Download full-text PDF

PROCES DRUGE INDIVIDUACIJE I RANI ADOLESCENTNI RAZVOJ

Chapter (PDF Available)  · April 2007with220 Reads

In book: Deontologija učitelja, Chapter: PROCES DRUGE INDIVIDUACIJE I RANI ADOLESCENTNI RAZVOJ, Publisher: Sveučilište Juraj Dorila - Pula, Editors: Kadum V. (ed, pp.235-250
Authors and Editors
Abstract
Proces druge individuacije (P. BIos) određen je razvojem psihičke autonomije mladih u odnosima s njihovim roditeljima tijekom adolescencije. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati da li postoji i koji je udio razvoja psihičke autonomije tijekom rane adolescencije do 15-te godine u postignutoj psihološkoj prilagodbi u razdoblju kasne adolescencije. Istraživanje je izvršeno na uzorku od N = 925 studenata (341 mladića i 574 djevojaka) prosječne dobi 20,78 godina, koji su odgajani u kompletnoj obitelji. Razina postignute psihičke autonomije je određena percepcijom postignutih emocionainih odnosa između adolescenata i njihovih roditelja do 15-te godine na PBI varijablama briga-odbačenost i autonomija-kontrola. Uspješnost postignute psihološke prilagodbe je mjerena skalama: samopoštovanja i općeg zadovoljstva životom. Na osnovi dobivenih rezultata prvo se može podržati osnovna hipoteza da kvaliteta psihičke autonomije koja je postignuta u obitelji tijekom rane adolescencije do 15-te godine ima značajni udio u uspješnosti postignute psihološke prilagodbe u kasnoj adolescenciji. Ovi rezultati potvrđuju da je proces druge indi viduacije primamo određen emocionalnim događanjem u ranoj adolescenciji.Drugi važno zapažanje je postojanje razlike između spolova u udjelu i značenju ovih emocionalnih odnosa s pojedinim roditeljem u ovom procesu. Razlika je prvenstveno prepoznata kroz različito značenje emocionainih odnosa s majkom i dinamici odnosa u obitelji adolescenata u vidu dijadih odnosa mladića s očevima i trijadnih odnosa djevojaka s očevima i majkama.
SVEUČILIŠTE
JURJA DOBRILE U PULI
Odjel za obrazovanje učitelja
i odgojitelja
ISBN 978-953-7191-05-4
UDK 371.12:174>(063)
DEONTOLOGIJA UČITELJA
~EĐUNARODNIZNANSTVENI
ISTRUČNI SKUP
Zbornik radova
Pula, 2007.
Medulin, 20. i 21. travnja 2007.
KAZALO
UREDNIKA
11
17
PROGRAM SKUPA
ZBORNIK RADOVA 19
Izvorni znanstveni rad
Vladimir Rosić
Deontologija učitelja - temelj pedagoške etike (Teacher' s deontology -the
basis of the pedagogical ethics) ....... ... ..... ... .... ... .... ...... .. .. .... ... ........ 21
Sandra Kadum-Bošnjak - Mauro Dujmović - Vladimir Kadum
The influence of receptive learning on teaching and learning (Utjecaj recep-
tivnog učenja na nastavu i učenje) 39
Maja Ljubetić - Antun Arbunić - Sonja Kovačević
Osobine učitelja - studentsko iskustvo (The teacher's qualities - students'
experience) 59
Dunja Anđić
Učitelji, škola, obitelj i lokalna zajednica u kontekstu odgoja i obrazovanja
za okoliš i održivi razvoj (Teachers, school, family and local community wit-
hin the context of education for environment and sustainable development). 75
Jurka
Lepičnik Vodopivec
Kurikularni modeli odgoja i obrazovanja za okoliš (Curricular models of en-
vironmental education) . .. ... ... .. ... . .. ... ... . .. ... . .. .. .... .. .. ... .. .... .. .. .. 87
Vladimir Kadum
Nove paradigme u izobrazbi učitelja (New teacher training paradigms) 109
Milan Polić - Rajka Polić
Štoje manje odgojnoga stvaralaštva, toje više etike i moralnih dužnosti
(Less educational creativity implies more ethics and moral duties) 123
Jana Bezenšek
Teacher's role in education for consumption in post-modern society (Uloga
učitelja u edukaciji za potrošnju u post-modernom društvu) 137
Vladimir Rosić
Pedagoški rad i djelovanje Mate Demarina (Mate Demariri's pedagogical
work and influence) 147
Metoda Černetič - Olga Dečman Dobrnjič - Franc Žunkovič
School and the management ofpreventionfrom violence infamily - case stu-
dy (Škola i managament preventive protiv nasilja u obitelji - studija primjera) 167
Jasna Gržinić
Nastavnik i smijeh (Teacher and laughter) 179
Kristina Mužić - Vladimir Mužić
"Sokratova prisega" kao deontološko polazište metodike nastave (Deontolo-
gical approaches to the teaching methodologies) 193
Maria Palicica - Alina Marghitan
A professor's features as required by students (Koje bi karakteristike
profesori, po mišljenju studenata, trebali posjedovati) 203
Snježana Močinić - Marisa Slanina
L'identita' professionale degli insegnanti (Profesionalni identitet nastavnika) 213
Aldo Špelić
Proces druge individuacije i rani adolescentni razvoj (The Process of the
Second Individuation and Early Adolescent Development) 235
Corrado Petrucco
Costruire conoscenza eon i software sociali: Un ponte tra l'apprendimento
formale e informale? (Graditi znanje uz pomoć društvenih software-a: Most
između formalnog i neformalnog učenja) . .. .. .. .. ... ... . .. .. .. .. .. ... .. .. .. ... .. .. 251
Pregledni rad
Olga Dečman Dobrnjič - Metoda Černetič
Pedagogocal staff and professional behaviour (Pedagoški djelatnici i pro-
fesionalno ponašanje) 261
Davorin Brajković
Die Fernsehsprache von und
fiir
Jugendliche (Utjecaj televizije na govor
mladih) 277
Anica Perković - Irene Peršić
Jezična svjesnost - važan čimbenik u procesu učenja stranog jezika (Langua-
ge awareness - important fact in a foreign language leaming process) ..... ... 287
Ruža Tomić - Mirha Šehović - Maja Hrvanović
Uloga roditelja i nastavnika u odgoju djece i mladeži
s
teškoćama u razvoju
(The Role of Parents and Teachers in the Education of Handicapped Children
and Young People) 297
Rita Scotti Jurić
Strategije recipročno ugovorenih pravila u stvaranju demokratske interkultu-
raine škole (The strategies of reciprocal1y agreed rules in the creation of the
democratic andintercultural school) " .... . .. .. .. .. 327
Sabina Vidulin-Orbanić
Podučavatelji u suvremenoj ulozi inicijatora i suradnika (Tutors in contem-
porary role of initiators and col1aborators) 343
Renata Sam Palmić
Profesionalna etika u glazbeno-kulturnom općem obrazovanju (Professional
ethic in musical-culturally general education) 365
8
Izvorni znanstveni rad
Original scientific paper
UDK:
PROCES DRUGE INDIVIDUACIJE I RANI
ADOLESCENTNlRAZVOJ
Dr. sc. Aldo Špelić, prof visoke škole
Odjel za obrazovanje učitelja i odgojitelja
Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli
Sažetak
Proces druge individuacije (P. BIos) određen je razvojem psihičke autono-
mije mladih u odnosima s njihovim roditeljima tijekom adolescencije. Cilj ovog is-
traživanja bio je ispitati da li postoji i koji je udio razvoja psihičke autonomije tije-
kom rane adolescencije Ido 15-te godinel u postignutoj psihološkoj prilagodbi u
razdoblju kasne adolescencije.
