ArticlePDF Available

Moskovski boulevard – Ulica grada Vukovara u Zagrebu 1945.-1956. godine Arhitektura i urbanizam na razmeđu Istoka i Zapada

January 2006
Prostor 14(2(32))

Authors:

University of Zagreb

This paper presents the building history of Vukovar Street (first named Moscow Boulevard) in Zagreb. The concept of its development was framed within the first post-war vision of the city in the Urban Planning Institute of the Croatian Ministry of Building Construction headed by its director, the architect Vladimir Antolić. The paper points to a change of the course in Croatian architecture after 1956 brought about by various events with political connotations which were also manifested in the urban planning guidelines for the development of Zagreb across the Sava river. The layout of Vukovar Street directly reflects these changes.

Content uploaded by Vedran Ivankovic

Content may be subject to copyright.

Sl. 1. Ulica grada Vukovara sredinom 1950-ih godina, boulevard novog, velikog Zagreba

Fig. 1 Vukovar Street in the mid 1950s, boulevard of a new big city of Zagreb

Vedran Ivankoviæ

Mentor: prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci*

Sveuèilište u Zagrebu

Arhitektonski fakultet

HR –10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

Izvorni znanstveni èlanak

UDK 711.424.3:711.552.3:72.036 (497.5 Zagreb) ”1945/1956”

Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam

2.01.02. –Urbanizam i prostorno planiranje

2.01.04. –Povijest i teorija arhitekture

i zaštita graditeljskog naslijeða

Èlanak primljen / prihvaæen: 07. 06. 2006. / 17. 10. 2006.

Znanstveni prilozi|Scientific Papers 14[2006] 2[32] PROSTOR 179

University of Zagreb

Faculty of Architecture

HR –10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

Original Scientific Paper

UDC 711.424.3:711.552.3:72.036 (497.5 Zagreb) ”1945/1956”

Technical Sciences / Architecture and Urban Planning

2.01.02. –Urban and physical planning

2.01.04. –History and theory of architecture

and preservation of the built heritage

Article Received / Accepted: 07. 06. 2006. / 17. 10. 2006.

Moskovski boulevard –Ulica grada Vukovara

u Zagrebu 1945.-1956. godine

Arhitektura i urbanizam na razmeðu Istoka i Zapada

Moscow Boulevard –Vukovar Street

in Zagreb, 1945-1956

Architecture and Urban Planning between East and West

arhitektura 20. stoljeæa

Moskovski boulevard

Ulica grada Vukovara

urbanizam 20. stoljeæa

Zagreb

Autor u èlanku donosi genealogiju izgradnje Ulice grada Vukovara u Zagrebu

koja je idejno zacrtana kao Moskovski boulevard u prvoj poslijeratnoj viziji

grada Urbanistièkog instituta Ministarstva graðevina Narodne Republike Hr-

vatske i njegova ravnatelja arhitekta Vladimira Antoliæa. U èlanku se ukazuje na

promjenu smjera hrvatske arhitekture nakon 1956. godine i na dogaðaje koji su

je uzrokovali i koji su u urbanistièkim smjernicama razvoja Zagreba odlukama

o izgradnji prekosavskih podruèja oznaèeni i politièkom voljom. Promjena

smjera ogleda se u oblikovnim konstelacijama upravo u izgradnji Ulice grada

Vukovara.

This paper presents the building history of Vukovar Street (first named Mos-

cow Boulevard) in Zagreb. The concept of its development was framed within

the first post-war vision of the city in the Urban Planning Institute of the Cro-

atian Ministry of Building Construction headed by its director, the architect

Vladimir Antoliæ. The paper points to a change of the course in Croatian archi-

tecture after 1956 brought about by various events with political connotations

which were also manifested in the urban planning guidelines for the develop-

ment of Zagreb across the Sava river. The layout of Vukovar Street directly

reflects these changes.

20th century architecture

Moscow boulevard

Vukovar Street

urban planning of 20th century

Zagreb

*Èlanak je nastao u okviru autorova rada na doktorskoj disertaciji i na znanstvenoistraivaèkome projektu: Urbanistièko i perivojno naslijeðe Hrvatske kao dio europske kulture,

glavnog istraivaèa prof. dr.sc. Mladena Obada Šèitarocija, dipl.ing.arh.

PODRU^JE, PROBLEM I VRIJEME

AREA,PROBLEM AND HISTORICAL PERIOD

Bitan je preduvjet svakog pokušaja da se

analitièki skiciraju vrijeme i njegovi odrazi u

bilo kojem podruèju ljudskog djelovanja, od-

mak od iskustva današnjice i racionalna

tenja da se osvijetle vizije i ostvarenja zajed-

nice i istaknutih protagonista. Tehnološki fe-

nomeni 19. stoljeæa dosegli su u 20. stoljeæu

stanovite zrelosti koje nadolaskom vremena

podriva sve veæa kriza humaniteta, a njihove

odrednice u podijeljenoj Europi 1950-ih dijele

se na kapitalistièku renesansu tek netom naz-

retih promjena feudalnih razlika na jednoj i

pluraliteta nekoæ jedinstvena socijalistièkog

puta u „carstvo slobode” na drugoj strani.

Problemi organizacije društvenog sustava u

Hrvatskoj u osvit blagodati nesvrstanosti i ne-

slomljiva tenja da se stilom iskae snaga re-

volucionarnog poretka oblikovali su breme

epohe koje se vizija svaka –u rasapu društve-

nih tenji izraenih kroz podruèja ljudskog

djelovanja, od politike do arhitekture i urba-

nizma, u labirintu stvarnih ljudskih potreba, u

desetljeæima što æe slijediti –èinila suvišnom.

No, ona je ipak ostavila niz svjedoka kojima

se ovdje sluim, razabiruæi ih kronološki i po

vanosti, po novim oblikovnim konstelacija-

ma koje su unijeli i po odmacima od proivlje-

na iskustva koje su zabiljeili.

U zagrebaèkom urbanom tkivu, u njegovoj

sri, jedan je prostor trajan i vrijedan spome-

nik vremena. Po postanku –zbog regulacije

dotadašnjeg predgraða i u nazivu autora

prvoga poslijeratnog prijedloga regulacije

(Vladimir Antoliæ i Urbanistièki institut Mini-

starstva graðevina Narodne Republike Hrvat-

ske, 1949.) –boulevard, po najèešæe spomi-

njanom imenu avenija, a po statusu samo uli-

ca,1Vukovarska-boulevard, odraz je kom-

pleksne urbanistièke i arhitektonske misli na

tragu iskustava socijalistièkih zemalja i skla-

da burnih previranja u veæ poodmakloj fazi

moderne arhitekture u Europi, nakon druge

afilijacije njezinih principa u Hrvatskoj. Ideje,

vizije, skice, natjeèaji, projekti i ostvarenja

ove ulice bili su tijekom povijesti predmetom

mnogih preispitivanja koja su, slijedeæi izvor-

nu koncepciju ili negirajuæi polazište u duhu

promjena vremena, ukazivala na nune i slo-

jevite promjene njegova definiranja.

Èlanak donosi rezultate istraivanja genealo-

gije izgradnje u Ulici grada Vukovara2s ciljem

ukazivanja na implementaciju moguæih uzora

i utjecaja koji su obiljeili uski vremenski pro-

cijep od poèetaka poslijeratne izgradnje Za-

greba do 1956. godine. Cilj je èlanka takoðer

ukazati na promjenu smjera hrvatske arhitek-

ture u 1956. godini, što se u izgradnji Ulice

grada Vukovara odrazilo u oblikovanju Radniè-

kog sveuèilišta veæ u natjeèajnom projektu

Radovana Nikšiæa i Ninoslava Kuèana, te u

parcijalnom pristupu megaprojektu boule-

varda, zacrtanog u drukèijem mislilaèkom

konceptu. U èlanku se iznosi i problem pet vi-

šestambenih graðevina u istoènome dijelu

ulice (Ulica grada Vukovara 228, 230, 232,

234 i 236), koje prema postojeæoj publicistici

nemaju poznatog autora i za koje u vrijeme

objave ovog èlanka provodim istraivanje iz-

vorne graðe.

PO^ETAK RAZMATRANJA, PRVA STAJALI[TA

I PROMJENE

FIRST CONSIDERATIONS,ATTITUDES

AND CHANGES

Buduænost i polet izgradnje novoga boulevar-

da, u doba kada se još zvao Varadinskom uli-

180 PROSTOR 2[32] 14[2006] 178-195 V. IVANKOVIÆ Moskovski boulevard –Ulica grada Vukovara… Znanstveni prilozi|Scientific Papers

1Iako postoje brojni argumenti da je današnja Ulica

grada Vukovara u Zagrebu po svojoj morfologiji –kako u

prvoj viziji koja je predvidjela izgradnju reprezentativne

prometnice –viziji Vladimira Antoliæa i Urbanistièkog insti-

tuta Narodne Republike Hrvatske, tako i u konaènom obli-

ku koji je, uz izgradnju što nije bila u skladu s izvornom

koncepcijom, doèekao današnje dane –zapravo avenija,

priklonio bih se nazivu boulevard.Boulevard je, kao i ave-

nija, bio široka gradska ulica, najèešæe s drvoredima. Dok

je boulevard povezivao neke vane toèke u gradu (pritom

nije trebao biti pravocrtan), avenija je uvijek pravocrtna i

ima svoj vizualno-kompozicijski poèetak i kraj (obelisk,

proèelje zgrade, slavoluk i sl.). Kasnije (u 20. stoljeæu) bou-

levardom se naziva široka gradska ulica koja je imala ulo-

gu glavne gradske prometnice. Upravo je Ulica grada Vu-

kovara u doba predstavljanja Antoliæeve direktivne regula-

cijske osnove 1949. godine (tada ju je Antoliæ predstavio

kao Moskovski boulevard) zamišljena kao poveznica plani-

ranih (neizvedenih) kolodvora –istoènog i zapadnog.

2Do danas je Ulica grada Vukovara promijenila nekoli-

ko naziva. Prijeratna Varadinska cesta nakon prve izgrad-

com, nazivajuæi ga buduæim središtem Zagre-

ba predskazao je Neven Šegviæ još 1946. go-

dine.3Ocrtavajuæi buduæu reprezentativnu

gradsku ulicu, njen koncept i oblikovne dose-

ge, pozicionirao je Andre Mohorovièiæ novu

okosnicu razvoja grada izmeðu Le Corbusie-

rova modela prometnice i novoga pravca so-

cijalistièkog realizma, koji je tada veæ postao

više od slijepoga sljedbenika konstelacija

proizašlih iz uzora u iskustvima i tekovinama

Sovjetskoga Saveza.

„U kapitalistièkoj arhitekturi razvija Le Corbu-

sier tip magistrale u svojoj urbanistièkoj studiji

centra velegrada na postavci, koja proizlazi

gotovo jedino iz kulta dinamike brzog prome-

ta, gdje sav oblik proizlazi iz funkcionalnog rje-

šenja kompliciranog prometa automobila, vla-

ka, aviona itd. Tim putem Le Corbusier postie

efektna, ali jednostrana rješenja, koja su na

prvo mjesto izdigla krutu mehanizaciju ivota,

i time još snanije utukla znaèenje i vrijednost

èovjeka (...) Kao primjer tretiranja magistrale u

arhitekturi socijalistièkog realizma moemo

uzeti studije za Moskovsku ulicu u Zagrebu,

koja æe kao osnovna magistrala istok-zapad èi-

niti okosnicu novoga dijela grada. Te studije

pokazuju, da i arhitektura socijalistièkog rea-

lizma potpuno naravno koristi najnaprednije

tekovine funkcionalnog rješenja prometa, kao

što su eventualna krianja u dvije etae, si-

stem krianja bez sudara prometnih pravaca

itd. No kod ovih je rješenja bitna èinjenica što

ona jednako tako uzima u obzir i èovjeka-pje-

šaka, te stvaraju ansambl, u kome dolaze do

ravnotee sve kategorije prometa i kretanja. U

magistralama socijalistièkog urbanizma brzom

prometu odgovara ritam velikih intervala, obli-

kovan snanim arhitektonskim masama ak-

centuiranih objekata, dok u punom slijedu sve

profinjeniji detalji prate postepeno mirnije

oblike prometnog toka sve do suptilnih estet-

skih nijansiranja, koja stoje u relaciji s pješa-

kom...Ta skala harmonijskih relacija u oblikov-

noj cjelini magistrala socijalistièkog urbaniz-

ma upravo interpretira idejnu sadrinu socija-

listièke stvarnosti, ukljuèujuæi ovamo i njenu

snagu, dinamiku, kolektivnost i humanost.”4

Prvi osvrt na izgradnju današnje Ulice grada

Vukovara objavljen je tek 1958. godine, kada

je veæ gotovo realizirana u obliku u kojem æe

se doivljavati desetljeæima kasnije. U èasopi-

su „Èovjek i prostor” Zdenko Kolacio iznosi

kratku povijest izgradnje kao uvod u temu,5

potom arhitekti-projektanti zgrada (Ivan

Zemljak, Neven Šegviæ, Boidar Rašica, Stan-

ko Fabris, Peroslav Ilijiæ, Kazimir Ostrogoviæ,

Radovan Nikšiæ, Milan Grakaliæ, Ivo Geršiæ i

Milan erjaviæ) odgovaraju na pitanja koja im

je postavio urednik priloga.6Tako se redaju

zapaanja (izbor) –Zemljak: „ulica postaje

veliko oèitovanje kolektivnog duha i nastu-

pa”; Rašica: „suvremena urbanistièko-arhi-

tektonska koncepcija mora biti u toj mjeri

progresivna, da je uspijemo realizirati u vre-

menu našeg trajanja, bez opasnosti za prom-

jene koje bi se zbile”; Ilijiæ: „Ulica Proleterskih

brigada daje eklatantnu sliku sukoba prošlo-

sti i nastojanja sadašnjosti (...) usmjeriti nje-

zinu izgradnju i funkciju (...) tako da èim prije

postane stvarni izraz novog vremena, simbol

novog shvaæanja, a estetski ugodan gradski

ambijent”.7

I kasnije, kada se mijenjaju stajališta i pogledi

na prve poratne vizije i urbanološke koncep-

cije, brojni su osvrti ukazivali na znaèenje ur-

banistièke geste iz herojskoga doba urbaniz-

ma. arko Domljan ovaj je boulevard nazvao

„urbanistièkim promašajem iz prvih poslije-

ratnih godina” i „divot-potezom politièkog ur-

banizma”.8Antoaneta Pasinoviæ istièe: „kon-

cept te reprezentativistièki mišljene promet-

nice svojim prometnim karakterom, svojim ju-

reæim mjerilom i svojom vanljudskom per-

Znanstveni prilozi|Scientific Papers Moskovski boulevard –Ulica grada Vukovara… V. IVANKOVIÆ 178-195 14[2006] 2[32] PROSTOR 181

nje 1947. godine nazvana je Moskovskom ulicom, potom

Beogradskom (prvi se puta u struènoj publicistici tih godi-

na naziv Beogradska ulica pojavljuje 1953. godine) te Pro-

leterskih brigada (prema nazivlju u struènoj publicistici od

1957.), kako se zvala sve do poèetka 1990-ih, kada zbog

najrecentnijih povijesnih dogaðaja, odraavajuæi još jed-

nom breme vremena, dobiva naziv Ulica grada Vukovara.

3Šegviæ, 1946: 16

4Mohorovièiæ, 1950: 11

5Kolacio, 1958: 1

61. Da li je objekt u lokaciji i urbanistièkoj plastici bio

unaprijed odreðen –urbanistièkim planom? 2. Kolika je

sloboda bila dana pri rješavanju objekta? 3. U kojoj je mjeri

bio odreðen i poznat gabarit? 4. Koja je bila osnovna arhi-

tektonska ideja u komponiranju objekta? 5. Vaš sadašnji

stav prema objektu s obzirom na sadašnje i buduæe stanje

magistrale? 6. Vaše mišljenje o metodologiji rada na rješa-

vanju ovog gradskog prostora? (*** 1958: 2)

7*** 1958: 2

8Domljan, 1969: 37

Sl. 2. Nekad Moskovski boulevard, danas Ulica grada

Vukovara na snimci iz zraka koncem 1950-ih godina

Fig. 2 Former Moscow Boulevard, Vukovar Street

nowadays, aerial photograph from the late 1950s

spektivnošæu doista nemilice sijeèe, ree

grad”,9a prilièno intrigantno gledište iznio je i

Tomislav Odak istièuæi da je današnja Ulica

grada Vukovara „najambiciozniji i najkontro-

verzniji projekt hrvatske arhitekture (...) u ko-

jem (...) razabiremo svu dubinu i teinu,

uspješnost i promašenost jedne od europskih

revolucija, njezine istine i zablude”.10

TEORIJSKA PODLOGA ARHITEKTURE

NOVOGA DRU[TVENOG PORETKA

U PRVIM GODINAMA NAKON

DRUGOGA SVJETSKOG RATA I DOMINACIJA

ME\UODNOSA [EGVI] –MOHOROVI^I]

THEORETICAL BASIS OF ARCHITECTURE

IN NEW SOCIAL AND POLITICAL

CIRCUMSTANCES OF POST-WAR PERIOD

AND DOMINANCE ESTABLISHED

BY THE RELATIONSHIP BETWEEN [EGVI]

AND MOHOROVI^I]

Nakon odraza kljuènih politièkih dogaðaja u

podruèju umjetnosti i arhitekture –Informbi-

roa i Titova govora protiv Staljina 1948. godi-

ne –pratiti razvoj misli i djela hrvatskih arhi-

tekata i urbanista iz prvih godina nakon Dru-

goga svjetskoga rata znaèilo bi upletati se u

pitanja uskog podruèja definicije stila, njego-

vih odrednica i sudbonosnoga djelovanja na

društvenu stvarnost novoga poretka i svjeto-

nazora. Znaèilo bi to –nakon što je popušta-

njem krute socrealistièke dogme nastupilo

novo razdoblje definicije svrhe i cilja umjetno-

sti (manje deklarativno, više u rezultatima) i

pitanja o njenoj društvenoj ulozi –odrediti

putove modernoga pravca hrvatske arhitek-

ture i urbanizma europskim. Potvrda je Krle-

in referat na ljubljanskom Kongresu knjiev-

nika 1952., pa odnosima moguæih uzora, nji-

hovih odraza u misli i djelu prvih poslijeratnih

protagonista kao da je determiniranju kraj.

