ArticlePDF Available

Moskovski boulevard – Ulica grada Vukovara u Zagrebu 1945.-1956. godine Arhitektura i urbanizam na razmeđu Istoka i Zapada

Authors:

Abstract

This paper presents the building history of Vukovar Street (first named Moscow Boulevard) in Zagreb. The concept of its development was framed within the first post-war vision of the city in the Urban Planning Institute of the Croatian Ministry of Building Construction headed by its director, the architect Vladimir Antolić. The paper points to a change of the course in Croatian architecture after 1956 brought about by various events with political connotations which were also manifested in the urban planning guidelines for the development of Zagreb across the Sava river. The layout of Vukovar Street directly reflects these changes.
Sl. 1. Ulica grada Vukovara sredinom 1950-ih godina, boulevard novog, velikog Zagreba
Fig. 1 Vukovar Street in the mid 1950s, boulevard of a new big city of Zagreb
Vedran Ivankoviæ
Mentor: prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci*
Sveuèilište u Zagrebu
Arhitektonski fakultet
HR 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26
Izvorni znanstveni èlanak
UDK 711.424.3:711.552.3:72.036 (497.5 Zagreb) ”1945/1956”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.02. Urbanizam i prostorno planiranje
2.01.04. Povijest i teorija arhitekture
i zaštita graditeljskog naslijeða
Èlanak primljen / prihvaæen: 07. 06. 2006. / 17. 10. 2006.
Znanstveni prilozi|Scientific Papers 14[2006] 2[32] PROSTOR 179
University of Zagreb
Faculty of Architecture
HR 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26
Original Scientific Paper
UDC 711.424.3:711.552.3:72.036 (497.5 Zagreb) ”1945/1956”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. Urban and physical planning
2.01.04. History and theory of architecture
and preservation of the built heritage
Article Received / Accepted: 07. 06. 2006. / 17. 10. 2006.
Moskovski boulevard Ulica grada Vukovara
u Zagrebu 1945.-1956. godine
Arhitektura i urbanizam na razmeðu Istoka i Zapada
Moscow Boulevard Vukovar Street
in Zagreb, 1945-1956
Architecture and Urban Planning between East and West
arhitektura 20. stoljeæa
Moskovski boulevard
Ulica grada Vukovara
urbanizam 20. stoljeæa
Zagreb
Autor u èlanku donosi genealogiju izgradnje Ulice grada Vukovara u Zagrebu
koja je idejno zacrtana kao Moskovski boulevard u prvoj poslijeratnoj viziji
grada Urbanistièkog instituta Ministarstva graðevina Narodne Republike Hr-
vatske i njegova ravnatelja arhitekta Vladimira Antoliæa. U èlanku se ukazuje na
promjenu smjera hrvatske arhitekture nakon 1956. godine i na dogaðaje koji su
je uzrokovali i koji su u urbanistièkim smjernicama razvoja Zagreba odlukama
o izgradnji prekosavskih podruèja oznaèeni i politièkom voljom. Promjena
smjera ogleda se u oblikovnim konstelacijama upravo u izgradnji Ulice grada
Vukovara.
This paper presents the building history of Vukovar Street (first named Mos-
cow Boulevard) in Zagreb. The concept of its development was framed within
the first post-war vision of the city in the Urban Planning Institute of the Cro-
atian Ministry of Building Construction headed by its director, the architect
Vladimir Antoliæ. The paper points to a change of the course in Croatian archi-
tecture after 1956 brought about by various events with political connotations
which were also manifested in the urban planning guidelines for the develop-
ment of Zagreb across the Sava river. The layout of Vukovar Street directly
reflects these changes.
20th century architecture
Moscow boulevard
Vukovar Street
urban planning of 20th century
Zagreb
*Èlanak je nastao u okviru autorova rada na doktorskoj disertaciji i na znanstvenoistraivaèkome projektu: Urbanistièko i perivojno naslijeðe Hrvatske kao dio europske kulture,
glavnog istraivaèa prof. dr.sc. Mladena Obada Šèitarocija, dipl.ing.arh.
PODRU^JE, PROBLEM I VRIJEME
AREA,PROBLEM AND HISTORICAL PERIOD
Bitan je preduvjet svakog pokušaja da se
analitièki skiciraju vrijeme i njegovi odrazi u
bilo kojem podruèju ljudskog djelovanja, od-
mak od iskustva današnjice i racionalna
tenja da se osvijetle vizije i ostvarenja zajed-
nice i istaknutih protagonista. Tehnološki fe-
nomeni 19. stoljeæa dosegli su u 20. stoljeæu
stanovite zrelosti koje nadolaskom vremena
podriva sve veæa kriza humaniteta, a njihove
odrednice u podijeljenoj Europi 1950-ih dijele
se na kapitalistièku renesansu tek netom naz-
retih promjena feudalnih razlika na jednoj i
pluraliteta nekoæ jedinstvena socijalistièkog
puta u „carstvo slobode” na drugoj strani.
Problemi organizacije društvenog sustava u
Hrvatskoj u osvit blagodati nesvrstanosti i ne-
slomljiva tenja da se stilom iskae snaga re-
volucionarnog poretka oblikovali su breme
epohe koje se vizija svaka u rasapu društve-
nih tenji izraenih kroz podruèja ljudskog
djelovanja, od politike do arhitekture i urba-
nizma, u labirintu stvarnih ljudskih potreba, u
desetljeæima što æe slijediti èinila suvišnom.
No, ona je ipak ostavila niz svjedoka kojima
se ovdje sluim, razabiruæi ih kronološki i po
vanosti, po novim oblikovnim konstelacija-
ma koje su unijeli i po odmacima od proivlje-
na iskustva koje su zabiljeili.
U zagrebaèkom urbanom tkivu, u njegovoj
sri, jedan je prostor trajan i vrijedan spome-
nik vremena. Po postanku zbog regulacije
dotadašnjeg predgraða i u nazivu autora
prvoga poslijeratnog prijedloga regulacije
(Vladimir Antoliæ i Urbanistièki institut Mini-
starstva graðevina Narodne Republike Hrvat-
ske, 1949.) boulevard, po najèešæe spomi-
njanom imenu avenija, a po statusu samo uli-
ca,1Vukovarska-boulevard, odraz je kom-
pleksne urbanistièke i arhitektonske misli na
tragu iskustava socijalistièkih zemalja i skla-
da burnih previranja u veæ poodmakloj fazi
moderne arhitekture u Europi, nakon druge
afilijacije njezinih principa u Hrvatskoj. Ideje,
vizije, skice, natjeèaji, projekti i ostvarenja
ove ulice bili su tijekom povijesti predmetom
mnogih preispitivanja koja su, slijedeæi izvor-
nu koncepciju ili negirajuæi polazište u duhu
promjena vremena, ukazivala na nune i slo-
jevite promjene njegova definiranja.
Èlanak donosi rezultate istraivanja genealo-
gije izgradnje u Ulici grada Vukovara2s ciljem
ukazivanja na implementaciju moguæih uzora
i utjecaja koji su obiljeili uski vremenski pro-
cijep od poèetaka poslijeratne izgradnje Za-
greba do 1956. godine. Cilj je èlanka takoðer
ukazati na promjenu smjera hrvatske arhitek-
ture u 1956. godini, što se u izgradnji Ulice
grada Vukovara odrazilo u oblikovanju Radniè-
kog sveuèilišta veæ u natjeèajnom projektu
Radovana Nikšiæa i Ninoslava Kuèana, te u
parcijalnom pristupu megaprojektu boule-
varda, zacrtanog u drukèijem mislilaèkom
konceptu. U èlanku se iznosi i problem pet vi-
šestambenih graðevina u istoènome dijelu
ulice (Ulica grada Vukovara 228, 230, 232,
234 i 236), koje prema postojeæoj publicistici
nemaju poznatog autora i za koje u vrijeme
objave ovog èlanka provodim istraivanje iz-
vorne graðe.
PO^ETAK RAZMATRANJA, PRVA STAJALI[TA
I PROMJENE
FIRST CONSIDERATIONS,ATTITUDES
AND CHANGES
Buduænost i polet izgradnje novoga boulevar-
da, u doba kada se još zvao Varadinskom uli-
180 PROSTOR 2[32] 14[2006] 178-195 V. IVANKOVIÆ Moskovski boulevard Ulica grada Vukovara… Znanstveni prilozi|Scientific Papers
1Iako postoje brojni argumenti da je današnja Ulica
grada Vukovara u Zagrebu po svojoj morfologiji kako u
prvoj viziji koja je predvidjela izgradnju reprezentativne
prometnice viziji Vladimira Antoliæa i Urbanistièkog insti-
tuta Narodne Republike Hrvatske, tako i u konaènom obli-
ku koji je, uz izgradnju što nije bila u skladu s izvornom
koncepcijom, doèekao današnje dane zapravo avenija,
priklonio bih se nazivu boulevard.Boulevard je, kao i ave-
nija, bio široka gradska ulica, najèešæe s drvoredima. Dok
je boulevard povezivao neke vane toèke u gradu (pritom
nije trebao biti pravocrtan), avenija je uvijek pravocrtna i
ima svoj vizualno-kompozicijski poèetak i kraj (obelisk,
proèelje zgrade, slavoluk i sl.). Kasnije (u 20. stoljeæu) bou-
levardom se naziva široka gradska ulica koja je imala ulo-
gu glavne gradske prometnice. Upravo je Ulica grada Vu-
kovara u doba predstavljanja Antoliæeve direktivne regula-
cijske osnove 1949. godine (tada ju je Antoliæ predstavio
kao Moskovski boulevard) zamišljena kao poveznica plani-
ranih (neizvedenih) kolodvora istoènog i zapadnog.
2Do danas je Ulica grada Vukovara promijenila nekoli-
ko naziva. Prijeratna Varadinska cesta nakon prve izgrad-
com, nazivajuæi ga buduæim središtem Zagre-
ba predskazao je Neven Šegviæ još 1946. go-
dine.3Ocrtavajuæi buduæu reprezentativnu
gradsku ulicu, njen koncept i oblikovne dose-
ge, pozicionirao je Andre Mohorovièiæ novu
okosnicu razvoja grada izmeðu Le Corbusie-
rova modela prometnice i novoga pravca so-
cijalistièkog realizma, koji je tada veæ postao
više od slijepoga sljedbenika konstelacija
proizašlih iz uzora u iskustvima i tekovinama
Sovjetskoga Saveza.
„U kapitalistièkoj arhitekturi razvija Le Corbu-
sier tip magistrale u svojoj urbanistièkoj studiji
centra velegrada na postavci, koja proizlazi
gotovo jedino iz kulta dinamike brzog prome-
ta, gdje sav oblik proizlazi iz funkcionalnog rje-
šenja kompliciranog prometa automobila, vla-
ka, aviona itd. Tim putem Le Corbusier postie
efektna, ali jednostrana rješenja, koja su na
prvo mjesto izdigla krutu mehanizaciju ivota,
i time još snanije utukla znaèenje i vrijednost
èovjeka (...) Kao primjer tretiranja magistrale u
arhitekturi socijalistièkog realizma moemo
uzeti studije za Moskovsku ulicu u Zagrebu,
koja æe kao osnovna magistrala istok-zapad èi-
niti okosnicu novoga dijela grada. Te studije
pokazuju, da i arhitektura socijalistièkog rea-
lizma potpuno naravno koristi najnaprednije
tekovine funkcionalnog rješenja prometa, kao
što su eventualna krianja u dvije etae, si-
stem krianja bez sudara prometnih pravaca
itd. No kod ovih je rješenja bitna èinjenica što
ona jednako tako uzima u obzir i èovjeka-pje-
šaka, te stvaraju ansambl, u kome dolaze do
ravnotee sve kategorije prometa i kretanja. U
magistralama socijalistièkog urbanizma brzom
prometu odgovara ritam velikih intervala, obli-
kovan snanim arhitektonskim masama ak-
centuiranih objekata, dok u punom slijedu sve
profinjeniji detalji prate postepeno mirnije
oblike prometnog toka sve do suptilnih estet-
skih nijansiranja, koja stoje u relaciji s pješa-
kom...Ta skala harmonijskih relacija u oblikov-
noj cjelini magistrala socijalistièkog urbaniz-
ma upravo interpretira idejnu sadrinu socija-
listièke stvarnosti, ukljuèujuæi ovamo i njenu
snagu, dinamiku, kolektivnost i humanost.”4
Prvi osvrt na izgradnju današnje Ulice grada
Vukovara objavljen je tek 1958. godine, kada
je veæ gotovo realizirana u obliku u kojem æe
se doivljavati desetljeæima kasnije. U èasopi-
su „Èovjek i prostor” Zdenko Kolacio iznosi
kratku povijest izgradnje kao uvod u temu,5
potom arhitekti-projektanti zgrada (Ivan
Zemljak, Neven Šegviæ, Boidar Rašica, Stan-
ko Fabris, Peroslav Ilijiæ, Kazimir Ostrogoviæ,
Radovan Nikšiæ, Milan Grakaliæ, Ivo Geršiæ i
Milan erjaviæ) odgovaraju na pitanja koja im
je postavio urednik priloga.6Tako se redaju
zapaanja (izbor) Zemljak: „ulica postaje
veliko oèitovanje kolektivnog duha i nastu-
pa”; Rašica: „suvremena urbanistièko-arhi-
tektonska koncepcija mora biti u toj mjeri
progresivna, da je uspijemo realizirati u vre-
menu našeg trajanja, bez opasnosti za prom-
jene koje bi se zbile”; Ilijiæ: „Ulica Proleterskih
brigada daje eklatantnu sliku sukoba prošlo-
sti i nastojanja sadašnjosti (...) usmjeriti nje-
zinu izgradnju i funkciju (...) tako da èim prije
postane stvarni izraz novog vremena, simbol
novog shvaæanja, a estetski ugodan gradski
ambijent”.7
I kasnije, kada se mijenjaju stajališta i pogledi
na prve poratne vizije i urbanološke koncep-
cije, brojni su osvrti ukazivali na znaèenje ur-
banistièke geste iz herojskoga doba urbaniz-
ma. arko Domljan ovaj je boulevard nazvao
„urbanistièkim promašajem iz prvih poslije-
ratnih godina” i „divot-potezom politièkog ur-
banizma”.8Antoaneta Pasinoviæ istièe: „kon-
cept te reprezentativistièki mišljene promet-
nice svojim prometnim karakterom, svojim ju-
reæim mjerilom i svojom vanljudskom per-
Znanstveni prilozi|Scientific Papers Moskovski boulevard Ulica grada Vukovara… V. IVANKOVIÆ 178-195 14[2006] 2[32] PROSTOR 181
nje 1947. godine nazvana je Moskovskom ulicom, potom
Beogradskom (prvi se puta u struènoj publicistici tih godi-
na naziv Beogradska ulica pojavljuje 1953. godine) te Pro-
leterskih brigada (prema nazivlju u struènoj publicistici od
1957.), kako se zvala sve do poèetka 1990-ih, kada zbog
najrecentnijih povijesnih dogaðaja, odraavajuæi još jed-
nom breme vremena, dobiva naziv Ulica grada Vukovara.
3Šegviæ, 1946: 16
4Mohorovièiæ, 1950: 11
5Kolacio, 1958: 1
61. Da li je objekt u lokaciji i urbanistièkoj plastici bio
unaprijed odreðen urbanistièkim planom? 2. Kolika je
sloboda bila dana pri rješavanju objekta? 3. U kojoj je mjeri
bio odreðen i poznat gabarit? 4. Koja je bila osnovna arhi-
tektonska ideja u komponiranju objekta? 5. Vaš sadašnji
stav prema objektu s obzirom na sadašnje i buduæe stanje
magistrale? 6. Vaše mišljenje o metodologiji rada na rješa-
vanju ovog gradskog prostora? (*** 1958: 2)
7*** 1958: 2
8Domljan, 1969: 37
Sl. 2. Nekad Moskovski boulevard, danas Ulica grada
Vukovara na snimci iz zraka koncem 1950-ih godina
Fig. 2 Former Moscow Boulevard, Vukovar Street
nowadays, aerial photograph from the late 1950s
spektivnošæu doista nemilice sijeèe, ree
grad”,9a prilièno intrigantno gledište iznio je i
Tomislav Odak istièuæi da je današnja Ulica
grada Vukovara „najambiciozniji i najkontro-
verzniji projekt hrvatske arhitekture (...) u ko-
jem (...) razabiremo svu dubinu i teinu,
uspješnost i promašenost jedne od europskih
revolucija, njezine istine i zablude”.10
TEORIJSKA PODLOGA ARHITEKTURE
NOVOGA DRU[TVENOG PORETKA
U PRVIM GODINAMA NAKON
DRUGOGA SVJETSKOG RATA I DOMINACIJA
ME\UODNOSA [EGVI] MOHOROVI^I]
THEORETICAL BASIS OF ARCHITECTURE
IN NEW SOCIAL AND POLITICAL
CIRCUMSTANCES OF POST-WAR PERIOD
AND DOMINANCE ESTABLISHED
BY THE RELATIONSHIP BETWEEN [EGVI]
AND MOHOROVI^I]
Nakon odraza kljuènih politièkih dogaðaja u
podruèju umjetnosti i arhitekture Informbi-
roa i Titova govora protiv Staljina 1948. godi-
ne pratiti razvoj misli i djela hrvatskih arhi-
tekata i urbanista iz prvih godina nakon Dru-
goga svjetskoga rata znaèilo bi upletati se u
pitanja uskog podruèja definicije stila, njego-
vih odrednica i sudbonosnoga djelovanja na
društvenu stvarnost novoga poretka i svjeto-
nazora. Znaèilo bi to nakon što je popušta-
njem krute socrealistièke dogme nastupilo
novo razdoblje definicije svrhe i cilja umjetno-
sti (manje deklarativno, više u rezultatima) i
pitanja o njenoj društvenoj ulozi odrediti
putove modernoga pravca hrvatske arhitek-
ture i urbanizma europskim. Potvrda je Krle-
in referat na ljubljanskom Kongresu knjiev-
nika 1952., pa odnosima moguæih uzora, nji-
hovih odraza u misli i djelu prvih poslijeratnih
protagonista kao da je determiniranju kraj.
No, kratko razdoblje u arhitekturi, u spome-
nutom razdoblju i na podruèju odreðenom
smjernicama i slijedom gospodarskog i druš-
tvenog razvoja socijalizma, te posebice urba-
nizmu koji èesto odraava dogaðaje otprije
nekoliko desetljeæa i stoljeæa, do kojega je tek
dolazio odjek spomenutih koordinata vreme-
na, moe biti predmetom preispitivanja mo-
guæih uzora i utjecaja koji su ukazivali na
smjer novih putova.