Istraživanje je izvršeno na uzorku od N
=
925 studenata (341 mladića i 574
djevojaka) prosječne dobi 20,78 godina, koji su odgajani u kompletnoj obitelji.
Razina postignute psihičke autonomije je određena percepcijom postignu-
tih emocionainih odnosa između adolescenata i njihovih roditelja do 15-te godine
na
PBI
varijablama briga-odbačenost i autonomija-kontrola. Uspješnost postignu-
te psihološke prilagodbe je mjerena skalama: samopoštovanja i općeg zadovoljstva
životom.
Na osnovi dobivenih rezultata prvo se može podržati osnovna hipoteza da
kvaliteta psihičke autonomije koja je postignuta u obitelji tijekom rane adolescen-
cije Ido 15-te godine! ima značajni udio u uspješnosti postignute psihološke prila-
godbe u kasnoj adolescenciji. Ovi rezultati potvrđuju da je proces druge indi vidua-
cije primamo određen emocionalnim događanjem u ranoj adolescenciji.Drugi važ-
no zapažanje je postojanje razlike između spolova u udjelu i značenju ovih emoci-
onalnih odnosa s pojedinim roditeljem u ovom procesu. Razlika je prvenstveno
prepoznata kroz različito značenje emocionainih odnosa s majkom i dinamici od-
nosa u obitelji adolescenata u vidu dijadih odnosa mladića s očevima i trijadnih od-
nosa djevojaka s očevima i majkama.
Ključni pojmovi: druga individuacija, objektni odnos, psihička autonomi-
ja, rana adolescencija, psihološka prilagodba.
Uvod
Teoretičari objektnih odnosa u središte znanstvenog interesa stavili su istraži-
vanje razvoja sposobnosti uspostavljanja i održavanja odnosa sobjektima vanjskog
svijeta. Ovaj razvoj određen je mogućnošću prihvaćanja iskustva o postojanju obje-
VIlI. međunarodni znanstveni i stručni skup "Dani Mate Demarina"
Medulin, 20. i 21. travnja 2007. godine
Aldo Špelić: Proces druge individuacije i rani adolescentni razvoj
razliku od P. Blosa koji je ovaj proces shvatio kao paralelni proces s procesom ra-
zvoja spolnosti, moje je zapažanje (A.Špelić, 2004) da ovaj proces primamo određu-
je dinamiku razvoja rane adolescencije Ido IS-te godine/ i da njegova uspješnost bit-
no određuje daljnji adolescentni razvoja i razvoj spolnosti koji njoj slijede. Podršku
ovakvom shvaćanju možemo naći kod Vincenta (1982.) i Nikolić (1986.) koji su
kroz prikaz općeg razvoja u ranom adolescentnom razdoblju prepoznali manifesta-
cije dinamike odvajanja kao ključnog događanja za daljnji razvoj.
Utoliko je interes ovog istraživanja ispitati da li i koliko razvoj psihičke au-
tonomnosti u razdoblju rane adolescencije može imati udjela u uspješnosti cjelokup-
nog adolescentnog razvoja, definiranog razinom postignute psihološke prilagodbe.
Metoda
Cilj istraživanja
Poticaj su ovom istraživanju bila psihoterapijska zapažanja o važnoj ulozi ra-
zvoja psihičke autonomnosti u ranoj adolescenciji za cjelokupni adolescentni razvoj.
Cilj je ovog istraživanja ispitati postoji li i koliki je udio postignute psihičke
autonomije
s
roditeljima (definirane PBI dimenzijama brige-odbačenost i autonomi-
ja-kontrola) u ranom adolescentnom razvoju Ido I S-te godine! u postignutoj psiho-
loškoj prilagodbi u razdoblju kasne adolescencije.
Na osnovi psihoterapijskih zapažanja i postojećih znanstvenih potvrda o važ-
noj ulozi procesa druge individuacije u adolescentnom razvoju očekuje se značajni
pozitivni udio razine psihičke autonomije mladića i djevojaka s njihovim roditeljima
postignute tijekom rane adolescencije u razini psihološke prilagodbe. Također s ob-
zirom na psihoterapijska zapažanja može se očekivati razlika u dobivenim rezultati-
ma s obzirom na spol adolescenata.
Razina postignute psihičke autonomije u ranom adolescentnom razvoju je u
ovom istraživanju određena percepcijom emocionalnih odnosa s roditeljima u raz-
doblju do IS-te godine. Psihička autonomija adolescenata s obzirom na njihove ro-
ditelje operacionalizirana je varijablama percipirane kvalitete emocionalnih odnosa s
oba roditelja na PBI dimenzijama autonomija-kontrola i briga-odbačenost (Parker,
1979). Uspješnost psihološke prilagodbe u razdoblju krasne adolescencije je opera-
cionalizirana razinama postignutog samopoštovanja i osjećaja zadovoljstva životom.
Ispitanici
U istraživanju je uključeno 92S ispitanika, 341 mladića i S84 djevojke. U taj
uzorak uključeni su samo ispitanici iz potpunih obitelji čija je prosječna dob 20,72
godine (SD
=
1.63).
238
VIII. međunarodni znanstveni i stručni skup "Dani Mate Demarina"
Medulin, 20. i 21. travnja 2007. godine
Aldo Špelić: Proces druge individuacije i rani adolescentni razvoj
Postupak
Istraživanje je provedeno kao dio većeg projekta 'Kvaliteta psihološke prila-
godbe studenata Sveučilišta u Rijeci'. Obuhvaćeno je 8 fakulteta Sveučilišta u Rijeci.
Istraživanje je zbog svoje opsežnosti provedeno u tri faze. Broj ispitanika po pojedi-
nim fazama varirao te je zbog metode prikupljanja podataka od 1640 ispitanika sa-
mo 1026 imalo rezultate na svim ispitivanim varijablama. Od tog broja konačni uzo-
rak sačinjava 925 ispitanika koji potječu iz kompletnih obitelji. Ispitivanje se provo-
dilo grupno, za vrijeme ili neposredno nakon nastave u trajanju oko 45 minuta po fa-
zama. Budući je ispitivanje bilo anonimno prikupljeni podaci iz tri faze ispitivanja
su spajani na temelju datuma rođenja i studijske grupe.
Instrumenti
(1) Parental Bonding Instrument (PBI) su 1979. godine objavili G. Parker,
H. Tuplin i L. Brown u British Journal of Medical Psychology. Upitnikom se ispitu-
je odnosa s očevima i majkama tijekom ranog razvoja Ido 15-te godine/o Na skali od
5 stupnjeva
(O -
nikad, do 4 - uvijek) procjenjuje se čestina javljanja određenog po-
našanja kod očeva i majki.
Upitnik sadrži 25 pitanja koji ispituju dvije dimenzije odnosa s pojedinim ro-
diteljem. Prvu dimenziju koja je određena percepcijom kontrole-autonomije u odno-
su s pojedinim roditeljem sačinjava 13 pitanja. Na jednom kraju te dimenzije su ro-
ditelji koji u svom odgojnom pristupu pokazuju izraženu protektivnost i kontrolu dr-
žeći dijete u ovisnom i infantilnom položaju, dok su na drugom kraju roditelji koji
daju djetetu onoliko slobode koliko ono treba, dopuštajući mu da samo donosi odlu-
ke i na taj način potiču razvoj njegove autonomnosti. Koeficijent pouzdnosti alfa za
ovu dimenziju emocionalnog odnosa s majkama dobiven je 0,86, dok s ocem 0,90.
