973: 38.

271

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ... SLOVO 59 (2009)

kataložnoga zapisa (u zagradu se dodaje standardizirana skraćenica rukopi-

sa koja se podudara s bazom podataka izvori.stin.hr u kojoj su digitalizirane

preslike navedenih rukopisa), puni naziv rukopisa, autor analitičke biblio-

graﬁ je rukopisa (poslije se na svakomu zapisu automatski pridružuje njegov

autor) te dvije poveznice na bazu podataka izvori.stin.hr u kojoj doznajemo

podatke o mjestu i obliku čuvanja kao i o digitaliziranim izvornim preslika-

ma knjige/rukopisa.

b) Naslove čine dvije obvezatne i jedna dodatna odrednica: skraćenica/

izvorni zapis (skraćenica iz Biblije ili transliteriran naslov; napominjem da

kod svetkovina ne donosim izvorni, nego samo uvriježeni latinski i hrvatski

naziv, jer bi se dodavanjem izvornoga zapisa koji nije zapisan na kataložnim

listićima izrada baze znatno odužila), značenje odnosno današnji naziv132

te latinski naziv koji se dodaje imenima svetaca, nedjelja i biblijskim knji-

gama. Kod svetačkih imena i biblijskih naslova upotrebljavaju se sva tri

oblika.133 Dosad je upisano oko 1000 naslova.

c) Grupe (poglavlja) oblikovane su kao nadskupovi naslova koji pripa-

daju određenu poglavlju (Sanktoral, Temporal, Komunal, Psaltir). Od tipova

se razlikuju u tome što svaki tekst pripada nekoj grupi, ali zato ne mora biti

predodređen tipom. Sastoje se od naziva, latinskoga naziva i opisa. Opseg

cijeloga poglavlja prije je bio zapisan na samo jednomu kataložnomu listiću

na početku kataložnoga niza (Commune sanctorum, BrDab 160a-182c),134 i

u tom se kontekstu podrazumijevalo da svi kataložni listići, primjerice od

stranice 160a do 182c, tj. do kataložnoga listića s naslovom nekoga drugoga

poglavlja, pripadaju tomu poglavlju. Prije takve vrste zapisa kod Štefanića

ili Vajsa obično je iza dvotočke slijedio opseg poglavlja, i eventualno popis

čitanja. U digitalnom okružju gdje se pripadnost poglavlju drugačije bilježi,

132 Današnje nazive za biblijske tekstove preuzeli smo iz Jeruzalemske Biblije, a za svetkovi-

ne iz Časoslova rimskog obreda (1984-1985).

133 Latinske skraćenice za biblijske tekstove preuzeli smo iz: Franjo Većeslav Mareš, Sigla

librorum Veteris Testamenti (Secundum Novi Testamenti editionem Augustini Merk) i

Sigla Librorum Novi Testamenti (Secundum Novi Testamenti editionem Augustini Merk),

Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije, I. svezak: A-VRÊDЪ. Zagreb:

Staroslavenski institut, 2000., a za ostale nazive iz Sanktorala, Komunala, Temporala i

Rituala iz bibliograﬁ ja naših fototipska izdanja, Pantelić M., A. Nazor. II. novljanski brevi-

jar: Hrvatskoglagoljski rukopis iz 1495. Župni arhiv Novi Vinodolski. Fototipsko izdanje.

Uvod. Bibliograﬁ ja, Zagreb-Graz: Staroslavenski institut »Svetozar Ritig« i Turistkomerc,

1977.

134 Analitičku obradu BrDab napravio je Ivan Bakmaz.

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ...

272

SLOVO 59 (2009)

takav je zapis beskoristan, jer njegov ﬁ zički izgled nije kao u kataložnim

listićima izjednačen s bibliografskim zapisom. Stoga se svakom čitanju do-

daje osobina pripadnosti određenomu poglavlju te na svakomu zapisu ostaje

zabilježeno pripadajuće poglavlje. Da navedemo primjer, osobina Mt kojoj

je pridružena osobina položaja 14,22 nije samo to da pripada stranici 12b

BrMavr, nego i da pripada Sanktoralu. Odabirom pojedine grupe (poglavlja)

dobiva se ispis svih dijelova poglavlja BrMavr.

d) Napomena je proizvoljna skupina koja služi za dodavanje komentara

(primjerice o oštećenosti ili nepotpunosti čitanja), ispravljanje ili pobliže

klasiﬁ ciranje naziva, unošenja datuma svetačkih slavlja, navođenje incipita

homilije ili sermona (ponekad podatak o latinskom ili grčkom predlošku

iz Patrologiae Latine ili Patrologiae Graece; pri ispravljanju glagoljaševa

krivoga navođenja čitanja, spominjemo i njegov kriv navod).

Osnovni su podaci svakoga digitalnoga zapisa: naslov, rukopis, list i

pozicija (isključivo ako je riječ o biblijskim tekstovima). Podaci koji nisu

obvezatni: tip – vrsta teksta (legende, psalmi, poslanice, apokriﬁ , litanije, ri-

tualni tekstovi, traktati, homilije, sermoni, evanđelja, kantici, himni), grupa

(poglavlje) i napomena. Izostavljanjem bilo kojega od tri obvezatna para-

metra program nas upozorava na propust, i to ponajprije radi osiguranja od

dobivanja manjkava i stoga neiskoristiva zapisa.

