Odabir biljnog materijala u povijesti krajobraza

Abstract

This paper comprises a short historic review of plants used in different periods of landscape design. Style characteristics and references for the selection of plants are discussed. The selection derives from visual characteristics of vegetation elements. Plant lists are made for each garden style.

Full text

AGRONOMSKI GLASNIK 2-4/2005. Izlaganje sa znanstvenog skupa
ISSN 0002-1954 Conference paper
225
ODABIR BILJNOG MATERIJALA U
POVIJESTI KRAJOBRAZA
PLANTS SELECTION IN THE HISTORY OF LANDSCAPE DESIGN
M. Dobriloviþ
SAŽETAK
Prilog sadrži kratak historijski prikaz upotrebe biljnog materijala u razliþitim
stilskim razdobljima krajobraznog uredenja. Razmotrene su stilske karakteristike
doba i iznesene su mjere za odabir bilja s obzirom na vizualne karakteristike
stilski znaþajnih biljnih elemenata. Priopüene su tipiþne biljne vrste koje su sadili
u razliþitim stilskim razdobljima.
Kljuþne rijeþi: povijest, oblikovanje krajobraza, stilska razdoblja, biljne vrste
ABSTRACT
This paper comprises a short historic review of plants used in different
periods of landscape design. Style characteristics and references for the selection
of plants are discussed. The selection derives from visual characteristics of
vegetation elements. Plant lists are made for each garden style.
Key words: history, landscape architecture, garden styles, plant species
UVOD
Dobro poznavanje upotrebe biljnog materijala u povijesti perivoja korisno
je i u današnje vrijeme. Principi izgradnje hortikulturnih artefakta isti su, samo
je repertuar upotrebe nešto širi. Vidne karakteristike biljnih vrsta (veliþina,
oblik, habitus, tekstura i boja) þesto su bitan kriterij izbora danas kao i nekad.

M. Dobriloviþ: Odabir biljnog materijala u povijesti krajobraza
226
Krajobrazni radovi potjeþu iz materijala, koji ima vlastito znaþenje. Biljka
stvara kod promatraþa poseban estetski osjeüaj, pruža zadovoljstvo svojim
izgledom. Stvaranje novih oblika iz takvog materijala najteža je zadaüa. Vrtna
umjetnost je zato jedina koja upotrebljava živo i prirodno gradivo. U tome je i
razlika drugih umjetnosti.
Vidne karakteristike bilja determiniraju genotip i okolina. Zato je teško
opredijeliti se za konaþnu sliku biljke koju smo zamislili vrstom. Bitno je, da se
kod biranja biljnih vrsta karakteristike koje potjeþu iz okoline smatraju jednako
važnima.
Zanimljivo je promatrati povijest perivoja kroz prizmu upotrebe biljnog
materijala. Bitno pitanje bilo je kako postiüi poseban prostorni uþinak, s kojim
biljnim vrstama i na koji naþin.
EGIPAT I ANTIKA
Pored pronalaska þiste ravne plohe, jedna od prvih krajobraznih formacija
bio je drvored. Na slikama starih Egipüana prikazivani su geometrijski perivoji
s vodenim motivima. Geometrijska znaþajka posljedica je štednje vode, gubitak
vode bio je manji kad su ju dovodili najkraüim putevima – ispravnim kanalima.
Uz kanale sadili su bilje, koje su kasnije uzastopno rasporeÿivali i u zadnjoj
fazi izvršili i redukciju biljnih vrsta. Tako su nastali prvi drvoredi. Upotrijebili
su biljne vrste koje imaju vidljive karakteristike (ravno drveüe i kuglast ili
stožast oblik kruna).
U antici su perivoji imali geometrijski oblik. Zato su biljne vrste imale þesto
geometrijske oblike i pravilne habituse primjerene za izgradnju drvoreda i
takozvanih quincunx-a. U to doba nastala je i umjetnost obrezivanja
biljaka (opus topiarum). Tome su odgovarale vrste fine teksture lišüa i one
koje su dobro podnosile þesto obrezivanje (Myrtus communis, Laurus
nobilis, Taxsus baccata). Pliny u svojoj knizi The Natural History opisuje,
kao najþešüe upotrebljivano vrstu, platanu (Platanus orientalis), a kao
vrste prikladne za obrezivanje Cypressus sempervirens,Laurus nobilis,
Buxus sempervirens, Hedera helix, Myrtus communis.
Za poticanje boje u perivoju sadili su ruže, oleandre i razliþite lukovice
(Berall, 1978: 31).