Dugu dimenziju koja je određena percepcijom brige-odbačenosti u odnosu s
pojedinim roditeljem sačinjava 12 pitanja. Visoki rezultat ukazuje da je roditelj to-
pao i prijateljski, emocionalan, onaj koji se smije i razumije, dok nizak rezultat uka-
zuje na hladnog roditelja, onog koji ne pomaže ili ne nagrađuje te koji ne može
stvoriti osjećaj djetetove poželjnosti u obitelji. Ova dimenzija mjeri razinu roditelj-
ske ljubavi. Koeficijent pouzdnosti alfa za ovu dimenziju emocionalnih odnosa s
majkama je dobiven 0,85 dok s očevima 0,84.
Na osnovi dobivenih rezultata ovih dviju dimenzija autori su ovog upitnika
(Parker, Tuplin i Brown, 1979) ukazali na mogućnost definiranja roditeljskih odgoj-
nih stilova i pristupa, i to: (1) neemocionalno kontrolirajući roditelj (affectionless
controling parenting) koji pokazuje visoku protektivnost i nisku ljubav i brigu u od-
goju; (2) zanemarujući roditelj (neglectful parenting) koji predstavlja upravo onog
koji zanemaruje dijete kroz odsustvo i ujedno ne pokazuje interes prema kontroli da-
jući potpuno neovisnost; (3) optimalni roditelj (optimaLparenting) koji potiče auto-
nomiju i ujedno je emocionalno uključen u razvoj djeteta kroz pokazivanje ljubavi i
239
VIlI. međunarodni znanstveni i stručni skup "Dani Mate Demarina"
Medulin, 20. i 21. travnja 2007. godine
Aldo Špelić: Proces druge individuacije
i
rani adolescentni razvoj
brige; i (4) emocionalno prisni roditelj (affectionate constrainting parenting) koji
pokazuje veliku ljubav i brigu uz izraženu kontrolu što odgovara simbiotskoj kvali-
teti odnosa s djetetom.
Analizom radova Parkera (1980, 1982, 1983, 1984, 1986) prepoznata je osjet-
ljivost ovog instrumenta za istraživanje pitanja razvoja psihičke autonomije na kli-
ničkom i ne-kliničkom uzorku. Posebno je važno zapažanje da rezultati dobiveni na
PBI pokazuju veliku podudarnost s kliničkim zapažanjima o patologiji razvoja ob-
jektnog odnosa.
(2) U ispitivanju razine psihološke prilagodbe korišteni su: Rosenbergova
skala samopoštovanja i Skala osjećaja općeg zadovoljstva životom.
(a) Rosenbergova skala samopoštovanja (Bezinović, 1988) predstavlja jed-
nu od najčešće upotrebljavanih skala za mjerenje samopoštovanja. Ova skala mjeri
globalnu vrijednosnu orijentaciju samopoimanja. Sastoji se od 10 tvrdnji koje se
procjenjuju na skali Likertova tipa od S stupnjeva (od
O
do 4).
(b) Skala osjećaja općeg zadovoljstva životom (Bezinović, 1988) je mjera
opće adaptacije osobe na životne uvjete. Ova skala sadrži 7 tvrdnji koje se procje-
njuju na skali Likertova tipa od S stupnjeva (od
O
do 4).
Rezultati
Zadatak ovog istraživanja je ispitati (1) da li i koliko postignuta razina psihič-
ke autonomnosti s roditeljima u razdoblju rane adolescencije Ido IS-te godine/ima
značajni udio u razini postignute psihološke prilagodbe na kraju adolescentnog raz-
voja i (2) da li postoji razlika između spolova u tom udjelu.
U obradi rezultata korištena je multipla regresijska analiza kojom se želi is-
pitati značajnost (F) i postotak (R ) udjela te doprinos (beta) nezavisnih varijabli
emocionalnih odnosa s roditeljima koje prezentiraju razinu psihološke autonomnosti
(briga-odbačenost i autonomija-kontrola) u rezultatima zavisnih varijabli psihološke
prilagodbe.
Rezultati ispitivanja potvrđuju očekivanja o pozitivnoj povezanosti emocio-
nalnih odnosa s roditeljima u ranoj adolescenciji s naglaskom na psihološkoj autono-
miji i psihološke prilagodbe na kraju adolescentnog razvoja. Prikazani rezultati mul-
tiple regresijske analize u tablici 1. IF-vrijednosti/ potvrđuju značajni udio nezavis-
nih varijabli emocionalnog odnosa adolescenata s njihovim roditeljima u rezultatima
zavisnih varijabli psihološke prilagodbe. Taj udio nezavisnih varijabli, promatran
kroz R
2
-vrijednosti, u zavisnim varijablama psihološke prilagodbe dobiven je od
13,3% na području samopoštovanja djevojaka do 23,9% na području osjećaja općeg
zadovoljstva životom kod mladića.
240
VIII. međunarodni znanstveni i stručni skup "Dani Mate Demarina"
Medulin, 20. i 21. travnja 2007. godine
Aldo Špelić: Proces druge individuacije i rani adolescentni razvoj
Tablica 1.Rezultati mutiple regresijske analize nezavisnih varijabli briga-odbačenost i
autonomija-kontrola s očevima
i
majkama obzirom na zavisne varijable
(a) samopoštovanja
i
(b) osjećaja općeg zadovoljstva životom
Mladići Djevojke
Vaijable beta beta
pp
samopoštovanje
A-K otac .301 .000 R2m=0.190 .154 .006 R2d= 0.133
B-O otac .266 .000 df=4 .112 .017 df= 4
A-Kmajka Fm= 19.643 Fd = 22.186
B-O majka - .132 .042
P
= 0.000 .237 .000
P
= 0.000
osjećaj općeg zadovoljstva životom
A-K otac .303 .000 R2m= 0.239 .207 .000 R2d= 0.139
B-O otac ~df04 .137 .004 df=4
A-Kmajka " Fm = 26.427 - .149 .011 Fd = 23.358
B-O majka
P
= 0.000 .241 .000
P
= 0.000
Rezultati beta vrijednosti pokazuju sličnosti i različitosti značenja emocional-
nih odnosa s roditeljima, određenog razinom brige i autonomije, u postignutoj razini
psihološke prilagodbe mladića i djevojaka. Dobiveni rezultati obiju zavisnih varijab-
li psihološke prilagodbe (tablica 1) pokazuju da emocionalni odnosi s očevima kod
mladića i djevojaka imaju isto značenje.
Rezultati mladića pokazuju da viša razina brige očeva i autonomije s njima
imaju značajno pozitivan doprinos u postignutom samopoštovanju (beta
=
0.301, p =
0.000; beta = 0.266, P
=
0.000) i osjećaju općeg zadovoljstva životom (beta
=
0.303,
P
=
0.000; beta
=
0.364; P = 0.000). Ista je karakteristika rezultata dobivena kod dje-
vojaka. Tako je kod djevojaka dobiveno da viša razina brige očeva i autonomije u
odnosima s njima imaju značajno pozitivan doprinos u postignutom samopoštovanju
(beta = 0.154, p
=
0.006; beta
=
0.112, P
=
0.017) i osjećaju općeg zadovoljstva ži-
votom (beta
=
0.207, P
=
0.000; beta
=
0.137, P
=
0.004).