Navest ćemo dva primjera konverzije kataložnoga listića u digitalizirani

zapis:

a) čitanje iz Sanktorala u BrBar. Izraz je napisan paralelno u izvornom,

standardnom i latinskom obliku s datumom svetačkoga slavlja. Podcrtan

naslov BrBar znači da u bazi izvori.stin.hr postoje popisi mjesta čuvanja

inačica spomenutoga brevijara a brojevi označuju folij i stupac. Kao što se

vidi iz primjera, svakomu se zapisu automatski pridružuje njegov autor. (v.

sliku 1).

Slika 1: Čitanje iz Sanktorala (Proprium sanctorum) u BrBar

Figure 1: Reading from the Proper of the Saints in the BrBar

273

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ... SLOVO 59 (2009)

b) himan iz BrVat5. Ovdje je osim naslova brevijara (BrVat5) podcrtan

i položaj himna. To nam je uputnica da baza izvori.stin.hr sadržava potpu-

nu digitaliziranu presliku brevijara, i da korisnik jednim potezom dolazi do

mjesta u tekstu na kojem se nalazi odabrano čitanje. (v. sliku 2).

Slika 2: Čitanje iz BrVat5

Figure 2: Reading from the BrVat5

13.8. Pretraživanje. Višestruko pretraživanje podataka najvažnija je no-

vina digitalizirane bibliograﬁ je te smo tom dijelu programa posvetili veliku

pozornost. Obrazac je osmišljen nakon stotinjak upisanih kataložnih listića,

a sastoji se od nekoliko parametara: upisa ključne riječi ili samo dijela riječi

u posebnu rubriku (tako da nismo ograničeni različitim pojavnim oblicima),

odabiranja naslova, grupa i vrste teksta iz izbornika, te zadavanja pozicije

biblijskoga čitanja. Pretraživanje je mnogostruko jer se istodobno može za-

dati bilo koja kombinacija (jedan ili više naslova, grupa, tipova i rukopisa), a

različita obojanost135 dobivenih informacija omogućava lakše uočavanje sa-

držaja. Postoji mogućnost automatskoga prikazivanja svih biblijskih čitanja

i automatske izrade tabličnoga prikaza. Radi preglednosti tablica sadržava

manje podataka: skraćenica, list, pozicija, rukopis i tip (v. sliku 3).

Posebno je za biblijske tekstove osmišljen dio u kojem se zbrajaju sva či-

tanja neke glave u zadanim rukopisima. Vodoravno dolaze naslovi, okomito

rukopisi, dok se na križanjima pojedinih rukopisa i naslova prikazuje polo-

žaj teksta u rukopisu i mjesto u Bibiliji, ako se radi o biblijskom naslovu.

Na kraju svakoga retka ispisuje se opseg pojedinih biblijskih čitanja, iz čega

se vidi koji su dijelovi očuvani u zadanim rukopisima. Riječ je o posebnom

logaritmu koji zbraja opseg biblijskih čitanja, a osmišljen je za potrebe re-

konstrukcije staroslavenske Biblije.136 Na taj je način izbjegnuto dosadašnje

ručno uspoređivanje po nekoliko kataložnih kutija. (v. sliku 4 – zamućenu

radi zaštite autorskih prava).

135 U oblikovanju izgleda internetske stranice korišten je CSS (Cascading Style Sheets).

136 ČUNČIĆ 2008: 269-270.

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ...

274

SLOVO 59 (2009)

Slika 4: Tablični prikaz rezultata pretraživanja. Posebna polja (crvena) pomažu kod rekon-

strukcije staroslavenske Biblije

Figure 4: Search results in table format. Cells marked red help in the reconstruction of the

Old Church Slavonic Bible

Slika 3: Obrazac za pretraživanje

Figure 3: Search form

275

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ... SLOVO 59 (2009)

Osim toga, istodoban stupčani i tablični prikaz (na temelju učestalosti

praznih polja) omogućuju da se u kratkom vremenu detektiraju općenito

vrlo rijetki tekstovi. Također, ako je rukopis zapisan u bazi Izvori, njegova

skraćenica u tablici postaje ujedno i poveznica na spomenutu bazu (doznaje-

mo dodatne informacije), a ako postoji digitalna preslika rukopisa povezica

postaje mjesto u rukopisu. Bibliografska je baza ovako osmišljena jer nam

je namjera bila da istraživači do željenih podataka i preslika rukopisa, dođu

najkraćim i najsigurnijim putem.

14. ZAKLJUČAK

Analiza bibliograﬁ ja hrvatskoglagoljskih misala i brevijara bila je usmje-

rena ponajprije na sadržaj, a u manjoj mjeri na ostale bibliografske podatke.