Šegviæ je veæ na poèetcima revolucionarno
potvrdio „arhitektura opæenarodna po sadr-
aju, nacionalna po formama”.11 Nasadi tradi-
cije „hrvatske moderne” bili su veæ stari više
od pola stoljeæa, od prvih ostvarenja Viktora
Kovaèiæa koji, „izašavši iz Wagnerove škole,
poèinje stvarati daljnju morfologiju pojma
'Zagreb'”,12 prvih godina afirmacije moderno-
ga stila, od „Zemlje”, od „Radne grupe Za-
greb”, od ideologije dr. Knolla, od reakcije
Zvonimira Pogaja13
do u osvit ratne krize
koncem 1930-ih, pa i za trajanja rata. U tom je
razdoblju stvorena mala ali konzistentna fun-
182 PROSTOR 2[32] 14[2006] 178-195 V. IVANKOVIÆ Moskovski boulevard Ulica grada Vukovara… Znanstveni prilozi|Scientific Papers
9Pasinoviæ, 1977: 29
10 Odak, 1989-1991: 3
11 Šegviæ, 1945: 18. Godine 1947. Neven Šegviæ, osvræu-
æi se na doprinos N. J. Kolija teoriji sovjetske arhitekture,
prenio je njegov slièan naèin definiranja arhitekture
SSSR-a, koja je „nacionalna po formi, socijalistièka po
sadraju.” (Šegviæ, 1947: 16) Detaljnije o teorijskom radu
N. J. Kolija u èlanku „Realizam sovjetske arhitekture”, pre-
nosi Kazimir Ostrogoviæ. (Ostrogoviæ, 1947: 4-5)
12 Magaš, 1986: 27
13 U èlanku koji je svojevrstan rezime njegovih preda-
vanja u Puèkom sveuèilištu, zaziruæi od postulata moderne
arhitekture, Petar Knoll istièe razlièite negativne konzek-
vence njene afirmacije kao novoga stila. (Knoll, 1933:
124-140) Zvonimir Pogaj, kao istaknuti protagonist novih,
avangardnih usmjerenja, reagirao je braneæi vlastita
stremljenja. (Pogaj, 1934: 110-117)
14 Magaš, 1986: 27
15 U kojem se, meðu ostalim, zahtijevalo: „poboljšati
stambene prilike i do godine 1951. sagraditi 15.000.000 m2
stambene površine, izgraditi 1 milijun m2školskih površina,
(...) obnoviti 150.000 m2staniènih zgrada i 430.000 m2dru-
gih privrednih i upravnih zgrada, (...) stvoriti masovnu proiz-
vodnju montanih stambenih zgrada s tipiziranim i standar-
diziranim dijelovima, (...) izgraditi nova kazališta, muzeje,
galerije i ostale kulturne ustanove.” (*** 1947: 4-5)
16 To je osnova Mohorovièiæeve teorijske analize. Vidjeti
detaljnije: Mohorovièiæ, 1975.
17 Mohorovièiæ, 1947: 8. U predgovoru prvoj „zapad-
njaèkoj” knjizi nakon Drugoga svjetskog rata koja se bavi
modernom arhitekturom, a prevedena je na hrvatski jezik,
Neven Šegviæ istièe pojavu estetskoga funkcionalizma u
meðuratnom angamanu Drage Iblera, naglašavajuæi neke
Sl. 3. Vladimir Antoliæ: Skica središta novoga dijela
Zagreba s dominantna èetiri nebodera uprave
i administracije uz Ulicu grada Vukovara Moskovski
boulevard i s neboderom „Doma štampe”
karakteristiènog Y tlocrta na poèetku Ulice grada
Vukovara, 1949.
Fig. 3 Vladimir Antoliæ: Central area of the new part
of Zagreb: four dominant administrative high-rise
buildings along Vukovar St.-Moscow Bd.
and a high-rise block „Dom štampe” featuring
a characteristic Y plan, 1949
Sl. 4. Vladimir Antoliæ: Skica planiranoga poèetka
Moskovskog boulevarda (Ulica grada Vukovara)
s neboderom „Doma štampe”, 1949.
Fig. 4 Vladimir Antoliæ: Moscow Bd (Vukovar St.):
high-rise block of „Dom štampe”, 1949
Sl. 5. Vladimir Potoènjak, Stjepan Gomboš, Viktor
Heæimoviæ: Osam višestambenih zgrada, 1947./48.
(Gaje Alage 1-8, Frana Bošnjakoviæa 1-8, Ivana Stoira
1-8 i Fausta Vranèiæa 1-8)
Fig. 5 Vladimir Potoènjak, Stjepan Gomboš,
Viktor Heæimoviæ: Eight apartment blocks, 1947/48
(Gaje Alage 1-8, Frana Bošnjakoviæa 1-8, Ivana Stoira
1-8 and Fausta Vranèiæa 1-8)
dacija kreativne misli vlastita izrièaja koja je
omoguæila hrvatskim arhitektima da se otisnu
u horizonte svijeta.
„Oèito orijentirana na vrhunska europska zbi-
vanja, hrvatska arhitektonska teorijska misao
neæe nikada, u svijesti svojih vodeæih liènosti,
postati slijepi sljedbenik uvoznih citata.”14
Misao je njena postala dijalektièkom osno-
vom u prvim godinama poslije rata, u doba
najveæeg zamaha obnove u sklopu Petogo-
dišnjega plana (1947.-1951.),15 kada se pred
arhitekte postavio zahtjev za formiranjem no-
voga estetskog izraza arhitekture besklasno-
ga socijalistièkog društva. U ovom uskom vre-
menskom procijepu izmeðu poèetaka obnove
i Informbiroa, nakon kojega se pojavljuju i
deklarativni uzori u drugim zemljama (u po-
èetku skromno), prvi je Andre Mohorovièiæ
1947. godine u èlanku „Teoretska analiza ar-
hitektonskog oblikovanja”, polazeæi od mate-
rijalistièkog i historijskog stajališta temelje-
nog na dijalektièkoj analizi,16 iznio pojam po-
opæenoga funkcionalizma „vrijednosti koja
u sebi ukljuèuje tehnièki funkcionalizam, ali
nije identièna s njim”,17 kritizirajuæi sve oblike
zastranjenja koje „onemoguæuje pravilnu re-
alizaciju estetsko-funkcionalnih odnosa u ar-
hitekturi (...) i dovodi do najbjednijeg forma-
lizma i eklekticizma.”18 Protestirajuæi protiv
formalistièkog i eklektiènog oblikovanja koje
proizlazi iz nedijalektièkog i nehistorijskog
promatranja povijesnog trenutka, Andre Mo-
horovièiæ zaokruuje stajalište prema arhitek-
tonskom cilju odreðenoga doba. U odrazima
Mohorovièiæeve analize, kao i u oštroj kritici
Branka Maksimoviæa,19 primjeæuje se jasna
polarizacija stajališta razlièitih polazišnih
konstelacija: na jednoj strani dominacija
primjene modela socijalistièkoga realizma,
na drugoj odraz utjecaja teorijskih postavki
razvojnoga slijeda europskoga modernizma.
Svojevrsno nesuglasje najbolje se oèituje u
projektantskom podruèju. Konkretni rezultati
kao što je natjeèaj za zgradu Predsjedništva
vlade FNRJ i zgradu CK KPJ20 u Beogradu na
kojem slave hrvatski arhitekti, k tomu još i pri-
jeratni protagonisti moderne arhitekture in-
dikativno govore o isprepletanju spomenutih
stajališta i upuæuju na dihotomièan, pomalo
uznemirujuæi karakter u pristupu: Šegviæeve
skice za zgradu Predsjedništva vlade FNRJ
1947. (natjeèaj zajedno s Antunom Augustin-
èiæem, Dragom Galiæem i Brankom Bonom) u
dvjema oblikovno opreènim varijantama sa i
bez krila karijatida.21 Vidljivi „ples”, u jedno-
me od primjera, kao da je sukob utjecaja na-
sljedstva meðuraæa i pretenzija za estetskim
iskazivanjem snage novoga socijalistièkog
društva,22 u idejnoj izraajnosti svoje sredine
koja je ipak, kako kae Boris Magaš, „previše
znanstveno jaka da bi mogla slijediti uzore
proizašle iz politièke konstelacije drugog tla i
drugog etnikuma”.23
U tome kontekstu 1948. godine Andre Moho-
rovièiæ anticipira kljuène politièke dogaðaje,
jasno ukazujuæi na „snagu teorijskih stavova
(...) i karakterizaciju sredine u kojoj djelu-
je.”24 Godine 1950. ukazuje na nove putove,
na nasljedstvo meðuraæa, koje nije i ne moe
biti dovoljno za novi socijalistièki medij u veæ
poodmaklom pravcu u arhitekturi i kojeg kao
takvog treba obogatiti novom sadrajnošæu.
Mohorovièiæ u doba kada je kritika eklektiè-
noga formalizma, kojega su tragovi sve pri-
sutniji u arhitekturi SSSR-a,25 nakon kljuènih
politièkih dogaðaja uzela svoj prirodni za-
mah, dosljednim pristupom, ukazujuæi pritom
uvijek na bit problema s obzirom na datosti
vremena i prostora etnikuma kojemu pripa-
da, iz kojih i proizlazi dijalektièki materijali-
zam, potvrðuje putove moguæega zastranje-
Znanstveni prilozi|Scientific Papers Moskovski boulevard Ulica grada Vukovara… V. IVANKOVIÆ 178-195 14[2006] 2[32] PROSTOR 183
opæe smjernice razvoja hrvatske moderne arhitekture
1930-ih godina, obiljeja kojih obuhvaæaju široke metod-
ske zahvate bez prihvaæanja doktriniranih konstruktivistiè-
kih ili funkcionalistièkih stajališta. (Šegviæ, 1955: 10)
18 Mohorovièiæ, 1947: 7 Na vanost Mohorovièiæeve
analize iz prvih godina nakon rata ukazuju i Boris Magaš i
Tomislav Odak. (Magaš, 1986: 29; Odak, 1986: 33; Ivani-
šin, 1998: 23-24)
19 Maksimoviæ, 1948: 73-75
20 FNRJ Federativna Narodna Republika Jugoslavija,CK
KPJ Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije
21 Skice dviju varijanti, sa i bez karijatida, zgrade Vlade
FNRJ (druga nagrada) spomenutih autora objavljene su za-
jedno s ostalim nagraðenim idejnim projektima 1947. godi-
ne. Zgrada je izvedena prema prvonagraðenom projektu
arhitekata Potoènjaka, Neumanna, Ulricha i Dragice Perak.
(Macura, 1947: 3-17) O novom stvaralaèkom naboju ispo-
ljenom na najveæim natjeèajima èetrdesetih godina 20. sto-
ljeæa u FNRJ, za koje se zahtijevao monumentalan izraz no-
voga socijalistièkog poretka, bez detaljnijih teoretskih ob-
jašnjenja govori Josip Seissel. (Seissel, 1948: 68)
Prvim velikim poslijeratnim urbanistièkim natjeèajem za
Novi Beograd, traila se impostacija vladinih graðevina i
saveznih ministarstava. Detaljnije o razmatranim koncep-
cijama, dravnim zahtjevima i natjeèajnim radovima govori
Josip Seissel. (Seissel, 1947: 18-22)
22 Tomislav Odak navodi sluèaj drugonagraðenoga nat-
jeèajnog rada (Neven Šegviæ, Antun Augustinèiæ, Drago Ga-
liæ, Branko Bon) s dvjema varijantama kao rezultat nesna-
laenja arhitekata u novim uvjetima rada. (Odak, 1986:
33-34)
23 Magaš, 1986: 28
24 Magaš, 1986: 28
25 Zapravo, sve se prisutnije anticipiraju u Hrvatskoj.
Sl. 7. Neven Šegviæ: Višestambena (uredska) zgrada,
1947.-1949. (Ulica grada Vukovara 56, 56a, 58, 58a,
58b i 60)
Fig. 7 Neven Šegviæ: Office block, 1947-1949
(Vukovar St. 56, 565a, 58, 58a, 58b and 60)
Sl. 6. Varadinska cesta: izgradnja do 1940.
1Ivan Zemljak: Bivša Produna škola, 1938.
2Zvonimir Vrkljan: enska realna gimnazija, 1938./39.
Fig. 6 Varadin rd: construction until 1940
1Ivan Zemljak: former school, 1938
2Zvonimir Vrkljan: Female secondary school, 1938/39
nja na tragu nasljedstva konstruktivizma i
funkcionalizma.26 „Oblici konstruktivizma i
funkcionalizma, nastalog u fazi kapitalizma,
ne mogu interpretirati duboku idejnu sadraj-
nost novog socijalistièkog društva”, i „obli-
kovni izraz arhitekture jedne epohe jest odraz
specifiènog stupnja materijalnog i idejnog
razvoja društva stanovitog vremenskog pre-
sjeka na odreðenom podruèju”,27 koji kao ta-
kav ne moe biti trajan izraz u arhitekturi,
osobito ne u socijalistièkoj stvarnosti što zah-
tijeva nove oblikovne konstelacije proizašle iz
logike utkane u bit kolektivistièkoga društve-
nog razvoja.
Iste godine (1950.) Neven Šegviæ ukazuje na
problematiku i pristup arhitekturi koje je raz-
voj bio, izuzmemo li Mohorovièiæa, bez zna-
èajnijega dometa u teorijski diskurs.28 „Zbog
ovakve situacije, to jest odsustva teorije kao
rukovodstva prakse, naš se arhitektonski raz-
voj kretao po crti opæeg privrednog razvoja,
identificirajuæi se èesto s graðevinarstvom,
odnosno fizièkom izgradnjom prostora, ko-
jom nije nikako iscrpljena arhitektonska pro-
blematika stvaranja specifièno ljudskih pro-
stora, vezanih uz fizièke i psihièke komplekse
èovjeka. To odsustvo teorije arhitekture i kri-
tike nuno se odrazilo na mnogim rješenjima i
izvedbama. Stvorene su šture, moglo bi se
reæi neoblikovane graðevinske mase, bez
onih specifièno arhitektonskih momenata,
vezanih uz èovjeka i njegovu osjeæajnu struk-
turu. Osam stambenih objekata na Moskov-
skoj cesti, u Zagrebu, da uzmemo taj primjer,
riješeno je po èistoj graðevinskoj logici stva-
ranja prostora za fizièko sklanjanje ljudi”.29
Kod N. Šegviæa specifièan autorski amalgam
erudicije i revolucionarnog zanosa brzo æe se
pretvoriti u razoèaranja nadolazeæega vreme-
na. Kao svojevrstan dokaz ovoj tvrdnji mogao
bi posluiti uvid u njegove realizacije nakon
1960. godine. Rijeèki Muzej revolucije iz
1976.(!) jedina je njegova društvena graðevi-
na, uz iznimku „Perne” (1971.), realizirana od
prve polovice šezdesetih i ujedno apoteoza de-
setljeæa stvaralaštva povratkom na provjerene
puristièke ideale njegovih poèetaka.30 Aktual-
ni teorijski nasadi na kojima poèiva recentni
Šegviæev svjetonazor inaugurirani emotivno
napisanim èlankom o Le Corbusieru 1940., koji
poput generatora projekata što slijede uvjetu-
je, kako istièe Andrej Uchytil, „vidljiv naglasak
na autorovu imanentnom humanizmu koji se
reflektira u socijalnom stajalištu” i uzrokuje
dualitet akademskoga formalizma i inenjer-
ske estetike upravo prvih godina nakon Dru-
goga svjetskog rata31
vrlo æe brzo postati pre-
okupacijom veæ poznatim i riješenim stvara-
laèkim problemima arhitekture na projek-
tantskom polju, odnosno tenjom za jedin-
stvenim poklapanjem forme, funkcije i kon-
strukcije, na tragu poznatih stajališta meðura-
æa. U prvim su se godinama nakon Drugoga
svjetskog rata stvaralaèke komponente toliko
izdiferencirale da je otvoreno pitanje vezano
za, kako kae Šegviæ, „još nerazraðenu mark-
sistièku teoriju umjetnosti”32 sada jasno uka-
zivalo na sloene procese afirmacije stila i defi-
cijenciju konkretnih, vidljivih, inaèe zbog poli-
tièkog imperativa toliko nunih i oèekivanih re-
zultata u materijalnoj izgradnji nove drave i
poretka. U kontekstu meðuodnosa ideologije i
arhitekture i uloge arhitekture kao jezika
izraavanja društvenoga poretka, kao prilog
afirmaciji tenje za dezideologizacijom umjet-
nosti spornoga vremena, Šegviæev doprinos u
stvaranju specifiènog pravca arhitekture u
Hrvatskoj 1950-ih godina valorizira Neven Mi-
kac, istièuæi da je upravo od tih godina moder-
na „izgradila specifièni, simultani jezik arhitek-
ture, koji je, izraavajuæi lokalno i posebno, sa-
èuvao ono što je u arhitekturi univerzalno i
fundamentalno. Nije bila regionalistièka niti je
pripadala internacionalnom stilu. I upravo u
tome je njena današnja aktualnost.”33
184 PROSTOR 2[32] 14[2006] 178-195 V. IVANKOVIÆ Moskovski boulevard Ulica grada Vukovara… Znanstveni prilozi|Scientific Papers
26 Mohorovièiæ, 1950: 5-12
27 Mohorovièiæ, 1950: 7
28 Osim Nevena Šegviæa (1950.), na nedostatak teorijske
podloge praksi u prvim poslijeratnim godinama arhitektu-
re u Hrvatskoj ukazuju (izbor): Domljan, 1969: 3-4; Magaš,
1986: 28; Premerl, 1986: 21; Odak, 1986: 32
29 Šegviæ, 1950.b: 39
30 Sadrajno i oblikovno vaan za potvrdu pristupa tada
veæ zrelog i afirmiranog arhitekta, Muzej revolucije u Rijeci
nagraðen je dvjema visokim nagradama: „Borba” za naj-
bolje ostvarenje u Socijalistièkoj Republici Hrvatskoj i jed-
nom od saveznih nagrada za najbolje ostvarenje u Socijali-
stièkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji za 1976. godinu.
(*** 1977: 4-6) B. Miliæ naziva Muzej u Rijeci djelom „stere-
otomskog koncepta” koje je „osloboðeno svake suvišne
naracije” i koje u tadašnjim vremenima (pojavljivanje post-
moderne) odmjerenošæu i disciplinom arhitektonskog izra-
za „moe biti putokaz i opomena istovremeno.” (Miliæ,
1977: 16) Detaljnije o oblikovanju Muzeja u poglavlju 4.5.
Kristali: palaèe i gradovi/4.5.1. Muzej revolucije Rijeka u
doktorskoj disertaciji A. Uchytila. (Uchytil, 2002: 147-149)
31 Uchytil, 2004: 157
Sl. 8. Moskovska ulica: izgradnja do 1956.
1Potoènjak, Gomboš, Heæimoviæ: Osam
višestambenih zgrada, 1947./48.
2Neven Šegviæ: Uredska zgrada, 1947.-1949.
