Ključne riječi: žene, karate, sport, menadžment Uvod Karate, u prošlosti borilačka vještina Dalekog istoka i azijskih naroda, danas je, slobodno se može reći, svojevrstan društveni fenomen. Od vještine koja je nekada imala svrhu da čovjeku, prvenstveno, omogući ovladavanje obrambenim tehnikama i znanjima radi očuvanja osnove ljudske egzistencije – života, danas je postao jako popularan borilački
... [Show full abstract] sport rasprostranjen u cijelom svijetu (Zvonarević, 1981; Radoš, 2005). Sadržavajući sve atribute moderne sportske discipline, on je i na području Republike Srbije privukao veliki broj mladih. Prema raspoloživim podacima karate organizacije, u procese vježbanja karatea uključeno je nekoliko stotina tisuća sportaša, oba spola i svih uzrasta (* * * , 2002). Razlozi velike popularnosti karatea nalaze se kako u njegovim izvornim osobitostima i vrijednostim a (riječ je o vještini koja je primjenjiva u konkretnim situacijama i slučajevima ugrožavanja osobne sigurnosti i sl.), tako i u njegovom danas prevladavajućem usmjerenju i transformaciji ka dinamičnom i uzbudljivom borilačkom sportu (Lazarević, 1981; Horga, 1993; Nešić, 2003; Nešić, 2005 a; Nešić, 2005 b). Karate savez Vojvodine je jedna od strukovnih organizacija u karate sportu u Srbiji, koja je u samom vrhu po svojoj organiziranosti i rezultatima. Iz karate klubova s područja Vojvodine su potekli i aktualni svjetski prvaci, kao i klupski prvak Europe u ženskoj konkurenciji. Veliki broj državnih prvaka, u svim uzrastima, potječe iz klubova s područja Vojvodine, a ovaj savez je i kreator novih oblika aktivnosti u karate sportu (školskih karate prvenstava, realizacije znanstveno-stručnih simpozija i sl.). Međutim, i u ovoj organizaciji, točnije njenim udruženim članicama (karate klubovima), postoje brojni problemi koji su karakteristični za sport u cjelini (Kolajkov, 1992). Od neriješenog sistemskog statusa sportskih organizacija, njihovog financiranja, kvalitete stručnog kadra, sportskih objekata i načina njihovog korištenja, preko neravnomjerne zastupljenosti žena u radu karate organizacija (klubova), do nepostojanja jasne i jedinstvene razvojne strategije sporta u državi (Tomić, 2001). Jedini resurs koji je neiscrpan i kvalitetan su vježbači, odnosno sportaši. Zanimanje djece za ovaj sport je velik, tako da on polako preuzima na sebe, uvjetno rečeno, i funkciju "bazičnog" sporta. Upravljački dio organizacije (menadžment klubova) u dosadašnjoj praksi još uvijek se najvećim dijelom oslanja na rad i angažman trenera, koji su pored osnovne obaveze – organiziranja i vođenja trenažnog procesa, u velikoj mjeri angažirani i u organiziranju, gotovo svih ostalih aktivnosti kluba, što je suglasno s drugim oblicima organiziranja (Wheelen, 1989; Grinberg, 1998; Bahtijarević-Šiber, 1999; Raič & sur., 2003; Đunđerović, 2004; Maslov, 2004).