No, kratko razdoblje u arhitekturi, u spome-

nutom razdoblju i na podruèju odreðenom

smjernicama i slijedom gospodarskog i druš-

tvenog razvoja socijalizma, te posebice urba-

nizmu koji èesto odraava dogaðaje otprije

nekoliko desetljeæa i stoljeæa, do kojega je tek

dolazio odjek spomenutih koordinata vreme-

na, moe biti predmetom preispitivanja mo-

guæih uzora i utjecaja koji su ukazivali na

smjer novih putova.

Šegviæ je veæ na poèetcima revolucionarno

potvrdio –„arhitektura opæenarodna po sadr-

aju, nacionalna po formama”.11 Nasadi tradi-

cije „hrvatske moderne” bili su veæ stari više

od pola stoljeæa, od prvih ostvarenja Viktora

Kovaèiæa koji, „izašavši iz Wagnerove škole,

poèinje stvarati daljnju morfologiju pojma

'Zagreb'”,12 prvih godina afirmacije moderno-

ga stila, od „Zemlje”, od „Radne grupe Za-

greb”, od ideologije dr. Knolla, od reakcije

Zvonimira Pogaja13

–do u osvit ratne krize

koncem 1930-ih, pa i za trajanja rata. U tom je

razdoblju stvorena mala ali konzistentna fun-

182 PROSTOR 2[32] 14[2006] 178-195 V. IVANKOVIÆ Moskovski boulevard –Ulica grada Vukovara… Znanstveni prilozi|Scientific Papers

9Pasinoviæ, 1977: 29

10 Odak, 1989-1991: 3

11 Šegviæ, 1945: 18. Godine 1947. Neven Šegviæ, osvræu-

æi se na doprinos N. J. Kolija teoriji sovjetske arhitekture,

prenio je njegov slièan naèin definiranja arhitekture

SSSR-a, koja je „nacionalna po formi, socijalistièka po

sadraju.” (Šegviæ, 1947: 16) Detaljnije o teorijskom radu

N. J. Kolija u èlanku „Realizam sovjetske arhitekture”, pre-

nosi Kazimir Ostrogoviæ. (Ostrogoviæ, 1947: 4-5)

12 Magaš, 1986: 27

13 U èlanku koji je svojevrstan rezime njegovih preda-

vanja u Puèkom sveuèilištu, zaziruæi od postulata moderne

arhitekture, Petar Knoll istièe razlièite negativne konzek-

vence njene afirmacije kao novoga stila. (Knoll, 1933:

124-140) Zvonimir Pogaj, kao istaknuti protagonist novih,

avangardnih usmjerenja, reagirao je braneæi vlastita

stremljenja. (Pogaj, 1934: 110-117)

14 Magaš, 1986: 27

15 U kojem se, meðu ostalim, zahtijevalo: „poboljšati

stambene prilike i do godine 1951. sagraditi 15.000.000 m2

stambene površine, izgraditi 1 milijun m2školskih površina,

(...) obnoviti 150.000 m2staniènih zgrada i 430.000 m2dru-

gih privrednih i upravnih zgrada, (...) stvoriti masovnu proiz-

vodnju montanih stambenih zgrada s tipiziranim i standar-

diziranim dijelovima, (...) izgraditi nova kazališta, muzeje,

galerije i ostale kulturne ustanove.” (*** 1947: 4-5)

16 To je osnova Mohorovièiæeve teorijske analize. Vidjeti

detaljnije: Mohorovièiæ, 1975.

17 Mohorovièiæ, 1947: 8. U predgovoru prvoj „zapad-

njaèkoj” knjizi nakon Drugoga svjetskog rata koja se bavi

modernom arhitekturom, a prevedena je na hrvatski jezik,

Neven Šegviæ istièe pojavu estetskoga funkcionalizma u

meðuratnom angamanu Drage Iblera, naglašavajuæi neke

Sl. 3. Vladimir Antoliæ: Skica središta novoga dijela

Zagreba s dominantna èetiri nebodera uprave

i administracije uz Ulicu grada Vukovara –Moskovski

boulevard i s neboderom „Doma štampe”

karakteristiènog Y tlocrta na poèetku Ulice grada

Vukovara, 1949.

Fig. 3 Vladimir Antoliæ: Central area of the new part

of Zagreb: four dominant administrative high-rise

buildings along Vukovar St.-Moscow Bd.

and a high-rise block „Dom štampe” featuring

a characteristic Y plan, 1949

Sl. 4. Vladimir Antoliæ: Skica planiranoga poèetka

Moskovskog boulevarda (Ulica grada Vukovara)

s neboderom „Doma štampe”, 1949.

Fig. 4 Vladimir Antoliæ: Moscow Bd (Vukovar St.):

high-rise block of „Dom štampe”, 1949

Sl. 5. Vladimir Potoènjak, Stjepan Gomboš, Viktor

Heæimoviæ: Osam višestambenih zgrada, 1947./48.

(Gaje Alage 1-8, Frana Bošnjakoviæa 1-8, Ivana Stoira

1-8 i Fausta Vranèiæa 1-8)

Fig. 5 Vladimir Potoènjak, Stjepan Gomboš,

Viktor Heæimoviæ: Eight apartment blocks, 1947/48

(Gaje Alage 1-8, Frana Bošnjakoviæa 1-8, Ivana Stoira

1-8 and Fausta Vranèiæa 1-8)

dacija kreativne misli vlastita izrièaja koja je

omoguæila hrvatskim arhitektima da se otisnu

u horizonte svijeta.

„Oèito orijentirana na vrhunska europska zbi-

vanja, hrvatska arhitektonska teorijska misao

neæe nikada, u svijesti svojih vodeæih liènosti,

postati slijepi sljedbenik uvoznih citata.”14

Misao je njena postala dijalektièkom osno-

vom u prvim godinama poslije rata, u doba

najveæeg zamaha obnove u sklopu Petogo-

dišnjega plana (1947.-1951.),15 kada se pred

arhitekte postavio zahtjev za formiranjem no-

voga estetskog izraza arhitekture besklasno-

ga socijalistièkog društva. U ovom uskom vre-

menskom procijepu izmeðu poèetaka obnove

i Informbiroa, nakon kojega se pojavljuju i

deklarativni uzori u drugim zemljama (u po-

èetku skromno), prvi je Andre Mohorovièiæ

1947. godine u èlanku „Teoretska analiza ar-

hitektonskog oblikovanja”, polazeæi od mate-

rijalistièkog i historijskog stajališta temelje-

nog na dijalektièkoj analizi,16 iznio pojam po-

opæenoga funkcionalizma –„vrijednosti koja

u sebi ukljuèuje tehnièki funkcionalizam, ali

nije identièna s njim”,17 kritizirajuæi sve oblike

zastranjenja koje „onemoguæuje pravilnu re-

alizaciju estetsko-funkcionalnih odnosa u ar-

hitekturi (...) i dovodi do najbjednijeg forma-

lizma i eklekticizma.”18 Protestirajuæi protiv

formalistièkog i eklektiènog oblikovanja koje

proizlazi iz nedijalektièkog i nehistorijskog

promatranja povijesnog trenutka, Andre Mo-

horovièiæ zaokruuje stajalište prema arhitek-

tonskom cilju odreðenoga doba. U odrazima

Mohorovièiæeve analize, kao i u oštroj kritici

Branka Maksimoviæa,19 primjeæuje se jasna

polarizacija stajališta razlièitih polazišnih

konstelacija: na jednoj strani dominacija

primjene modela socijalistièkoga realizma,

na drugoj odraz utjecaja teorijskih postavki

razvojnoga slijeda europskoga modernizma.

Svojevrsno nesuglasje najbolje se oèituje u

projektantskom podruèju. Konkretni rezultati

–kao što je natjeèaj za zgradu Predsjedništva

vlade FNRJ i zgradu CK KPJ20 u Beogradu na

kojem slave hrvatski arhitekti, k tomu još i pri-

jeratni protagonisti moderne arhitekture –in-

dikativno govore o isprepletanju spomenutih

stajališta i upuæuju na dihotomièan, pomalo

uznemirujuæi karakter u pristupu: Šegviæeve

skice za zgradu Predsjedništva vlade FNRJ

1947. (natjeèaj zajedno s Antunom Augustin-

èiæem, Dragom Galiæem i Brankom Bonom) u

dvjema oblikovno opreènim varijantama –sa i

bez krila karijatida.21 Vidljivi „ples”, u jedno-

me od primjera, kao da je sukob utjecaja na-

sljedstva meðuraæa i pretenzija za estetskim

iskazivanjem snage novoga socijalistièkog

društva,22 u idejnoj izraajnosti svoje sredine

koja je ipak, kako kae Boris Magaš, „previše

znanstveno jaka da bi mogla slijediti uzore

proizašle iz politièke konstelacije drugog tla i

drugog etnikuma”.23

U tome kontekstu 1948. godine Andre Moho-

rovièiæ anticipira kljuène politièke dogaðaje,

jasno ukazujuæi na „snagu teorijskih stavova

(...) i karakterizaciju sredine u kojoj djelu-

je.”24 Godine 1950. ukazuje na nove putove,

na nasljedstvo meðuraæa, koje nije i ne moe

biti dovoljno za novi socijalistièki medij u veæ

poodmaklom pravcu u arhitekturi i kojeg kao

takvog treba obogatiti novom sadrajnošæu.

Mohorovièiæ u doba kada je kritika eklektiè-

noga formalizma, kojega su tragovi sve pri-

sutniji u arhitekturi SSSR-a,25 nakon kljuènih

politièkih dogaðaja uzela svoj prirodni za-

mah, dosljednim pristupom, ukazujuæi pritom

uvijek na bit problema s obzirom na datosti

vremena i prostora –etnikuma kojemu pripa-

da, iz kojih i proizlazi dijalektièki materijali-

zam, potvrðuje putove moguæega zastranje-

Znanstveni prilozi|Scientific Papers Moskovski boulevard –Ulica grada Vukovara… V. IVANKOVIÆ 178-195 14[2006] 2[32] PROSTOR 183

opæe smjernice razvoja hrvatske moderne arhitekture

1930-ih godina, obiljeja kojih obuhvaæaju široke metod-

ske zahvate bez prihvaæanja doktriniranih konstruktivistiè-

kih ili funkcionalistièkih stajališta. (Šegviæ, 1955: 10)

18 Mohorovièiæ, 1947: 7 Na vanost Mohorovièiæeve

analize iz prvih godina nakon rata ukazuju i Boris Magaš i

Tomislav Odak. (Magaš, 1986: 29; Odak, 1986: 33; Ivani-

šin, 1998: 23-24)

19 Maksimoviæ, 1948: 73-75

20 FNRJ –Federativna Narodna Republika Jugoslavija,CK

KPJ –Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije

21 Skice dviju varijanti, sa i bez karijatida, zgrade Vlade

FNRJ (druga nagrada) spomenutih autora objavljene su za-

jedno s ostalim nagraðenim idejnim projektima 1947. godi-

ne. Zgrada je izvedena prema prvonagraðenom projektu

arhitekata Potoènjaka, Neumanna, Ulricha i Dragice Perak.

(Macura, 1947: 3-17) O novom stvaralaèkom naboju ispo-

ljenom na najveæim natjeèajima èetrdesetih godina 20. sto-

ljeæa u FNRJ, za koje se zahtijevao monumentalan izraz no-

voga socijalistièkog poretka, bez detaljnijih teoretskih ob-

jašnjenja govori Josip Seissel. (Seissel, 1948: 68)

Prvim velikim poslijeratnim urbanistièkim natjeèajem –za

Novi Beograd, traila se impostacija vladinih graðevina i

saveznih ministarstava. Detaljnije o razmatranim koncep-

cijama, dravnim zahtjevima i natjeèajnim radovima govori

Josip Seissel. (Seissel, 1947: 18-22)

22 Tomislav Odak navodi sluèaj drugonagraðenoga nat-

jeèajnog rada (Neven Šegviæ, Antun Augustinèiæ, Drago Ga-

liæ, Branko Bon) s dvjema varijantama kao rezultat nesna-

laenja arhitekata u novim uvjetima rada. (Odak, 1986:

33-34)

23 Magaš, 1986: 28

24 Magaš, 1986: 28

25 Zapravo, sve se prisutnije anticipiraju u Hrvatskoj.

Sl. 7. Neven Šegviæ: Višestambena (uredska) zgrada,

1947.-1949. (Ulica grada Vukovara 56, 56a, 58, 58a,

58b i 60)

Fig. 7 Neven Šegviæ: Office block, 1947-1949

(Vukovar St. 56, 565a, 58, 58a, 58b and 60)

Sl. 6. Varadinska cesta: izgradnja do 1940.

1–Ivan Zemljak: Bivša Produna škola, 1938.

2–Zvonimir Vrkljan: enska realna gimnazija, 1938./39.

Fig. 6 Varadin rd: construction until 1940

1–Ivan Zemljak: former school, 1938

2–Zvonimir Vrkljan: Female secondary school, 1938/39

nja na tragu nasljedstva konstruktivizma i

funkcionalizma.26 „Oblici konstruktivizma i

funkcionalizma, nastalog u fazi kapitalizma,

ne mogu interpretirati duboku idejnu sadraj-

nost novog socijalistièkog društva”, i „obli-

kovni izraz arhitekture jedne epohe jest odraz

specifiènog stupnja materijalnog i idejnog

razvoja društva stanovitog vremenskog pre-

sjeka na odreðenom podruèju”,27 koji kao ta-

kav ne moe biti trajan izraz u arhitekturi,

osobito ne u socijalistièkoj stvarnosti što zah-

tijeva nove oblikovne konstelacije proizašle iz

logike utkane u bit kolektivistièkoga društve-

nog razvoja.

Iste godine (1950.) Neven Šegviæ ukazuje na

problematiku i pristup arhitekturi koje je raz-

voj bio, izuzmemo li Mohorovièiæa, bez zna-

èajnijega dometa u teorijski diskurs.28 „Zbog

ovakve situacije, to jest odsustva teorije kao

rukovodstva prakse, naš se arhitektonski raz-

voj kretao po crti opæeg privrednog razvoja,

identificirajuæi se èesto s graðevinarstvom,

odnosno fizièkom izgradnjom prostora, ko-

jom nije nikako iscrpljena arhitektonska pro-

blematika stvaranja specifièno ljudskih pro-

stora, vezanih uz fizièke i psihièke komplekse

èovjeka. To odsustvo teorije arhitekture i kri-

tike nuno se odrazilo na mnogim rješenjima i

izvedbama. Stvorene su šture, moglo bi se

reæi neoblikovane graðevinske mase, bez

onih specifièno arhitektonskih momenata,

vezanih uz èovjeka i njegovu osjeæajnu struk-

turu. Osam stambenih objekata na Moskov-

skoj cesti, u Zagrebu, da uzmemo taj primjer,

riješeno je po èistoj graðevinskoj logici stva-

ranja prostora za fizièko sklanjanje ljudi”.29

Kod N. Šegviæa specifièan autorski amalgam

erudicije i revolucionarnog zanosa brzo æe se

pretvoriti u razoèaranja nadolazeæega vreme-

na. Kao svojevrstan dokaz ovoj tvrdnji mogao

bi posluiti uvid u njegove realizacije nakon

1960. godine. Rijeèki Muzej revolucije iz

1976.(!) jedina je njegova društvena graðevi-

na, uz iznimku „Perne” (1971.), realizirana od

prve polovice šezdesetih i ujedno apoteoza de-

setljeæa stvaralaštva povratkom na provjerene

puristièke ideale njegovih poèetaka.30 Aktual-

ni teorijski nasadi na kojima poèiva recentni

Šegviæev svjetonazor –inaugurirani emotivno

napisanim èlankom o Le Corbusieru 1940., koji

poput generatora projekata što slijede uvjetu-

je, kako istièe Andrej Uchytil, „vidljiv naglasak

na autorovu imanentnom humanizmu koji se

reflektira u socijalnom stajalištu” i uzrokuje

dualitet akademskoga formalizma i inenjer-

ske estetike upravo prvih godina nakon Dru-

goga svjetskog rata31

–vrlo æe brzo postati pre-

okupacijom veæ poznatim i riješenim stvara-

laèkim problemima arhitekture na projek-

tantskom polju, odnosno tenjom za jedin-

stvenim poklapanjem forme, funkcije i kon-

strukcije, na tragu poznatih stajališta meðura-

æa. U prvim su se godinama nakon Drugoga

svjetskog rata stvaralaèke komponente toliko

izdiferencirale da je otvoreno pitanje vezano

za, kako kae Šegviæ, „još nerazraðenu mark-

sistièku teoriju umjetnosti”32 sada jasno uka-

zivalo na sloene procese afirmacije stila i defi-

cijenciju konkretnih, vidljivih, inaèe zbog poli-

tièkog imperativa toliko nunih i oèekivanih re-

zultata u materijalnoj izgradnji nove drave i

poretka. U kontekstu meðuodnosa ideologije i

arhitekture i uloge arhitekture kao jezika

izraavanja društvenoga poretka, kao prilog

afirmaciji tenje za dezideologizacijom umjet-

nosti spornoga vremena, Šegviæev doprinos u

stvaranju specifiènog pravca arhitekture u

Hrvatskoj 1950-ih godina valorizira Neven Mi-

kac, istièuæi da je upravo od tih godina moder-

na „izgradila specifièni, simultani jezik arhitek-

ture, koji je, izraavajuæi lokalno i posebno, sa-

èuvao ono što je u arhitekturi univerzalno i

fundamentalno. Nije bila regionalistièka niti je

pripadala internacionalnom stilu. I upravo u

tome je njena današnja aktualnost.”33

184 PROSTOR 2[32] 14[2006] 178-195 V. IVANKOVIÆ Moskovski boulevard –Ulica grada Vukovara… Znanstveni prilozi|Scientific Papers

26 Mohorovièiæ, 1950: 5-12

27 Mohorovièiæ, 1950: 7

28 Osim Nevena Šegviæa (1950.), na nedostatak teorijske

podloge praksi u prvim poslijeratnim godinama arhitektu-

re u Hrvatskoj ukazuju (izbor): Domljan, 1969: 3-4; Magaš,

1986: 28; Premerl, 1986: 21; Odak, 1986: 32

29 Šegviæ, 1950.b: 39

30 Sadrajno i oblikovno vaan za potvrdu pristupa tada

veæ zrelog i afirmiranog arhitekta, Muzej revolucije u Rijeci

nagraðen je dvjema visokim nagradama: „Borba” za naj-

bolje ostvarenje u Socijalistièkoj Republici Hrvatskoj i jed-

nom od saveznih nagrada za najbolje ostvarenje u Socijali-

stièkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji za 1976. godinu.

