Ključne riječi: prostor, odjevna kompozicija, krinolina, kimono, Pierre Cardin SAŽETAK: Prostor se na modni dizajn odnosi na dva načina. Odnosi se na praznu zonu ili "zrak" koji okružuje ljudsku formu, što je beskrajno intrigantno za modne dizajnere. To je trodimenzionalna praznina koja je šuplja ali ima zapreminu. Ljudska forma se može posmatrati kao da ima prostor u nekoliko pravaca: naprijed, nazad, sa strane i gore/dole. Prostor može postojati i kao dvodimenzionalna praznina. Kao takav, ima svoje granice, ali se za razliku od oblika i površine, prostire. Posjeduje potencijal da postane nešto drugo. U ovom smislu, prostor je sastavni dio unutrašnjosti kreacije. Rad se bazira na uticaju prostora u kreiranju savremenih odjevnih kreacija. Propituje historijske aspekte odjeće i ulogu prostora kao likovnog elementa koji učestvuje u građenju prepoznatljive odjevne kompozicije. Analizira primjere krinoline, panniersa, te radove japanskih dizajnera koji su krajem XX vijeka dizajnirali u duhu kimona (Rei Kawakubo, Issey Miyake). Rad objašnjava razliku između pozitivnog i negativnog prostora na primjerima francuskog dizajnera Pierra Cardina te modifikaciju izgleda ljudske figure i naglašavanje prirodnih krivulja manipulacijom prostora. 1. UVOD Ako određeni prostor omeđimo nekom materijalnom ljuskom, tada smo taj prostor oblikovali, izdvojili iz ostalog prostora, odnosno, stvorili određenu formu u prostoru. Prostor oblikujemo raznim materijalnim oblicima te tako nastaju volumeni u prostoru koji su njegov sastavni dio. U likovnim umjetnostima prostor se veže uz prostorno-plastičko oblikovanje: kiparstvo i arhitekturu. Ako pojam prostora vežemo uz plohu onda govorimo o iluziji, prividu prostora na plohi modelacijom ili perspektivama. Na plohi se može oblikovati tako da se poštuje dvodimenzionalni karakter plohe, tj. da se oblikuje plošnim oblicima, koji se nazivaju likovi, ili da na plohi uz primjenu raznih perspektivnih predočavanja dobijemo privid trodimenzionalnosti odnosno privid prostora. Privid trodimenzionalnog prostora na dvodimenzionalnoj plohi ostvaruje se pomoću raznih načina prikazivanja. Takav način zove se perspektiva (lat.promatrati, vidjeti, razabrati). Prostor je prazna zona ili opseg. Kao i oblik, na modni dizajn se odnosi na dva načina. Odnosi se na praznu zonu ili "zrak" koji okružuje ljudsku formu, što je beskrajno intrigantno za modne dizajnere. To je trodimenzionalna praznina koja je šuplja ali ima zapreminu. Ljudska forma može se posmatrati kao da ima prostor u nekoliko pravaca: naprijed, nazad, sa strane i gore/dolje. Prostor može postojati i kao dvodimenzionalna praznina. Kao takav, ima svoje granice, ali se za razliku od oblika i površine, prostire. Posjeduje potencijal da postane nešto drugo. U ovom smislu, prostor je sastavni dio unutrašnjosti kreacije. [1]