2A Pet višestambenih zgrada za koje autor, prema
postojeæoj publicistici, nije poznat
3Ivo Geršiæ: Višestambene zgrade, 1952./53.
4Drago Galiæ: Višestambena zgrada, 1953./54.
5Neven Šegviæ: Višestambena zgrada, 1954.-1959.
6Boidar Rašica: Višestambena zgrada, 1954./55.
7Boidar Rašica: Dvije višestambene zgrade, 1954./56.
8Boidar Rašica: Poslovna zgrada „Jugonafta”,
kasnije „Elektroprivreda” (projekt izvedbe u fazi
izgradnje petog kata i promjene investitora preuzeo
Peroslav Ilijiæ), 1954.-1956.
9Lavoslav Horvat: Uredska zgrada dogradnja
bivše Produne škole Ivana Zemljaka, 1954.
Fig. 8 Moscow St: construction until 1956
1Potoènjak, Gomboš, Heæimoviæ: Eight apartment
blocks, 1947/48
2Neven Šegviæ: Office block, 1947/49
2A Five apartment blocks, unknown designers
3Ivo Geršiæ: Apartment blocks, 1952/53
4Drago Galiæ: Apartment block, 1953/54
5Neven Šegviæ: Apartment block, 1954-1959
6Boidar Rašica: Apartment block, 1954/55
7Boidar Rašica: Two apartment blocks, 1954-1956
8Boidar Rašica: Office block „Jugonafta”, later
„Elektroprivreda” (its construction from the fifth
floor level upwards was taken over by P. Ilijiæ), 1954/56
9Lavoslav Horvat: Office block addition to the
former Ivan Zemljak’s school, 1954
Meðutim, Boris Magaš upuæuje na drugi as-
pekt njegova teorijskoga djelovanja, usmjere-
nog više podobnim politièkim okolnostima.
Kao svojevrstan odgovor na Mohorovièiæevu
kritiku zbivanja u Sovjetskom Savezu 1948.
godine, Šegviæ u djelima Jofana, Alabjana i
drugih istièe prednosti arhitekture SSSR-a
koja afirmira historijski slijed arhitektonske
misli na putu socijalistièkoga razvoja, naziva-
juæi istodobno recentna zapadnoeuropska zbi-
vanja „neizbjeno anarhistièkim i nekontinui-
ranim”, odnosno razvojnim putem koji „negi-
ra historijski slijed arhitektonske misli”.34
Mohorovièiæ s druge strane, istièe Magaš, u
kontinuitetu misli još od prvih godina nakon
Drugoga svjetskog rata afirmira zakljuèak o
slobodi umjetnièkog stvaralaštva u povijesnim
sljedovima, promatrajuæi ih kroz prizmu dija-
lektièkoga materijalizma kojim dolazi do odre-
ðenih zakonomjernosti i kvalificirajuæi skupinu
elemenata koju èine: ritam, kretanje, simetrija,
proporcija, mjerilo, harmonija... Drugu skupi-
nu èine elementi koji, naglašava Magaš, „do-
vode do diferencijacije i razvoja stilskih izraza:
registar pravilnosti stvaralaèki i sadrajno
usmjerenog usklaðivanja funkcije prostora,
konstrukcije korpusa, definicije oblika i izbora
graðe, kojim (registrom usklaðivanja) se po-
stie izraajni karakter idejnog osmišljenja i
emotivnog intoniranja kompozicije, pa one za
promatrani vremenski interval poprimaju oblik
kategorije relativnog, odnosno promjenjivih
zakonitosti.”35 Iz ovakvog stajališta proizlazi
Mohorovièiæev zakljuèak o individualnom kre-
ativnom procesu stvaranja, odnosno slobodi
umjetnièkog djelovanja, u okvirima kretanja
trenutnoga društvenog razvoja.
Pedesetih godina otvorena rasprava s veæ bit-
no dezideologiziranim postavkama potvrdila
je svoje tendencije osnutkom grupe EXAT 51
1951. i spomenutim referatom Miroslava Krle-
e, a urbanistièke dileme oko novoga Zagreba
1952. definirao je opet Mohorovièiæ, ocrtava-
juæi tako još jednom specifièno svojstvo, isto-
dobno ambivalentan okvir i sklad revolucio-
narnog doba, tenju za oèuvanjem tradicije iz
jednoga društvenog poretka i nunost umjet-
nièkog ispoljavanja drugoga. „Izgradnja no-
vog Zagreba mora biti situirana na novim povr-
šinama, na kojima je moguæe slobodno formi-
ranje nove urbanistièke zamisli, koja æe zado-
voljavati zahtjeve funkcionalnosti ivota u od-
nosima nove društvene stvarnosti, ali æe u
isto vrijeme interpretirati i emocije umjetniè-
kog doivljavanja izraene urbanistièkim i ar-
hitektonskim kompozicijama socijalistièkog
realizma. (...) Grad Zagreb stoji neposredno u
fazi razradbe potrebne kristalizacije i kon-
kretnog fiksiranja urbanistièke koncepcije
svojih novih dijelova, u kojoj valja znanstve-
nom analizom utvrditi njegovu ivotnu per-
spektivu vezanu uz nove uvjete razvoja u ok-
viru socijalistièkog društva, i tu perspektivu
obuhvatiti adekvatnim umjetnièkim izrazom
na polju urbanistièkog, kao i arhitektonskog
oblikovanja.”36
MOSKOVSKI BOULEVARD DANAS ULICA
GRADA VUKOVARA IZGRADNJA I OBLIKOVNE
KONSTELACIJE U SKLOPU PRVE VIZIJE ZAGREBA
NAKON DRUGOGA SVJETSKOG RATA
MOSCOW BOULEVARD VUKOVAR
STREET NOWADAYS LAYOUT AND
CONSTRUCTION ACCORDING TO THE FIRST
VISION OF ZAGREB AFTER WORLD WAR II
Nakon 1945. godine, kada je ukinuta Regula-
cijska osnova iz 1940.,37 nastavilo se s radom
na novoj urbanistièkoj viziji grada. Posebna
pozornost posveæena je formiranju nove (bu-
duæe) reprezentativne gradske ulice boule-
varda, na kojoj su prve graðevine izgraðene
koncem 1930-ih bivša Centralna gradska
produna škola Ivana Zemljaka 1938. (natjeèaj
objavljen 1935., projektirano 1937., izvedeno
1938., sl. 6. oznaka 1) i enska realna gimna-
zija Zvonimira Vrkljana38 (projektirana 1937., a
djelomièno izvedena 1938.-1939. godine, sl. 6.
oznaka 2), te uglovnica na sjeverozapadu
krianja Ulice grada Vukovara i Savske ceste
(projekt Hinka Bauera).39 Trasa je buduæe
gradske ulice veæ bila sugerirana 1928. godine
u raspisu natjeèaja za gradski recipijent40 i pre-
uzeta u meðunarodnom natjeèaju za regulacij-
sku osnovu Zagreba 1930.-1931. godine.41
Urbanistièkim se poslovima nakon 1945. ba-
vio novoosnovani Odsjek za regulaciju Na-
rodnog odbora42 (Odsjek za regulaciju grada
nakon 1945. godine preimenovan je u Odsjek
za regulaciju Narodnog odbora grada ili, kra-
æe Odsjek za regulaciju NOG-a, a funkcija je
ostala nepromijenjena), sve do osnutka no-
voga zavoda Urbanistièkog instituta, kojega
Znanstveni prilozi|Scientific Papers Moskovski boulevard Ulica grada Vukovara… V. IVANKOVIÆ 178-195 14[2006] 2[32] PROSTOR 185
32 Šegviæ, 1950.b: 37
33 Mikac, 1986: 26
34 Magaš, 2005: 120
35 Magaš, 2005: 121-122
36 Mohorovièiæ, 1952: 49
37 Izraðena 1936. (Ured za regulaciju), prihvaæena 1940.
(Boiènik, 1994: 108)
38 Detaljnije o poziciji ove škole, njenu oblikovanju, od-
nosu prema Zemljakovoj školi i prema trasi tadašnje
Varadinske ceste vidjeti u poglavlju 3.3. enska realna
gimnazija sestara milosrdnica u magistarskom radu Z. Ba-
rišiæ. (Barišiæ, 2002: 38-50)
39 Zgrada projektirana prema ugovoru arhitekta i inve-
stitora „Reichsmann & Cvitaš” 1939. Izvedeno 1940. na
mjestu nekadašnjeg servisa automobila „FIAT”. Prilog iz
ugovora objavljen: Obavezujemo se dotiène radnje izvesti
u skladu sa zahtjevima dobrog ukusa, „Èovjek i prostor”,
406: 32, Zagreb, 1987.
40 Kolacio, 1958: 1-2
41 Detaljnije vidjeti: (Laszlo, 1984: 25-31; Radoviæ Ma-
heèiæ, 1997: 10-27)
42 Kolacio, 1960.a: 1
Sl. 10. Prva od pet višestambenih zgrada za koje
autor prema postojeæoj publicistici nije poznat.
(Ulica grada Vukovara 228, 230, 232, 234 i 236)
Fig. 10 First of five apartment blocks (unknown
designers according to the existing publications).
(Vukovar St. 228, 230, 232, 234 and 236)
Sl. 9. Boidar Rašica: Poslovna zgrada „Jugonafta”,
kasnije „Elektroprivreda” (projekt izvedbe u fazi
izgradnje petog kata preuzeo Peroslav Ilijiæ),
1954.-1956. (Ulica grada Vukovara 37)
Fig. 9 Boidar Rašica: Office block „Jugonafta”, later
„Elektroprivreda” (its construction from the fifth
floor level upwards was taken over by P. Ilijiæ),
1954-1956 (Vukovar St. 37)
æe zadatak biti samo urbanizam Zagreba.
Urbanistièki institut Ministarstva graðevina
Narodne Republike Hrvatske, u kojem se prvi
put nakon rata organizirano pristupilo radu
na prijedlogu nove regulacijske osnove, ute-
meljen je 27. prosinca 1947. godine.43 Prvi
ravnatelj i suosnivaè (1947.-1954.) bio je Vla-
dimir Antoliæ, a njegovi su najblii suradnici,
ujedno i suradnici na izradi prijedloga direk-
tivne regulacijske osnove Zagreba, bili: Vladi-
mir Franz, Stjepan Hribar, Aptulla Halilibrahi-
mov i Ivan Lay.44
Ulica grada Vukovara, Moskovski boulevard
u novoj direktivnoj regulaciji, zacrtana je kao
reprezentativna okosnica razvoja novoga gra-
da. „Glavni centar, ujedno reprezentacija gra-
da i Republike, predviðen je u buduæem stvar-
nom i geometrijskom centru grada uz Mo-
skovski boulevard izmeðu Savske i Driæeve
ceste.”45 Usmjerenost boulevarda akcentira-
na je u ovom prijedlogu zgradom „Doma
štampe” (sl. 3. i sl. 4) na zapadnome dijelu,
gdje se ulica raèva na smjer sjeverozapadno
prema novom zapadnom kolodvoru, i jugoza-
padno prema novom centralnom parku uz
Savu.46 Neboder „Doma štampe” Le Corbu-
sierov kartuzijski tip prvi put predstavljen u
planu Macia za Barcelonu 1932., koji koristi i
u planu rekonstrukcije središta Pariza 1937.
(Le Plan de Paris 37) i razraðuje do druge po-
lovice 1950-ih godina, karakteristiènog je
tlocrta u obliku shematiziranog slova „Y”. U
Havani, zgrade Ministarstva komunikacija
1954. i Edificio Focsa 1956. Ernesta Gómeza
Sampera, te Ministarstva ekonomije i pro-
stornog planiranja Lorenza Gómeza Fantolija
1960.,47 tlocrta istoga tipa, oblikovanjem
predstavljaju verificiranu tenju kubanske
arhitekture da bude u prvim redovima nado-
lazeæeg vremena.
Dok je u Antoliæevu planu Moskovski boule-
vard u smjeru istok-zapad razapet izmeðu
dviju dijagonalnih šetnica usmjerenih od oba-
le Save i središnjega mosta prema sjeveroi-
stoku i sjeverozapadu dominantan korektiv
ruralnoga predgraða široka i reprezentativ-
na ulica zamišljena u osi Zrinjevca kao opred-
meæenje „novoga” urbanološkog shvaæanja
reflektira sva moguæa (dobra) rješenja prela-
ska iz „poznatoga” urbanizma u „novo
doba”. Prostor izmeðu zgrade Glavnoga ko-
lodvora i Ulice grada Vukovara te dominantno
krianje glavnih okomitih osi koje postaje i
geometrijsko središte, ako zanemarimo ak-
cente „Dom štampe” i obelisk, gotovo zrcal-
ne simetrije u odnosu na os sjever-jug (os
Zrinjevca), s po dva visoka nebodera uprave i
administracije sa svake strane svojevrsna
su finalizacija rješenja novoga gradskog cen-
tra (sl. 3). U velikom prostoru „prelaska”, na
kojemu kasnije nastaju graðevine poput
gradske Vijeænice (zgrada Narodnog odbora
grada) i Koncertne dvorane „V. Lisinski”,
upravo bivši Trg revolucionara (danas Trg
Stjepana Radiæa) postaje predmetom preispi-
tivanja novih dosega urbanizma, arhitekture i
umjetnosti. Preispitivanja kojih sudbono-
sne prethodnice od projektiranja istoènoga
krila Vijeænice s dvoranama predsjedništava
1960-ih i pokušaja parkovnog oblikovanja
prostora prema „Lisinskom” koncem 1960-ih
i poèetkom 1970-ih do natjeèaja za spomenik
Titu 1980-ih i redefiniranja tematskih okvira
1990-ih, èak èesto i s istim protagonistima, ali
uvijek bez uspjeha i bez realnih moguænosti
da se integriraju „dva grada” uklanjanjem
pruge ili njenim spuštanjem, kako je 1956.
predlagao Nikola Dobroviæ nisu dobila svoj
epilog ni do danas.
Antoliæeva je osnova u kontekstu ovih èinjeni-
ca pregnantno polazište za izgradnju novoga
grada izmeðu Glavnoga kolodvora i Save, te-
meljeno na postavkama funkcionalnoga ur-
banizma, s istaknutom prometnicom
istok-zapad, od koje se poèinje definirati za-
186 PROSTOR 2[32] 14[2006] 178-195 V. IVANKOVIÆ Moskovski boulevard Ulica grada Vukovara… Znanstveni prilozi|Scientific Papers
43 Detaljnije o organizaciji Urbanistièkog instituta i nje-
govim dostignuæima u dvadesetogodišnjem razdoblju piše
M. Premuiæ. (Premuiæ, 1968: 7-8, 17)
44 Antoliæ, 1949: 5
45 Antoliæ, 1949: 14
46 Centralni park uz Savu nije obuhvaæen unutar granica
direktivne regulacije, ali je predviðen kao glavni rekreacij-
ski prostor grada. (Antoliæ, 1949: 23)
47 *** 1998: 191, 222, 224
48 Mohorovièiæ, 1950: 9
49 Osam višestambenih zgrada na jugozapadnome dije-
lu Ulice grada Vukovara karakteristiène su orijentacije sta-
nova istok-zapad i vrlo ekonomiènog raspolaganja kva-
draturom jednosobnih i dvosobnih stanova, opskrbljenih
peæima za kruto gorivo u prizemlju su drvarnice. (Barto-
liæ i sur., 1952: 21)
50 N. Šegviæ govori o prvoj izgradnji u Ulici grada Vuko-
vara iste godine, navodeæi da su arhitekti oko tih prvih po-
slijeratnih stambenih zgrada u Zagrebu, zajedno s još neki-
ma iz prvih mjeseci obnove, poveli burne rasprave oko na-
èina gradnje, primjene standarda, velièine stanova itd.
(Šegviæ, 1946: 15) Projekt je odabran nakon provedbe
uega natjeèaja. U jednoj od pozvanih grupa sudjelovao je
i N. Šegviæ. (Šegviæ, 1958: 3) Kolacio spominje grupacije
stambenih zgrada, 4-5 katova visine, koje su kao specifi-
èan modernistièki blok bile karakteristiène za prvu poslije-
ratnu regulaciju V. Antoliæa. (Kolacio, 1960a: 2) Ove su
zgrade prvi put objavljene 1948. godine u kratkom pregle-
du poslijeratne izgradnje u Narodnoj Republici Jugoslaviji
proèelje jedne od 8 zgrada, ispred ulaza konjska zaprega
sa stvarima i useljavanje stanovnika.(*** 1948: 25) Objav-
ljene su takoðer prilikom predstavljanja direktivne regula-
cijske osnove V. Antoliæa i Urbanistièkog instituta Narodne
Republike Hrvatske 1949. fotografirano iz zraka i s tla
(prije 1948.), prikaz na maketi direktivne regulacijske
osnove iz 1949. (Antoliæ, 1949: 19)
51 Adaptacija u izgradnji izvedena je od strane graðev-
nog rukovoditelja Kabalina. (Šegviæ, 1950.a: 41)
52 Šegviæ, 1958: 3
53 Šegviæ, 1950a: 41
54 Šegviæ, 1958: 3
55 Šegviæ, 1950.a: 41. U konaènici je na temelju rješenja
Vlade Narodne Republike Hrvatske od 10. prosinca 1949.
godine za zgradu u Ulici grada Vukovara (tada Moskovska
ulica) N. Šegviæ nagraðen prvom nagradom za arhitekturu.
(*** 1950: 41)
Sl. 13. Neven Šegviæ: Višestambena zgrada,
1954.-1959. (Ulica grada Vukovara 222, 224)
Fig. 13 Neven Šegviæ: Apartment block, 1954-1959
(Vukovar St. 222, 224)
Sl. 11. Ivo Geršiæ: Višestambena zgrada, 1952./53.
(Ulica grada Vukovara 238)
Fig. 11 Ivo Geršiæ: Apartment block, 1952/53
(Vukovar St. 238)
Sl. 12. Drago Galiæ: Višestambena zgrada, 1953./54.
(Ulica grada Vukovara 35)
Fig. 12 Drago Galiæ: Apartment block, 1953/54
(Vukovar St. 35)
grebaèka poslijeratna arhitektura i za koju je
uz perspektivu mašine bilo predviðeno, kako
je istaknuo A. Mohorovièiæ, i humano mjerilo
pješaka na naèin da višim graðevinama iz šire
fronte, i niim blie, ue, stvara „ansambl
u kojem dolaze do ravnotee sve kategorije
prometa i kretanja, te u kojem je arhitektura
duboko ljudska, istinski demokratska i huma-
na, što znaèi, da ona svojim oblicima formira
prostor u kome radi i ivi èovjek.”48
Izradu direktivne regulacijske osnove pratila
je izgradnja osam višestambenih zgrada, za
koje je projekt izradio Projektni zavod Narod-
ne Republike Hrvatske i Projektni biro Narod-
nog odbora grada49 po idejnom rješenju arhi-
tekata Vladimira Potoènjaka, Stjepana Gom-
boša i Viktora Heæimoviæa iz 1946.50 (sl. 5., sl.