U istraživanje su stoga uvrštene bibliograﬁ je nalazišta, mjesta čuvanja razli-

čitih glagoljskih knjiga ili samo određene vrste knjiga (misali, brevijari), re-

trospektivna i analitička bibliograﬁ ja, ali i bibliografski popisi objavljeni u

brojnim studijama i fototipskim izdanjima. Uzimajući kao ključna polazišta

ravnomjernost opisivanja, normiranost, deskriptivnost, subjektivnost, pre-

glednost, opseg prikazanoga sadržaja te uključivanje komentara, zaključili

smo kako razvoj hrvatskoglagoljske bibliograﬁ je ponajbolje opisuje ovaj

slijed: popisna, popisno-deskriptivna, deskriptivno-analitička, analitička i

digitalizirana. Variranja kod pojedinih autora (ponajviše Vajsa i Milčetića)

shvaćena su u kontekstu njihove želje da u jednom djelu donesu nekoliko

mogućih opisa misala ili brevijara, ali u kontekstu društveno-povijesnih pri-

lika koje nisu uvijek omogućavale podjednak pristup. Prva nacionalna i re-

trospektivna bibliograﬁ ja osim što je označila početak bibliografske djelat-

nosti, ponajprije uključivanjem srednjovjekovnih glagoljskih tiskanih knji-

ga, proširila je pojam starije hrvatske književnosti na srednji vijek. U istom

razdoblju Berčić nastoji na temelju liturgijskih knjiga sastaviti što potpunija

čitanja biblijskih knjiga, Rački piše prvi pregled glagoljske književnosti,

a uskoro se osniva Akademija u koju će stizati tekstovi iz raznih knjižnica

i arhiva. U izradu potpune bibliograﬁ je koja će postupno sve dublje ula-

ziti u analizu sadržaja misala/brevijara, krenulo se tek nakon određenoga

broja prikupljenih knjiga. Ključni preokret na početku 20. stoljeća osnutak

je krčke Akademije i djelovanje Josefa Vajsa koji u razmaku od tridesetak

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ...

276

SLOVO 59 (2009)

godina objavljuje djela o misalima i brevijarima s bibliografskim studija-

ma, a što je konačno označilo prikazivanje sadržaja liturgijskih knjiga. Na

dodane zabilješke, paleografske i kaligrafske osobine, iako samo rukopi-

snoga fonda, uskoro ukazuje Milčetić, autor prve glagoljske bibliograﬁ je.

Devetnaestostoljetni povijesno-bibliografski pristup glagoljskoj ostavštini

Vajs i Milčetić tako zamjenjuju ﬁ lološkim pristupom. Velik uzlet dogo-

dio se osnutkom Staroslavenskoga instituta. Naime, njegovi predstavnici

(Hamm, Štefanić i Tandarić) u svojim djelima daju smjernice u istraživa-

nju, na temelju kojih su poslije u radovima objavljene skrivene bibliograﬁ je.

Bibliografski popisi svih tekstova rađeni su za posebna fototipska izdanja,

ali ponajviše u sklopu analitičke bibliograﬁ je (Bakmaz, Bratulić, Čunčić,

Pantelić, Petrović i dr.). U sadržajnoj su obradi relativno dugo dominirali

ponajviše opisi Temporala, najvjerojatnije radi goleme količine biblijskih

čitanja, odabrana čitanja iz Komunala i Rituala te popisi misa. Sanktoral je

dobio potpuniji opis tek u drugoj polovici 20. stoljeća (Štefanić). Zanimljivo

je spomenuti kako je i analitička obrada počela s misalima i brevijarskim

čitanjima iz Temporala, a tek je poslije Ivan Bakmaz krenuo u zasebnu ana-

litičku bibliograﬁ ju Sanktorala i Komunala. Kroz opise Temporala najbolje

se ocrtava pomak sadržajne analize od samo biblijskih prema nebiblijskim

tekstovima (apokriﬁ , himni, homilije, sermoni) i prema dodanim bilješka-

ma, jer su se u prvim deskriptivnim bibliograﬁ jama popisivala isključivo

biblijska čitanja, a podatci o nebiblijskim tekstovima nalazili su se isključi-

vo u komentarima, i to samo onih misala/brevijara koji ih sadrže u znatnoj

količini. Subjektivna stajališta ranijih bibliograﬁ ja bila su itekako svrhovita

jer su prvi put upućivala na pojedine karakteristike. Uspoređivanjem biblio-

graﬁ ja zaključili smo, da se međusobno odnose prema načelu približavanja/

udaljavanja, tj. ako je jedna dovoljno pristupila nekomu problemu, druga

se ili neće baviti navedenim problemom, ili će mu prići na kompleksniji

način, ali neće samo ponavljati već jednom opisano. Upućivanje s jedne, te

detaljnije proučavanje teksta s druge strane, jasno potvrđuje visoku svijest

o tome kako mnoštvo neobrađene građe nije često dopuštalo ponovni rad na

istoj problematici. Slojevit uvid u sadržaj poslije je postignut na dva načina:

cjelovitim opisom samo pojedinoga misala/brevijara u posebnim studijama

i uvođenjem strogo objektivne analitičke bibliograﬁ je, usmjerene isključivo

na iznošenje potpunoga sadržaja i ispravljanja pogrešnih navoda, bez ostalih

277

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ... SLOVO 59 (2009)