(*** 1977: 4-6) B. Miliæ naziva Muzej u Rijeci djelom „stere-

otomskog koncepta” koje je „osloboðeno svake suvišne

naracije” i koje u tadašnjim vremenima (pojavljivanje post-

moderne) odmjerenošæu i disciplinom arhitektonskog izra-

za „moe biti putokaz i opomena istovremeno.” (Miliæ,

1977: 16) Detaljnije o oblikovanju Muzeja u poglavlju 4.5.

Kristali: palaèe i gradovi/4.5.1. Muzej revolucije –Rijeka u

doktorskoj disertaciji A. Uchytila. (Uchytil, 2002: 147-149)

31 Uchytil, 2004: 157

Sl. 8. Moskovska ulica: izgradnja do 1956.

1–Potoènjak, Gomboš, Heæimoviæ: Osam

višestambenih zgrada, 1947./48.

2–Neven Šegviæ: Uredska zgrada, 1947.-1949.

2A –Pet višestambenih zgrada za koje autor, prema

postojeæoj publicistici, nije poznat

3–Ivo Geršiæ: Višestambene zgrade, 1952./53.

4–Drago Galiæ: Višestambena zgrada, 1953./54.

5–Neven Šegviæ: Višestambena zgrada, 1954.-1959.

6–Boidar Rašica: Višestambena zgrada, 1954./55.

7–Boidar Rašica: Dvije višestambene zgrade, 1954./56.

8–Boidar Rašica: Poslovna zgrada „Jugonafta”,

kasnije „Elektroprivreda” (projekt izvedbe u fazi

izgradnje petog kata i promjene investitora preuzeo

Peroslav Ilijiæ), 1954.-1956.

9–Lavoslav Horvat: Uredska zgrada –dogradnja

bivše Produne škole Ivana Zemljaka, 1954.

Fig. 8 Moscow St: construction until 1956

1–Potoènjak, Gomboš, Heæimoviæ: Eight apartment

blocks, 1947/48

2–Neven Šegviæ: Office block, 1947/49

2A –Five apartment blocks, unknown designers

3–Ivo Geršiæ: Apartment blocks, 1952/53

4–Drago Galiæ: Apartment block, 1953/54

5–Neven Šegviæ: Apartment block, 1954-1959

6–Boidar Rašica: Apartment block, 1954/55

7–Boidar Rašica: Two apartment blocks, 1954-1956

8–Boidar Rašica: Office block „Jugonafta”, later

„Elektroprivreda” (its construction from the fifth

floor level upwards was taken over by P. Ilijiæ), 1954/56

9–Lavoslav Horvat: Office block –addition to the

former Ivan Zemljak’s school, 1954

Meðutim, Boris Magaš upuæuje na drugi as-

pekt njegova teorijskoga djelovanja, usmjere-

nog više podobnim politièkim okolnostima.

Kao svojevrstan odgovor na Mohorovièiæevu

kritiku zbivanja u Sovjetskom Savezu 1948.

godine, Šegviæ u djelima Jofana, Alabjana i

drugih istièe prednosti arhitekture SSSR-a

koja afirmira historijski slijed arhitektonske

misli na putu socijalistièkoga razvoja, naziva-

juæi istodobno recentna zapadnoeuropska zbi-

vanja „neizbjeno anarhistièkim i nekontinui-

ranim”, odnosno razvojnim putem koji –„negi-

ra historijski slijed arhitektonske misli”.34

Mohorovièiæ s druge strane, istièe Magaš, u

kontinuitetu misli još od prvih godina nakon

Drugoga svjetskog rata afirmira zakljuèak o

slobodi umjetnièkog stvaralaštva u povijesnim

sljedovima, promatrajuæi ih kroz prizmu dija-

lektièkoga materijalizma kojim dolazi do odre-

ðenih zakonomjernosti i kvalificirajuæi skupinu

elemenata koju èine: ritam, kretanje, simetrija,

proporcija, mjerilo, harmonija... Drugu skupi-

nu èine elementi koji, naglašava Magaš, „do-

vode do diferencijacije i razvoja stilskih izraza:

registar pravilnosti stvaralaèki i sadrajno

usmjerenog usklaðivanja funkcije prostora,

konstrukcije korpusa, definicije oblika i izbora

graðe, kojim (registrom usklaðivanja) se po-

stie izraajni karakter idejnog osmišljenja i

emotivnog intoniranja kompozicije, pa one za

promatrani vremenski interval poprimaju oblik

kategorije relativnog, odnosno promjenjivih

zakonitosti.”35 Iz ovakvog stajališta proizlazi

Mohorovièiæev zakljuèak o individualnom kre-

ativnom procesu stvaranja, odnosno slobodi

umjetnièkog djelovanja, u okvirima kretanja

trenutnoga društvenog razvoja.

Pedesetih godina otvorena rasprava s veæ bit-

no dezideologiziranim postavkama potvrdila

je svoje tendencije osnutkom grupe EXAT 51

1951. i spomenutim referatom Miroslava Krle-

e, a urbanistièke dileme oko novoga Zagreba

1952. definirao je opet Mohorovièiæ, ocrtava-

juæi tako još jednom specifièno svojstvo, isto-

dobno ambivalentan okvir i sklad revolucio-

narnog doba, tenju za oèuvanjem tradicije iz

jednoga društvenog poretka i nunost umjet-

nièkog ispoljavanja drugoga. „Izgradnja no-

vog Zagreba mora biti situirana na novim povr-

šinama, na kojima je moguæe slobodno formi-

ranje nove urbanistièke zamisli, koja æe zado-

voljavati zahtjeve funkcionalnosti ivota u od-

nosima nove društvene stvarnosti, ali æe u

isto vrijeme interpretirati i emocije umjetniè-

kog doivljavanja izraene urbanistièkim i ar-

hitektonskim kompozicijama socijalistièkog

realizma. (...) Grad Zagreb stoji neposredno u

fazi razradbe potrebne kristalizacije i kon-

kretnog fiksiranja urbanistièke koncepcije

svojih novih dijelova, u kojoj valja znanstve-

nom analizom utvrditi njegovu ivotnu per-

spektivu vezanu uz nove uvjete razvoja u ok-

viru socijalistièkog društva, i tu perspektivu

obuhvatiti adekvatnim umjetnièkim izrazom

na polju urbanistièkog, kao i arhitektonskog

oblikovanja.”36

MOSKOVSKI BOULEVARD –DANAS ULICA

GRADA VUKOVARA –IZGRADNJA I OBLIKOVNE

KONSTELACIJE U SKLOPU PRVE VIZIJE ZAGREBA

NAKON DRUGOGA SVJETSKOG RATA

MOSCOW BOULEVARD –VUKOVAR

STREET NOWADAYS –LAYOUT AND

CONSTRUCTION ACCORDING TO THE FIRST

VISION OF ZAGREB AFTER WORLD WAR II

Nakon 1945. godine, kada je ukinuta Regula-

cijska osnova iz 1940.,37 nastavilo se s radom

na novoj urbanistièkoj viziji grada. Posebna

pozornost posveæena je formiranju nove (bu-

duæe) reprezentativne gradske ulice –boule-

varda, na kojoj su prve graðevine izgraðene

koncem 1930-ih –bivša Centralna gradska

produna škola Ivana Zemljaka 1938. (natjeèaj

objavljen 1935., projektirano 1937., izvedeno

1938., sl. 6. –oznaka 1) i enska realna gimna-

zija Zvonimira Vrkljana38 (projektirana 1937., a

djelomièno izvedena 1938.-1939. godine, sl. 6.

–oznaka 2), te uglovnica na sjeverozapadu

krianja Ulice grada Vukovara i Savske ceste

(projekt Hinka Bauera).39 Trasa je buduæe

gradske ulice veæ bila sugerirana 1928. godine

u raspisu natjeèaja za gradski recipijent40 i pre-

uzeta u meðunarodnom natjeèaju za regulacij-

sku osnovu Zagreba 1930.-1931. godine.41

Urbanistièkim se poslovima nakon 1945. ba-

vio novoosnovani Odsjek za regulaciju Na-

rodnog odbora42 (Odsjek za regulaciju grada

nakon 1945. godine preimenovan je u Odsjek

za regulaciju Narodnog odbora grada ili, kra-

æe –Odsjek za regulaciju NOG-a, a funkcija je

ostala nepromijenjena), sve do osnutka no-

voga zavoda –Urbanistièkog instituta, kojega

Znanstveni prilozi|Scientific Papers Moskovski boulevard –Ulica grada Vukovara… V. IVANKOVIÆ 178-195 14[2006] 2[32] PROSTOR 185

32 Šegviæ, 1950.b: 37

33 Mikac, 1986: 26

34 Magaš, 2005: 120

35 Magaš, 2005: 121-122

36 Mohorovièiæ, 1952: 49

37 Izraðena 1936. (Ured za regulaciju), prihvaæena 1940.

(Boiènik, 1994: 108)

38 Detaljnije o poziciji ove škole, njenu oblikovanju, od-

nosu prema Zemljakovoj školi i prema trasi tadašnje

Varadinske ceste vidjeti u poglavlju 3.3. enska realna

gimnazija sestara milosrdnica u magistarskom radu Z. Ba-

rišiæ. (Barišiæ, 2002: 38-50)

39 Zgrada projektirana prema ugovoru arhitekta i inve-

stitora „Reichsmann & Cvitaš” 1939. Izvedeno 1940. na

mjestu nekadašnjeg servisa automobila „FIAT”. Prilog iz

ugovora objavljen: Obavezujemo se dotiène radnje izvesti

u skladu sa zahtjevima dobrog ukusa, „Èovjek i prostor”,

406: 32, Zagreb, 1987.

40 Kolacio, 1958: 1-2

41 Detaljnije vidjeti: (Laszlo, 1984: 25-31; Radoviæ Ma-

heèiæ, 1997: 10-27)

42 Kolacio, 1960.a: 1

Sl. 10. Prva od pet višestambenih zgrada za koje

autor prema postojeæoj publicistici nije poznat.

(Ulica grada Vukovara 228, 230, 232, 234 i 236)

Fig. 10 First of five apartment blocks (unknown

designers according to the existing publications).

(Vukovar St. 228, 230, 232, 234 and 236)

Sl. 9. Boidar Rašica: Poslovna zgrada „Jugonafta”,

kasnije „Elektroprivreda” (projekt izvedbe u fazi

izgradnje petog kata preuzeo Peroslav Ilijiæ),

1954.-1956. (Ulica grada Vukovara 37)

Fig. 9 Boidar Rašica: Office block „Jugonafta”, later

„Elektroprivreda” (its construction from the fifth

floor level upwards was taken over by P. Ilijiæ),

1954-1956 (Vukovar St. 37)

æe zadatak biti samo urbanizam Zagreba.

Urbanistièki institut Ministarstva graðevina

Narodne Republike Hrvatske, u kojem se prvi

put nakon rata organizirano pristupilo radu

na prijedlogu nove regulacijske osnove, ute-

meljen je 27. prosinca 1947. godine.43 Prvi

ravnatelj i suosnivaè (1947.-1954.) bio je Vla-

dimir Antoliæ, a njegovi su najblii suradnici,

ujedno i suradnici na izradi prijedloga direk-

tivne regulacijske osnove Zagreba, bili: Vladi-

mir Franz, Stjepan Hribar, Aptulla Halilibrahi-

mov i Ivan Lay.44

Ulica grada Vukovara, Moskovski boulevard

u novoj direktivnoj regulaciji, zacrtana je kao

reprezentativna okosnica razvoja novoga gra-

da. „Glavni centar, ujedno reprezentacija gra-

da i Republike, predviðen je u buduæem stvar-

nom i geometrijskom centru grada uz Mo-

skovski boulevard izmeðu Savske i Driæeve

ceste.”45 Usmjerenost boulevarda akcentira-

na je u ovom prijedlogu zgradom „Doma

štampe” (sl. 3. i sl. 4) na zapadnome dijelu,

gdje se ulica raèva na smjer sjeverozapadno –

prema novom zapadnom kolodvoru, i jugoza-

padno –prema novom centralnom parku uz

Savu.46 Neboder „Doma štampe” –Le Corbu-

sierov kartuzijski tip prvi put predstavljen u

planu Macia za Barcelonu 1932., koji koristi i

u planu rekonstrukcije središta Pariza 1937.

(Le Plan de Paris 37) i razraðuje do druge po-

lovice 1950-ih godina, karakteristiènog je

tlocrta u obliku shematiziranog slova „Y”. U

Havani, zgrade Ministarstva komunikacija

1954. i Edificio Focsa 1956. Ernesta Gómeza

Sampera, te Ministarstva ekonomije i pro-

stornog planiranja Lorenza Gómeza Fantolija

1960.,47 tlocrta istoga tipa, oblikovanjem

predstavljaju verificiranu tenju kubanske

arhitekture da bude u prvim redovima nado-

lazeæeg vremena.

Dok je u Antoliæevu planu Moskovski boule-

vard u smjeru istok-zapad razapet izmeðu

dviju dijagonalnih šetnica usmjerenih od oba-

le Save i središnjega mosta prema sjeveroi-

stoku i sjeverozapadu dominantan korektiv

ruralnoga predgraða –široka i reprezentativ-

na ulica zamišljena u osi Zrinjevca kao opred-

meæenje „novoga” urbanološkog shvaæanja

reflektira sva moguæa (dobra) rješenja prela-

ska iz „poznatoga” urbanizma u „novo

doba”. Prostor izmeðu zgrade Glavnoga ko-

lodvora i Ulice grada Vukovara te dominantno

krianje glavnih okomitih osi koje postaje i

geometrijsko središte, ako zanemarimo ak-

cente –„Dom štampe” i obelisk, gotovo zrcal-

ne simetrije u odnosu na os sjever-jug (os

Zrinjevca), s po dva visoka nebodera uprave i

administracije sa svake strane –svojevrsna

su finalizacija rješenja novoga gradskog cen-

tra (sl. 3). U velikom prostoru „prelaska”, na

kojemu kasnije nastaju graðevine poput

gradske Vijeænice (zgrada Narodnog odbora

grada) i Koncertne dvorane „V. Lisinski”,

upravo bivši Trg revolucionara (danas Trg

Stjepana Radiæa) postaje predmetom preispi-

tivanja novih dosega urbanizma, arhitekture i

umjetnosti. Preispitivanja –kojih sudbono-

sne prethodnice od projektiranja istoènoga

krila Vijeænice s dvoranama predsjedništava

1960-ih i pokušaja parkovnog oblikovanja

prostora prema „Lisinskom” koncem 1960-ih

i poèetkom 1970-ih do natjeèaja za spomenik

Titu 1980-ih i redefiniranja tematskih okvira

1990-ih, èak èesto i s istim protagonistima, ali

uvijek bez uspjeha i bez realnih moguænosti

da se integriraju „dva grada” uklanjanjem

pruge ili njenim spuštanjem, kako je 1956.

predlagao Nikola Dobroviæ –nisu dobila svoj

epilog ni do danas.

Antoliæeva je osnova u kontekstu ovih èinjeni-

ca pregnantno polazište za izgradnju novoga

grada izmeðu Glavnoga kolodvora i Save, te-

meljeno na postavkama funkcionalnoga ur-

banizma, s istaknutom prometnicom

istok-zapad, od koje se poèinje definirati za-

186 PROSTOR 2[32] 14[2006] 178-195 V. IVANKOVIÆ Moskovski boulevard –Ulica grada Vukovara… Znanstveni prilozi|Scientific Papers

43 Detaljnije o organizaciji Urbanistièkog instituta i nje-

govim dostignuæima u dvadesetogodišnjem razdoblju piše

M. Premuiæ. (Premuiæ, 1968: 7-8, 17)

44 Antoliæ, 1949: 5

45 Antoliæ, 1949: 14

46 Centralni park uz Savu nije obuhvaæen unutar granica

direktivne regulacije, ali je predviðen kao glavni rekreacij-

ski prostor grada. (Antoliæ, 1949: 23)

47 *** 1998: 191, 222, 224

48 Mohorovièiæ, 1950: 9

49 Osam višestambenih zgrada na jugozapadnome dije-

lu Ulice grada Vukovara karakteristiène su orijentacije sta-

nova –istok-zapad i vrlo ekonomiènog raspolaganja kva-

draturom jednosobnih i dvosobnih stanova, opskrbljenih

peæima za kruto gorivo –u prizemlju su drvarnice. (Barto-

liæ i sur., 1952: 21)

50 N. Šegviæ govori o prvoj izgradnji u Ulici grada Vuko-

vara iste godine, navodeæi da su arhitekti oko tih prvih po-

slijeratnih stambenih zgrada u Zagrebu, zajedno s još neki-

ma iz prvih mjeseci obnove, poveli burne rasprave oko na-

èina gradnje, primjene standarda, velièine stanova itd.

(Šegviæ, 1946: 15) Projekt je odabran nakon provedbe

uega natjeèaja. U jednoj od pozvanih grupa sudjelovao je

i N. Šegviæ. (Šegviæ, 1958: 3) Kolacio spominje grupacije

stambenih zgrada, 4-5 katova visine, koje su kao specifi-

èan modernistièki blok bile karakteristiène za prvu poslije-

ratnu regulaciju V. Antoliæa. (Kolacio, 1960a: 2) Ove su

zgrade prvi put objavljene 1948. godine u kratkom pregle-

du poslijeratne izgradnje u Narodnoj Republici Jugoslaviji

–proèelje jedne od 8 zgrada, ispred ulaza konjska zaprega

sa stvarima i useljavanje stanovnika.(*** 1948: 25) Objav-

ljene su takoðer prilikom predstavljanja direktivne regula-

cijske osnove V. Antoliæa i Urbanistièkog instituta Narodne

Republike Hrvatske 1949. –fotografirano iz zraka i s tla

(prije 1948.), prikaz na maketi direktivne regulacijske

osnove iz 1949. (Antoliæ, 1949: 19)

51 Adaptacija u izgradnji izvedena je od strane graðev-

nog rukovoditelja Kabalina. (Šegviæ, 1950.a: 41)

52 Šegviæ, 1958: 3

53 Šegviæ, 1950a: 41

54 Šegviæ, 1958: 3

55 Šegviæ, 1950.a: 41. U konaènici je na temelju rješenja

Vlade Narodne Republike Hrvatske od 10. prosinca 1949.

godine za zgradu u Ulici grada Vukovara (tada Moskovska

ulica) N. Šegviæ nagraðen prvom nagradom za arhitekturu.

(*** 1950: 41)

Sl. 13. Neven Šegviæ: Višestambena zgrada,

1954.-1959. (Ulica grada Vukovara 222, 224)

Fig. 13 Neven Šegviæ: Apartment block, 1954-1959

(Vukovar St. 222, 224)

Sl. 11. Ivo Geršiæ: Višestambena zgrada, 1952./53.