Ovi rezultati, na osnovu Parkerove (1979.) tipologije odnosa, pokazuju da za
razvoj samopoštovanja kao i osjećaja općeg zadovoljstva životom kod mladića i dje-
vojaka značajno pozitivan udio ima 'optimalni' tip odnosa s očevima u razdoblju ra-
ne adolescencije. Na osnovu toga se može zaključiti da očevi koji u razdoblju rane
adolescencije pokazuju visoku razinu brige i podržavaju nastojanja sinova i kćerki
za autonomijom značajno pozitivno doprinose uspješnosti adolescentnog razvoja.
U odnosu na ove slične rezultate značajno pozitivne uloge očeva važno je za-
pažanje o različitom značenju emocionalnih odnosa s majkama u razvoju psihološke
prilagodbe mladića i djevojaka. Različitost je dobivena obadvije zavisne varijable
psihološke prilagodbe.
241
VIlI. međunarodni znanstveni i stručni skup "Dani Mate Demarina"
Medulin, 20. i 21. travnja 2007. godine
Aldo Špelić: Proces druge individuacije i rani adolescentni razvoj
Na području samopoštovanja dobivena je razlika između mladića i djevojaka
s obzirom na značenje emocionalnog odnosa s majkama i to njihove brige (dimenzi-
ja briga-odbačenost). Kod mladića briga majki ima značajno negativan doprinos
(beta
=
-0.132,
p
=
0.042), dok kod djevojaka ima značajno pozitivan doprinos (beta
=
0.237, P
=
0.000) u razini postignutog samopoštovanja.
Na području osjećaja općeg zadovoljstva životom dobivena je razlika između
mladića i djevojaka na način da kod mladića nije dobivana značajnost udjela niti jed-
ne nezavisne varijable emocionalno odnosa s majkama u rezultatima ove zavisne va-
rijable, dok je kod djevojaka značajnost udjela dobivena uz obje nezavisne varijable.
Dobiveni rezultati pokazuju da u razini postignutog osjećaja općeg zadovoljstva ži-
votom značajno pozitivan doprinos ima varijabla majčine brige (beta
=
0.241, P
=
0.000) i značajno negativan doprinos ima varijabla autonomije (beta
=
-0.149, P
=
0.011) u odnosu s majkom. Ovi rezultati djevojaka pokazuju da je viša razina ovog
osjećaja na kraju adolescentnog razvoja povezana s 'emocionalno-prisilnim' tipovi
odnosa s majkama. Ovi rezultati ujedno ukazuju na različitu ulogu roditelja u razvo-
ju ovog vida psihološke prilagodbe. Tako u razvoju djevojaka značajnu ulogu ima
optimalni tip emocionalnog odnosa s očevima i emocionalno-prisilni tip odnosa s
majkama. Ovi rezultati ukazuju različitost uloge roditelja na dimenziji autonomija-
kontrola što ukazuje na važnu ulogu očeva u vidu poticanju i održavanju emocional-
ne autonomije i majki u vidu održavanja simbiotske povezanost s djevojkama tije-
kom adolescentnog razvoja.
Rezultati na području osjećaja općeg zadovoljstva životom pokazuju da u raz-
voju ovog osjećaja kod mladića značajan doprinos imaju samo varijable emocional-
nog odnosa s očevima, dok kod djevojaka varijable emocionalnog odnosa s majka-
ma i očevima. Ovi rezultati pokazuju na različitost dinamike razvoja mladića i dje-
vojaka na način da u razvoju mladića važnost ima dijadni odnosa s očevima, dok
kod djevojaka trijadni odnos.
Rasprava
uovoj raspravi osvrnuti ću se najprije na rezultate (I) koji ukazuju na važnost
rane adolescencije u razvoju psihičke autonomije, dok ću se u drugom dijelu raspra-
ve osvrnuti na rezultate (II) koji potvrđuju Blosov koncept ranog adolescentnog raz-
voja na jedan novi način i u okviru toga prikazati rezultate koji daju potvrdu o razli-
čitom razvoju i značenju psihičke autonomije adolescenata s obzirom na njihov spol.
(I) Na početku rasprave izdvojio bih rezultate koji potvrđuju psihoterapijskog
zapažanja o značajnoj ulozi razdoblja rane adolescencije u izgradnji psihičke auto-
nomnosti. Po Blosu razvoj psihičke autonomije predstavlja izdvojen i paralelan pro-
ces razvoju spolnosti sve do kasne adolescencije kada se ova dva pravca razvoja in-
tegriraju u karakternu formaciju. Isticanje važnosti rane adolescencije u razvoju psi-
hičke autonomije određeno je psihoterapijskim iskustvom u kojem je prepoznato da
neuspješnost izgradnji psihičke autonomije u tom razdoblju ometa razvoja spolnosti
242
VIlI. međunarodni znanstveni i stručni skup "Dani Mate Demarina"
Medulin, 20. i 21. travnja 2007. godine
Aldo Špelić: Proces druge individuacije i rani adolescentni razvoj
u razdoblju prave i zatim njene integracije u karakternu formaciju odrasle osobnosti
u razdoblju kasne adolescencije.
Dobiveni rezultati (F, R2) multiple regresijske analize pokazuju da uspješnost
razvoja psihičke autonomije u ranoj adolescenciji, izražene dimenzijama emocional-
nog odnosa s roditeljima u razdoblju do IS-te godine, ima značajni udio u razini po-
stignute psihološke prilagodbe (samopoštovanja i osjećaja općeg zadovoljstva živo-
tom) u razdoblju kasne adolescencije. Ovi rezultati daju važnost ranoj adolescenciji
(do IS-te godine) u razvoju psihičke autonomnosti s aspekta cjelokupnog adolescen-
tnog razvoja. Slično zapažanje dobili su Beyera i Goossensa (1999.) ispitivanjem ra-
zlike između dobnih skupina adolescenata u razini postignute emocionalne autono-
mije. Njihovi rezultati pokazuju da se starije skupine adolescenata, poslije IS-te go-
dine, razlikuju od ranijih skupina kroz značajno višu razinu emocionalne autonomi-
je. Ovi rezultati pokazuju da se proces izgradnje psihičke autonomije primamo do-
gađa u razdoblju rane adolescencije, odnosno da je nakon IS-te godine postignuta
značajno viša razina.
Ovo zapažanje kao i dobiveni rezultati ovog istraživanja mogu poslužiti kao
prilog shvaćanju da je proces druge individuacije primamo određen događanjem u
razdoblju rane adolescencije. Stoga ovaj proces ne bi trebalo promatrati kao zaseban,
paralelan proces u odnosu na razvoj spolnosti, kako to ukazuje BIos u svom kon-
ceptu, već kao njen prethodnik. Tako tek s uspješnim rješenjem iskustva dijadnog
odnosa kroz oslobađanje od roditeljskih reprezentacija kao važnog dijela ranije dje-
tetove psihičke strukture stvaraju se optimalne pretpostavke razvoja spolnosti.
Slična zapažanja možemo naći i na području proučavanja ranog razvoja djete-
ta. Prije svih je Stoller
(198S,
1968) zapazio da neadekvatno riješen proces odvaja-
nja djeteta iz primanog simbiotskog odnosa s majkom dovodi do problema izgradnje
njegove spolnosti. Posebno je prepoznat fenomen infantilnog transseksualizma kao
rezultat prolongiranog ili prerano prekinutog simbiotskog odnosa s majkom. Takva
zapažanja potvrđena su i u radovima Tysonice (1982.) te Roiphea i Galensona
(1981.).