8. oznaka 1.). Bila je to prva planirana iz-
gradnja (izvedeno 1948.) koja se poklapa s di-
rektivnim skicama Vladimira Antoliæa i Urba-
nistièkog instituta, iako još prijedlog nove
osnove nije bio predstavljen. Oko godinu
dana kasnije (1949.) završena je zgrada Neve-
na Šegviæa, sjeverno od spomenutih graðevi-
na, prva koja je zauzimajuæi uzdunu poziciju
u duini više od 100 metara, ocrtala obris
nove ulice (sl. 7., sl. 8. oznaka 2.). Izvorna
stambena namjena tijekom izgradnje zami-
jenjena je uredskom s lokalima u prizemlju.51
Ova je zgrada za koju je projekt naruèen još
u prosincu 1946. godine (izraðen poèetkom
1947.), za koje urbanistièku impostaciju nije
bilo planske osnove i, kako kae Šegviæ, „ni-
kakvih urbanistièko-prostornih elemenata
...osim sugestije da se nastoji dobiti jedno
novo, velegradsko mjerilo”52
izvedena u do-
sta izmijenjenom obliku. Za Šegviæa nije
samo sporna promjena namjene veæ i sank-
cioniranje izvedbe u odnosu na izvorne nacrte
koju je struèno povjerenstvo sastavljeno od
najistaknutijih èlanova kulturnog i javnog
ivota smatralo nunom. Arhitektonsko preo-
blikovanje koje je uz smanjenje visine za
dvije etae obiljeeno, kako kae Šegviæ,
„unošenjem formalistièkih i zbilja dekadent-
nih (...) nefunkcionalnih i neestetskih eleme-
nata u gornjim katovima mimo intencija pro-
jektanta” izveo je Milan erjaviæ.53 Struèno
povjerenstvo èinili su, meðu ostalima, Antun
Augustinèiæ i Miroslav Krlea(!),54 što dijelom
govori kakvu je vanost za grad imala gradnja
novoga boulevarda u, kako reèe Šegviæ,
„traenju stila socijalistièke epohe”,55 ali i
kakvu su ulogu u provoðenju „promjene” na-
kon burnih politièkih dogaðaja koncem
1940-ih povjerenici iz visokih kulturnih krugo-
va mogli imati.
Sniena tako za dvije etae, Šegviæeva je više-
stambena (uredska) zgrada istupila, po Kola-
ciju „intervencijom sa strane”,56 u profil uli-
ce, ispred graðevne linije kojom æe se ravnati
od predstavljanja Antoliæeve osnove, a to je u
autorovoj skici regulacije zapadnoga dijela
bilo zacrtano još prije 1950. godine.57 Prva iz-
gradnja u Ulici grada Vukovara obuhvaæa i 5
višestambenih zgrada (sl. 10., sl. 8. oznaka
2.A) koje nisu bile predviðene u prvim Antoli-
æevim skicama prijedloga regulacije, a koje
postoje u kasnijoj razradi, nakon 1949.58 Na-
kon prvih 14 zgrada 8 višestambenih Potoè-
njaka, Gomboša i Heæimoviæa, Šegviæeve
uredske i 5 višestambenih zgrada na istoèno-
me dijelu ulice, kojih je pozicija bila planirana
u jednoj od kasnijih faza izrade direktivne re-
gulacijske osnove (oko 1949.) ni jedna pro-
jektirana ili izgraðena zgrada nije smještena
prema poziciji u direktivnoj osnovi, iako se do
1956. oblikovanjem jednostavnih prizmatiè-
nih volumena i njihovom pozicijom okomito ili
uzdu ulice koncepcijski poklapaju. Najblie
po impostaciji urbanistièkoj, vremenskoj i
misaonoj stambene zgrade Ive Geršiæa, pro-
jektirane/izvedene 1952./53., nisu slijedile
skiciranu poziciju, a razlog je direktivni karak-
ter ove osnove, po kojoj se u izgradnji Ulice
grada Vukovara i njene kontaktne zone sta-
Znanstveni prilozi|Scientific Papers Moskovski boulevard Ulica grada Vukovara… V. IVANKOVIÆ 178-195 14[2006] 2[32] PROSTOR 187
56 Kolacio, 1960.a: 2
57 Šegviæ, 1950.a: 37
58 Na maketi Moskovske ulice, koja je predstavljena kao
detaljnije definirani dio prijedloga nove regulacijske osno-
ve (prvi put objavljena u èasopisu „Arhitektura” u prilogu s
Izlobe društvenog standarda u Zagrebu 1949. godine, po-
tom publicirana u èlanku A. Mohorovièiæa Analiza historij-
sko-urbanistièkog razvoja grada Zagreba Rad Jugosla-
venske akademije znanosti i umjetnosti JAZU 1952.), ovih
je pet graðevina bilo postavljeno na poziciju na kojoj su i iz-
graðene. (***1949: 74; Mohorovièiæ, 1952: 48, sl. 124)
Njihova oblikovna specifiènost jest èetverostrešni kosi
krov, jedini u perspektivi Ulice grada Vukovara. Tek je dva
desetljeæa kasnije (1967.) ispred njih izgraðena višekatni-
ca po projektu Julija Golika, koja zaklanja u potpunosti po-
gled prema jugu, tj. prema ovim zgradama. U tekstu za be-
ogradski èasopis „Arhitektura-urbanizam” Z. Kolacio za
ove graðevine kae: „Pet skromnih stambenih zgrada po-
stavljenih okomito na ulicu dokument su izgradnje prvih
godina nakon rata, kada izbora u graðevnom materijalu
gotovo i nije bilo. Ovi objekti veæ zahtijevaju solidnu rege-
neraciju, a predviðena izgradnja du Ulice Proleterskih bri-
gada vjerojatno æe dati impuls nadogradnji krajnjih zgrada
i time njihovoj arhitektonskoj rekonstrukciji.” (Kolacio,
1960.a: 7) Spominju se i u Kolacijevu osvrtu na poslijerat-
nu stambenu izgradnju Zagreba. (Kolacio, 1960.b: 4) Dva
su Kolacijeva teksta iz 1960. jedina u postojeæoj struènoj i
znanstvenoj publicistici koja spominju pet višestambenih
zgrada „nepoznatog autora” u Ulici grada Vukovara. Me-
ðutim, iz postojeæe publicistike (Kolacijev tekst) nije jasno
zašto nove zgrade, koje se grade u prvim godinama nakon
Drugoga svjetskog rata, nisu predviðene direktivnom re-
gulacijskom osnovom koja je obuhvatila izgradnju u Ulici
grada Vukovara, što se izvodila istodobno s njenom izra-
dom (1947.-1949.). Navedeno upuæuje na netoènu postoje-
æu dataciju pet višestambenih zgrada. U vrijeme objavlji-
vanja ovoga èlanka radim na istraivanju izvorne arhivske
graðe radi njihove toène atribucije i datacije. U kasnijoj raz-
radi dijela direktivne osnove (spomenuta maketa Moskov-
ske ulice prikazana je na Izlobi društvenog standarda u
Zagrebu i u prilogu A. Mohorovièiæa za publikaciju JAZU-a),
sjeverno od izgraðenih pet zgrada, na dijelu na kojem je
1967. godine izgraðena višestambena zgrada po projektu
J. Golika, predviðena je i nia graðevina koja nije izvedena i
koja se takoðer ne spominje u postojeæoj struènoj i znan-
stvenoj publicistici do danas. Ove su neizvedene graðevi-
ne takoðer predmet u istraivanju izvorne arhivske graðe.
Sl. 16. Boidar Rašica: Dvije višestambene zgrade,
1954.-1956. (Veselka Tenere 1, 3, 5, 7, 9, 11, 13 i 15)
Fig. 16 Boidar Rašica: Two apartment blocks,
1954-1956 (Veselka Tenere 1,3,5,7,9,11,13 and 15)
Sl. 15. Skica stambeno-poslovne osmerokatnice na
krianju Ulice grada Vukovara i Savske. U pozadini
perspektive desno niz istih zgrada u Savskoj ulici
prema jugu arhitekta Boidara Rašice, 1954.
Fig. 15 Residential and office eight-storey building
at the crossroads of Vukovar St. and Savska St.
Background right a range of identical buldings
in Savska St. southwards designed by the architect
Boidar Rašica, 1954
Sl. 14. Boidar Rašica: Višestambena zgrada,
1953./54. (Ulica grada Vukovara 62 a-d)
Fig. 14 Boidar Rašica: Apartment block, 1953/54
(Vukovar St. 62 a-d)
novanja okvirno ravnalo, što je bio princip u
provedbi regulacijskih osnova u drugoj polo-
vici 1940-ih i 1950-ih godina. Višestambene
zgrade Ive Geršiæa, smještene na junoj strani
istoènoga dijela ulice, na udaljenosti 50 me-
tara od Driæeve, i zbog zahtjeva naruèitelja
(Vojna pošta) više nego što je projektant
predvidio, svojim markantnim gabaritima i
dominantnim volumenom u još neizgraðe-
nom ambijentu razapele su prostor ulice na
istok59 (sl. 11., sl. 8. oznaka 3). Ivo Geršiæ, kao
i ostali protagonisti, u brzini izgradnje perci-
pira taj mysterium fascinans vremena: „sliè-
ne, osjetljive komplekse trebalo bi prije po-
èetka gradnje detaljno riješiti urbanistièki”.60
Godine 1953./54. projektirana je i izvedena
višestambena zgrada Drage Galiæa na sjever-
noj strani ulice, na udaljenosti od oko 150 me-
tara od krianja sa Savskom (sl. 12., sl. 8. oz-
naka 4), a 1954. projektirana druga Šegviæeva
višestambena graðevina na junoj strani, na
podruèju Kruga, izvedena 1959.61 (sl. 13., sl. 8.
oznaka 5). Do sredine 1954. godine projekti-
rane su još tri stambene i jedna poslovna
zgrada Boidara Rašice: prva, projektirana
1953., izvedena 1954. (suradnik Miroslav Kol-
lenz), na jugozapadnoj strani krianja s pro-
duenom Runjaninovom62 (sl. 14., sl. 8. oz-
naka 6), dvije stambene zgrade prema Sav-
skoj ulici (sl. 16., sl. 8. oznaka 7), projektira-
ne 1954., izvedene 1956.-1958. (suradnici
Maja Buc i Vera Marsiæ),63 upravna zgrada
„Jugonafte”, projektirana 1954., izvedena
1955.-1956. (suradnik Viktor Thumm), za koju
je u izgradnji promijenjen investitor „Elek-
troprivreda” i koju je nakon toga, u fazi izved-
be petoga kata, preuzeo Peroslav Ilijiæ64 (sl.
9., sl. 8. oznaka 8), a projekt za petu nije rea-
liziran. Trebao je to biti osmerokatni stam-
beno-poslovni toranj na krianju sa Savskom
jug. Idejni projekt i prijedlog tipske izgrad-
nje niza istih zgrada u Savskoj ulici prema
jugu istoèna strana, objavljeni su 1954. go-
dine (sl. 15), zajedno sa skicama regulacije
zapadnog dijela Ulice grada Vukovara (surad-
nici Vera Marsiæ i B. Urlich).65 Iste je godine
(1954.), kako je veæ spomenuto, po projektu
Lavoslava Horvata izvedena dogradnja ured-
ske zgrade tada veæ bivše Produne škole Iva-
na Zemljaka iz 1938. (sl. 18., sl. 8. oznaka
9).66 Ove su graðevine formirale jasne obrise
najveæe zagrebaèke ulice a da nije bilo oza-
konjenja plana kao osnove za buduæi urbani-
stièki razvoj grada.
Povjerenstvo Narodnog odbora, osnovano na
sjednici poèetkom 1953. godine s ciljem rede-
finiranja polazišta predloene regulacijske
osnove, dalo je oštre zamjerke radu u uskom
krugu èlanova Urbanistièkog instituta.67 Od
poèetka 1953. Povjerenstvo prati razradu (iz-
mjenu) regulacijske osnove, da bi se konaèna
varijanta regulacijskog plana Zagreba usvoji-
la. Meðutim, izmijenjena varijanta, završena
veæ krajem iste godine i predloena na prihvat
NOG-u,68 nije usvojena,69 a do predviðenog
usvajanja po odluci èlanova Povjerenstva i vi-
jeænika NOG-a nastavilo se „s realizacijom
funkcionalnog grada”,70 uz izvjesna ograni-
188 PROSTOR 2[32] 14[2006] 178-195 V. IVANKOVIÆ Moskovski boulevard Ulica grada Vukovara… Znanstveni prilozi|Scientific Papers
59 Fotografija izgraðene zgrade i opis stanova kroz pet
etaa objavljeni su prvi put 1954. godine. (Geršiæ, 1954: 1)
Tlocrt izvedene zgrade i opis koncepcije objavljeni su prvi
put u struènoj publicistici 1956., a potom 1958. godine:
tlocrt tipiène etae, fotografije zgrade i detalja. (Geršiæ,
1956: 12-14, Geršiæ, 1958: 6, Šegviæ, 1986: 140)
60 Geršiæ, 1958: 6
61 O stambenoj zgradi D. Galiæa (projektirano 1953., iz-
vedeno 1953./54.) objavljeno: fotografija detalja junog
proèelja, juno proèelje, pogled s istoka, ulaz, detalj tera-
se, detalj sjevernog proèelja, sjeverno proèelje i detalj inte-
rijera (sve Foto Roca), potom: tlocrt terase, 7. etae, podru-
ma, 3. i 6., 2. i 5., 1. i 4. etae, popreèni presjek, tlocrti dijela
stanova na 3. i 4., 2. i 5., 1. i 4. etai. (*** 1957: 5-11) Prikaz
stambene zgrade D. Galiæa u osvrtu B. Bakraèa na poslije-
ratnu stambenu izgradnju. Objavljeno: tlocrt terase, 7.
etae, podruma, 3. i 6., 2. i 5. i 1. i 4. etae, fotografija
junog proèelja. (Bakraè, 1974: 8) Stambena zgrada D. Ga-
liæa u kataloškom prilogu N. Šegviæa iz „Stanje stvari, jed-
no viðenje 1945.-1985.” Tlocrti karakteristiènih stanova i
fotografije s jugozapada i jugoistoka. (Šegviæ, 1986: 142)
Povodom nagrade „Vladimir Nazor” za arhitekturu u 1973.
godini, fotografija pogled s jugoistoka. (*** 1973: 10-11)
O višestambenoj zgradi „Kruge” N. Šegviæa do danas je ob-
javljeno (izbor): u osvrtu na Ulicu grada Vukovara (Ulica
Proleterskih brigada), uz opis koncepcije zgrade koja
stambenu funkciju kombinira s poslovnom na prvom katu i
duæanima u prizemlju (zadnji kat atelijeri) tlocrt dvaju tipo-
va stanova i perspektiva crte autora. (Šegviæ, 1958: 2-3)
Objavljeno takoðer: perspektiva, fotografija sjevernog
proèelja. (Kisiæ, 2002: 108-121)
62 Projektirano za investitora „Eksportdrvo”. Objavlje-
no: perspektiva, tlocrt tipiènih stambenih jedinica (dio iz-
vedbenog projekta) i fotografija zgrade u izgradnji. (Raši-
ca, 1954.a: 30-33) Takoðer: tlocrti tipiène etae (dio izved-
benog projekta) i fotografije izgraðene zgrade sa zapada.
(Rašica, 1956: 7-11) U sklopu prikaza stambene zgrade B.
Rašice objavljeno: situacija, tlocrti tipiène etae (dio izved-
benog projekta), tipiènog stana, fotografija izgraðene
zgrade sa sjeverozapada. (Bakraè, 1974: 7)
63 Objavljeno: tlocrt karakteristiène etae, fotografije
makete Rašièine regulacije zapadnoga dijela Ulice grada
Vukovara (tada Beogradske) iz 1954. i fotografije izvede-
nih zgrada. (Rašica, 1960: 16-18)
64 Prikaz zgrade u vrijeme izgradnje i promjene investi-
tora. Objavljeno: tlocrt prizemlja, fotografije makete na si-
tuacijskom planu i fotografija zgrade u izgradnji. (Rašica,
1954c: 85-87) O izmjenama uvjetovanim zahtjevima novog
investitora koji se odnose na unutarnju prostornu dispozi-
ciju i izmjenu projekta aneksa, niske graðevine ispred glav-
nog korpusa, govori Peroslav Ilijiæ. Objavljeno: tlocrt pri-
zemlja i fotografija junog proèelja. (Ilijiæ, 1958: 4)
65 Osmerokatnica u idejnom projektu za investitora
„Eksportdrvo”. Objavljeno: skice sjevernog, zapadnog i
junog proèelja, tlocrti prizemlja i karakteristiène etae i
presjek, te skica perspektive zgrade i veduta Savske ceste
s prijedlogom izgradnje niza istih tipskih stambeno-po-
slovnih osmerokatnica karakteristiène orijentacije uredi
na sjever, stanovi na jug. (Rašica, 1954.b: 34-37)
66 Kolacio, 1960: 2
67 Èlanovi: Rikard Marasoviæ predsjednik, Roman Jelo-
vica predstavnik eljeznice, Eugen Pusiæ predstavnik
Savjeta unutarnjih poslova, Mihajlo Tartalja predstavnik
JNA, Josip Seissel predstavnik Tehnièkog fakulteta, Josip
Berlot predstavnik Savjeta narodnog zdravlja, Rokbraut
predstavnik Privrednog savjeta i Ivan Zemljak predstav-
nik Savjeta za nauku i kulturu. (M., N., 1954: 3)
68 V., M., 1954: 3; Kolacio, 1960.a: 2
Sl. 17. Milan erjaviæ: Višestambena zgrada, 1957.