bibliografskih elemenata. Bibliograﬁ ja se nije mijenjala samo s obzirom na

raspon sadržajnoga prikaza, nego i s obzirom na promjenu njezina tekstu-

alnoga oblika koji je utjecao na preglednost: od kronološke i/ili tematske

podjele građe, prevlasti stupčanoga nad rečeničnim popisom, paralelnoga

uvođenja popisnoga i tabličnoga prikaza, kataložnih listića kojima se u veli-

koj mjeri unaprijedila komparativnost do najnovije digitalizirane analitičke

bibliograﬁ je s mogućnostima višestrukoga istraživanja građe i bržega dobi-

vanja uvida o brojnosti i učestalosti pojedinoga teksta. Digitalizirana biblio-

graﬁ ja, iako sadržava isključivo podatke iz analitičke bibliograﬁ je, od spo-

menute je bibliograﬁ je potpunija za opis sadržaja (najmanje dvojezičnost ili

trojezičnost naslova) i povezivanje raznih podataka iz hrvatskoglagoljskih

misala i brevijara. Njezino jednostavno smještanje već poznatih podataka u

novi kontekst ovisno o odabiru parametara pri pretraživanju, tablični prikaz

biblijskih čitanja kao pomagalo u rekonstrukciji hrvatske crkvenoslavenske

Biblije, popunjavanje neodgonetnutih čitanja, brzina dobivanja podataka,

lakše detektiranje iznimaka i rijetkih tekstova, zasigurno će omogućiti lakše

proučavanje i cjelovit uvid u građu hrvatskoglagoljskih misala i brevijara.

Kako je svaka bibliograﬁ ja komplementarna s nekom drugom bibliograﬁ -

jom, teško je odlučiti koju ocijeniti boljom budući da za cjelovit uvid u po-

jedino djelo najčešće trebamo posegnuti barem za njih nekoliko. Na temelju

uspoređivanja navedenih bibliografskih pristupa, može se zaključiti da su

svi podjednako važni, imajući na umu njihovu povijesnu, ﬁ lološku i biblio-

grafsku ulogu u proučavanju hrvatskoglagoljskih misala i brevijara.

IZVORI I KRATICE:

BrBar – Baromićev brevijar iz 1493. godine

BrBrib – Bribirski brevijar iz 1470. godine

BrBroz – Brozićev brevijar iz 1561. godine

BrDab – Dabarski brevijar iz 1486. godine

BrDrag – Dragućki brevijar iz 1407. godine

BrHum – Humski brevijar iz 15. stoljeća

BrKuk – Kukuljevićev (Vinodolski brevijar) iz 1485. godine

BrLab1 – I. ljubljanski brevijar (161a/2), kraj 14. stoljeća

BrLab2 – II. ljubljanski brevijar (163a/2), 15. stoljeće

BrMavr – Mavrov brevijar iz 1460. godine

BrMetr – Metropolitanski brevijar MR 161, 15. stoljeće

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ...

278

SLOVO 59 (2009)

BrMos – Moskovski brevijar, prije 1442.-1443. godine

BrN1 – I. novljanski brevijar iz 1459. godine

BrN2 – II. novljanski brevijar iz 1495. godine

BrOxf – Oxfordski brevijar iz 15. stoljeća

BrPm – Pašmanski brevijar, druga polovica 14. stoljeća, prije 1389. godine

BrRom – Rimski brevijar D215 iz 15. stoljeća

BrVat5 – Vatikanski brevijar 5, sredina 14. stoljeća

BrVat6 – Vatikanski brevijar 6, sredina 14. stoljeća

BrVat10 – Vatikanski brevijar 10 iz 1485. godine

BrVat19– Vatikanski brevijar 19 iz 1465. godine

BrVb1 – I. vrbnički brevijar, 13.-14. stoljeće

BrVb2 – II. vrbnički brevijar iz 14. stoljeća

BrVb3 – III. vrbnički brevijar iz 15. stoljeća

BrVO – Brevijar Vida Omišljanina iz 1396. godine

Code slave 11 – Pariška pjesmarica iz 14. stoljeća

Kop. 22 – Ljubljanski misal-brevijar iz 15. stoljeća

MBer – Berlinski misal iz 1402. godine

MBrib – Bribirski misal iz 15. stoljeća

MHrv – Hrvojev misal, oko 1404. godine

MKoph – Kopenhagenski misal, kraj 14. stoljeća

MKož – Kožičićev misal (Misal hruacki) iz 1531. godine

MLab1 – Ljubljanski prvi misal 162a/2 iz 15. stoljeća

MLab2 – Ljubljanski drugi misal 164a/2 iz 15. stoljeća

MMod – Misal Pavla Modrušanina iz 1528. godine

MN – Novljanski misal iz 15. stoljeća

MNew – Newyorški misal, sredina 15. stoljeća

MNov – Novakov misal iz 1368. godine

MOxf1 – Oksfordski prvi misal Ms. Canon. Lit. 373 iz 15. stoljeća

MOfx2 – Oksfordski misal Ms. Canon. Lit. 349 iz 15. stoljeća

MP – Prvotisak hrvatskoglagoljskoga misala iz 1483. godine

MR 180 – Vrbnički «Mali» misal iz 15. stoljeća

MRoč – Ročki misal iz 1420. godine

MS255 – Reimski evanđelistar, 11.-14. st.