Također, u samom BIosovom opisu (1979.) događanja tijekom adolescentnog
razvoja mogu se naći osnove mog zapažanja o primarnoj važnosti rane adolescencije
u razvoju psihičke autonomije. Za njega adolescentni razvoj započinje s biološkim
pubertetskim promjenama koje osim izgradnje spolnosti potiču i procese izgradnje
psihičke autonomnosti. Izgradnja psihičke autonomnosti započinje ponovnim oživ-
ljavanjem simbiotsko-ovisničkih potreba i s njima potaknutih arhaičkih strahova po-
vezanih s ranim iskustvom odvajanja. Ovo događanje potiče pojavu regresivnih ten-
dencija ka ponovnom simbiotskom sjedinjenju. Tek s proradom ovih strahova te nji-
hovim prevladavanjem tijekom adolescentnog razvoja dolazi do razvoja psihičke au-
tonomije i adekvatnog adolescentnog razvoja. Potvrdu ovog zapažanja možemo naći
u istraživanju Mazora, Alfa i Gampela (1993.) koje je pokazalo da se kroz adoles-
centni razvoj smanjuje učestalost i intenzitet pojave strahova progutanosti (engul-
jing) istapanja (mergering) u iskustvima odvajanja. Ova promjena predstavlja znak
pozitivnog adolescentnog razvoja.
243
VIII. međunarodni znanstveni i stručni skup "Dani Mate Demarina"
Medulin, 20. i 21. travnja 2007. godine
Aldo Špelić: Proces druge individuacije
i
rani adolescentni razvoj
Ova dinamika, također, može se prepoznati u radovima Vincenta (1986.) i Ni-
kolića (1988.). Oba autora osnovu dinamike rane adolescencije prepoznaju kroz suo-
čavanje i proradu sadržaja psihološkog odvajanja. Određenjem ovog razdoblja kao
'napada na okolinu' naglašava se agresivna reakcija na iskustvo psihičkog odvajanja
adolescenata od njihovih infantilnih roditeljskih reprezentacija. Taj 'napad na okoli-
nu' određen je pojavom ambivalentnih osjećaja i njima potaknutih destruktivnih po-
riva. Upravo kroz suočavanjem s tim iskustvom i integriranjem u sebi reakcija bijesa
i reaktivnog razaranja, što za Vincentov (1986.) određuje naziv 'pubertetskog kaosa',
stvara se mogućnost prihvaćanja psihičke autonomnosti. U tom događanju Nikolić
(1988.) prepoznaje analogiju s karakteristikama schizo-paranoidne pozicije (Klein)
ranog djetetova razvoja kada dolazi do promjena od 'odnosa prema objektu' do 'upo-
trebe objekta'. Ta sposobnost upotrebe objekta predstavlja sposobnost da se preko
iskustva fantazijskog uništenja rekonstruira, odnosno ponovno investira, dio objek-
tne stvarnosti.
Psihoterapijska potvrda ovog zapažanja prepoznaje se u nemogućnosti prora-
de iskustva odvajanja koja je kod mladića i djevojaka praćena pojavom obrambenog
ponašanja u vidu negacije, projekcije ili nastavka prolongiranog simbiotskog odnosa
što se manifestiralo u zastoju adolescentnoga razvoja. Prepreka u tom procesu pre-
poznata je u neadekvatnom emocionalnom odgovoru roditelja na izražene potrebe
mladih za razvojem psihičke autonomnosti.
Dobiveni rezultati ovog istraživanja potvrđuju očekivanu povezanost između
razine postignutih emocionalnih odnosa s roditeljima tijekom rane adolescencije (do
lS-te godine) u kojima je naglasak na psihološkoj autonomiji i uspješnosti -razvoja
samopoštovanja i osjećaja općeg zadovoljstva životom mladih kao bitnih pokazatelja
uspješnosti cjelokupnog adolescentnog razvoja.
(II) Drugi dio rasprave odnosi se na rezultate istraživanja koji govore o po-
sebnoj važnosti emocionalnih odnosa s roditeljima u razvoju psihičke autonomije ti-
jekom rane adolescencije za razvoj psihološke prilagodbe mladića i djevojaka. Važ-
nost dobivenih rezultata istraživanja prije svega je u njihovoj podudarnosti s klinič-
kim zapažanjima Blosa (1962.) i posebno o spolnoj različitosti u razvoju psihičke
autonomnosti tijekom rane adolescencije.
U opisu procesa druge individuacije BIos ističe da mladići i djevojke ulaze u
adolescentno razdoblje sa zadatkom napuštanja roditeljskih reprezentacija koje su do
tada predstavljale osnovu njihova psihičkog funkcioniranja. Ovaj zadatak psihičkog
odvajanja određen je ponovnim oživljavanjem ranih iskustava iz razdoblja separaci-
je-indidviduacije, odnosno pojavom simbiotskih potreba kao i arhaičkih strahova od
gubitka vlastitog integriteta koji su povezani s tim regresivnim potrebama. Ove po-
novno aktivirane simbiotsko-ovisničke potrebe određuju značenje i kvalitetu odnosa
s pojedinim roditeljem. Tako je u ranoj adolescenciji prisutna dominacija regresivnih
simbiotskih tendencija sjedinjenja /oneness/ s majkom i jednako tako arhaičkih stra-
hova koji vode k suprotnoj tendenciji udaljavanja iz tih odnosa. Odnosi s očevima u
ovom razdoblju imaju sasvim suprotno značenje što se prepoznaje u njihovim ulo-
gama podrške u odvajanju od majki i izgradnji autonomnosti Ovaj je aspekt u ranom
244
VIlI. međunarodni znanstveni i stručni skup "Dani Mate Demarina"
Medulin, 20. i 21. travnja 2007. godine
Aldo Špelić: Proces druge individuacije
i
rani adolescentni razvoj
djetetovom razvoju opisao Greenson (1968.) naglašavajući primarnu uloga očeva
('dys-indetify') u raskidanju odnosa i primarne identifikacije sa majkama. Ova je
uloga očeva u ranijem razvoju jednako prepoznata kod obaju spolova.
U ovom dijelu rasprave želim pokazati da dobiveni rezultati potvrđuju ove
opisane o različitim ulogama roditelja u razvoju psihičke autonomije tijekom rane
adolescencije.
Najprije u ovom dijelu rasprave bih se osvrnuo na rezultate emocionalnih. od-
nosa s očevima. Oni pokazuju da visoka razina psihičke autonomije u emocional-
nom odnosu s očevima postignuta u razdoblju rane adolescencije ima kod obaju spo-
lova značajno pozitivan udio u razvoju psihološke prilagodbe kao mjeri uspješnosti
adolescentnog razvoja. Ovi rezultati su posebno važni jer pokazuju na identičnu ulo-
gu očeva u ranom adolescentnom razvoju obaju spolova. Upravo dobiveni rezultati
beta vrijednosti (tablica 1) pokazuju da u postignutom samopoštovanju i osjećaju
općeg zadovoljstva adolescenata obaju spolova značajno pozitivan udio imaju viso-
ka razina brige i autonomije u odnosima očeva. Koristeći Parkerovu (1979.) tipolo-
giju može se zaključiti da za pozitivan adolescentni razvoj psihološke prilagodbe
važnu ulogu ima uspostavljeni 'optimalni' tip emocionalnih odnosa s očevima u raz-
doblju rane adolescencije. Ovaj 'optimalni' tip emocionalnih odnosa adolescenata s
njihovim očevima u ranoj adolescenciji karakterizira visoka razina postignute psihič-
ke autonomije. Utoliko se iz dobivenih rezultata može zaključiti da su djevojke i
mladići koji su tijekom rane adolescencije uspostave takav 'optimalni' odnosa s oče-
vima, zasnovan na uspostavljenoj psihičkoj autonomiji, stvorile pretpostavku uspješ-
nog razvoja psihološke prilagodbe tijekom daljeg adolescentnog razvoja.
