Regionalni priručnik za sakupljače ljekovitog bilja

Full text

2013
Zora Dajić Stevanović, Danijela Stešević
Dejan Pljevljakušić

Autori: prof. dr Zora Dajić Stevanović1, doc. dr Danijela Stešević2 i dr Dejan
Pljevljakušić3
Urednici: Slobodan Delić, Mirjana Arsenović
Izdavači: opština Plužine (Crna Gora), opština Ljubovija (Srbija)
Za izdavače: Mijuško Bajagić, Miroslav Mićić
Lektor: Jadranka Nikolić
Fotograje: Danijela Stešević
Dizajn i priprema za štampu: Višnja Umićević
Štampa: Codex print
Tiraž: 1000
Publikacija „Regionalni priručnik za sakupljače ljekovitog bilja“ nastala je kao dio
realizacije Lokalnog akcionog plana za biodiverzitet (LBAP) opštine Plužine (Crna
Gora) i opštine Ljubovija (Srbija), u okviru projekta „Mreža za lokalno akciono
planiranje za biodiverzitet na Zapadnom Balkanu – SEE BAP II“, kojim je rukovodio
Evropski centar za zaštitu prirode (ECNC – European Center for Nature Conservation),
u saradnji sa Regionalnim centrom za životnu sredinu (REC – Regional Environmental
Center). Projekat je nansiran od strane Ministarstva spoljnih poslova Finske, u
periodu od 2011. do 2013. godine.
Ovaj Priručnik je namijenjen različitim kategorijama sakupljača ljekovitog bilja na
teritorijama opština Plužine i Ljubovija, koji će podjednako služiti i „početnicima“, kako
bi se upoznali sa osnovnim pojmovima o ljekovitom bilju, morfologiji, razlikovanju
ljekovitih od otrovnih biljaka, načinima sakupljanja..., ali i iskusnijim sakupljačima,
koji će na vrlo lak i jednostavan način usvojiti dodatno znanje o biljkama koje imaju
određenu komercijalnu vrijednost, o kvotama i trenutnom stanju u sektoru ljekovitog
bilja u Crnoj Gori i Srbiji.
© 2013 opština Plužine i opština Ljubvija. Sva prava zadržana.
ISBN 978-9940-9552-0-5
BESPLATAN PRIMJERAK
SADRŽAJ
I Opšti dio
II Specijalni dio
Pregled odabranih vrsta ljekovitog bilja
1. Potencijal sektora ljekovitog i aromatičnog bilja
(LAB) na globalnom, evropskom i nacionalnom nivou
2. Različite mogućnosti korišćenja samoniklog,
ljekovitog i aromatičnog bilja
3. Pojam i tipovi biljne ljekovite sirovine (droge)
4. Principi održivog sakupljanja ljekovitog bilja
i očuvanje biodiverziteta
5. Kvalitetna dorada biljne droge
6. Zakonodavni okvir u Crnoj Gori i Srbiji za sektor ljekovitog bilja
7. Standardizacija i sertikacija – stvaranje dodate vrijednosti
narodni naziv, latinski naziv, opis biljke, stanište, dio biljke koji se
sakuplja, vrijeme sakupljanja, napomena, dejstvo, kultivacija
4.1. Ugrožavanje populacija, vrsta i resursa ljekovitog bilja
4.2. Procjena broja jedinki i veličine populacije
4.3. Botanička determinacija i važnost razlikovanja
ljekovitog od otrovnog bilja
5.1. Sušenje
5.2. Pakovanje, skladištenje i čuvanje biljnih droga
7.1. Međunarodni standardi kvaliteta (GACP,
HACCP, ISSC MAP) i sertikati (geografsko porijeklo,
organski, FairWild)
4.3.1. Razlikovanje ljekovitog od otrovnog bilja
(principi i najvažniji primjeri)
4.5.1. Biljni kalendar
4.4. Tehnike i alati održivog sakupljanja različitih biljnih droga
4.6. Smjernice za berače prije polaska na branje
ljekovitog bilja
4.5. Vrijeme branja i biljni kalendar
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
. . . . . . . . . . . . . . . . 10
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
. . . . . . . . . . . . 26
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
. . . . . . . . . . . . . . . 47
. . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1 Poljoprivredni fakultet Univerziteta u Beogradu
2 Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet Crne Gore, Podgorica
3 Institut za proučavanje lekovitog bilja „Dr Josif Pančić“, Beograd

5
Prema najnovijim procjenama, između 50.000 i 80.000 biljnih vrsta na
globalnom nivou ima primjenu u tradicionalnoj i modernoj medicini. Za
26.000 vrsta postoji zvanična verikacija o pozitivnim efektima na ljudsko
zdravlje. Na svjetskom tržištu se u prometu nalazi oko 3.000 vrsta, na
evropskom oko 2.000, dok se u Crnoj Gori i Srbiji vrši promet od oko 150
vrsta.
Posebno u razvijenim zapadnoevropskim zemljama, Americi i Kanadi,
trend korišćenja ljekovitog i aromatičnog bilja (LAB) je u stalnom povećanju,
pri čemu se procjenjuje da ukupan promet preparata i proizvoda od LAB-a
na svjetskom tržištu dostiže oko 60 milijardi dolara. Evropska unija važi
za najveće jedinstveno svjetsko komercijalno tržište za LAB sa uvozom od
oko 120.000 tona u vrijednosti od 200 miliona američkih dolara (podaci se
odnose na period od 1991. do 2000. godine), sa očekivanom stopom godišnjeg
rasta od 5 do 10%.
Najveći evropski uvoznik je Njemačka, sa oko 38% (preko 45.000 tona
godišnje), a zatim slijede Francuska, sa 17% i Italija, sa 9% ukupnog uvoza
(prema navodima Sekretarijata Commonwealtha, 2001). EU je ujedno i
najveći proizvođač LAB, sa ukupno 62.700 hektara pod ovim kulturama,
gdje najveći udio imaju Francuska, Španija i Njemačka. Najveći izvoznici
ljekovitog bilja su Indija, SAD, Kina, Egipat i Turska, a od zemalja u okruženju
– Bugarska i Albanija.
Prema najnovijim procjenama, do 2050. godine očekuje se da će promet
LAB na globalnom nivou biti oko 5 triliona američkih dolara (sadašnji
globalni promet je 60 miliona američkih dolara), a stopa rasta između 15 i
25%. Na EU tržištu promet LAB se trenutno procjenjuje na 5–6 milijardi
američkih dolara, u kojem Njemačka učestvuje sa više od 50% (sa uvozom i
sa izvozom). Najveći trenutni uvoznici su Hong Kong, Japan, Njemačka, USA,
Francuska. Najveći izvoznici su Kina, Njemačka, Egipat, Meksiko, Indija, USA.
Iako je bivša Jugoslavija bila glavni snabdjevač ljekovitog i aromatičnog
bilja (LAB) Evropske unije, Crna Gora i Srbija posljednjih dvadesetak godina,
od perioda sankcija, imaju minornu ulogu u ovoj vrsti djelatnosti. Tržišta
I OPŠTI DIO
1. Potencijal sektora ljekovitog i aromatičnog bilja
(LAB) na globalnom, evropskom i nacionalnom nivou

6 7
koje je SFRJ ranije imala, zauzele su jugoistočno-evropske zemlje – Bugarska
i Albanija i srednjoevropske zemlje – Mađarska, Poljska i Slovačka. Ako se
zna da samo u Italiji godišnji promet LAB iznosi skoro milijardu američkih
dolara, jasno je da se moraju preduzeti mjere kako bi se podstakao razvoj
herbalnog sektora i izvoz, ne samo sirovine, već i preparata na bazi ljekovitog
bilja.
U Crnoj Gori, promet i izvoz LAB se mjeri u stotinama hiljada eura, a
glavni partneri su zemlje regiona, posebno Srbija i Albanija. U 2012. godini u
Srbiji je promet LAB iznosio preko 24,5 miliona američkih dolara, od čega je
prihod od izvoza bio 19 miliona američkih dolara. Međutim, u izvozu bilja,
sa oko 2/3 su dominirale začinske biljke, dok je izvoz ljekovitih vrsta, u užem
smislu, bio 5,8 miliona američkih dolara. Najveći uvoznici bilja iz Srbije su
EU (62%) i zemlje CEFTA (35%).
Što se tiče plantažnog gajenja ljekovitog bilja, uprkos povoljnim
agroekološkim uslovima, ova djelatnost u obje zemlje, nažalost, umjesto da
raste, stagnira. U Crnoj Gori je procenat površina na kojima se gaji ljekovito
bilje zanemarljiv. U Srbiji je pod zasadima ljekovitog bilja (bez začinskog)
negdje između 2.000 i 2.500 ha, što je za oko polovinu manje u odnosu na
površine iz ranih devedesetih. Nepovoljne okolnosti u vezi sa plantažnim
gajenjem su neizvjestan otkup, nestabilne cijene, zahtjevna tehnologija
dorade i visoki standardi kvaliteta sirovine. Takođe, neke LAB se odlikuju
višegodišnjom i spororastućom formom, pa se tek poslije nekoliko godina
može dobiti viši prinos droge, zbog čega je sakupljanje iz prirode sigurnije
i isplativije. Takođe, u situacijama kada na nekom području samonikle LAB
imaju brojne populacije, njihovo sakupljanje je logičniji izbor od gajenja.
2. Različite mogućnosti korišćenja samoniklog,
ljekovitog i aromatičnog bilja
3. Pojam i tipovi biljne ljekovite sirovine (droge)
Sakupljanje samoniklog LAB može biti veoma isplativa komercijalna
djelatnost, iako je tipična za manje razvijene zemlje. Treba imati u vidu
da održivo sakupljanje ovog bilja podstiče ne samo ruralni razvoj i razvoj
lokalne zajednice već utiče i na očuvanje prirodnih resursa LAB. Svaka
ljudska aktivnost koja se u prirodi vrši na adekvatan, pravilan i pravovremen
način, podstiče obnavljanje prirodnih populacija i sprečava spontane
promjene u ekosistemima (prirodne sukcesije), koje vode zarastanju,
zakorovljavanju i zašumljavanju prirodnih livada, pašnjaka i šumskih
progala, što dovodi do nestanka mnogih populacija komercijalno značajnih
vrsta. Najzad, sakupljanje, prerada i upotreba bilja omogućava i očuvanje
kulturnog identiteta nacije i naroda, kao i tradicionalnih znanja i praksi, koje
sve više nestaju.
Ljekovito i aromatično bilje, zajedno sa šumskim plodovima i gljivama,
od davnina su se u narodu koristili kao ljekovi i pomoćna ljekovita sredstva
(čajevi, tinkture, ekstrakti, melemi, sirupi itd.), kao hrana ili dodaci hrani, kao
prirodni aditivi i konzervansi, sredstva za zaštitu bilja (prirodni herbicidi,
fungicidi i insekticidi), sredstva za bojenje..., dok su u eri industrijalizacije
postali sirovina za farmaceutsku, konditorsku, industriju alkoholnih i
bezalkoholnih pića, sirovina za biogas, a pronašli su upotrebu kako u
kozmetici, tako i u proizvodnji parfema. S obzirom na to da je izražen trend
promocije zdravstvenog, seoskog, etno- i eko-turizma, lokalni tradicionalni
proizvodi od ljekovitog bilja (čajevi, melemi, sirupi, marmelade, alkoholna
pića, kompoti, sokovi, med i pčelinji proizvodi obogaćeni biljem, kao i drugi
prehrambeni proizvodi koji sadrže ljekovito bilje), počeli su da dobijaju
posebnu vrijednost. Njihova izrada i plasman dobijaju sve veći značaj
u razvoju lokalne zajednice i imaju pozitivan uticaj na socio-ekonomski
položaj berača. Berači, međutim, moraju biti obučeni da prepoznaju bilje,
da koriste pravilne tehnike branja, sušenja, skladištenja, da budu upućeni u
osnovne zakone u ovoj oblasti, kao i u primjenu standarda u sektoru koji se
tiče ljekovitog i aromatičnog bilja.
Biljna droga, u užem smislu, predstavlja ljekovitu biljnu sirovinu
porijeklom iz prirode, ili iz gajenja. To su uglavnom osušeni biljni organi. U
širem smislu, to su i produkti koji iz biljnog organizma mogu biti izdvojeni
jednostavnim postupcima i jednostavnim procesom prerade (destilacija,
cijeđenje, kuvanje, maceracija itd.) To su najčešće masna i etarska ulja, smole,
gume, skrobovi, voskovi i balzami. Biljni organi koji se tretiraju kao droga su
korijen (radix), rizom – podzemno stablo (rhizoma), krtola (tuber), lukovica
(bulbus), list (folium), cvijet (os), plod (fructus), sjeme (semen), kora (cortex),
gornji, vršni nadzemni dio biljke, obično u cvijetu, sa stabljikom i listovima
(herba), pupoljak (gemma) i šišarka (strobulus). Primjer za različite droge dat
je u Tabeli 1. Kod nekih biljaka kao droga se koristi samo jedan organ (npr.
kod pirevine samo rizom, kod uve i lovora samo listovi, kod vrba samo kora),
a kod nekih dva ili više (kod bijelog sljeza se koriste korijen, list i cvjetovi, kod
koprive korijen, list i nadzemni dio biljke, kod borovnice list i plod...).

8 9
Biljna droga Latinski naziv Primer Narodni naziv
primera
vršni nadzemni
dio herba Achilleae herba herba hajdučke
trave
list folium Malvae folium list crnog sljeza
korijen radix Gentianae radix korijen lincure
rizom rhizoma Acori rhizoma rizom iđirota
krtola tuber Salep tuber krtola salepa
lukovica bulbus Alii sativi bulbus lukovica bijelog
luka
cvijet os Sambuci os cvijet zove
plod fructus Cynosbati
fructus plod šipurka
sjeme semen Hyppocastani
semen
sjeme divljeg
kestena
kora cortex Frangulae
cortex kora krušine
šišarka strobulus Lupuli strobilus šišarka hmelja
pupoljak gemma Betulae gemma pupoljak breze
Tabela 1: Primjeri za pojedine biljne droge
4. Principi održivog sakupljanja ljekovitog bilja
i očuvanje biodiverziteta
Crna Gora i Srbija, kao dio Balkanskog poluostrva, po svom geografskom
položaju i svim specičnostima (reljef, edafske, hidrografske, klimatske
prilike i drugo), karakterišu se bogatim biljnim svijetom, sa blizu 4.000 vrsta.
Ovo područje može se smatrati i centrom raznovrsnosti ljekovite ore, koja
se javlja ne samo u okviru livadskih, pašnjačkih i šumskih ekosistema već
i unutar rijetkih i specičnih staništa (visokoplaninska vegetacija, šibljaci,
močvare, slatine itd.). Veliko bogatstvo Crne Gore i Srbije u ljekovitom bilju
(preko 700 vrsta u upotrebi) dozvoljava njihovu eksploataciju, ali uz mjere
zaštite i očuvanja prirode i biljnih vrsta, po principima održivosti. Veliki
značaj koji sektor proizvodnje i prerade ljekovitog bilja ima u svijetu, kao i
trend povećanja tražnje za ovim sirovinama i njihovim preparatima, dovodi
do narušavanja stanja (genetičke varijabilnosti populacija) i ugrožavanja
vrsta koje su pod većim pritiskom sakupljanja.
U okviru resursa LAB sa područja Crne Gore i Srbije, najveću
vrijednost imaju samonikle populacije vrsta koje su najviše u upotrebi
i koje se sakupljaju u najvećim količinama. Među njima se mogu izdvojiti:
Vaccinium myrtillus (borovnica), Juniperus communis (kleka), Rosa canina
(šipurak), Salvia ocinalis (pelin/žalja), Urtica dioica (kopriva), Hypericum
perforatum (kantarion), Origanum vulgare (vranilova trava), Tilia spp. (lipa),
Althaea ocinalis (bijeli sljez), Primula veris (jagorčevina), Thymus spp.
(majčina dušica), Helichrysum italicum (smilje), Satureja montana (vrijesak),
Crataegus monogyna (glog), Sambucus nigra (zova), Betula pendula (breza),
Hedera helix (bršljan), Arctostaphyllos uva-ursi (međeđe uvo/uva), Achillea
millefolium (hajdučica), Equisetum arvense (rastavić), kao i još neke druge.
Čak 90% ljekovitih biljnih vrsta, koje se pojavljuju na tržištu, sakupljeno
je iz prirode (osim već pomenutih, tu su i npr. Agrimonia eupatoria –
petrovac, Filipendula hexapetala – suručica, Sanguisorba ocinalis – dinjica,
Teucrium chamaedrys – grčica/podubica, Teucrium montanum – trava iva,
Gallium verum – ivanjsko cvijeće, Taraxacum ocinale – maslačak, Gentiana
asclepiadea – trava od žutice, Symphytum ocinale – gavez, Plantago major
– ženska bokvica, P. lanceolata – muška bokvica, Centaurium umbellatum –
kičica, Rubus idaeus – malina, R. fruticosus – kupina, Carlina acaulis – vilino
sito/kraljevac, kao i mnoge druge. Postoje takođe i biljke koje se gaje. Među
njima se mogu spomenuti ljekovite vrste, kao što su pitoma nana (Mentha
x piperita), kamilica (Matricaria chamomilla), timijan (Thymus vulgaris),
matičnjak (Mellisa ocinalis), macina trava/odoljen (Valeriana ocinalis),
borač (Borago ocinalis), neven (Calendula ocinalis), bosiljak (Ocimum
basilicum) itd., kao i grupa začinskih vrsta, kao što su selen (Levisticum
ocinale), peršun (Petroselinum crispum), celer (Apium graveolens), mirođija
(Anethum graveolens), kim (Carum carvi), morač (Foeniculum vulgarae), anis
(Pimpinella anisum) i druge.
Od nekoliko hiljada ljekovitih i aromatičnih vrsta, samo se njih 900
gaji. U našim krajevima, gajenje se svodi na 20–30 vrsta, uključujući, prije
svega, začinske biljke (mirođija, morač, peršun, kim itd.), a među ljekovitim
biljkama, u užem smislu, najviše se gaji njih desetak (kao što su kamilica,
pitoma nana, timijan, matičnjak, macina trava/odoljen, bijeli sljez, neven...).