(Driæeva 10)
Fig. 17 Milan erjaviæ: Apartment block, 1957
(Driæeva 10)
Sl. 18. Lavoslav Horvat: Dogradnja bivše Produne
škole Ivana Zemljaka iz 1938. (poslovna zgrada),
1954. (Ulica grada Vukovara 33)
Fig. 18 Lavoslav Horvat: Addition to the former
Ivan Zemljak school from 1938 (office block), 1954
(Vukovar St. 33)
èenja, ponajprije ekonomske prirode, i sprje-
èavanje širenja grada u osi istok-zapad, èime
se zapostavljao razvoj prema jugu.71 Nakon
odbacivanja prijedloga regulacije (izvorne i
izmijenjene varijante) buduæa je izgradnja,
kao i do njihova predstavljanja, slijedila di-
rektivne skice. Tek æe se kasnije vidjeti iz niza
nerješivih situacija prostornih problema Trnja
da su rezultati razdoblja u kojem se po njima
ravnalo bili najuèinkovitiji.72
U prosincu 1954. godine na izvanrednoj sjed-
nici Narodnog odbora donesena je odluka o
izgradnji nove gradske Vijeænice.73 Na natje-
èaju 1955. urbanistièko rješenje Zdenka Kola-
cija i Zdenka Sile u sklopu prvoplasiranoga
rada Kazimira i Boice Ostrogoviæ (jedna od
dvije prvoplasirane druge nagrade, prva nije
dodijeljena)74 prvo je definiranje novoga sre-
dišta nakon Antoliæa (sl. 20). Njihova vizija
nije rad Urbanistièkog instituta, veæ prvopla-
sirani natjeèajni rad, što je u skladu s novom
administrativnom praksom decentralizacije i
poèetcima djelovanja manjih tvrtki projekt-
nih organizacija poput „Geršiæ”, „erjaviæ”
itd.75
vodilo do bitno individualnijeg pristu-
pa i diferencijacije projektantskih i urbanistiè-
kih opusa. Iako je cilj urbanistièkoga dijela
natjeèaja bila u provom redu impostacija
zgrade Narodnog odbora grada (sl. 21., sl.19.
oznaka 1), koja je po prvoj varijanti postav-
ljena istoèno od poteza u osi Zrinjevca (izme-
ðu Glavnoga kolodvora i Ulice grada Vukova-
ra, tada Beogradske), a u konaènici na mjestu
na kojem je i izveden središnji korpus trodijel-
noga kompleksa (zapadno od prve varijante)
Kolacio i Sila daju detaljno urbanistièko rje-
šenje 400 metara širokoga središnjeg pojasa
u osi Zrinjevca s mostom preko Save.76 Urba-
nistièkim rješenjem Kolacija i Sile, prema
prvomu javnom natjeèaju nakon Drugoga
svjetskoga rata na podruèju Trnja i Ulice gra-
da Vukovara, zapoèela je praksa parcijalnog
rješavanja cjelovitoga prostora u središtu
grada.77 Od obilnoga arhitektonskog i urbani-
stièkog programa izveden je 1956./57. samo
središnji korpus upravne zgrade NOG-a.78
Znanstveni prilozi|Scientific Papers Moskovski boulevard Ulica grada Vukovara… V. IVANKOVIÆ 178-195 14[2006] 2[32] PROSTOR 189
69 Druga je varijanta osnove konaèno bila predstavljena
na sjednici NOG-a u prosincu 1953. godine, kada je i
slubeno odbijena. (V., M., 1954: 3)
70 M., N., 1954: 3
71 M., N., 1954: 3
72 Na to upuæuje Sonja Jurkoviæ. (*** 2000: 32)
73 U osvrtu na tu odluku Milan Prelog iznio je stajalište o
potrebi izgradnje novoga Sabora umjesto Vijeænice, i to
upravo u natjeèaju predviðenim gabaritima i sadraju. Nje-
gov je prijedlog, idejno na tragu Antoliæeve vizije o novom
Zagrebu kulturnom, politièkom i administrativnom sje-
dištu Narodne Republike Hrvatske, ostao bez znaèajnijega
politièkog odjeka ili struène podrške. (Prelog, 1955: 1)
74 Od nagraðenih arhitektonskih i urbanistièkih natje-
èajnih radova do danas su objavljeni (izbor): Presjek drugo-
plasiranog rada druge nagrade i fotografije maketa prvo-
plasiranog i drugoplasiranog rada druge nagrade. Prva na-
grada nije dodijeljena. Druga nagrada: prvoplasirani rad
a): Zdenko Kolacio i Zdenko Sila urbanistièko rješenje te
Kazimir i Boica Ostrogoviæ arhitektura, i drugoplasirani
rad b): Dragutin Kunc i Mirjana Ivanoviæ-Kunc (suradnici:
Boris Graf i Ljubica Rupnik) urbanistièko rješenje i arhi-
tektura. Treæa nagrada nije dodijeljena, Èetvrta nagrada
prvoplasirana a): Uroš Martinoviæ; drugoplasirana b):
Zoja Dumengjiæ i Selimir Dumengjiæ; treæeplasirana c):
Slobodan Jovièiæ, Boidar Koloniæ i Ninoslav Kuèan;
èetvrtoplasirana d): Ivan Zemljak, Boidar Tušek, Franjo
Bahovec, Emil Pernar i Petar Vovk; 5. i 6. nagrada nisu do-
dijeljene; 7. nagrada: Konstantin Krpiæ i ivorad Bogoše-
viæ. Svi urbanistièko rješenje i arhitektura. (*** 1956.a:
57-58) Tlocrt trodijelnoga kompleksa i perspektiva prvo-
plasiranog rada Kazimira i Boice Ostrogoviæ te tlocrt, po-
gled i perspektiva, zatim presjek i fotografija makete dru-
goplasiranog rada Dragutina Kunca i Mirjane Ivano-
viæ-Kunc (suradnici Boris Graf i Ljubica Rupnik). Petroviæ,
1956.a: 1,8
75 Detaljnije vidjeti: ., 1955: 1.
76 Uz objavu urbanistièkog rješenja konstatira se da Uli-
ca grada Vukovara (tada Beogradska) ostaje okosnicom
prometa istok-zapad i nije oblikovno obuhvaæena ovom vi-
zijom. (*** 1956.a: 57-58; Petroviæ, 1956.a: 1, 8)
77 Pristup koji æe u iduæim godinama dominirati anticipi-
rao je Branko Petroviæ, nazivajuæi ga „ambulatornim pla-
niranjem”. (Petroviæ, 1955: 6)
78 Detaljnije o urbanistièkoj impostaciji zgrade, arhitek-
tonskom konceptu, konstrukciji, opremi, instalacijama i ci-
jeni izvedene graðevine, uz fotografije s jugozapada i atri-
ja, te pogled na galeriju 1. kata interijer, vidjeti: ***
1957.b: 3. O zgradi je kao dijelu vizije Ulice grada Vukovara
(tada Ulice Proleterskih brigada) i središnje gradske pro-
menade u osi Zrinjevca u nedovršenom, kako kae Ostro-
goviæ, „kriu obaju okomitih poteza”, objavljeno: maketa i
fotografija srednjeg (izvedenog) dijela s jugozapada.
(Ostrogoviæ, 1958: 5) Maketa s razlièitom (konaènom) ur-
banistièkom impostacijom od predloene urbanistièkim
rješenjem Zdenka Kolacija i Zdenka Sile u sklopu prvopla-
siranog projekta i fotografije izvedene upravne zgrade
(središnjeg dijela): juno proèelje, detalj junog proèelja,
glavni i pomoæni ulaz interijer, pogled na atrij, te detalj
zapadnog proèelja i pogled na galeriju interijer. Potom:
istoèno proèelje, uzduni presjek, popreèni presjeci kroz
patio i veliku dvoranu, tlocrt drugog kata zgrade s vijeæniè-
kim dvoranama i uredom predsjedništva (neizvedeno), po-
tom: presjek, tlocrt 2. do 18. kata administrativnog tornja
od 25 katova (neizvedeno), situacija èitavog kompleksa
prizemlje, tlocrt upravne zgrade, idejno hortikulturalno rje-
šenje Silvane Seissel (izvedeno 1956.). (Ostrogoviæ,
1960: 50-54) Tlocrt prvog kata i fotografije s jugozapada i
jugoistoka u prilogu Nevena Šegviæa. (Šegviæ, 1986: 155)
Sl. 19. Ulica Proleterskih brigada: izgradnja do 1962.
1Kazimir Ostrogoviæ: Trodijelni sklop upravnih
zgrada Narodnog odbora grada (izveden središnji
dio), 1955.-1957.
2Milan erjaviæ: Višestambena zgrada, 1957.
3Radovan Nikšiæ i Ninoslav Kuèan: Puèko otvoreno
sveuèilište (nekada Radnièko sveuèilište „Moša
Pijade”), 1956.-1961.
4Drago Galiæ: Višestambena zgrada, 1956.-1959.
5Stanko Fabris: Višestambena zgrada, 1956.-1962.
Fig. 19 Ulica Proleterskih brigada: construction
until 1962
1Kazimir Ostrogoviæ: Tripartite administrative
development accommodating the City Government
offices (the central part built up), 1955-1957
2Milan erjaviæ: Apartment block, 1957
3Radovan Nikšiæ and Ninoslav Kuèan: Open
University (former Radnièko sveuèilište „Moša
Pijade”), 1956-1961 (Vukovar St. 68).
4Drago Galiæ: Apartment block, 1956-1959
5Stanko Fabris: Apartment block, 1956-1962
Sl. 20. Zdenko Kolacio i Zdenko Sila: Urbanistièko
rješenje 400 metara širokoga središnjeg poteza u osi
Zrinjevca, 1955.
Fig. 20 Zdenko Kolacio and Zdenko Sila: Urban plan
for a 400-metre wide central area along the axis of
Zrinjevac, 1955
Oblikovne se konstelacije izgradnje Ulice gra-
da Vukovara mijenjaju upravo u kontekstu
što slijedi nakon 1956. godine, kada je done-
sena odluka o izgradnji Zagreba na desnoj
obali Save.79 Ubrzana izgradnja prekosavskih
stambenih naselja (mikrorajoni Junoga Za-
greba), unatoè individualnim pozivima ili na-
tjeèajima, odvijala se u poèetku bez prethod-
no detaljno razmotrene koncepcije ili kritiè-
kog osvrta.80 Ovom izgradnjom uzrokovane
nove okolnosti daju prednost osi sjever-jug.
Obznanjuju se tenje prisutne još iz doba me-
ðunarodnoga natjeèaja 1930./31.81 i prvi se
put, u kontekstu funkcionalnog rješenja pro-
metnih problema novonastale i buduæe situa-
cije „velikog” Zagreba, vidi moguænost reali-
zacije širokog poteza društvenih sadraja,
postavljenog okomito na Ulicu grada Vukova-
ra.82 Definitivno su prije izgradnje prvih pre-
kosavskih naselja lociranjem novoga Velesaj-
ma, kako istièe Branko Petroviæ, „udareni te-
melji novom junom Zagrebu! (...) a nova ma-
gistrala sjever-jug okreæe za 180 stupnjeva
kormilo razvoja grada”.83
No, u pozadini odluke o izgradnji prekosav-
skoga podruèja stoje stvarni problemi neri-
ješeno stambeno pitanje u gradu, koji svake
godine biljei rapidan prirast stanovništva, i
oteana provedba bilo kakve nove izgradnje u
Trnju zbog postojeæe, stare, za koju nije pro-
naðeno adekvatno rješenje. Stambeno pita-
nje, zbog kojega projektantska struka u brzini
izrade tipskih projekata teško pronalazi krea-
tivna rješenja, nije bilo sustavno rješavano, a
vanost realizacije administrativnog i kultur-
nog središta grada na podruèju Trnja, bez ob-
zira na svakodnevnu svijest o problemu sta-
novanja koji arhitektonska publicistika toga
doba prati,84 odugovlaèit æe se desetljeæima,
te æe unatoè pojedinaènim kvalitetnim arhi-
tektonskim zahvatima ostati i u promjenama
društvenoga sustava 1990-ih, kada se redefi-
niraju sva polazišta dravne opstojnosti biti
i dalje neriješeno pitanje prostora, s brojnim
natjeèajnim i autorskim prijedlozima, ali bez
pregnantnog pomaka u urbanološkim shva-
æanjima, od nastavka nove tradicije do po-
vratka staroj.
U svibnju 1956. godine odrano je prvo savje-
tovanje arhitekata o stambenoj izgradnji i sta-
novanju u gradovima Jugoslavije.85 Iste godi-
ne Šegviæ nakon detaljnih studija u zakljuèci-
ma provedenoga istraivanja ukazuje: „Da-
nas treba pristupiti problemu otvorenih oèiju.
Broj potrebnih stanova od prosjeèno 51.576
godišnje èinjenica je odluèujuæeg znaèe-
nja.”86 Izgradnja Ulice grada Vukovara nakon
1956. nastavlja se kao i do tada naruèeni
projekti od investitora (kod stambene izgrad-
nje najèešæe vojne institucije) i natjeèaji, a
prva graðevina nakon 1956. bila je višestam-
bena zgrada Milana erjaviæa na krianju s
Driæevom ulicom sjever, izvedena 1957.
godine87 (sl. 17, sl. 19. oznaka 2).
Prvi javni arhitektonski natjeèaj za izgradnju u
Ulici grada Vukovara bio je raspisan 1955. go-
dine za Radnièko sveuèilište (rezultati 1956.,
izvedeno i sveèano otvoreno 1961. godine
sl. 22., sl. 19. oznaka 3), a prvonagraðeni
projekt, bitno razvedenijeg tlocrta, Radovana
Nikšiæa i Ninoslava Kuèana pokazuje drukèiji,
premda i dalje visok, modernistièki naboj iz-
razite funkcionalne vrijednosti, te oznaèava
poèetak utjecaja novih konstelacija, sada veæ
190 PROSTOR 2[32] 14[2006] 178-195 V. IVANKOVIÆ Moskovski boulevard Ulica grada Vukovara… Znanstveni prilozi|Scientific Papers
79 O poèetcima izgradnje desne obale Save 1956. godine
kojom se „donedavnom longitudinalnom širenju grada u
smjeru istok-zapad suprotstavlja smjer kretanja razvija
prema Savi i preko nje u nove prostore” o koncepciji i od-
nosu prema dotadašnjoj izgradnji Zagreba vidjeti: Kola-
cio, 1962: 4-6. Urbanistièki projekt stambenog naselja
Novi Savski gaj arhitekata Zdenka Kolacija, Mirka Maretiæa
i Josipa Uhlika (rješenje hortikulture Mira Halam-
bek-Wenzler), kojim je oznaèen poèetak stambene izgrad-
nje velikog opsega na podruèju Junog (Novog) Zagreba,
objavljen je uz detaljne proraèune odnosa pojedinih povr-
šina. Interesantan je prosjek odnosa izgraðene/slobodne
površine od 1/6 (izgraðeno 16,3% terena), što je bitno po-
voljniji odnos u korist iskoristivosti terena u odnosu na vrlo
rijetku izgradnju predviðenu direktivnom regulacijskom
osnovom Vlade Antoliæa i Urbanistièkog instituta NOG-a.
(Maretiæ, 1960: 10-14) Detaljnije o prvoj prekosavskoj
stambenoj izgradnji, zapoèetoj 1956./57. godine na slo-
bodnoj površini izmeðu Remetineèke ceste i nasipa pruge
Zagreb Karlovac (Novi Savski gaj), vidjeti tekst Miljenke
Fišer. (Fišer, 1974: 29-34) Idejno je zaèeæe vizije Zagreba
na desnoj obali Save u razdoblju nakon Drugoga svjetskog
rata prisutno veæ u kritici Antoliæeve direktivne regulacij-
ske osnove od strane Povjerenstva, osnovanoga 1953., u
kojem se nastoji „forsirati izgradnju i s one strane rijeke.”
(M., N., 1954: 3) Naèelna moguænost širenja Zagreba preko
Save postojala je u prijeratnoj regulaciji. O usmjerenju raz-
voja Zagreba prema jugu, nakon odluke o izgradnji nove
Vijeænice 1954./55. i o prvim konkretnim rezultatima vidje-
ti: Kolacio, 1978: 16.
80 Boris Magaš u prvomu relevantnom kritièkom osvrtu
na temu izgradnje Junog (Novog) Zagreba 1960-ih uz po-
zitivna oèekivanja i razoèaranja postojeæim rezultatima u
angamanu Urbanistièkoga zavoda grada Zagreba i prije-
dlozima izgradnje naselja (mikrorajona) Sopot, te uz ukazi-
vanje na opasnost standardizacije u arhitektonskoj proiz-
vodnji koja se tek poèela masovnije primjenjivati nazire
perspektivu dolazeæeg vremena u kojem æe se nuno traiti
nova prostorna shvaæanja. (Magaš, 1965: 20-23)
81 Detaljnije vidjeti: Laslo, 1984: 25-31; Radoviæ-Mahe-
èiæ, D., Štok, S., 1997: 10-27
82 Primjerice, na vanost izgradnje središnjega dijela Za-
greba, posebice realizacije poteza od Zrinjevca preko Save
s novom Vijeænicom kao akcentom i buduæom izgradnjom
koncertne dvorane, Doma Matice iseljenika Hrvatske, rob-
ne kuæe s kinom i zgrade pravosuða ukazuje tadašnji
predsjednik Narodnog odbora Veæeslav Holjevac. (Holje-
vac, 1960: 1)
83 Petroviæ, 1956.b: 1-2
84 Tako, primjerice, i naslovnica prvoga broja èasopisa
„Èovjek i prostor” 1954. godine, uz obrazloenje proble-
matike, donosi temu stanovanja kao problem na koji stru-
ka treba u skladu sa sustavom i raspoloivim sredstvima
adekvatno odgovoriti. (*** 1954: 1)
85 Detaljnije vidjeti iznesene zakljuèke sa savjetovanja
odranog 27. i 28. svibnja 1956. godine. (*** 1956.b: 1,8)
86 Šegviæ, 1956: 6
87 Izostali su aneksi s lokalima i kinodvoranom, kojih bi
se realizacijom ostvario koncept visoke izgradnje u široj i
niske, te fizièki i koncepcijski blie pješaku, u uoj fronti
ulice. O ovoj stambenoj zgradi kao dijelu vizije Ulice grada
Sl. 22. Radovan Nikšiæ i Ninoslav Kuèan: Puèko
otvoreno sveuèilište (nekada Radnièko sveuèilište
„Moša Pijade”), 1956.-1961. (Ulica grada Vukovara 68)
Fig. 22 Radovan Nikšiæ and Ninoslav Kuèan:
Open University (former Radnièko sveuèilište
„Moša Pijade”), 1956-1961 (Vukovar St. 68)
Sl. 21. Kazimir Ostrogoviæ: Upravna zgrada
Narodnog odbora grada Zagreba (Vijeænica),
1955.-1957. (Trg Stjepana Radiæa 1, nekada Trg
revolucionara)
Fig. 21 Kazimir Ostrogoviæ: Administrative building
of the City Government (Town hall), 1955-1957
(Trg Stjepana Radiæa 1, former Trg revolucionara)
u potpunosti i deklarativno otvorenih zapad-
nim uzorima.88 Prvonagraðeni natjeèajni rad
bio je Radovanu Nikšiæu prvi natjeèaj nakon
šestomjeseène suradnje s Van den Broekom i
Bakemom u Rotterdamu, te nakon natjeèaja
za stambeni toranj za Hansaviertel u Berlinu
(zajedno s Janom Stoklom, Van den Broekom
i Bakemom).89
Godine 1956. izraðeni su projekti za još dvije
višestambene zgrade u Ulici grada Vukovara:
Drago Galiæ višestambena zgrada izvedena
1959. (sl. 24., sl. 19. oznaka 4) i Stanko Fa-
bris izvedena 1958.-1962.90 (sl. 23., sl. 19.
oznaka 5). Obje te graðevine u duini oko
100 metara, urbanistièkom impostacijom ko-
jom obiljeavaju široku frontu Ulice grada Vu-
kovara, dominantnim volumenom polegnuto-
ga prizmatiènog oblika, ujednaèenim ritmom
proèelja prema ulici te manje ujednaèenim i
razvedenijim proèeljem na suprotnoj strani,
kao i impostacijom na stupovima (Galiæ ek-
splicitnije sl. 25) prate Le Corbusierov mo-
del „Ozarenoga grada” i moderne postulate
urbanizma formirane u „borilištima” CIAM-a,
vodeæi raèuna o konceptu dominantne pro-
metnice boulevarda, i njene reprezentativ-
ne uloge spomenika (u) novom društvenom
poretku. Te graðevine svojim oblikovanjem, u
suprotnosti s Nikšiæevim i Kuèanovim pristu-
pom, ocrtavaju ambivalentnost jednog kon-
cepta, jasnu diferencijaciju u arhitektonskom
opusu u Ulici grada Vukovara. Jedni slijede
koncepciju proizašlu iz odrednica prošloga
vremena, a drugi, ukazujuæi na smjer novih
putova, odraavaju previranja recentnih
svjetskih zbivanja.