U daljnjem dijelu rasprave osvrnuo bih se na rezultate emocionalnih odnosa s
majkama. U prikazu Blosova koncepta adolescentnog razvoja prikazana je razlika
između spolova u procesu psihičkog odvajanja od majki. Ta razlika je prepoznata na
način da majke suočene sa pubertetskim spolnim razvojem sinova spontano podrža-
vaju njihovo odvajanje, dok istovremeno prolongiraju povezanost sa kćerkama.
Utoliko je ovaj proces izgradnje psihičke autonomije djevojaka mnogo teži i bolniji
u odnosu na mladiće. Promatrano s ove perspektive ranog adolescentnog razvoja,
bliskost s majkama ima različito značenje u razvoju mladića i djevojaka. Tako pro-
longirana majčina emocionalna uključenost, sa njenim primamo simbiotskim znače-
njem, predstavlja zapreku u razvoju psihičke autonomije djevojaka, dok kod mladića
ona predstavlja opasnost u razvoju njihove spolnosti i utoliko predstavlja pokretač
procesa odvajanja i razvoja psihičke autonomije.
Upravo dobiveni rezultati samopoštovanja podržavaju klinički koncept Blosa
o različitom značenju emocionalnog odnosa s majkama, odnosno njihove brige, u
adolescentnom razvoju mladića i djevojaka. Rezultati pokazuju da kod mladića briga
majki ima negativno značenje (beta
=
-0.132), dok kod djevojaka ima pozitivno zna-
čenje (beta
=
0.237).
Ta razlika između spolova u značenju emocionalnih odnosa s majkama u raz-
voju psihološke prilagodbe posebno je izražena u razvoju osjećaja općeg zadovolj-
stva životom. Dobiveni rezultati pokazuju da varijable emocionalnog odnosa s maj-
245
VIlI. međunarodni znanstveni i stručni skup "Dani Mate Demarina"
Medulin, 20. i 21. travnja 2007. godine
Aldo Špelić: Proces druge individuacije
i
rani adolescentni razvoj
kama (briga i autonomija) nemaju značajni udio u postignutoj razini ovog osjećaja
mladića, dok kod djevojaka obje varijable imaju značajan udio. Promatrano kroz re-
zultate postignutog osjećaja općeg zadovoljstva životom može se zapaziti da 'isklju-
čenost' majki iz emocionalnog odnosa mladića ima pozitivno značenje u njihovom
kasnijem adolescentnom razvoju. Obrazloženje ovog rezultata možemo naći u Blo-
sovom shvaćanju da u razvoju spolnosti mladića emocionalna uključenost majki ima
negativnu ulogu koja je određena simbiotsko-ovisničkim značenjem. Sasvim je sup-
rotno zapažanje kod djevojaka gdje dobiveni rezultati pokazuju važnu ulogu emo-
cionalnog odnosa s majkama u razvoju ovog osjećaja kao mjere psihološke prilagod-
be. To je vidljivo kroz rezultate koji pokazuju da simbiotska kvaliteta odnosa s maj-
kama ima značajno pozitivan udio u razvoju ovog osjećaja djevojaka. Tako dobiveni
rezultati pokazuju da u razini postignutog osjećaja općeg zadovoljstva s životom dje-
vojaka značajno pozitivan udio ima viska razina majčine brige i kontrole (niska razi-
na autonomije) što u skladu s Parkorovom tipologijom odgovara 'emocionalno-pri-
silnom' tipu odnosa. Ovaj rezultat pokazuje da odnos s majkama u vidu prolongira-
nog simbiotskog odnosa za djevojke ima pozitivno značenje u razvoju ovog osjeća-
ja.
Razlika između spolova tijekom adolescentnog razvoja može se promatrati
kroz različitu dinamiku odnosa u njihovom razvoju koju sam ja u ranijem radu (Špe-
lić, 2004) definirao razlikom dijadnog i trijadnog odnosa. Dobiveni rezultati osjećaja
općeg zadovoljstva životom pokazuju da u njegovu razvoju kod mladića važan udio
je dijadni odnos s očevima, dok kod djevojaka trijadni odnos u koji su uključeni oba
roditelja. Kod mladića nalazimo 'optimalni' tip odnosa s očevima, dok kod djevojaka
osim ovog odnosa s očevima značajan je i 'emocionalno-pri silan', odnosno simbiot-
ski tip odnosa s majkama. Ovi rezultati mogu se slikovitije razumjeti upravo kroz
BIosov (1962.) klinički opis ranog adolescentnog razvoja mladića i djevojaka.
Kod mladića ponovnim oživljavanjem ranih simbiotskih potreba i sadržaja
dolazi do pojave intenzivnih strahova od i osjećaja zavisti prema moćnim, tkzv.
'fa-
ličkim' ženama. Tako tendencija zbližavanja s majkama istovremeno potiče kastra-
cijsku anksioznost i različite obrane. Te obrane imaju s jedne strane tendenciju sjedi-
njenja (oneness) i identifikacije s moćnim, 'faličkim' majkama, što vodi negativnome
rješenju spolne identifikacije, i s druge strane tendenciju okretanja i usmjeravanja
prema očevima i vršnjacima istog spola, što je shvaćeno kao tkzv. 'homoseksualna
obrana'. Upravo ova obrana predstavlja osnovu izgradnje dijade očeva i sinova u ra-
nom adolescentnom razdoblju, što je Bios posebno istražio kao specifičnost muškog
adolescentnog razvoja.
Ovaj klinički opis može prije svega poslužiti u objašnjenju rezultata negativ-
nog značenja brige majki u razvoju samopoštovanja mladića i ujedno odsutnost ud-
jela emocionalnih odnosa s majkama u razvoju osjećaja općeg zadovoljstva životom.
Iz opisa može se razumjeti da briga majki ima primamo simbiotsko značenje koje
interferira s razvojem psihološke autonomnosti važnog u razvoju samopoštovanja
mladića. Ovaj opis ujedno objašnjava rezultate o pozitivnom značenju emocionalnog
odnosa s očevima u razvoju samopoštovanja i osjećaja zadovoljstva životom. Ovi
246
VIlI. međunarodni znanstveni i stručni skup "Dani Mate Demarina"
Medulin, 20. i 21. travnja 2007. godine
Aldo Špelić: Proces druge individuacije i rani adolescentni razvoj
rezultati, posebno na području osjećaja općeg zadovoljstva životom, potvrđuju važ-
nost dijadnog odnosa očeva i sinova tijekom ranog adolescentnog razvoja.
Kod djevojaka se susrećemo s drugačijom dinamikom razvoja. Početak ado-
lescencije karakteriziran je produljenom simbiotskom povezanošću i bolnijim odva-
janjem od majki. U tom se razdoblju se kod djevojaka mogu prepoznati dvije isto-
vremeno prisutne tendencije. Prva je tendencija određena pojavom pasivnih tenden-
cija prema 'preedipskim', simbiotskim majkama, dok je druga određena obranom od
nje, što je praćeno okretanjem prema očevima i suprotnome spolu. Ova je obrambe-
na tendencija shvaćena kao 'heteroseksualna obrana' djevojaka od regresivnih sim-
biotskih potreba potaknutih početnim adolescentnim razvojem. Ta se prva tendencija
može prepoznati tijekom ranog adolescentnog razvoja kada djevojke tu kvalitetu
odnosa s 'faličkim' majkama premještaju na odnose s očevima kao objektima ljubavi.