10 11
4.1. Ugrožavanje populacija, vrsta i resursa ljekovitog bilja
Kako se daleko najveći broj ljekovitih vrsta sakuplja iz prirode,
prekomjerno i nestručno branje bilja dovelo je do ugrožavanja čak
15.000 vrsta na globalnom nivou, od čega je 4.000 sa veoma smanjenim
i ograničenim populacijama. U Evropi broj ugroženih vrsta je 150, među
kojima se nalaze lincura (Gentiana lutea), brđanka (Arnica montana), gorka
djetelina (Menyanthes trifoliata), gorocvijet (Adonis vernalis), međeđe uvo/uva
(Arctostaphylos uva-ursi), rosulja (Drosera rotundifolia), prečica (Lycopodium
annotinum, L. clavatum), slatki korijen (Glycyrrhiza glabra), kao i vrste iz
porodice orhideja i islandski lišaj (Cetraria islandica).
Činjenica je da su neracionalno, nekontrolisano i nestručno sakupljanje,
ali i odsustvo ispaše, sakupljanja bilja i drugih ljudskih aktivnosti u mnogim
napuštenim planinskim područjima, doveli do smanjenja resursa ili
potpunog nestanka određenog broja populacija LAB na području Srbije i
Crne Gore (npr. lincure i gorocvijeta). Neke druge biljke, usljed velike tražnje,
industrijalizacije, izgradnje saobraćajnica, širenja poljoprivrednog zemljišta,
podizanja hidrocentrala, sistema kanala i raznih drugih razloga, postaju sve
veća rijetkost u nekim regionima (kičica, anđelika, slatki korijen itd.), pa je
neophodno preduzeti sve potrebne mjere radi očuvanja ljekovitih vrsta i
njihovih staništa.
Nizom naučnih studija potvrđeno je da se ljekovito bilje sa područja Crne
Gore i Srbije odlikuje dobrim kvalitetom, odnosno visokim sadržajem aktivne
materije, što je uglavnom posljedica pogodnih klimatskih karakteristika
(dovoljan broj sunčanih i toplih dana, povoljne količine padavina) i dobrog
kvaliteta zemljišta. Da bi se i budućim generacijama omogućilo da uživaju
u bogatoj prirodi i da imaju priliku da sakupljaju bilje koga ima u izobilju,
neophodno je voditi računa da se pretjeranim i nepravilnim sakupljanjem
ne unište resursi koji spontano postoje u prirodi. Stoga, moraju se poštovati
određena pravila o sakupljanju biljaka sa određenog područja.
Zakonski okvir obje zemlje reguliše pitanje eksploatacije biljnih resursa.
Ukupne količine vrsta koje se mogu sakupljati i stavljati u promet utvrđuju
se na osnovu prethodno procijenjenog stanja vrsta u prirodnim staništima
svake godine. Biljke sa nacionalne liste zakonom zaštićenih vrsta, kao i vrste
od međunarodnog značaja, strogo je zabranjeno sakupljati.
Sakupljanje nezaštićenih divljih vrsta u Crnoj Gori propisano je
Pravilnikom o bližem načinu i uslovima sakupljanja, korišćenja i prometa
nezaštićenih divljih vrsta koje se koriste u komercijalne svrhe („Sl. list CG“,
br. 62/10). U zavisnosti od područja određuju se maksimalno dozvoljene
količine koje se mogu sakupiti u sezoni (kvote). Prilikom potraživanja
dozvole za sakupljanje ljekovitih biljaka, potrebno je napisati zahtjev za
izdavanje dozvole, koji se upućuje Agenciji za zaštitu životne sredine, a u
kojem se navode imena (narodna i latinska) vrste/a koje se žele sakupljati,
zatim količina u kg, lokacija i vrijeme sakupljanja, svrha i način sakupljanja.
Ako se planiraju ubirati resursi iz šumskih ekosistema, potrebno je sklopiti
ugovor sa Upravom za šume i njega priložiti uz zahtjev.
Monitoring zaštićenih vrsta u Srbiji vrši Zavod za zaštitu prirode
Srbije. Dozvolu za sakupljanje i stavljanje u promet zaštićenih vrsta izdaje
Ministarstvo energetike, razvoja i zaštite životne sredine, po prethodno
pribavljenom mišljenju Zavoda za zaštitu prirode Srbije. Količine zaštićenih
vrsta koje se sakupljaju i stavljaju u promet, Ministarstvu predlaže Zavod
za zaštitu prirode Srbije do 31. januara za tekuću godinu. Dozvola za
sakupljanje i stavljanje u promet izdaje se za zaštićene vrste u svježem stanju
i važi do 1. marta naredne godine. Dozvola se izdaje pravnom licu, odnosno
preduzetniku koji se bavi djelatnošću sakupljanja i prometa zaštićenih vrsta,
na osnovu objavljenog konkursa koji sprovodi Ministarstvo. Konkurs za
izdavanje dozvola za tekuću godinu objavljuje se najkasnije do 1. marta te
godine i sadrži vrste i količine koje se mogu sakupiti za potrebe korišćenja
i prometa i druge potrebne podatke koji se unose u prijavu za konkurs.
Dozvola sadrži: naziv pravnog lica ili preduzetnika; vrstu i količinu koja se
može sakupiti; način i uslove sakupljanja; podatke o otkupnim stanicama;
rok za dostavljanje podataka o vrstama i količinama koje su sakupljene,
iskorišćene i stavljene u promet i druge potrebne podatke.
Za sakupljanje i stavljanje u promet zaštićenih vrsta plaća se naknada u
iznosu od 10% u odnosu na formirane cijene zaštićenih vrsta na godišnjem
nivou. Cijene zaštićenih vrsta Ministarstvo utvrđuje po prethodno
pribavljenom mišljenju ministarstva nadležnog za poslove trgovine, a prije
objavljivanja konkursa.
Pravno lice, odnosno preduzetnik koji je dobio dozvolu za sakupljanje
i stavljanje u promet zaštićenih vrsta, dužan je da Ministarstvu i Zavodu za
zaštitu prirode Srbije dostavlja podatke o zaštićenim vrstama sakupljenim,
iskorišćenim i stavljenim u promet do 31. januara tekuće godine za prethodnu
godinu, na obrascu o sakupljanju i prometu zaštićenih vrsta, koji se daje za
svaku vrstu i svaku otkupnu stanicu (Obrazac OZV).
Pravno lice, odnosno preduzetnik koji se bavi sakupljanjem bilja radi
njihovog korišćenja i stavljanja u promet, tj. otkupom, dužan je da organizuje
stručnu obuku ili drugi oblik rada sa sakupljačima i izvrši provjeru znanja
sakupljača kojima izdaje potvrdu o stručnoj osposobljenosti sa rokom
važenja za sakupljačku sezonu. Sakupljač zaštićenih vrsta je dužan da ima sa
sobom potvrdu i da je na zahtjev pokaže inspektoru zaštite životne sredine ili
drugom ovlašćenom službenom licu.

12 13
4.2. Procena broja jedinki i veličine populacije
Pravilno sakupljanje bilja podrazumijeva:
• posjedovanje osnovnog botaničkog znanja (sposobnost identikacije
vrste i poznavanje njene biologije i ekologije: kako se razmnožava,
koliko brzo raste, za koje vrijeme dostiže fazu u kojoj je najbolje
brati, na kojim staništima je tražiti itd.);
• procjenu veličine populacije (resursa) na terenu;
• znanje o maksimalnim količinama koje se mogu sakupljati radi
obnavljanja resursa;
• znanje o vrstama čije je sakupljanje zabranjeno ili veoma
ograničeno;
• korišćenje optimalnih oruđa i alata za branje;
• poznavanje terena, kao i higijensko-zdravstvenih procedura.
Tabela 2: Procjena maksimalnih količina bilja koje se može sakupiti sa
područja veličine do 10 km2 u jednoj sezoni branja
ocjena 2 300–500 kg suve mase po sezoni / po sektoru
ocjena 3 500–1000 kg suve mase po sezoni / po sektoru
ocjena 4 1000–2000 kg suve mase po sezoni / po sektoru
ocjena 5 >2000 kg suve mase po sezoni / po sektoru
Važno pravilo sakupljanja u vezi sa očuvanjem i zaštitom
resursa ljekovitog bilja je da sa odabrane površine nikada ne
treba sakupiti sve biljke. Uvijek se mora ostaviti određen broj
dobro razvijenih, zrelih, ali i mladih jedinki, koje će se dalje
razmnožavati i osigurati opstanak vrste na tom staništu.
U odnosu na tip droge (kora, herba, cvijet, rizom, plod itd.) koja se
koristi, postoje određena pravila koliki broj jedinki se mora ostaviti na datom
prostoru (Tabela 3).
Da sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja ne bi rezultiralo
iscrpljivanjem resursa, neophodno je napraviti procjenu broja jedinki na
konkretnom staništu, odnosno površini sakupljanja.
Brojnost vrste se procjenjuje sedmostepenom skalom, tj. ocjenama od
„r“ do maksimalne vrijednosti 5:
(r) biljka je veoma rijetka, na površini koju posmatramo, obično samo
jedna jedinka;
(+) biljka je rijetka, svega par jedinki na površini, obično se radi o sitnim,
zeljastim vrstama;
(1) vrsta zauzima do 20% površine (biljka slabo zastupljena,
eksploatacija nije racionalna);
(2) zauzima od 20% do 40% površine (biljka relativno zastupljena,
eksploatacija razumna u slučaju biljaka koje ne rastu u busenovima i
gomilama, nego pojedinačno);
(3) zauzima od 40% do 60% površine (biljka dobro zastupljena,
eksploatacija uz ograničenja);
(4) zauzima između 60% i 80% površine (biljka veoma dobro zastupljena,
eksploatacija opravdana);
(5) zauzima od 80% do 100% površine (biljka dominira, eksploatacija
poželjna).
Brojnost biljke procjenjujemo u odnosu na druge biljke na toj površini.
To je, dakle, jedna relativna procjena, u poređenju sa ostalim biljkama na
tom prostoru. Površina sa koje jedan berač sakuplja bilje tokom jednog dana,
u slučaju veoma dobro zastupljenih vrsta (ocjene 4 i 5) ne bi trebalo da bude
manja od 1 do 2 ha (100 x 100 m, tj. 100 x 200 m).
U zavisnosti od ocjene zastupljenosti, mogu se veoma grubo predvidjeti
količine koje se mogu sakupiti sa područja velikog do 5 km2, što je realna
zona branja za manju grupu berača u jednoj sezoni.
Na osnovu studije/elaborata za resurse Deliblatske pješčare, veoma
gruba procjena resursa ljekovitog bilja na osnovu ocjene brojnosti/
pokrovnosti vrste, za područje od 5 do 10 km2, data je u Tabeli 2:

14 15
Tabela 3: Maksimalne količine biljne droge koja se može sakupljati sa
jedne površine (% od ukupne površine sa koje se sakuplja)
Biljna droga %
korijen/rizom/krtola 20, svake treće godine
list 30
cvijet 70
plod/sjeme 70–80
U zavisnosti od djelova biljaka koji se sakupljaju, potrebno je ostaviti
određeni broj jedinki, kako ne bi došlo do potpunog nestanka populacije.
Ako se sakupljaju podzemni organi (korijeni, rizomi, krtole ili lukovice)
najmanje 80% jedinki trebalo bi ostaviti netaknuto. U zemlju bi trebalo
vratiti dio korijena ili rizoma sa pupoljcima. Pri sakupljanju korijena
drvenastih vrsta, ne smije se sjeći, niti iskopavati glavni korijen. Smiju se
sakupljati samo neki od bočnih korijena.
Kora se skida sa grana u vidu uzdužnih traka duž jedne strane. Nikada
se ne skida sa svih jedinki na jednoj površini. Trebalo bi ostaviti najmanje
svako drugo drvo i voditi računa da se skidanjem kore ne oštete unutrašnja
tkiva i drvo ne izloži dejstvu mikroorganizama i zasušivanju.
Ako se sakuplja herba, minimum 30% biljaka bi trebalo ostaviti
netaknuto.
Pri sakupljanju listova, minimum 70% listova bi trebalo ostaviti na
svakoj jedinki.
Pri sakupljanju cvjetova, 30% cvjetova svake jedinke i 30% biljne
populacije mora biti sačuvano.
Ako se sakupljaju plodovi i sjemena, najmanje 30% mora da se ostavi
na svakoj jedinki radi regeneracije.
Prilikom branja vrlo je bitno voditi računa da se biljke ne oštećuju, kao
i da se ne uništavaju i ne uznemiravaju biljke (i životinje) koje žive na istom
staništu.
SAKUPLJANJE MORA OSIGURATI OPSTANAK VRSTE
I DOVOLJNU KOLIČINU/PRINOS NA DUG PERIOD
I ZA NIZ BUDUĆIH GENERACIJA KOJE ĆE BRATI I
KORISTITI BILJE SA TIH PROSTORA.
4.3. Botanička determinacija i važnost razlikovanja
ljekovitog od otrovnog bilja
Ključni preduslov za sakupljanje ljekovitog bilja je njegovo
raspoznavanje. Botaničke karakteristike biljaka odnose se na životni oblik
(jednogodišnje, dvogodišnje i višegodišnje zeljaste biljke, polužbunovi,
žbunovi i drveće), kao i morfološke karakteristike vegetativnih (korijen,
stablo, list) i generativnih (cvijet i cvasti, plod, sjeme) organa.
Najvažnije morfološke karakteristike vegetativnih organa prikazane su
na slikama 1–64.
Korijen: Korijenov sistem kod dikotila je osovinski, sastavljen iz glavnog
korijena (osovine) i bočnih korijena, a kod monokotila je žiličast, sastavljen iz
spleta tankih, adventivnih korijena (Slika 1).
Slika 1: Korijen dikotiledonih (lijevo) i monokotiledonih biljaka (desno)
4 Slike preuzete i modikovane prema Swink, F. and G. Wilhelm (1994): Plants of the Chicago
Region. 4th ed. Indianopolis: Indiana Academy of Science

16 17
List: Listovi se veoma razlikuju kod različitih vrsta. Po rasporedu mogu
biti naizmjenični, naspramni, pršljenasti. Po obliku liske mogu biti veoma
različiti: linearni, lancetasti, okrugli, jajasti, srcasti, trouglasti, streličasti,
kopljasti, igličasti itd., cijeli ili dijeljeni (trodjelni, dlanoliko dijeljeni, perasti),
prosto ili složeno sastavljeni (Slika 3). Listovi mogu biti iste ili različite
boje i dlakavosti, sa lica i naličja, sa i bez lisne drške (sjedeći), sa ili bez
zalistaka. Razlikuju se i po lisnoj nervaturi, koja je obično upadljivija na
naličju. Listovi dikotila imaju mrežastu nervaturu, varijabilni su po obliku,
rasporedu i složenosti, a kod monokotila imaju paralelnu nervaturu, obično
su naizmjenični, lancetasti (izduženi) i bez lisne drške, sa lisnim rukavcem.
Slika 3: Raspored listova, osnovni tipovi lisne ploče i dijeljenosti lista
Stablo: Kod zeljastih biljaka je zeleno i tanko, a kod drvenastih
odrvenjelo, mrke boje, prevučeno plutom; stablo može biti granato ili
negranato, uspravno ili poleglo po zemlji. Nekada može biti izmijenjeno
(metamorfozirano) u rizom, lukovicu, krtolu, ili imati stolone, vitice (rašljike)
za prihvatanje ili trnove (Slika 2).

18 19
Cvijet: Cvjetovi se međusobno veoma razlikuju po simetriji, boji, obliku
i građi – broju cvijetnih djelova. Mogu biti monosimetrični (posebnog oblika
u vidu npr. leptira, glave ptice sa kljunom, u vidu dvije usne kao usnatica i
zijevalice itd.) i polisimetrični (sa više jednakih latica). Boja cvjetova veoma
varira. Sem potpuno crne, sve druge boje cvjetova postoje u prirodi. Građa
cvjetova razlikuje se po broju cvijetnih djelova: čašičnih i kruničnih listića,
prašnika i tučkova. Dikotile imaju obično petočlane ili četvoročlane cvjetove,
a monokotile tročlane (Slika 4).
Slika 4: Različiti tipovi i forme cvjetova
Cvasti su grupe cvjetova. Mnoge biljke imaju cvjetove samo u cvastima,
kao što su resa, klas, klip, grozd, metlica, gronja, glavica (kod glavočika, npr.
cvijet maslačka i kamilice), štit i druge (Slika 5).
Slika 5: Najčešći tipovi cvasti
Slika 6: Najčešći tipovi plodova
Plod: Plodovi kod biljaka su posebni i zbirni (puno malih plodova, kao
npr. kod kupine i jagode). Posebni plodovi mogu biti sočni (bobica, koštunica,
sinkarpna koštunica) i sušni (miješak, mahuna, čaura, orašica, krilata
orašica, ahenija, krupa, ljuska i ljuščica itd.) (Slika 6).
Sjemena se razlikuju po boji sjemenjače, veličini, načinu rasijavanja
(dlake, dodaci za lećenje itd.), količini hranljivog tkiva koju sadrže i drugim
osobinama.

20 21
Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina i zahtijeva veliko
znanje koje je potrebno sticati godinama, sa velikom upornošću i trudom.
Neke vrste su između sebe veoma slične, barem po nekom karakteru, kao
što je oblik i veličina lista, dijeljenost lisne ploče, visina i razgranatost stabla,
prisustvo rizoma, puzećih stabala – stolona, boja i oblik cvijeta, izgled
cvasti, tip ploda itd., te je zbog toga neophodno upoznati sve razvojne faze
i morfološke karakteristike ciljnih vrsta. Biljka se najlakše prepoznaje u
fazi cvjetanja, međutim, dobar botaničar, berač i travar trebalo bi da zna
da ih raspoznaje i u drugim fazama razvića. Ova vrsta znanja je najvažniji
preduslov za bavljenje sakupljanjem, doradom, preradom i prometom
ljekovitog bilja i njihovih proizvoda.
Berač „početnik“ trebalo bi da se orijentiše na manji broj njemu dobro
poznatih vrsta i da, kasnije, najbolje na terenu i uz pomoć iskusnih berača
ili stručnih lica, postepeno savladava vještinu prepoznavanja i poznavanja
biljaka.
Veoma je važno sa sobom na teren nositi specijalni vodič za branje,
ilustrovani priručnik, ili drugu odgovarajuću literaturu radi lakšeg uvida
i kontrole determinacije (prepoznavanja) biljaka. Ukoliko postoje neke
nedoumice, zbog moguće sličnosti biljaka ili nešto neuobičajenog habitusa
(izgleda) biljke, a što može biti posljedica drugačije klimatske sezone,
obavezno konsultovati stručno lice, radi potvrde determinacije biljke. U
slučaju greške, sakupljen materijal se mora baciti, ukoliko nema nikakvu
upotrebnu i komercijalnu vrijednost.
4.3.1. Razlikovanje ljekovitog od otrovnog bilja
(principi i najvažniji primeri)
Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po
sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu
vrijednost, čitava količina mora da se baci, a čitav uloženi trud i rad
propadaju. Sa druge strane, još veća opasnost i šteta je od zamjene ljekovite
biljke sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom. Postoje
primjeri ozbiljnih trovanja ljudi, čak i sa fatalnim (smrtnim ishodom) zbog
nepoznavanja ljekovite ore, odnosno nehotične zamjene ljekovitih vrsta
otrovnim.
Primjer 1: Zamjena ljekovite lincure (Gentiana lutea) otrovnom
bijelom čemerikom (Veratrum album) (Slike 7 i 8)
Kao što se sa fotograja može zapaziti, listovi ovih vrsta su donekle
slični, pa i građa stabla, u prvoj i drugoj godini razvića lincure. Međutim, tip
i oblik cvasti, kao i građa cvijeta se veoma razlikuju (kod lincure su cvjetovi
u pršljenovima – „spratovima“, u pazuhu listova, jarko žuti i krupni; kod
bijele čemerike se oni nalaze u vidu metličaste cvasti sa sitnijim bijelim
cvjetovima. Pažljiv sakupljač će i na nivou mlađih jedinki, po opštem izgledu
biljaka i u vegetativnoj fazi (prije cvjetanja) moći da jasno razlikuje ove
dvije vrste. Podanak je kod lincure vrlo dugačak, debeo i razgranat, spolja
smeđe do tamnosmeđe boje, a na presjeku žut, dok je kod čemerike podanak
kratak, jajolik, uspravno postavljen i obrastao korijenjem. Listovi su veoma
slični, eliptični, izražene paralelne nervature, ali su kod lincure naspramno
postavljeni, dok su kod čemerike naizmjenični.
Primjer 2: Zamjena ljekovitog šafrana (Crocus spp.) otrovnim
mrazovcem (Colchicum autumnale) i međeđeg luka/srijemuša (Allium
ursinum) otrovnim đurđevkom (Convallaria majalis) (Slike 9–12)
Šafran, zapravo sušeni tučak šafrana, veoma je cijenjen začin, jedan od
najskupljih na svijetu. Dobija se iz vrste Crocus sativus koja se gaji. U divljini
rastu druge, slične vrste, koje uglavnom nemaju komercijalnu vrijednost.
Vrste roda šafran na prvi pogled podsjećaju na mrazovac, međutim, po nizu
karakteristika se razlikuju, kao što je vrijeme cvjetanja: šafrani se javljaju u
proljeće, a mrazovac u jesen. Listovi šafrana su uži i, po pravilu, sa uzdužnom
bijelom prugom, a u cvijetu se nalaze samo tri prašnika. Kod mrazovca ih
ima šest. Obje vrste rastu na livadama ili pašnjacima.