Ms. Canon. Lit. 172 – Oksfordski brevijar-misal iz 14. stoljeća

MSenj – Senjski misal iz 1494. godine

MVat4 – Vatikanski četvrti misal iz 14. stoljeća

MVat8 – Vatikanski osmi misal iz 1435. godine

MVb1 – Vrbnički prvi misal iz 1456. godine

MVb2 – Vrbnički drugi misal iz 1462.-1463. godine

279

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ... SLOVO 59 (2009)

LITERATURA:

BADURINA-STIPČEVIĆ, V. 2007. Hammovo istraživanje i izdavanje hrvatsko-

glagoljskih biblijskih knjiga. A. Jembrih (ur.), Josip Hamm i njegovo djelo:

zbornik radova s Međunarodnoga znanstvenoga skupa povodom 100. obljet-

nice rođenja Josipa Hamma (Zagreb, 2.-3. prosinca 2005.). Zagreb: Hrvatski

studiji, 49-56.

BAKMAZ, I. 2004. Biblijska čitanja u hrvatskoglagoljskim brevijarima. M. A. Dürrigl,

M. Mihaljević, F. Velčić (ur.), Glagoljica i hrvatski glagolizam: Zbornik radova

s međunarodnoga znanstvenog skupa povodom 100. obljetnice Staroslavenske

Akademije i 50. obljetnice Staroslavenskog instituta (Zagreb-Krk 2.-6. listopada

2002.). Zagreb-Krk: Staroslavenski institut i Krčka biskupija, 139-149.

BAŠIĆ, P. 2004. Franjevački sveci XIII-XV. stoljeća u hrvatskoglagoljskim kalenda-

rima. M. A. Dürrigl, M. Mihaljević, F. Velčić (ur.), Glagoljica i hrvatski gla-

golizam: Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa povodom 100.

obljetnice Staroslavenske Akademije i 50. obljetnice Staroslavenskog instituta

(Zagreb-Krk 2.-6. listopada 2002.). Zagreb-Krk: Staroslavenski institut i Krčka

biskupija, 237-247.

BERČIĆ, I. 1864-1871. Ulomci iz svetoga pisma obojega uvjeta staroslavenskim

jezikom, I-V. Prag: C. k. dvorna tiskarnica sinova Bogumila Haase.

BRATULIĆ, J. 2007. Jagićeva izdanja staroslavenskih kanonskih tekstova. T. Maštrović

(ur.), Zbornik o Vatroslavu Jagiću, književnom povjesničaru, kritičaru i ﬁ lologu:

Zbornik radova s Međunarodnoga znanstvenog skupa (Beč, 1. listopada 2005.,

Varaždin, 13.-15. listopada 2005.). Knjiga I. Zagreb: Hrvatski studiji, 49-55.

ČASOSLOV. 1984-1985. Časoslov rimskog obreda I-IV. Zagreb: Kršćanska sada-

š njost.

ČUNČIĆ, M., A. MAGDIĆ, 2008. The Scientiﬁ c Program of the Old Church Slavonic

Institute, Zagreb, Croatia. Slovo: Towards a Digital Library of South Slavic

Manuscripts Proceedings of the International conference 21-26 February 2008,

Soﬁ ja: BAN, 265-280.

DAMJANOVIĆ, S. 2000. Filološki razgovori. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.

DAMJANOVIĆ, S. 2002. Ivan Milčetić – istraživač hrvatskoga glagolizma. T.

Maštrović (ur.). Zbornik o Ivanu Milčetiću, književnom povjesničaru, ﬁ lologu i

etnologu: Zbornik radova sa znanstvenoga skupa (Varaždin – Malinska, 19.-20-

travnja 2001., Varaždin, 16. studenoga 2001.). Zagreb: Hrvatski studiji, 9-26.

HAMM, J. 1958. Judita u hrvatskim glagoljskim brevijarima. Radovi Staroslavenskog

instituta 3: 103-201.

HERCIGONJA, E. 1983. Nad iskonom hrvatske knjige: rasprave o hrvatskoglagolj-

skom srednjovjekovlju. Zagreb: Liber.

HERCIGONJA, E. 2004. Na temeljima hrvatske književne kulture. Zagreb: Matica

hrvatska.

JAPUNDŽIĆ, M. 1955. Glagoljski brevijar iz g. 1465. (Vaticano – slavo 19). Radovi

Staroslavenskog instituta 2: 155-191.

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ...

280

SLOVO 59 (2009)

JERUZALEMSKA BIBLIJA 1994. Jeruzalemska Biblija: Stari i Novi zavjet s uvodima

i bilješkama iz »La Bible de Jérusalem«. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.

KATIĆ, T. 2007. Stara knjiga: bibliografska organizacija informacija. Zagreb: Hrvatsko

knjižničarsko društvo.

LEKSIKON. 2002. Opći religijski leksikon, ur. A. Rebić. Zagreb: Leksikografski zavod

»Miroslav Krleža«.

LOGAR, J. 1973. Uvod u bibliograﬁ ju. Sarajevo: Svjetlost.

KUKLJEVIĆ-SAKCINSKI, I. 1860. Bibliograﬁ a hrvatska. Zagreb: D. Albrecht.

KUKLJEVIĆ-SAKCINSKI, I. 1867. Jugoslavenska knjižnica Ivana Kukuljevića

Sakcinskog u Zagrebu. Zagreb: D. Albrecht.

LINARIĆ, N. 1972. Vjekoslav Štefanić – Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademi-

je, I dio. Slovo 22: 133-137.