M. Dobriloviþ: Odabir biljnog materijala u povijesti krajobraza
227

M. Dobriloviþ: Odabir biljnog materijala u povijesti krajobraza
228

M. Dobriloviþ: Odabir biljnog materijala u povijesti krajobraza
229

M. Dobriloviþ: Odabir biljnog materijala u povijesti krajobraza
230
A sada nešto o mjerama za izbor bilja u renesansi. Biljke su bile zanimljive
samo u vidu poticanja novih oblika. Osnovni ili primarni oblik vrste nije bio
važan, nego samo pogodnost biljke za preoblikovanje u nove forme. Ako
promatramo renesansni parter iz daleka, teško üemo odrediti biljnu vrstu. Ako
se još nešto više udaljimo u pitanju je i to, da li je parter izraÿen iz biljnog
materijala ili nekog drugog graÿevinskog materijala. Ove þinjenice pokazuju
generalizaciju biljnog materijala, koji je pod utjecajem apstrakcije dosegnuo
denaturalizaciju do posljednjih granica (Dobriloviþ, 2002).
Važna morfološka karakteristika biljnih vrsta u renesansi bio je habitus.
Biljke primjerene za orezivanje trebale su biti kompaktne, dobrog uzrasta, s
tankim i podjednakim izdancima. Najþešüe su odabirali izmeÿu zimzelenih
vrsta koje su dobro podnosile obrezivanje. To su bili Buxus sempervirens,
Taxus baccata,Laurus nobilis,Myrtus communis,Ilex aquifolium,Quercus
sp..... Tektonski efekt postizali su s drvenim vrstama u obliku stupa (Cypressus
sempervirens) ili toþke (Pinus pinea).
Za renesansni perivoj znaþajna je bezbojnost odnosno monokromija. Ali
talijanski se ukus nije mogao sasvim odreüi ljubavi prema cvijeüu. U
perivojima srednje društvene klase þesti su bili predjeli zasaÿeni ružama,
irisom, lavandom, sadili su þak i hijacinte, primule, ljubiþice i balzamiku
(Berall, 1978:112). Boju u perivoju su stvarali i s citrusima, koje su sadili u
glinene posude. Pa þak i atrakcija kao što je citrus bila je u renesansnom
perivoju sastavni dio linije partera.
Biljke su pored arhitekturne uloge imale i znanstvenu vrijednost. Kao
laboratorijski materijal ukljuþili su ih u sistemske nasade pored poznatih
univerzitetskih središta.
S introdukcijom egzota i porastom izmjenjivanja biljnih vrsta, bogati su
vlasnici pokazivali svoju društvenu ulogu i time što su imali u svojim perivojima
tako zvane wunderkammern ili sobe þudesa, gdje su bile pokazivane nove strane
biljne vrste.
BAROK
Za barok je znaþajno, kao i za renesansu, da pojedina biljna vrsta nije
nastupala kao pojedinaþni element. Glavnu ulogu imao je prostor odnosno
prostran perivoj kojim su vlasnici iskazivali svoju snagu. Uloga biljnih vrsta

