Project

The role of inflammation in pathogenesis and early detection of prostate cancer

Updates
0 new
0
Recommendations
0 new
0
Followers
0 new
5
Reads
0 new
67

Project log

Borislav Spajic
added 2 research items
The purpose of this report is to show our own results of repeat transrectal ultrasound guided biopsies, with special reference to the prevalence of newly diagnosed carcinoma in the transition zone of the prostate. Transrectal ultrasound guided repeat biopsies (six cores laterally plus two cores from transition zones) were performed in 64 patients. Indications for repeat biopsy were persistently elevated prostate specific antigen (PSA) levels of 4.0 ng/ml or more, premalignant lesions noted in previous biopsy result (PIN, prostatic intraepithelial neoplasia; ASAP, atypical small acinar proliferation; and AAH, atypical adenomatous hyperplasia), PSA velocity of 0.75 ng/ml per year or more, PSA density of 0.15 ng/ml/ccm or more, and free/total P.A ratio less than 18%. Twenty-one (32%) patients had positive biopsies for prostate cancer, and the rest of 43 (68%) patients were diagnosed as having benign prostate hyperplasia, inflammation, normal prostate tissue, or suspect lesions. When stratified according to anatomic location of positive cores, 19.1% of patients had isolated transition zone tumors on repeat biopsy, and 28.6% had both transition and peripheral zone tumors. A total of 23 (35.93%) patients with premalignant lesions on initial biopsy were also included. Of these, repeat biopsy pathologic specimens indicated malignancy in nine (39.1%) patients. There is a significant false-negative rate for initial transrectal ultrasound guided biopsy. Therefore, repeat biopsy is recommended in all patients who meet the criteria for transrectal ultrasound guided biopsy and in those in whom initial biopsy is negative. Also, classic sextant biopsy laterally plus two cores from each transition zone of the prostate is recommended to reduce the false-negative rate in repeat biopsies due to the high detection rate of cancer in the transition zone of the prostate. Recent literature on the topic is reviewed and discussed.
Due to the rarity of multiple primary synchronous malignancies, the correct and concurring data on their incidence are extremely difficult to find. Recent studies point to renal cell carcinoma as a tumor showing most prominent association with other types of simultaneous or metachronous primary carcinoma. To our knowledge, this is the first case of multiple primary adenocarcinomas of the kidney, prostate, and urothelial carcinoma of the urinary bladder associated with primary sigmoid adenocarcinoma and colostomic metastasis analyzed for p53 loss of heterozygosity.
Borislav Spajic
added 2 research items
Transrectal ultrasound guided prostate needle biopsy is the most important diagnostic procedure for early prostate cancer detection. It is a safe diagnostic tool with very few complications and well tolerated by patients. The aim of the study is to report complication rates after transrectal ultrasound guided prostate needle biopsy. All study patients, mean age 68.8 years, received antibiotic prophylaxis and a laxative was administered on the day prior to the procedure. A mean of 8.03 biopsy cores per patient were obtained. Laterally directed sextant biopsy plus two cores from transition zone of the prostate was performed along with biopsy of any hypo- or hyperechoic lesion seen on transrectal ultrasound. Results of 224 prostate biopsies performed in selected patients are reported. Biopsy proved negative in 54%, prostate cancer was confirmed in 31%, and prostatic intraepithelial neoplasia was detected in 15% of patients. Complications occurred in 35 (14%) patients: two were hospitalized for urinary retention, 15 (6.15%) patients had prolonged hematuria lasting for more than five days, and 18 patients showed clinical signs of urinary tract infection. The mean level of discomfort was 2.8 on a 10­point pain scale. Study results were generally consistent with other recent reports on complication rates, while showing a significantly lower rate of hematuria. Prostate biopsy is the only accurate method of preoperative prostate cancer detection; the more so, there is no need of hospitalization, regional or local anesthesia, and there are no false-positive results.
Goran Stimac
added a research item
Smjernice se odnose na klasifi kaciju, dijagnostiku i liječenje sindroma prostatitisa. Njihov su cilj standardizacija, izjednačavanje i optimalizacija dijagnostike, liječenja i praćenja bolesnika s prostatitisom koji će dovesti do poboljšanja kvalitete zdravstvene zaštite ovih bolesnika te promovirati racionalnu potrošnju antibiotika. Namijenjene su ponajprije liječnicima opće prakse i specijalistima koji rade u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i bolnicama. Ministarstvo zdravstva Re-publike Hrvatske (RH) imenovalo je članove Radne grupe za izradu smjernica namijenjenih dijagnostici i liječenju prosta-titisa. Smjernice se temelje na dokazima iz sistematski pregledane literature, na lokalnim podacima o osjetljivosti bakterija na antibiotike, na postojećim kliničkim protokolima za dijagnostiku i liječenje prostatitisa, kao i prijedlozima i komentari-ma kolega liječnika. One su putem tečajeva trajne edukacije široko predstavljene liječnicima obiteljske medicine te speci-jalistima koji rade u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i bolnicama – urolozima, infektolozima, mikrobiolozima i nefrolozima. Završnu verziju smjernica pregledali su i prihvatili članovi Interdisciplinarne sekcije za kontrolu rezistencije na antibiotike. U smjernicama su predstavljene kliničke upute radi standardizacije postupaka i kriterija za postavljanje dijagnoze i liječenje bolesnika s prostatitisom u RH.