MILČETIĆ, I. 1911. Hrvatska glagolska bibliograﬁ ja. I dio. Opisi rukopisa. Starine 33,

Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.

MILČETIĆ, I. 1914. Otok Krk i glagoljska književnost, II. Vjesnik Staroslavenske aka-

demije u Krku, Krk, 18-28.

MOKROVIĆ, LJ., A. MAGDIĆ. 2009. Izvori – dio građe Staroslavenskoga instituta na

intranetu. Slovo 59: 283-312.

NAZOR, A. 1978. Zagreb riznica glagoljice. Zagreb: Nacionalna i sveučilišna biblio-

teka.

NAZOR, A. 2001. Ivan Berčić, Zadarska smotra 5-6: 478-485.

NAZOR, A. 2002. Milčetićev odnos prema ćirilici. T. Maštrović (ur.). Zbornik o Ivanu

Milčetiću, književnom povjesničaru, ﬁ lologu i etnologu: Zbornik radova sa

znanstvenoga skupa (Varaždin – Malinska, 19.-20. travnja 2001., Varaždin, 16.

studenoga 2001.). Zagreb: Hrvatski studiji, 149-153.

PANTELIĆ, M. 1971. Odraz sredine u hrvatskoglagoljskim liturgijskim kodeksima 14.

i 15. stoljeća. Slovo 21: 324-332.

PANTELIĆ M., A. NAZOR. 1977. II. novljanski brevijar: Hrvatskoglagoljski rukopis

iz 1495. Župni arhiv Novi Vinodolski. Fototipsko izdanje. Uvod. Bibliograﬁ ja,

Zagreb-Graz: Staroslavenski institut »Svetozar Ritig« i Turistkomerc.

PAVELIĆ, M. 1936. Crkveni himni u hrvatskom prijevodu. Zagreb: Tiskom »Glasnika

Srca Isusova«.

PEDERIN, I. 2008. Pisma Ivana Kukuljevića Sakcinskog Pavlu Josefu Šafařiku o gla-

goljici. Croatica et slavica Iadertina 3: 231-260.

PETROVIĆ, I. 1979. Franjo Rački – otac hrvatske Cyrillo-Methodiane. Zbornik Zavoda

za povijesne znanosti istraživačkoga centra JAZU 9: 47-99.

RJEČNIK. 2000. Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije, I. svezak:

A-VRÊDЪ. Zagreb: Staroslavenski institut.

ROGULJA, P. 1982. Dosadašnji rad na

hrvatskoj

nacionalnoj

bibliograﬁ ji

knjiga

Građa za hrvatsku retrospektivnu bibliograﬁ ju knjiga 1835-1940, A-Bel,

Zagreb: Nacionalna i sveučilišna biblioteka.

STROHAL, R. 1915. Hrvatska glagolska knjiga. Zagreb: vlastito izdanje.

281

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ... SLOVO 59 (2009)

ŠOJAT-BIKIĆ, M. 2006. Baštinski pristup digitalizaciji povijesnih novina: od povije-

snih novina do digitalne zbirke sadržaja, Medijska istraživanja 2: 22.

ŠTEFANIĆ, V. 1952. Josip Vajs, Najstariji hrvatskoglagoljski misal. Slovo 1: 47-55.

ŠTEFANIĆ, V. 1960. Glagoljski rukopisi otoka Krka. Djela JAZU, 51, Zagreb:

Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.

ŠTEFANIĆ, V. 1969. Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije. I. Zagreb:

Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.

ŠTEFANIĆ, V., B. GRABAR, A. NAZOR, M. PANTELIĆ. 1969.a Hrvatska knji-

ževnost srednjega vijeka. Pet stoljeća hrvatske književnosti, I. Zagreb: Zora i

Matica hrvatska.

TANDARIĆ, J. L. 1977. Hrvatskoglagoljski Padovanski brevijar. Slovo 27: 129-147.

TANDARIĆ, J. L. 1980. Hrvatskoglagoljski ritual. Slovo 30: 17-87.

TANDARIĆ, J. L. 1983. Ivan Berčić (Brčić), Hrvatski biografski leksikon, sv. 1. Zagreb:

Leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, 678-679.

TANDARIĆ, J. L. 1984. Hrvatskoglagoljski tiskani brevijar iz 1491. Slovo 34: 125-

157.

TANDARIĆ, J. L. 1993. Hrvatskoglagoljska liturgijska književnost: rasprave i prinosi.

Zagreb: Kršćanska sadašnjost i Provincijalat franjevaca trećoredaca.

VAJS, J. 1910. Nejstarší breviář chrvatsko-hlaholský (Prvý breviář vrbnický): úvodem

a bibliograﬁ ckými popisy hlaholských breviářů starší doby opatřil. Prag: Král.

česka společnost náuk.

VAJS, J. 1948. Najstariji hrvatskoglagolski misal, Djela JAZU, 38, Zagreb:

Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.

VERONA, E. 1970-1983. Pravilnik i priručnik za izradbu abecednih kataloga, I i II.

Zagreb: Društvo bibliotekara Hrvatske.

VODNIK, B. 1913. Povijest hrvatske književnosti: 1: od humanizma do potkraj XVIII.

