Polazeći od građe iz referentnih rječnika srpskog jezika, kao i relevantnih teorija nacije i proprijalnosti, u radu se bavimo imenima naroda i nazivima stanovnika fiziografskih i administrativnih regija. Lingvistička obilježja tih jedinica rekonstruišemo s obzirom na sva tri ugla semiotičkog trougla: gramatički, semantički i pragmatički. Iz gramatičkog aspekta, uglavnom u osloncu na teorijski okvir tzv. prirodne morfologije, zaključujemo da je kanonski oblik etnonimâ množinski ako su posrijedi oznake naroda, a jedninski ako su posrijedi oznake stanovnika fiziografskih i administrativnih regija. Preispitujući status oznaka naroda u podjeli imenica prema značenju, zaključujemo da su one vlastite ako upućuju na narod kao cjelinu, a zajedničke ako se odnose na pripadnike te cjeline kao pojedince. Iz semantičkog i pragmatičkog aspekta, uglavnom u osloncu na rezultate primjene dviju istraživačkih metoda – rekonstrukcije onomasiološkog portreta, razrađene u uralskoj onomastičkoj školi, i rekonstrukcije pseudokomparacijskog portreta, koju smo razradili sami – zaključujemo da su stereotipi pojedinih naroda i regionalnih grupa kodirani unutar srpskog jezika, pa i van njega, ali tako da se manifestuju kroz govor, mnogobrojni i sve brojniji kako se čovječanstvo primiče idealu svijeta kao globalnog sela, a odmiče od primitivnih predstava o Drugome kao, u osnovi, lažljivom i prevrtljivom. Povodom denotacije etnonimâ, a na osnovu uvidâ u složenu mrežu taksonimije/meronimije, antonimije, sinonimije, polisemije, i, naročito, paronimije, koja ih karakteriše mimo svih (ostalih) jedinica onomastičkog fonda, zaključujemo da etnonimi – čak ni u slučajevima gdje predstavljaju vlastite imenice – nisu prava, prototipska imena, nego kategorija na međi s leksičkim fondom. Pored što kompletnijeg opisa etnonimije srpskog jezika i njenih tvorbenih obrazaca, sprovedeno istražavanje trebalo je da obezbijedi i originalan doprinos na polju primijenjene lingvistike – opisom i objašnjenjem mjerilâ u standardizaciji etnonimikona i leksikografske prakse u njegovoj obradi, kao i preporukama koje bi tu obradu mogle da ujednače, ubrzaju, olakšaju i, po mogućstvu, unaprijede. U najužoj naučnoj oblasti, etnonimike, doprinos smo pokušali dati i ograničenim promjenama preporučenim u sferi terminologije i njenog opisa.