Goran Stimac
added 19 research items
Karcinom prostate je jedan od vodećih zdravstvenih problema muškaraca druge i tre¬će životne dobi. Na njega otpada značajan udio od ukupnog broja svih malignih bolesti u muškaraca starijih od 50 godina, a incidencija se povećava svakim desetljećem, te je on na Zapadu najčešća maligna bolest muške populacije i drugi uzrok smrti. Nagli porast incidencije rezultat je starenja populacije, stoga i po¬rasta udjela muškaraca u rizičnoj dobi. Sve bolja informiranost, šira primjena dijagnostičkih testova kao što je prostata specifični antigen (PSA) i transrektalna biopsija prostate doveli su do porasta broja bolesnika u kojih je dijagno¬sticiran lokalizirani karcinom. Do sada su potvrđeni faktori rizika: dob, rasa, karcinom prostate u obitelji, dijeta i hormoni. Odavna je poznato da prostatitis, benigna hi¬perplazija prostate i karcinom mogu koegzistirati u prostati, no još nije jasna povezanost između karcinoma i upale u prostati. Ipak, u novijim publikacijama sve je više dokaza o direktnoj ili indirektnoj povezanosti kronične upale i/ili infekcije i karcinoma prostate. Kritičkim pregledom važnijih recentnih epidemioloških stu¬dija i metaanaliza vidi se da muškarci koji su preboljeli prostatitis ili spolno prenosive bolesti imaju povišen rizik od karcinoma prostate. Kronična upala povezuje se s razvojem mnogih malignih bolesti, uključu¬jući tumore jednjaka, želuca, jetre, mokraćnog mjehura, debelog crijeva. Gotovo svi ti tumori pove¬zuju se sa specifičnim infektivnim agensom ili okolišnim faktorima. Neovisno o etiologiji, smatra se da kronična upala u prostati kao reakcija na patogen inducira karcinogenezu oštećenjem stanica i/ili genoma, te stvaranjem tkivnog mikrookoliša bogatog citoki¬nima i faktorima rasta koji izazivaju replikaciju stanica, angiogenezu i reparaciju tkiva. Za molekularnu patogenezu karcinoma prostate vezane su i somatske alteracije gena koji su angažirani u obrani protiv upalnog oštećenja stanica te u proce¬su regeneracije stanica. Novija saznanja iz područja epidemiologije, genetike, molekular¬ne patologije i upalne toksikologije sugeriraju da su kronični upalni procesi u prostati direktno upleteni u patogenezu karcino¬ma prostate. S druge strane, potvrđeno je da upala u prostati svojim učinkom na porast vrijednosti serumskog PSA biokemijski imitira karcinom, na taj način smanjuje njegovu osjetljivost i specifičnost u ranoj detekciji, te se znatan udio bolesnika nepotrebno podvrgava ponavljanim biopsijama prostate. Međutim, nedostaju jasne preporuke za primjenu ovih saznanja u kliničkoj praksi. U literaturi još nisu jasno definirane indikacije za ponavljanje biopsije prostate niti koliko puta biopsiju treba ponavljati. Nije jasno treba li prisutnost upalnog infiltrata u nalazu biopsije prostate bez karcinoma interpretirati kao bezazleni nalaz ili ga treba smatrati induktorom karcinogeneze i indikacijom za pomnije praćenje bolesnika i ranije ponavljanje biopsije. Prepoznavanje i procjena upalnog infiltrata može pomoći u procjeni i daljnjem odlučivanju nakon negativne biopsije prostate u bolesnika povišenog rizika, te u razumijevanju uzroka abnormalnog porasta ukupnog PSA i pada slobodnog PSA. Veliku nadu u budućim planovima prevencije karcinoma prosta¬te pružaju upravo strategije u smislu prevencije i liječenja upalnih bolesti prostate i spolno prenosivih bolesti. Buduće strategije u kemoprevenciji i ranoj detekciji raka prostate koje proistječu iz ovih saznanja uključuju: 1/ antioksidanse; 2/ protuupalne lijekove (antiflo¬gistike); 3/ sprečavanje, otkrivanje i antimikrobno liječenje prostatitisa. Kritički je prikazana recentna literatura.