Promjena smjera hrvatske arhitekture kon-
cem 1950-ih godina odvija se istodobno s pro-
bojem mlaðe generacije arhitekata u Europi,
koji u veæ poodmakloj fazi moderne arhitektu-
re, obrušavajuæi se na autoritete ponajprije
na Le Corbusiera oznaèavaju dominantan
diskurs u pristupu projektiranju i u odreði-
vanju novih zadataka urbanizma. Simbolièno,
u tom prijelomu i Hrvatska je odigrala svoju
ulogu posljednji kongres CIAM-a odran je u
Dubrovniku, a veæ prije prisutne tenzije stari-
je i mlaðe generacije produbile su krizu pok-
reta.91 Le Corbusier je za deseti CIAM priredio
skice njegove podjele na djelovanje prije i na-
kon 1956. godine (sl. 26) i priloge o ulozi stari-
je i mlaðe generacije arhitekata.92 Prepušta-
juæi vodstvo mlaðima, uz izostanak, ironiène
tonove u pismu upuæenom Joséu Luisu Sertu
u Dubrovnik93 te sva prethodna previranja na
formalnim i neformalnim sastancima organi-
zacijskog odbora uoèi desetoga kongresa
obiljeio je i sam sve izraeniju diferencijaciju
u djelovanju njegovih èlanova i grupacija.94
Spomenute okolnosti s drukèijim shvaæanjem
uloge zagrebaèkog boulevarda, sada više kao
prometnoga urbanistièkog torza u koncepciji
grada, ako ona (buduæi da ideje, izuzev u svije-
sti autora, vizionara, nisu iskušane, ostvarene i
posveæene) uopæe postoji, i sve individualnijim
radom uzrokovanim djelovanjem novoosnova-
nih projektnih organizacija ukazuju na prom-
jenu utjecaja u hrvatskoj arhitekturi druge polo-
vice 1950-ih godina, koja æe usporedno s europ-
skim zbivanjima krenuti prema konaènom zavr-
šetku jednoga dugoga razdoblja stila, ispreple-
tenog svim previranjima i promjenama u burno-
me 20. stoljeæu.
Znanstveni prilozi|Scientific Papers Moskovski boulevard Ulica grada Vukovara… V. IVANKOVIÆ 178-195 14[2006] 2[32] PROSTOR 191
Sl. 23. Stanko Fabris: Višestambena zgrada,
1956.-1962. (Ulica grada Vukovara 52 a-e)
Fig. 23 Stanko Fabris: Apartment block, 1956-1962
(Vukovar St. 52a-e)
Sl. 24. Drago Galiæ: Višestambena zgrada, 1956.-1959.
(Ulica grada Vukovara 43, 43a)
Fig. 24 Drago Galiæ: Apartment block, 1956-1959
(Vukovar St. 43,43a)
Vukovara (objavljeno: tlocrt dijela tipiène etae i tipièna
èetiri tipa stana, fotografija s jugoistoka) i o problemima
zbog djelomiène izgradnje vidjeti: erjaviæ, 1958: 6
88 Natjeèaj za zgradu Radnièkog sveuèilišta raspisan je
1955. (rezultati 1956.), a uz opis funkcije i buduæih institu-
cija objavljeno je: perspektiva prvonagraðenog i maketa
drugonagraðenog rada. 1. nagrada: Radovan Nikšiæ, Nino-
slav Kuèan i Petar Kušan, 2. nagrada: Boidar Tušek, Emil
Pernar i Milan Mihaljeviæ, 3. nagrada: Dragica Crnkoviæ i
Vladimir Fulla, 4. nagrada: Marjan Haberle i èlanovi APB
„Haberle”: Pavica Crnkoviæ, Vlasta Doder, Mihovil Kata-
nec, Tanja Zdvor
f
ak, te jednakovrijedni otkupi za radove: a)
Tihomir Mašek i Velimir Gredelj (suradnici: Ante Glunèiæ,
Ranka Mašek i Mirjana Šimunoviæ), b) Miroslav Begoviæ i
Olga Vujoviæ, c) Milan Tomièiæ, Josip Hitil, Marjan Premu-
šak, Uroš Babiæ i Jurica Kastl, d) Melita Vilièiæ i Bruno Miliæ
(urbanistièka obrada) i e) Zlatko Selinger i Ivo Draèiæ. Izvan
natjeèaja otkupljen je rad Rikarda Marasoviæa. (Krstiniæ,
1956: 60-61) U Nikšiæevu prilogu o Ulici grada Vukovara
(tada Ulice Proleterskih brigada), gdje svoj koncept naziva
space-time, objavljeno: tlocrt prizemlja i perspektiva. (Nik-
šiæ, 1958: 5) Nakon izgradnje i sveèanog otvorenja 1961.
objavljeno: fotografija sa zapada, pogled noæu, pogled s
istoka, glavni ulaz, sjeverno i zapadno proèelje, soba ruko-
vodioca seminara interijer, predvorje interijer, detalj
predvorja interijer, detalj zapadnog proèelja, predavao-
nica interijer i soba za seminare interijer. Potom: tlocrt
prizemlja i tlocrt kata. (Kauzlariæ, 1961: 31-36) O funkcio-
niranju institucije namijenjene obrazovanju radnika u ne-
koliko oblika osnovno obrazovanje, struèno obrazova-
nje, društveno-ekonomsko obrazovanje za samoupravljaèe
(koje se razvilo u „više radnièke škole”), centri za kulturno
uzdizanje radnika i centar za strane jezike što se ukupno i
odrazilo na primjenu vrlo razvedenog tlocrta 20 000 m2iz-
graðene površine, na tri etae, sa 100 stalnih i više od 1000
vanjskih suradnika, vidjeti: Nikšiæ, 1974: 69-70. Objavlje-
no takoðer u: Šegviæ, 1986: 169-170; Margaretiæ-Urliæ,
2003: 138-143
89 Nikšiæ-Olujiæ, 2005: 12
90 Ove su zgrade objavljivane nekoliko puta u struènoj
publicistici (izbor): *** 1973: 10-11, Fabris, 1958: 4, Baèiæ,
1999: 93-111.
91 Detaljnije o CIAM-u odranom 1956. godine u Dubrov-
niku, nakon kojega je pred raspad pokreta odran još kon-
gres u Otterlou 1959., vidjeti: Mumford, 2000: 238-258. O
ciljevima dubrovaèkog CIAM-a kroz poglavlja koja, meðu
ostalim, govore o neriješenim problemima urbanizma još
od La Sarraza, vidjeti: Gideon, 1956: 3-4.
92 Prenosi Nikola Dobroviæ. (Dobroviæ, 1957: 2-3)
93 Dug ivot drugom CIAM-u! Vaš prijatelj, Le Corbusier.
(Mumford, 2000: 248)
94 O neformalnim radnim sastancima èlanova CIAM-a
prije kongresa u Dubrovniku, o prvoj kritici mlaðe genera-
cije arhitekata, èlanova CIAM-a (kritici „Doorn” grupe, koje
su èlanovi bili Bakema, Van Eyck, Van Gynkel, Hovens Gre-
ve, Peter Smithson i Voelcker), upuæenoj Le Corbusieru i
Atenskoj povelji, izraenoj u tzv. „Statement on Habitat”, a
koja je negira i na kraju odbacuje, te o neformalnoj podjeli
na dva CIAM-a, starom i novom, detaljnije vidjeti: Mum-
ford, 2000: 238-258.
Unatoè realizacijama pojedinih graðevina koje
su ambivalentno ocrtale suvremene tijekove
vremena, vizija o novom gradu, koje se zacrta-
ni cilj poèeo ostvarivati izgradnjom reprezen-
tativnoga boulevarda, morala je èekati neke
druge, moda bolje okolnosti. Alternative ra-
spravljane u dramatiènim trenutcima odluke o
izgradnji stambenih naselja u kontekstu proši-
renja Zagreba od varijante izgradnje obrona-
ka Medvednice ili potenciranja razvoja na tra-
gu linearnoga grada u smjeru istok-zapad ko-
jim bi nedvojbeno Ulica grada Vukovara posta-
la opravdana, a „misli jednog Soria y Mata ili
nekog drugog teoretièara urbanizma”, kako
istièe Kolacio, „konaèno bi se mogle ostvari-
ti”95
odbaèene su i prihvaæena je izgradnja
Junoga Zagreba na desnoj obali Save. Jacob
Berend Bakema za posjeta Zagrebu ukazuje
na dosege arhitekture kolektivnoga stanova-
nja u Ulici grada Vukovara,96 ali njegovo inzi-
stiranje na izgradnji poteza sjever-jug i projekt
produetka središnje osi Zagreba na desnoj
obali97 u doba kada, kako reèe Šegviæ, „poèi-
nje rušenje Bogova”,98 najbolje ukazuje na
prošlost vizije „Ozarenoga grada” i na ideali-
stièki zanos doba koje nije raèunalo na nesa-
gledive okolnosti zbog kojih nije ni moglo,
unatoè ponuðenim osnovama od Antoliæa na-
dalje, doæi do cjelovita ostvarenja.
Vizija je najvaniji èovjekov poriv i njegova
vjera. Rašica kae: „Vizija nosi u sebi prostor-
no oblikovne, programatske, ekonomske i
društveno-politièke èinioce koji oznaèavaju
sadraj konkretne zamisli”,99 a iluzija bez
koje je, camusovski reèeno, èovjek stranac,
imanentna svakoj viziji. Stvarnost ipak nešto
drugo!
ZAKLJU^AK
CONCLUSION
Reprezentativna prometnica današnja Ulica
grada Vukovara zamišljena u prvim godina-
ma nakon Drugoga svjetskog rata u direktiv-
noj regulacijskoj osnovi Urbanistièkog insti-
tuta NRH i njegova ravnatelja Vlade Antoliæa,
koja je predstavljena 1949. godine, postala je
okosnicom razvoja buduæega novoga grada
izmeðu kolodvora i Save. Ta „ulica u gradu
bez ulica” u iduæem se desetljeæu pretvorila u
poligon najveæe poslijeratne izgradnje u
Hrvatskoj i u bojno polje za manifestaciju no-
voga, socijalistièkog duha. „Glavni gradski
boulevard”, kako ga naziva Vladimir Antoliæ,
postao je 1950-ih godina ogledom dostignuæa
izgradnje bez usvojene zakonske regulative,
odnosno najzornijim primjerom izgradnje kod
koje se ravnalo po direktivnim regulacijskim
skicama.
Od predstavljanja direktivne regulacijske os-
nove do 1956. godine u Ulici grada Vukovara
projektirane su i izgraðene višestambene
zgrade Ive Geršiæa 1952./53. (sl. 11., sl. 8. oz-
naka 3) i Drage Galiæa 1953./54. (sl. 12., sl. 8.
oznaka 4) i projektirana višestambena zgra-
da Nevena Šegviæa 1954. (izgraðena 1959., sl.
13., sl. 8. oznaka 5). Projektirane su i izgra-
ðene još tri višestambene zgrade Boidara
Rašice prva u produetku Runjaninove
1953./54. (sl. 14., sl. 8. oznaka 6), dvije pre-
ma Savskoj ulici 1954.-1956. (sl. 16., sl. 8.
oznaka 7), te poslovna zgrada „Jugonafte”
(kasnije „Elektroprivreda”) Boidara Rašice,
koje je izvedbu preuzeo Peroslav Ilijiæ 1954.-
-1956. (sl. 9., sl. 8. oznaka 8) i jedna dograd-
nja 1954. dograðena je bivša Zemljakova
produna škola po projektu Lavoslava Horva-
ta (sl. 18., sl. 8. oznaka 9). Stambeno-po-
slovna osmerokatnica na krianju sa Savskom-
-jug Boidara Rašice, idejno projektirana
1953., nije izvedena (sl. 15.), a bila je predvi-
ðena izgradnja nekoliko takvih u Savskoj ulici
prema jugu. Sve su graðevine do 1956. godi-
ne nastale u duhu vremena koje je poèelo
predstavljanjem Antoliæeve direktivne regula-
cijske osnove, ali i još ranije izgradnjom
prvih planiranih zgrada: osam višestambe-
nih, izvedenih 1948. godine (sl. 5., sl. 8. oz-
192 PROSTOR 2[32] 14[2006] 178-195 V. IVANKOVIÆ Moskovski boulevard Ulica grada Vukovara… Znanstveni prilozi|Scientific Papers
Sl. 25. Drago Galiæ: Višestambena zgrada,
1956.-1959., parter
Fig. 25 Drago Galiæ: Apartment block, 1956-1959,
ground-floor
Sl. 26. CIAM premiers i CIAM seconds
Le Corbusierova skica podjele CIAM-a na generacije
prije i nakon 1956. godine sa smjernicama buduæega
djelovanja
Fig. 26 CIAM premiers and CIAM seconds
Le Corbusier’s division of the CIAM generations
before and after 1956 with future guidelines
95 Kolacio, 1978: 17
96 U ovom se kontekstu Miroslav Begoviæ pita kakva je
razmišljanja Bakema uistinu mogao imati prilikom šetnje
Ulicom grada Vukovara, tada Ulicom Proleterskih brigada.
(Gvozdanoviæ, 1965: 5)
97 Za koji Grgo Gamulin strahuje da bi mogao postati
megaprojekt u smjeru od Glavnoga kolodvora prema jugu:
„Nešto slièno nam je veæ nametnula Ulica Proleterskih bri-
gada i unijela sumnju u moguænost stvaranja humanih pro-
stora u novom Zagrebu.” (Gvozdanoviæ, 1965: 2)
98 U prvom redu Le Corbusiera, istièe Šegviæ. (Šegviæ,
1986: 123)
99 Rašica, 1958: 3
naka 1) po idejnome projektu arhitekata Poto-
ènjaka, Gomboša i Heæimoviæa iz 1946., oda-
branom nakon provedbe ueg natjeèaja; Šeg-
viæeve višestambene (uredske) zgrade, pro-
jektirane 1947. (projekt naruèen koncem
1946., izgraðena 1949., sl. 7., sl. 8. oznaka
2), koja je bila prva izgradnja po uzdunoj osi
novoga boulevarda, te pet višestambenih
zgrada (sl. 10., sl. 8. oznaka 2A), koje prema
postojeæoj publicistici nemaju poznatog au-
tora i za koje u vrijeme objave ovoga èlanka
provodim istraivanje izvorne arhivske graðe
radi toène atribucije i datacije.
Godine 1956./57. izgraðen je središnji dio tro-
dijelnoga sklopa upravnih zgrada Narodnog
odbora grada (prema nagraðenom natjeèaj-
nom idejnom rješenju Kazimira i Boice Ostro-
goviæ iz 1955., sl. 21., sl. 19. oznaka 10) koji je
do danas ostao jedinim izgraðenim dijelom. U
sklopu natjeèaja 1955. godine, uz impostaciju i
idejni projekt buduæega upravnog sklopa
zgrada Narodnog odbora, trailo se urbanistiè-
ko definiranje oko 400 metara širokoga repre-
zentativnog poteza u osi Zrinjevca, okomito na
Ulicu grada Vukovara. Prvoplasirano urbani-
stièko rješenje Zdenka Kolacija i Zdenka Sile
(sl. 20.) ukazuje na prometno znaèenje Ulice
grada Vukovara, obiljeavajuæi stanovitu
promjenu pristupa, naziruæi i odustajanje od
eksperimenta kojim æe jasno nasuprot kuæica-
ma Trnja oznaèiti ivot i urbanizam socijalizma
i, tko zna, moda spasonosno pokazati izlaz
prema Savi i prema moguænostima novoga rje-
šenja. Ovo je ujedno bio i prvi javni urbanistiè-
ki natjeèaj nakon Drugoga svjetskog rata na
podruèju Trnja i Ulice grada Vukovara koji je
uveo princip parcijalnog rješavanja cjelovitog
prostora u srcu grada.
Na natjeèaju za Radnièko sveuèilište 1956. Ra-
dovan Nikšiæ i Ninoslav Kuèan unoseæi princi-
pe projektiranja razvedenijeg tlocrta i urbani-
stièke impostacije niske izgradnje, više na tra-
gu utjecaja nizozemskoga kruga arhitekata
koji su uz sunarodnjake iz grupacije Team 10
svoj teorijsko-projektantski rad zasnivali na
kritici autoriteta starije generacije, ponajprije
Le Corbusiera ukazuju na nove oblikovne
konstelacije koje više nisu odraz previranja
srednjih pedesetih i ideološkog plesa moguæih
i dopuštenih uzora kasnih èetrdesetih godina
20. stoljeæa (sl. 22., sl. 19. oznaka 3).
Iste je 1956. godine donesena odluka o iz-
gradnji Junoga Zagreba (Novi Zagreb), nakon
èega se po drugi put otvaraju najveæa gradi-
lišta do tada, a Ulica grada Vukovara gubi
smisao dominantne prometnice u smjeru is-
tok-zapad i kapitalna investicijska sredstva
ulau se u udaljena gradilišta na desnoj obali
Save. U sljedeæim æe desetljeæima dominirati
stambena izgradnja po tipskim projektima te
urbanistièka razmatranja središnje gradske
osi i novoga prekosavskog podruèja Novoga,
velikog Zagreba. Godina 1956. oèito je bila
prekretnica u pristupu izgradnji boulevarda,
koji je dotad svojim megaurbanistièkim pote-
zom s dva udaljena nedogleda razapeta zemljo-
pisno i simbolièno izmeðu istoka i zapada,
odraavao uzore u iskustvima planiranja i nekih
sovjetskih gradova. Utjecaji u hrvatskoj arhi-
tekturi prvih godina nakon Drugoga svjetskog
rata ogledaju se u srazu opreènih izvora. S
jedne strane Le Corbusierova teorijska misao
i utjecaj CIAM-a u burnim i zanimljivim previ-
ranjima kasne moderne, s druge novoformira-
ni pravac socijalistièkoga realizma koji još
nije jasno definirao svoja polazišta, pa Ulica
grada Vukovara svojom izgradnjom i ambi-
cioznim planovima ocrtava fragilne obrise vi-
zije razdoblja koje karakterizira tipièna ambi-
valentnost pristupa.