22 23
Slika 7: lincura (Gentiana lutea) Slika 8: čemerika (Veratrum album)
Slika 9: šafran (Crocus tommasinianus)Slika 10:
mrazovac (Colchicum autumnale)
Slika 11: srijemuš (Allium ursinum) Slika 12: đurđevak (Convalaria majalis)
Slika 13: poljska preslica
(Equisetum arvense)
Slika 14: močvarna preslica
(E. palustre)
Slika 15: zova (Sambucus nigra)
Slika 16:
burjan/aptovina (Sambucus ebulus)
7 8
910 15 16
14
1211
13

24 25
U našim tamnim listopadnim šumama, prostor dijele dvije slične vrste:
srijemuš i đurđevak, koji se mogu zamijeniti samo u prvim fazama razvića.
Već kada procvjetaju, razlike postaju veoma jasne. Najpouzdaniji način
razlikovanja listova ovih vrsta jeste aroma. Listovi srijemuša, čak i kada su
veoma mladi i skroz nerazvijeni, mirišu na luk. Podzemni izdanak srijemuša
je predstavljen izduženom lukovicom, a đurđevka kratkim i zadebljalim
rizomom sa puno adventivnih korijena. Cvjetovi obje vrste su bijeli, ali imaju
drugačiju formu i tip cvasti. Kod đurđevka, oni su zvonoliki i u jednostranim
grozdovima, a kod srijemuša imaju jasno odvojene latice, a cvast je okrugla.
Primjer 3: Zamjena ljekovitog poljskog/njivskog rastavića
(Equisetum arvense) otrovnim vrstama rastavića (Equisetum telmateia,
E. palustre) (Slike 13 i 14)
Za tržište je jedino vrijedan poljski rastavić ili preslica – Equisetum
arvense i nikako se ne smije zamijeniti sa drugim vrstama rastavića, koje su
otrovne ili se ne sakupljaju.
Sabiraju se isključivo sterilne jedinke poljskog rastavića. One su zelene
boje i granate, a razvijaju se po odumiranju fertilnih, na kraju proljeća i
početkom ljeta. Fertilne jedinke se javljaju već pred kraj zime, braonkaste
su boje, negranate i na vrhu imaju sporonosni klasić. One se ne sakupljaju.
Na glavnom stablu sterilnih jedinki, na mjestima grananja, kao i na samim
granama, nalaze se karakteristični rukavci (ohreje). Oni predstavljaju
srasle, sićušne listove i na vrhu se završavaju sa 6–12 zubića. Po broju
zubića u rukavcu, ovu vrstu je lako razlikovati od sličnog, velikog rastavića
(E. telmateia), koji ih ima 20–30 i koji se ne sakuplja. Druga slična vrsta je
žablji rastavić (E. palustre), ali kod njega se fertilna i sterilna stabla razvijaju
istovremeno, odnosno sporonosni klasovi i listići razvijaju se na istom stablu.
Primjer 4: Zamjena ljekovite zove (Sambucus nigra) otrovnim
burjanom/aptovina (Sambucus ebulus) (Slike 15 i 16)
Obje vrste pripadaju istom rodu, pa otuda potiče i njihova sličnost.
Osnovna razlika je u životnoj formi. Zova je nisko drvo ili žbun, a burjan/
aptovina je višegodišnja zeljasta biljka. Mlade grane zove su zelene, a na
presjeku se vidi meka, bijela srž, dok su kod burjana crvenkaste. Listovi su
kod zove neparno perasto složeni, obično se sastoje od 5 jajastih liski, sasvim
blago zupčasti – skoro cijelog oboda i goli, a kod burjana su neparno perasto
složeni, sastoje se od 5 do 9 jače razvijenih liski, jasno testerastih po obodu,
dlakavih sa naličja i nešto užih. Cvjetovi su kod zove bijeli, skupljeni u štitaste
cvasti karakterističnog, veoma prijatnog mirisa. Cvjetovi burjana su bijeli
ili blijedoroze boje, skupljeni u štitaste cvasti izuzetno neprijatnog mirisa.
Plodovi su vrlo slični – sjajne, crno-ljubičaste okrugle koštunice.
U ori Crne Gore i Srbije ima više otrovnih vrsta, čije se karakteristike
moraju znati da bi se prepoznale i spriječile moguće zamjene sa biljem
koje se sakuplja. Takve su na primjer: crna i bijela čemerika, jedić, kukuta,
mrazovac, đurđevak, ljutići, razvodnik, tatula, bunika, kukurijek i mnoge
druge.
• Ne smije se sakupljati više vrsta u isto vrijeme.
• Djeca i trudnice ne smiju raditi sa otrovnim biljem.
• U toku rada ne smije se jesti, pušiti, niti rukama dodirivati
lice, a usta bi trebalo zaštititi gazom.
• Po završenom poslu, potrebno je presvući radnu odjeću i
odmah temeljno oprati ruke i cijelo tijelo.
• Otrovno bilje se suši, pakuje i odlaže odvojeno od ostalog
bilja; ni u jednom trenutku, otrovno bilje ne smije biti u
istoj prostoriji sa drugim.
• Na svakom pakovanju se mora označiti vrsta droge, staviti
znak upozorenja („mrtvačka glava“), kao i natpis: OTROV.
• Za slučaj trovanja potrebno je imati priručnu apoteku i
odmah otići ljekaru.
Iskusan berač sa sigurnošću umije da razlikuje različite vrste biljaka
koje sakuplja, te su greške rijetke i slučajne.
U slučaju potrebe za sakupljanjem otrovnog bilja,
neophodno je preduzeti dodatne mjere opreza u radu:

26 27
4.4. Tehnike i alati održivog sakupljanja različitih
biljnih droga
Sakupljanje biljaka mora se vršiti pažljivo, stručno i ekasno. Pri
sakupljanju bilja treba voditi računa o ličnoj higijeni, higijeni alata koji se
koristi, odabiru lokacije i procjeni resursa, vremenu i načinima ubiranja/
sakupljanja, kao i pakovanju i transportu biljaka od terena do mjesta sušenja.
Neke važne napomene u tehnikama sakupljanja su:
a) Beru se samo odrasle jedinke (ukoliko drugačije nije dogovoreno u
specičnim slučajevima).
b) Bilje se bere u fazi i po vremenu kada obezbjeđuje najbolji kvalitet.
c) Sakupljaju se samo djelovi koji se koriste.
d) Sakupljanje bi trebalo vršiti uvijek na različitim mjestima u okviru
teritorije sakupljanja.
e) U narednim sezonama bilje bi trebalo brati na novim mjestima.
f) Uvijek sakupljati tako da se svaka druga biljka ostavi.
g) Bilje se bere samo čistim rukama i u čistoj odjeći.
h) Bilje nikada ne sakupljati pored puteva, sa deponija, smetlišta i
drugih prljavih i zagađenih mjesta.
i) Koristiti čiste baštenske makaze, nož ili manji srp za branje bilja.
j) Sakupljeno bilje stavljati POSEBNO. Svaku biljku stavljati u posebnu
košaru, veću jutanu, papirnu ili platnenu vreću. Najlonske vreće
nijesu preporučjive, jer se bilje u njima veoma brzo upari, tj. počinje
da se kvari!
Tehnike berbe koje su zabranjene uključuju udaranje biljaka
štapovima, kidanje i čupanje biljaka, sječenje grana, korišćenje „češljeva“ za
branje plodova, vađenje biljke sa korijenom (ako korijen nije biljna droga) i
svaku drugu tehniku koja ugrožava biljnu vrstu na datom staništu!
Flos (cvijet): Precvjetale i uvele cvjetove ne treba brati, jer nemaju
vrijednost. Branje se vrši ručno, pri čemu treba paziti da cvijetne drške budu
što kraće. Mogu se koristiti i manje makaze.
Folium (list): Treba izbjegavati branje lista kod veoma mladih biljaka,
jer su tada listovi puni vode, a siromašni aktivnim materijama. Takođe,
listovi se ne beru kod biljaka u cvijetu, mada postoje i izuzeci od ovog pravila.
Stare, oštećene i suve listove ne treba nikako brati. Branje listova je ručno
ili manjim makazama, pri čemu se list bere sa manjim dijelom lisne drške,
pazeći da se ne ošteti stablo. U praksi se, međutim, često beru cijele biljke, a
po završenom branju, prije sušenja, listovi se odvajaju od stabljika.
Herba (nadzemni dio biljke u cvijetu): Obično se bere 25–30 cm vršnih
djelova biljke u cvijetu. U slučajevima veće brojnosti i dobre pokrovnosti na
većim površinama, bilje za sakupljanje herbe se može i kositi, na primjer
pomoću manjeg srpa. U slučaju manje brojnosti, koristiti odgovarajuće
makaze.
Cortex (kora): Skida se sa mladih grana i stabala. Kora koja je stara i
ispucala nije za upotrebu. Kora se pažljivo zasijeca čistim, oštrim nožem i
guli.
Fructus (plod): Ne smiju se brati nezreli plodovi. Sočni plodovi (bobica –
npr. plod ribizle, koštunica – plod trnjine, sinkarpna koštunica – plod jabuke,
zbirna koštunica – plod kupine i zbirna orašica – plod šipurka i jagode) se
beru zreli, a većina suvih plodova (čaura, miješak, orašica, ahenija, krupa)
se bere malo prije sazrijevanja, kako ne bi ispalo sjeme. Plodove treba
brati ručno. Takozvanim češljevima kojima se u našem narodu mnogo
beru borovnice, oštećuju se listovi, stabljike i pupoljci, te biljke imaju manji
potencijal rodnosti u narednim godinama, a teška oštećenja mogu dovesti i
do uginuća biljke.
Radix, rhizoma, tuber (korijen, rizom, krtola): Podzemni organi
biljaka sakupljaju se pažljivim kopanjem ašovom, pri čemu je nakon vađenja
korijena, rizoma ili gomolja, potrebno odsjeći korijenovu glavu, tj. dio
podzemnog organa sa bar jednim pupoljkom i vratiti u zemlju da bi se razvili
novi izdanci – biljke.
Alat koji se koristi za sakupljanje mora biti čist i mora se koristiti samo
za sakupljanje jedne biljne vrste. Kada se prelazi na sakupljanje druge biljne
vrste, alat se mora ponovo očistiti i oprati, da se ne bi kontaminirala biljna
droga. Takođe, prelaskom na branje druge biljke, potrebno je oprati ruke.
Dakle, suština tehnika održivog sakupljanja je da se pri sakupljanju
nadzemnih djelova ostavi najmanje 1/3 jedinki na staništu radi dalje
reprodukcije, a kod sakupljanja podzemnih djelova oko 4/5 biljaka, s tim što
se pri tome odsijeca korijenova glava (dio rizoma i gomolja) i vraća u zemlju,
radi dalje reprodukcije; to naročito važi za ugrožene i rijetke biljne vrste i sve
one čije su brojnosti populacija male i javljaju se kao pojedinačne biljke (žuta
lincura, oman, iđirot, vilino sito itd.).

28 29
4.5. Vrijeme branja i biljni kalendar
Da bi sakupljanje ljekovitog bilja bilo isplativo, prikupljene biljke moraju
poslije branja i primarne dorade (klasiranje, pranje, sušenje) zadržati
sastav i kvalitet ljekovitih i aromatičnih sastojaka. Zbog toga je neophodno
poznavanje tehnika i postupaka pravilnog branja biljaka, njihove primarne
dorade i čuvanja do prodaje. Pri sakupljanju ljekovitog bilja, tj. biljnih droga,
pored ostalog, izuzetno je značajno vrijeme branja određene vrste, kao i koji
se dio bere. Opšte pravilo je da se BILJE BERE PO SUNČANOM I MIRNOM
VREMENU, POSLIJE ROSE. Tada ima najviše ljekovitih sastojaka. Bilje nikada
ne treba brati rano ujutru, kada je velika vlaga i rosa i nikada po kiši!
NADZEMNI DJELOVI (herba) – stablo (caulus) i listovi (folium) sakupljaju
se dok su još mladi i sočni, uglavnom prije ili tokom cvjetanja, zajedno sa
cvijetom. Sakupljaju se po suvom vremenu, najbolje u periodu od 10 do 11 i
od 14 do 15 časova. Biljke ne treba brati do same zemlje, jer su donji djelovi
kod nekih vrsta odrvenjeli. Listovi se beru sa kratkom lisnom drškom ili bez
lisne drške. Svi ubrani djelovi biljke bi trebalo da budu svježi.
Flos (cvijet) se bere tokom cvjetanja. Najbolje u samom početku
cvjetanja, jer je tada najbogatiji aktivnim sastojcima. Cvjetovi se sakupljaju
po lijepom vremenu, kada su počeli sa otvaranjem, odnosno kada je jedna
trećina cvjetova otvorena, a ostali u pupoljku.
Folium (list) je najpogodnije brati na početku cvjetanja biljke.
Herba (nadzemni dio biljke u cvijetu) se, kao što je napomenuto za
cvijet, sakuplja na početku cvjetanja i tokom punog cvjetanja, kako bi se
izbjegla faza precvjetavanja i početka plodonošenja.
Cortex (kora) se skida sa mladih grana i stabala u rano proljeće, prije
listanja, jer se tada lako odvaja od drveta. Ukoliko nije skinuta u proljeće,
kora se može skidati i u kasnu jesen, nakon opadanja lišća. Skida se samo
zdrava, glatka, mlada i živa kora sa mladih grana. Ispucala, stara i mrtva kora
nema ljekovita svojstva. Nakon skidanja, radi lakšeg sušenja i lagerovanja,
koru je potrebno sjeći u uzdužne trake 2–3 cm široke i 10–30 cm duge.
Pupoljci se sakupljaju prije listanja, u rano proljeće.
Fructus (plod) se, u nekim slučajevima, bere zreo, a kod nekih vrsta
poluzreo (nedozreo). Za većinu sočnih plodova važi da se beru zreli, dok se
suvi plodovi uglavnom sakupljaju prije sazrijevanja. Vrijeme sakupljanja
zavisi od zrenja, a to je obično druga polovina ljeta i jesen. Opali plodovi se,
po pravilu, ne sakupljaju, jer su često počeli da trule ili su oštećeni.
Sjemen (sjeme) se bere potpuno zrelo, obično u jesen.
Radix, rhizoma, tuber (korijen, rizom, krtola): Kod višegodišnjih
biljaka, podzemni organi se iskopavaju u rano proljeće i u kasnu jesen, a
kod jednogodišnjih na kraju vegetacije, ili, ponekad, u vrijeme cvjetanja.
Po vađenju iz zemlje dobro se operu i odmah suše, u toploj prostoriji ili na
jakom suncu. Na sakupljenom materijalu ne smije biti ostataka korijenove
glave ili pljesnivih djelova.
Svaka biljna vrsta, zavisno od svojih fenofaza, ima sopstveni „kalendar
branja“, tj. najoptimalnije vrijeme sakupljanja.
Mjeseci u godini u kojima je optimalno sakupljanje određene biljne droge
su, naravno, samo uslovni, a što zavisi od godine, tj. klimatskih karakteristika
datog perioda (količina i vrsta padavina – snijeg, kiša; temperatura, vlažnost
itd.). Zavisno od geografskog položaja, klimatskih faktora, terena, da li je
godina sušna ili ne, zavisno od mikrostaništa, ekspozicije i dr., optimalno
vrijeme se od navedenog može pomjeriti i za više od mjesec dana. Dati
podaci se odnose na prosječna staništa za navedene biljke. S obzirom na to
da na različitim staništima (nadmorskim visinama) biljke listaju, cvjetaju
i plodonose u različito vrijeme, u kalendaru se za neke droge navodi više
mjeseci. Neke vrste se pojavljuju tokom čitave godine (bršljan, maslačak,
kopriva, troskot, imela), te imaju dugačak kalendar branja, a neke se
pojavljuju kratko, npr. odmah poslije zimskih mrazeva, kao visibaba, neke
ljubičice i šafrani – to su vrste sa kratkim kalendarom branja.
JANUAR/FEBRUAR: imela, borovi, brezovi i drugi pupoljci
MART: cvijet jagorčevine, rusomača, kora vrbe i krušine, maslačak,
kopriva, ljubičica, podbijel, plućnjak, pupoljci drveća
APRIL: rusomača, međeđe uvo/uva, cvijet jagorčevine, kora drveća,
gavez, maslačak, podbijel, kopriva, dan i noć, plućnjak, rusa, bršljan
MAJ: međeđe uvo/uva, rusomača, cvijet gloga, bokvica, cvijet zove, lipa,
kopriva, list breze, list kupine, rastavić, rusa, zova, bršljan, list borovnice
JUN: hajdučica, ranjenik, sljez (cvijet), rusomača, rastavić, sitnica,
kantarion, orah, crni sljez, bokvica, trava iva, podubica, majčina dušica,
kopriva, list borovnice, čestoslavica, glog, jagoda, malina, kupina, divlja nana,
metvica, neven, pelen, rastavić, različak, virak, vranilovka, bršljan, vodopija
JUL: hajdučica, sljez (cvijet), list čička, pelen, rusomača, kičica, rastavić,
sitnica, kantarion, crni sljez, bokvica, troskot, iva, gršica/podubica, majčina
4.5.1. Biljni kalendar

30 31
dušica, plod borovnice, divizma, čestoslavica, jagoda, kupina, kopriva, divlja
nana, metvica, vranilovka, petrovac, ivanjsko cvijeće, vodopija, zečji trn,
macina trava
AVGUST: hajdučica, list sljeza, list čička, pelen, rusomača, kičica,
kantarion, kleka, bokvica, troskot, čubar, trava iva, grčica/podubica, majčina
dušica, plod borovnice, divizma, divlja nana, metvica, kupina, petrovac,
vranilovka, bršljan, vodopija, zečji trn, macina trava
SEPTEMBAR: pelen, plod gloga, kleka, bokvica, troskot, šipak, plod
zove, korijen maslačka, plod borovnice, divizma, drenjina, trnjina, zečji trn,
macina trava, bršljan
OKTOBAR: sljez (korijen), plod gloga i drijena, kleka, zečji trn, trnjina,
korijen maslačka, bršljan
NOVEMBAR: sljez (korijen), imela, bršljan
DECEMBAR: imela
4.6. Smjernice za berače prije polaska na branje
ljekovitog bilja
• izbor najboljih lokacija za branje (dovoljno blizu naselja zbog
troškova prevoza i brzine transporta, posebno zbog pranja,
klasiranja, čišćenja i sušenja, kao i lokacije dovoljno udaljene od
potencijalnih izvora zagađenja);
• izbor biljnih vrsta i napomene u vezi sa pravilnom determinacijom
(raspoznavanjem) biljaka, obezbjeđivanjem priručne literature,
„vodiča za branje“ sa ilustracijama, koji se obavezno nosi na teren;
• tehnike branja/sakupljanja za svaku pojedinačnu vrstu i
najpogodnijih oruđa i alata za branje;
• instrukcije u vezi sa higijenom i čistoćom;
• instrukcije o najpogodnijim načinima pakovanja i transporta bilja
sa terena do mjesta sušenja bilja;
• informacije o maksimalnim količinama i periodu branja (zbog
budućeg otkupa);
• obezbjeđivanje povratne informacije sa terena o stanju resursa
ljekovitog bilja.
5. Kvalitetna dorada biljne droge
Kada se biljni materijal donese sa terena, potrebno ga je na pravilan
način doraditi da bi se mogao kasnije upotrebljavati, odnosno staviti u
promet. Bilje ne treba sabijati prilikom transporta, niti mehanički oštećivati.
Transport treba obaviti što prije da droga ne bi tokom puta počela da se
kvari. Biljna droga se mora na odgovarajući način pripremiti kako bi se
očuvao njen kvalitet. Primarna dorada uključuje pranje, rezanje, sjeckanje
i klasiranje (odvajanje djelova biljne droge) koje se vrši prije sušenja, kao i
sušenje biljne sirovine.
Po dolasku u objekat gdje će se vršiti primarna dorada, sakupljeni biljni
materijal mora biti hitno istovaren, raspakovan i položen na čisto i zasjenjeno
mjesto. Materijal ne bi trebalo da bude izložen direktnim sunčevim zracima,
osim ako za to ne postoji konkretna potreba, kao u slučaju plodova i korijena.
Sirovina mora biti zaštićena od dodatne vlage ili kiše.
Biljke se moraju oprati ukoliko su zaprljane ili prašnjave. Takođe,
moraju se pažljivo pregledati i očistiti od svih primjesa, drugog bilja, zemlje
i nečistoća. Biljna droga se mora odvojiti: odstraniti korijene i donje djelove
biljke u slučaju herbe, odvojiti listove (folium), cvjetove (os) ako već nijesu
odvojeni prilikom sakupljanja na samom terenu. Dakle, treba odvojiti
vrijedne djelove biljke (vršni djelovi – herba, listovi, cvjetovi) od djelova koji
su stari, odrvenjeli ili ne predstavljaju biljnu drogu. Oštećeni djelovi moraju
se odbaciti. Ukoliko se to ne uradi odmah, poslije sušenja to neće biti moguće.
Korijene i druge podzemne biljne droge treba odvojiti od nadzemnog
dijela ako to nije urađeno prilikom sakupljanja. Korijeni i drugi podzemni
organi se moraju dobro očistiti od zemlje i onda temeljno oprati snažnim
mlazom tekuće vode. Potom se isjeku na odgovarajuće djelove (shodno
zahtjevima kvaliteta, npr. ako su veliki i robusni, na dva do četiri dijela, ili na
druge načine). Korijene i druge podzemne organe po pranju i sječenju, treba
odmah ocijediti i staviti na sušenje. Neki korijeni se prije sušenja ljušte.
5.1. Sušenje
Sušenje ljekovitog i aromatičnog bilja predstavlja veoma važan
proces u očuvanju kvalitetne biljne droge. To je jedan od najstarijih načina
konzerviranja – prerade životnih namirnica, a ujedno i najvažniji dio
primarne dorade bilja. Ono predstavlja proces koji potpomaže isparavanje