S indrom prostatitisa čest je klinički entitet i naziv je za niz poremećaja funkcije prostate.1,2 O sindromu prostatitisa govorimo stoga što etiologija bolesti nije u potpunosti razjašnjena, a dijagnostički i terapijski kriteriji nisu jasno određeni.3-5 Sindrom prostatitisa najčešći je urološki problem u muškaraca mlađih od 50 godina i treći najčešći urološki problem u starijih muškaraca.6 Prevalencija sindroma prostatitisa približno je 10% u muškaraca u dobi od 20 do 74 godine.7 Prostatitis utječe na kvalitetu života bo-lesnika u jednakoj mjeri kao bolest koronarnih arterija ili Crohnova bolest8, a na mentalno zdravlje bolesnika utječe jednako kao i šećerna bolest ili kongestivno sr-čano zatajenje.1 Povijesno je prostatitis podijeljen u četiri katego-rije:9,10 1. akutni bakterijski prostatitis, 2. kronični bakterijski prostatitis, 3. nebakterijski prostatitis i 4. prostatodinija. Godine 1995. National Institute of Health SAD-a (NIH) osniva radionicu koja donosi novu, unaprijeđenu klasifikaciju sindroma prostatitisa (tablica 1).11 Tri godine kasnije, 1998. godine, International Prostatitis Collaborative Network potvrđuje korist ove klasifikacije u kliničkoj primjeni i znanstvenim istra-živanjima, a ubrzo je donesen internacionalni upitnik NIH-Chronic Prostatits Symptom Index koji se odnosi na tri najvažnije skupine simptoma kroničnog prostatitisa: bol ili nelagoda, mokrenje i utjecaj simptoma na kvali-tetu života koji omogućuje objektivnu procjenu težine simptoma, progresije bolesti i vrednovanje rezultata provedenog liječenja.12 Najčešća forma sindroma prostatitisa je skupina 3., dakle kronični nebakterijski prostatitis/sindrom kronične zdjelične boli, koja čini 90% svih oblika sin-droma prostatitisa.13 Antimikrobno liječenje indicira-no je kod akutnog i kroničnog bakterijskog prostatitisa, upalnog oblika sindroma kronične zdjelične boli, te u odabranih bolesnika s neupalnim oblikom sindroma kronične zdjelične boli i s asimptomatskim upalnim prostatitisom.14-17
Novija istraživanja sugeriraju da bi kronična upala, te uz nju vezana proliferativna upalna atrofija (PIA) mogla biti uključena u patogenezu karcino¬ma prostate. S druge strane, subklinička upala u prostati svojim učinkom na PSA biokemijski imitira karcinom pa se značajan udio muškaraca podvrgava nepotrebnim ponavljanim biopsijama. Nije jasno treba li upalu i PIA-u u nalazu biopsije interpretirati kao bezazleni nalaz ili kao induktor karcinogeneze i indikaciju za pomnije praćenje te ranije ponavljanje biopsije prostate. Cilj istraživanja bio je procijeniti rizik za detekciju karcinoma u ponovljenoj biopsiji na osnovi karakteristika upale te prisutnosti PIA-e u inicijalnoj biopsiji prostate. U istraživanje je uključeno 208 ispitanika s vrijednostima PSA ≤ 10 ng/ml u kojih je na Klinici za urologiju KB „Sestre milosrdnice“ radi otkrivanja karcinoma prostate učinjena ponovljena biopsija u razdoblju od 2003. do 2008. godine. U ponovljenoj biopsiji određena je prisutnost karcinoma. U samo 5,80% ispitanika u bioptatima prostate nije utvrđena upala, a u ostalih 94,20% prisutna je upala različitih stupnjeva. PIA je pronađena u biopsijama 39,40% ispitanika. Većina lezija PIA-e grupirala se u bioptatima s kroničnom (88,20%) upalom. Za razliku od ispitanika bez karcinoma (12,50%), u skupini ispitanika s karcinomom u ponovljenoj biopsiji (26,90%) statistički značajno više njih imalo je PIA-u u inicijalnoj biopsiji (p < 0,001). Ispitanici s karcinomom imaju značajno veći broj PIA-e po bioptičkom setu inicijalne biopsije (p < 0,001). Kaplan-Meireova analiza pokazala je da je rizik za pojavu karcinoma u ponovljenoj biopsiji veći u skupini ispitanika s PIA-om u inicijalnoj biopsiji prostate (p < 0,001). Na temelju rezultata koji upućuju na to da prisutnost PIA-e u nalazu biopsije predstavlja povećani rizik za detekciju karcinoma u ponovljenoj biopsiji, zaključujemo da bi PIA trebala biti proglašena fakultativnom prekancerozom. Indirektna prostorna povezanost PIA-e i karcinoma sugerira uzročno-posljedičnu vezu, te moguću ulogu upale i PIA-e u patogenezi karcinoma prostate. U procjeni i odlučivanju nakon negativnih biopsija u bolesnika s graničnim vrijednostima PSA, prepoznavanje upale i uz nju vezane PIA-e može ukazati na potrebu pomnijeg praćenja i ranije ponavljanje biopsije, te rezultirati ranijom detekcijom karcinoma u bolesnika povećanog rizika.