Novi zagrebaèki boulevard tako pripada bre-
menitim odrednicama doba koje se simboliè-
no prelomilo na prijelomu stoljeæa, nakon
kljuènih dogaðaja što su oznaèili prekretnicu
deklarativnoga stajališta u umjetnosti i arhi-
tekturi, Informbiroa i Krleina govora na ljub-
ljanskom Kongresu knjievnika, kada jedni
uzori veæ na zalasku druge tek naziru.
Cjelokupna izgradnja u Ulici grada Vukovara
do 1956. godine bila je na tragu vizije, bez real-
noga uvida u stanje u gospodarstvu, potrebe
stambene izgradnje i probleme organizacije
projektantske i urbanistièke slube. Prevelike
zelene površine i nemoguænost uklanjanja po-
stojeæe izgradnje bivšega predgraða prve su
neprilike što ih je nametnulo vrijeme i zahtjev
za brzinom izgradnje. No, ipak, iako vizija nije
u cjelini provedena, jedan je pregnantan dio,
toliko kontroverzni projekt magistrale što do
danas istodobno spaja i razdvaja, simbolièno i
prostor i razmišljanja, ostao osvjedoèenjem vi-
zije grada u novom društvenom poretku.
Znanstveni prilozi|Scientific Papers Moskovski boulevard Ulica grada Vukovara… V. IVANKOVIÆ 178-195 14[2006] 2[32] PROSTOR 193
Literatura
Bibliography
1. Antoliæ, V. (1949.), Regulacioni plan i direktiv-
na regulaciona osnova Zagreba, „Arhitektura”,
18-22: 5-30, Zagreb
2. Baèiæ, D. (1999.), Prolegomena za opus arhitek-
ta Stanka Fabrisa, „Prostor”, 7 (1): 93-111, Za-
greb
3. Bakraè, B. (1974.), O poslijeratnoj stambenoj iz-
gradnji u Socijalistièkoj Republici Hrvatskoj,
„Arhitektura”, 149: 3-18, Zagreb
4. Barišiæ, Z. (2002.), Zgrade za obrazovanje u
opusu arhitekta Zvonimira Vrkljana, magistarski
rad, Zagreb
5. Bartoliæ; Ostrogoviæ, K.; Potoènjak (1952.),
Projektanti govore o svojim zgradama, „Arhi-
tektura”, 1: 21-23, Zagreb
6. Boltiar, S. (1957.), Umjesto stotina investito-
ra, „Èovjek i prostor”, 69: 3, Zagreb
7. Boiènik, M. (1994.), Zagreb na geodetsko-ka-
tastarskim zemljovidima i u zemljišnim knjiga-
ma izmeðu druge i treæe katastarske izmjere od
1919. do 1960. godine, u: Zagreb na geodet-
sko-katastarskim zemljovidima i u zemljišnim
knjigama, Laser plus: 101-114, Zagreb
8. Dobroviæ, N. (1957.), Sljedbenici suvremene ar-
hitekture, „Èovjek i prostor”, 65: 2-3, Zagreb
9. Domljan, . (1969.), Poslijeratna arhitektura u
Hrvatskoj,„ivot umjetnosti”, 10: 3-45, Zagreb
10. Fišer, M. (1974.), Razvoj izgradnje u Junom Za-
grebu, „Arhitektura”, 149: 29-34, Zagreb
11. Geršiæ, I. (1954.), Stambena zgrada Beogradska
Driæeva ulica, „Èovjek i prostor”, 12: 1, Zagreb
12. Geršiæ, I. (1956.), Stambena zgrada u Zagrebu
Beogradska ulica, „Arhitektura”, 6: 12-14, Zagreb
13. Giedion, S. (1956.), CIAM X., „Arhitektura”, 1-6:
3-4, Zagreb
14. Gvozdanoviæ, S. (1965.), Razgovori povodom
posjeta J. Bakeme Zagrebu, „Èovjek i prostor”,
152: 1-3; 5, Zagreb
15. Holjevac, V. (1960.), „Èovjek i prostor”, 100: 1,
Zagreb
16. Ivanišin, K. (1998.), O nekim teoretskim postav-
kama iznesenim na stranicama èasopisa Arhi-
tektura od 1947. do danas, „Arhitektura”,
1(214): 23-32, Zagreb
17. Kauzlariæ, M. (1961.), Radnièko sveuèilište „Moša
Pijade” u Zagrebu, „Arhitektura”, 3-4: 31-36,
Zagreb
18. Kisiæ, D. (2002.), Arhitektura u kojoj koegzistira-
ju razum i poezija, „Arhitektura”, 48 (1): 108-121,
Zagreb
19. Knoll, P. (1933.), Ideologija moderne arhitektu-
re, „Arhitektura”, 9: 124-140, Ljubljana
20. Kolacio, Z. (1958.), Izmeðu kolodvora i Save,
„Èovjek i prostor”, 80-81: 1-2, Zagreb
21. Kolacio, Z. (1960.a), Ulica Proleterskih brigada
u Zagrebu, „Arhitektura urbanizam”, 5: 1-12,
Beograd
194 PROSTOR 2[32] 14[2006] 178-195 V. IVANKOVIÆ Moskovski boulevard Ulica grada Vukovara… Znanstveni prilozi|Scientific Papers
Izvori
Sources
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. Paviæ, 1965.
Sl. 2. *** 1999.
Sl. 3. Antoliæ, 1949: 25
Sl. 4. Antoliæ, 1949: 25
Sl. 5., 9.-14.,
16.-18., 21.-25.
Fotografija: autor
Sl. 6., 8., 19. Crte: autor
Sl. 7. *** 1999.
Sl. 15. Rašica, 1954: 35
Sl. 20. *** 1956.a: 57-58
Sl. 26. *** 1957.b: 3
22. Kolacio, Z. (1960.b), Stambena izgradnja u Za-
grebu, „Arhitektura”, 1-3: 4-9, Zagreb
23. Kolacio, Z. (1962.), Juni Zagreb, „Èovjek i pro-
stor”, 116: 4-6, Zagreb
24. Kolacio, Z. (1978.), Vizije i ostvarenja, Mladost,
Zagreb
25. Kolacio, Z. (1984./85.), Iz davnih dana urbaniz-
ma u nas, „Arhitektura”, 189-195: 48-49, Zagreb
26. Krstiniæ, M. (1956.), Natjeèaj za Radnièko sveu-
èilište u Zagrebu, „Arhitektura”, 6, 1 (10): 60-61,
Zagreb
27. Laslo, A. (1984.), Internacionalni natjeèaj za
Generalnu regulatornu osnovu grada Zagreba
1930./1931., „Èovjek i prostor”, 370: 25-31, Zagreb
28. M., N. (1954.), Regulatorna osnova Zagreba još
uvijek nije prihvaæena, „Èovjek i prostor”, 1: 3,
Zagreb
29. Macura, M. (1947.), Problematika naše arhitek-
ture u svetlosti konkursa za zgradu pretsed-
ništva vlade FNRJ, „Arhitektura”, 3: 3-17, Zagreb
30. Magaš, B. (1965.), Sopot, „Arhitektura”, 90:
20-23, Zagreb
31. Magaš, B. (1986.), Saznanje i moguænosti teorij-
ske misli, „Arhitektura”, 196-199: 27-30, Zagreb
32. Magaš, B. (2005.), Andre Mohorovièiæ u hrvat-
skoj arhitekturi, „Prostor”, 13 (1): 119-122, Zagreb
33. Maksimoviæ, B. (1948.), Ka diskusiji o aktuelnim
problemima naše arhitekture, „Arhitektura”,
8-10: 73-75, Zagreb
34. Maretiæ, M. (1960.), Mikrorajon Novi Zagreb,
„Arhitektura”, 1-3: 10-14, Zagreb
35. Margaretiæ-Urliæ, R. (2003.),Multimedijalni or-
ganizam total dizajn Radnièkog sveuèilišta
„Moša Pijade” u Zagrebu: primjer kontinuiteta
moderne u poslijeratnoj hrvatskoj arhitekturi,
„Arhitektura”, 52 (215): 138-143, Zagreb
36. Mikac, N. (1986.), Prema „novoj figuraciji” u
hrvatskoj arhitekturi, „Arhitektura”, 196-199:
22-26, Zagreb
37. Miliæ, B. (1977.), Nagrada „Borbe” za 1976. go-
dinu, „Èovjek i prostor”, 291: 16, Zagreb
38. Mohorovièiæ, A. (1947.), Teoretska analiza ar-
hitektonskog oblikovanja, „Arhitektura”, 1-2:
6-8, Zagreb
39. Mohorovièiæ, A. (1950.), Prilog teoretskoj ana-
lizi problematike arhitektonskog oblikovanja,
„Arhitektura”, 1-2: 5-12, Zagreb
40. Mohorovièiæ, A. (1952.), Analiza historijsko-ur-
banistièkog razvoja grada Zagreba, u Radu Jugo-
slavenske akademije znanosti i umjetnosti (ur.
Krizman, T.; ganec, V.), JAZU: 27-52, Zagreb
41. Mohorovièiæ, A. (1975.), Prilog analizi nekih
osnovnih problema teorije arhitekture, Arhitek-
tonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, Zagreb
42. Mumford, E. (2000.), The CIAM Discourse on
Urbanism, 1928.-1960., The MIT Press, London
43. Nikšiæ, R. (1974.), Radnièko sveuèilište „Moša
Pijade” u Zagrebu, „Arhitektura”, 158-159:
69-70, Zagreb
44. Nikšiæ-Olujiæ, I. (2005.), Radovan Nikšiæ:
1920-1987: arhiv arhitekta: izloba iz zbirke
Hrvatskog muzeja arhitekture, u: Nikšiæ, Rado-
van ivot i djelo katalog izlobe (ur. Kisiæ, D.),
HAZU: Hrvatski muzej arhitekture: 7-21, Zagreb
45. Odak, T. (1986.), Hrvatska arhitektonska alterna-
tiva 1945-1985, „Arhitektura”, 169-199: 31-101,
Zagreb
46. Odak, T. (1989.-1991.), Stanovanje je arhitektu-
ra, „Arhitektura”, 1-3 (208-210): 2-4, Zagreb
47. Ostrogoviæ, K. (1947.), Arhitektura SSSR-a
1917.-1947., „Arhitektura”, 4-6: 3-8, Zagreb
48. Ostrogoviæ, K. (1960.), Zgrada Narodnog od-
bora grada Zagreba, „Arhitektura”, 1-3, 50-54,
Zagreb
49. Pasinoviæ, A. (1970.), Jer graditeljeva ruka je
osvijetljena ruka, „Èovjek i prostor”, 210: 5-8,
Zagreb
50. Pasinoviæ, A. (1977.), Ulica kao skalpel, „Vje-
snik u srijedu”, 1298: 29-30, Zagreb
51. Paviæ, M. (1965.), Zagreb fotomonografija,
Obris i Mladost, Zagreb
52. Petroviæ, B. (1955.), Urbanistièka djelatnost u
NRH, „Èovjek i prostor”, 43: 6, Zagreb
53. Petroviæ, B. (1956.a), Vijeænica u Zagrebu Nat-
jeèaj za idejno arhitektonsko i urbanistièko rje-
šenje zgrade Narodnog odbora grada Zagreba,
„Èovjek i prostor”, 47: 1, 8, Zagreb
54. Petroviæ, B. (1956.b), Bio sam posjetilac broj
17520, „Èovjek i prostor”, 54: 1-2, Zagreb
55. Pogaj, Z. (1934.), Ideologija doktora Knolla,
„Knjievnik”, 3: 110-117, Zagreb
56. Prelog, M. (1955.), Zašto graditi Gradsku vijeæni-
cu, a ne Sabor?, „Èovjek i prostor”, 25: 1, Zagreb
57. Premerl, T. (1986.), Tragovi moderne u poslije-
ratnoj arhitekturi Hrvatske, „Arhitektura”,
169-199: 14-21, Zagreb
58. Premuiæ, M. (1968.), 20-godišnjica Urbanistiè-
kog instituta SR Hrvatske, „Èovjek i prostor”,
182: 7-8; 17, Zagreb
59. Radoviæ-Maheèiæ, D.; Štok, S. (1997.), Prese-
dan zagrebaèkog urbanizma,„ivot umjetno-
sti”, 59: 10-27, Zagreb
60. Rašica, B. (1954.a), Zagreb Beogradska ulica
zapadni dio, „Arhitektura”, 1-3: 30-33, Zagreb
61. Rašica, B. (1954.b), Osmerokatnica Beograd-
ska ulica, „Arhitektura”, 1-3: 34-37, Zagreb
62. Rašica, B. (1954.c), Upravna zgrada Jugonafte,
„Arhitektura”, 1-3: 85-87, Zagreb
63. Rašica, B. (1956.), Stambena zgrada u Zagrebu
Beogradska ulica, „Arhitektura”, 1(10): 7-11,
Zagreb
64. Rašica, B. (1960.), Dvije stambene zgrade u Za-
grebu, „Arhitektura”, 1-3: 16-18, Zagreb
65. Seissel, J. (1947.), Konkurs za urbanistièki plan
Novog Beograda, „Arhitektura”, 3: 18- 22, Zagreb
66. Seissel, J.(1948.), Osvrt na protekle arhitekton-
ske natjeèaje, „Arhitektura”, 8-10: 67-69, Zagreb
67. Šegviæ, N. (1945.), Novi putovi graditeljstva,
Naklada Slobodne Dalmacije, Split
68. Šegviæ, N. (1946.), Prilog razumijevanju razvitka
moderne arhitekture, Posebni otisak Kola Mati-
ce hrvatske za god. 1946., Zagreb
69. Šegviæ, N. (1947.), Realizam sovjetske arhitek-
ture, „Arhitektura”, 4-6: 16, Zagreb
70. Šegviæ, N. (1950.a), Projekt stambenog objekta
na Moskovskoj ulici u Zagrebu, „Arhitektura”,
1-2: 36-41, Zagreb
71. Šegviæ, N. (1950.b), Stvaralaèke komponente ar-
hitekture FNRJ, „Arhitektura”, 5-6: 5-40, Zagreb
72. Šegviæ, N. (1955.), Teze o modernoj arhitekturi,
u: Moderna arhitektura (Richards, J. M.), Mla-
dost: 7-10, Zagreb
73. Šegviæ, N. (1956.), Na temu 51.576 stanova go-
dišnje, „Arhitektura”, 1-6: 5-6, Zagreb
74. Šegviæ, N. (1986.), Stanje stvari jedno viðenje
1945.-1985., „Arhitektura”, 196-199: 118-290,
Zagreb
75. Uchytil, A. (2002.), Opus arhitekta Nevena Šeg-
viæa, doktorska disertacija, Arhitektonski fakul-
tet, Zagreb
76. Uchytil, A. (2004.), Teorijski opus arhitekta Ne-
vena Šegviæa, „Prostor”, 12 (2): 155-165, Zagreb
77. V., M. (1954.), Komunalnom politikom do regu-
lacionog plana grada Zagreba, „Èovjek i pro-
stor”, 7: 3, Zagreb
78. .(1955.), Osnivaèka skupština „Udruenja pro-
jektnih organizacija FNR Jugoslavije”, „Èovjek i
prostor”, 23: 1, Zagreb
79. *** (1947.), Graditeljstvo u petogodišnjem pla-
nu, „Arhitektura”, 1-2: 4-5, Zagreb
80. *** (1948.), Pregled graðevne djelatnosti širom
zemlje, „Arhitektura”, 8-10: 25, Zagreb
81. *** (1949.), Izloba društvenog standarda u Za-
grebu, „Arhitektura”, 25-27: 61-75, Zagreb
82. *** (1950.), Nagrade Vlade NRH zaslunim arhi-
tektima, „Arhitektura”, 1-2: 41, Zagreb
83. *** (1954.), Pravo na stan, „Èovjek i prostor”, 1:
1, Zagreb
84. *** (1956.a), Natjeèaj za idejno arhitektonsko i
urbanistièko rješenje zgrade Narodnog odbora
grada Zagreba, „Arhitektura”, 1-6: 57-58, Zagreb
85. *** (1956.b), Zakljuèci prvog jugoslavenskog
savjetovanja o stambenoj izgradnji i stanovanju
u stanovima, „Èovjek i prostor”, 52: 1, 8, Zagreb
86. *** (1957.a), Stambena zgrada u Zagrebu Ulica
Proleterskih brigada, „Arhitektura”, 1-6: 5-11,
Zagreb
87. *** (1957.b), Zgrada NOG Zagreba, „Èovjek i
prostor”, 91: 3, Zagreb
88. *** (1958.), Ulica Proleterskih brigada, „Èovjek i
prostor”, 80-81: 2-6, Zagreb
89. *** (1973.), Nagrade Vladimir Nazor u 1973. go-
dini za arhitekturu, „Èovjek i prostor”, 249:
10-11, Zagreb
90. *** (1977.), Muzej narodne revolucije u Rijeci,
„Èovjek i prostor”, 289: 4-6, Zagreb
91. *** (1987.), Obavezujemo se dotiène radnje iz-
vesti u skladu sa zahtjevima dobrog ukusa,
„Èovjek i prostor”, 406: 32, Zagreb
92. *** (1998.), La Habana, guía de arquitectura, (ur.
Martín Zequeria, M., E., Rodrígez Fernández, E.
L.), Ciudad de La Habana, Havana
93. *** (1999.), Zagreb, tisuæljetni grad za novo tisuæ-
ljeæe (ur. Mohorovièiæ, A.), Studio Hrg, Zagreb
94. *** (2000.), Rasprava o prijedlozima prostornog
plana i GUP-a grada Zagreba, „Èovjek i prostor”,
558-559: 32, Zagreb
Znanstveni prilozi|Scientific Papers Moskovski boulevard Ulica grada Vukovara… V. IVANKOVIÆ 178-195 14[2006] 2[32] PROSTOR 195
Saetak
Summary
Moscow Boulevard Vukovar Street in Zagreb, 1945-1956
Architecture and Urban Planning between East and West
This paper presents research results concerning
Vukovar street in Zagreb which became the biggest
construction site in Croatia in the years following
World War II. Representative public building in the
street which was to become an administrative cen-
tre of the new government tended to reflect the
spirit of the new age stamped by the new socialist
political system.