32 33
vode iz biljnog tkiva, koristeći pri tom toplotu i kretanje vazduha. Toplota
može da potiče od Sunca, ili se može generisati vještačkim izvorima, pri čemu
se troše neki od energenata (nafta, mazut, ugalj, drva, gas i sl.), a kretanje
vazduha takođe može biti prirodno ili forsirano mehaničkim fenovima.
Različiti djelovi biljnog tijela sadrže različit % vode: sjemena i sušni plodovi
od 10 do 15%, zeleni djelovi biljke preko 70%, a sočni plodovi do 90%. Zato
je i odnos svježe i suve mase pojedinih biljnih organa drugačiji, kao što je
prikazano u Tabeli 4. U prosjeku iz 4–5 kg ubranih listova dobije se oko 1
kg suve mase; iz 5–9 kg svježih cvjetova dobije se samo 1 kg osušenih, dok
se od 3–4 kg svježih korijena dobije oko 1–1,5 kg suve mase. Smatra se da
je droga dobro konzervirana kada je vlaga u biljnom tkivu snižena na 10–
14%. U praksi se vlaga biljnog materijala procjenjuje krtošću pod prstima (na
terenu), odnosno korišćenjem vlagomjera (u laboratorijama).
Tabela 4: Odnos svježe i suve mase pojedinih biljnih djelova
Naziv droge Odnos svježa: suva
Frangulae cortex (kora krušine) 4 : 1
Quercus cortex (kora hrasta) 3.5 : 1
Salicis cortex (kora vrbe) 3.5 : 1
Chamomillae os (cvijet kamilice) 5 : 1
Crataegi os (cvijet gloga) 5 : 1
Farfarae os (cvijet podbijela) 5 : 1
Malvae os (cvijet crnog sljeza) 5 : 1
Primulae os (cvijet jagorčevine) 5.5 : 1
Sambuci os (cvijet zove) 6 : 1
Tiliae os (cvijet lipe) 4 : 1
Verbasci os (cvijet divizme) 6 : 1
Althaeae folium (list bijelog sljeza) 4 : 1
Bardanae folium (list čička) 4 : 1
Belladonnae folium (list velebilja) 6 : 1
Naziv droge Odnos svježa: suva
Betulae folium (list breze) 4.5 : 1
Farfarae folium (list podbijela) 4.5 : 1
Fragariae folium (list jagode) 5 : 1
Melissae folium (list matičnjaka) 5 : 1
Myrtilli folium (list borovnice) 4.5 : 1
Mori nigri folium (list crnog duda) 4 : 1
Plantaginis folium (list bokvice) 5 : 1
Pulmonariae folium (list plućnjaka) 4 : 1
Rubi fruticosi folium (list kupine) 4.5 : 1
Taraxaci folium (list maslačka) 4.5 : 1
Urticae folium (list koprive) 5 : 1
Uvae ursi folium (list medvetke) 3 : 1
Cynosbati fructus (plod šipka) 3 : 1
Juniperi fructus (plod kleke) 2,2 : 1
Myrtilli fructus (plod borovnice) 6 : 1
Sambuci fructus (plod zove) 5 : 1
Absinthii herba (nadz. dio pelena) 4.5 : 1
Basilici herba (nadz. dio bosiljka) 4.5 : 1
Bursae pastoris herba (nadz. dio rusomače) 4 : 1
Centaurii herba (nadz. dio kičice) 3.5 : 1
Chamaedrys herba (nadz. dio podubice) 4 : 1
Equiseti herba (nadz. dio rastavića) 4.5 : 1
Euphrasiae herba (nadz. dio vidove trave) 4.5 : 1
Herniariae herba (nadz. dio sitnice) 3.5 : 1

34 35
Naziv droge Odnos svježa: suva
Hyperici herba (nadz. dio kantariona) 3 : 1
Marrubii herba (nadz. dio očajnice) 4 : 1
Millefolii herba (nadz. dio hajdučice) 4 : 1
Origani herba (nadz. dio vranilovke) 4.5 : 1
Polygoni avicularis herba (nadz. dio troskota) 5 : 1
Serpylli herba (nadz. dio majčine dušice) 3.5 : 1
Saturejae montanae herba (nadz. dio vrijeska) 4 : 1
Solidaginis herba (nadz. dio zlatnice) 4 : 1
Teucrii montani herba (nadz. dio ive trave) 4 : 1
Violae herba (nadz. dio ljubičice) 7.5 : 1
Althaeae radix (korijen bijelog sljeza) 4 : 1
Belladonnae radix (korijen velebilja) 3 : 1
Cichorii radix (korijen vodopije) 4 : 1
Gentianae radix (korijen lincure) 3.5 : 1
Inulae radix (korijen omana) 4 : 1
Ononidis radix (korijen zečjeg trna) 3 : 1
Saponariae radix (korijen sapunjače) 3 : 1
Symphyti radix (korijen gaveza) 4 : 1
Taraxaci radix (korijen maslačka) 4.5 : 1
Urticae radix (korijen koprive) 3 : 1
Calami rhizoma (rizom iđirota) 5 : 1
Tormentillae rhizoma (korijen trave od
srdobolje)
2.5 : 1
Crataegi summitates (cvijet i list gloga) 5 : 1
Odgovarajuće sušenje i rukovanje biljnim materijalom je od ključnog
značaja za proizvodnju visokokvalitetne droge, jer će tako dorađena sirovina
tržištu biti ponuđena kao lijek. Sušenje počinje od trenutka branja, tako
da je za postizanje visokog kvaliteta suve mase već u ovoj fazi bitan izbor
korpi, vreća, gajbi, torbi i sl. Preporučuju se mrežasti materijali kroz koje
biljka može da diše, a treba izbjegavati nepropusne plastične kese koje
podstiču degradaciju biljnog materijala. Ako se primijeti promjena u boji
i mirisu prije početka sušenja, svaka dalja prerada svježeg materijala je
uzaludna. Vrijeme između branja i sušenja treba da bude što kraće. Kada je
nemoguće odmah pristupiti sušenju, na primjer zbog ograničenog kapaciteta
sušare, biljni materijal je neophodno izvaditi iz vreća i razastrti u tankom
sloju dok se ne pristupi njegovom sušenju. Takođe treba imati na umu da
se ne suše sve ljekovite biljne sirovine pod istim uslovima. Biljke kod kojih
je aktivna materija lokalizovana u etarskom ulju, u sušarama se suše na
nižim temperaturama od ostalih biljaka. Takođe se biljke sa višim sadržajem
vode suše u tanjem sloju od onih kod kojih je sadržaj vode nizak. Pogrešno
rukovanje biljnim materijalom prilikom sušenja može dovesti do snižavanja
kvaliteta ljekovite sirovine, kao i do potpune neupotrebljivosti. Neke biljne
vrste se teže suše od drugih, a to najviše zavisi od početnog sadržaja vode
u svježem materijalu i propustljivosti tkiva. U Tabeli 5 prikazani su neki
primjeri djelova biljaka koje je lako, srednje teško ili teško sušiti.
Lake za osušiti Srednje teške za
osušiti Teške ze osušiti
hrast kora troskot herba zova cvijet
krušina kora kamilica cvijet podbijel
zlatnica herba dan i noć herba maslačak korijen
kantarion herba breza list glog plod
lipa cvijet kopriva herba imela herba
rastavić herba glog cvijet sa listom kleka plod
hajdučka trava herba rusa herba šipurak plod
Tabela 5: Djelovi biljaka prema lakoći/težini sušenja

36 37
Postoje različite metode sušenja biljnih droga. U osnovi su to različite
varijante prirodnog i veštačkog sušenja.
a) Varijante prirodnog sušenja
1. Na otvorenom
Slično kao kod sušenja sijena, ova varijanta je najstariji i
najjednostavniji metod konzervacije svježeg biljnog materijala. Na čistu
ravnu površinu se razastre biljni materijal i ostavi da se suši u tankom
sloju do potpune krtosti. U ovoj metodi se koriste sunčeva toplota i prirodno
kretanje vazduha (vjetar). Biljni materijal ne bi trebalo izlagati direktnoj
sunčevoj svjetlosti zbog gubitka karakteristične boje i snižavanja kvaliteta
usljed pregrijavanja. Preporuka je: sušenje u tankom sloju na promajnom
i zasjenjenom mjestu. Kod ove varijante sušenja poželjno je improvizovati
natkrivene mrežaste police (lese) na koje će se slagati svježi biljni materijal, a
koje će maksimizirati protok vazduha i odvođenje isparene vode. Nepovoljne
vremenske prilike, kao i jutarnja rosa na većim nadmorskim visinama,
mogu ugroziti ekasnost ove metode, pa se predlaže noćno ili interventno
pokrivanje vazdušno-poroznim materijalima.
2. U zatvorenom prostoru
Sušenje biljaka u zatvorenom prostoru otklanja mogućnost nepovoljnog
uticaja vremenskih prilika (oluja, padavina, rose i magle) na kvalitet
biljne sirovine. Važno je da prostor bude čist, suv i dobro provjetren, a po
mogućnosti i da ima drvene podove. Najčešće se za ove namjene preuređuju
objekti na gazdinstvu koji više ne služe svojoj namjeni (štale, šupe, tavani,
ostave, ambari i sl.). Podrumske prostorije i garaže nijesu pogodne za ove
namjene jer najčešće imaju visok procenat vlage u atmosferi. U zatvorenim
prostorima biljni materijal se takođe može sušiti na improvizovanim
mrežastim policama (lesama) ili, što je veoma čest slučaj, biljke se mogu
vezivati u snopove i tako kačiti na zategnute kanape ili ukucane eksere na
letvama. Prostorija mora imati mogućnost provjetravanja, a poželjno je i da
se mrežama spriječi pristup insekata biljnom materijalu. Ukoliko se kače
snopovi, njihova veličina treba da bude takva da se omogući kompletno
sušenje do srca snopa. Vezivanje snopova je najbolje obaviti gumicom za
tegle, pošto snopovi prilikom sušenja znatno gube na zapremini, pa se dešava
da biljke ispadaju iz veza napravljenih kanapom.
b) Varijante vještačkog sušenja biljaka
1. Korišćenje grijača u zatvorenom prostoru
U proljećnim i jesenjim mjesecima, ili tokom dugog perioda lošeg
vremena u ljetnjim mjesecima, prirodno sušenje biljaka nije pogodan
način obrade zbog visoke vlažnosti i niske temperature vazduha, pri čemu
je isparavanje vode iz tkiva svježeg materijala ograničeno. Ukoliko se
temperatura u zatvorenom prostoru povisi uvođenjem grejnih tijela (peći,
grijalica, radijatora i sl.), vazduh u prostoriji će postati suvlji i pokazati
veću spremnost za prihvatanje i odvođenje isparene vode iz svježeg
biljnog materijala. Na taj način proces sušenja se ne prekida, a smanjuje se
mogućnost promjene karakteristične boje i mikrobiološke kontaminacije
ljekovite biljne sirovine, odnosno snižavanja njenog kvaliteta. Treba takođe
imati na umu da za većinu ljekovitih biljaka temperatura u prostoriji ne bi
smjela da pređe 60oC, dok je 40oC maksimalna temperatura za biljke koje
sadrže etarska ulja. Veoma je važno voditi računa i o provjetravanju kako
bi došlo do izmjene prezasićenog vazduha vodenom parom iz prostorije sa
suvljim spoljašnjim vazduhom.
2. Prinudna ventilacija svježim vazduhom
Ponekad je potrebno zarad ekonomičnosti, ili boljeg planiranja
proizvodnje, na određeni period očuvati kvalitet i zdravstvenu ispravnost
veće količine biljnog materijala. To se postiže prinudnim dovođenjem
svježeg (suvog) vazduha i odvođenjem vazduha zasićenog vodenom parom.
Ovi sistemi se najčešće sastoje od ravnih ili kosih polica u prostorijama, ili
tunelima, gdje je cirkulacija vazduha obezbijeđena mehaničkim kretanjem
ventilatora. Budući da je ovaj postupak u pogledu sušenja prilično spor,
preporučuje se često prevrtanje i rastresanje materijala, pošto može doći do
slijeganja biljne mase, čime donji slojevi postaju nepropusni za vazdušno
strujanje. Ograničenje ove metode je što se može koristiti samo u toplijim
danima ljetnjih mjeseci, ukoliko se izbjegavaju jutarnji i noćni pikovi visoke
vazdušne vlage. Najčešće se na ovaj način konzervira svježa biljna sirovina
do konačnog sušenja, u slučajevima ograničenog kapaciteta sušara i kratke
kampanje branja.
3. Prinudna ventilacija toplim vazduhom
Sušenjem ljekovitih biljaka u struji toplog vazduha postiže se najbolji
kvalitet sirovine. Na ovaj način se ziološki procesi unutar biljnog tkiva
i mogućnost razvoja mikroorganizama na svježem biljnom materijalu
nakon branja svode na minimum. Suština ovog procesa sušenja je, kao i u

38 39
prethodnim primjerima, odvođenje viška vlage iz biljnog materijala. U ovom
slučaju se koristi vještački izmjenjivač toplote i obezbjeđuje cirkulacija
vazduha mehaničkim kretanjem ventilatora. Izmjenjivači toplote koriste
različite energente od kojih su u industrijskoj doradi najčešći tehnički gas,
mazut i nafta, dok su za manje proizvođače pogodna drva i ugalj (nepovoljni
su za veće sisteme zbog pepela). Struja se kao energent za sušenje izbjegava
zbog neekonomičnosti. Izbor energenta za sušenje u sušarama je od
ključnog značaja u kalkulaciji proizvodnje sirovine ljekovitih biljaka, pošto
u strukturi troškova, pored borbe protiv korova kod gajenih vrsta, odnosi
najveći dio (do 70%). Prednosti ovog postupka dorade su blagovremeno i
ujednačeno sušenje na kontrolisanoj temperaturi. Često je zahtjev kupca da
sirovina bude osušena u posebnom tipu sušnice, na lesama sa preciznom
specikacijom i na određenoj temperaturi. Iako je proces sušenja u suštini
isti, prema konstrukcionim rješenjima razlikuje se više različitih tipova, od
kojih se najčešće srijeću tri: podne, tunelske i trakaste.
Podne sušare su objekti sa perforiranim podom kroz koji prolazi suv i
topao vazduh, koji strujanjem kroz naslagani biljni materijal odvodi suvišnu
vlagu. Prednost ovog tipa sušare je što se materijal može slagati u debljem
sloju, a u toku sušenja se može više pute prevrtati. Nedostatak ovog tipa
sušenja je neracionalno iskorišćavanje toplog vazduha, budući da je količina
osušene sirovine u krajnoj računici mala za količinu uložene energije.
Tunelske sušare su najčešća konstrukciona rješenja i srijeću se kako
kod malih proizvođača, tako i u industrijskim kompleksima. Biljni materijal
je kod ovog tipa sušenja naslagan na lese (mrežaste police), a lese su na
određenom razmaku jedna iznad druge poređane na kolica koja se kreću po
šinama. Zavisno od kapaciteta tunelske sušare, broj kolica se kreće od 2 do
20, a tunel ima svoj ulaz i izlaz. Nakon slaganja svježeg biljnog materijala
na lese, kolica se uguraju u tunel u kome struji topao vazduh. Svaka sljedeća
kolica se uguravaju iza prethodnih pomjerajući ih u tunelu za jedno mesto.
Kada se procijeni da je sirovina na prvim kolicima dovoljno suva, ona se
izvlače napolje na izlaz sušare, a na ulaz se uguraju nova kolica sa svježim
biljnim materijalom. Na ovaj način se postiže kontinuitet u sušenju i u daljoj
preradi, što je nekad potrebno zbog tehničke organizacije posla.
Trakaste sušare su sa aspekta automatizacije procesa najpovoljniji tip.
Svježa biljna masa se ubacuje odozgo i pada na traku koja je horizontalno
odvodi na drugu traku ispod nje. Topao vazduh struji odozdo prema gore,
tako da ne dolazi do reverznog vlaženja već osušenog materijala. Utrošak
radne snage na opsluživanju ovako konstruisanih mašina je sveden na
minimum. Proces sušenja je kontinualan i utrošak energije po ovom metodu
je najekonomičniji. Takođe se na ovaj način u jedinici vremena može
osušiti najveća količina biljne sirovine. Trenutno je jedini i najveći problem
uvođenja ovih sušara u proizvodnju njihova visoka cijena.
5.2. Pakovanje, skladištenje i čuvanje biljnih droga
Osušeni biljni materijal mora se pravilno upakovati, skladištiti i čuvati,
kako bi biljna droga što duže očuvala svoj kvalitet. U tom smislu, mora se
voditi računa o čistoći ambalaže, njenom kvalitetu, kao i osiguravanju mjesta
skladištenja od štetočina i vlage. Prvi postupak u čuvanju biljne droge po
završenom sušenju je pakovanje.
Pakovanje bilja zavisi od biljne vrste, količine i tipa biljne droge, kasnijeg
skladištenja i prevoza do kupca itd. Bilje se najčešće pakuje u bale, male i veće
jutane, platnene, polietilenske ili čvršće papirne džakove, kartonske kutije i
slično. Nježnije biljne droge (npr. cvijet, pupoljci, kukuruzna svila, žigovi kod
šafrana) mogu se pakovati u manje kutije od neprozirnih materijala.
Prilikom punjenja vreća, kutija i sanduka, materijal se ne smije
sabijati kako ne bi došlo do lomljenja i oštećivanja biljne droge. Ambalaža
za pakovanje mora biti čista prije pakovanja i ne bi je trebalo reciklirati,
pogotovo za različite biljke i različite biljne droge. Takođe, ne preporučuje se
ambalaža od vještačkih materijala (najlon vreće, plastika), već od prirodnih.
Materijal za ambalažu mora biti čvrst, postojan, nepromočiv i neproziran,
kako se biljna droga ne bi izlagala svjetlosti, dejstvu vlage i štetočinama.
Pored ambalaže, mora se voditi računa o dokumentaciji i evidenciji, te
svaka vreća/pakovanje mora biti označena, stavljena na odgovarajuće
mjesto i propraćena odgovarajućom dokumentacijom (naziv biljke i biljne
droge, količina, datum i lokacija sakupljanja, ime sakupljača itd.). Najbolje
je koristiti etikete koje se zašiju ili čvrsto prikače za vreću (ambalažu). Uz
to, ista etiketa, odnosno isti podaci trebalo bi da postoje i unutar ambalaže,
najbolje da su ispisani na čvršćem kartončiću, gratnom olovkom. Kako bi se
zaštitio proizvod i kako bi se smanjio rizik od napada štetočina, savjetuje se
da se pakovanje izvrši što je moguće prije.
Tokom dužeg stajanja biljna droga gubi svoja svojstva. Smatra se da se
ona može koristiti, zavisno od kvaliteta primarne dorade, najviše do dvije
godine od dana sakupljanja. Stoga nije racionalno praviti velike zalihe, jer
višak droge koja se ne plasira, postaje neupotrebljiv. Glavni uzroci kvarenja
droga su vlaga, svjetlost, niske i visoke temperature, kao i štetočine (bakterije,
gljivice – plijesni, insekti, glodari).