Stoljeća, s uvodom V. Jagića o hrvatskoj glagolskoj književnosti. Zagreb: Matica

hrvatska.

ŽUBRINIĆ, D. 2009. Rudolf Strohal i njegova »Hrvatska glagolska knjiga« (1915.). A.

Jembrih (ur.). Rudolf Strohal i njegovo djelo: zbornik radova sa Znanstvenoga

skupa povodom 150. obljetnice rođenja Rudolfa Strohala. Zagreb: Družba

»Braća Hrvatskoga zmaja«, 123-143.

Summary

CROATIAN GLAGOLITIC MISSALS AND BREVIARIES IN THE BIBLIO-

GRAPHIES FROM THE 19TH CENTURY UP TO THE DIGITALIZATION

The content analysis of the Croatian Glagolitic missals and breviaries in

the bibliographies from the 19th century up to the present is described in this

paper. On the basis of the analysis of the bibliographic description (Berčić,

A. RADOŠEVIĆ, A. MAGDIĆ, Hrvatskoglagoljski misali i ...

282

SLOVO 59 (2009)

Kukuljević, Vajs, Milčetić, Strohal, Jagić, Štefanić, Tandarić, Bakmaz)

and carefully chosen examples, the approaches of the certain authors are

compared. Different approaches lead to the change of the bibliography itself,

from political-historical, philological as well as to literary one. The core of

its research slowly moved from mostly Biblical texts to non-Biblical ones

(homilies, sermons, apocrypha, hymns) and other added texts. Besides, the

clasiﬁ cation of the bibliography to enumerative, enumerative-descriptive,

descriptive-analytic and analytic, later on to digitilized, because of the

subject of this research (missals, breviaries) it is divided into nine groups

where the accent is to create sub-groups of the authors who used more than

one way of notation. The connection of the bibliography to scientiﬁ c research

of the liturgic texts is also analysed as well as the role of the modern ways

of presenting documents which had an inﬂ uence on the further research of

bibliography itself. Finally, the latest project of the digitalization of analytic

bibliography is presented, which improved the comparison of texts a lot, and

beside Berčić’s idea of reconstruction on the Old Slavonic Bible it was most

important task of the Croatian Glagolitic liturgic issues.

Keywords: Croatian Glagolitic missals and breviaries, bibliography, digi-

talization

Translated by Andrea Radošević

Prikazani rezultati proizašli su iz dva znanstvena projekta „Hrvatska i europska

književnost srednjega vijeka“ i „Glagoljska paleograﬁ ja“, provođena uz

potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.

Izvorni znanstveni članak

Autori: Andrea Radošević Primljen: 29. IV. 2009.

Staroslavenski institut Prihvaćen: 9. VII. 2009.

Demetrova 11

HR-10000 Zagreb

Antonio Magdić

Staroslavenski institut

Demetrova 11

HR-10000 Zagreb

Izvori – dio građe Staroslavenskoga instituta na intranetu

Article

Full-text available

Dec 2009

From Little Chapters to the Big Questions: How Were the Croatian Glagolitic Breviaries and Missals Compiled?

Article

Full-text available

Dec 2020

This paper deals with textual transmission in pre-Tridentine Croatian Glagolitic missals and breviaries. Previous research has demonstrated that northern (Krk-Istria) codices follow earlier translations from Greek, whereas southern (Zadar-Krbava) codices have been adjusted to Latin exemplars. However, this differentiation is not clear-cut – certain codices are recognised as a combination of the northern and southern group. The paper addresses the inability to establish a stemma codicum , explaining this through both the high loss rate of Croatian Glagolitic codices and horizontal textual transmission (the usage of more than one exemplar). Further insight into the given topic is provided through discussion of the types of Glagolitic scribes (simple scribe, scholar-scribe, redactor-like scribe, and redactor-scribe) and the determinants of their work, the most prominent of which is the absence of authorial authority. The core of the paper is the study of little chapters as texts shared between breviaries and missals. Data analysis suggests the two liturgical books share a common origin, and that each was likely used as a source for the other. Moreover, data analysis also broadens the notion of the polygenetic origin of Croatian Glagolitic books, which should be understood not only in terms of successive contaminations, but simultaneous contaminations as well. Both types of contamination are sometimes extra-stemmatic, which means that different kinds of sources were used by Glagolitic scribes during copying (including older Glagolitic missals and breviaries, other Church Slavonic books such as the Prophetologion or Apostolos , and personal memory). The paper offers an explanation as to why it is unlikely that a Glagolitic Bible and Latin exemplars were (commonly) used as sources.