Tada se mogu prepoznati pojave pasivnih potreba prema očevima koje predstavljaju
zadovoljenje ponovno aktiviranih i oživljenih iskustava rane oralne ovisnosti o maj-
kama. Ovaj povratak na primarnu pasivnost sprečava napredak djevojaka prema ra-
zvoju heteroseksualnosti. Ovo zapažanje možemo naći i u kod Freuda (1907.) da ja-
ka emocionalna vezanost djevojčica uz očeve u edipskoj fazi može predstavljati pre-
mještanje jake primarne emocionalne vezanosti sa preedipskih majki.
Sumirajući dobivene rezultate ovog istraživanja i njihovu sličnost s Blosovim
kliničkim zapažanjem, možemo potvrditi tezu o različitom razvoju psihološke prila-
godbe mladića i djevojaka. Ta se različitost može prepoznati kroz različite obram-
bene odgovore mladića i djevojaka na adolescencijom ponovno oživljene rane sim-
biotske potrebe. Tako tijekom početnog adolescentnog razvoja ponovno aktivirane
simbiotske potrebe, koje mogu biti shvaćene kao potreba za jedinstvom ('oneness') s
'arhaičkim', 'predipskim' majkama, imaju različito značenje u razvoju mladića i dje-
vojaka.
U adolescentnom razvoju mladića veza s majkama postaje seksualno polarizi-
rana i utoliko predstavlja izvor drugačijeg načina odvajanja nego kod djevojaka. Pod
utjecajem seksualnog razvoja i opasnosti povezanih s pojavom incestnih sadržaja
mladići se emocionalno udaljavaju od majki što istovremeno predstavlja pozitivan
poticaj razvoja njihove psihičke autonomnosti. Tako u njihovom daljnjem razvoju
središnje mjesto zauzima emocionalni odnos s očevima. Za razliku od njih, djevojke
tijekom adolescentnog razvoja jednim dijelom nastavljaju simbiotski odnos s majka-
ma, dok drugim dijelom nastoje se osloboditi od regresivnih simbiotskih tendencija
stapanja s majkama. U toj dinamici posebnu ulogu ima otac koji svojom značenjem
autonomije služi kao pomoć u tom procesu odvajanja.
Različitost mladića i djevojaka u razvoju psihičke autonomije tijekom rane
adolescencije može se prepoznati kroz različite dinamike odnosa s roditeljima. U ra-
nom adolescentnom razvoju mladića pozitivno značenje ima kvaliteta dijade s oče-
vima, dok kod djevojaka trijada s očevima i majkama u kojoj oni imaju različite
uloge. Tako je odnos s majkama određen simbiotskim karakteristikama, dok je od-
nos s očevima određen karakteristikama psihičke autonomnosti.
247
VIII. međunarodni znanstveni i stručni skup "Dani Mate Demarina"
Medulin, 20. i 21. travnja 2007. godine
Aldo Špelić: Proces druge individuacije i rani adolescentni razvoj
Ova različitost spolova u razvoju psihičke autonomije prepoznata je kroz psi-
hopatološku pojavnost. Za razliku od mladića kod kojih dolazi do negacije i potis-
kivanja simbiotskih potreba kroz emocionalno udaljavanje od majki, kod djevojke je
taj simbiotski odnos produžen čime moćne regresivne snage prema pre-edipskoj
majci vode prema pojavi simptoma i acting-out ponašanja (BIos, 1967). Ove se ten-
dencije mogu posebno prepoznati u psihoanalitičkim terapijama bulimičnih i ano-
reksičnih djevojkama. Ovu različitost u dinamici adolescentnog razvoja N. Fisher i
R. Fisher (1991.) su prepoznali u psihopatologiji anoreksično-bulimikog tipa kod
djevojaka koja ukazuje na njihove poteškoće odvajanja iz simbiotske povezanosti s
majkama i opsesivno-prisilnog tipa kod mladića koja ukazuje na poteškoće u održa-
vanju optimalne distance u tom odnosu.
Dobiveni rezultati ovog istraživanja o posebnoj važnosti emocionalne uklju-
čenosti očeva u adolescentni razvoj djevojaka daju jedan novi važan doprinos istra-
živanju ženskog adolescentnog razvoja koji je do sada (Kellera, 1995; Chodorowe,
1989; Mens- Verhulstove, 1995) primamo promatran kroz dijadni odnos s majkama.
Tako je Chodorowa (1989.) problem nedovoljno razvijene socijalne kompetencije
žena interpretirala simbiotskom prirodom veze s majkama i poteškoćama odvajanja
koje određuju neuspjeh u izgradnji čvrstih ego granica kao osnove njihovog osjećaja
individualnosti. Tako se trajanje i kvaliteta početnog jedinstva (initial oneness) s
majkama, koje je dugotrajnije kod djevojčica nego kod dječaka, pokazuje odluču-
juće za razumijevanje razlike između spolova u razvoju osjećaja socijalne kompe-
tentnosti.
Na kraju kao zaključak ovog istraživanja iznio bi prije svega zapažanja (1) da
je ovo istraživanje dalo potvrdu teze o posebnoj važnosti razvoja psihičke autono-
mije u ranoj adolescenciji za opći adolescentni razvoja. Drugo je važno zapažanje
(2) da je dobivena jedna nova potvrda Blosova koncepta druge individuacije sa svim
njegovim specifičnostima povezanim sa spolnom različitošću u tom procesu.
Literatura
I. Benson MJ, Harris PB, Rogers CS. Identity consequences of attachment to mothers and
fathers among late adolescents. Journal of Research on Adolescence 1992; 2: 187-204.
2. Bezinović P. Percepcija osobne kompetentnosti kao dimenzija samopoimanja. (neob-
javljena doktorska dizertacija). Zagreb: Sveučilište u Zagrebu; 1988.
3. Beyers W, Goossens L. Emotional autonomy, psychosocial adjustment and parenting:
interactions, moderating and mediating effects. Journal of Adolescence 1999, 22, 753-769
4. Bios P. On adolescence. A psychoanalytic interpretation. New York: Free Press; 1962.
5. Bios P. The second individuation process of adolescence. Psychoanalytic Study of
Child 1967; 22:162-187.
6. Bios P. Adolescent passage: Developmental issues. New York: International Uni ver-
syties Press; 1979.
7. Bios P. Son and father: Before and beyond the Oedipus complex. New York: Free
Press; 1985.
248
VIlI. međunarodni znanstveni i stručni skup "Dani Mate Demarina"
Medulin, 20. i 21. travnja 2007. godine
Aldo Špelić: Proces druge individuacije i rani adolescentni razvoj
8. Blustein D.L. Contributions of psychological separation and parental attachment to the
career development process. Journal of Counseling Psychology 1991; 38: 39-50.
9. Chodorow NJ. Feminism and psychoanalytic theory. New Haven: Yale University
Press; 1989. 99-113.
10. Coleman JC. Relationships in adolescence. London: RoutIedge and Krgan Paul; 1974.
Il. Ficher N, Ficher R. Adolescence, sex, and neurogenesis: A Clinical perspective. In:
Akhtar S, Parens H, editors. Beyond the Symbiotic Orbit. Hilsdale: The Analytic Press; 1991. p.
209-226.
12. Keller E.F. Dynamic autonomy: objects as subjects. In: Khun JB . Reflection on
gender and science. New Haven: Yale University Press; 1995.95-114.
13. Kroger 1. Identity in adolescence: The balance between self and other. London:
Routhledge; 1996.
14. Greenson R.R. Dys-identifying from mother. International Journal of Psycho-Analysis
1968; 49: 370-374
15. Levitz-Jones E.M, Orlofsky JL. Separation.-individuation and intimacy capacity in
college women. Journal ofPersonality and Social Psychology 1985; 49: 156-69.