40 41
Vlaga je veliki uzročnik kvarenja biljne droge. Biljni materijal može
apsorbovati čak do 20% atmosferske vlage, čime biva izložen truljenju,
odnosno dejstvu mikroorganizama – plijesnima i bakterijama. Stoga se biljne
droge moraju čuvati u čvrstim, nepromočivim vrećama, a vreće odlagati
u suva, promajna i sigurna skladišta. Vlažnost vazduha ne bi trebalo da
bude viša od 60%, a temperatura ne viša od 25ºС. Optimalne temperature
skladištenja su one između 10ºC i 25ºC. Vlaga u objektu skladištenja mora
biti pažljivo kontrolisana. Vlažnost biljaka uzrokuje raspadanje aktivnih
supstanci. Pored toga, vlažne biljke mogu se vrlo brzo upariti i ubuđati.
Takav materijal se mora odmah baciti.
Za trajnije čuvanje bilja se ne preporučuje suviše visoka temperatura,
budući da ubrzava fermentaciju, a to znači djelovanje enzima koji su najviše
aktivni na određenoj temperaturi. Na temperaturama višim od 40oC može
doći do isparavanja i gubitka isparljivih supstanci (etarska ulja), kao i do
raspadanja određenih aktivnih materija u bilju, a time i do smanjivanja
kvaliteta biljne droge. Dodatna opasnost koju izaziva vrlo visoka temperatura
je i mogući razvitak parazita i štetnih mikroorganizama, pogotovo kad se
biljka, pored čuvanja na suviše visokoj temperaturi, drži i na vlažnom mjestu.
Iako su niske temperature generalno ekasne u konzervaciji i očuvanju
različitih materija, previše niske temperature mogu dovesti do taloženja
i kristalizacije nekih aktivnih materija, a time i do promjene sastava biljne
droge.
Takođe su nepovoljne suviše nagle temperaturne promjene, a naglo
hlađenje biljaka može izazvati kondenzaciju na unutrašnjim zidovima
ambalaže i stvaranje određenog nivoa vlage u samom uzorku.
Biljni materijal može tokom nepravilnog skladištenja biti izložen dejstvu
plijesni, bakterija i insekata. Plijesni se obično javljaju na biljnom materijalu
koji nije pravilno i do kraja osušen, ili na materijalu koji se čuva na vlažnom
mjestu. Naročito su opasne one plijesni koje sadrže sluzi, skrob, šećere i slične
materije. Osušen biljni materijal okružen plijesnima nije za dalju upotrebu i
mora se smjesta baciti.
Biljni materijal često sadrži različite insekte, kojima nepravilno čuvane
biljne droge služe kao odlično skrovište i zaliha hrane. Najčešće se u biljnom
materijalu mogu naći moljci, kao i brašni i sirni crvi. Ako se u biljnoj drogi
nađe neki od ovih štetočina, čitava količina biljnog materijala mora se odmah
baciti, jer se proces napada insekata ne može kontrolisati.
Skladištenje ljekovitog od otrovnog bilja mora se strogo razdvojiti u
magacinskom prostoru. Otrovno bilje mora biti upadljivo označeno i sa
posebnom etiketom i oznakom za otrovnost!
Skladištenje biljaka koje imaju prodorne mirise trebalo bi da bude
odvojeno od ostalih, da ove ne bi primile te mirise.
Materijal ne treba držati na samoj zemlji, zbog vlage, već najbolje na
malo izdignutim daskama ili policama.
Naročitu pažnju potrebno je posvetiti protivpožarnoj zaštiti jer
osušeni biljni materijal veoma lako gori!
Direktna sunčeva svjetlost dovodi do toga da bilje izblijedi i biljna droga
izgubi svoju prirodnu boju. To se pogotovo odnosi na cvijet. Do gubljenja
prirodne boje dolazi i kod listova, što je jedan od prvih znakova opadanja
kvaliteta biljne droge. Sa druge strane, iako bilje nekada izgleda dobro i
prirodno, ono nema onaj kvalitet koji je imalo prilikom branja, usljed nekih
propusta u postupcima od sakupljanja do skladištenja.
Izlaganje vazduhu tokom skladištenja potpomaže oksidaciju određenih
supstanci u biljnoj drogi. Stoga, ambalaža mora biti nepropusna ne samo
za vodu/vlagu i svjetlost, nego i za vazduh. Oksidacija nekih supstanci
u bilju je brža u prisustvu više temperature, vodene pare ili nekih drugih
gasova u vazduhu. To znači da je važno da se bilje pakuje u kvalitetnu
ambalažu, ali i da prostor skladištenja bude čist, provjetren (bilo prirodno
ili korišćenjem ventilatora i drugih aparata za kruženje i hlađenje vazduha)
i sa kontrolisanom mikroklimom, tj. relativnom vlagom, temperaturom i
smanjenom svjetlošću. Aromatične biljne droge relativno lako oksidišu i pod
uticajem oksidacionih procesa gube svoje karakteristične mirise i arome,
čime postaju praktično neupotrebljive.

42 43
NEKA OD PRAVILA DOBRE PRAKSE
SKLADIŠTENJA BILJA
• Proizvode pakovati u čiste i suve, u najboljem slučaju
nove vreće, kese ili sanduke..
• Izbjegavati plastičnu ambalažu.
• Uskladišteno bilje treba etiketama obilježiti i voditi
tačnu evidenciju i urednu dokumentaciju o količini i
mjestu skladištenja.
• Etiketa mora biti jasno ispisana i trajno zalijepljena.
• Informacija na etiketi mora biti potpuna i treba
da sadrži naziv proizvoda, masu, vrijeme i mjesto
sakupljanja, ime sakupljača, eventualne napomene.
• Pakovani materijal skladištiti na čistom i suvom mjestu,
oslobođenom od štetočina ili od pesticida.
• Pakovani sušeni biljni materijal skladištiti u suvim,
dobro provjetrenim prostorijama, u kojima su dnevne
varijacije temperature ograničene i u kojima je
osigurano dobro provjetravanje.
• Objekti za skladištenje i transport moraju biti
oslobođeni pesticida i drugih otrovnih materija.
• Otrovno bilje se mora posebno i upadljivo obilježiti i
označiti i držati odvojeno od ljekovitog bilja u prostoru
za skladištenje.
• Odvojeno držati veoma aromatično (bilje jakog i
prodornog mirisa) od drugog bilja.
Dokumentacija i evidencija
Pored etiketiranja, tj. obilježavanja svakog uzorka, odnosno svakog
pojedinačnog pakovanja (vreće, bale sanduka ili kutije) sa biljem, gdje, kako
je rečeno, treba naznačiti naziv biljne droge, ime sakupljača, masu uzorka,
datum i mjesto sakupljanja, neophodno je voditi urednu dokumentaciju i
evidenciju o biljnom materijalu.
Po dolasku sa terena, bilo bi dobro da se prije sušenja izmjeri neto masa
svježeg materijala, kako bi se imao u vidu gubitak pri sušenju. To je važno
radi kalkulacije troškova i uvida u cijenu robe.
Prilikom stavljanja materijala na sušenje, potrebno je uz njega odmah
staviti etiketu sa svim odgovarajućim podacima, kao i podatak o neto (svježoj
masi). Po završenom sušenju, izmjeriti materijal i odmah upisati suvu
masu.
Kada se materijal pakuje, napraviti identičnu etiketu (kartončić na
kome se piše gratnom olovkom) i staviti je u ambalažu. Originalnu etiketu
prikačiti na ambalažu (vreća, kutija, sanduk). Podatke takođe zabilježiti i u
svesku evidencije i eventualno sačuvati kao elektronski zapis na računaru.
POTREBNO JE VODITI PRECIZNU EVIDENCIJU O SLJEDEĆEM:
• Datum i lokacija sakupljanja bilježe se za svaku biljku
POSEBNO.
• Navesti naziv biljne vrste sa tipom biljne droge.
• Zabilježiti svježu i suvu masu i njihov odnos, kao i konačnu
neto masu koja je zapakovana u svakom pojedinom pakovanju.
• Evidentirati mjesto/oznaku gdje je uskladišteno svako
pojedino pakovanje.
• Zabilježiti datum unosa u magacin.
• Zabilježiti datum iznosa /prodaje iz magacina.
• Navesti prodajnu cijenu.
• Ako postoje, zabilježiti i posebne napomene.
• Zabilježiti napomene o lokalitetu sakupljanja i količini resursa.

44 45
DODATNA PRAVILA KOJA TREBA ZNATI O
BILJKAMA
• Biljna droga se mora temeljno očistiti i staviti
u čiste vreće ili kutije.
• Biljna droga se bolje čuva kada je u manjoj
ambalaži
• Na svaku vrećicu, odnosno kutiju, obavezno
prikačiti etiketu sa nazivom biljne droge,
lokacijom i datumom sakupljanja
• Biljni materijal uvijek čuvati na mjestu gdje
je temperatura bez većih promjena i nikad ne
treba da prelazi 25°C, niti da pada ispod 10°C.
• Biljnom materijalu se nikada ne smiju dodavati
nove ubrane i osušene biljke – novu količinu
stavljati u novu ambalažu
• Biljni materijal bi trebalo da se transportuje,
suši, pakuje i skladišti daleko od pesticida,
herbicida, insekticida, đubriva i drugih
otrovnih, štetnih i zagađujućih materija
• Mere zaštite biljne droge u skladištu ne smiju
uključiti bilo kakva hemijska sredstva, već
treba obezbijediti mjere kontrole higijene
i čistoće i obezbijediti prostor mehaničkim
mjerama zaštite (mreže za insekte, npr.)
Rezime: Osnovni principi i instrukcije pravilnog sakupljanja
i primarne dorade ljekovitog bilja
ODRŽIVOST – Sakupljanje bilja u mjeri koja omogućava regeneraciju i
brojnost vrsta veću nego što je moguća stopa ugrožavanja/iščezavanja.
Mora se osigurati optimum uslova za REGENERACIJU biljne vrste i
oporavak resursa, na nezagađenim, ekološki čistim površinama.
REGULATIVA – Sakupljanje bilja mora biti u skladu sa nacionalnim
zakonodavstvom i međunarodnim direktivama (zaštićene vrste, prirodne
rijetkosti, ugrožene i rijetke vrste, CITES vrste – vrste čija je trgovina na
međunarodnom nivou strogo zabranjena).
EKOLOŠKI I STANDARDI KVALITETA
• Bilje se ne smije sakupljati pored puteva, oko fabrika, postrojenja, sa smetlišta
i deponija, sa mjesta gdje životinje intenzivno pasu (zbog životinjske mokraće
i fecesa), kako ne bi sadržavalo nepoželjne, štetne i opasne materije.
• Bilje sakupljati sa mjesta gdje ga najviše ima i uvijek ostaviti dio biljaka
neubran.
• Bilje se bere čistih ruku, čistim i prikladnim oruđem (makaze, nož, srp).
• Beru se samo lijepe, zdrave i dobro razvijene jedinke.
• Bilje se ne miješa! Ubrano bilje se stavlja pojedinačno, svaka vrsta u svoju
posebnu, novu kesu/vreću, korpu ili kolica.
• Biljna droga se sakuplja odvojeno od primjesa, korova, druge trave, sijena itd.
• Prilikom branja, vodi se računa i o zemljištu, nadmorskoj visini i osunčanosti,
kako bi biljna droga bila što boljeg kvaliteta.
• Najbolje vrijeme za sakupljanje biljaka su srednji i kasni prijepodnevni i
srednji popodnevni sati, kada je sunce izgubilo svoju punu snagu, a rosa se
povukla ili nije još pala.
• Nikada se ne smije sakupljati bilje mokro od kiše ili rose.
• Korijeni se sakupljaju na jesen ili u proljeće, cijele biljke kada su u punom
cvijetu, cvjetovi kada počnu cvjetati, tj. čim su procvjetali, listovi kada su
najljepše razvijeni, prije ili na početku cvjetanja. Kora se bere u rano proljeće,
kada i pupoljci, a plodovi kada su zreli, neopali, zdravi i neoštećeni, u jesen.
PRIMARNA DORADA I SKLADIŠTENJE
• Bilje se mora očistiti i odvojiti droga, prije sušenja. Ako je bilje prljavo od

46 47
DOKUMENTACIJA I EVIDENCIJA
• Poželjno je da berač za svaku biljku koju sakuplja vodi svoju evidenciju, tj.
da ima kartončić koji prati sakupljeni materijal i na kome će napisati: ime i
prezime berača, datum sakupljanja, lokalitet sakupljanja, naziv biljne vrste,
količinu (svježa masa, a kasnije se može evidentirati masa u suvom stanju).
Berač mora odlično poznavati biljke koje bere. Bilje se bere u
količinama i na mjestima gdje će se obezbijediti njihov opstanak
narednih sezona. Bere se čistim rukama i čistim alatima, na čistim
mjestima. Biljka se ne smije brati po rosi i mokrom vremenu, jer prilikom
sušenja potamni, pobuđa (popljesnavi) i postane neupotrebljiva. Bilje se
bere po lijepom, suvom i toplom vremenu, poslije rose, a svaka biljna
droga se bere i pakuje u posebne korpe ili vreće. Nakon sušenja, biljka
mora zadržati svoju prirodnu boju i izgled. Biljka se ne smije sušiti na
zemlji ili na bilo kom prljavom i vlažnom mjestu. List i cvijet, pa i korijeni
i rizomi, se suše u hladu i na promajnom mjestu. Bilje se prirodno
suši u određenim prostorima, npr. na tavanu, na čistom platnenom
čaršafu, ili na posebno postavljenoj visećoj mreži. Vještačko sušenje
podrazumijeva sušenje u odgovarajućim sušnicama za bilje. Važno je
da je biljna droga izložena dejstvu suvog vazduha, a da nikako ne bude
izložena suncu. Do biljke koja se suši ne smije dolaziti prašina i dim. Na
suncu se suše samo neke biljke, obično korijeni, rizomi i plodovi. Svaka
biljka se suši posebno. Bilje se mora tako dugo sušiti dok ne postane
sasvim krto i lomno pod prstima. Važno je pri branju, sušenju i čuvanju,
odvojiti aromatične biljke intenzivnog mirisa od ostalih, kako i ove
druge ne bi poprimile njihov intenzivni miris. Vreće za sakupljanje, kao
i za skladištenje ne reciklirati, tj. uvijek koristiti nove.
Za obezbjeđenje kvalitetne sirovine neophodno je poznavanje
optimalnog vremena (mjeseca) za sakupljanje pojedinih biljnih vrsta,
odnosno droga, kao i načina primarne dorade i skladištenja.
6. Zakonodavni okvir u Crnoj Gori i Srbiji
za sektor ljekovitog bilja
Globalna zajednica putem različitih direktiva, deklaracija i preporuka
stvara mehanizme zaštite ljekovitog bilja u cilju očuvanja ovog resursa za
buduća pokoljenja. Neki od međunarodnih dokumenata koji su u vezi sa
zaštitom divljih vrsta i populacija, kao i proizvodnjom, preradom i prometom
ljekovitog bilja (i njihovih proizvoda) su:
• Konvencija o biološkoj raznovrsnosti (CBD, poznata i kao Rio
deklaracija, 1993);
• Konvencija o međunarodnoj trgovini ugrožene divlje ore i faune
(CITES, 1975);
• Milenijumska deklaracija UN i plan primjene Agende 21 (Program
razvoja UN, 2000);
• Smjernice za očuvanje ljekovitog bilja (WHO, IUCN, WWF, TRAFFIC,
2005);
• Kartagena protokol o biosigurnosti (2003);
• Ramsarska konvencija o močvarnim staništima (1971);
• Direktiva Evropske komisije o genetičkim resursima (2008);
• Evropska direktiva 2001/83/EC o proizvodima za ljudsko zdravlje;
• Direktiva Evropskog parlamenta i Savjeta Evrope o tradicionalnim
herbalnim proizvodima 2004/24-EC kao dopuna Direktive 2001/83/
EC.
Zakonska regulativa u oblasti zaštite prirode bliže deniše načine i
mogućnosti eksploatacije ljekovitog bilja. Koordinisani pristup očuvanja
biodiverziteta ljekovitog i aromatičnog bilja sprovodi se preko brojnih
programa konzervacije na nacionalnom i internacionalnom nivou, shodno
preporukama međunarodnih institucija, kao što su WWF (Svjetski fond
za zaštitu prirode), IUCN (Međunarodna unija za zaštitu prirode), WHO
(Svjetska zdravstvena organizacija) i druge.
Što se tiče zakonodavstva u Crnoj Gori, Rješenjem Republičkog zavoda
za zaštitu prirode („Sl. list CG“, br. 76/06) oko 280 vrsta biljaka je stavljeno na
nacionalnu listu zaštićenih, pa je samim tim njihovo sakupljanje zabranjeno.
Među njima su se našle obična lincura (Gentiana lutea), pjegava lincura
prašine i ukoliko se koriste podzemni organi (korijen, rizom, krtola, lukovica),
materijal se mora pažljivo očistiti od zemlje i oprati prije sušenja.
• Berač mora odmah po sakupljanju da pravilno i potpuno osuši sakupljeni
materijal, kako ne bi počeo da buđa, da se kvari i fermentiše, čime drastično
opada kvalitet biljne droge, koja se onda ne može koristiti, niti plasirati na
tržište.
• Svaka biljna droga se pakuje u posebnu i novu papirnu ili jutanu vreću, sa
oznakom i pratećom dokumentacijom. Vreće za sakupljanje i pakovanje ne
treba koristiti više puta.

48 49
(Gentiana punctata), brđanka (Arnica montana), salep (Orchis morio).
Oktobra 2010. godine, Ministarstvo uređenja prostora i zaštite životne
sredine u saradnji sa Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede,
donijelo je Pravilnik o bližem načinu i uslovima sakupljanja, korišćenja i
prometa nezaštićenih divljih vrsta životinja, biljaka i gljiva koje se koriste
u komercijalne svrhe. Na popisu komercijalnih vrsta našlo se 150 ljekovitih
biljaka, koje se mogu sakupljati i prometovati u skladu sa dozvolama koje
izdaje Agencija za zaštitu prirode. Na sakupljene vrste se, kao i u Srbiji, plaća
odgovarajuća taksa, koja se uplaćuje Upravi za šume u iznosu od 5% od
tržišne cijene robe.
Pravilnikom o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih
vrsta biljaka, životinja i gljiva u Srbiji („Službeni glasnik RS“, br. 05/10)
zabranjeno je sakupljanje 50, a pod kontrolu korišćenja je stavljeno 95
ljekovitih i aromatičnih vrsta. Među strogo zaštićenim vrstama je relativno
malo ljekovitih i aromatičnih vrsta, kao što su npr.: Achillea alexandri-
regis (hajdučica kralja Aleksandra), A. chrysocoma (zlatasta hajdučica), A.
ochroleuca (sporiš žućkasti), A. ptarmica (kihavica), Artemisia austriaca
(austrijski pelin), Helichrysum arenarium (pješčarsko smilje), H. plicatum
(smilje), Tanacetum larvatum (bijeli povratič), Arctostaphylos alpinus
(alpijska uva), Betula pubescens subsp. carpatica (sjeverna breza), Swertia
perennis (svercija), Menyanthes trifoliata (gorka djetelina), H. olympicum
(grčki kantarion), Colchicum macedonicum (makedonski mrazovac), Paeonia
ocinalis (božur), vrste iz familije Orchidaceae, Adonis vernalis (gorocvijet),
Aconitum ssp. (jedić), Drosera rotundifolia (rosulja), Daphne ssp. (jeremičak),
Sideritis ssp. (šarplaninski čaj), Micromeria albanica (albanski vrijesak),
Nepeta rtanjensis (rtanjska nepeta), S. nutans (povijena kadulja), S. viridis
(zelena kadulja), Stachys milanii (niški čistac), S. serbica (srpski čistac),
Teucrium arduini (planinski dubačac) i još neke. Međutim, vrlo mali broj
ovih vrsta ima i komercijalnu vrijednost (gorocvijet, smilje, gorka djetelina,
šarplaninski čaj i rtanjska nepeta).
Druga lista obuhvata vrste čije je sakupljanje takođe zabranjeno, ili se
može vršiti samo na nivou prethodno odobrenih količina (kvota). Na listi
vrsta čije je sakupljanje zabranjeno, a nijesu na listi strogo zaštićenih vrsta
kao prirodne rijetkosti, su na primjer: žuta lincura, izop, uva, prečica, druge
vrste hajdučice i kantariona, osim ocinalnih A. millefolium (hajdučka trava),
odnosno H. perforatum (kantarion), čije je sakupljanje moguće samo uz
sakupljačku dozvolu, na nivou godišnjih količina, zatim šlajer, sipnica itd.
U posljednjoj Uredbi o kontroli korišćenja i stavljanju u promet
divljih biljnih i životinjskih vrsta, koja je stupila na snagu 2012. godine,
nalazi se ukupno 63 vrste ljekovitog i aromatičnog bilja, čije je sakupljanje
ograničeno kvotama koje predlaže Zavod za zaštitu prirode Srbije.
Sakupljanje, korišćenje i promet zaštićenih vrsta stavljeno je pod kontrolu
radi obezbjeđivanja njihovog održivog korišćenja, sprečavanjem sakupljanja
vrsta sa prirodnih staništa u količinama i na način kojim bi se ugrozio njihov
opstanak u budućnosti, a kojim bi se narušila struktura i stabilnost životnih
zajednica. Ukupne količine zaštićenih vrsta koje se sakupljaju u komercijalne
svrhe utvrđuju se na osnovu prethodno procijenjenog stanja vrsta na
prirodnim staništima svake godine.
Takođe, ovom Uredbom se zabranjuje sakupljanje biljaka iz malih
populacija, čupanje podzemnih organa (korijen, rizom i dr.) kod vrsta kod
kojih se koriste nadzemni organi, lomljenje i sječa stabla i grana drveća
i žbunova ako se sakuplja plod, cvijet ili list, kao i sakupljanje u blizini
prometnih saobraćajnica i na deponijama otpadnih materija.
7. Standardizacija i sertikacija – stvaranje
dodate vrijednosti
Da bi korišćenje samoniklog ljekovitog bilja bilo održivo, potrebno je u
zakone implementirati i internacionalne standarde za održivo sakupljanje
ljekovitih i aromatičnih biljaka koje je predložila Specijalistička grupa
za ljekovito bilje (MPSG) pri IUCN-u i preporuke Svjetske zdravstvene
organizacije (WHO) za dobru poljoprivrednu i sakupljačku praksu. Prema
ovim standardima neophodno je:
• precizno identikovati vrstu koja se sakuplja, što se može postići
primjenom botaničkih ključeva, ili uz pomoć botaničara pri
regionalnim ili nacionalnim herbarijumima;
• čuvati herbarske primjerke vrste koja se sakuplja;
• dobro poznavanje morfoloških osobina vrste, kako bi se izbjeglo
sakupljanje sličnih biljaka potencijalno rizičnih za zdravlje, ali i
rijetkih i ugroženih biljaka;
• vrstu sakupljati na staništima gdje je najbrojnija;
• za eksploataciju koristiti samo odrasle jedinke;
• ljekovite biljke i djelove sakupljati tokom odgovarajuće sezone da
bi se obezbijedio najbolji kvalitet, kako izvornog materijala, tako i
konačnih proizvoda.