M. Dobriloviþ: Odabir biljnog materijala u povijesti krajobraza
231
bila je prostornoznaþajna, više nego ikad prije u povijesti krajobraza. Važna je
bila njena pogodnost za poticanje novih forma (Ogrin, 1993).
Osnovan krajobrazni element u baroku bila je ploha (vodena, biljna ili
pijeskovita). Izmedu vegetacijskih ploha najbitnije bile su travne plohe, koje su
bile obrubljene linijama pušpana. Vertikalne plohe izraÿene su bile od
obrezivanih stabala, pa su zato upotrijebili platanu, lipu, hrast ili grab.
Barok je poþeo upotrebom lavande i ostalih biljaka (Origanum majorana,
Mentha sp., Thymus sp.) koje su kasnije zamijenili pušpanom. Za razliku od
renesanse, u baroku bila je važna boja. Izmeÿu cvijetnih vrsta poznate su bile
Viola sp., Campanulla sp., Primula sp., Paeonia sp., Callendula sp. (Berall,
1978).
Za kasni barok znaþajno je opuštanje vertikala i totalna denaturalizacija
biljnog materijala. Tako su þesto unutrašnjost partera umjesto biljnih vrsta, koje
su sadili zbog boje cvijeta, zamjenivali anorganskim materijalom kao što su glina,
šljunak, ugljen. Tu možemo spomenuti znaþajnu ulogu morfoloških osobina
biljnih vrsta u postupku njihovog odabira. Tako nisu važne njihove vlastite
osobine, nego samo vizualni uþinak upotrijebljenog materijala u prostoru.
Cvijeüe koje je bilo u srednjovjekovnim perivojima tako poželjan element,
u baroku i renesansi imao je marginalnu ulogu. Sadili su ih u odvojenim
dijelovima takozvanim bouquetieri ili parteru zvanim parter fleuriste. ýesto su
uzgajali vrste kao što su Fritillaria meleagris, Tulipa sp., Hyacinthus sp.,
Crocus sp., Colchicum ornithogalum, Narcissus sp., Lilium martagon,
Cyclamen sp., Anemone sp., Ranunculus sp., Primula sp., Fraxinella sp.,
Papaver sp., Pelargonium sp., Heleborus niger, Rosa damascena, Rosa galica.
Za barok znaþajan je i uzgoj bilja u posudi, ali samo zbog stvaranja perivojne
simetrije (Dobriloviþ, 2002).
Engleska
Za engleski stil, što ga je osnovao Lancelot Brown, znaþajna je upotreba
þistih krajobraznih elemenata kao što su valovito tratinsko zemljište, vodne
plohe, snažne grupe drveüa i visoki rubovi vegetacije. Brownova kompozicija
osnovana je na ritmu izmjenjivanja organskih linija i kontrasta izmeÿu svjetlih
tratinskih i vodenih ploha i tamnih drvenih grupa (Ogrin, 1993).

M. Dobriloviþ: Odabir biljnog materijala u povijesti krajobraza
232

M. Dobriloviþ: Odabir biljnog materijala u povijesti krajobraza
233
Porast zanimanja za strane biljne vrste odrazio se i u perivojnoj kulturi.
Postojeüim perivojima dodate su egzote koje su promijenile znaþenje engleskih
perivoja. Indivudualnost biljke postala je znaþajna osobina odnosno mjera za
odabir biljnih vrsta.
LITERATURA
Berall J. 1978. The Garden – An illustrated history. New York, Penguin
Books: 388 str.
Brickell C. 1996. A-Z Encyclopedia of garden plants. London, Dorling
Kindersley: 1080 str.
Butina M. 2000. Mala likovna teorija. Ljubljana, DEBORA: 173 str.
Clifford D. 1962. A History of garden design. London, Faber and Faber: 232 str.
Dobriloviþ M. 2002. Zaþetki uvajanja tujerodnih rastlinskih vrst in nihov vpliv
na vrtno oblikovanje na Slovenskem. mag. delo, Ljubljana BF, Oddelek za
krajinsko arhitekturo:103 str.
Hackett B. 1979. Planting Design. London, E.& F.N. Spon Limited: 174 str.
Huntington L., Stevens D., Key R. 1994. Garden Design. London, Cassel
Paper Back, Cassell and co.: 235 str.
Itten J. 1975. Design and Form, The Basic Course at the Bauhaus. London,
Thames and Hudson: 135 str.
Ogrin D. 1993. Vrtna umetnost sveta. Ljubljana, Pudon, EWO: 400 str.
Ogrin D. 1996. Teorija krajinskega oblikovanja:sinopsis predavanj. Ljubljana,
biotehniška fakulteta (gradivo razdelejeno na predvanjih)
Robinson N. 1992. The Planting Design Handbook. Cambridge, The Univesity
Press: 271 str.
Adresa autora – Authors' addresses Primljeno – Received:
mag. Marko Dobriloviþ 11. 03. 2005.
Univerza v Ljubljani
Biotehniška fakulteta
Oddelek za krajinsko arhitekturo
Jamnikarjeva 101
Ljubljana