(Ulica grada Vukovara 238)

Fig. 11 Ivo Geršiæ: Apartment block, 1952/53

(Vukovar St. 238)

Sl. 12. Drago Galiæ: Višestambena zgrada, 1953./54.

(Ulica grada Vukovara 35)

Fig. 12 Drago Galiæ: Apartment block, 1953/54

(Vukovar St. 35)

grebaèka poslijeratna arhitektura i za koju je

uz perspektivu mašine bilo predviðeno, kako

je istaknuo A. Mohorovièiæ, i humano mjerilo

pješaka na naèin da višim graðevinama iz šire

fronte, i niim –blie, ue, stvara –„ansambl

u kojem dolaze do ravnotee sve kategorije

prometa i kretanja, te u kojem je arhitektura –

duboko ljudska, istinski demokratska i huma-

na, što znaèi, da ona svojim oblicima formira

prostor u kome radi i ivi èovjek.”48

Izradu direktivne regulacijske osnove pratila

je izgradnja osam višestambenih zgrada, za

koje je projekt izradio Projektni zavod Narod-

ne Republike Hrvatske i Projektni biro Narod-

nog odbora grada49 po idejnom rješenju arhi-

tekata Vladimira Potoènjaka, Stjepana Gom-

boša i Viktora Heæimoviæa iz 1946.50 (sl. 5., sl.

8. –oznaka 1.). Bila je to prva planirana iz-

gradnja (izvedeno 1948.) koja se poklapa s di-

rektivnim skicama Vladimira Antoliæa i Urba-

nistièkog instituta, iako još prijedlog nove

osnove nije bio predstavljen. Oko godinu

dana kasnije (1949.) završena je zgrada Neve-

na Šegviæa, sjeverno od spomenutih graðevi-

na, prva koja je zauzimajuæi uzdunu poziciju

u duini više od 100 metara, ocrtala obris

nove ulice (sl. 7., sl. 8. –oznaka 2.). Izvorna

stambena namjena tijekom izgradnje zami-

jenjena je uredskom s lokalima u prizemlju.51

Ova je zgrada –za koju je projekt naruèen još

u prosincu 1946. godine (izraðen poèetkom

1947.), za koje urbanistièku impostaciju nije

bilo planske osnove i, kako kae Šegviæ, „ni-

kakvih urbanistièko-prostornih elemenata

...osim sugestije da se nastoji dobiti jedno

novo, velegradsko mjerilo”52

–izvedena u do-

sta izmijenjenom obliku. Za Šegviæa nije

samo sporna promjena namjene veæ i sank-

cioniranje izvedbe u odnosu na izvorne nacrte

koju je struèno povjerenstvo sastavljeno od

najistaknutijih èlanova kulturnog i javnog

ivota smatralo nunom. Arhitektonsko preo-

blikovanje –koje je uz smanjenje visine za

dvije etae obiljeeno, kako kae Šegviæ,

„unošenjem formalistièkih i zbilja dekadent-

nih (...) nefunkcionalnih i neestetskih eleme-

nata u gornjim katovima mimo intencija pro-

jektanta” –izveo je Milan erjaviæ.53 Struèno

povjerenstvo èinili su, meðu ostalima, Antun

Augustinèiæ i Miroslav Krlea(!),54 što dijelom

govori kakvu je vanost za grad imala gradnja

novoga boulevarda u, kako reèe Šegviæ,

„traenju stila socijalistièke epohe”,55 ali i

kakvu su ulogu u provoðenju „promjene” na-

kon burnih politièkih dogaðaja koncem

1940-ih povjerenici iz visokih kulturnih krugo-

va mogli imati.

Sniena tako za dvije etae, Šegviæeva je više-

stambena (uredska) zgrada istupila, po Kola-

ciju –„intervencijom sa strane”,56 u profil uli-

ce, ispred graðevne linije kojom æe se ravnati

od predstavljanja Antoliæeve osnove, a to je u

autorovoj skici regulacije zapadnoga dijela

bilo zacrtano još prije 1950. godine.57 Prva iz-

gradnja u Ulici grada Vukovara obuhvaæa i 5

višestambenih zgrada (sl. 10., sl. 8. –oznaka

2.A) koje nisu bile predviðene u prvim Antoli-

æevim skicama prijedloga regulacije, a koje

postoje u kasnijoj razradi, nakon 1949.58 Na-

kon prvih 14 zgrada –8 višestambenih Potoè-

njaka, Gomboša i Heæimoviæa, Šegviæeve

uredske i 5 višestambenih zgrada na istoèno-

me dijelu ulice, kojih je pozicija bila planirana

u jednoj od kasnijih faza izrade direktivne re-

gulacijske osnove (oko 1949.) –ni jedna pro-

jektirana ili izgraðena zgrada nije smještena

prema poziciji u direktivnoj osnovi, iako se do

1956. oblikovanjem jednostavnih prizmatiè-

nih volumena i njihovom pozicijom okomito ili

uzdu ulice koncepcijski poklapaju. Najblie

po impostaciji –urbanistièkoj, vremenskoj i

misaonoj –stambene zgrade Ive Geršiæa, pro-

jektirane/izvedene 1952./53., nisu slijedile

skiciranu poziciju, a razlog je direktivni karak-

ter ove osnove, po kojoj se u izgradnji Ulice

grada Vukovara i njene kontaktne zone sta-

Znanstveni prilozi|Scientific Papers Moskovski boulevard –Ulica grada Vukovara… V. IVANKOVIÆ 178-195 14[2006] 2[32] PROSTOR 187

56 Kolacio, 1960.a: 2

57 Šegviæ, 1950.a: 37

58 Na maketi Moskovske ulice, koja je predstavljena kao

detaljnije definirani dio prijedloga nove regulacijske osno-

ve (prvi put objavljena u èasopisu „Arhitektura” u prilogu s

Izlobe društvenog standarda u Zagrebu 1949. godine, po-

tom publicirana u èlanku A. Mohorovièiæa Analiza historij-

sko-urbanistièkog razvoja grada Zagreba –Rad Jugosla-

venske akademije znanosti i umjetnosti –JAZU 1952.), ovih

je pet graðevina bilo postavljeno na poziciju na kojoj su i iz-

graðene. (***1949: 74; Mohorovièiæ, 1952: 48, sl. 124)

Njihova oblikovna specifiènost jest èetverostrešni kosi

krov, jedini u perspektivi Ulice grada Vukovara. Tek je dva

desetljeæa kasnije (1967.) ispred njih izgraðena višekatni-

ca po projektu Julija Golika, koja zaklanja u potpunosti po-

gled prema jugu, tj. prema ovim zgradama. U tekstu za be-

ogradski èasopis „Arhitektura-urbanizam” Z. Kolacio za

ove graðevine kae: „Pet skromnih stambenih zgrada po-

stavljenih okomito na ulicu dokument su izgradnje prvih

godina nakon rata, kada izbora u graðevnom materijalu

gotovo i nije bilo. Ovi objekti veæ zahtijevaju solidnu rege-

neraciju, a predviðena izgradnja du Ulice Proleterskih bri-

gada vjerojatno æe dati impuls nadogradnji krajnjih zgrada

i time njihovoj arhitektonskoj rekonstrukciji.” (Kolacio,

1960.a: 7) Spominju se i u Kolacijevu osvrtu na poslijerat-

nu stambenu izgradnju Zagreba. (Kolacio, 1960.b: 4) Dva

su Kolacijeva teksta iz 1960. jedina u postojeæoj struènoj i

znanstvenoj publicistici koja spominju pet višestambenih

zgrada „nepoznatog autora” u Ulici grada Vukovara. Me-

ðutim, iz postojeæe publicistike (Kolacijev tekst) nije jasno

zašto nove zgrade, koje se grade u prvim godinama nakon

Drugoga svjetskog rata, nisu predviðene direktivnom re-

gulacijskom osnovom koja je obuhvatila izgradnju u Ulici

grada Vukovara, što se izvodila istodobno s njenom izra-

dom (1947.-1949.). Navedeno upuæuje na netoènu postoje-

æu dataciju pet višestambenih zgrada. U vrijeme objavlji-

vanja ovoga èlanka radim na istraivanju izvorne arhivske

graðe radi njihove toène atribucije i datacije. U kasnijoj raz-

radi dijela direktivne osnove (spomenuta maketa Moskov-

ske ulice prikazana je na Izlobi društvenog standarda u

Zagrebu i u prilogu A. Mohorovièiæa za publikaciju JAZU-a),

sjeverno od izgraðenih pet zgrada, na dijelu na kojem je

1967. godine izgraðena višestambena zgrada po projektu

J. Golika, predviðena je i nia graðevina koja nije izvedena i

koja se takoðer ne spominje u postojeæoj struènoj i znan-

stvenoj publicistici do danas. Ove su neizvedene graðevi-

ne takoðer predmet u istraivanju izvorne arhivske graðe.

Sl. 16. Boidar Rašica: Dvije višestambene zgrade,

1954.-1956. (Veselka Tenere 1, 3, 5, 7, 9, 11, 13 i 15)

Fig. 16 Boidar Rašica: Two apartment blocks,

1954-1956 (Veselka Tenere 1,3,5,7,9,11,13 and 15)

Sl. 15. Skica stambeno-poslovne osmerokatnice na

krianju Ulice grada Vukovara i Savske. U pozadini

perspektive desno –niz istih zgrada u Savskoj ulici

prema jugu arhitekta Boidara Rašice, 1954.

Fig. 15 Residential and office eight-storey building

at the crossroads of Vukovar St. and Savska St.

Background right –a range of identical buldings

in Savska St. southwards designed by the architect

Boidar Rašica, 1954

Sl. 14. Boidar Rašica: Višestambena zgrada,

1953./54. (Ulica grada Vukovara 62 a-d)

Fig. 14 Boidar Rašica: Apartment block, 1953/54

(Vukovar St. 62 a-d)

novanja okvirno ravnalo, što je bio princip u

provedbi regulacijskih osnova u drugoj polo-

vici 1940-ih i 1950-ih godina. Višestambene

zgrade Ive Geršiæa, smještene na junoj strani

istoènoga dijela ulice, na udaljenosti 50 me-

tara od Driæeve, i zbog zahtjeva naruèitelja

(Vojna pošta) više nego što je projektant

predvidio, svojim markantnim gabaritima i

dominantnim volumenom u još neizgraðe-

nom ambijentu razapele su prostor ulice –na

istok59 (sl. 11., sl. 8. –oznaka 3). Ivo Geršiæ, kao

i ostali protagonisti, u brzini izgradnje perci-

pira taj mysterium fascinans vremena: „sliè-

ne, osjetljive komplekse trebalo bi prije po-

èetka gradnje detaljno riješiti urbanistièki”.60

Godine 1953./54. projektirana je i izvedena

višestambena zgrada Drage Galiæa na sjever-

noj strani ulice, na udaljenosti od oko 150 me-

tara od krianja sa Savskom (sl. 12., sl. 8. –oz-

naka 4), a 1954. projektirana druga Šegviæeva

višestambena graðevina na junoj strani, na

podruèju Kruga, izvedena 1959.61 (sl. 13., sl. 8.

–oznaka 5). Do sredine 1954. godine projekti-

rane su još tri stambene i jedna poslovna

zgrada Boidara Rašice: prva, projektirana

1953., izvedena 1954. (suradnik Miroslav Kol-

lenz), na jugozapadnoj strani krianja s pro-

duenom Runjaninovom62 (sl. 14., sl. 8. –oz-

naka 6), dvije stambene zgrade prema Sav-

skoj ulici (sl. 16., sl. 8. –oznaka 7), projektira-

ne 1954., izvedene 1956.-1958. (suradnici

Maja Buc i Vera Marsiæ),63 upravna zgrada

„Jugonafte”, projektirana 1954., izvedena

1955.-1956. (suradnik Viktor Thumm), za koju

je u izgradnji promijenjen investitor –„Elek-

troprivreda” i koju je nakon toga, u fazi izved-

be petoga kata, preuzeo Peroslav Ilijiæ64 (sl.

9., sl. 8. –oznaka 8), a projekt za petu nije rea-

liziran. Trebao je to biti osmerokatni stam-

beno-poslovni toranj na krianju sa Savskom

–jug. Idejni projekt i prijedlog tipske izgrad-

nje niza istih zgrada u Savskoj ulici prema

jugu –istoèna strana, objavljeni su 1954. go-

dine (sl. 15), zajedno sa skicama regulacije

zapadnog dijela Ulice grada Vukovara (surad-

nici Vera Marsiæ i B. Urlich).65 Iste je godine

(1954.), kako je veæ spomenuto, po projektu

Lavoslava Horvata izvedena dogradnja ured-

ske zgrade tada veæ bivše Produne škole Iva-

na Zemljaka iz 1938. (sl. 18., sl. 8. –oznaka

9).66 Ove su graðevine formirale jasne obrise

najveæe zagrebaèke ulice a da nije bilo oza-

konjenja plana kao osnove za buduæi urbani-

stièki razvoj grada.

Povjerenstvo Narodnog odbora, osnovano na

sjednici poèetkom 1953. godine s ciljem rede-

finiranja polazišta predloene regulacijske

osnove, dalo je oštre zamjerke radu u uskom

krugu èlanova Urbanistièkog instituta.67 Od

poèetka 1953. Povjerenstvo prati razradu (iz-

mjenu) regulacijske osnove, da bi se konaèna

varijanta regulacijskog plana Zagreba usvoji-

la. Meðutim, izmijenjena varijanta, završena

veæ krajem iste godine i predloena na prihvat

NOG-u,68 nije usvojena,69 a do predviðenog

usvajanja po odluci èlanova Povjerenstva i vi-

jeænika NOG-a nastavilo se –„s realizacijom

funkcionalnog grada”,70 uz izvjesna ograni-

188 PROSTOR 2[32] 14[2006] 178-195 V. IVANKOVIÆ Moskovski boulevard –Ulica grada Vukovara… Znanstveni prilozi|Scientific Papers

59 Fotografija izgraðene zgrade i opis stanova kroz pet

etaa objavljeni su prvi put 1954. godine. (Geršiæ, 1954: 1)

Tlocrt izvedene zgrade i opis koncepcije objavljeni su prvi

put u struènoj publicistici 1956., a potom 1958. godine:

tlocrt tipiène etae, fotografije zgrade i detalja. (Geršiæ,

1956: 12-14, Geršiæ, 1958: 6, Šegviæ, 1986: 140)

60 Geršiæ, 1958: 6

61 O stambenoj zgradi D. Galiæa (projektirano 1953., iz-

vedeno 1953./54.) objavljeno: fotografija detalja junog

proèelja, juno proèelje, pogled s istoka, ulaz, detalj tera-

se, detalj sjevernog proèelja, sjeverno proèelje i detalj inte-

rijera (sve Foto Roca), potom: tlocrt terase, 7. etae, podru-

ma, 3. i 6., 2. i 5., 1. i 4. etae, popreèni presjek, tlocrti dijela

stanova na 3. i 4., 2. i 5., 1. i 4. etai. (*** 1957: 5-11) Prikaz

stambene zgrade D. Galiæa u osvrtu B. Bakraèa na poslije-

ratnu stambenu izgradnju. Objavljeno: tlocrt terase, 7.

etae, podruma, 3. i 6., 2. i 5. i 1. i 4. etae, fotografija

junog proèelja. (Bakraè, 1974: 8) Stambena zgrada D. Ga-

liæa u kataloškom prilogu N. Šegviæa iz „Stanje stvari, jed-

no viðenje 1945.-1985.” Tlocrti karakteristiènih stanova i

fotografije s jugozapada i jugoistoka. (Šegviæ, 1986: 142)

Povodom nagrade „Vladimir Nazor” za arhitekturu u 1973.

godini, fotografija –pogled s jugoistoka. (*** 1973: 10-11)

O višestambenoj zgradi „Kruge” N. Šegviæa do danas je ob-

javljeno (izbor): u osvrtu na Ulicu grada Vukovara (Ulica

Proleterskih brigada), uz opis koncepcije zgrade koja

stambenu funkciju kombinira s poslovnom na prvom katu i

duæanima u prizemlju (zadnji kat atelijeri) tlocrt dvaju tipo-

va stanova i perspektiva –crte autora. (Šegviæ, 1958: 2-3)

Objavljeno takoðer: perspektiva, fotografija sjevernog

proèelja. (Kisiæ, 2002: 108-121)

62 Projektirano za investitora „Eksportdrvo”. Objavlje-

no: perspektiva, tlocrt tipiènih stambenih jedinica (dio iz-

vedbenog projekta) i fotografija zgrade u izgradnji. (Raši-

ca, 1954.a: 30-33) Takoðer: tlocrti tipiène etae (dio izved-

benog projekta) i fotografije izgraðene zgrade sa zapada.

(Rašica, 1956: 7-11) U sklopu prikaza stambene zgrade B.

Rašice objavljeno: situacija, tlocrti tipiène etae (dio izved-

benog projekta), tipiènog stana, fotografija izgraðene

zgrade sa sjeverozapada. (Bakraè, 1974: 7)

63 Objavljeno: tlocrt karakteristiène etae, fotografije

makete Rašièine regulacije zapadnoga dijela Ulice grada

Vukovara (tada Beogradske) iz 1954. i fotografije izvede-

nih zgrada. (Rašica, 1960: 16-18)

64 Prikaz zgrade u vrijeme izgradnje i promjene investi-

tora. Objavljeno: tlocrt prizemlja, fotografije makete na si-

tuacijskom planu i fotografija zgrade u izgradnji. (Rašica,

1954c: 85-87) O izmjenama uvjetovanim zahtjevima novog

investitora koji se odnose na unutarnju prostornu dispozi-

ciju i izmjenu projekta aneksa, niske graðevine ispred glav-

nog korpusa, govori Peroslav Ilijiæ. Objavljeno: tlocrt pri-

zemlja i fotografija junog proèelja. (Ilijiæ, 1958: 4)

65 Osmerokatnica u idejnom projektu za investitora

„Eksportdrvo”. Objavljeno: skice sjevernog, zapadnog i

junog proèelja, tlocrti prizemlja i karakteristiène etae i

presjek, te skica perspektive zgrade i veduta Savske ceste

s prijedlogom izgradnje niza istih tipskih stambeno-po-

slovnih osmerokatnica karakteristiène orijentacije –uredi

na sjever, stanovi na jug. (Rašica, 1954.b: 34-37)

66 Kolacio, 1960: 2

67 Èlanovi: Rikard Marasoviæ –predsjednik, Roman Jelo-

vica –predstavnik eljeznice, Eugen Pusiæ –predstavnik

Savjeta unutarnjih poslova, Mihajlo Tartalja –predstavnik

JNA, Josip Seissel –predstavnik Tehnièkog fakulteta, Josip

Berlot –predstavnik Savjeta narodnog zdravlja, Rokbraut

–predstavnik Privrednog savjeta i Ivan Zemljak –predstav-

nik Savjeta za nauku i kulturu. (M., N., 1954: 3)

68 V., M., 1954: 3; Kolacio, 1960.a: 2

Sl. 17. Milan erjaviæ: Višestambena zgrada, 1957.