50 51
Da bi se osiguralo kontinuirano korišćenje i dugoročni opstanak resursa
ljekovitog bilja i njihovih staništa, poštujući tradicionalne prakse sakupljanja
i upotrebe bilja, kao i dobrobit lokalnog stanovništva, odnosno berača i
njihovih porodica, potrebno je:
• obezbijediti principe i kriterijume koji će biti primijenjeni u
upravljanju resursima ljekovitog bilja i njihovim staništima;
• obezbijediti instrukcije i vodiče za upravljanje i planiranje
gazdovanja resursima;
• osigurati monitoring resursa i sistem javnosti i dostupnosti
informacija o vrstama, njihovim populacijama i staništima;
• predložiti sertikaciju održivog sakupljanja ljekovitog bilja.
7.1. Međunarodni standardi kvaliteta
(GACP, HACCP, ISSC MAP) i sertikati
(geografsko porijeklo, organski, FairWild)
Prva verzija standarda je objavljena 2007. godine. Više posebnih
projekata je realizovano da bi se testirala validnost standarda u različitim
geografskim, ekološkim i socio-ekonomskim okolnostima. Druga verzija
objavljena je 2009. godine. ISSC (Međunarodni standardi za održivo
sakupljanje ljekovitog bilja) standardi pridaju važnost socio-ekonomskim
uslovima i položaju berača, ali je fokus na ekološkim aspektima koji se često
nedovoljno obrađuju: procjena resursa i održivost prinosa. Sakupljačke
prakse trebalo bi da se baziraju na biološkim karakteristikama vrsta (metoda
i količine sakupljanja), a planiranje upravljanja resursima trebalo bi da
uključi njihov stalni monitoring.
U okviru ISSC standarda denisano je šest osnovnih principa iz
tri sekcije, a to su: očuvanje resursa divljih vrsta i kontrola i prevencija
negativnih uticaja (ekološki aspekti), poštovanje zakonodavnog okvira, prava
sakupljača i prava potrošača (zakonodavni etički aspekti) i primjena dobrih
sakupljačkih i dobrih poslovnih praksi (upravljanje i aspekti poslovanja).
Jedan od najnovijih standarda počiva na ranijim GAP standardima
(Standardi dobre poljoprivredne prakse), a posebno GACP za MAP (Standardi
dobre proizvođačke i sakupljačke prakse za ljekovito bilje, iz 2003. godine,
dati od strane Svjetske zdravstvene organizacije). Ove standarde je predložilo
Evropsko udruženje odgajivača ljekovitog bilja (EUROPAM) 2010. godine,
pod nazivom „Vodič za dobru poljoprivrednu i sakupljačku praksu ljekovitog
i aromatičnog bilja (GACP/MAP)“. Ovim standardima su obuhvaćeni svi
relevantni aspekti u oblasti gajenja i sakupljanja ljekovitog bilja, a odnose
se na: opšte napomene, osoblje i opremljenost, gajenje, sakupljanje iz
prirode, primarnu doradu, skladištenje i transport, opremu, dokumentaciju,
obezbjeđivanje kvaliteta, samoinspekciju. Svi ovi standardi veoma detaljno
razrađuju dobre prakse u sakupljanju, tehnike, metode primarne dorade,
zaštitu resursa, obezbjeđenje kvaliteta, fer trgovinu, prava berača, primjenu
dobrih uzgajivačkih praksi kod gajenog ljekovitog bilja itd. Većina principa
koji su navedeni u ovom Regionalnom priručniku preuzeti su iz pomenutih
standarda.
Standardima se naročito naglašavaju: a) zaštita resursa, vrsta i staništa,
b) prakse održivog sakupljanja, ekološki prihvatljivog gajenja, pravilne
primarne dorade i obezbjeđivanja kvaliteta proizvoda i c) socio-ekonomski
aspekti, zaštita prava berača i fer trgovina.
Dosljedna primjena standarda je neophodna radi dostizanja najvišeg
kvaliteta konačnog proizvoda i kao preduslov za dobijanje sertikata
kvaliteta, čime proizvod (sirovina – suva biljna droga, čaj, ekstrakt, sirup
itd.) može ostvariti višu cijenu na domaćem, a posebno na međunarodnom
tržištu.
Sertikacija proizvoda je nalni čin i potvrda kvaliteta, ukoliko se tokom
čitavog procesa, od sakupljanja do skladištenja i prodaje gotovog proizvoda,
striktno primjenjuju propisani standardi.
U sektoru ljekovitog bilja postoji više grupa sertikata: ISO (kvalitet),
HACCP (zdravstveno-higijenska ispravnost i bezbjednost), geografsko
porijeklo, sertikati za organsku proizvodnju, kao i neki drugi sertikati
(zavisno od sertikacionog tijela). Mnoštvo sertikata koji postoje na
tržištu nekada zbunjuju potrošača, jer nije dovoljno jasno šta koji sertikat
predstavlja i kakva je njegova validnost.
Ljekovito bilje je značajno za veoma veliku grupu proizvoda, korisnika
i tržišta. Jedna od važnijih karakteristika herbalnog sektora je dugačak i
kompleksan lanac, od berača do krajnjeg korisnika, što usložnjava primjenu
standarda i sertikaciju. Tako, na primjer, Regulativa Evropskog savjeta o
organskoj proizvodnji i obilježavanju organskih proizvoda, br. 834/2007,
od 28. juna 2007. godine, ima za cilj da podrži održiv razvoj organske
proizvodnje i njeno funkcionisanje na međunarodnom tržištu, osiguravajući
fer konkurenciju, povjerenje potrošača i zaštitu njihovih prava.
Najnoviji međunarodni standardi čijom primjenom je moguća
sertikacija proizvoda od samoniklog ljekovitog bilja su „Fer iz prirode“

52 53
standardi i sertikati, odnosno FairWild. Osnovni cilj ovih standarda i
FairWild sertikata je osiguranje dugoročnog opstanka populacija, vrsta
i staništa ljekovitog i drugog bilja koje se sakuplja iz prirode, uz očuvanje i
poštovanje lokalnih tradicija i kultura, kao i podrška najprije beračima, ali i
drugim učesnicima u lancu prometa biljem. Ovi standardi imaju četiri sekcije
usmjerene na: a) sakupljanje i očuvanje resursa, b) pravna i etička pitanja, c)
socijalna pitanja i fer trgovinu i d) upravljanje i poslovni okvir.
FairWild standardi i odgovarajući FairWild sertikat podrazumijevaju
poštovanje sljedećih 11 principa:
1. očuvanje prirodnih biljnih resursa (konzervacija, sakupljanje
bazirano na znanju i iskustvu, održivo sakupljanje);
2. sprečavanje dejstva negativnih faktora na prirodu (osjetljive vrste i
populacije, očuvanje staništa);
3. usaglašavanje sa nacionalnim i međunarodnim zakonodavstvom i
regulativama;
4. poštovanje prava potrošača;
5. promovisanje fer trgovine (sprečavanje diskriminacije sakupljača,
fer ugovor između sakupljača i otkupljivača);
6. limitirano učešće djece u sakupljanju (denisanje uloge djece
i mlađih sakupljača u kojim poslovima i u kojoj mjeri mogu da
učestvuju, najčešće kao ograničena pomoć roditeljima);
7. osiguravanje dobiti sakupljačima i njihovoj lokalno zajednici (fer i
korektne otkupne cijene, premije i subvencije za berače, takse);
8. osiguranje fer uslova rada za sve učesnike u procesu sakupljanja
i prerade bilja (radna prava, bezbjednost na radu, fer uslovi
zapošljavanja i plata);
9. primjena odgovornih upravljačkih praksi (plan upravljanja/
eksploatacije za vrste i staništa, inventarizacija/monitoring resursa,
trening za sakupljače, transparentnost i učešće javnosti);
10. primjena dobrih poslovnih praksi i ekasnog poslovanja;
11. promovisanje vrijednosti FairWild sertikata kod kupaca.
BILJEŠKE

54 55
II Specijalni dio
Pregled odabranih vrsta
ljekovitog bilja
Odabir vrsta ljekovitog bilja urađen je sa aspekta
veličine resursa na lokalitetima u opštinama Plužine
i Ljubovija i njihove komercijalne vrijednosti. Pregled
vrsta sadrži najvažnije osobine, upotrebu i djelovanje
ljekovitog bilja. Prikazane su važnije botaničke
karakteristike odabranih biljaka, stanište gdje žive,
droga i kalendar branja, upotreba (prema zvaničnoj
i narodnoj medicini), a u napomenama su dati status/
kvota, ugroženost, potražnja, komercijalna vrijednost
i sl.)
BILJEŠKE

56 57
Opis biljke: Višegodišnja zeljasta biljka, sa uspravnom i u
gornjem dijelu granatom stabljikom. Listovi naizmjenični, izduženi
i izdijeljeni u veliki broj sitnih, uskih režnjeva (otuda potiče narodni
naziv stolisnik). Cvjetovi sitni, bijeli ili svijetlorozi, u malim,
mnogobrojnim glavicama, koje su obavijene višerednim listićima koji
se preklapaju kao crijepovi na krovu. Obodni cvjetovi su jezičasti i
ima ih pet, a unutrašnji su cjevasti i brojni.
Stanište: Livade, rubovi šuma, proplanci, pašnjaci, od brdske do
planinske zone.
Dio biljke koji se sakuplja: Nadzemni dio biljke u cvijetu
(Millefolii herba).
Vrijeme sakupljanja: Ljeto (od kraja juna do avgusta).
Dejstvo: Spolja se upotrebljava za rane i za zaustavljanje
krvarenja. Daje se u vidu čaja kao sredstvo za čišćenje krvi, za
liječenje bolesti jetre i za apetit.
Kultivacija: Biljka se uspješno gaji u našim uslovima. Prinos
herbe u prvoj godini se kreće od 1 do 2 t/ha, dok u narednim može da
bude i do 5 t/ha.
HAJDUČKA TRAVA, HAJDUČICA,
SPORIŠ, STOLISNIK
Achillea millefolium L.
HAJDUČKA TRAVA, HAJDUČICA,
SPORIŠ, STOLISNIK, Achillea millefolium L.
SRIJEMUŠ, MEĐEĐI LUK, Allium ursinum L.
ČIČAK, Arctium lappa L.
MEĐEĐE UVO/UVA, MEĐEĐE GROŽĐE,
Arctostaphyllos uva-ursi (L.) Speng.
BIJELI PELIN / PELEN, Artemisia absinthium L.
BREZA, Betula pendula Roth.
RUSOMAČA, Capsella bursa-pastoris (L.) Med.
GLOG, Crataegus monogyna Jacq.
POLJSKI RASTAVIĆ, PRESLICA, Equisetum arvense L.
BRŠLJAN, Hedera helix L.
KANTARION, Hypericum perforatum L.
SMREKA, OBIČNA KLEKA, Juniperus communis L.
KAMILICA, Matricaria chamomilla L.
ZEČJI TRN, Ononis spinosa L.
PITOMA NANA, Mentha x piperita
VRANILOVA TRAVA, PLANINSKI ČAJ, Origanum vulgare L.
BOKVICE (muška ili uskolisna, ženska ili širokolisna, srednja
bokvica), Plantago lanceolata, P. major, P. media
TROSKOT, Polygonum aviculare L.
JAGLIKA, JAGORČEVINA, Primula veris Huds.
ŠIPURAK, Rosa canina L. (sensu lato)
ZOVA, Sambucus nigra L.
KUPINA, Rubus spp.
VRIJESAK, Satureja montana L.
ZLATNICA, Solidago virgaurea L.
GRČICA, PODUBICA, DUBAČAC, Teucrium chamaedrys L.
TRAVA IVA, Teucrium montanum L.
MAJČINA DUŠICA, Thymus spp.
CRNA LIPA, SITNOLISNA ILI KASNA LIPA,
Tilia cordata Miller
PODBIJEL, Tussilago farfara L.
KOPRIVA, Urtica dioica L.
BOROVNICA, Vaccinium myrtillus L.
VIRAK, Alchemilla vulgaris L.
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
. . . . . . . . . . . . . . . . . 64
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
. . . . . . . . . . . . 71
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
. . . . . . . . . . . . . . 79
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
SADRŽAJ

58 59
SRIJEMUŠ,
MEĐEĐI
luK
Allium ursinum L.
Opis biljke: Izuzetno aromatična zeljasta biljka, sa duguljastom
lukovicom, uspravnom cvjetonosnom stabljikom, koja pri osnovi nosi
dva izduženo eliptična lista. Cvjetovi bijeli, šestočlani, u rastresitim
okruglastim cvastima. U svim fazama razvića biljka jako miriše na
luk, pa se ta osobina može koristiti kao najpouzdaniji identikacioni
karakter. Poznati su slučajevi zamjene sa otrovnim đurđevkom.
Detaljan popis razlika između ovih vrsta dat je u dijelu 4.3.1.
Razlikovanje ljekovitog od otrovnog bilja (principi i najvažniji primjeri).
Stanište: Bukove, bukovo-jeline šume.
Vrijeme sakupljanja: Listovi se sakupljaju prije cvjetanja (april
– maj), a lukovice prije listanja (april) ili kada listovi uvenu (jesen).
Dio biljke koji se sakuplja: Listovi (Allium ursini folium),
lukovice (Allium ursini bulbus).
Dejstvo: Lišće srijemuša je jestivo. Može da se konzumira kao
salata, začin, kuvano povrće, u supi ili kao sastojak za pesto umjesto
bosiljka. Usoljene stabljike se u Rusiji jedu kao salata. Smatra se
da različita jedinjenja sa sumporom smanjuju nivo lipida u krvi,
djeluju antioksidativno i inhibiraju agregaciju trombocita. Koristi
se kod gastrointestinalnih smetnji, povišenog krvnog pritiska i
arteroskleroze, a spolja kod hroničnih osipa.
ČIČAK
MEĐEĐE UVO/UVA,
MEĐEĐE GROŽĐE
Arctium lappa L.
Arctostaphyllos uva-ursi (L.) Speng.
Opis biljke: Prilično robusna zeljasta biljka sa razgranatom stabljikom
koja nosi krupne, naizmjenične srcolike listove, prekrivene hrapavim
dlakama. Cvjetovi su rozi, cjevasti, u gustim i brojnim glavicama. Listovi koji
obavijaju glavicu su čekinjasti, na vrhu kukasto savijeni i hrapavi, pa se lako
kače i lijepe za odjeću.
Stanište: Polja, zapuštena mjesta, pored puteva, deponija.
Dio biljke koji se sakuplja: Korijen (Lappae radix).
Vrijeme sakupljanja: Jesen (septembar – oktobar).
Dejstvo: Kao narodni lijek upotrebljava se za liječenje reume, kožnih
bolesti, mokraćnih puteva, bubrega i želuca. Iz korijena se dobija masno ulje
koje ima primjenu u kozmetici i parmeriji.
Opis biljke: Niski i polegli vječnozeleni grm, koji obrazuje guste tepihe
na manjim ili većim površinama. Listovi su kožasti, sjajni, čvrsti, okruglasto-
ovalni, na licu tamnozeleni, a na naličju nešto svjetliji. Cvjetovi nalikuju na
zvonce, bijele su boje, a pri vrhu roze obrubljeni. Po nekoliko njih se nalazi
na samom vrhu cvjetonosnih grana. Plod je jasno crven, okruglast i sjajan.
Stanište: Travnati ili kameniti predjeli iznad gornje šumske granice,
rubovi šume.
Dio biljke koji se sakuplja: List (Uvae ursi folium).
Vrijeme sakupljanja: Tokom cvjetanja (od kraja maja do početka jula).
Dejstvo: Djeluje kao blago sredstvo za pospješivanje izlučivanja
mokraće. Upotrebljava se kod lakših zapaljenja mokraćnih puteva i bešike.
Ulazi u sastav većine uroloških čajeva.

60 61
Opis biljke: Veoma aromatičan i granat, sivkasto-bijeli polužbun,
koji ponekad preraste 1 m. Listovi u donjem dijelu stabla su na
izrazitim drškama, dva do tri puta izdijeljeni na uske segmente. Na
licu su sivkasto-zeleni, a na naličju gotovo bijeli. Listovi stabla su
manjih dimenzija, na kratkim drškama, jednostavnije dijeljeni, a oni
u zoni cvasti cijeli. Cvjetonosne glavice su okruglaste, sitne, žućkasto-
bijele, veoma brojne.
Stanište: Suva, kamenita i osunčana mjesta, pored puteva, oko
naselja, na napuštenim oranicama i drugim tipovima zapuštenih
staništa.
Dio biljke koji se sakuplja: Vršni dio stabljike u cvijetu, bez
donjih djelova (Absinthii herba).
Vrijeme sakupljanja: Ljeto (jul – avgust).
Dejstvo: Bijeli pelin sadrži gorke materije, etarsko ulje i dr.
Ova biljka je tipično gorko aromatično sredstvo koje se najviše
upotrebljava za spravljanje čajeva za stomak, gorkih rakija i likera,
i kao sredstvo za izazivanje apetita (gorka rakija – pelinkovac).
Uzimanje veće količine pelena dovodi do vrtoglavice, glavobolje i
povraćanja.
Kultivacija: Pelin se uspješno može gajiti u našim uslovima.
Prinos suve herbe se kreće oko 4–6 t/ha, dok se prinos suvog lista
kreće od 1 do 2 t/ha.
BIJELI PELIN/
PELEN
BREZA
Artemisia absinthium L.
Betula pendula Roth.
Opis biljke: Listopadno drvo, sa prepoznatljivom sivo-bijelom
korom debla i dugim obješenim granama, sa kojih vise rombični i na
rubu testerasti listovi. Mladi listovi su ljepljivi. Cvjetovi su neugledni i
u gustim resama. Ženske su uspravne i kratke, javljaju se u proljeće, a
muške su duže, rastresitije, viseće, a formiraju se u jesen.
Stanište: Često gradi brezike – čiste šume breze, ali ulazi i u sastav
različitih svjetlijih šuma. Javlja se kao pionirska vrsta na krčevinama
šuma i požarištima.
Dio biljke koji se sakuplja: Kora (Betulae cortex), sok (Betulae
succus), list (Betulae folium), pupoljci (Betulae gemmae).
Vrijeme sakupljanja: Kora se skida sa mladih grana, na početku
proljeća (mart, početak aprila), kao i krajem jeseni (oktobar). Vrijeme
za ubiranje pupoljaka i uzimanje soka je kraj zime i početak proljeća
(februar, mart). Listovi se sabiraju dok su još mladi i ljepljivi (maj,
početak juna).
Dejstvo: Brezov list se upotrebljava u narodnoj medicini u
obliku čaja, kao sredstvo za pospješivanje izlučivanja mokraće i
protiv groznice. Osim toga, list od breze se može upotrijebiti i kao
stočna krma. Brezova kora se upotrebljava u narodu protiv povratne
groznice, bolesti pluća, znojenja nogu, čireva itd. Pupoljci se koriste
kao sredstvo za pospješivanje izlučivanja mokraće, aromatik
i holoretik, a koriste se i u kozmetici (šamponi). Brezov sok se
upotrebljava za piće, za izradu brezovog vina, brezove vode za kosu i
kao lijek za bolesti bubrega, bešike i dr.