Goran Stimac
added 3 research items
Karcinom prostate je jedan od vodećih zdravstvenih problema muškaraca druge i tre¬će životne dobi. Na njega otpada značajan udio od ukupnog broja svih malignih bolesti u muškaraca starijih od 50 godina, a incidencija se povećava svakim desetljećem, te je on na Zapadu najčešća maligna bolest muške populacije i drugi uzrok smrti. Nagli porast incidencije rezultat je starenja populacije, stoga i po¬rasta udjela muškaraca u rizičnoj dobi. Sve bolja informiranost, šira primjena dijagnostičkih testova kao što je prostata specifični antigen (PSA) i transrektalna biopsija prostate doveli su do porasta broja bolesnika u kojih je dijagno¬sticiran lokalizirani karcinom. Do sada su potvrđeni faktori rizika: dob, rasa, karcinom prostate u obitelji, dijeta i hormoni. Odavna je poznato da prostatitis, benigna hi¬perplazija prostate i karcinom mogu koegzistirati u prostati, no još nije jasna povezanost između karcinoma i upale u prostati. Ipak, u novijim publikacijama sve je više dokaza o direktnoj ili indirektnoj povezanosti kronične upale i/ili infekcije i karcinoma prostate. Kritičkim pregledom važnijih recentnih epidemioloških stu¬dija i metaanaliza vidi se da muškarci koji su preboljeli prostatitis ili spolno prenosive bolesti imaju povišen rizik od karcinoma prostate. Kronična upala povezuje se s razvojem mnogih malignih bolesti, uključu¬jući tumore jednjaka, želuca, jetre, mokraćnog mjehura, debelog crijeva. Gotovo svi ti tumori pove-zuju se sa specifičnim infektivnim agensom ili okolišnim faktorima. Neovisno o etiologiji, smatra se da kronična upala u prostati kao reakcija na patogen inducira karcinogenezu oštećenjem stanica i/ili genoma, te stvaranjem tkivnog mikrookoliša bogatog citoki¬nima i faktorima rasta koji izazivaju replikaciju stanica, angiogenezu i reparaciju tkiva. Za molekularnu patogenezu karcinoma prostate vezane su i somatske alteracije gena koji su angažirani u obrani protiv upalnog oštećenja stanica te u proce¬su regeneracije stanica. Novija saznanja iz područja epidemiologije, genetike, molekular¬ne patologije i upalne toksikologije sugeriraju da su kronični upalni procesi u prostati direktno upleteni u patogenezu karcino¬ma prostate. S druge strane, potvrđeno je da upala u prostati svojim učinkom na porast vrijednosti serumskog PSA biokemijski imitira karcinom, na taj način smanjuje njegovu osjetljivost i specifičnost u ranoj detekciji, te se znatan udio bolesnika nepotrebno podvrgava ponavljanim biopsijama prostate. Međutim, nedostaju jasne preporuke za primjenu ovih saznanja u kliničkoj praksi. U literaturi još nisu jasno definirane indikacije za ponavljanje biopsije prostate niti koliko puta biopsiju treba ponavljati. Nije jasno treba li prisutnost upalnog infiltrata u nalazu biopsije prostate bez karcinoma interpretirati kao bezazleni nalaz ili ga treba smatrati induktorom karcinogeneze i indikacijom za pomnije praćenje bolesnika i ranije ponavljanje biopsije. Prepoznavanje i procjena upalnog infiltrata može pomoći u procjeni i daljnjem odlučivanju nakon negativne biopsije prostate u bolesnika povišenog rizika, te u razumijevanju uzroka abnormalnog porasta ukupnog PSA i pada slobodnog PSA. Veliku nadu u budućim planovima prevencije karcinoma prosta¬te pružaju upravo strategije u smislu prevencije i liječenja upalnih bolesti prostate i spolno prenosivih bolesti. Buduće strategije u kemoprevenciji i ranoj detekciji raka prostate koje proistječu iz ovih saznanja uključuju: 1/ antioksidanse; 2/ protuupalne lijekove (antiflo¬gistike); 3/ sprečavanje, otkrivanje i antimikrobno liječenje prostatitisa. Kritički je prikazana recentna literatura.