Posmаtrano sa istorijskog aspekta, bezbednost i odbrana oduvek su bili zadaci kojima su se, uglavnom, bavile državne institucije (policija, vojska i obaveštajne službe). Monopol države nad instrumentima sile vidno je „oslabio“ u protekle dve decenije, najviše kao rezultat trenda privatizacije koji je zahvatio sve oblasti modernog društva. Nakon završetka hladnog rata privatne vojne kompanije u
... [Show full abstract] velikoj meri počele su da pružaju profesionalne vojne usluge, kako zemlјama u razvoju, tako i industrijski razvijenim zemlјama. Te usluge variraju od strateških, taktičkih i tehnoloških saveta, obuke i logističke podrške, kao i pružanja isklјučivo vojnih (borbenih) usluga vladama raznih država, multinacionalnim korporacijama, međunarodnim organizacijama, nevladinim agencijama i ostalim nedržavnim subjektima. Privatne vojne kompanije svakako nisu neki prolazni fenomen ili pojava; naprotiv, one će predstavlјati veoma važnog snabdevača privatnih vojnih usluga u budućnosti. U vezi s tim, u radu se na jedan generalni i sistematski način sagledava uloga privatnih vojnih kompanija i oružanih snaga, kako u tradicionalnim konceptima nacinalne, tako i međunarodne bezbednosti sa posebnim osvrtom na njihov istorijski razvoj. From a historical point of view, security and defense have always been tasks dealt with mainly by state institutions (police, army and intelligence services). The state's monopoly over instruments of force has visibly "weakened" in the past two decades, mostly as a result of the privatization trend that has affected all areas of modern society. After the end of the Cold War, private military companies began to provide professional military services to a large extent, both in developing countries and industrialized countries. These services range from strategic, tactical and technological advice, training and logistical support, as well as the provision of exclusively military (combat) services to governments of various countries, multinational corporations, international organizations, non-governmental agencies and other non-governmental entities. Private military companies are certainly not some transient phenomenon or phenomenon; on the contrary, they will be a very important provider of private military services in the future. In this regard, the paper examines in a general and systematic way the role of private military companies and armed forces, both in traditional concepts of national and international security, with special reference to their historical development.