62 63
Opis biljke: Prilično gracilna zeljasta biljka, koja na plodnim
zemljištima može prerasti pola metra. Prizemni listovi su u rozeti
i prilično varijabilni, cijeli, plitko i/ili dublje usječeni. Listovi stabla
su naizmjenični, kopljasti i sjedeći. Cvjetovi su sitni, bjeličasti, u
grozdastim cvastima. Plod je trouglasto srcolik, na dugim drškama.
Stanište: Livade, polja, pored puteva, na zapuštenim mjestima.
Dio biljke koji se sakuplja: Nadzemni dio u fazi cvjetanja
(Bursae pastoris herba).
Vrijeme sakupljanja: Od proljeća do kraja ljeta (april –
septembar).
Dejstvo: Koristi se kao sredstvo za zaustavljanje krvarenja, kod
jakog menstrualnog krvarenja, bolnih menstruacija, krvi u mokraći,
proliva, upale bešike i za izradu preparata za zaustavljanje krvarenja
iz nosa. Ne preporučuje se upotreba tokom trudnoće.
RUSOMAČA
Capsella bursa-pastoris (L.) Med.
Opis biljke: Listopadni grm ili nisko drvo, sa trnovitim granama
i naizmjeničnim, sitnim listovima, usječenim na 3–7 testerasto
nazubljenih segmenata. Cvjetovi su bijeli, u gustim štitolikim
cvastima. Latica je pet, prašnika puno, a plodnica je jedna. Iz nje se
razvija crvena, okruglasta gloginja.
Stanište: Hrastove šume i šikare, ogoljena mjesta, kamenjari u
brdskoj zoni.
Dio biljke koji se sakuplja: Cvjetovi (Crataegi os), cvjetovi i
listovi (Crataegi summitates), listovi (Crataegi folium), plod (Crataegi
fructus).
Vrijeme sakupljanja: Cvjetovi se sakupljaju na početku
cvjetanja, kada se polovina njih otvori, a druga polovina ostane u
pupoljku (maj), listovi tokom maja i početka juna, dok su još mladi, a
plodovi kad dozriju, od kraja juna do avgusta.
Dejstvo: Cvijet gloga povoljno djeluje na srce kod starijih osoba
sa povišenim krvnim pritiskom i oslabljenim miokardom. Takođe se
koristi kao blag sedativ, protiv nesanice, raznih uzbuđenja i gušenja.
Ne preporučuje se za samomedikaciju!
GLOG
Crataegus monogyna Jacq.

64 65
Opis sterilne jedinke: Zeljasta biljka sa uspravnim, izbrazdanim,
člankovitim i granatim stablom, visine do 80 cm. Grane su usmjerene
na gore. Listovi su zakržljali i međusobno srasli u rukavce (ohreje),
koji na vrhu imaju 6–12 zubića. Vidljivi su kako na glavnom stablu,
tako i na granama. Sterilne jedinke se razviju odmah nakon
odumiranja fertilnih (maj) i traju do početka jeseni. Niže su (do 30 cm
visoke), kafenkaste boje, negranate, a na vrhu nose sporonosni klasić.
Stanište: Uglavnom vlažna i zasjenčena staništa, vlažne livade,
šume, pored puteva, na oranicama.
Dio biljke koji se sakuplja: Nadzemni dio sterilnih jedinki
(Equiseti herba).
Vrijeme sakupljanja: Od maja do septembra.
Napomena: U našoj ori je zastupljeno više vrsta roda Equisetum,
ali samo E. arvense ima upotrebnu vrijednost. Vrste koje još rastu na
području Pive i u okolini Ljubovije su: E. telmateia – znatno krupniji
od poljskog rastavića i sa velikim brojem zubaca na rukavcu (20–30),
E. palustre – fertilne jedinke su zelene, E. pratense i E. sylvatica –
grane sterilnih jedinki usmjerene na dolje.
Dejstvo: Preslica je jedno je od najboljih sredstava za liječenje
bolesti pluća, posebno kod plućnih krvarenja i tuberkuloze pluća.
Veoma je dobra i u liječenju nekih oblika malokrvnosti, jer pospješuje
stvaranje crvenih krvnih zrnaca, koristi se kao sredstvo za liječenje
čira na želucu, stula na debelom crijevu i drugih oblika čireva,
zatim u liječenju bolesti mokraćnih organa. Takođe su zabilježeni i
uspjesi kod grčeva u mjehuru, slabog mjehura, bolnog mokrenja,
zadržavanja mokraće, upale bubrega s pojavom bjelančevina u
mokraći, upale bubrežne nakapnice i krvarenja bubrega.
POLJSKI RASTAVIĆ/
PRESLICA
Equisetum arvense L.
Opis biljke: Vječnozelena puzavica koja se oslanja i penje uz
drveće, zidine ili stijenje. Listovi su naizmjenični, sjajni, kožasti, na
licu tamnozeleni, na naličju svjetliji, prilično varijabilni formom,
cijeli ili sastavljeni od 3–5 režnjeva. Cvjetovi se javljaju na jesen, imaju
žućkasto-zelenu boju, mali su i grupisani u okruglastim, štitolikim
cvastima. Plod je tamnomodra boba.
Stanište: Rasprostranjena u šumama, po naseljima, zidinama.
Dio biljke koji se sakuplja: List (Hederae folium), plod (Hederae
fructus).
Vrijeme sakupljanja: List se može sakupljati tokom cijele godine
jer je vrsta vječnozelena. Plod se sakuplja od zime do početka proljeća
(decembar – mart).
Dejstvo: Bršljanov list već u malim količinama djeluje na krvne
sudove i srce. Koristi se za liječenje bolesti slezine, polipa u nosu,
bolesti očiju, mekih kostiju, kamena i pijeska u bubrezima, upale
mokraćnog mjehura i bijelog pranja kod žena, zatim, u liječenju
kožnih bolesti, rana i skrofulozne djece (koju je potrebno kupati u
uvarku od bršljanova lista).
BRŠLJAN
Hedera helix L.

66 67
Opis biljke: Do 1 m visoka zeljasta biljka, sa uspravnim i u
gornjem dijelu granatim stablom. Listovi su naspramno postavljeni,
jajasti ili duguljasti, prozirno tačkasti, pa kada se okrenu prema
izvoru svjetlosti izgledaju perforirano (otuda potiče latinski naziv
vrste). Cvjetovi su zlatno žuto obojeni, imaju pet latica, na čijem
jednom rubu se uočava niz crnih tačaka (žlijezde). Listići čašice su
zeleni, cijeli, crno ili providno istačkani. Prašnika je puno, plodnica je
jedna, sa troje vrata.
Stanište: Livade, pašnjaci, rubovi šuma, šikara.
Dio biljke koji se sakuplja: Nadzemni dio u početnoj fazi
cvjetanja (Hyperici herba).
Vrijeme sakupljanja: Ljeto (jun – jul).
Napomena: U našoj ori je zastupljeno više vrsta roda
Hypericum, ali samo H. perforatum ima upotrebnu vrijednost. Slične
vrste koje rastu na područjima Pive i Ljubovije su: H. hirsutum (ima
dlakavo stablo i listove), H. barbatum (čašica sa dugim resama bez
žljezdanih dlaka), H. alpinum (rese na čašici sa žljezdastim dlakama
ili nekad bez njih, listovi ovalni, pri osnovi srcoliki), H. montanum
(rese na čašici žljezdaste, listovi duguljasti, nijesu pri dnu srcoliki).
Dejstvo: Nadzemni dio kantariona se najčešće potapa u ulje koje
se nakon odležavanja dalje koristi u narodnoj medicini za liječenje
čireva, opekotina, hemoroida i raznih povreda. Sve više se koristi kao
biljni sedativ kod nekih vrsta neuroza.
Kultivacija: Registrovani su veliki problemi napada bolesti
rđavosti u plantažnom gajenju kantariona. Teoretski se može
očekivati prinos suve herbe u prvoj godini oko 2 t/ha, dok se u
narednim godinama može očekivati do 4 t/ha.
Opis biljke: Vječnozeleni, dvodomi grm, rijetko oniže drvo.
Krošnja je gusta, kupasta, četine lancetaste, na naličju tamnozelene,
a na licu sa jednom uzdužnom bijelom prugom. Ženske šišarice
nalikuju na bobu. Dozrijevaju u drugoj godini, kada i poprimaju
tamnoplavu boju.
Stanište: Šikare, kamenjari, livade, pašnjaci, od brdske do
planinske zone.
Dio biljke koji se sakuplja: Zrele ženske šišarice (Juniperi
fructus).
Vrijeme sakupljanja: Od kraja ljeta do pozne jeseni.
Napomena: Iznad gornje šumske granice raste patuljasta kleka
(Juniperus nana), koja se za razliku od smreke/obične kleke, odlikuje
poleglom formom. Njeni plodovi se takođe mogu koristiti kao izvor
droge.
Dejstvo: Kleka djeluje kao sredstvo za pospješivanje izlučivanja
mokraće. Ulazi u sastav uroloških čajeva i čajeva protiv katara
bronhija. Kontraindikovana je upotreba kleke kod bubrežnih
oboljenja i u trudnoći.
KANTARION
Hypericum perforatum L.
SMREKA, OBIČNA KLEKA
Juniperus communis L.

68 69
Opis biljke: Uglavnom nježna, jednogodišnja aromatična biljka,
sa granatim, glatkim i sjajnim stablom, koje nosi naizmjenične listove,
višestruko usječene na končaste segmente. Cvjetonosne glavice su na
dugim drškama, imaju čunjasto izduženo cvjetište, na čijem obodu se
nalaze jezičasti, bijeli cvjetovi, a u unutrašnjosti žuti, cjevasti cvjetovi.
Stanište: Polja, oranice, zapuštena staništa, pored puta itd.
Dio biljke koji se sakuplja: Cvjetne glavice (Chamomillae os).
Vrijeme sakupljanja: Cvjetanje (maj – jun).
Napomena 1: Na prvi pogled kamilica prilično liči na poljski
jarmen (Anthemis arvensis). Osim po aromi, biljke se razlikuju i po
sljedećim karakteristikama: kamilica ima golo i šuplje cvjetište, a na
cvjetištu jarmena se nalaze lancetasti listići, a cvjetište je ispunjeno.
Dejstvo: Pomaže kod nadutosti, kod proliva i osipa na koži,
zatim kod oboljenja želuca i u slučajevima kada je on pun sluzi
zbog katara, zatim kod poremećaja ili izostanka menstruacije i
kod drugih oboljenja materice i jajnika, kao i kod nesanice, upale
pasemnika, kod groznice, zubobolje i bolnih rana. Korisna je u
liječenju bubrega, jetre i žuči. Izaziva znojenje, djeluje smirujuće,
djeluje dezinfekciono i sprečava upale svih vrsta, posebno upale
sluzokože. Spolja se upotrebljava za obloge i ispiranje kod zapaljenja
očiju, upale vežnjače, kod osipa koji vlaže i svrbe. Koristi se za
ispiranje usne šupljine i za ispiranje rana. Dobra je za pranje kose,
olakšava pražnjenje crijeva i na taj način indirektno liječi hemoroide.
Inhalacija pare kamilice doprinosi brzom poboljšanju kada je riječ o
kijavici i upali sinusa. Ima ublažavajuće dejstvo na groznicu i snižava
temperaturu. Koristi se u liječenju razdražljivosti, preosjetljivosti kod
neuralgije, reumatizma, krstobolje, unutarnjeg nemira, nesanice,
duševne klonulosti, premorenosti i sl.
Kultivacija: Tržište se sirovinom cvijeta kamilice pretežno
snabdijeva sa gajenih plantaža. Postoje savremene mašine za žetvu i
post-žetvenu doradu cvijeta kamilice. Prinos suvog cvijeta prve klase
je oko 400 kg/ha, dok se može očekivati isti toliki prinos i sporednih
proizvoda (pulvisa i kupke).
Napomena 2: Na području Pive i u okolini Ljubovije, kamilica
se ne javlja u količinama značajnim za komercijalno sakupljanje.
Agroekološki uslovi podneblja omogućavaju njeno plantažno gajenje.
Opis biljke: Polegli vrlo granati žbunić sa bodljastim granama,
koje se djelimično uzdižu. Listovi su trodjelni, na rubu plitko
testerasto nazubljeni. Cvjetovi su krupni, rozo-bijeli, nalik na leptira.
Grupisani su u grozdaste cvasti na bočnim bodljastim granama. Plod
je mahuna.
Stanište: Livade, rubovi šuma, oranice, pored puteva.
Dio biljke koji se sakuplja: Korijen (Ononidis radix).
Vrijeme sakupljanja: Jesen (septembar – oktobar).
Dejstvo: Korijen djeluje kao sredstvo za pospješivanje izlučivanja
mokraće. Zečiji trn ulazi u sastav čajeva za mokrenje. U narodnoj
medicini se upotrebljava i protiv reume, hroničnih kožnih i mnogih
drugih bolesti.
KAMILICA
Matricaria
chamomilla L.
ZEČJI TRN
Ononis spinosa L.

70 71
Opis biljke: Zeljasta i vrlo aromatična biljka, tamnije zelene boje.
Stablo je granato i može narasti do 1 m. Listovi su jajasto izduženi,
na rubu plitko nazubljeni. Cvjetovi su sitni, roze ili lila, skupljeni u
okruglaste cvasti, postavljene neposredno jedna iznad druge, pa
tvore klasoliku cvast.
Stanište: Uglavnom se gaji po baštama, rijetko se srijeće kao
subspontana.
Dio biljke koji se sakuplja: List (Menthae piperitae folium).
Vrijeme sakupljanja: Ljeto (jun – avgust).
Dejstvo: Nana se upotrebljava kao prijatan, blag i neškodljiv
lijek za umirivanje, protiv gasova, nadimanja i grčeva, protiv teškog
varenja, kao stomahik, nana ulazi u sastav čajeva za liječenje žuči.
Nanino ulje ima slaba anestetička svojstva i prijatan miris koji
osvježava, zbog čega se upotrebljava i protiv gađenja i povraćanja.
Kultivacija: Pitoma nana se može uspješno gajiti u našim
agroekološkim uslovima. Nana se razmnožava podzemnim stablima
(stolonama). Svake godine se premješta na drugo mjesto. Najčešće se
mogu postići dvije žetve. Prinos suvog lista se kreće od 2 do 5 t/ha.
Napomena: Na području Pive i u okolini Ljubovije pitoma nana
se samo uzgaja za kućnu upotrebu. Agroekološki uslovi pogoduju
plantažnom gajenju.
PITOMA
NANA
Mentha x piperita
Opis biljke: Višegodišnja zeljasta biljka, sa mrkocrvenom do
ljubičastom i granatom stabljikom. Visine je od 20 do 50 cm, rijetko
kada je viša. Listovi su naspramno postavljeni, jajasti i na kratkim
drškama. Cvjetovi su dvousnati, sitni, roze obojeni, u složenim
cvastima, koji liče na metlicu. Pricvjetni listovi su karakteristično
zagasito ljubičasto obojeni i višeredni.
Stanište: Livade, šikare, rubovi šuma.
Dio biljke koji se koristi: Vršni dio biljke u fazi cvjetanja
(Origanum herba).
Vrijeme sakupljanja: Ljeto (jul – avgust).
Dejstvo: Koristi se kao jako baktericidno sredstvo protiv kašlja,
blagotvorno djeluje protiv upale crijevne sluzokože, podstiče bolje
varenje. Čaj spravljen od vranilove trave ima diuretična svojstva i
u kombinaciji sa rastavićem se može preporučiti trudnicama. Kod
infekcija urinarnog trakta daje dobre rezultate u kombinaciji sa
uvom i ždraljikom. Ulazi u sastav mješavina za jačanje i čišćenje
organizma.
VRANILOVA
TRAVA,
PLANINSKI
ČAJ
Origanum vulgare L.

72 73
Opis biljke: Bokvice su zeljaste biljke, sa prizemno postavljenim
listovima i jednostavnom cvjetonosnom stabljikom, koja u vršnom
dijelu nosi cvjetonosni klasić. Cvjetovi su neugledni, sitni i sa dugim
prašnicima koji vire vani. Pomenute vrste bokvica se razlikuju po
obliku listova i formi klasića. Muška ili uskolisna bokvica ima uzane,
lancetaste listove, cvjetonosna stabljika može narasti do pola metra, a
klasić je kratak, valjkast i bjeličasto-kafenkast. Ženska ili širokolisna
bokvica ima široko jajolike listove na istaknutim drškama, biljka
rijetko preraste dvadesetak centimetara, a klasići su veoma dugački i
gracilni, zelenkaste boje. Srednja bokvica ima jajolike listove, sužene
u kratku peteljku. Stablo može narasti do pola metra, ali za razliku
od uskolisne bokvice, ono nije pri osnovi uspravno, nego se povija, a
zatim uzdiže. Klasić je izduženo valjkast i srebrnaste boje.
Stanište: Livade, pašnjaci, oranice, bašte, vegetacija pored puta.
Dio biljke koji se sakuplja: Listovi (Plantaginis folium).
Vrijeme sakupljanja: Listovi se sakupljaju u vrijeme cvjetanja
biljke (maj – septembar).
Dejstvo: Narod upotrebljava list bokvice za spravljanje čajeva
za liječenje organa za disanje, protiv plućnih bolesti, protiv proliva,
krvarenja, a spolja svjež list se stavlja na uboje, opekotine, čireve i
rane. Od lišća se takođe pravi sirup koji se pije protiv kašlja.
Kultivacija: Bokvica se može gajiti iz direktne sjetve. U prvoj
godini mogu se obaviti dvije žetve iz kojih se može dobiti oko 2 t/ha
suvog lista, a u drugoj čak i do četiri žetve sa prinosom suvog lista
oko 4 t/ha.
BOKVICE
(muška ili uskolisna, ženska ili širokolisna, srednja bokvica)
Plantago lanceolata, P. major, P. media
Opis biljke: Polegla zeljasta biljka, sa veoma granatim stablom,
na čijim člancima se nalaze karakteristični kožasti rukavci, iz
koji polaze naizmjenični, izduženo jajasti listovi. Cvjetovi su sitni,
bjeličasto rozi. Nalaze se u pazusima listova.
Stanište: Gažena staništa, oranice, bašte.
Dio biljke koji se sakuplja: Nadzemni dio u fazi cvjetanja
(Polygoni avicularis herba).
Vrijeme sakupljanja: Od sredine i kraja ljeta do početka jeseni
(jul – septembar).
Dejstvo: Troskot se uspješno koristi u liječenju plućnih bolesti,
teškoća u radu bubrega, gihta, reumatizma, proliva, krvarenja crijeva,
žutice i rana. Djeluje na poboljšanje krvne slike i zbog toga pogoduje
stvaranju vezivnog tkiva. Isto tako, preporučuje se u liječenju čireva
na želucu. Pomiješan sa drugim ljekovitim biljkama koristi se u
liječenju mnogih drugih bolesti.
TROSKOT
Polygonum aviculare L.