The book of Exodus in the breviary of Vitus of Omišalj — textological and translational features

Article

Jan 2019

Petra Stankovska

BIBLIJSKA ČITANJA U HRVATSKOGLAGOLJSKIM MISALIMA

Article

Izvori – dio građe Staroslavenskoga instituta na intranetu

Article

Full-text available

Dec 2009

The Scientific Program of the Old Church Slavonic Institute Zagreb, Croatia

Article

Full-text available

BSA ANNUAL ADDRESS: A Meditation on the Variety in Scale and Context in the Modern Study of the Early Printed Heritage

Article

Dec 1998

Lotte Hellinga

Baštinski pristup digitalizaciji povijesnih novina: od povijesnih novina do digitalne zbirke sadržaja

Article

Jan 2006

Maja Šojat- Bikić

International, national, regional and local heritage communities are putting considerable professional efforts and resources into facilitating access to heritage resources with the application of digitaltechnologies. A wide range of motivation involved: from the wish to comprehend various types of resources to diverse value criteria, the need to address different groups of users and make contributions to various social and economic objectives. It can be stated that, because of technical, financial, communicational and professional constraints, in the selection of material for digitisation, various kinds of lists (inventories, registers, catalogues, indices and so on) tend to be privileged. The digitisation of contents is thus to a certain extent relegated. Digital contents give improved functionality of digital sources, through a rich and powerful interactivity and multimediality, the possibility of commercial use, and stimulus to the development of the digital contents industry. Historical periodicals, a primary heritage source, are an enormous challenge to digitisation processes. The content of historical periodicals is attractive material for a number of reasons (historical, sociological, cultural, economic) and it is a genuine art, in the face of the ever-present financial and professional constraints, to create usable and searchable, as well as valuable in market terms, digital contents, affording end users a sufficiently realistic insight into the richness of periodical sources. The paper presents the heritage approach to the digitisation of historical periodicals by which a digital collection of selected press articles is linked with other digital heritage collections. The author presents a model for the migration of historical papers onto a portable digital medium, capable of linking selected articles into a relational structure. Migration is performed not only technologically; the printed original has to be processed in terms of structure and content, to produce a thematically coherent digital collection of contents. From historical periodicals, an analogue heritage source, it is not just a digital surrogate that is produced; rather, the papers, as primary source, are integrated with other thematically linked heritage sources. Giving the example of her own project for the digitisation of historical periodicals – the illustrated review Svijet (Zagreb, 1926-1936), the author shows some of the possibilities of integrating historical periodicals with various other heritage sources, the objective being to create a high-quality digital collection of contents, meant for the end users.

Hrvatskoglagoljski tiskani brevijar iz 1491.

Article

Jan 1984

Josip Tandarić

Croato-Glagolitic printed Breviary of 1491 In the first part of the Temporal (till the begining of Lent) Croato-Glagolitic printed Breviary of 1491 is in agreement with the oldest Glagolitic tradition, preserved for exemple in the First Vrbnik Breviary. In the second part (the rest of the year) it follows a younger tradition, but this tradition is differnet from the one of Zadar-Krbava Breviaries. In the Sanctoral it agrees with those breviaries which have neither the cult of Ss. Cyril and Methodius nor strongly emphasize Franciscan feasts. The language of the Breviary of 1491 is characterized by the use of the pronoun če istead čьto. It is therefore probable that this editio princeps is also the work of Istrian Glagolites (glagoljaši) although, by its technical features it does not reach the level of the printed Missal of 1483.

Vjekoslav Štefanić, Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije

Article

Jan 1972

Nevenka Linarić

Odraz sredine u hrvatskoglagoljskim liturgijskim kodeksima 14. i 15. stoljeća

Article

Jan 1971

Marija Pantelić

Glagoljski brevijar iz g. 1465. (Vaticano -Slavo 19)

Article

Jan 1955

Marko Japundžić

Judita u hrvatskim glagoljskim brevijarima

Article

Jan 1958

Josip Hamm

Dosad je u bibliografsku bazu podataka bib.stin.hr upisana analitička bibliografi ja 41 rukopisa BrLab 1 , BrLab 2 MVb 1 , MVb 2 ), a do kraja projekta upisat će se preostali brevijari iz kataloga

Brbar
Brbrib
Brdab
Brhum
Brkuk
Brmavr
Brmos Brmetr

Izostanak fi zičke kontrole – unaprijed zahtijeva puno intelektualnu kontrolu jer se kasniji propusti i pogreške teže uočavaju. Dosad je u bibliografsku bazu podataka bib.stin.hr upisana analitička bibliografi ja 41 rukopisa (BrBar, BrBrib, BrDab, BrHum, BrKuk, BrMavr, BrMetr, BrMos, BrLab 1, BrLab 2, BrN 2, BrVat 5, BrVat 6, BrVat 10, BrVat 19, BrVb 2, BrVO, Code slave 11, Kop. 22, MBer, MBrib, MHrv, MKoph, MKož, MLab 1, MLab 2, MMod, MN, MNew, MNov, MOxf 1, MOxf 2, MPt, MR180, MRoč, Ms. Canon. Lit. 172, MSenj, MVat 4, MVat 8, MVb 1, MVb 2 ), a do kraja projekta upisat će se preostali brevijari iz kataloga: BrBroz, BrDrag, BrN 1, BrOxf, BrPm, BrRom, BrVb 1, BrVb 3. 13.1. Program. Specifi čnost građe zahtijevala je izradu posebnoga

Hrvatskoglagoljski misali i brevijari u bibliografijama od 19. stoljeća do digitalizacije

Abstract

Recommended publications

Analysis of the essay, Lord Bacon, by Lord Macaulay, with the purpose of revealing early Victorian v...

The theme of obedience in the First Epistle of Peter [microform] /

Teleiosis and paideia as interpretation of sufferings [microform] : the perfecting of Jesus and the...

The shabby clothes of st. Bernard (a textual analysis of a baroque sermon)