16. Mahler M.S. Separation-individuation. New York: Jason Aronson; 1979. StoIler R1.
Presentation of gender the study of gender identity. New Haven and London: Yale University
Press; 1985.
17. Marcia J.E. The relational roots of identity. In: Kroger J. Discussion on Ego Identity.
Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum Associates; 1993.
18. Mazor A, Alfa A, Gampel Y. On the thin line between connection and separation: the
individuation process, form cognitive and object-relations perspectives, in kibbutz adolescents.
Journal ofYouth and Adolescence 1993; 22: 641-69.
19. MiIIis S.R. Separation-indi viduation and intimacy status in young adulthood.
(unpublished doctoral dissertation). Cincinaty: University of Cincinatti; 1984.
20. Nikolić S. Mentalni poremećaji u djece i omladine: Znanstveni temelji kliničke prakse.
Zagreb: Školska knjiga; 1988.
21. Parker G, Lipscombe P .The rei evan ce of early parental experiences to adult
dependency, hypochondriasis and utilization of primary physicians. British Journal of Medical
Psychology 1980; 53: 355-363.
22. Parker G. Parental overprotection: A risk factor in psychosocial development. New
York: Grune and Stratton; 1983.
23. Parker G. The measurement of pathogenic parental style and its relevance to psychia-
tric disorder. Social Psychiatry 1984; 19: 75-81.
24. Parker G. Validation an experimental measure of parental style: The use of twin sam-
ple. Acta Psychiatrica Scandinavica 1986; 73: 22-27.
25. Quintana SM, Kerr 1. Relational needs in late adolescent separation- individuation.
Journal of Counseling and Development 1993, 71: 349-54.
26. Rice KG, Cole DA, Apsley DK. Separation-individuation, family cohesion, and adjust-
ment too college: measurement validation and test of theoretical model. Journal of Counseling
Psychology 1990; 37: 195-202.
27. Roiphe H, Galenson E. Infantile origins of sexual identity. New York: International
Uni versi ties Press; 1981.
28. Špelić A. Spolni identitet i objektni odnosi u obitelji adolescenata. Doktoraska diserta-
cija. Sveučilište u Rijeci, 2004.
249
VIII. međunarodni znanstveni i stručni skup "Dani Mate Demarina"
Medulin, 20. i 21. travnja 2007. godine
Aldo Špelić: Proces druge individuacije
i
rani adolescentni razvoj
29. Tyson P. A development line of gender identity, gender role and choice of love object.
Journal of American Psychoanalytic Association 1982; 30: 61-88.
30. Vincent M. Les transformations des processus identifications pendant l'adolescence.
Paris: Text. center A. Binet; 1986; 8: 135-144. Citirano u: Nikolić S. Psihijatrija dječje i adoles-
centne dobi. Zagreb: Školska knjiga; 1982.
31. Van Mens- Verhulst J. Reinventing the mother-daughter relationship. American Journal
ofPsychotherapy 1995; 49: 526-39.
THE PROCESS OF THE SECOND INDIVIDUA TION AND EARLY
ADOLESCENT DEVELOPMENT
Summary
Second individuation process (P. BIos) is determined by development of
psychic autonomy in relation with their parents during adolescence. The aim of
this research was to investigate the interrelation between the quality of the
psychological autonomy in the early period of adolescence (until the age of 15)
and success of their psychological adjustment in the period of late adolescence.
The research included 925 students (341 males and 584 females), who
were brought up in complete families. The average age is 20.72 years.
The quality of the psychological autonomy was determined by the
perception of the early emotional relations (up to the age of 15) between
adolescents and their parents, according to the
PBI
dimensions of care-refusal and
autonomy-contro1. The success of the achievements of the psychological
adjustment was measured by scales: self-esteem and sense of well-being, -
The obtained resu Its support the basic hypothesis of this research, namely
the success of the achieved psychological adjustment in the late adolescence is
significantly determined by the quality of the psychic autonomy obtained in the
families during the early period of adolescence. These resuits indicate that the
proces s of the second individuation (P.Blos) is primary determined by emotional
experience in the period of the early adolescence. The second important result is
gender difference in participation and meaning of emotional relations with parents
in this process. Difference is primary recognized through different meaning of
emotional relationship with mother and in dynamics of relations in adolescent
family with in the way of dynamic relations of adolescent males with fathers and
triadic relations of adolescents females with fathers and mothers.
Key words: second individuation, object relation, psychic autonomy,
early adolescence, psychological adjustment
250
  • ... So, to achieve success in the initial study adjustment a special importance has the earlier overcoming of psychological separation experiences in the period of early adolescence. In the studies of psychological adjustment at the beginning of the study positive correlations were obtained between successful students' adjustment and erarlier successful building of mature emotional relationships with their parents in the period of early adolescence in which starts the development of emotional autonomy [32,37,38]. Also, these regressive tendencies at the beginning of the study were recognized in many students' dif�iculties, such as homesickness, depression, lower self-esteem, social withdrawal, learning dif�iculty and physical, obsessive and phobic symptoms56711,13,14,16,394041. ...
    ... Therefore, con�lictual independence [19], expressed by the presence of 'positive separation feelings', represents a precondition for successful adjustment, contrary to con�lictual dependency, where the presence of the 'negative separation feelings' represents an obstacle in students' adjustment expressed by higher levels of physical symptoms, social withdrawal and isolation of students [7,28]. Dif�iculties in adjustment to study may be understood as the result of an earlier failure in overcoming the developmental experience of psychological separation during early adolescence [32,38]. Thus, the failure of this process in the period of early adolescence may be in later adolescent develoment recognized by two opposite ways of behaviors, such as the adolescent enaatanglement and complete oneness with parental identi�ication in the form of fusion identity or as complete separation and isolation from them in the form of a negative identity [51]. ...
    ... Thus, a particular importance in this early adolescent development has a positive emotional experience in building emotional autonomy in relations with parents. Thus, students with positive family experiences in the development of emotional autonomy during their early adolescence show greater success in overcoming the experiences of psychological separation and therefore better adjustment to the study [27, 31, 32, 37,38,47,58]. These obtained results, which indicate the important role of regression mechanisms in the initial adjustment, have to be seen through lens of a sample speci�icity, which consists only of female students. ...
Article
Full-text available
January 2015
    The beginning of a study represents for freshmen a difficult period of adjustment. Observations obtained in student counseling centers as well as in investigations of students' adjustment indicate that the beginning of a study represents for students a specific crisis period determined by dealing with the experiences of ‘psychological separation’. Therefore, the aim of the investigation was to... [Show full abstract]
    Article
    Full-text available
    June 1995 · Psihoterapija
      Ovo istraživanje polazi od hipoteze da aktiviranje i prorada separacijske anksioznosti može imati utjecaj na procese individuacije kod članova grupe. Time je u središte istraživanja stavljen međuodnos separacijskog iskustva i procesa individuacije u grupnom psihoterapijskom procesu. Autor polazi od shvaćanja izraženog kroz teorijski razvoj psihoanalitičkog značenja pojma "separacije" gdje je... [Show full abstract]
      Chapter
      Full-text available
      November 2006
        Cilj ovog istraživanje bio je ispitati (1) postoji li povezanost između korištenja pojedinih psiholoških mehanizama i razine usvajanja i realizacije motoričkih znanja i zatim (2) jesu li različite razine usvojenosti i realizacije motoričkih znanja povezane s korištenjem različitih psihičkih mehanizma. U istraživanje su uključene studentice /N=80/ koje su ispitivane testovima motoričkih znanja... [Show full abstract]
        Discover more