74 75
Opis biljke: Zeljasta biljka, obično do dvadesetak centimetara
visoka. Svi listovi prizemni, izduženo jajoliki, pri osnovi srcoliki
i suženi u okriljenu peteljku. Na licu su tamnozeleni i sa veoma
izraženom utisnutom nervaturom, što im daje izgled zgužvanosti.
Naličje je sivkasto i gusto obraslo dlakama. Cvjetonosna stabljika na
vrhu nosi više žutih, zvonastih cvjetova.
Stanište: Livade, rubovi šume, proplanci, od brdske do planinske
zone.
Dio biljke koji se sakuplja: Podzemni dio biljke (Primulae
rhizoma et radices), cvijet (Primulae os).
Vrijeme sakupljanja: Podzemni dio se sakuplja u jesen, a cvijet
na proljeće. Sakupljaju se samo krunični listići (mart – april).
Dejstvo: Korijen jagorčevine se najčešće koristi za razrjeđenje
gustog bronhijalnog sekreta i olakšavanje iskašljavanja, a takođe se
upotrebljava za izazivanje povraćanja, za zaustavljanje izlučivanja
sluzi i kao umirujuće sredstvo protiv bolova.
Kultivacija: Jagorčevina se uspješno gaji u nekim zemljama
srednje i sjeverne Evrope. Pretpostavka je da bi u našim krajevima
kultivacija bila moguća na nadmorskim visinama preko 1.000 m.
Prinos suvog korijena može biti 1–2 t/ha.
JAGLIKA,
JAGORČEVINA
Primula veris Huds. Opis biljke: Listopadni trnovit grm, sa naizmjeničnim, perasto
dijeljenim listovima i zaliscima koji srastaju za peteljku. Liske su eliptične,
ka vrhu šiljate, a na rubu testeraste. Cvjetovi krupni, listići čašice su perasto
usječeni, latice su cijele i svijetloroze boje. Prašnika je puno. Plod je crveni,
mnogosjemeni šipurak.
Stanište: Šume, šikare, kamenjari, proplanci, živice.
Dio biljke koji se sakuplja: Plod, tvrd i nedozreo, kad je crveno-
narandžaste boje (Rosae fructus).
Vrijeme sakupljanja: Jesen (septembar – oktobar).
Dejstvo: Upotrebljava se kod gastritisa, proliva, a naročito kao preventiva
u liječenju avitaminoza. Značajna komponenta sastojaka za izbacivanje viška
tečnosti i pražnjenje crijeva.
Opis biljke: Grm ili oniže drvo, sa naspramno postavljenim, neparno
perasto dijeljenim listovima. Liske su eliptične, na vrhu zašiljene, a na rubu
testeraste. Cvjetovi su blijedožućkasti, i u gustim, krupnim, tanjirastim
cvastima. Ugodnog su mirisa. Plod je crnoljubičasta koštunica.
Poznati su slučajevi zamjene sa aptovinom/burjanom (Sambucus ebulus).
Detaljan popis razlika između ovih vrsta dat je u dijelu 4.3.1. Razlikovanje
ljekovitog od otrovnog bilja (principi i najvažniji primjeri).
Stanište: Šume, obale rijeka i potoka, živice.
Dio biljke koji se sakuplja: Cvasti (Sambuci os).
Vrijeme sakupljanja: Početak cvjetanja (maj – jun).
Dejstvo: Cvijet zove se koristi kod nazeba u obliku čaja, za ispiranje usta
i grla, sastojak je čaja za čišćenje i čaja za znojenje. Djeluje kao diuretik i
dijaforetik.
ŠIPURAK
Rosa canina L. (sensu lato)
ZOVA
Sambucus nigra L.

76 77
Opis biljke: Nizak, listopadni i veoma granati trnoviti grm, sa
dugim, povijenim granama. Listovi perasto sastavljeni, uglavnom od
pet testerasto nazubljenih lisaka, na licu tamnije zeleni, na naličju
svjetliji. Lisna drška sa trnićima. Cvjetovi su blijedorozi, u vršnim
cvastima, imaju pet latica, puno prašnika i puno plodnica, koje grade
zbirni plod – kupinu. U zrelom stanju plod je crn.
Stanište: Rubovi šuma i šikara, kamenjari, livade, pored puteva.
Dio biljke koji se sakuplja: List (Rubi fruticosi folium), plod (Rubi
fruticosi fructus).
Vrijeme sakupljanja: List se sakuplja u vrijeme cvjetanja (jun –
jul), a plod u vrijeme dozrijevanja (avgust – septembar).
Napomena: Na području Pive i u okolini Ljubovije zastupljeno je
više sličnih vrsta roda Rubus, međutim sve one se tretiraju i u promet
stavljaju pod imenom Rubus fruticosus.
Dejstvo: Čaj od listova kupine odlično djeluje protiv proliva (čak
i krvavog). Pomaže kod krvarenja iz želuca, upale crijeva, bijelog
pranja. Pročišćava krv, povoljno djeluje na kožne bolesti, osipe i lišaje.
Liječi promuklost, kašalj, temperaturu, hemoroide i bolesne krajnike.
Stucani listovi se stavljaju kao oblozi na rane, osip i potkožne čireve.
Svježi plodovi, prerađeni ili stavljeni u rakiju, pomažu nervoznim
ljudima da brže zaspu. Izvrsno je ljekovito sredstvo za poboljšanje
krvne slike.
Kultivacija: Kupina se gaji kao voćarska kultura za dobijanje
ploda. Prinosi ploda se kreću od 10 do15 t/ha. List se može sakupljati
sa plantaža jednako kao i iz prirode.
KUPINA
Rubus spp.
Opis biljke: Veoma granati polužbun ili patuljasti žbun, visine do
50 cm. Listovi su uski, kožasti i sjajni, svijetlo istačkani i naspramno
postavljeni. Cvjetovi izrazito dvousnati, bjeličasti ili roze prošarani,
sakupljeni u pazusima listova u gornjem dijelu stabljike.
Stanište: Kamenjari i kamenjarski pašnjaci.
Dio biljke koji se sakuplja: Nadzemni i neodrvenjeli dio biljke u
fazi punog cvijeta (Saturejae herba).
Vrijeme sakupljanja: Od kraja ljeta do jeseni.
Napomena: Na području Pive, zastupljena je endemična
podvrsta planinskog vrijeska: S. montana subsp. illyrica. Pomenuta
podvrsta u tradicionalnoj medicini pronalazi istu upotrebu kao i
tipska podvrsta. Staništem je uglavnom vezana za više položaje i
preferira mjesta izložena vjetru.
Dejstvo: Biljka se koristi za ublažavanje upale mokraćnih kanala,
organa za disanje i varenje. Ulazi u sastav čajnih mješavina protiv
proliva i grčeva u želucu. Spolja se koristi za liječenje raznih upala
kože i sluzokože.
Kultivacija: Uspješno se može uzgajati u našem klimatu. Prinos
suve herbe nakon druge godine kultivacije se kreće oko 2–3 t/ha.
VRIJESAK
Satureja montana L.

78 79
Opis biljke: Višegodišnja zeljasta biljka sa uspravnom i uglavnom
negranatom stabljikom. Listovi naizmjenični, uski, na rubu plitko
testerasti, donji suženi u peteljku, a gornji sjedeći. Cvjetonosne glavice
žute, kombinovane od obodnih jezičastih i centralnih cjevastih
cvjetova. Listovi ovoja lancetasti, višeredni. Glavice se nalaze na
kratkim drškama u pazusima listova (nekad po tri zajedno) i tvore
gustu cvjetonosnu zonu u vršnom dijelu stabljike.
Stanište: Šume, rubovi šuma, šikare.
Dio biljke koji se sakuplja: Cvjetonosni dio stabljike (Herba
virgaureae).
Vrijeme sakupljanja: Ljeto (jul – avgust).
Dejstvo: U narodnoj medicini je poznata kao sredstvo za liječenje
bolesti bubrega i mokraćnih puteva. Smiruje kašalj, poboljšava
iskašljavanje sekreta i pomaže kod upale krajnika, grla i pluća,
kao i kod bronhitisa i astme. Smanjuje bolove kod reume, gihta i
artritisa, kao i nekih hroničnih kožnih bolesti. Koristi se kod upala
za ispiranje usta i ždrijela i kod proliva izazvanih nicanjem zuba kod
djece, a pospješuje zacjeljivanje rane poslije vađenja zuba. Zvanična
medicina, takođe, priznaje ljekovita dejstva ove biljke, pa se ona
koristi za spravljanje različitih ljekovitih čajeva, praškova, masti i
krema.
Kultivacija: Plantažnim gajenjem se nakon druge godine mogu
očekivati prinosi suve herbe oko 4–5 t/ha.
ZLATNICA
Solidago virgaurea L.
Opis biljke: Niski polužbun, sa naspramnim, eliptičnim do
jajasto-rombičnim listovima, sa testerastim obodom. Cvjetovi rozi,
jednousnati (gornja usna nedostaje), po nekoliko njih smješteno u
pazusima srednjih i gornjih listova, pa grade dugačku cvjetonosnu
zonu.
Stanište: Livade, šikare, kamenjari, od brdske do planinske zone.
Dio biljke koji se sakuplja: Nadzemni dio u fazi cvjetanja
(Teucrii chamaedrys herba).
Vrijeme sakupljanja: Ljeto (od kraja juna do avgusta).
Dejstvo: Grčica se mnogo više cijeni i raznovrsnije upotrebljava
u narodnoj nego u naučnoj medicini, tako da u mnogim našim
krajevima, posebno planinskim, predstavlja jedan od najomiljenijih
ljekova. Biljka nije otrovna, pa je opravdana njena upotreba za
liječenje oboljelih organa za varenje. Kao narodni tonik upotrebljava
se u obliku praška, čaja, tinkture i dr. Kao mirisno, gorko stiptično
sredstvo upotrebljava se i za liječenje žuči, bijelog pranja, rana,
hemoroida i slično.
GRČICA, PODUBICA, DUBAČAC
Teucrium chamaedrys L.

80 81
TRAVA IVA MAJČINA
DUŠICA
Teucrium montanum L.
Thymus spp.
Opis biljke: Patuljasti, polegli i vrlo granati žbunić. Listovi su
veoma uski, naspramno postavljeni, sa rubom uvijenim na dolje, na
licu kožasti, sjajni, tamnozeleni, a na naličju sivo-bijeli. Cvjetovi su
blijedožuti ili krem boje, jednousnati (gornja usna nedostaje), gusto
zbijeni u vršnom dijelu biljke.
Stanište: Pašnjački kamenjari, šikare, od brdske do planinske
zone.
Dio biljke koji se sakuplja: Nadzemni dio u fazi cvjetanja
(Teucrii montani herba).
Vrijeme sakupljanja: Ljeto (od kraja juna do avgusta).
Dejstvo: Koristi se kao sredstvo za jačanje, liječenje želudačnih
bolesti, bolesti žučnog mjehura i žučnih puteva. U našim krajevima
ljudi imaju neograničeno povjerenje u ljekovitost te male biljke.
Odatle uzrečica: trava iva – od mrtvoga pravi živa.
Opis biljke: Polegli polužbunić, sa dugačkim, granatim, puzećim
stablom, koje se ukorjenjuje i sa kratkim, uspravnim cvjetonosnim
granama. Listovi naspramni, uzani do široko ovalni. Cvjetovi sitni,
rozi, u i gustim, vršnim, okruglastim ili izduženim cvastima.
Stanište: Livade, pašnjaci , kamenjari, šikare, rubovi šuma.
Dio biljke koji se sakuplja: Cvjetonosne grane (Thymi herba).
Vrijeme sakupljanja: Ljeto (jun – avgust).
Napomena: Na području Pive i u okolini Ljubovije zastupljeno
je više vrsta roda Thymus, međutim, sve one se tretiraju i u promet
stavljaju pod imenom Thymus serpyllum.
Dejstvo: Sredstvo za iskašljavanje i antiseptik kod upale disajnih
organa, za poboljšanje apetita, protiv smetnji u varenju i nadimanja.
Kao sredstvo za jačanje, koristi se protiv anemije i umora, nazeba,
velikog kašlja i bronhitisa.
Kultivacija: Plantažnim gajenjem se može dobiti oko 1 t/ha suve
herbe majčine dušice.

82 83
Opis biljke: Visoko listopadno drvo, sa bujnom krošnjom i
srcolikim listovima, na čijem naličju i u pazuhu nerava se nalaze
čuperci kafenkastih dlaka. Cvjetovi su svijetložuti, u rastresitim
cvastima, za čiji donji i negranati dio drške je pričvršćen uski
priperak.
Stanište: Hrastove i bukove šume.
Dio biljke koji se sakuplja: Cvast sa priperkom (Tiliae os cum
bracteis).
Vrijeme sakupljanja: Cvjetanje (maj – jun).
Dejstvo: Cvijet lipe je stari narodni lijek. Pomaže kod znojenja i
otežanog mokrenja, jača živce, a upotrebljava se i kao svakodnevni
prijatni napitak.
CRNA LIPA, SITNOLISNA
ILI KASNA LIPA
Tilia cordata Miller
Opis biljke: Višegodišnja zeljasta biljka, sa niskim cvjetonosnim
stabljikama, koje se javljaju na početku vegetacijske sezone (od
kraja fabruara do aprila). Stabljike su kafenkaste boje, prekrivene
ljuspastim listovima. Na vrhu nose jednu, žutu glavicu, izgrađenu od
obodnih jezičastih i centralnih cjevastih cvjetova. Listovi se razvijaju
poslije cvjetanja i sušenja cvjetonosnih stabljika, prizemni su, srcoliki,
plitko režnjeviti, a na rubu nazubljeni i crno tačkasti. Lice je zeleno, a
naličje sivkasto i gusto dlakavo.
Stanište: Oko potoka, izvora, na nasipima.
Dio biljke koji se sakuplja: Cvjetovi (Farfarae os) i listovi bez
drški (Farfarae folium).
Vrijeme sakupljanja: Cvjetovi se sakupljaju od kraja februara
do početka aprila, a listovi od kraja aprila do septembra.
Dejstvo: Podbijel podstiče izbacivanje bronhijalne sluzi i
blagotvorno djeluje na disajne organe. Oblog od svježih listova ove
ljekovite biljke koristi se za liječenje tuberkuloze i teške upale pluća,
dok vruć čaj od podbijela uklanja simptome bronhitisa i astme i
regeneriše oštećene bronhije pušača. Melem od listova podbijela
umirujuće djeluje na upaljene vene, izaziva blagi osjećaj hlađenja,
ublažava bolove i smanjuje otoke.
PODBIJEL
Tussilago farfara L.

84 85
Opis biljke: Višegodišnja zeljasta biljka, visine do 1,5 m. Listovi
su naspramni, trouglasto-srcoliki, na rubu testerasti i kao i stabljika
pokriveni žarnim dlakama. Cvjetovi su sitni, neugledni, u dugim i
nježnim resama.
Stanište: Rubovi šuma, obale potoka, zasjenčena i azotom bogata
staništa. Česta je na zapuštenim staništima i uz rub puta, međutim,
na ovakvim mjestima je ne treba sakupljati.
Djelovi biljke koji se koriste: Korijen (Urticae radix), listovi
(Urticae folium), vršni dio biljke (Urticae herba).
Vrijeme sakupljanja: Korijen sakupljati na proljeće (mart –
april), ili u jesen (oktobar), list i nadzemni dio u fazi cvjetanja (od
maja do septembra).
Dejstvo: Listovi koprive se koriste za stimulaciju stvaranja
i izlučivanja mokraće kod upalnih tegoba urinarnog trakta i za
liječenje reumatskih bolova, kao i za ispiranje u prevenciji i liječenju
pijeska u bubregu. Korijen koprive se koristi kod otežanog mokrenja
u terapiji adenoma prostate u stadijumu II benigne hiperplazije
prostate, takođe pospješuje perifernu cirkulaciju i koristi se za
sanaciju problema opadanja kose ili kože glave. Sjeme koprive
čisti organizam, krvne sudove, jetru, a koristi se i kao biostimulans
za jačanje organizma. Neka istraživanja su pokazala da snižava
vrijednosti masnoća u krvi, kao što su holesterol i trigliceridi.
KOPRIVA
Urtica dioica L.
Opis biljke: Niski listopadni grmić, sa cijelim, naizmjeničnim,
jajastim listovima. Cvjetovi viseći, zvonasti, rozikasti, nalaze se na
kratkim drškama u pazuhu listova. Plodovi su okruglaste sočne bobe,
plavocrne boje.
Stanište: Bukovo-jeline, četinarske šume, travnate površine
iznad gornje šumske granice.
Dio biljke koji se sakuplja: List (Myrtilli folium), plod (Myrtilli
fructus).
Vrijeme sakupljanja: List se sakuplja prije cvjetanja biljke (maj
– jun), a plod kada je zreo (jul – avgust).
Napomena: Prilikom sakupljanja voditi računa da se biljka ne
pomiješa sa pasjom borovnicom (Vaccinum uliginosum). Njeni listovi
su nešto deblji, objajasti, na vrhu zaobljeni, a ne zašiljeni kao kod
borovnice. Boja im je tamnozelena, a nervi svjetliji, pa jasno grade
mrežu. Naličje lista je svjetlije. Plodovi su iste boje, ali krupniji od
borovničinih.
Dejstvo: List borovnice se koristi za ublažavanje simptoma
šećerne bolesti, kod različitih gastrointestinalnih poremećaja
(posebno proliva) i smetnji kod urinarnog trakta, hemoroida i za
„čišćenje krvi“. Plod borovnice se koristi kod nespecičnih akutnih
proliva. Spolja se koristi za ispiranje kod blagih zapaljenja sluzokože
usne duplje i grla.
BOROVNICA
Vaccinium myrtillus L.

86 87
Dajić Stevanović, Z., Ilić, B. 2005. Održivi razvoj prirodnih resursa
lekovitog i aromatičnog bilja na području Srbije. Zbornik radova sa naučnog
simpozijuma_“Životna sredina ka Evropi“, sa međunarodnim učeščem, Beograd,
str. 83-89.
Dajić Stevanović, Z., Vrbničanin, S., Ilić, B. 2005. Ruralni razvoj u Srbiji
i održivost prirodnih resursa lekovitog i aromatičnog bilja. Zbornik radova
“Ruralni razvoj i zaštita životne sredine”. Vlasotince, 1-3. 09. Jugoslovensko
udruženje za sociologiju sela i poljoprivrede, Balkanska asocijacija za za
sociologiju sela i poljoprivrede, Zavod za sociologiju sela, Beograd, Poljoprivredni
fakultet, Beograd, str. 68-77.
Dajić Stevanović, Z. 2011. Herbal sector of Serbia: General Overview. (www.
amapseec.org)
Hadžiablahović, S., Kasom, G. 2005. Ljekovito bilje i samonikle jestive
gljive u Srbiji i Crnoj Gori, Monograja za sakupljače po principima organske
proizvodnje, GTZ, Podgorica.
Josifović, M. (ur.). 1972-1974. Flora Republike Srbije, Vol I-X. SANU, Beograd.
Kojić, M., Pekić, S., Dajić, Z. 2004. Botanika. Izdavačka kuča Draganić,
Beograd.
Medicinal Plant Specialist Group. 2007. International Standard for
Sustainable Wild Collection of Medicinal and Aromatic Plants (ISSC-MAP). Version
1.0. Bundesamt für Naturschutz (BfN), MPSG/SSC/IUCN, WWF Germany, and
TRAFFIC, Bonn, Gland, Frankfurt, and Cambridge (BfN-Skripten 195).
Mratinić, E., Miranović, K., Kojić, M. 2006. Samonikle vrste voćaka Crne
Gore. Poljoprivredni fakultet, Beograd.
Tasić, S., Šavikin Fodulović, K., Menković, N. 2001. Vodič kroz svet lekovitog
bilja, Samostalno izdanje, Beograd.
Tucakov, J. 1984. Lečenje biljem. Izdavačka kuća Rad, Beograd.
Rodina, K. (Ed). 2013. Background document. Trainings on plant collection
and utilization activities, building up entrepreneurial skills and employment
opportunities for local population in Central Europe. TRAFFIC and WWF,
Budapest, Hungary.
Rodina, K. (Ed). 2013. Booklet. Common useful wild plants in Central Europe.
Promoting traditional collection and use of wild plants to reduce social and
economic disparities in Central Europe. TRAFFIC and WWF, Budapest, Hungary.
Stepanović, B. 1998. Proizvodnja lekovitog i aromatičnog bilja. Institut za
proučavanje lekovitog bilja “Dr Josif Pančić”, Beograd.
Stešević, D. 2004. Plant Genetic Resources of Medicinal and Aromatic plants
in Montenegro, current state and perspective, Proceedings from 2nd EPGRI
Meeting in Strumica, December 2004
LITERATURA
Opis biljke: Niža višegodišnja zeljasta biljka, sa okruglastim,
plitko-režjevitim listovima, čiji su rubovi testerasto nazubljeni i
veoma često „ukrašeni“ kapljicama rose ili kiše, nalik na bisere. U
nekim narodima se zbog te osobine zove „bisernica“ ili „biserka“.
Donji listovi su na dugim drškama, a gorni su sedeći. Stabljike su
uspravne, u vršnom delu granate i sa brojnim, sitnim i neuglednim
žućkasto-zelenim cvetovima.
Stanište: Livade, pašnjaci, proplanci od brdskog do planinskog
pojasa.
Deo biljke koji se sakuplja: Nadzemni deo u fazi cvetanja
(Alchemillae herba) ili samo listovi u fazi cvetanja (Alchemillae
folium).
Vreme sakupljanja: Leto (jun - avgust).
Dejstvo: Virak povoljno deluje kod poremećaja menstruacije,
belog pranja, genitalnih tegoba i nelagodnosti u prelaznim godinama.
Zajedno sa hajdučkom travom koristi se u mešavinama za regulaciju
menstrualnog ciklusa početkom puberteta.
VIRAK
Alchemilla vulgaris L.

88
CIP - Каталогизација у публикацији
Национална библиотека Црне Горе, Цетиње
ISBN 978-9940-9552-0-5
COBISS.CG-ID 24314896