(Driæeva 10)

Fig. 17 Milan erjaviæ: Apartment block, 1957

(Driæeva 10)

Sl. 18. Lavoslav Horvat: Dogradnja bivše Produne

škole Ivana Zemljaka iz 1938. (poslovna zgrada),

1954. (Ulica grada Vukovara 33)

Fig. 18 Lavoslav Horvat: Addition to the former

Ivan Zemljak school from 1938 (office block), 1954

(Vukovar St. 33)

èenja, ponajprije ekonomske prirode, i sprje-

èavanje širenja grada u osi istok-zapad, èime

se zapostavljao razvoj prema jugu.71 Nakon

odbacivanja prijedloga regulacije (izvorne i

izmijenjene varijante) buduæa je izgradnja,

kao i do njihova predstavljanja, slijedila di-

rektivne skice. Tek æe se kasnije vidjeti iz niza

nerješivih situacija prostornih problema Trnja

da su rezultati razdoblja u kojem se po njima

ravnalo bili najuèinkovitiji.72

U prosincu 1954. godine na izvanrednoj sjed-

nici Narodnog odbora donesena je odluka o

izgradnji nove gradske Vijeænice.73 Na natje-

èaju 1955. urbanistièko rješenje Zdenka Kola-

cija i Zdenka Sile u sklopu prvoplasiranoga

rada Kazimira i Boice Ostrogoviæ (jedna od

dvije prvoplasirane druge nagrade, prva nije

dodijeljena)74 prvo je definiranje novoga sre-

dišta nakon Antoliæa (sl. 20). Njihova vizija

nije rad Urbanistièkog instituta, veæ prvopla-

sirani natjeèajni rad, što je u skladu s novom

administrativnom praksom decentralizacije i

poèetcima djelovanja manjih tvrtki –projekt-

nih organizacija poput „Geršiæ”, „erjaviæ”

itd.75

–vodilo do bitno individualnijeg pristu-

pa i diferencijacije projektantskih i urbanistiè-

kih opusa. Iako je cilj urbanistièkoga dijela

natjeèaja bila u provom redu impostacija

zgrade Narodnog odbora grada (sl. 21., sl.19.

–oznaka 1), koja je po prvoj varijanti postav-

ljena istoèno od poteza u osi Zrinjevca (izme-

ðu Glavnoga kolodvora i Ulice grada Vukova-

ra, tada Beogradske), a u konaènici na mjestu

na kojem je i izveden središnji korpus trodijel-

noga kompleksa (zapadno od prve varijante)

–Kolacio i Sila daju detaljno urbanistièko rje-

šenje 400 metara širokoga središnjeg pojasa

u osi Zrinjevca s mostom preko Save.76 Urba-

nistièkim rješenjem Kolacija i Sile, prema

prvomu javnom natjeèaju nakon Drugoga

svjetskoga rata na podruèju Trnja i Ulice gra-

da Vukovara, zapoèela je praksa parcijalnog

rješavanja cjelovitoga prostora u središtu

grada.77 Od obilnoga arhitektonskog i urbani-

stièkog programa izveden je 1956./57. samo

središnji korpus upravne zgrade NOG-a.78

Znanstveni prilozi|Scientific Papers Moskovski boulevard –Ulica grada Vukovara… V. IVANKOVIÆ 178-195 14[2006] 2[32] PROSTOR 189

69 Druga je varijanta osnove konaèno bila predstavljena

na sjednici NOG-a u prosincu 1953. godine, kada je i

slubeno odbijena. (V., M., 1954: 3)

70 M., N., 1954: 3

71 M., N., 1954: 3

72 Na to upuæuje Sonja Jurkoviæ. (*** 2000: 32)

73 U osvrtu na tu odluku Milan Prelog iznio je stajalište o

potrebi izgradnje novoga Sabora umjesto Vijeænice, i to

upravo u natjeèaju predviðenim gabaritima i sadraju. Nje-

gov je prijedlog, idejno na tragu Antoliæeve vizije o novom

Zagrebu –kulturnom, politièkom i administrativnom sje-

dištu Narodne Republike Hrvatske, ostao bez znaèajnijega

politièkog odjeka ili struène podrške. (Prelog, 1955: 1)

74 Od nagraðenih arhitektonskih i urbanistièkih natje-

èajnih radova do danas su objavljeni (izbor): Presjek drugo-

plasiranog rada druge nagrade i fotografije maketa prvo-

plasiranog i drugoplasiranog rada druge nagrade. Prva na-

grada nije dodijeljena. Druga nagrada: prvoplasirani rad –

a): Zdenko Kolacio i Zdenko Sila –urbanistièko rješenje te

Kazimir i Boica Ostrogoviæ –arhitektura, i drugoplasirani

rad –b): Dragutin Kunc i Mirjana Ivanoviæ-Kunc (suradnici:

Boris Graf i Ljubica Rupnik) –urbanistièko rješenje i arhi-

tektura. Treæa nagrada nije dodijeljena, Èetvrta nagrada –

prvoplasirana –a): Uroš Martinoviæ; drugoplasirana –b):

Zoja Dumengjiæ i Selimir Dumengjiæ; treæeplasirana –c):

Slobodan Jovièiæ, Boidar Koloniæ i Ninoslav Kuèan;

èetvrtoplasirana –d): Ivan Zemljak, Boidar Tušek, Franjo

Bahovec, Emil Pernar i Petar Vovk; 5. i 6. nagrada nisu do-

dijeljene; 7. nagrada: Konstantin Krpiæ i ivorad Bogoše-

viæ. Svi –urbanistièko rješenje i arhitektura. (*** 1956.a:

57-58) Tlocrt trodijelnoga kompleksa i perspektiva prvo-

plasiranog rada Kazimira i Boice Ostrogoviæ te tlocrt, po-

gled i perspektiva, zatim presjek i fotografija makete dru-

goplasiranog rada Dragutina Kunca i Mirjane Ivano-

viæ-Kunc (suradnici Boris Graf i Ljubica Rupnik). Petroviæ,

1956.a: 1,8

75 Detaljnije vidjeti: ., 1955: 1.

76 Uz objavu urbanistièkog rješenja konstatira se da Uli-

ca grada Vukovara (tada Beogradska) ostaje okosnicom

prometa istok-zapad i nije oblikovno obuhvaæena ovom vi-

zijom. (*** 1956.a: 57-58; Petroviæ, 1956.a: 1, 8)

77 Pristup koji æe u iduæim godinama dominirati anticipi-

rao je Branko Petroviæ, nazivajuæi ga –„ambulatornim pla-

niranjem”. (Petroviæ, 1955: 6)

78 Detaljnije o urbanistièkoj impostaciji zgrade, arhitek-

tonskom konceptu, konstrukciji, opremi, instalacijama i ci-

jeni izvedene graðevine, uz fotografije s jugozapada i atri-

ja, te pogled na galeriju 1. kata –interijer, vidjeti: ***

1957.b: 3. O zgradi je kao dijelu vizije Ulice grada Vukovara

(tada Ulice Proleterskih brigada) i središnje gradske pro-

menade u osi Zrinjevca u nedovršenom, kako kae Ostro-

goviæ, „kriu obaju okomitih poteza”, objavljeno: maketa i

fotografija srednjeg (izvedenog) dijela s jugozapada.

(Ostrogoviæ, 1958: 5) Maketa s razlièitom (konaènom) ur-

banistièkom impostacijom od predloene urbanistièkim

rješenjem Zdenka Kolacija i Zdenka Sile u sklopu prvopla-

siranog projekta i fotografije izvedene upravne zgrade

(središnjeg dijela): juno proèelje, detalj junog proèelja,

glavni i pomoæni ulaz –interijer, pogled na atrij, te detalj

zapadnog proèelja i pogled na galeriju –interijer. Potom:

istoèno proèelje, uzduni presjek, popreèni presjeci kroz

patio i veliku dvoranu, tlocrt drugog kata zgrade s vijeæniè-

kim dvoranama i uredom predsjedništva (neizvedeno), po-

tom: presjek, tlocrt 2. do 18. kata administrativnog tornja

od 25 katova (neizvedeno), situacija èitavog kompleksa –

prizemlje, tlocrt upravne zgrade, idejno hortikulturalno rje-

šenje Silvane Seissel (izvedeno 1956.). (Ostrogoviæ,

1960: 50-54) Tlocrt prvog kata i fotografije s jugozapada i

jugoistoka u prilogu Nevena Šegviæa. (Šegviæ, 1986: 155)

Sl. 19. Ulica Proleterskih brigada: izgradnja do 1962.

1–Kazimir Ostrogoviæ: Trodijelni sklop upravnih

zgrada Narodnog odbora grada (izveden središnji

dio), 1955.-1957.

2–Milan erjaviæ: Višestambena zgrada, 1957.

3–Radovan Nikšiæ i Ninoslav Kuèan: Puèko otvoreno

sveuèilište (nekada Radnièko sveuèilište „Moša

Pijade”), 1956.-1961.

4–Drago Galiæ: Višestambena zgrada, 1956.-1959.

5–Stanko Fabris: Višestambena zgrada, 1956.-1962.

Fig. 19 Ulica Proleterskih brigada: construction

until 1962

1–Kazimir Ostrogoviæ: Tripartite administrative

development accommodating the City Government

offices (the central part built up), 1955-1957

2–Milan erjaviæ: Apartment block, 1957

3–Radovan Nikšiæ and Ninoslav Kuèan: Open

University (former Radnièko sveuèilište „Moša

Pijade”), 1956-1961 (Vukovar St. 68).

4–Drago Galiæ: Apartment block, 1956-1959

5–Stanko Fabris: Apartment block, 1956-1962

Sl. 20. Zdenko Kolacio i Zdenko Sila: Urbanistièko

rješenje 400 metara širokoga središnjeg poteza u osi

Zrinjevca, 1955.

Fig. 20 Zdenko Kolacio and Zdenko Sila: Urban plan

for a 400-metre wide central area along the axis of

Zrinjevac, 1955

Oblikovne se konstelacije izgradnje Ulice gra-

da Vukovara mijenjaju upravo u kontekstu

što slijedi nakon 1956. godine, kada je done-

sena odluka o izgradnji Zagreba na desnoj

obali Save.79 Ubrzana izgradnja prekosavskih

stambenih naselja (mikrorajoni Junoga Za-

greba), unatoè individualnim pozivima ili na-

tjeèajima, odvijala se u poèetku bez prethod-

no detaljno razmotrene koncepcije ili kritiè-

kog osvrta.80 Ovom izgradnjom uzrokovane

nove okolnosti daju prednost osi sjever-jug.

Obznanjuju se tenje prisutne još iz doba me-

ðunarodnoga natjeèaja 1930./31.81 i prvi se

put, u kontekstu funkcionalnog rješenja pro-

metnih problema novonastale i buduæe situa-

cije „velikog” Zagreba, vidi moguænost reali-

zacije širokog poteza društvenih sadraja,

postavljenog okomito na Ulicu grada Vukova-

ra.82 Definitivno su prije izgradnje prvih pre-

kosavskih naselja lociranjem novoga Velesaj-

ma, kako istièe Branko Petroviæ, „udareni te-

melji novom junom Zagrebu! (...) a nova ma-

gistrala sjever-jug okreæe za 180 stupnjeva

kormilo razvoja grada”.83

No, u pozadini odluke o izgradnji prekosav-

skoga podruèja stoje stvarni problemi –neri-

ješeno stambeno pitanje u gradu, koji svake

godine biljei rapidan prirast stanovništva, i

oteana provedba bilo kakve nove izgradnje u

Trnju zbog postojeæe, stare, za koju nije pro-

naðeno adekvatno rješenje. Stambeno pita-

nje, zbog kojega projektantska struka u brzini

izrade tipskih projekata teško pronalazi krea-

tivna rješenja, nije bilo sustavno rješavano, a

vanost realizacije administrativnog i kultur-

nog središta grada na podruèju Trnja, bez ob-

zira na svakodnevnu svijest o problemu sta-

novanja koji arhitektonska publicistika toga

doba prati,84 odugovlaèit æe se desetljeæima,

te æe –unatoè pojedinaènim kvalitetnim arhi-

tektonskim zahvatima ostati i u promjenama

društvenoga sustava 1990-ih, kada se redefi-

niraju sva polazišta dravne opstojnosti –biti

i dalje neriješeno pitanje prostora, s brojnim

natjeèajnim i autorskim prijedlozima, ali bez

pregnantnog pomaka u urbanološkim shva-

æanjima, od nastavka nove tradicije do po-

vratka staroj.

U svibnju 1956. godine odrano je prvo savje-

tovanje arhitekata o stambenoj izgradnji i sta-

novanju u gradovima Jugoslavije.85 Iste godi-

ne Šegviæ nakon detaljnih studija u zakljuèci-

ma provedenoga istraivanja ukazuje: „Da-

nas treba pristupiti problemu otvorenih oèiju.

Broj potrebnih stanova od prosjeèno 51.576

godišnje èinjenica je odluèujuæeg znaèe-

nja.”86 Izgradnja Ulice grada Vukovara nakon

1956. nastavlja se kao i do tada –naruèeni

projekti od investitora (kod stambene izgrad-

nje najèešæe vojne institucije) i natjeèaji, a

prva graðevina nakon 1956. bila je višestam-

bena zgrada Milana erjaviæa na krianju s

Driæevom ulicom –sjever, izvedena 1957.

godine87 (sl. 17, sl. 19. –oznaka 2).

Prvi javni arhitektonski natjeèaj za izgradnju u

Ulici grada Vukovara bio je raspisan 1955. go-

dine za Radnièko sveuèilište (rezultati 1956.,

izvedeno i sveèano otvoreno 1961. godine –

sl. 22., sl. 19. –oznaka 3), a prvonagraðeni

projekt, bitno razvedenijeg tlocrta, Radovana

Nikšiæa i Ninoslava Kuèana pokazuje drukèiji,

premda i dalje visok, modernistièki naboj iz-

razite funkcionalne vrijednosti, te oznaèava

poèetak utjecaja novih konstelacija, sada veæ

190 PROSTOR 2[32] 14[2006] 178-195 V. IVANKOVIÆ Moskovski boulevard –Ulica grada Vukovara… Znanstveni prilozi|Scientific Papers

79 O poèetcima izgradnje desne obale Save 1956. godine

kojom se –„donedavnom longitudinalnom širenju grada u

smjeru istok-zapad suprotstavlja smjer kretanja razvija

prema Savi i preko nje u nove prostore” o koncepciji i od-

nosu prema dotadašnjoj izgradnji Zagreba vidjeti: Kola-

cio, 1962: 4-6. Urbanistièki projekt stambenog naselja

Novi Savski gaj arhitekata Zdenka Kolacija, Mirka Maretiæa

i Josipa Uhlika (rješenje hortikulture –Mira Halam-

bek-Wenzler), kojim je oznaèen poèetak stambene izgrad-

nje velikog opsega na podruèju Junog (Novog) Zagreba,

objavljen je uz detaljne proraèune odnosa pojedinih povr-

šina. Interesantan je prosjek odnosa izgraðene/slobodne

površine od 1/6 (izgraðeno 16,3% terena), što je bitno po-

voljniji odnos u korist iskoristivosti terena u odnosu na vrlo

rijetku izgradnju predviðenu direktivnom regulacijskom

osnovom Vlade Antoliæa i Urbanistièkog instituta NOG-a.

(Maretiæ, 1960: 10-14) Detaljnije o prvoj prekosavskoj

stambenoj izgradnji, zapoèetoj 1956./57. godine na slo-

bodnoj površini izmeðu Remetineèke ceste i nasipa pruge

Zagreb –Karlovac (Novi Savski gaj), vidjeti tekst Miljenke

Fišer. (Fišer, 1974: 29-34) Idejno je zaèeæe vizije Zagreba

na desnoj obali Save u razdoblju nakon Drugoga svjetskog

rata prisutno veæ u kritici Antoliæeve direktivne regulacij-

ske osnove od strane Povjerenstva, osnovanoga 1953., u

kojem se nastoji „forsirati izgradnju i s one strane rijeke.”

(M., N., 1954: 3) Naèelna moguænost širenja Zagreba preko

Save postojala je u prijeratnoj regulaciji. O usmjerenju raz-

voja Zagreba prema jugu, nakon odluke o izgradnji nove

Vijeænice 1954./55. i o prvim konkretnim rezultatima vidje-

ti: Kolacio, 1978: 16.