Since then the name of the street has been changed
many times. In the first post-war years it was known
as Varadin Road. The names that followed later
were Moscow Street, Belgrade Street, Street of the
Proletarian Brigades (Ulica Proleterskih brigada)
and finally Vukovar Street the name given to it as
a memorial to the ravages of the bloody defense
war in Croatia in the early 1990s. Its layout in terms
of its specific form, width and sparse construction
dominated by low prismatic volumes was traced in
the urban development plans made by Vladimir
Antoliæ and the Urban Planning Institute of Croatia.
The first planned construction in today's Vukovar
Street after World War II ran parallel with the devel-
opment of the urban plans (1947-1949). The first
buildings put up in that period included 8 residen-
tial buildings designed by the architects V. Potoè-
njak, S. Gomboš and V. Heæimoviæ and an apart-
ment and office block designed by N. Šegviæ the
first one that outlined the South-facing West part of
the new street. Simultaneously, five apartment
buildings were designed and built by anonymous
architects according to the existing publications.
The author of this paper is currently conducting a
research on the authentic archives in order to trace
down the designers and origins of the buildings.
The historical period from the end of World War II
until the late 1940s in socialist Croatia was domi-
nated by Soviet models and dogmatic political atti-
tudes towards art and architecture. However, even
then art and architecture used to favour a different
approach which was directly opposed to the official
political attitude and rooted in the avant-garde
ideas having emerged in Croatia in a moderate form
during the 1930s.
The key events which paved the way to Western in-
fluences were certainly the Cominform and Tito's
speech against Stalin in 1948 as well as Miroslav
Krlea's report at the 1952 Writers' conference in
Ljubljana in which he clearly denied any possibility
of the government interference in art.
Nevertheless, those were the days when things
used to change depending on political shifts. Archi-
tecture, besides its deeply humane and man-cen-
tred mission, always used to cherish a modern and
highly functional design orientation as its deeply
rooted credo from the period between the two
World Wars. Even without government interfer-
ence, it naturally found ways to reflect revolution-
ary and humanistic ideals of the new social order.
New apartment buildings were built in Vukovar
Street after the urban development plans made by
Vladimir Antoliæ had been presented (between
1949 and 1956). It was also the time when competi-
tion entries showed some other influences. These
buildings were designed by: I. Geršiæ (1952/1953),
D. Galiæ (1953/1954). Other buildings included
three apartment blocks designed by B. Rašica
(1954-1956) and an office block „Jugonafta”
(1954-1956) whose construction from the fifth floor
level upwards was taken over by P. Ilijiæ after a new
investor had come on board. In 1954 the former
Zemljak's school was built on according to L.
Horvat's design. The eight-storey residential and
office building at the crossroads with Savska St.-
South B designed by B. Rašica in 1953 has never
been built whereas a few others were planned to be
built in Savska Street southwards. All buildings un-
til 1956 reflect the spirit of the age which began
with V. Antoliæ's urban development plans and the
first planned buildings put up on the new boule-
vard. They were conceived in accordance with the
urban development plan proposal which, despite
great efforts and numerous proposals for its
amendments, was never accepted and legalized so
that the layout of Vukovar Street followed just the
planning outlines. The building put up between
1956 and 1957 was the central structure out of a tri-
partite administrative development accommodat-
ing the City Government offices. Until today it has
remained the only built-up structure conceptual
design from the competition entry by K. and B.
Ostrogoviæ from 1955. In the context of the 1955
competition and layout of the future administrative
development for the City Government offices, it
was required to draw up an urban plan for a 400
metre-wide representative area along the axis of
Zrinjevac and perpendicular to Vukovar Street the
first award-winning urban planning concept by Z.
Kolacio and Z. Sila. It was also the first public urban
planning competition after World War II for Trnje
and Vukovar Street which introduced the principle
of partial planning of this integral downtown area.
In 1956 R. Nikšiæ and N. Kuèan designed the build-
ing of Radnièko sveuèilište (Adult Education Build-
ing) which stands out among other buildings in
Vukovar Street. Its design draws from the late Mod-
ernism, the Dutch circle, and the younger genera-
tion of the CIAM (competition entry in 1956, built
and opened in 1961).
The breakthrough in the world architectural trends
came in 1956 with the tenth CIAM conference held
in Dubrovnik as well as other events resulting from
the relationship between the older and younger
generations of the leading Modernists. Conse-
quently, the approaches to architecture in the
1950s widely diverged.
Croatian architecture has been influenced by world
trends in two opposed ways. The layout of Vukovar
Street, which in the late 1950s used to be the big-
gest city boulevard as well as the main building site
in the new political system, actually leads to two
possible solutions: either to follow the original vi-
sion or change it. In case of the latter, the reason for
changing one's own approach may be justified by
the changes of the times.
In 1956 a decision was made to develop the new ar-
eas of Zagreb city (South Zagreb). Throughout the
1960s with the formation of the biggest construction
sites ever, Vukovar Street ceased to be the main
road in the direction East-West. Major investments
were made into faraway building sites on the right
bank of the Sava river. The following decades were
dominated by residential building construction ac-
cording to standard designs as well as by urban
planning of the central city axis from Zrinjevac to the
Sava river together with the New Zagreb area.
VEDRAN IVANKOVI}
Biografija
Biography
VEDRAN IVANKOVIÆ, dipl.ing.arh., roðen je 1978. go-
dine u Mostaru. Od 2003. godine zaposlen je na
Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu
kao znanstveni novak i asistent. Apsolvirao je posli-
jediplomski doktorski studij Prostorno planiranje,
urbanizam i parkovna arhitektura 2006. godine.
Autor je desetak znanstvenih èlanaka publiciranih
u zbornicima s meðunarodnim recenzijama, niza
eseja iz podruèja arhitekture i urbanizma, te je bio
znanstveno-struèni suradnik u jednoj znanstvenoj
knjizi. Glavno podruèje interesa mu je arhitektura,
urbanizam i teorija arhitekture 20. stoljeæa.
VEDRAN IVANKOVIÆ, Dipl.Eng.Arch., born 1978 in Mo-
star. Since 2003 he has been employed at the Fa-
culty of Architecture of the University of Zagreb as a
junior researcher and assistant. In 2006 he comple-
ted all courses of his Post-graduate Ph.D. program
in Physical Planning, Urban Planning and Landsca-
pe Architecture. He has written ten scientific papers
published in journals with international recensions
and a number of essays in the field of architecture
and urbanism. His main area of interest is architec-
ture, urban planning and theory of architecture of
the 20th century.
... 19 The construction started in the late 1950s, 20 and the majority of the buildings were built by 1953. 21 Prior to its construction, the exten- He began with a territorial reorganization of the city. During 1953, he initiated the division of the city into municipalities, 24 which would later enable the incorporation of the municipality of Remetinec, 25 the future location of South Zagreb, thus preparing for the further expansion of the city's territory to the south. ...
Article
This paper draws upon the case study of Novi Zagreb to examine the extent to which architecture can resist political authority. Although the circumstances of its conception are still obscure, I argue that it came into existence as an outcome of the resistance of architecture to political forces. In contrast to the existing studies claiming that the first urban complexes of the Naval Institute and Zagreb Fair, were built on the south side of the river Sava without the intention to build the housing, my hypothesis is that their construction was part of the project to build a modernist city from the very beginning, long before the first Plan for South Zagreb in 1962. The archival research and in-depth interviews show that the majority of strategic decisions about the infrastructural projects, which enabled the construction of the modernist city a decade later, were made in the late 1940s and the early 1950s. At the same time, in the late 1940s, Croatian architects, by resisting the imposition of Social Realist aesthetic doctrines, defined the modernist paradigm of the "functional city" as a model for the construction of the new socialist reality. After the political control over the arts diminished in the early 1950s, the local authorities immediately applied the idea of a modernist city through thoughtful infrastructure planning. Thus, the actions of the architects resisting the political pressures of the state may be considered to be architecture's capacity to develop autonomously, when restricted by authoritarian powers, which, in the case of Novi Zagreb, led to the creation of an alternative city offering excellent living conditions today. © 2014 Institut za društvena istraživanja u Zagrebu - Institute for Social Research in Zagreb Sva prava pridržana - All rights reserved.
Article
Full-text available
The Highway of Brotherhood and Unity - the motto of Yugoslav Communists – may help us decode the multiple layers of meaning interlocked in the built environment. Undoubtedly, construction of the Highway was organic to national cohesion. Built by brigades of young volunteers, the Highway allowed a one-day trip across Yugoslavia: an experiential approach of the common motherland by which “federalism” acquired a concrete dimension. From an architect’s viewpoint, our contribution lays claim to a project-oriented approach to the Highway as a coherent built-up form, posing new technical problems, yet orienting urban change and opening up a whole range of narratives. To do that, we oscillate back and forth actual construction of the Highway - combining engineering, landscape design, urbanism and architecture - and its role as a catalyst of new collective perceptions and behavioural patterns. The Highway provided the centre of gravity for a far-reaching cross-cultural venture, a large-scale collective work of art.
Article
Raziskava odpira pogled na dinamiko urbanega razvoja Zagreba kot metropole v socialistični dobi, kakor se kaže na izbranem široko dostopnem (v veliki meri turistično obeleženem) likovnem materialu, kot so razglednice in značke. Z analizo motivov, ki se v tovrstnem materialu pojavljajo kot najbolj reprezentativne podobe Zagreba v določenih obdobjih, študija razkriva ideološke vidike, ki se skrivajo tako v izboru motivov kot v njihovi predstavitvi. V zgodnjem povojnem obdobju sta bila v Zagrebu realizirana dva velika urbanistična projekta: Ulica grada Vukovara, reprezentativni center pomembnih vladnih, administrativnih in kulturniških stavb, ter razstaviščni kompleks Zagrebškega velesejma, s katerim je bil storjen radikalen korak v širitvi mesta v južni smeri in izgradnji Novega Zagreba na desnem bregu Save. Ta dva revolucionarna projekta sta morala funkcionirati v okviru aktualnega političnega diskurza, hkrati pa je bilo potrebno sprejetje s strani najširše družbene sfere – delavskega razreda. Abstraktna arhitekturna govorica modernizma je bila za večji del te družbene sfere (ki je bila do nedavnega pretežno ruralnega značaja) težko sprejemljiva. Manjši del prebivalstva je imel drugačno socialno poreklo – to so bili meščani, ki so živeli v starem mestnem jedru. To je zanje predstavljalo »pravi« Zagreb, zato so bili do novonastalih urbanističnih projektov zadržani iz drugačnega razloga. Naloga široko zastavljene medijske kampanje je bila torej nove podobe Zagreba približati obema skupinama in vzpodbuditi proces prepoznavanja novih urbanističnih projektov kot njunega mesta – spodbujati identifikacijo prebivalcev s konceptom mesta, ki je vpeto v sodobne urbanistične tokove. Da bi uspešno implementirali nove simbolične podobe Zagreba v družbeno zavest meščanov, so njihovi snovalci uporabili preizkušene mehanizme medijske propagande. Prizadevali so si, da bi postale čim bolj vidne tudi za tiste, ki ne živijo v njihovi bližini. Hkrati so jih premišljeno povezovali z mestnimi znamenitostmi, ki so že bile vsesplošno sprejete kot ikonične, in to z namenom povzdigniti jih na isto raven oziroma jim dodeliti enako simbolično vrednost. Rezultat je bil indikativen izbor urbanih vedut, s katerimi so poskušali vizualizirati idejo Zagreba kot prestolnice ene od republik SFRJ – Zagreb, ki je urbano središče s pomembnimi spomeniki iz različnih zgodovinskih obdobij, od srednjega veka do najnovejše dobe, hkrati pa napredno evropsko mesto, ki v polni meri sledi sodobnim trendom arhitekturnega in urbanističnega razvoja. Z natančnim sledenjem upodobitev Zagreba na razglednicah in značkah v času socializma se vzpostavi zemljevid, ki jasno razkriva prioritete splošnega urbanističnega razvoja tako v velikem merilu kot v posameznih detajlih: od celih mestnih četrti, kot sta Zagrebški velesejem in Novi Zagreb, do enako indikativnih posamičnih interpolacij, kot sta stavba Ferimporta in nebotičnik na Ilici. Vsi ti projekti so imeli izjemno velik vpliv na družbeno okolje, saj so vnesli nova funkcionalna in estetska merila, obenem pa posredovali ideološke, politične in kulturne vrednote. Njihovo razširjanje v obliki razglednic in značk je funkcioniralo kot oblika tihe, vendar uspešne propagande nove vizualne in idejne podobe Zagreba kot metropole, ki zavestno gradi lastno identiteto.
Article
Full-text available
Raziskava odpira pogled na dinamiko urbanega razvoja Zagreba kot metropole v socialistični dobi, kakor se kaže na izbranem široko dostopnem (v veliki meri turistično obeleženem) likovnem materialu, kot so razglednice in značke. Z analizo motivov, ki se v tovrstnem materialu pojavljajo kot najbolj reprezentativne podobe Zagreba v določenih obdobjih, študija razkriva ideološke vidike, ki se skrivajo tako v izboru motivov kot v njihovi predstavitvi. V zgodnjem povojnem obdobju sta bila v Zagrebu realizirana dva velika urbanistična projekta: Ulica grada Vukovara, reprezentativni center pomembnih vladnih, administrativnih in kulturniških stavb, ter razstaviščni kompleks Zagrebškega velesejma, s katerim je bil storjen radikalen korak v širitvi mesta v južni smeri in izgradnji Novega Zagreba na desnem bregu Save. Ta dva revolucionarna projekta sta morala funkcionirati v okviru aktualnega političnega diskurza, hkrati pa je bilo potrebno sprejetje s strani najširše družbene sfere – delavskega razreda. Abstraktna arhitekturna govorica modernizma je bila za večji del te družbene sfere (ki je bila do nedavnega pretežno ruralnega značaja) težko sprejemljiva. Manjši del prebivalstva je imel drugačno socialno poreklo – to so bili meščani, ki so živeli v starem mestnem jedru. To je zanje predstavljalo »pravi« Zagreb, zato so bili do novonastalih urbanističnih projektov zadržani iz drugačnega razloga. Naloga široko zastavljene medijske kampanje je bila torej nove podobe Zagreba približati obema skupinama in vzpodbuditi proces prepoznavanja novih urbanističnih projektov kot njunega mesta – spodbujati identifikacijo prebivalcev s konceptom mesta, ki je vpeto v sodobne urbanistične tokove. Da bi uspešno implementirali nove simbolične podobe Zagreba v družbeno zavest meščanov, so njihovi snovalci uporabili preizkušene mehanizme medijske propagande. Prizadevali so si, da bi postale čim bolj vidne tudi za tiste, ki ne živijo v njihovi bližini. Hkrati so jih premišljeno povezovali z mestnimi znamenitostmi, ki so že bile vsesplošno sprejete kot ikonične, in to z namenom povzdigniti jih na isto raven oziroma jim dodeliti enako simbolično vrednost. Rezultat je bil indikativen izbor urbanih vedut, s katerimi so poskušali vizualizirati idejo Zagreba kot prestolnice ene od republik SFRJ – Zagreb, ki je urbano središče s pomembnimi spomeniki iz različnih zgodovinskih obdobij, od srednjega veka do najnovejše dobe, hkrati pa napredno evropsko mesto, ki v polni meri sledi sodobnim trendom arhitekturnega in urbanističnega razvoja. Z natančnim sledenjem upodobitev Zagreba na razglednicah in značkah v času socializma se vzpostavi zemljevid, ki jasno razkriva prioritete splošnega urbanističnega razvoja tako v velikem merilu kot v posameznih detajlih: od celih mestnih četrti, kot sta Zagrebški velesejem in Novi Zagreb, do enako indikativnih posamičnih interpolacij, kot sta stavba Ferimporta in nebotičnik na Ilici. Vsi ti projekti so imeli izjemno velik vpliv na družbeno okolje, saj so vnesli nova funkcionalna in estetska merila, obenem pa posredovali ideološke, politične in kulturne vrednote. Njihovo razširjanje v obliki razglednic in značk je funkcioniralo kot oblika tihe, vendar uspešne propagande nove vizualne in idejne podobe Zagreba kot metropole, ki zavestno gradi lastno identiteto.
Article
The article presents the work of architect Stanko Fabris (1909-1997) in the context of Croatian architecture after 1945. Emphasis is laid on his residential architecture and possible sources and areas of future research are indicated. It analyses his block of flats in 52 Ulica grada Vukovara in Zagreb (1956-60) and confirms that Frabris's work was often challenged and disregarded, despite his meaning in Croatian post-war architecture
Regulacioni plan i direktivna regulaciona osnova Zagreba
  • V Antoliae
Antoliae, V. (1949.), Regulacioni plan i direktivna regulaciona osnova Zagreba, "Arhitektura", 18-22: 5-30, Zagreb
  • B Bakraè
Bakraè, B. (1974.), O poslijeratnoj stambenoj izgradnji u Socijalistièkoj Republici Hrvatskoj, "Arhitektura", 149: 3-18, Zagreb
Projektanti govore o svojim zgradama
  • K Ostrogoviae
  • Potoènjak
Ostrogoviae, K.; Potoènjak (1952.), Projektanti govore o svojim zgradama, "Arhitektura", 1: 21-23, Zagreb
Umjesto stotina investitora
  • S Bolti Ar
Bolti ar, S. (1957.), Umjesto stotina investitora, "Èovjek i prostor", 69: 3, Zagreb
Zagreb na geodetsko-katastarskim zemljovidima i u zemljišnim knjigama izmeðu druge i treaee katastarske izmjere od 1919. do 1960. godine, u: Zagreb na geodetsko-katastarskim zemljovidima i u zemljišnim knjigama
  • M Bo Iènik
Bo iènik, M. (1994.), Zagreb na geodetsko-katastarskim zemljovidima i u zemljišnim knjigama izmeðu druge i treaee katastarske izmjere od 1919. do 1960. godine, u: Zagreb na geodetsko-katastarskim zemljovidima i u zemljišnim knjigama, Laser plus: 101-114, Zagreb
Sljedbenici suvremene arhitekture
  • N Dobroviae
Dobroviae, N. (1957.), Sljedbenici suvremene arhitekture, "Èovjek i prostor", 65: 2-3, Zagreb
  • M Fišer
Fišer, M. (1974.), Razvoj izgradnje u Ju nom Zagrebu, "Arhitektura", 149: 29-34, Zagreb
Stambena zgrada Beogradska -Dr iaeeva ulica
  • I Geršiae
Geršiae, I. (1954.), Stambena zgrada Beogradska -Dr iaeeva ulica, "Èovjek i prostor", 12: 1, Zagreb
  • I Geršiae
Geršiae, I. (1956.), Stambena zgrada u Zagrebu -Beogradska ulica, "Arhitektura", 6: 12-14, Zagreb