80 Boris Magaš u prvomu relevantnom kritièkom osvrtu

na temu izgradnje Junog (Novog) Zagreba 1960-ih –uz po-

zitivna oèekivanja i razoèaranja postojeæim rezultatima u

angamanu Urbanistièkoga zavoda grada Zagreba i prije-

dlozima izgradnje naselja (mikrorajona) Sopot, te uz ukazi-

vanje na opasnost standardizacije u arhitektonskoj proiz-

vodnji koja se tek poèela masovnije primjenjivati –nazire

perspektivu dolazeæeg vremena u kojem æe se nuno traiti

nova prostorna shvaæanja. (Magaš, 1965: 20-23)

81 Detaljnije vidjeti: Laslo, 1984: 25-31; Radoviæ-Mahe-

èiæ, D., Štok, S., 1997: 10-27

82 Primjerice, na vanost izgradnje središnjega dijela Za-

greba, posebice realizacije poteza od Zrinjevca preko Save

s novom Vijeænicom kao akcentom i buduæom izgradnjom

koncertne dvorane, Doma Matice iseljenika Hrvatske, rob-

ne kuæe s kinom i zgrade pravosuða –ukazuje tadašnji

predsjednik Narodnog odbora Veæeslav Holjevac. (Holje-

vac, 1960: 1)

83 Petroviæ, 1956.b: 1-2

84 Tako, primjerice, i naslovnica prvoga broja èasopisa

„Èovjek i prostor” 1954. godine, uz obrazloenje proble-

matike, donosi temu stanovanja kao problem na koji stru-

ka treba u skladu sa sustavom i raspoloivim sredstvima

adekvatno odgovoriti. (*** 1954: 1)

85 Detaljnije vidjeti iznesene zakljuèke sa savjetovanja

odranog 27. i 28. svibnja 1956. godine. (*** 1956.b: 1,8)

86 Šegviæ, 1956: 6

87 Izostali su aneksi s lokalima i kinodvoranom, kojih bi

se realizacijom ostvario koncept visoke izgradnje u široj i

niske, te fizièki i koncepcijski blie pješaku, u uoj fronti

ulice. O ovoj stambenoj zgradi kao dijelu vizije Ulice grada

Sl. 22. Radovan Nikšiæ i Ninoslav Kuèan: Puèko

otvoreno sveuèilište (nekada Radnièko sveuèilište

„Moša Pijade”), 1956.-1961. (Ulica grada Vukovara 68)

Fig. 22 Radovan Nikšiæ and Ninoslav Kuèan:

Open University (former Radnièko sveuèilište

„Moša Pijade”), 1956-1961 (Vukovar St. 68)

Sl. 21. Kazimir Ostrogoviæ: Upravna zgrada

Narodnog odbora grada Zagreba (Vijeænica),

1955.-1957. (Trg Stjepana Radiæa 1, nekada Trg

revolucionara)

Fig. 21 Kazimir Ostrogoviæ: Administrative building

of the City Government (Town hall), 1955-1957

(Trg Stjepana Radiæa 1, former Trg revolucionara)

u potpunosti i deklarativno otvorenih zapad-

nim uzorima.88 Prvonagraðeni natjeèajni rad

bio je Radovanu Nikšiæu prvi natjeèaj nakon

šestomjeseène suradnje s Van den Broekom i

Bakemom u Rotterdamu, te nakon natjeèaja

za stambeni toranj za Hansaviertel u Berlinu

(zajedno s Janom Stoklom, Van den Broekom

i Bakemom).89

Godine 1956. izraðeni su projekti za još dvije

višestambene zgrade u Ulici grada Vukovara:

Drago Galiæ –višestambena zgrada izvedena

1959. (sl. 24., sl. 19. –oznaka 4) i Stanko Fa-

bris –izvedena 1958.-1962.90 (sl. 23., sl. 19. –

oznaka 5). Obje te graðevine –u duini oko

100 metara, urbanistièkom impostacijom ko-

jom obiljeavaju široku frontu Ulice grada Vu-

kovara, dominantnim volumenom polegnuto-

ga prizmatiènog oblika, ujednaèenim ritmom

proèelja prema ulici te manje ujednaèenim i

razvedenijim proèeljem na suprotnoj strani,

kao i impostacijom na stupovima (Galiæ ek-

splicitnije –sl. 25) –prate Le Corbusierov mo-

del „Ozarenoga grada” i moderne postulate

urbanizma formirane u „borilištima” CIAM-a,

vodeæi raèuna o konceptu dominantne pro-

metnice –boulevarda, i njene reprezentativ-

ne uloge –spomenika (u) novom društvenom

poretku. Te graðevine svojim oblikovanjem, u

suprotnosti s Nikšiæevim i Kuèanovim pristu-

pom, ocrtavaju ambivalentnost jednog kon-

cepta, jasnu diferencijaciju u arhitektonskom

opusu u Ulici grada Vukovara. Jedni slijede

koncepciju proizašlu iz odrednica prošloga

vremena, a drugi, ukazujuæi na smjer novih

putova, odraavaju previranja recentnih

svjetskih zbivanja.

Promjena smjera hrvatske arhitekture kon-

cem 1950-ih godina odvija se istodobno s pro-

bojem mlaðe generacije arhitekata u Europi,

koji u veæ poodmakloj fazi moderne arhitektu-

re, obrušavajuæi se na autoritete –ponajprije

na Le Corbusiera –oznaèavaju dominantan

diskurs u pristupu projektiranju i u odreði-

vanju novih zadataka urbanizma. Simbolièno,

u tom prijelomu i Hrvatska je odigrala svoju

ulogu –posljednji kongres CIAM-a odran je u

Dubrovniku, a veæ prije prisutne tenzije stari-

je i mlaðe generacije produbile su krizu pok-

reta.91 Le Corbusier je za deseti CIAM priredio

skice njegove podjele na djelovanje prije i na-

kon 1956. godine (sl. 26) i priloge o ulozi stari-

je i mlaðe generacije arhitekata.92 Prepušta-

juæi vodstvo mlaðima, uz izostanak, ironiène

tonove u pismu upuæenom Joséu Luisu Sertu

u Dubrovnik93 te sva prethodna previranja na

formalnim i neformalnim sastancima organi-

zacijskog odbora uoèi desetoga kongresa –

obiljeio je i sam sve izraeniju diferencijaciju

u djelovanju njegovih èlanova i grupacija.94

Spomenute okolnosti –s drukèijim shvaæanjem

uloge zagrebaèkog boulevarda, sada više kao

prometnoga urbanistièkog torza u koncepciji

grada, ako ona (buduæi da ideje, izuzev u svije-

sti autora, vizionara, nisu iskušane, ostvarene i

posveæene) uopæe postoji, i sve individualnijim

radom uzrokovanim djelovanjem novoosnova-

nih projektnih organizacija –ukazuju na prom-

jenu utjecaja u hrvatskoj arhitekturi druge polo-

vice 1950-ih godina, koja æe usporedno s europ-

skim zbivanjima krenuti prema konaènom zavr-

šetku jednoga dugoga razdoblja stila, ispreple-

tenog svim previranjima i promjenama u burno-

me 20. stoljeæu.

Znanstveni prilozi|Scientific Papers Moskovski boulevard –Ulica grada Vukovara… V. IVANKOVIÆ 178-195 14[2006] 2[32] PROSTOR 191

Sl. 23. Stanko Fabris: Višestambena zgrada,

1956.-1962. (Ulica grada Vukovara 52 a-e)

Fig. 23 Stanko Fabris: Apartment block, 1956-1962

(Vukovar St. 52a-e)

Sl. 24. Drago Galiæ: Višestambena zgrada, 1956.-1959.

(Ulica grada Vukovara 43, 43a)

Fig. 24 Drago Galiæ: Apartment block, 1956-1959

(Vukovar St. 43,43a)

Vukovara (objavljeno: tlocrt dijela tipiène etae i tipièna

èetiri tipa stana, fotografija s jugoistoka) i o problemima

zbog djelomiène izgradnje vidjeti: erjaviæ, 1958: 6

88 Natjeèaj za zgradu Radnièkog sveuèilišta raspisan je

1955. (rezultati 1956.), a uz opis funkcije i buduæih institu-

cija objavljeno je: perspektiva prvonagraðenog i maketa

drugonagraðenog rada. 1. nagrada: Radovan Nikšiæ, Nino-

slav Kuèan i Petar Kušan, 2. nagrada: Boidar Tušek, Emil

Pernar i Milan Mihaljeviæ, 3. nagrada: Dragica Crnkoviæ i

Vladimir Fulla, 4. nagrada: Marjan Haberle i èlanovi APB

„Haberle”: Pavica Crnkoviæ, Vlasta Doder, Mihovil Kata-

nec, Tanja Zdvor

ak, te jednakovrijedni otkupi za radove: a)

Tihomir Mašek i Velimir Gredelj (suradnici: Ante Glunèiæ,

Ranka Mašek i Mirjana Šimunoviæ), b) Miroslav Begoviæ i

Olga Vujoviæ, c) Milan Tomièiæ, Josip Hitil, Marjan Premu-

šak, Uroš Babiæ i Jurica Kastl, d) Melita Vilièiæ i Bruno Miliæ

(urbanistièka obrada) i e) Zlatko Selinger i Ivo Draèiæ. Izvan

natjeèaja otkupljen je rad Rikarda Marasoviæa. (Krstiniæ,

1956: 60-61) U Nikšiæevu prilogu o Ulici grada Vukovara

(tada Ulice Proleterskih brigada), gdje svoj koncept naziva

space-time, objavljeno: tlocrt prizemlja i perspektiva. (Nik-

šiæ, 1958: 5) Nakon izgradnje i sveèanog otvorenja 1961.

objavljeno: fotografija sa zapada, pogled noæu, pogled s

istoka, glavni ulaz, sjeverno i zapadno proèelje, soba ruko-

vodioca seminara –interijer, predvorje –interijer, detalj

predvorja –interijer, detalj zapadnog proèelja, predavao-

nica –interijer i soba za seminare –interijer. Potom: tlocrt

prizemlja i tlocrt kata. (Kauzlariæ, 1961: 31-36) O funkcio-

niranju institucije namijenjene obrazovanju radnika u ne-

koliko oblika –osnovno obrazovanje, struèno obrazova-

nje, društveno-ekonomsko obrazovanje za samoupravljaèe

(koje se razvilo u „više radnièke škole”), centri za kulturno

uzdizanje radnika i centar za strane jezike –što se ukupno i

odrazilo na primjenu vrlo razvedenog tlocrta 20 000 m2iz-

graðene površine, na tri etae, sa 100 stalnih i više od 1000

vanjskih suradnika, vidjeti: Nikšiæ, 1974: 69-70. Objavlje-

no takoðer u: Šegviæ, 1986: 169-170; Margaretiæ-Urliæ,

2003: 138-143

89 Nikšiæ-Olujiæ, 2005: 12

90 Ove su zgrade objavljivane nekoliko puta u struènoj

publicistici (izbor): *** 1973: 10-11, Fabris, 1958: 4, Baèiæ,

1999: 93-111.

91 Detaljnije o CIAM-u odranom 1956. godine u Dubrov-

niku, nakon kojega je pred raspad pokreta odran još kon-

gres u Otterlou 1959., vidjeti: Mumford, 2000: 238-258. O

ciljevima dubrovaèkog CIAM-a kroz poglavlja koja, meðu

ostalim, govore o neriješenim problemima urbanizma još

od La Sarraza, vidjeti: Gideon, 1956: 3-4.

92 Prenosi Nikola Dobroviæ. (Dobroviæ, 1957: 2-3)

93 Dug ivot drugom CIAM-u! Vaš prijatelj, Le Corbusier.

(Mumford, 2000: 248)

94 O neformalnim radnim sastancima èlanova CIAM-a

prije kongresa u Dubrovniku, o prvoj kritici mlaðe genera-

cije arhitekata, èlanova CIAM-a (kritici „Doorn” grupe, koje

su èlanovi bili Bakema, Van Eyck, Van Gynkel, Hovens Gre-

ve, Peter Smithson i Voelcker), upuæenoj Le Corbusieru i

Atenskoj povelji, izraenoj u tzv. „Statement on Habitat”, a

koja je negira i na kraju odbacuje, te o neformalnoj podjeli

na dva CIAM-a, starom i novom, detaljnije vidjeti: Mum-

ford, 2000: 238-258.

Unatoè realizacijama pojedinih graðevina koje

su ambivalentno ocrtale suvremene tijekove

vremena, vizija o novom gradu, koje se zacrta-

ni cilj poèeo ostvarivati izgradnjom reprezen-

tativnoga boulevarda, morala je èekati neke

druge, moda bolje okolnosti. Alternative ra-

spravljane u dramatiènim trenutcima odluke o

izgradnji stambenih naselja u kontekstu proši-

renja Zagreba –od varijante izgradnje obrona-

ka Medvednice ili potenciranja razvoja na tra-

gu linearnoga grada u smjeru istok-zapad ko-

jim bi nedvojbeno Ulica grada Vukovara posta-

la opravdana, a „misli jednog Soria y Mata ili

nekog drugog teoretièara urbanizma”, kako

istièe Kolacio, „konaèno bi se mogle ostvari-

ti”95

–odbaèene su i prihvaæena je izgradnja

Junoga Zagreba na desnoj obali Save. Jacob

Berend Bakema za posjeta Zagrebu ukazuje

na dosege arhitekture kolektivnoga stanova-

nja u Ulici grada Vukovara,96 ali njegovo inzi-

stiranje na izgradnji poteza sjever-jug i projekt

produetka središnje osi Zagreba na desnoj

obali97 u doba kada, kako reèe Šegviæ, „poèi-

nje rušenje Bogova”,98 najbolje ukazuje na

prošlost vizije „Ozarenoga grada” i na ideali-

stièki zanos doba koje nije raèunalo na nesa-

gledive okolnosti zbog kojih nije ni moglo,

unatoè ponuðenim osnovama od Antoliæa na-

dalje, doæi do cjelovita ostvarenja.

Vizija je najvaniji èovjekov poriv i njegova

vjera. Rašica kae: „Vizija nosi u sebi prostor-

no oblikovne, programatske, ekonomske i

društveno-politièke èinioce koji oznaèavaju

sadraj konkretne zamisli”,99 a iluzija bez

koje je, camusovski reèeno, èovjek stranac,

imanentna svakoj viziji. Stvarnost ipak nešto

drugo!

ZAKLJU^AK

CONCLUSION

Reprezentativna prometnica –današnja Ulica

grada Vukovara –zamišljena u prvim godina-

ma nakon Drugoga svjetskog rata u direktiv-

noj regulacijskoj osnovi Urbanistièkog insti-

tuta NRH i njegova ravnatelja Vlade Antoliæa,

koja je predstavljena 1949. godine, postala je

okosnicom razvoja buduæega novoga grada

izmeðu kolodvora i Save. Ta „ulica u gradu

bez ulica” u iduæem se desetljeæu pretvorila u

poligon najveæe poslijeratne izgradnje u

Hrvatskoj i u bojno polje za manifestaciju no-

voga, socijalistièkog duha. „Glavni gradski

boulevard”, kako ga naziva Vladimir Antoliæ,

postao je 1950-ih godina ogledom dostignuæa

izgradnje bez usvojene zakonske regulative,

odnosno najzornijim primjerom izgradnje kod

koje se ravnalo po direktivnim regulacijskim

skicama.

Od predstavljanja direktivne regulacijske os-

nove do 1956. godine u Ulici grada Vukovara

projektirane su i izgraðene višestambene

zgrade Ive Geršiæa 1952./53. (sl. 11., sl. 8. –oz-

naka 3) i Drage Galiæa 1953./54. (sl. 12., sl. 8.

–oznaka 4) i projektirana višestambena zgra-

da Nevena Šegviæa 1954. (izgraðena 1959., sl.

13., sl. 8. –oznaka 5). Projektirane su i izgra-

ðene još tri višestambene zgrade Boidara

Rašice –prva u produetku Runjaninove

1953./54. (sl. 14., sl. 8. –oznaka 6), dvije pre-

ma Savskoj ulici 1954.-1956. (sl. 16., sl. 8. –

oznaka 7), te poslovna zgrada „Jugonafte”

(kasnije „Elektroprivreda”) Boidara Rašice,

koje je izvedbu preuzeo Peroslav Ilijiæ 1954.-

-1956. (sl. 9., sl. 8. –oznaka 8) i jedna dograd-

nja –1954. dograðena je bivša Zemljakova

produna škola po projektu Lavoslava Horva-

ta (sl. 18., sl. 8. –oznaka 9). Stambeno-po-

slovna osmerokatnica na krianju sa Savskom-

-jug Boidara Rašice, idejno projektirana

1953., nije izvedena (sl. 15.), a bila je predvi-

ðena izgradnja nekoliko takvih u Savskoj ulici

prema jugu. Sve su graðevine do 1956. godi-

ne nastale u duhu vremena koje je poèelo

predstavljanjem Antoliæeve direktivne regula-

cijske osnove, ali i još ranije –izgradnjom

prvih planiranih zgrada: osam višestambe-

nih, izvedenih 1948. godine (sl. 5., sl. 8. –oz-

192 PROSTOR 2[32] 14[2006] 178-195 V. IVANKOVIÆ Moskovski boulevard –Ulica grada Vukovara… Znanstveni prilozi|Scientific Papers

Sl. 25. Drago Galiæ: Višestambena zgrada,

1956.-1959., parter

Fig. 25 Drago Galiæ: Apartment block, 1956-1959,

ground-floor

Sl. 26. CIAM premiers i CIAM seconds

–Le Corbusierova skica podjele CIAM-a na generacije

prije i nakon 1956. godine sa smjernicama buduæega

djelovanja

Fig. 26 CIAM premiers and CIAM seconds

–Le Corbusier’s division of the CIAM generations

before and after 1956 with future guidelines

95 Kolacio, 1978: 17

96 U ovom se kontekstu Miroslav Begoviæ pita kakva je

razmišljanja Bakema uistinu mogao imati prilikom šetnje

Ulicom grada Vukovara, tada Ulicom Proleterskih brigada.

(Gvozdanoviæ, 1965: 5)

97 Za koji Grgo Gamulin strahuje da bi mogao postati

megaprojekt u smjeru od Glavnoga kolodvora prema jugu:

„Nešto slièno nam je veæ nametnula Ulica Proleterskih bri-

gada i unijela sumnju u moguænost stvaranja humanih pro-

stora u novom Zagrebu.” (Gvozdanoviæ, 1965: 2)

98 U prvom redu Le Corbusiera, istièe Šegviæ. (Šegviæ,

1986: 123)

99 Rašica, 1958: 3

naka 1) po idejnome projektu arhitekata Poto-

ènjaka, Gomboša i Heæimoviæa iz 1946., oda-

branom nakon provedbe ueg natjeèaja; Šeg-

viæeve višestambene (uredske) zgrade, pro-

jektirane 1947. (projekt naruèen koncem

1946., izgraðena 1949., sl. 7., sl. 8. –oznaka

2), koja je bila prva izgradnja po uzdunoj osi

novoga boulevarda, te pet višestambenih

zgrada (sl. 10., sl. 8. –oznaka 2A), koje prema

postojeæoj publicistici nemaju poznatog au-

tora i za koje u vrijeme objave ovoga èlanka

provodim istraivanje izvorne arhivske graðe

radi toène atribucije i datacije.

Godine 1956./57. izgraðen je središnji dio tro-

dijelnoga sklopa upravnih zgrada Narodnog

odbora grada (prema nagraðenom natjeèaj-

nom idejnom rješenju Kazimira i Boice Ostro-

goviæ iz 1955., sl. 21., sl. 19. –oznaka 10) koji je

do danas ostao jedinim izgraðenim dijelom. U

sklopu natjeèaja 1955. godine, uz impostaciju i

idejni projekt buduæega upravnog sklopa

zgrada Narodnog odbora, trailo se urbanistiè-

ko definiranje oko 400 metara širokoga repre-

zentativnog poteza u osi Zrinjevca, okomito na

Ulicu grada Vukovara. Prvoplasirano urbani-

stièko rješenje Zdenka Kolacija i Zdenka Sile

(sl. 20.) ukazuje na prometno znaèenje Ulice

grada Vukovara, obiljeavajuæi stanovitu

promjenu pristupa, naziruæi i odustajanje od

eksperimenta kojim æe jasno nasuprot kuæica-

ma Trnja oznaèiti ivot i urbanizam socijalizma

i, tko zna, moda spasonosno pokazati izlaz

prema Savi i prema moguænostima novoga rje-

šenja. Ovo je ujedno bio i prvi javni urbanistiè-

ki natjeèaj nakon Drugoga svjetskog rata na

podruèju Trnja i Ulice grada Vukovara koji je

uveo princip parcijalnog rješavanja cjelovitog

prostora u srcu grada.

Na natjeèaju za Radnièko sveuèilište 1956. Ra-

dovan Nikšiæ i Ninoslav Kuèan –unoseæi princi-

pe projektiranja razvedenijeg tlocrta i urbani-

stièke impostacije niske izgradnje, više na tra-

gu utjecaja nizozemskoga kruga arhitekata

koji su uz sunarodnjake iz grupacije Team 10

svoj teorijsko-projektantski rad zasnivali na

kritici autoriteta starije generacije, ponajprije

Le Corbusiera –ukazuju na nove oblikovne

konstelacije koje više nisu odraz previranja

srednjih pedesetih i ideološkog plesa moguæih

i dopuštenih uzora kasnih èetrdesetih godina

20. stoljeæa (sl. 22., sl. 19. –oznaka 3).

Iste je 1956. godine donesena odluka o iz-

gradnji Junoga Zagreba (Novi Zagreb), nakon

èega se po drugi put otvaraju najveæa gradi-

lišta do tada, a Ulica grada Vukovara gubi

smisao dominantne prometnice u smjeru is-

tok-zapad i kapitalna investicijska sredstva

ulau se u udaljena gradilišta na desnoj obali

Save. U sljedeæim æe desetljeæima dominirati

stambena izgradnja po tipskim projektima te

urbanistièka razmatranja središnje gradske

osi i novoga prekosavskog podruèja Novoga,

velikog Zagreba. Godina 1956. oèito je bila

prekretnica u pristupu izgradnji boulevarda,

koji je dotad svojim megaurbanistièkim pote-

zom s dva udaljena nedogleda razapeta zemljo-

pisno i simbolièno izmeðu istoka i zapada,

odraavao uzore u iskustvima planiranja i nekih

sovjetskih gradova. Utjecaji u hrvatskoj arhi-

tekturi prvih godina nakon Drugoga svjetskog

rata ogledaju se u srazu opreènih izvora. S

jedne strane Le Corbusierova teorijska misao

i utjecaj CIAM-a u burnim i zanimljivim previ-

ranjima kasne moderne, s druge novoformira-

ni pravac socijalistièkoga realizma koji još

nije jasno definirao svoja polazišta, pa Ulica

grada Vukovara svojom izgradnjom i ambi-

cioznim planovima ocrtava fragilne obrise vi-

zije razdoblja koje karakterizira tipièna ambi-

valentnost pristupa.

Novi zagrebaèki boulevard tako pripada bre-

menitim odrednicama doba koje se simboliè-

no prelomilo na prijelomu stoljeæa, nakon

kljuènih dogaðaja što su oznaèili prekretnicu

deklarativnoga stajališta u umjetnosti i arhi-

tekturi, Informbiroa i Krleina govora na ljub-

ljanskom Kongresu knjievnika, kada jedni

uzori veæ na zalasku druge tek naziru.

Cjelokupna izgradnja u Ulici grada Vukovara

do 1956. godine bila je na tragu vizije, bez real-

noga uvida u stanje u gospodarstvu, potrebe

stambene izgradnje i probleme organizacije

projektantske i urbanistièke slube. Prevelike

zelene površine i nemoguænost uklanjanja po-

stojeæe izgradnje bivšega predgraða prve su

neprilike što ih je nametnulo vrijeme i zahtjev

za brzinom izgradnje. No, ipak, iako vizija nije

u cjelini provedena, jedan je pregnantan dio,

toliko kontroverzni projekt magistrale što do

danas istodobno spaja i razdvaja, simbolièno i

prostor i razmišljanja, ostao osvjedoèenjem vi-

zije grada u novom društvenom poretku.

Znanstveni prilozi|Scientific Papers Moskovski boulevard –Ulica grada Vukovara… V. IVANKOVIÆ 178-195 14[2006] 2[32] PROSTOR 193

Literatura

Bibliography

1. Antoliæ, V. (1949.), Regulacioni plan i direktiv-

na regulaciona osnova Zagreba, „Arhitektura”,

18-22: 5-30, Zagreb

2. Baèiæ, D. (1999.), Prolegomena za opus arhitek-

ta Stanka Fabrisa, „Prostor”, 7 (1): 93-111, Za-

greb

3. Bakraè, B. (1974.), O poslijeratnoj stambenoj iz-

gradnji u Socijalistièkoj Republici Hrvatskoj,

„Arhitektura”, 149: 3-18, Zagreb

4. Barišiæ, Z. (2002.), Zgrade za obrazovanje u

opusu arhitekta Zvonimira Vrkljana, magistarski

rad, Zagreb

5. Bartoliæ; Ostrogoviæ, K.; Potoènjak (1952.),

Projektanti govore o svojim zgradama, „Arhi-

tektura”, 1: 21-23, Zagreb

6. Boltiar, S. (1957.), Umjesto stotina investito-

ra, „Èovjek i prostor”, 69: 3, Zagreb

7. Boiènik, M. (1994.), Zagreb na geodetsko-ka-

tastarskim zemljovidima i u zemljišnim knjiga-

ma izmeðu druge i treæe katastarske izmjere od

1919. do 1960. godine, u: Zagreb na geodet-

sko-katastarskim zemljovidima i u zemljišnim

knjigama, Laser plus: 101-114, Zagreb

8. Dobroviæ, N. (1957.), Sljedbenici suvremene ar-

hitekture, „Èovjek i prostor”, 65: 2-3, Zagreb

9. Domljan, . (1969.), Poslijeratna arhitektura u

Hrvatskoj,„ivot umjetnosti”, 10: 3-45, Zagreb

10. Fišer, M. (1974.), Razvoj izgradnje u Junom Za-

grebu, „Arhitektura”, 149: 29-34, Zagreb

11. Geršiæ, I. (1954.), Stambena zgrada Beogradska

–Driæeva ulica, „Èovjek i prostor”, 12: 1, Zagreb

12. Geršiæ, I. (1956.), Stambena zgrada u Zagrebu –

Beogradska ulica, „Arhitektura”, 6: 12-14, Zagreb

13. Giedion, S. (1956.), CIAM X., „Arhitektura”, 1-6:

3-4, Zagreb

14. Gvozdanoviæ, S. (1965.), Razgovori povodom

posjeta J. Bakeme Zagrebu, „Èovjek i prostor”,

152: 1-3; 5, Zagreb

15. Holjevac, V. (1960.), „Èovjek i prostor”, 100: 1,

Zagreb

16. Ivanišin, K. (1998.), O nekim teoretskim postav-

kama iznesenim na stranicama èasopisa Arhi-

tektura od 1947. do danas, „Arhitektura”,

1(214): 23-32, Zagreb

17. Kauzlariæ, M. (1961.), Radnièko sveuèilište „Moša

Pijade” u Zagrebu, „Arhitektura”, 3-4: 31-36,

Zagreb

18. Kisiæ, D. (2002.), Arhitektura u kojoj koegzistira-

ju razum i poezija, „Arhitektura”, 48 (1): 108-121,

Zagreb

19. Knoll, P. (1933.), Ideologija moderne arhitektu-

re, „Arhitektura”, 9: 124-140, Ljubljana

20. Kolacio, Z. (1958.), Izmeðu kolodvora i Save,

„Èovjek i prostor”, 80-81: 1-2, Zagreb

21. Kolacio, Z. (1960.a), Ulica Proleterskih brigada

u Zagrebu, „Arhitektura –urbanizam”, 5: 1-12,

Beograd

194 PROSTOR 2[32] 14[2006] 178-195 V. IVANKOVIÆ Moskovski boulevard –Ulica grada Vukovara… Znanstveni prilozi|Scientific Papers

Izvori

Sources

Izvori ilustracija

Illustration Sources

Sl. 1. Paviæ, 1965.

Sl. 2. *** 1999.

Sl. 3. Antoliæ, 1949: 25

Sl. 4. Antoliæ, 1949: 25

Sl. 5., 9.-14.,

16.-18., 21.-25.

Fotografija: autor

Sl. 6., 8., 19. Crte: autor

Sl. 7. *** 1999.

Sl. 15. Rašica, 1954: 35

Sl. 20. *** 1956.a: 57-58

Sl. 26. *** 1957.b: 3

22. Kolacio, Z. (1960.b), Stambena izgradnja u Za-

grebu, „Arhitektura”, 1-3: 4-9, Zagreb

23. Kolacio, Z. (1962.), Juni Zagreb, „Èovjek i pro-

stor”, 116: 4-6, Zagreb

24. Kolacio, Z. (1978.), Vizije i ostvarenja, Mladost,

Zagreb

25. Kolacio, Z. (1984./85.), Iz davnih dana urbaniz-

ma u nas, „Arhitektura”, 189-195: 48-49, Zagreb

26. Krstiniæ, M. (1956.), Natjeèaj za Radnièko sveu-

èilište u Zagrebu, „Arhitektura”, 6, 1 (10): 60-61,

Zagreb

27. Laslo, A. (1984.), Internacionalni natjeèaj za

Generalnu regulatornu osnovu grada Zagreba

1930./1931., „Èovjek i prostor”, 370: 25-31, Zagreb

28. M., N. (1954.), Regulatorna osnova Zagreba još

uvijek nije prihvaæena, „Èovjek i prostor”, 1: 3,

Zagreb

29. Macura, M. (1947.), Problematika naše arhitek-

ture –u svetlosti konkursa za zgradu pretsed-

ništva vlade FNRJ, „Arhitektura”, 3: 3-17, Zagreb

30. Magaš, B. (1965.), Sopot, „Arhitektura”, 90:

20-23, Zagreb

31. Magaš, B. (1986.), Saznanje i moguænosti teorij-

ske misli, „Arhitektura”, 196-199: 27-30, Zagreb

32. Magaš, B. (2005.), Andre Mohorovièiæ u hrvat-

skoj arhitekturi, „Prostor”, 13 (1): 119-122, Zagreb

33. Maksimoviæ, B. (1948.), Ka diskusiji o aktuelnim

problemima naše arhitekture, „Arhitektura”,

8-10: 73-75, Zagreb

34. Maretiæ, M. (1960.), Mikrorajon Novi Zagreb,

„Arhitektura”, 1-3: 10-14, Zagreb

35. Margaretiæ-Urliæ, R. (2003.),Multimedijalni or-

ganizam –total dizajn Radnièkog sveuèilišta

„Moša Pijade” u Zagrebu: primjer kontinuiteta

moderne u poslijeratnoj hrvatskoj arhitekturi,

„Arhitektura”, 52 (215): 138-143, Zagreb

36. Mikac, N. (1986.), Prema „novoj figuraciji” u

hrvatskoj arhitekturi, „Arhitektura”, 196-199:

22-26, Zagreb

37. Miliæ, B. (1977.), Nagrada „Borbe” za 1976. go-

dinu, „Èovjek i prostor”, 291: 16, Zagreb

38. Mohorovièiæ, A. (1947.), Teoretska analiza ar-

hitektonskog oblikovanja, „Arhitektura”, 1-2:

6-8, Zagreb

39. Mohorovièiæ, A. (1950.), Prilog teoretskoj ana-

lizi problematike arhitektonskog oblikovanja,

„Arhitektura”, 1-2: 5-12, Zagreb

40. Mohorovièiæ, A. (1952.), Analiza historijsko-ur-

banistièkog razvoja grada Zagreba, u Radu Jugo-

slavenske akademije znanosti i umjetnosti (ur.

Krizman, T.; ganec, V.), JAZU: 27-52, Zagreb

41. Mohorovièiæ, A. (1975.), Prilog analizi nekih

osnovnih problema teorije arhitekture, Arhitek-

tonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, Zagreb

42. Mumford, E. (2000.), The CIAM Discourse on

Urbanism, 1928.-1960., The MIT Press, London

43. Nikšiæ, R. (1974.), Radnièko sveuèilište „Moša

Pijade” u Zagrebu, „Arhitektura”, 158-159:

69-70, Zagreb

44. Nikšiæ-Olujiæ, I. (2005.), Radovan Nikšiæ:

1920-1987: arhiv arhitekta: izloba iz zbirke

Hrvatskog muzeja arhitekture, u: Nikšiæ, Rado-

van –ivot i djelo –katalog izlobe (ur. Kisiæ, D.),

HAZU: Hrvatski muzej arhitekture: 7-21, Zagreb

45. Odak, T. (1986.), Hrvatska arhitektonska alterna-

tiva 1945-1985, „Arhitektura”, 169-199: 31-101,

Zagreb

46. Odak, T. (1989.-1991.), Stanovanje je arhitektu-

ra, „Arhitektura”, 1-3 (208-210): 2-4, Zagreb

47. Ostrogoviæ, K. (1947.), Arhitektura SSSR-a

1917.-1947., „Arhitektura”, 4-6: 3-8, Zagreb

48. Ostrogoviæ, K. (1960.), Zgrada Narodnog od-

bora grada Zagreba, „Arhitektura”, 1-3, 50-54,

Zagreb

49. Pasinoviæ, A. (1970.), Jer graditeljeva ruka je

osvijetljena ruka, „Èovjek i prostor”, 210: 5-8,

Zagreb

50. Pasinoviæ, A. (1977.), Ulica kao skalpel, „Vje-

snik u srijedu”, 1298: 29-30, Zagreb

51. Paviæ, M. (1965.), Zagreb –fotomonografija,

Obris i Mladost, Zagreb

52. Petroviæ, B. (1955.), Urbanistièka djelatnost u

NRH, „Èovjek i prostor”, 43: 6, Zagreb

53. Petroviæ, B. (1956.a), Vijeænica u Zagrebu –Nat-

jeèaj za idejno arhitektonsko i urbanistièko rje-

šenje zgrade Narodnog odbora grada Zagreba,

„Èovjek i prostor”, 47: 1, 8, Zagreb

54. Petroviæ, B. (1956.b), Bio sam posjetilac broj

17520, „Èovjek i prostor”, 54: 1-2, Zagreb

55. Pogaj, Z. (1934.), Ideologija doktora Knolla,

„Knjievnik”, 3: 110-117, Zagreb

56. Prelog, M. (1955.), Zašto graditi Gradsku vijeæni-

cu, a ne Sabor?, „Èovjek i prostor”, 25: 1, Zagreb

57. Premerl, T. (1986.), Tragovi moderne u poslije-

ratnoj arhitekturi Hrvatske, „Arhitektura”,

169-199: 14-21, Zagreb

58. Premuiæ, M. (1968.), 20-godišnjica Urbanistiè-

kog instituta SR Hrvatske, „Èovjek i prostor”,

182: 7-8; 17, Zagreb

59. Radoviæ-Maheèiæ, D.; Štok, S. (1997.), Prese-

dan zagrebaèkog urbanizma,„ivot umjetno-

sti”, 59: 10-27, Zagreb

60. Rašica, B. (1954.a), Zagreb –Beogradska ulica –

zapadni dio, „Arhitektura”, 1-3: 30-33, Zagreb

61. Rašica, B. (1954.b), Osmerokatnica –Beograd-

ska ulica, „Arhitektura”, 1-3: 34-37, Zagreb

62. Rašica, B. (1954.c), Upravna zgrada Jugonafte,

„Arhitektura”, 1-3: 85-87, Zagreb

63. Rašica, B. (1956.), Stambena zgrada u Zagrebu

–Beogradska ulica, „Arhitektura”, 1(10): 7-11,

Zagreb

64. Rašica, B. (1960.), Dvije stambene zgrade u Za-

grebu, „Arhitektura”, 1-3: 16-18, Zagreb

65. Seissel, J. (1947.), Konkurs za urbanistièki plan

Novog Beograda, „Arhitektura”, 3: 18- 22, Zagreb

66. Seissel, J.(1948.), Osvrt na protekle arhitekton-

ske natjeèaje, „Arhitektura”, 8-10: 67-69, Zagreb

67. Šegviæ, N. (1945.), Novi putovi graditeljstva,

Naklada Slobodne Dalmacije, Split

68. Šegviæ, N. (1946.), Prilog razumijevanju razvitka

moderne arhitekture, Posebni otisak Kola Mati-

ce hrvatske za god. 1946., Zagreb

69. Šegviæ, N. (1947.), Realizam sovjetske arhitek-

ture, „Arhitektura”, 4-6: 16, Zagreb

70. Šegviæ, N. (1950.a), Projekt stambenog objekta

na Moskovskoj ulici u Zagrebu, „Arhitektura”,

1-2: 36-41, Zagreb

71. Šegviæ, N. (1950.b), Stvaralaèke komponente ar-

hitekture FNRJ, „Arhitektura”, 5-6: 5-40, Zagreb

72. Šegviæ, N. (1955.), Teze o modernoj arhitekturi,

u: Moderna arhitektura (Richards, J. M.), Mla-

dost: 7-10, Zagreb

73. Šegviæ, N. (1956.), Na temu 51.576 stanova go-

dišnje, „Arhitektura”, 1-6: 5-6, Zagreb

74. Šegviæ, N. (1986.), Stanje stvari jedno viðenje

1945.-1985., „Arhitektura”, 196-199: 118-290,

Zagreb

75. Uchytil, A. (2002.), Opus arhitekta Nevena Šeg-

viæa, doktorska disertacija, Arhitektonski fakul-

tet, Zagreb

76. Uchytil, A. (2004.), Teorijski opus arhitekta Ne-

vena Šegviæa, „Prostor”, 12 (2): 155-165, Zagreb

77. V., M. (1954.), Komunalnom politikom do regu-

lacionog plana grada Zagreba, „Èovjek i pro-

stor”, 7: 3, Zagreb

78. .(1955.), Osnivaèka skupština „Udruenja pro-

jektnih organizacija FNR Jugoslavije”, „Èovjek i

prostor”, 23: 1, Zagreb

79. *** (1947.), Graditeljstvo u petogodišnjem pla-

nu, „Arhitektura”, 1-2: 4-5, Zagreb

80. *** (1948.), Pregled graðevne djelatnosti širom

zemlje, „Arhitektura”, 8-10: 25, Zagreb

81. *** (1949.), Izloba društvenog standarda u Za-

grebu, „Arhitektura”, 25-27: 61-75, Zagreb

82. *** (1950.), Nagrade Vlade NRH zaslunim arhi-

tektima, „Arhitektura”, 1-2: 41, Zagreb

83. *** (1954.), Pravo na stan, „Èovjek i prostor”, 1:

1, Zagreb

84. *** (1956.a), Natjeèaj za idejno arhitektonsko i

urbanistièko rješenje zgrade Narodnog odbora

grada Zagreba, „Arhitektura”, 1-6: 57-58, Zagreb

85. *** (1956.b), Zakljuèci prvog jugoslavenskog

savjetovanja o stambenoj izgradnji i stanovanju

u stanovima, „Èovjek i prostor”, 52: 1, 8, Zagreb

86. *** (1957.a), Stambena zgrada u Zagrebu –Ulica

Proleterskih brigada, „Arhitektura”, 1-6: 5-11,

Zagreb

87. *** (1957.b), Zgrada NOG Zagreba, „Èovjek i

prostor”, 91: 3, Zagreb

88. *** (1958.), Ulica Proleterskih brigada, „Èovjek i

prostor”, 80-81: 2-6, Zagreb

89. *** (1973.), Nagrade Vladimir Nazor u 1973. go-

dini za arhitekturu, „Èovjek i prostor”, 249:

10-11, Zagreb

90. *** (1977.), Muzej narodne revolucije u Rijeci,

„Èovjek i prostor”, 289: 4-6, Zagreb

91. *** (1987.), Obavezujemo se dotiène radnje iz-

vesti u skladu sa zahtjevima dobrog ukusa,

„Èovjek i prostor”, 406: 32, Zagreb

92. *** (1998.), La Habana, guía de arquitectura, (ur.

Martín Zequeria, M., E., Rodrígez Fernández, E.

L.), Ciudad de La Habana, Havana

93. *** (1999.), Zagreb, tisuæljetni grad za novo tisuæ-

ljeæe (ur. Mohorovièiæ, A.), Studio Hrg, Zagreb

94. *** (2000.), Rasprava o prijedlozima prostornog

plana i GUP-a grada Zagreba, „Èovjek i prostor”,

558-559: 32, Zagreb

Znanstveni prilozi|Scientific Papers Moskovski boulevard –Ulica grada Vukovara… V. IVANKOVIÆ 178-195 14[2006] 2[32] PROSTOR 195

Saetak

Summary

Moscow Boulevard –Vukovar Street in Zagreb, 1945-1956

Architecture and Urban Planning between East and West

This paper presents research results concerning

Vukovar street in Zagreb which became the biggest

construction site in Croatia in the years following

World War II. Representative public building in the

street which was to become an administrative cen-

tre of the new government tended to reflect the

spirit of the new age stamped by the new socialist

political system.

Since then the name of the street has been changed

many times. In the first post-war years it was known

as Varadin Road. The names that followed later

were Moscow Street, Belgrade Street, Street of the

Proletarian Brigades (Ulica Proleterskih brigada)

and finally Vukovar Street –the name given to it as

a memorial to the ravages of the bloody defense

war in Croatia in the early 1990s. Its layout in terms

of its specific form, width and sparse construction

dominated by low prismatic volumes was traced in

the urban development plans made by Vladimir

Antoliæ and the Urban Planning Institute of Croatia.

The first planned construction in today's Vukovar

Street after World War II ran parallel with the devel-

opment of the urban plans (1947-1949). The first

buildings put up in that period included 8 residen-

tial buildings designed by the architects V. Potoè-

njak, S. Gomboš and V. Heæimoviæ and an apart-

ment and office block designed by N. Šegviæ –the

first one that outlined the South-facing West part of

the new street. Simultaneously, five apartment

buildings were designed and built by anonymous

architects according to the existing publications.

The author of this paper is currently conducting a

research on the authentic archives in order to trace

down the designers and origins of the buildings.

The historical period from the end of World War II

until the late 1940s in socialist Croatia was domi-

nated by Soviet models and dogmatic political atti-

tudes towards art and architecture. However, even

then art and architecture used to favour a different

approach which was directly opposed to the official

political attitude and rooted in the avant-garde

ideas having emerged in Croatia in a moderate form

during the 1930s.

The key events which paved the way to Western in-

fluences were certainly the Cominform and Tito's

speech against Stalin in 1948 as well as Miroslav

Krlea's report at the 1952 Writers' conference in

Ljubljana in which he clearly denied any possibility

of the government interference in art.

Nevertheless, those were the days when things

used to change depending on political shifts. Archi-

tecture, besides its deeply humane and man-cen-

tred mission, always used to cherish a modern and

highly functional design orientation as its deeply

rooted credo from the period between the two

World Wars. Even without government interfer-

ence, it naturally found ways to reflect revolution-

ary and humanistic ideals of the new social order.

New apartment buildings were built in Vukovar

Street after the urban development plans made by

Vladimir Antoliæ had been presented (between

1949 and 1956). It was also the time when competi-

tion entries showed some other influences. These

buildings were designed by: I. Geršiæ (1952/1953),

D. Galiæ (1953/1954). Other buildings included

three apartment blocks designed by B. Rašica

(1954-1956) and an office block „Jugonafta”

(1954-1956) whose construction from the fifth floor

level upwards was taken over by P. Ilijiæ after a new

investor had come on board. In 1954 the former

Zemljak's school was built on according to L.

Horvat's design. The eight-storey residential and

office building at the crossroads with Savska St.-

South B designed by B. Rašica in 1953 has never

been built whereas a few others were planned to be

built in Savska Street southwards. All buildings un-

til 1956 reflect the spirit of the age which began

with V. Antoliæ's urban development plans and the

first planned buildings put up on the new boule-

vard. They were conceived in accordance with the

urban development plan proposal which, despite

great efforts and numerous proposals for its

amendments, was never accepted and legalized so

that the layout of Vukovar Street followed just the

planning outlines. The building put up between

1956 and 1957 was the central structure out of a tri-

partite administrative development accommodat-

ing the City Government offices. Until today it has

remained the only built-up structure –conceptual

design from the competition entry by K. and B.

Ostrogoviæ from 1955. In the context of the 1955

competition and layout of the future administrative

development for the City Government offices, it

was required to draw up an urban plan for a 400

metre-wide representative area along the axis of

Zrinjevac and perpendicular to Vukovar Street –the

first award-winning urban planning concept by Z.

Kolacio and Z. Sila. It was also the first public urban

planning competition after World War II for Trnje

and Vukovar Street which introduced the principle

of partial planning of this integral downtown area.

In 1956 R. Nikšiæ and N. Kuèan designed the build-

ing of Radnièko sveuèilište (Adult Education Build-

ing) which stands out among other buildings in

Vukovar Street. Its design draws from the late Mod-

ernism, the Dutch circle, and the younger genera-

tion of the CIAM –(competition entry in 1956, built

and opened in 1961).

The breakthrough in the world architectural trends

came in 1956 with the tenth CIAM conference held

in Dubrovnik as well as other events resulting from

the relationship between the older and younger

generations of the leading Modernists. Conse-

quently, the approaches to architecture in the

1950s widely diverged.

Croatian architecture has been influenced by world

trends in two opposed ways. The layout of Vukovar

Street, which in the late 1950s used to be the big-

gest city boulevard as well as the main building site

in the new political system, actually leads to two

possible solutions: either to follow the original vi-

sion or change it. In case of the latter, the reason for

changing one's own approach may be justified by

the changes of the times.

In 1956 a decision was made to develop the new ar-

eas of Zagreb city (South Zagreb). Throughout the

1960s with the formation of the biggest construction

sites ever, Vukovar Street ceased to be the main

road in the direction East-West. Major investments

were made into faraway building sites on the right

bank of the Sava river. The following decades were

dominated by residential building construction ac-

cording to standard designs as well as by urban

planning of the central city axis from Zrinjevac to the

Sava river together with the New Zagreb area.

VEDRAN IVANKOVI}

Biografija

Biography

VEDRAN IVANKOVIÆ, dipl.ing.arh., roðen je 1978. go-

dine u Mostaru. Od 2003. godine zaposlen je na

Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu

kao znanstveni novak i asistent. Apsolvirao je posli-

jediplomski doktorski studij Prostorno planiranje,

urbanizam i parkovna arhitektura 2006. godine.

Autor je desetak znanstvenih èlanaka publiciranih

u zbornicima s meðunarodnim recenzijama, niza

eseja iz podruèja arhitekture i urbanizma, te je bio

znanstveno-struèni suradnik u jednoj znanstvenoj

knjizi. Glavno podruèje interesa mu je arhitektura,

urbanizam i teorija arhitekture 20. stoljeæa.

VEDRAN IVANKOVIÆ, Dipl.Eng.Arch., born 1978 in Mo-

star. Since 2003 he has been employed at the Fa-

culty of Architecture of the University of Zagreb as a

junior researcher and assistant. In 2006 he comple-

ted all courses of his Post-graduate Ph.D. program

in Physical Planning, Urban Planning and Landsca-

pe Architecture. He has written ten scientific papers

published in journals with international recensions

and a number of essays in the field of architecture

and urbanism. His main area of interest is architec-

ture, urban planning and theory of architecture of

the 20th century.

The Resistance of Architecture to Political Regime(s): the Case of Novi Zagreb

Article

Jan 2014
SOCIOL PROST

Dubravka Vranić

This paper draws upon the case study of Novi Zagreb to examine the extent to which architecture can resist political authority. Although the circumstances of its conception are still obscure, I argue that it came into existence as an outcome of the resistance of architecture to political forces. In contrast to the existing studies claiming that the first urban complexes of the Naval Institute and Zagreb Fair, were built on the south side of the river Sava without the intention to build the housing, my hypothesis is that their construction was part of the project to build a modernist city from the very beginning, long before the first Plan for South Zagreb in 1962. The archival research and in-depth interviews show that the majority of strategic decisions about the infrastructural projects, which enabled the construction of the modernist city a decade later, were made in the late 1940s and the early 1950s. At the same time, in the late 1940s, Croatian architects, by resisting the imposition of Social Realist aesthetic doctrines, defined the modernist paradigm of the "functional city" as a model for the construction of the new socialist reality. After the political control over the arts diminished in the early 1950s, the local authorities immediately applied the idea of a modernist city through thoughtful infrastructure planning. Thus, the actions of the architects resisting the political pressures of the state may be considered to be architecture's capacity to develop autonomously, when restricted by authoritarian powers, which, in the case of Novi Zagreb, led to the creation of an alternative city offering excellent living conditions today. © 2014 Institut za društvena istraživanja u Zagrebu - Institute for Social Research in Zagreb Sva prava pridržana - All rights reserved.

The Highway of Brotherhood and Unityas a Cross-Cut into the Yugoslavian Epic

Article

Full-text available

Oct 2020

The Highway of Brotherhood and Unity - the motto of Yugoslav Communists – may help us decode the multiple layers of meaning interlocked in the built environment. Undoubtedly, construction of the Highway was organic to national cohesion. Built by brigades of young volunteers, the Highway allowed a one-day trip across Yugoslavia: an experiential approach of the common motherland by which “federalism” acquired a concrete dimension. From an architect’s viewpoint, our contribution lays claim to a project-oriented approach to the Highway as a coherent built-up form, posing new technical problems, yet orienting urban change and opening up a whole range of narratives. To do that, we oscillate back and forth actual construction of the Highway - combining engineering, landscape design, urbanism and architecture - and its role as a catalyst of new collective perceptions and behavioural patterns. The Highway provided the centre of gravity for a far-reaching cross-cultural venture, a large-scale collective work of art.

The Image of Zagreb as a Second Metropolis within Yugoslavia

Article

Dec 2010

Ivana Podnar

Raziskava odpira pogled na dinamiko urbanega razvoja Zagreba kot metropole v socialistični dobi, kakor se kaže na izbranem široko dostopnem (v veliki meri turistično obeleženem) likovnem materialu, kot so razglednice in značke. Z analizo motivov, ki se v tovrstnem materialu pojavljajo kot najbolj reprezentativne podobe Zagreba v določenih obdobjih, študija razkriva ideološke vidike, ki se skrivajo tako v izboru motivov kot v njihovi predstavitvi. V zgodnjem povojnem obdobju sta bila v Zagrebu realizirana dva velika urbanistična projekta: Ulica grada Vukovara, reprezentativni center pomembnih vladnih, administrativnih in kulturniških stavb, ter razstaviščni kompleks Zagrebškega velesejma, s katerim je bil storjen radikalen korak v širitvi mesta v južni smeri in izgradnji Novega Zagreba na desnem bregu Save. Ta dva revolucionarna projekta sta morala funkcionirati v okviru aktualnega političnega diskurza, hkrati pa je bilo potrebno sprejetje s strani najširše družbene sfere – delavskega razreda. Abstraktna arhitekturna govorica modernizma je bila za večji del te družbene sfere (ki je bila do nedavnega pretežno ruralnega značaja) težko sprejemljiva. Manjši del prebivalstva je imel drugačno socialno poreklo – to so bili meščani, ki so živeli v starem mestnem jedru. To je zanje predstavljalo »pravi« Zagreb, zato so bili do novonastalih urbanističnih projektov zadržani iz drugačnega razloga. Naloga široko zastavljene medijske kampanje je bila torej nove podobe Zagreba približati obema skupinama in vzpodbuditi proces prepoznavanja novih urbanističnih projektov kot njunega mesta – spodbujati identifikacijo prebivalcev s konceptom mesta, ki je vpeto v sodobne urbanistične tokove. Da bi uspešno implementirali nove simbolične podobe Zagreba v družbeno zavest meščanov, so njihovi snovalci uporabili preizkušene mehanizme medijske propagande. Prizadevali so si, da bi postale čim bolj vidne tudi za tiste, ki ne živijo v njihovi bližini. Hkrati so jih premišljeno povezovali z mestnimi znamenitostmi, ki so že bile vsesplošno sprejete kot ikonične, in to z namenom povzdigniti jih na isto raven oziroma jim dodeliti enako simbolično vrednost. Rezultat je bil indikativen izbor urbanih vedut, s katerimi so poskušali vizualizirati idejo Zagreba kot prestolnice ene od republik SFRJ – Zagreb, ki je urbano središče s pomembnimi spomeniki iz različnih zgodovinskih obdobij, od srednjega veka do najnovejše dobe, hkrati pa napredno evropsko mesto, ki v polni meri sledi sodobnim trendom arhitekturnega in urbanističnega razvoja. Z natančnim sledenjem upodobitev Zagreba na razglednicah in značkah v času socializma se vzpostavi zemljevid, ki jasno razkriva prioritete splošnega urbanističnega razvoja tako v velikem merilu kot v posameznih detajlih: od celih mestnih četrti, kot sta Zagrebški velesejem in Novi Zagreb, do enako indikativnih posamičnih interpolacij, kot sta stavba Ferimporta in nebotičnik na Ilici. Vsi ti projekti so imeli izjemno velik vpliv na družbeno okolje, saj so vnesli nova funkcionalna in estetska merila, obenem pa posredovali ideološke, politične in kulturne vrednote. Njihovo razširjanje v obliki razglednic in značk je funkcioniralo kot oblika tihe, vendar uspešne propagande nove vizualne in idejne podobe Zagreba kot metropole, ki zavestno gradi lastno identiteto.

The Image of Zagreb as a Second Metropolis within Yugoslavia

Article

Full-text available

Dec 2010

Ivana Podnar

Prolegomena za opus arhitekta Stanka Fabrisa

Article

Dubravko Bačić

The article presents the work of architect Stanko Fabris (1909-1997) in the context of Croatian architecture after 1945. Emphasis is laid on his residential architecture and possible sources and areas of future research are indicated. It analyses his block of flats in 52 Ulica grada Vukovara in Zagreb (1956-60) and confirms that Frabris's work was often challenged and disregarded, despite his meaning in Croatian post-war architecture

Regulacioni plan i direktivna regulaciona osnova Zagreba

Jan 1949

V Antoliae

Antoliae, V. (1949.), Regulacioni plan i direktivna regulaciona osnova Zagreba, "Arhitektura", 18-22: 5-30, Zagreb

Jan 1974
3-18

B Bakraè

Bakraè, B. (1974.), O poslijeratnoj stambenoj izgradnji u Socijalistièkoj Republici Hrvatskoj, "Arhitektura", 149: 3-18, Zagreb

Projektanti govore o svojim zgradama

Jan 1952
21-23

K Ostrogoviae
Potoènjak

Ostrogoviae, K.; Potoènjak (1952.), Projektanti govore o svojim zgradama, "Arhitektura", 1: 21-23, Zagreb

Umjesto stotina investitora

Jan 1957

S Bolti Ar

Bolti ar, S. (1957.), Umjesto stotina investitora, "Èovjek i prostor", 69: 3, Zagreb

Zagreb na geodetsko-katastarskim zemljovidima i u zemljišnim knjigama izmeðu druge i treaee katastarske izmjere od 1919. do 1960. godine, u: Zagreb na geodetsko-katastarskim zemljovidima i u zemljišnim knjigama

Jan 1994
101-114

M Bo Iènik

Bo iènik, M. (1994.), Zagreb na geodetsko-katastarskim zemljovidima i u zemljišnim knjigama izmeðu druge i treaee katastarske izmjere od 1919. do 1960. godine, u: Zagreb na geodetsko-katastarskim zemljovidima i u zemljišnim knjigama, Laser plus: 101-114, Zagreb

Sljedbenici suvremene arhitekture

Jan 1957
2-3

N Dobroviae

Dobroviae, N. (1957.), Sljedbenici suvremene arhitekture, "Èovjek i prostor", 65: 2-3, Zagreb

Jan 1974
29-34

M Fišer

Fišer, M. (1974.), Razvoj izgradnje u Ju nom Zagrebu, "Arhitektura", 149: 29-34, Zagreb

Stambena zgrada Beogradska -Dr iaeeva ulica

Jan 1954

I Geršiae

Geršiae, I. (1954.), Stambena zgrada Beogradska -Dr iaeeva ulica, "Èovjek i prostor", 12: 1, Zagreb

Jan 1956
12-14

I Geršiae

Geršiae, I. (1956.), Stambena zgrada u Zagrebu -Beogradska ulica, "Arhitektura", 6: 12-14, Zagreb

Moskovski boulevard – Ulica grada Vukovara u Zagrebu 1945.-1956. godine Arhitektura i urbanizam na razmeđu Istoka i Zapada

Abstract

Recommendations

Urban and Spatial Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage (HERU-2032), Faculty of Architecture University of Zagreb

Field Measurements on Micro-Climate and Cooling Effect of River Wind on Blocks near the River in Wuh...

Tshwane, a San Name for Pretoria, South Africa

Seismic Hazard and Building Vulnerability in Kyrgyzstan

Space Syntax on the Waterfront - the Hamburg case study

A Study on Improving the Unbalanced Deployment of Urban Parks